Issuu on Google+

KUD PLOVI OVAJ BROD?


SADRŽAJ: Prvaši ....................................................................... 3 Drugaši .................................................................... 5 Trećaši ...................................................................... 7 Četvrtaši ................................................................. 10

Ekskurzija .............................................................. 12 Posjet prijateljskoj školi u Cottbusu ...................... 15 Posjet škole iz Cottbusa ......................................... 17 Oproštaj od ravnatelja Kasse................................ 18 Priča o gradu ........................................................ 20 Božićna priredba .................................................. 21 Valentinovo ........................................................... 23 Maškare ................................................................. 25 Memorijalni turnir ............................................... 28 Školske radionice .................................................. 29

Literarni kutak ..................................................... 31 Kalendar školskih zbivanja ................................. 41 Naši učenici ........................................................... 49 Intevju: Fra Šime Nimac ............................................ 52 Ivan Dodig.................................................... 53 Zabavne stranice .................................................. 54


PRVI RAZRED

1. razred Učiteljica: Zdravka Mihaljević

Dan škole, 15.svibnja, obilježili smo nezaboravnim izletom u Omiš i Radmanove mlinice. Puno toga je stalo u jedan utorak. Tvrđave, kula Mirabela, rijeka Cetina, crkve i gusari. Vodič Boris ispričao nam je omišku štoriju od desetog stoljeća. Drveni brod odveo nas je u Radmanove mlinice. Igrali smo se, ručali i pojeli sladoled. Na povratku kući, u autobusu smo pričali viceve i pjevali. Nadamo se da ćemo ove sretne kilometre što prije ponoviti.


PRVI RAZRED


DRUGI RAZRED

2. razred Učiteljica: Ružica Radalj

Moj dide Moj dide je cili život navigava na Jadroliniji. Proša je svita. Sve je vidija,svagdi je bija. Posidija je od babini ćakula. Bija je visok ko kuća. Ima je zlatne ruke. Sarce mu je bilo veliko kao kuća. Svašta je zna napravit od drva. Ma, koji put je zna i zabeštimat. Puno je bija vridan. Volija je i feštat. Zna je zaigrat na balote ili briškulu. Moga dida više nema. Partija je na drugi svit. Pamtin da je volija ovo ludo more. Ja sam ludo volila njega. Nina Topić


DRUGI RAZRED


TREĆI RAZRED

3. razred

Učiteljica: Natalija Križanović

12.10.2011.

bili

smo

na

terenskoj nastavi „Kreševo brdo”. Izvanučionička

nastava

svima

nam je puuuno milija od one u učionici, a osim toga, iskustvom u prirodi dopunjavamo stečena

znanja. Kroz posjet izviđačkom domu u Kreševu brdu i obilazak okolne prirode u pratnji stručnih instruktora zbor), prirode

(Splitski

usvojili i

poznavanje

skautski

smo

sadržaje

društva

vezane

šireg

zavičaja

za i

orjentaciju u prostoru i stekli znanja i iskustava o zavičaju i

snalaženju u prostoru. Istraživali smo

posebnosti

podneblja,

biljaka i životinja ovoga kraja.


Slavino Dan planeta Zemlje Da sam ja Zemlja… Luka Lozić Mogu biti čista i blistava ako me čiste svaki dan, a ne samo na Dan planeta Zemlje. Zato dječice draga, ne bacajte smeće u šume, nego ga sakupite u vreće i bacite u smeće. Poslušajte me i učinite nešto dobro i korisno za Zemlju. Martin Josipović Ja sam Zemlja i vrlo se ljutim na vas ljude zbog toga što me zagađujete. Predlažem da prestanete voziti automobile, kamione i ostala prijevozna

sredstva, a koristite bicikle, vlakove i tramvaje. Hvala na čišćenju mene! Magdalena Dujmović Ljudi! Odrasli, djeco, bake i djedovi! Savjetujem vas da više ne zagađujete okoliš. Hvala vam na tom jednom danu što me obilježavate, ali vi biste

TREĆI RAZRED

trebali malo češće paziti na okoliš, struju, vodu, manje voziti automobile itd. Jedan je dan premalo za preostala 364 dana. Zato vi svi organizirajte i skupite što više ljudi i mene učinite ljepšom radi života na Zemlji. Vaša Zemlja! Andrea Pervan-Roščić Stablo je moj dom Ja sam mala raspjevana ptičica. Ime mi je Lara. Živim u gnijezdu na jednom stablu. Gnijezdo mi je malo i okruglo. Nalazi se između dvije deblje grane jer ne volim kad me vjetar ljulja. Na istom stablu su gnijezda i drugih ptičica. Na dnu stabla živi mala vjeverica, a tu je i sova koja nas noću čuva. Najljepši dio dana mi je rano jutro. Jedni druge pozdravimo pjesmom. Mala vjeverica skakuće od grane do grane, razmjenjujući s nama novosti. Veseli me kada svane lijep i sunčan dan i kada smo svi na okupu. Tužna sam kad nas iznenadi velika ptica grabljivica i izgubim nekog od prijatelja. Marko Zelić Ja sam mali potočić…

Ja sam mali potočić koji je izvirio s vrha planine. S vrha je prekrasan pogled. Nizbrdica me je pogurala na put. Na putu sam sreo brda, razne životinje i biljke. Naišao sam na djecu koja su bila na izletu i bio sam tužan zato što su oni svoj otpad bacali u mene. Učiteljica ih je opomenula da to nije lijepo raditi pa su me djeca očistila. Ponovo sam bio sretan i čist pa sam još brže pojurio prema ušću. Izlio sam se u Jadransko more i tu je moj put završio. Nedo Ribarević Krenuo sam na put i za sigurnost ponio plan putovanja. Morao sam ići do Jadranskog mora. Putujući, sreo sam vidru, čaplju, soma i divlju patku. Vidra mi je preporučila da idem ravno da nigdje ne skrećem jer ću zalutati.

Odlučio sam je poslušati jer je ona ipak svugdje bila. Bio sam umoran, ali sam nastavio put. Stigao sam pred kraj puta. Kad se pojavilo nešto neobično i čudno, nisam znao što je to. Odlučio sam ipak se stopiti sa tom ljepotom koja je očarala sve pa i mene. Ipak je to najljepše more na svijetu!


Stara i Nova godina Luka Medvešek Najdraže mi je to što sam ovo ljeto upoznao svoju curu, a u Novoj bih volio otići u Zagreb je posjetiti. Lana Jakir Ja sam u Staroj godini bila dobra u školi, a sljedeće godine želim biti još bolja i ići na koncert Jelene

Luka Lozić

Rozge. Mija Bajić Ja sam pomagala mami u kućanskim poslovima, a u Novoj

TREĆI RAZRED

godini bih željela dobiti psa. Voljela bih i da mi mama rodi bracu ili seku i da upoznam Doris Pinčić. Josip Jezidžić U Staroj godini sam pomagao

Marko Zelić

mami i tati. Kitio sam jelku, radio kolače, a u ovoj godini želim sreću i vesele blagdane. Mari Lončar Meni je u staroj godini bio najljepši izlet u Zadar gdje sam se lijepo proveo. U Novoj želim svima puno zdravlja i sreće!!! Roko Jažo U Staroj godini sam pomagao

mami napraviti ručak, a onda sam ga naučio i sam napraviti. U Novoj godini želim živjeti u Zagrebu jer tamo ima snijega za sanjkati.

Andrea Pervan – Roščić

Valentina Radić Štimac U Staroj godini mi se ispunila želja što sam dobro učila. U Novoj bih željela upoznati Doris Pinčić. Martina Kajtazi Ja sam u Staroj godini vidjela baku

i poželjela joj pomoći. I za Novu godinu želim ići baki i dedi i s njima proslaviti Božić i Novu godinu.

Magdalena Dujmović


ČETVRTI RAZREDI

4.a i 4.b Učiteljice: Ivana Fidahić Marijana Jelinčić

Projekt Putevima Dr. fra Jure Radića Ovo je novi projekt naše škole kojim želimo upoznati učenike sa životom i radom Dr. fra Jure Radića te istaknuti njegovu važnost za Bašku Vodu i Makarsko primorje, malakologiju, botaniku, Biokovu i Kotišinu. U projektu sudjeluju učenici IV. razreda, njihove učiteljice Ivana Fidahić i Marijana Jelinčić, a nositeljica projekta je knjižničarka Tamara Buvinić. Budući da je Dr. fra Jure Radić jedan od najznačajnijih Baškovođana, o njemu i njegovom radu moramo pričati i učiti naše učenike. Stoga su i zadaci ovog projekta vrlo jasni: - naučiti naše učenike što Baškoj Vodi znači fra Jure Radić, - osvijestiti ekološku notu, naučiti nove pojmove (npr. malakologija, botanika…), - prošetati putevima fra Jure Radića, posjetiti njegovu rodnu kuću, posjetiti Malakološki muzej u Makarskoj, Botanički vrt u Kotišini… - povezati naše školske vrtove i biljke s tom tematikom.


ČETVRTI RAZREDI

Tako smo i naš projekt podijelili na nekoliko etapa koje prate putove fra. Jure Radića. Prva etapa našeg puta bila je posjet rodnoj kući. Pri posjetu, učenici su susreli nekoliko sumještana koje su pitali što oni znaju o životu i radu fra. Jure Radića i od kojih su čuli dosta zanimljivih priča vezanih uz njegov život. Nakon toga su poslušali knjižničarku koja im je ispričala najvažnije detalje njegova života te su oslikavali rodnu kuću. Druga etapa puta bila je sakupljanje školjaka i mekušaca s plaže u Baškoj Vodi. Iako sakupljanje nije bilo uspješno, jer nismo sakupili puno školjaka, učenici su vidjeli koliko je to težak i nimalo jednostavan posao. Treća etapa bila je odlazak u Makarsku gdje smo posjetili Malakološki muzej, Park Osejavu, a otišli smo i u Gradsku knjižnicu koja nije dio našeg projekta. U Makarskoj nam je bilo super! Vidjeli smo „morsko blago“ koje je fra. Jure tako vrijedno godinama sakupljao i nesebično ostavio nama. Časna sestra Edita koja vodi Malakološki muzej i koja je osobno poznavala fra Juru i s njime surađivala, ispričala nam je mnoštvo detalja iz njegova života i rada te nas je provela kroz muzej. I mi smo pokazali koliko smo naučili i koliko znamo o fra Jurinom životu i radu. Plan nam je posjetiti i Botanički vrt u Kotišini. knjižničarka Tamara Buvinić

Škola u prirodi – Gorski Kotar Napokon je osvanuo ponedjeljak kojeg smo jedva dočekali.Svi smo bili uzbuđeni. Krenuli smo u sedam sati ujutro. U Brelima su nam se pridružili učenici četvrtog razreda sa svojom učiteljicom. Prvo zaustavljanje je bilo u Skradinu, gdje smo marendali i uživali na toplom suncu. Stigli smo u Tršće, malo mjesto u Gorskom Kotaru. Smjestili smo se u hotel kao pravi turisti. Ručali smo, a nakon toga išli smo u grad Čabar. Posjetili smo siranu gdje smo popili sok od koprive i jeli goranskog sira. Pomalo je počela padati kišica ali to nas nije omelo u šetnji prema izvoru rijeke Čabranke, prirodne granice između Hrvatske i Slovenije. Posjetili smo dvorac Petra Zrinskog, ali je kiša počela jače padati pa smo se morali vratiti u hotel. Večera, a zatim disco gdje smo se super zabavili. Drugi dan nam je bio u potpunosti ispunjen. Obilazak okoline, posjet pilani, posjet seoskoj farmi, jahanje konja, momčadske igre, lovac i lovačke priče, večera , disco i na kraju umorni u krevete. Treći dan - povratak kući. Nacionalni park Risnjak nas je oduševio svojom ljepotom. Uživali smo u šetnji kroz guste šume, u pratnji vodiča koji nas je vodio kroz park. Umorni smo krenuli prema Zadru, prošetali gradom, poslušali morske orgulje, a zatim krenuli prema Baškoj Vodi. U autobusu je bilo veselo. Bilo nam je super !


RUJAN 2011.

EKSKURZIJA Moje putovanje Kotarom

Istrom

i

Gorskim

Dana 19. rujna 2011. u 7 sati ujutro svi učenici osmih razreda OŠ Bariše Granića Meštra su se skupili ispred škole, čekajući bus koji će ih odvesti na nezaboravno putovanje do kojeg su brojili dane. Bus je došao, mi smo se pozdravili s našom rodbinom koja nas je došla otpratiti. Ukrcali smo svoje kufere i krenuli na nešto manju relaciju Baška Voda-Brela. Naše kolege iz Brela su se također ukrcali i mogli smo krenuti. Iako je bilo 7 ujutro, imala sam osjećaj kao da su 2 sata popodne. I tako smo se mi vozili i vozili, a ispred nas su bili kilometri asfalta, bijelih pruga i prometnih znakova koji nas vode na odredište. Tu i tamo, otprilike svako 2 sata bi stali na neko odredište pojesti nešto i kupiti grickalice za put. U vožnji nas je uhvatila kiša i bilo je jako hladno. Termometar na autocesti je mjerio 11° što je ništa nasuprot temperaturi u Baškoj Vodi koja je bila ugodnih dvadesetak stupnjeva. Stavila sam slušalice i utonula u san… Samo se sjećam da me Marta probudila kad smo došli na Sjeverni Velebit. Trebali smo posjetiti nacionalni park Paklenica, no loše vrijeme nam je to onemogućilo. U nekoj prezentacijskoj sobi odgledali smo prezentaciju o Velebitu. Nažalost nisam ništa zapamtila jer sam bila pospana. Opet smo se ukrcali na bus, a ja sam zaspala. Veći dio putovanja sam prespavala u svim mogućim pozama koje možeš izvesti na jednom sjedalu. Probudila sam se i već smo bili u Istri. Prolazili smo kroz Labin, gradić u blizini Rapca, mjesta gdje ćemo mi biti ovih 5 dana. Došli smo do našeg paviljona Agava gdje nas je vozač ostavio. Uzeli smo kufere i krenuli prema recepciji. Svi smo dobili ključeve od soba i brzim koracima otišli vidjeti kakve su nam sobe. Mia, Marta i ja smo bile broj 106. Sobe su bile i više nego ok, jedina zamjerka je bila što nismo imali ključ za WC. Raspakirali smo se i obukli. Pričekali smo ispred hotela vodiča i učiteljice koje su nas odvele na večeru i zatim u disko. Iz diska smo se u hotel vratili oko 23h, a svi smo zaspali u rane jutarnje sate.

Buđenje je bilo u 7h, a do 7.30h svi smo trebali biti spremni za doručak i cjelodnevnu vožnju prirodnim ljepotama Istre. Otišli smo do mjesta Fažana gdje smo se ukrcali na mali trajekt koji nas je odveo na Brijune. Puhao je lagani ali hladni vjetar koji je more namreškao poput lica starice. Stigli smo na Brijune i laganim koracima krenuli prema muzeju prepariranih životinja. Mene je to osobno najviše zanimalo i bilo mi je zanimljivo u muzeju. Poslije toga smo posjetili muzej Titovih slika koji mi se također svidio. U njemu su bile mnoge fotografije iz njegove svakodnevnice koji su nam malo približile njegov život. Kad je taj obilazak završio sjeli smo u vlakić i počeli laganu vožnju oko cijelog otoka. Stali smo u zoološki vrt i slobodno vrijeme iskoristili za razgledavanje životinja. Vratili smo se u vlakić i krenuli na mjesto s kojeg smo krenuli. Laganim koracima smo se uputili do masline koja ima preko 1000 ljeta. Bilo je fascinantno vidjeti nešto tako staro, a još živo. Istim trajektom smo se vratili u Fažanu gdje smo u nekom restorančiću ručali. Imali smo malu stanku nakon koje smo krenuli u Pulu. Prva stanica, a i najvažnija u Puli, na, je bio amfiteatar iz doba Rimskog carstva. To mi je bilo stvarno predivno jer inače volim gledati stare povijesne građevine. A amfiteatar je ogroman što me još više impresioniralo. Vodič nam je ispričao neke zanimljivosti o tom vremenu i odveo nas u podrum gdje se nalaze ostaci amfora i drugih stvari što su se koristile u to vrijeme. Malo smo prošetali Pulom i zatim krenuli prema jednom dvorcu s akvarijima. U njima je bilo svakakvih vrsta riba, pokoji rak, kornjača, čak i jedan mali morski pas. Posjetom akvariju naš dan je završio i vratili smo se u hotel. Taj dan mi je bio najzanimljiviji od svih. Večerali smo i opet otišli u disko. Došla je i neka ekskurzija iz Solina pa nas je bilo mnogo više. Opet smo zaspali u rane jutarnje sate iako nas je čekalo buđenje u 7 sati. Kao što rekoh, buđenje je bilo u 7 sati i tad smo počeli naš novi dan. Toplo smo se obukli i pošli na doručak. Čekao nas je dug put do Krka pa smo odspavali jer neki nisu oka sklopili posljednju noć. Probudila sam se, a već smo prošli Krčki most.


Subhead. Subhead. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue Reljef na otoku bio je kao i naš dalmatinski, stijene s newsletter text here. newsletter textotočić pokojom biljkom. PrvaContinue destinacija nam je bio here. Continue newsletter text franjevački here. Continue Košljun na kojem je smješten samostan. newsletter Kad smo došli, text here. dočekao Continue nas je newsletter franjevac koji textnas je poveo u obilazak.newsletter text here. Continue here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here.

Subhead. Subhead. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here.

Na dnu jame su dva mala bazenčića s endemičnim čovječjim ribicama. Umorilo me vraćanje na površinu. Otišli smo na ručak, a poslije u zvjezdarnicu. Tomi je bilo dosadno i nisam uopće slušala što ona teta priča, samo sam čekala da završi ovo obilaženje svega i svačega. Zadnja, i najnapornija postaja bio je Motovun. Neki bus nas je odveo do pola puta, a ostatak smo mi sami morali proći po vrućem užarenom suncu. Došli smo do vrha i obilazili neke građevine, ne znam ni ja što. Više mi je dosadilo, da budem iskrena. Odmarala sam se u hladu punih pola sata, a onda smo krenuli natrag. Svi smo željno čekali paintball koji nas je čekao u Rabcu. Oko četiri poslijepodne smo stigli u hotel i brzinski se pripremili za borbu. Vrhunski osjećaj je kad uđeš u borilište, jednostavno vrh vrhova.

Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue newsletter text here. Continue text Vidjeli smo crkvu, muzej sa starimnewsletter novcem i nošnjama, a i neku sliku. Obilazak je text brzohere. završio pa smo se here. Continue newsletter Continue brodom vratili kopno, tj. otok Krk. Vrijeme je bilo newsletter textnahere.

svježe i prohladno, nisam se obukla za takve vremenske prilike. Oko podno smo otišli na ručak. Kao i Continue text here. Continue prošli dan, newsletter ručali smo pa imali malo slobodnog vremena newsletter text here. Continue newsletter za sebe i krenuli na put. Sljedeće odredište jetext bio grad here. Continue newsletter text here. Continue Krk. Tamo smo posjetili neku crkvicu i prošetali gradom. Zatim smo text otišlihere. do Baške i crkve sv. Lucije gdje je newsletter Continue newsletter text pronađena Bašćanska ploča.text Priča o njojContinue mi je bila jako here. Continue newsletter here. zanimljiva cijelu odslušala. Nakon newsletter pa textsam here.je Continue newsletter text toga krenuli smo natrag do hotela. Imali smo standardnu here. newsletter text here. Continue večer, Continue večera i disko pa odlazak na spavanje kasno u newsletter text here. noć. Sljedeće jutro opet ista priča i buđenje u 7 sati. Išli smo u Poreč gdje smo bili samo kratko. Poslije smo išli u jamu Baredine. Podijelili smo se u dvije skupine i lagano krenuli do dna. Jama mi je bila prelijepa, svi ti stalaktiti i stalagmiti kao da su planski stavljeni na svoja mjesta, a zapravo se godinama tu stvaraju.

Vratili smo se u hotel, spakirali kofere sutra za polazak i spremili se za našu posljednju večer na ekskurziji. Ostali smo malo duže nego inače, i dobili dopuštenje da se okupljamo u sobama. Zaspali smo kasnije nego inače, a buđenje je i opet bilo u 7 sati. Spakirali smo se do kraja, kamuflirali štete koje smo napravili po sobama i otišli na doručak. U busu sam čitavo vrijeme spavala jer sam tu noć spavala svega 3 sata. Probudila sam se i čekao nas je obilazak neke šume, ne znam ni ja koje. Bilo je naporno jer je bilo hladno, a i htjela sam biti u toplome busu.


Vozili smo se Gorskim kotarom i zaustavili na odmorištu Golubinjak gdje smo ručali. Zatim nas je čekala šetnja do Vražjeg prolaza. Sve je bilo lijepo, ali meni dosadno jer sam htjela ići kući. Nakon nekih prehodanih 10-ak km naprijed i nazad, sjeli smo u bus i napokon krenuli kući. Došli smo u kasnim večernjim satima i mogu reći da mi je bilo super na ekskurziji.

MARIJANA BULJUBAŠIĆ 8.B


POSJET COTTBUSU 15. RUJNA - 22. RUJNA Antonia Dujmović, VI. razred

Boravak nas nekoliko učenika 5. i 6. razreda u Cottbusu bio je poseban i nezaboravan. Do Berlina smo putovali avionom što mnogi od nas nikad prije nisu doživjeli. Svi smo bili smješteni u hostelu, u samom centru grada. Nakon što smo se rasporedili po sobama, otišli smo na večeru u restoran zajedno s našim domaćinima. Slijedeće smo jutro otišli u školu. Učenici i nastavnici su nas svečano dočekali zajedno s ravnateljem škole. Škola je prekrasna! Imaju dvije sportske dvorane, lijepe i uredne učionice, kuhinju, igraonice te kabinete za izvannastavne aktivnosti. Nas su podijelili u grupe i svi smo zajedno radili na projektu kojeg su osmislili naši domaćini. Moja prijateljica Eva i ja smo sa 6. razredom radili plakate, oni o Cottbusu, a mi o Baškoj Vodi. Ručali smo i imali slobodno poslijepodne koje smo iskoristili za shopping. U subotu smo bili u zabavnom parku "Teichlandu". Vozili smo se u bobu, penjali na toranj i prolazili kroz labirint. Lucija, Sofia, Frane i ja smo spuštali u gumama! Idući dan smo proveli u posjetu obitelji iz te škole. Gea i ja smo sa jednim učenikom i njegovom obitelji otišli u zoološki vrt, a poslije toga u Lagunu Cottbus. Tu smo se sreli s Karlom, Lucijom i Sofiom. Plivali smo na valovima, sjedili ispod gljive i jako lijepo smo se zabavljali. Kad smo se vratili u hostel pričali smo o tome kako smo proveli dan u obiteljima. U ponedjeljak smo bili u školi i dovršavali projekte. U pauzi, nakon nastave išli smo na igralište gdje smo se zabavljali ljuljajući se, penjući se i spuštajući na sjedalicama na žici. Sljedeći dan smo imali dva sata tjelesnog sa 4. razredom. Bilo je i malo natjecanje. Nakon toga smo prezentirali svoje projekte. Prezentacija je bila fantastična. Radili smo cvjetove i olovke od vune. Posjetili smo njihove sekcije. Otišli smo i u grčki restoran. U srijedu smo posjetili nogometni stadion. Nogometni klub iz Cottbusa zove se FC "Energie". Posjetili smo i zoološki vrt. Vidjeli smo i dvije piramide koje su napravljene od zemlje, popunjene cvijećem, a dno im je u vodi. U jednoj je piramidi pokopan kralj, a u drugoj kraljica. Poslijepodne je bio oproštaj u školi. Ja sam održala svoj govor, zahvalila na sedam prekrasnih dana provedenih s njima. Svima nam je bilo teško kad smo se opraštali. Navečer smo se pakirali i spremali za odlazak kući. Nakon doručka smo prošli kraj škole, sva su nam djeca mahala sa prozora. drago nam je što smo upoznali tako dobre prijatelje i nadamo se da će i oni iduće godine doći u posjet našoj školi i da ćemo ih i mi isto tako lijepo ugostiti. Iz Cottbusa smo otišli sretni i prepuni lijepih uspomena. Sletjevši u Split naše je uzbuđenje raslo, a doček kraj škole bio je vrhunac. Tamo su nas dočekali naši roditelji pa smo svi zadovoljni, presretni i puni lijepih dojmova otišli svojim kućama.


Tema broja

Oproštaj od ravnatelja Kasse Na početku školske godine upriličen je oproštajni ručak od dugogodišnjeg ravnatelja Josipa Kasse koji je uplovio u zasluženu umirovljeničku luku nakon gotovo četrdeset godina radnog staža

Ravnatelj Josip Kassa profesor je tjelesne i zdravstvene kulture koji je do zaposlenja u našoj školi radio kao prof. tjelesne i zdravstvene kulture u Vrgorcu, Podgori i srednjoj školi u Makarskoj. Od 1997. godine pa sve do 2011. bio je ravnatelj naše škole koja je njegovom zaslugom postala jedna od najljepših škola Makarskog primorja, ali i Splitsko-dalmatinske županije. Stalnom potrebom za estetskim uređenjem škole, pokreće projekt "Školski vrt" i školske terase pretvara u prekrasne vrtove raznolikog bilja. Za taj projekt višestruko je i nagrađivan. Pokreće i održava partnerske odnose sa Sportskom školom iz njemačkog grada Cottbusa na osnovu kojih je veliki broj učenika i nastavnika naše škole imao prilike otputovati u Njemačku te vidjeti, naučiti i doživjeti mnogo novih iskustava. Poštovanom od struke, kolega, učenika i roditelja, našem dragom ravnatelju Kassi možemo reći "veliko hvala" i biti ponosni što smo imali priliku s takvom osobom dijeliti dobre, ponekad i loše trenutke u kolektivu, odlaziti na izlete koje nam je volio organizirati smijati se i raditi za dobrobit naših učenika. Želimo mu što više lijepih trenutaka u mirovini u kojoj je i dalje aktivan ostvarujući svoj umjetnički talent. Novinarska sekcija


Uz 20-u godišnjicu pada Vukovara Vukovar Svake godine 18. studenog moja ulica i svi prozori obasjani su plamenom tisuću svijeća. Toga dana sjetimo se Vukovara i svih onih koji su našu slobodu platili svojim životima. Previsoka je to cijena da bismo ih se sjetili samo jednom u godini. Grad je to koji je punih 102 dana

"Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša…? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?...“

branio Hrvatsku sa svega 1800 branitelja, koji je živio u podrumima i skloništima zasut tisućama granata, bez struje, vode i lijekova. I dok sam šetao ulicama Vukovara, vidio sam da su mnoge kuće obnovljene, ljudi su se vratili, ali sam primijetio da je to grad tiši i drugačiji od svih drugih gradova. Grad je to koji još uvijek nije izliječio svoje rane, nije zaboravio patnje jer je previše toga da bi se moglo zaboraviti.

Moj djed kao ni drugi Vukovarci ne govori ništa. Nikad mi nije pričao o strahotama koje je preživio u logoru, o patnjama u progonstvu. Samo šuti, kao da bi i samo sjećanje bilo previše bolno. Ono što mi je uvijek bilo čudno je to da oni ne mrze. Ne mogu oprostiti, ne mogu zaboraviti, ali ne mrze. A što mi dvadeset godina poslije znamo o tome? Ne znamo ni kada je Dan neovisnosti, ni Dan nezavisnosti, a još manje zašto ih slavimo na te datume. Još nismo naučili biti ponosni na ono što jesmo, ponosni na svoje heroje, svoje branitelje i svoju zemlju. Zato bi sve svijeće koje upalimo 18. studenog trebale obasjati naše duše i probuditi u nama osjećaj ponosa i zahvalnosti prema svima onima koji su ginuli za našu slobodu i dali nam priliku da izgradimo bolju

budućnost. Boris Vajncetler, 7.b

Grad Vukovar 18. studenog upalimo svijeće za grad heroj! U mislima budimo sa braniteljima Vukovara i svim ostalim hrvatskim braniteljima. Tri mjeseca trajala je opsada Vukovara. Tri mjeseca bez hrane, lijekova.U okruženju 600 tenkova neprijateljske vojske i neprijateljskih zrakoplova, grad se branio do iznemoglosti. Prognoze vojnih analitičara bile su tri dana. Branio se višestruko duže. Rezultat opsade, grad sravnjen sa zemljom. Nema života. Samo grobovi. Nema svjedoka. Oprostit ćemo. Jer moramo. Samo tako čovjek može naći mir u svome srcu. Pokazat ćemo neprijatelju da u tuzi imamo svoju veličinu. Branili smo svoje. Patricija Jurčević,5.r.

Sjećanje na Sinišu Glavaševića Siniša Glavašević rođen je u Vukovaru 4. studenog 1960 . godine . U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu,a u Sarajevu studij komparativne književnosti i bibliotekarstva. Novinar , publicist i prozaik, Siniša Glavašević bio je urednik Hrvatskog radija Vukovar i ratni izvjestitelj . Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA odveden je 19.11.1991. godine iz vukovarske bolnice. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istog dana kada je odveden 19.11.1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara“. Priča o gradu Vukovaru najpoznatiji je esej iz pera Siniše Glavaševića.


Ueljače održane su Uoči Badnjaka, održali smo školsku priredbu u našoj sportskoj dvorani.

Uzbuđeni kao i obično, suzbili smo tremu i hrabro prezentirali našim gledateljima program koji smo im pripremili.


Izmjenjivali su se mali i veliki učenici, pjevajući i plešući, recitirajući i glumeći, i svi smo se skupa dobro zabavili. I školski zbor je ostao zapažen pjevajući u a-capelli. Slike govore više od riječi… Novinarska skupina


Povodom Dana zaljubljenih organizirali smo ples

Na Valentinovo je u školskoj dvorani naše škole održan ples za učenike od 5. do 8. razreda. Prihod od ulaznica i prodaje soka upotrijebit će učenici za svoje buduće potrebe. U opuštenoj atmosferi nizali su se regionalni hitovi, a rasplesani učenici su uživali u druženju praćeni budnim okom svojih razrednika. Izvučene su i nagrade za 5 sretnika.


Samom plesu prethodila je dobra priprema; izrada plakata, ulaznica, ukrašavanje dvorane, podjela zaduženja i naravno odabir glazbe.

Zadovoljstvo prisutnih daje obvezu organizatorima da i dogodine nastave s ovim plesom. Doviđenja do sljedećeg Valentinova.


U petak 17. veljače održane su dječje maškare. Veseli zvuci Big benda iz Baške Vode najavili su i pratili maškaranu povorku naših učenika pojačanih vrtićkim prijateljima.

Povorka je prošla kroz mjesto. Bučna i razigrana, nasmijala je i razveselila cijelo mjesto. Vrtić je bio veseli orkestar, prvaši leptirići, drugaši waka waka sovice, trećaši reperi, jedni četvrtaši romska skupina, a drugi rokeri.


Vrhunac maškarane povorke dogodio se na školskom igralištu gdje se svaka skupina predstavila kratkim programom, ravnatelj je pročitao oporuku, a na kraju je i zapaljen krnjo. Ove godine to je bio snješko crnih kovrđa, kriv naravno zbog toga što nijedna pahulja snijega nije pala na Bašku Vodu i što nije bilo snježnih dana bez nastave. Glasovanjem posjetitelja odabrana je i najbolja skupna maska, a nagrada je pizza. Ne zaboravimo ni zahvalu policajcima koji su osiguravali nesmetano odvijanje povorke.

Testament 2012. Srdačan pozdrav našemu Jovi Ljubo Dragi naš Ljubo Palada zaštitno lice našeg grada svi ti ode i u tvom poduzećću žele zdravlje i dobru sreću Josip Kassa Njegove ruke nisu line jer stvaraju kamene umjetnine zbog tog otkrivenog dara traži ga galerija Mimara

Jolanda Savjet za tvoje putove dišne izbjegavaj dane kišne Josipa Računi, narudžbe i službena putovanja tvoja su preokupacija stalna Ivica Tekuće probleme nasmijana lica rješava naš meštar Ivica Dragana Da ti posla nikad ne fali svoje i tuđe probelme smo ti dali

Matko Što si tražio to si dobio još uvijek se nisi sa svima sukobio

Tamara Samo treniraj s mužem u miru i dobit ćeš pehar na wimbldonskom turniru

Ana Svi master šefovi i emisije znane nisu ni do kolina naše Ane

Zdravka Da bi mogla sve pohvatiti mora bi ti 4 ruke dati i još barem glavu jednu kose plave al jednako vrijednu

Ljerka Ostavljam ti naknadu za reklamu sjajnu što promoviraš Darijevu trovremensku trajnu Anka Jer uvijek za nešto mari ostavljam ti ured za pronalaženje stvari Marija Sada te manje problema muči otkada živiš u novoj kući

Ružica U tebe nikad nema zime jer je sve točno i na vrime Ivana Fidahić Tvoj pasić dlake zlatne ponekad te repom mlatne ali ne smeta ti to što radi jer tvoju formu čvrsto gradi


Nata Da nam brige nestanu u trenu održi nam 2, 3 seminara o zenu Marijana Neće valjda propast svit ako ćeš malo jidna bit Gabi Da ti zdravlje bude u rozu povjeravam te doktoru Ozu Dobrila Da ne čekaš vječnost cijelu ostavljam ti haljinu bijelu Zoran Konačno si i to dočeka prošao si pola vijeka odsad će sve lakše ići jer se sad nizbrdo pići Ljubica Jer si vrijedna svakim danom pa i srijedom dodjeljujem ti orden s danice veleredom Maja Neka te više ne prati rod kad budeš išla na doček u Grod Vanja Neka ti donese svu sreću tvoj angažman u općinskom vijeću č.s. Ankica Da brzo i bez stresa posjeti rodni kraj svoj bez livanja benzina i bijesa ostavljam joj za teleportaciju stroj

Mate Škrabić Da ništa ne bude trta mrta uređuj estetiku školskog vrta Ivana Ravlić Sada ti drugi dicu paze jer ti se vraćaš na profesorske staze

Darinka da nam uz priču i kavu sve brige minu ostavljam joj tok šou u jutarnjem terminu

Estera Željno iščekujemo novu slatku kreaciju po mogićnosti s krokantom za dekoraciju

Zvonko Vidi se da ti je fizika u krvi zato ti je promet izbor prvi

Borka Uvijek nas fascinira kako na dlaku dospiješ na svoju obvezu svaku

Anđela Da ti se ruka od krede ne koči ostavljam ti rad na interaktivnoj ploči

Iva U povijesti si našla kruh nek te u budućnosti krasi vedar duh

Vesna Sretne su škole što te imadu jer ti si stručnjak za zaštitu na radu

Antonela I na kraju i na škoju zarađuješ plaćici svoju

Ivana Martinović Da te ne bi više gledali jadnu osvoji na internetu igru nagradnu

Glazba Pod vodstvom našeg Bože nema što big bend ne može ali otkad se oženio malo se promijenio

fra Šime Pošto često izbiva iz mjesta pozdrav uz pjesmu Krade mi te cesta

Učitelj Matko


Želeći sačuvati sjećanje na prerano preminulog i nikad prežaljenog kolegu Antu Kristića, pred prvu godišnjicu njegove smrti, OŠ Bariše Granića Meštra i stolnoteniski klub Urania organizirali su turnir u stolnom tenisu Turnir se održaovao dva dana u četvrtak i u petak (19. i 20. travnja). Prvog dana su članovi kluba održali natjecanje u njihovim prostorijama. Treće mjesto osvojio je Sandro Granić, drugo Lucija Divić, a pobjednica je bila Petra Matijašević. Drugog dana u školskoj dvorani održan je turnir četiriju škola. Uz domaćine nastupile su: muška ekipa iz Zmijavaca, muška ekipa iz Aržana te muška i ženska ekipa iz Zagvozda. U opuštenoj atmosferi domaćini su osvojili zlatne medalje u obje konkurencije. Kod momaka srebreni su bili Zmijavci, a brončani Aržano i Zagvozd. Djevojke iz Zagvozda osvojile su srebrenu medalju. Po završetku susreta škola uslijedilo je svojevrsno otvoreno prvenstvo rekreativaca. Nakon niza zanimljivih susreta zlatom se okitio Mirko Purić, srebro je dobila Tea Baković, a broncu je zaslužio Dragiša Jurišić i Nadana Gavranić Jakaš. Domjenak za sve sudionike održan je u restoranu Putnik gdje je ravnatelj škole Matko Granić pozdravio sve prisutne i zahvalio im se na dolasku. Prigodnu riječ održao je i gospodin Marko Purić. U ugodnom okružju gospođa Kristić podijelila je zaslužene nagrade i vidljivo ganuta zahvalila organizatorima na ovakvom događanju. Donacije igrača tijekom turnira uplaćene su udruzi Sunce. Iznenađujuće dobar odaziv natjecatelja, a pogotovo prisutvo velikog broja gostiju iz Zagvozda, daje nam za obavezu da turnir učinimo tradicijom na čast Baške Vode, a posebno našeg preminulog kolege Ante Kristića. I na kraju zahvala obitelji Kristić, svim natjecateljima, OŠ Zmijavci, OŠ Zagvozd, OŠ Aržano, STK Urania, Općini Baška Voda te restoranu Putnik. Učitelj Mate


Školske radionice by pedagoginja Dragana Šućur

Na samom početku školske godine održan je roditeljski sastanak s roditeljima 1. razreda i radionica na temu „Pomozimo djeci da zavole čitanje“ - kratkim predavanjem i razgovorom s roditeljima, pokušalo se pomoći učenicima prvog razreda da lakše savladaju čitanje. Na radionici o sprečavanju seksualnog nasilja nad djecom, učenici 4. razreda gledali su filmić „Kiko i ruka“, te se upoznali s vrstama zlostavljanja i načinima kako postupiti u takvoj situaciji.

„Kako naučiti učiti?“ – bila je tema radionice za učenike 5. Razreda. Povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti (15.11. do 15.12.) i ove godine su u našoj školi organizirane razne aktivnosti i radionice. Pored predavanja razrednika na satovima razrednog odjela, pedagoginja je provela radionice za učenike na temu prevencije u svim višim razredima. Sedmaši su gledali film „Što se dogodilo s Enom?“. Pozivu se i ovom prilikom odazvala dr. Luca Ivanda koja je održala kratko predavanje, a kasnije i razgovarla s učenicima 8.a i 8.b razreda o zamkama puberteta s posebnim naglaskom na probleme ovisnosti. Pored predavanja za učenike dr. je održala i predavanja na roditeljskom sastanku za roditelje osmaša i tim putem ih upozorila na sve opasnosti ovisnosti i probleme odrastanja. Doktorica je roditelje savjetovala kako razgovarati s djecom u doba adolescencije, te kako postupati kada posumnjaju na bilo kakvu ovisnost kod svog djeteta. U isto vrijeme je i medicinska sestra održala prezentaciju za učenike 4.a i 4.b razreda na temu Zdrave prehrane. Prezentacija je pobudila jako veliki interes kod učenika, koji su se aktivno uključili u razgovor i postavljali zanimljiva pitanja. Medicinska sestra se potrudila da učenicima pojasni koja je to zdrava hrana i što sve djeca trebaju unositi u svoj organizam u razvoju, a također je rado odgovarala na njihova pitanja. Dr. Luce Ivanda je u siječnju, u suradnji s pedagoginjom, održala predavanje o pubertetu za učenike 6. razreda. Doktorica je s učenicima razgovarala o specifičnim promjenama koje se kod njih događaju u ovom razdoblju, kako na tjelesnom tako i na psihičkom planu, karakterističnim za pubertet i vrijeme odrastanja. Uključujući učenike u razgovor, zaključila je da djeca znaju dosta o promjenama koje im se događaju, ali su na predavanju doznali i puno novih informacija koje će im zasigurno olakšati „preživljavanje“ puberteta. Učenici 3.razreda su na temu tolerancije crtali likovne radove i na takav način pokušali objasniti i prikazati što je tolerancija.


Odrasti nije lako!


2011./2012.

LITERARNI KUTAK

OŠ BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA BAŠKA VODA 5. – 8. razred


DARUJ MI OSMIJEH Daruj mi osmijeh, zar tražim mnogo? Ne tražim Mjesec ni zvijezde s neba, šum valova, pjev ptica, ne, ni to mi ne treba. Daruj mi osmijeh. Zar tražim mnogo?! Ne trebam mirisno cvijeće što raste u proljeće. Niti toplo sunce što me danju grije. Daruj mi osmijeh, znaj da teško nije. Dominik Šarić, 4.r.

Ne tražim zagrljaj, niti toplu riječ. Dobro znam da ti nešto takvo nije lako reć. Daruj mi osmijeh kakav daruješ strancu kojeg si upoznao tek. Daruj mi osmijeh, zar tražim mnogo? Na njeg čekam već čitav vijek. Dora Jurišić, 8.b

Silvija Mlikota, 6.a

DOTIČU ME BIOKOVO I MORE U ovom velikom svijetu samo je jedno jedinstveno i posebno mjesto. Sa sjevera ga brani od studeni i zime veliko i prostrano sivilo Biokova planine. O obalu mu udaraju veliki i mali valovi plavog, bisernog mora. Rano jutarnje sunce navijestilo je lijep i vedar dan. S vrha Biokova, svetoga Jure, imam pogled na moj zavičaj. Sivilo, krš i poneko polje uz zelenilo planinskih šuma daju poseban osjećaj smirenosti i opuštanja, a što mi pogled seže sve niže, zelenila i šume je sve više. Velika prostranstva planine u zjenici oka moga zamijenile su plave dubine i prostranstva mora. Na tom plavetnilu sunčaju se otoci Brač i Hvar koje su obasjale prve zrake jutarnjega sunca. More od svoje kristalno čiste plave boje na površini preslikava planinu sa svim njenim čarima i ljepotama. Taj kontrast između velike sive planine koja nas okružuje i jednim dijelom zatvara dosege naših očiju i mora koje nam otvara oči, pruža pogled u daljinu, jednostavno daje ljepotu ovome mjestu. Zbog te ljepote i posebnosti ovoga kraja trebamo ga čuvati i još više u njega ulagati da bude još ljepši, da se i drugi u njemu osjećaju lijepo kao i mi koji smo tu rođeni.

Marina Matijašević, 8.b

LJUBAV SVAKI DAN ČINI ČUDA Svi se mi ponekad osjećamo kao da će nam se svijet srušiti na glavu. Kao da je sve protiv nas. Čini nam se kao da su se svi loši osjećaji nakupili u nama i kao da ne žele izaći. Loše se osjećamo, mrzovoljni smo i najradije bismo zaboravili takav tmuran dan. Ponekad to i učinimo, a ponekad nam netko pomogne da takav loš dan postane ispunjen srećom. Ponekad je to obitelj, ljubimac ili prijatelj. Uz njih takvi loši dani ostanu zaboravljeni i nevažni. Ako imate nekoga da vam da savjet ili vam pomogne u nečemu, svaki dan će biti bolji i ispunjen ljubavlju. Kako bi netko mogao biti tmuran ako ima prijatelja da ga razveseli i oraspoloži?! Ako ste te sreće da imate takvu osobu, čak i najmanja nebitna stvar će postati važna i lijepa. Obitelj ili prijatelji će uvijek biti tu da nam pruže ruku, da nas shvate, da nam pomognu prebroditi sve probleme. Tada shvatimo da je ljubav zaista moćna, da nam svakodnevno pomaže, da može razveseliti i najtužnijeg čovjeka i da bez nje ne možemo. Ljubav nas okružuje i čini svijet ljepšim i boljim mjestom. Može nas učiniti boljim ljudima. Zato, svaki drugi put, kad se budete osjećali loše, okružite se voljenim osobama i odmah ćete se osjećati bolje jer ljubav zaista čini čuda. Magdalena Jurišić, 8.a


JA SAM SAMO MALENA KAP U SLAPU ŽIVOTA Na Zemlji je sedam milijardi stanovnika. Svaki od njih ima svoju priču, osobnost, život i prijatelje. Svatko od njih je poseban na svoj način. Nitko nije toliko poseban da se ističe u ovom ogromnom slapu zvanom život. Dnevno susrećemo ljude koje znamo i ne znamo, koje volimo i one koje ne volimo. Možda ih ne primjećujemo, smatramo ih nevažnima, ali živi su, postoje i imaju slobodnu volju kao svi mi. Samo zamisli koliko ljudi prođe pored tebe, a ne primijetiš ih, zanemariš ih u prolazu jer smatraš da imaš važnijeg posla od gledanja u lice nekog stranca.

Luka Ursić, 4.r.

POGLEDAJ OČIJU

Taj stranac ti možda sad ne znači mnogo, ali životni putovi vas možda spoje, možda ti taj stranac bude sve u životu, tko zna?! Navede te da se zamisliš, pored toliko ljudi ti prođeš, a oni tebe smatraju nebitnim, ne primijete te… to nam govori koliko smo svi mi zapravo mali, nitko od nas, od svih sedam milijardi, nije toliko velik da se ističe u gomili ljudi. Možda je netko viši, mršaviji, ljepši, možda je netko bolji u duši, možda netko ima nastran, i kako bi rekli, poremećen um, možda netko ima više novca, možda ga netko uopće nema… ali, tko smo mi da sudimo jedni drugima? Sami stvaramo neke kriterije o tome kako prosuditi i cijeniti čovjeka. Pravimo idole od ljudi koji nisu ništa više nego samo ljudi. Neke, tj. mnoge slavne osobe iz prošlosti su mislile i htjele da drugi misle da su oni bogovi, nešto posebno, nešto preuzvišeno, mislili su da mogu sve postići. Također bi ubijali one realiste koji bi im se suprotstavili u mišljenju. Ali opet, tko su oni da uskrate život nekom biću? Oni su najobičniji nitko i ništa, i nitko nema pravo drugima oduzimati ono najdragocjenije – život. Opet, svi smo mi samo mala kap u slapu života. Svi zaslužujemo isto. S vremenom mi starimo i naša kap postaje sve manja i manja, na kraju kad dođe do smrti, naša kap nestaje. Netko to ne primijeti, ali oni bliski sigurno hoće jer, iako smo samo kap, nekome smo jako bitna kap. Marijana Buljubašić, 8.b razred

SVIJET

OTVORENIH

Otvori oči i vidi svijet, zažmiri i vidjet ćeš svijet kroz maglu, u mračnom polusnu, vidjet ćeš svijet kao da ga nisi ni upoznao. Ponekad se ljudi zaslijepe materijalnim stvarima, pogrešnim ljubavima i općenito ljudima koji te prisile da zatvoriš oči. Tako zatvorenih očiju ne pokazuješ osjećaje prema nekomu, stvaraš iluzije i u tom svijetu je lako, jednostavno i sretno živjeti. Zato ljudi ne žele otvoriti svoje oči i ugledati pravu istinu i pravi život. Otvorenih očiju zapinješ na prepreke koje te usporavaju ili zaustavljaju, osjećaje koji te guše ili dovode do patnje, tuge koja te lomi i proždire… Usprkos tomu život ima i dirljivih, sretnih i krasnih trenutaka koje se ne može doživjeti zatvorenih očiju. I zato otvori zatvorene oči i kreni upoznati svijet. Hodaj polako i zaustavljaj se uz poneki usamljeni cvijet, uz koju usamljenu i mudru staricu, uz hladnu rijeku koja te osvježava i daje snagu za naprijed. Zaustavi se uz prozor svoje voljene i otvorenih očiju joj izjavi ljubav, zaustavi se uz svoju roditeljsku kuću… Prođi kroz sve tužne i sretne trenutke, a zatim pogledaj u sebe i znat ćeš da si proživio život punim plućima i otvorenih očiju. Mia Josipović, 8.b razred


IMATI KRILA

Lucija Jakir, 7.b

Možda bi ljudi bili sretniji kad bi imali krila. Krila koja će ih odvesti do sreće, do veselja. Krila koja će im pomoći da nađu mir i spokoj. Krila koja će utišati tugu koja im buči u srcu. Krila koja će razbiti zlo i osloboditi maštu, um. Ljudi ne žele pronaći svoja krila, nemaju tu želju koja će im pokazati put pun novih saznanja, put do zemlje snova. Zemlje u kojoj usamljenost, ljubomora i problemi ne postoje. Čovjek je tužan, tužan što nema novi mobitel, hrpu novca, najnovije računalo. Ne shvaća da je nešto najdragocjenije sloboda. Sloboda koju ima većina ljudi, samo je ne zna cijeniti. Sloboda koju novac ne može kupiti. Krila bi nam pomogla donijeti nove ideje. Pomogla bi nam da uđemo u svoje snove, svoj Raj. Krila bi nam pomogla zaboraviti sutra. Svaki trenutak bio bi vrjedniji, svaka sekunda. Ne bi bilo planiranja, odgađanja, život bi bio put bez granica. Živjeli bi za danas, više bi voljeli, više se radovali. Svaki dan bio bi poseban. Krila bi nam pokazala kako su divne stvari koje uopće ne primjećujemo. Zalaske sunce, valove oceana, boje latica cvijeća, kapljice kiše na prozorima gledali bi drugim očima. Zvuk srca bi čuli, miris ljubavi bi namirisali, krila na svojim leđima bi osjetili. Oslobađajuća krila koja nas uzdižu, kojima se divimo, koja su nezamisliva ljudima bez mašte. Ništa nije nemoguće, sve se može kad se hoće, a to vrijedi i za krila. Krila nije teško dobiti, potrebno je vjerovati, vjerovati u snagu promjene. Promjena koja mijenja razmišljanje i otvara vrata nezamislivog i nemogućeg. Samo vjeruj, vjeruj u snagu krila, snagu snova koji vode do savršenog svijeta. Vjeruj svim svojim srcem. Vjeruj da će se i na tvojim leđima otvoriti velika, oslobađajuća krila. Viktoria Granić, 8.a razred

Lucija Andrijašević, 4.r.

MOJE MALO MJESTO Nikad nisam razmišljala o ljepoti svoga mjesta i prirodi koja ga okružuje, ali s vremenom čovjek shvati što sve ima. Velika sivkasto-zelena planina lijeno se smjestila iznad mog mjesta i ponosno pruža svoje vrhove visoko prema Suncu. Kada padne koja pahulja snijega, vrhovi izgledaju kao kruna Božjeg stvorenja i vrh ovog našeg malog svijeta. Zelene šume izgledaju kao okrugle mrlje, a mala stara sela na obroncima Biokova prikazuju život ljudi prije nas i njihovo poštovanje prema planini. Ljepotu mog malog mjesta dodatno poboljšava i plavo, kristalno čisto more na koje je Sunce bacilo svoje zrake. Izgleda kao da srebrni sjajni kristalići lagano plutaju po površini, a more ih poslije lagano izbacuje na šarene i raznolike oblutke. Stari drveni brodići nježno plove prema pučini dok male i velike ribe razigrano plivaju i iskaču u zrak. Iznad površine mora lete galebovi koji ih bezuspješno pokušavaju uhvatiti, a to podsjeća na igru kojoj nikad nema kraja. Cijelog dana se čuju krikovi galebova, šum mora i zelenih borova što podsjeća na pjesmu koja nikad ne dosadi. Baška Voda je najljepša kada sunce počne zalaziti. Tada žuti, crveni i narančasti tonovi obgrle mjesto. To čovjeka podsjeća na bajku kojoj se repriza ponavlja svakog dana i iznova svakoga oduševljava. Ljudi bi trebali očuvati i zaštiti prirodu, ali mnogi ne shvaćaju koje bogatstvo stvarno imamo. Ponosim se čistim morem i prekrasnom planinom i uvijek ću ih poštovati i diviti im se. Marta Čuljak, 8.b razred


ŠTO JE 25.10. 2011. VII.a ZAPISAO NA PLOČI? JESEN ZAVRŠILO JE LITO JESEN JE PRID VRATIMA IZA OBLAKA SUNCE SKRITO KIŠA PADA SATIMA U SRCU MI SJETA POČELA JE ŠKOLA PLAKA BI OD BOLA NE SMETAJU MI STABLA GOLA VENGO SAN UČITELJIČINA META Nikola Anđelić, 6.r.

HAIKU Val za valom Modrina se sjaji More mi pjeva. Gleda ona Lijepa moja roda Velikoga kljuna.

Stipe Matijašević 5. razred Lucija Divić, 6.r.

OTVORI OČI I VIDI SVIJET

Otvori oči i vidi svijet. Što si tako šutljiv i sam? Ništa posebnog vidjeti nećeš između svoja četiri zida. Ni neba, ni sunca, ni prijatelja nećeš vidjeti. Možda ćeš nekada upoznati nekoga preko onog ekrana što u sobi ti svijetli. Ali vjeruj, ništa od toga istinito biti neće. Izađi u svijet, malo zraka udahni pa se osvrni oko sebe. Znam, još puno toga ne znaš, a mogao bi otvoriš li oči. U jednom oblaku možda pronađeš ono što si godinama tražio. U nekom pogledu možda spoznaš istinu koju dugo doznati si htio. Pogledaj svijet prijatelju. Gle, sve zvijezde noću sjaje za tebe. Svi cvjetovi niču za tebe, da ih ubereš. Sve sunčeve zrake griju tebe. I ja sam ovdje ispred, čekam da izađeš. Jednog dana, kada ostariš sjedeći u sobi sam, pitat ćeš se: Gdje sam? Što sam radio svih ovih godina? I žao će ti biti. Oprostiti si nikad nećeš što odbacio si one koji te vole. Ili one koji su barem pokušali, a nisi im dao. Ali, ipak, to lako možeš spriječiti poželiš li jednom otvoriti oči i vidjeti svijet oko sebe. Dora Jurišić, 8.b razred


Druženje na Internetu Svakog dana vračajući se iz škole imam samo jedan cilj, sjesti za računalo! Naime, imao sam jednu prijateljicu, ne znam mogu li nas nazvati parom? Ona je bila iz Šibenika i imali smo samo jednu želju, upoznati se! Ustvari, ja sam mislio da je to i njena želja. Dopisivali smo se svakodnevno, kad god bismo imali priliku. Slali smo si srca, poljupce, sve znakove ljubavi. No, jedno je bilo neostvarivo: vidjeti se prije ljeta… Od kad smo se upoznali, virtualno, dani su mi prolazili sporo kao godine. Žurno sam čekao i iščekivao taj dan kad ćemo se sresti. Jednom sam zbog nje dobio čak i opomenu u školi! Na satu matematike došla mi je poruka na mobitel. Pitao sam učiteljicu mogu li na WC i izašao iz razreda. Zadržao sam se dvadesetak minuta, sve dok učiteljica nije izašla iz razreda i tražila gdje sam tako dugo. Uhvatila me je na hodniku s mobitelom u ruci. Nisam nikome mogao reći što sam učinio jer sam tajio svoju veliku ljubav. Eh, kad bi opomena bila jedina loša stvar koja mi se zbog nje dogodila! Jednom sam se posvađao na Internetu zato što joj je deki dječak komentirao sliku "lijepa" i poslao joj srce. Morao sam se ispričati i dječaku i mojoj prijateljici odnosno djevojci. Otkrit ću vam i njezino ime, Marija. Bližio se dan našeg susreta. Bio sam nestrpljiv. "Visio" sam na Facebooku i više nego inače, ali Marija nije odgovarala na moje poruke pa sam se zabrinuo što se događa. Došao je i dan dogovorenog susreta, 19.06.! Škola je konačno završila i Marija je trebala boći u Bašku Vodu. Poslao sam joj poruku, kad stiže, ali odgovora nije bilo, kao niti odgovora na ranije poruke. Računalo više nisam "gasio", ali Marijina poruka nije stizala. svi su se kupali, sunčali i uživali na plaži osim mene. Ja sam tugovao u svojoj sobi, blijed kao sir, Jedan sam dan ipak otišao na plažu i ugledao jednu djevojku, prišao joj i rekao: „Marija, jesi li to ti?“ Djevojka me pogledala u čudu, jer naravno to nije bila Marija. Ispao sam smiješan pred nepoznatom curom. Nakon nekoliko dana upoznao sam djevojku koja je bila prelijepa, zasigurno ljepša od Marije. Onda sam shvatio, ljubav preko društvenih mreža ne uspijeva i nije prava. Trebamo izaći iz kuće i potražiti stvarnu ljubav! Nepoznat netko Druženje preko Interneta (Facebooka) Uz Internet mnoga djeca gube vrijeme. Zato ga učitelji i roditelji najčešće umjesto www (World Wide Web) nazivaju wwt (World's Worst Trash). Pitanje je zašto djeca gube puno vremena na Internetu? Odgovor je vrlo jednostavan. Vrijeme gube na jednoj jako popularnoj društvenoj mreži, Facebooku. Tamo šalju svašta, od raznih fotografija pa do „Rage Comic's“ stripova. Te fotografije su jedini razlog zašto uopće idem na Facebook, a ne riječ „Like“ kojom je Facebook toliko natrpan da se guši. No, vratimo se temi… Osim fotografija i bleskova ( bleskovi su moj izraz za likeove) međusobno si šalju smajliće od nasmijanih do onih koji plaču. No, ni to nije sve. Na Facebooku su i besmislene igre na koje se veže najveće smeće na Facebooku zvano „zahtjevi za igre“. Naravno, postoji i chat (brbljaonica) na kojemu se moli za likeove i prihvaćanja zahtjeva za igre. Dobro, ti ima i razgovaranja, ali meni je draže razgovarati u stvarnosti. Zaključak : ja bih se radije družio u stvarnosti nego na Facebooku. Vicenco Granić, 7.b

Sara Dragun, 7.a Ana-Marija Šarić, 7.r.


Autobiografija

11.siječnja 1999. godine moji roditelji su dobili kćer. Isprva nisu znali kako bi me nazvali i ta je nedoumica trajala punih dvadeset dana. U kombinaciji su bila razna imena, ali odabir je pao na moje ime s kojim sam poprilično zadovoljna jer je kratko i jednostavno. Svoje prve korake kao i prve riječi koje sam izgovorila, bili su u krugu najmilijih i najbližih. Mami i tati sam jedino dijete i zbog toga mi je drago jer svu pažnju posvećuju isključivo meni. Uvijek sam imala puno prijatelja, ali one prave sam stekla još u vrtiću 2002.godine i ta prijateljstva traju do današnjeg dana. Nikada u vrtiću nisam imala problema s čitanjem i pisanjem jer sam kao mala nagovarala mamu da me nauči. I tako, moje vrtićko doba je prekinuto odlaskom u školske klupe. Školsko doba, osobito prvi razred, zauvijek ću pamtiti. Prve petice, prvi školski dani, teška torba, prvi izleti… ostali su i ostat će zauvijek u mom srcu. 2009. godine krenula sam u peti razred kojeg sam se plašila zbog novih predmeta, nastavnika, više učenja, više pisanja domaćih radova. Sve je nekako bilo ozbiljnije, no i na to sam navikla. Sada mi to nije ništa strašno i ne predstavlja mi nikakav problem. Trenutno sam sedmašica koja uživa u najboljim godinama, koja je ušla u razdoblje puberteta, koja je počela razmišljati o budućnosti i koja je ponosna na svoje roditelje i prijatelje koji mi uljepšavaju život. To sam ja, Iva Gržić!

Zovem se Boris Vajncetler. Imam 13 godina i idem u VII b razred OŠ Bariše Granića Meštra u Baškoj Vodi. Možda je prerano razmišljati o tome što ću biti kad odrastem, ali ovih dana, djed me je potaknuo na to. Rekao mi je:"Najbolje bi bilo da ti budeš stolar! Kome ću ja sve ovo ostaviti?" U čudu sam ga pogledao:" Stolar? Što je tebi? Tko danas želi biti stolar?" "Što fali biti stolar? Ništa nećeš morati kupovati, sve ću ti strojeve dati!" - rekao je djed. Samo sam se nasmijao i dobacio: "Ma nemoj me zezati, stolari više nisu ono što su nekad bili. Danas se većina stvari radi od plastike." Iako me djed nije uvjerio da postanem stolar, ovaj me razgovor naveo da počnem razmišljati o tome što zaista želim biti. Još nisam sasvim odlučio, ali sigurno ću se truditi da mi ocjene budu što bolje kako bih mogao izabrati zanimanje koje budem želio. Ali, jedno sigurno znam. Ne želim biti stolar!

Iva Gržić, 7. b

Mia Ribarević, 7.b

Boris Vajncetler, 7. B

Jadna ja! Uvijek sam bila ta koja je stalno plakala, ali s razlogom. Čuvala me je moja starija sestra, koja u to vrijeme i nije baš bila prijateljski raspoložena prema meni. Ovoj priči se i ona i ja često nasmijemo. "Bio je lijep dan i mama je sa susjedom pila kavu ispred kuće, a sestra i ja smo se igrale u sobi. Meni su bile četiri, a sestra je imala deset godina. Iz ladice je izvadila noktaricu, želeći otkriti princip njezina rada. Naravno, ja sam joj bila "pokusni kunić"! Uzela mi je ruku i bez ikakve milosti me uštipnula. Ruka je prokrvarila, a sestra je mami rekla da sam se uštipnula na vrata." Mama naravno nije povjerovala u sestrinu priču. Kad god bih ostajala s njom kući, znala bih što me čeka. Mama i tata su radili pa me je sestra morala čuvati jer drugih mogućnosti nismo imali. Kad se samo sjetim njezinih uspavljivanja… Legla bi pored mene, a ako bih ja slučajno otvorila oči, odmah bi se počela derati na mene. Pa ti Mija zaspi, ako možeš! Danas su mi svi ti trenutci lijepa sjećanja kojih se rado sjetim i nasmijem im se. Bilo ih je puno i rado mislim o njima kao što i rado gledam naše stare fotografije. A tek moj prvi dan škole! Bila sam sretna, ali jako nervozna. Nezaboravan je trenutak i kad mi se rodio braco. Taj je trenutak za mene bio veliki šok jer više nisam bila glavna kućna mezimica. Ali naravno, bila sam sretna. Ma kad bolje razmislim, još uvijek sam glavna mezimica. Sve u svemu, imala sam sretno djetinjstvo koje ni za što ne bih mijenjala kao ni svoju obitelj. Od tvrdoglavog brata i iste takve sestre do najboljih roditelja. Mogu samo poželjeti da i ja u budućnosti svojoj djeci pružim ono što su meni moji roditelji i da budem ista kao oni.


Svake večeri Svake večeri ispod prozora ja u tvoju sobu gledam. Onda poželim da sam zraka sunca i drugim zrakama grijati te ne dam. Svake večeri ispod prozora Ja tražim tvoje lice Poželim da do tebe mogu odletjeti Kao što to rade ptice.

Laura Matić, 4.r.

Svake večeri ispod prozora Zagledam se u grilju kosu Pa onda poželim da sam vjetar Da ti mogu mrsit' kosu. Svake večeri ispod prozora Ja se kao lopov skrivam Pa kad te ugledam nestanu brige I shvatim da je život divan.

Antonija Dujmović, 6.r.

Paula Hudovernik, 7.a

Jedan dan u Splitu… Čudesni muzej Napokon! Došao je taj predivan dan! Skočio sam iz kreveta, na brzinu se obukao, oprao zube i krenuo. Došao sam tridesetak minuta ranije, ni sam ne znam zašto. Kad smo se svi skupili, autobusom smo krenuli za Split. Tog dana u Splitu se održavao „Boat show“ pa bi bilo super da smo mogli posjetiti sajam brodova, ali nismo. Učiteljica iz povijesti nas je odvela do muzeja. S rive na otvorenom, ušli smo u skoro zatvoreni prostor. Prolazeći kroz taj tijesni labirint, nekako smo dospjeli do velikih, isklesanih vrata. Ja sam bio odmah iza učiteljice pa sam sve vidio. Nešto nam je učiteljica objašnjavala, ali mi je sve okolo bilo zanimljivije od toga. Promatrao sam visoke, kamene zidove spojene konopima na kojima se sušila odjeća. Ušli sam u predvorje muzeja, a ja sam gledao oko sebe. Bilo je tu raznih vrijednih starina. Sve su pripadale obitelji Papalić čiji je veliki prijatelj bio Marko Marulić. U muzeju se nalazilo mnogo zanimljivih stvari. U prizemlju kamene umjetnine, na prvom katu kovanice, razni nakit, oruđe i još štošta. Nadalje, na drugom katu nalazile su se razne keramičke posudice, vaze te predmeti namijenjeni samoobrani u ono vrijeme. U idućoj prostoriji nalazila su se djela pisca Marka Marulića. U jednoj je vitrini stajala replika slavne „Judite“, a ja sam potrčao vidjeti je prije svih. Nakon razgledavanja muzeja uputili smo se u „Centar Joker“ gdje smo išli u kino na projekciju filma „Koko i duhovi“. Film nije bio loš, a odmah nakon završetka, krenuli smo u autobuse i natrag u Bašku Vodu. Ovaj dan mi je bio jako lijep. Nisam ni slutio što sve postoji u toj veličanstvenoj Dioklecijanovoj palači i da iskreno priznam, jako mi se sviđa. Goran Borković, V.razred


Moji samotnički trenutci

Ne tražite od mene nemoguće

Znam da će mnogi reći da sam luda, ali definitivno volim osjećaj samoće, osobito noću. Čovjek je društveno biće, ali ponekad mu dobro dođe malo samoće. Samoću najčešće definiram u smislu: posvetiti se samo sebi, opuštanje, mir, tišina…, a ne u smislu usamljenosti. Najviše se radujem petku kada je mama kod prijateljice na kavi, sestra u školi, tata na poslu, a ja se posvetim samo sebi. Kada dođem kući iz škole, odmah bacim torbu u sobu, objesim jaknu i pravac na računalo. Upalim neku dobru muziku i plešem istim pokretima kao i moja najdraža pjevačica na stage-u. Iscrpljena, zavalim se na kauč i pogledam najdraži mi film „ Breakfast at Tiffany's“ , ljubavnu dramu s jednom, jedinom i neponovljivom Audrey Hepburn! Ubrzo mi postane dosadno pa pozovem svoju prijateljicu Paulu. Rado čavrljamo uz šalicu kave i pričamo o planovima za vikend. Brzo dođe i trenutak kad Paula mora ići kući. Onda pomislim :“Hm, što bih mogla raditi? Imam ideju!“ Krenem do sestrine sobe, uhvatim hladnu kvaku i uđem. Preda mnom se nalazi veliki narančasti ormar, otvorim ga i zabava počne. Na sebe nabacim sestrinu suknjicu, bijelu majicu i crni sako, uzmem aparat u ruke i započnem fotoshooting! Napravim tridesetak fotografija, dovoljno za jedan „mini-album“. Odem do kupaonice, skinem šminku. Tad osjetim kao da mi je veliki teret pao s lica, jer šminka zaista opterećuje kožu. U hodniku čujem klapanje štikli. To je sigurno mama! Tada prestaju moji samotnički trenutci. 

Moji me roditelji nikada nisu „gurali“ u nešto protiv moje volje. Uvijek bi me podržavali štogod ja odlučio. Nikad od mene nisu tražili da budem najbolji učenik, ne razmišljaju o gimnaziji. Uvijek me pratila njihova velika ljubav kao i ljubav brata i sestre. Igram nogomet od šeste godine. Ako želiš uspjeti u nogometu moraš dati i dvjesto posto ako treba. Moj klub je „Zmaj“ iz Makarske. Treneri ponekad od mene traže nemoguće. Na treninzima uvijek maksimalno radim, koliko god mogu, ali oni uvijek traže više i više. Govore da moram još bolje raditi iako bi to za mene u nekim trenutcima bilo nemoguće. Na utakmicama bi me pohvalili, ali uvijek su zahtijevali više. Želio bih igrati slobodno i uživati u igri, ali to ne mogu. shvaćam da treneri sve to rade za moje dobro, ali nekad sam vrlo ljut na njih. ako jednog dana postanem profesionalni igrač, vjerojatno ću im biti zahvalan. Ako postanem! Josip Matković 7.a

Lucija Jakir, 7.b

Moja škola

Anita Ribarević

Moja škola nije jako velika, ali je jako lijepa. Njeni neobični vrtovi među najljepšim su školskim vrtovima u Hrvatskoj. Škola ima bijele prozore i plave zavjese, plave i smeđe klupe i iste takve stolice. Škola ima ured u kojem radi ravnatelj i nalazi se na drugom katu s „mališima“. Na prvom katu su četiri učionice gdje su učenice od petog do osmog razreda, od ove godine i moj razred. Imamo i školsku knjižnicu u kojoj posuđujemo školsku lektiru, priče, bajke i dr. Knjižnica nije baš velika i nema dovoljno knjiga. Na balkonu učionice drugog razreda nalazi se najljepši vrt u školi. Kada ulazim u školu, na školskim plakatima uvijek je nešto zanimljivo, poučno ili povijesno. Povijesnih slika ima najviše u učionici hrvatskog jezika i učionici povijesti. U mojoj je školi nekad dobro, a nekad loše. Ne sviđa mi se što uvijek moram ići u školu, učiti i pisati zadaću. Kad uđem u školu skoro sam uvijek nesretan, ali kad dobijem dobru ocjenu sretan sam i lijepo mi je. Zato mi se moja škola nekad sviđa, a nekad ne sviđa. Zvonimir Nenadić, 5.razred


Pjesma naše učenice koja je prošla na Županijsku razinu LiDraNa:

PJESMA MAJCI Vrati se, majko, u naš dom Iz tih tamnih soba bolnice. Ja tako žarko želim da te zagrlim, Da vidim tvoje crne kose, tvoje vedro nasmijano lice.

Vrati se, majko, barem na par dana. Silno mene more ove duge noći. Nitko više u ovoj kući ne spava, Ja samo čekam kad ćeš doći. Ništa više nisu ove stvari po kući Bez da ih dotaknu tvoje ruke. Teško ću ja, majko, bez tebe . Bez tebe teške su i najmanje muke. Vrati se, majko, u naš dom, U srce mi unesi bar malo sreće. Jer dobro znaj da ako odeš, Moj život više isti biti neće.

Dora Jurišić, 8.b razred


Sve ono o čemu još nismo pisali možete saznati listajući naš

kalendar školskih zbivanja u kojemu pišu učenice novinarske sekcije:

Patricija Jurčević Ela Martinović Marija Divić Marija Batinović Franka Granić Kim Staničić Ana Lozić


rujan / listopad Akcija Poštujte naše znakove Poštujte naše znakove preventivna je akcija u sklopu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske, a pokrenuta još 1995. godine. Iako se akcija kojom se prvaši podučavaju osnovnim prometnim pravilima poput prelaska ceste, poštivanja svjetlosne signalizacije na semaforima i vožnje bicikla, u hrvatskim gradovima započela provoditi krajem kolovoza, u Splitsko-dalmatinskoj županiji je zbog odgođenog početka školske godine krenula u rujnu. 22. rujna, policijski službenici su organizirali predavanje i razgovor i s našim prvašićima i podučili ih kako se treba ponašati u prometu.

Neponovljivi Jozo Bozo Mađioničar za djecu Jozo Bozo, gostujući u našoj školi, izveo je mnoštvo trikova - smotani je klaun unatoč mnogim neuspjelim pokušajima (koji su nas posebno veselili), na kraju ipak uspio izvesti čarolije Iza umjetničkog imena Jozo Bozo, zapravo se krije Josip Alajbeg, magistar ekonomije i dobitnik rektorove nagrade, koji je karijeru posvetio rastjerivanju lošeg raspoloženja i izazivanju smijeha. U ovoj čarobnoj i edukativnuoj predstavi, ispunjenoj smijehom i zabavom, aktivno su sudjelovali i naši učenici nižih razreda Ante Crnogorac, Luka Medvešek i Paulina Staničić.

Dan pješačenja 18.10 učenici 5., 6., 7.a i 7.b razreda zajedno su sa svojim razrednicima obilježili Dan pješačenja. Ovoga puta krenuli su prema sjeveru. Nakon dugog i napornog pješačenja stigli su na Smokvinu. Tu su se odmarali igrajući rugby i izležavajući se na travi. Nakon sto su nešto malo pojeli krenuli su natrag. Osmaši su se odlučili za turu do Promajne. Osim pokoje krađe šipaka i neopreznog prelaske preko ceste nije bilo većih problema, pa su svi sretno stigli kuci.


listopad Posjet samostanu u Zaostrogu

Dani kruha i plodova zemlje U petak 28.10. konačno smo dočekali lijep i sunčan dan kako bismo mogli održati našu prodajnu izložbu kruha i plodova zemlje. Izložba je već tradicionalna, a zahvaljujući mamama i bakama, ponuda peciva, kolača i kruha, raznovrsna je i bogata. Učenici nižih razreda, zajedno sa svojim učiteljicama, prodavali su razne slastice i delicije na rivi u Baškoj Vodi. Najbolji i najuvjerljiviji kupci ponovno su bili roditelji, ali i slučajni prolaznici koji nisu mogli odoljeti ponudi. Fra Šime se odazvao pozivu i prije same prodaje blagoslovio sve što su učenici donijeli naglasivši kako je sve trud vrijednih ruku koje su u to uložile svoje vrijeme i ljubav. Trud je i financijski nagrađen, pa su prikupljena pristojna sredstva koja će se kao i već nekoliko puta do sada, iskoristiti za odlazak u kazalište ili na izlet.

U ponedjeljak 24.10. učenici VI. razreda naše škole krenuli su u posjet Zaostrogu, zajedno s kolegama škole iz Brela. Breljani su došli ispred škole s busom i napokon nas ukrcali. Atmosfera u autobusu je bila ok. Kad smo došli ispred samostana u pratnji učiteljica Dobrile Medić, Ljubice Jerčić i Gorane Babić iz Brela dočekao nas je fra Mario. Razgledali smo samostan i veliku knjižnicu koja je bila puna knjiga na svim jezicima. Samostan je nekad bio centar obrazovanja, a danas je crkva koja je okružena lijepim vrtom. Nakon posjeta samostanu, imali smo vremena prošetati mjestom i upoznati ga. Bili smo tužni jer, nažalost, niti jedna trgovina nije radila. Na polasku smo pozdravili fra Maria i krenuli nazad u Bašku Vodu.


studeni Mjesec hrvatske knjige Mjesec hrvatske knjige obilježili smo u našoj školi od 15. listopada do 15. studenog . Ove je godine naglasak bio na poeziji, stoga smo i mi "Čitali poeziju". Kroz ovaj mjesec su naši učenici na početku svakog sata hrvatskog, njemačkog i engleskog jezika pročitali po jednu pjesmu nekog našeg pjesnika i time obilježiti Mjesec hrvatske knjige.

"Koko i duhovi" - 24. studeni Učenicima nižih razreda knjižničarka je organizirala odlazak u CineStar Split na projekciju hrvatskog igranog filma za djecu "Koko i duhovi". Film nas je sve oduševio, a izlet u Split razveselio pa smo svi skupa poželjeli još ovakvih izleta.

Večer poezije u školskoj knjižnici Povodom Mjeseca hrvatske knjige,15.11. u školskoj knjižnici održana je večer poezije na kojoj je gostovala pjesnikinja Marina Jurišić. U prostorijama knjižnice naše škole, potaknuta idejom učenice Dore Jurišić, knjižničarka Tamara Buvinić organizirala je čitanje poezije. Stihove svojih pjesama čitale su pjesnikinja Marina Jurišić i nastavnica Vanja Sokol, te učenica 8. razreda Dora Jurišić. U ugodnoj atmosferi i stihovima koji odišu ljubavlju, uživali su svi prisutni.


prosinac Posjet kazalištu U petak 02.12.2011. naši su učenici viših razreda pogledali predstavu "Kazališni sat" u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Predstava je zamjena za sat hrvatskog jezika , a podučava nas kako nastaje kazališna predstava, ali na komičan način prilagođen uzrastu od V. do VIII. razreda. Učenici su se zabavili, ponešto i naučili, a najviše ih je oduševio glumac Filip Radoš koji glumi u predstavi.

Dar od srca

Željeli smo u našoj školi podići svijest o toleranciji, uvažavnju drugih i razvijanju osjećaja ljubavi i zajedništva. Zato smo tijekom mjeseca prosinca odradili projekt Dar od srca. Učenici od 1. do 4. razreda donosili su igračke u namjeri da ih poklone djeci kojoj su potrebnije. Odlučeno je da to budu djeca iz Dječjeg doma Maestral - Split. Sakupljene igračke lijepo su spakirane u tri velike kutije te ih je ravnatelj Matko u pratnji svoje obitelji odnio u dom. Tu se uvjerio u toplinu djelatnika i štićenika doma te njihovo zadovoljstv što smo ih se sjetili i s njima podjelili radost Božića.


siječanj - veljača Obilježili smo Međunarodni dan materinjeg jazika Učenici 2. i 3. razreda, sa svojim učiteljicama i knjižničarkom, natjecali su se u kvizu poznavanja zavičajnih izraza. Učenici su pokazali veliki interes za zavičajni govor. Uz zabavu su naučili puno.

eTwinning Potaknuti idejom i željom da više saznamo o tome kako našu školu uključiti u rad na međunarodnim projektima koji se financiraju iz fondova EU, te kako otići na stručna usavršavanja diljem Europe, u našoj se školi održala eTwining radionica za nastavnike pod nazivom „Prvi koraci u međunarodnoj suradnji“. Pod vodstvom učiteljice Marlene Bogdanović, eTwining Ambasadora, 15-tak nastavnika naše škole i nekoliko nastavnika iz osnovnih škola iz Splita i Trilja napravili su svoje prve korake i dobili upute kako ostvariti međunarodnu suradnju, kako se uključiti u zajednicu učitelja EU, započeti suradnju, kako se stručno usavršaviti on-line i u EU i kako se prijaviti za stručna usavršavanja. Na kraju radionice nastavnici su kroz mini kviz pokazali koliko su naučili, a najbolji rezultat je nagrađen. Svi ostali nastavnici su također primili stručne materijale i male poklone, a ugodno druženje završili malom zakuskom.


ožujak „Stoliću, prostri se“ U petak, 16. ožujka 2012. godine učenici nižih razreda u pratnji svojih učiteljica bili su u Splitu i pogledali predstavu za djecu „Stoliću, prostri se“. Lijep i sunčan dan dodatno je uljepšala krasna predstava u kojoj su djeca uživala, a glumce su na kraju nagradili velikim i dugim pljeskom. Priča nastala po motivima bajke braće Grimm oduševila je djecu svojom pozitivnom poukom da se dobrota i marljivost isplate, a da su čuda moguća.

Radionica pletenja maslina 28.03.2012. učenici IV.b razreda, učiteljica i roditelji sudjelovali su na radionici na kojoj su uz upute i mentorstvo gđe. Rozarije Granić učili kako se „pletu masline“. To je stari običaj koji se radi prije cvjetne nedjelje i ispletene masline se potom nose na blagoslov. Gospođa Rozarija, inače baka učenika IV. b razreda, rado se i ove kao i nekoliko prethodnih godina odazvala pozivu, te svoje znanje i dugogodišnje iskustvo u pletenju maslina podijelila s učenicima i njihovim mamama. Hvala gđo. Rozarija! Svi su se jako trudili, slušali upute i vrijedno radili kako bi njihova graničica bila najljepša. Ispletene grančice maslina učenici su na Uskršnjoj prodajnoj izložbi ponudili na prodaju.

Uskršnja prodajna izložba Već tradicionalno učenici i učiteljice nižih razreda održali su Uskršnju prodajnu izložbu svojih radova . Učenici su se sami, ali i uz pomoć mama i učiteljica cijeli mjesec trudili, vrijedno radili i pripremali svoja šarena jaja, košarice, pleli masline, izrađivali male mozaike i druge razne figurice koje su ponudili na prodaju 29.04. Izloživši svoje radove na rivi u centru mjesta, privukli su mnoštvo znatiželjnih prolaznika, ali najviše roditelja koji oduševljeni viđenim i ponuđenim nisu štedjeli novca kako bi kupili što im se svidjelo. U vrlo kratkom vremenu sve ponuđeno se prodalo, a učenici i učiteljice zadovoljni i sretni, jer je njihov trud i rad prepoznat i nagrađen, obećali da će se za sljedeću godinu još više i bolje potruditi.


travanj - svibanj MaFest 2012 - Makarski festival stripa i u našoj školi Najveći i najpoznatiji festival devete umjetnosti u regiji - MaFest - održava se u Makarskoj od 21.- 27. svibnja. I ove godine organiziran je natječaj za sve osnovnoškolce s područja Makarske rivijere i grada Vrgorca, a osim toga održana je i Strip radionica u našoj školi. Prvu u nizu strip radionica za osnovne škole iz programa ovogodišnjeg Ma-Festa, održao je Renato Vladimir Renky, poznati stripmajstor iz Gradca, približivši tako ovu umjetnost i našim učenicima.

Učionica u zagrljaju mora Naši drugaši otvorili su svoju internetsku stranicu. Stranica ima za cilj predstaviti rad i druženje učenika. Naziv joj je Učionica u zagraljaju mora, a nastala je pod vodstvom učiteljice Ružice Radalj.

Izlet na Hvar Krenuli smo vrlo rano okupivši se ispred škole, jer je trebalo na vrijeme stići na ukrcaj na trajekt. Polazak iz splitske luke uslijedio je prema planu izleta u 8:30, a zatim vožnja do Starog grada na otoku Hvaru i potom autobusom do Hvara. Po dolasku je slijedilo upoznavanje grada u pratnji vodiča: dominikanski samostan utemeljen 1482. god. i stara crkva od koje je ostao zvonik i glavna kapela u kojoj je grob renesansnog pjesnika Petra Hektorovića. Samostanski muzej posjeduje najstarije grčke napise iz Farosa (IV. st. pr. Kr.), a u pinakoteci su izložene vrijedne slike venecijanskih majstora. Zatim smo šetnjom nastavili do župne crkve Staroga Grada iz 1605. god. i rodne kuće Petra Hektorovića. Slobodno vrijeme do polaska broda za Split smo naravno dobro iskoristili . U splitsku trajektnu luku uplovili smo u večernjim satima (oko 19:30 sati). U Bašku Vodu, umorni i veseli, nakon što smo provedite dan na najdužem i najsunčanijem hrvatskom otoku, stigli smo nešto iza 9 sati navečer.


Muška momčad u sastavu Mario Tomas i Antonio Šerer osvojila je 3. mjesto, dok je ženska momčad u sastavu Lucija Divić, Vikica Granić i Petra Matijašević osvojila prvo mjesto. Tim uspjehom plasirali su se na međužupanijsko natjecanje i nastavili sjajni niz generacija naših učenika. Želimo im sreću i u daljnjim natjecanjima! Novinarska sekcija


BrunaTravel.hr

Moje putovanje u Rim @BrunaGranic7.b 20.10. 2011. dan je mog polaska na putovanje u Rim! Bila sam jako uzbuđena i sretna što idem u glavni grad Italije. S nestrpljenjem sam čekala 17 sati, vrijeme polaska. Pozdravila sam se s prijateljicama i ušla u autobus koji nas je doveo do Splita. U Splitu smo se ukrcali na ogromni trajekt Blueline i tada započinje moje putovanje… Duga noć vožnje s brodom bila je super. Ujutro u sedam sati stigli smo u Anconu te krenuli za Rim. Došavši u Rim, prvo smo posjetili veliki Koloseum , najveći i najposjećeniji amfiteatar u Rimu. Služio je za borbu gladijatora, trke… Navečer, nakon Koloseuma, obišli smo znamenitu Fontanu di Trevi koja je predivna, osobito noću, sva osvijetljena. Drugi dan smo posjetili Vatikan, najmanju državu na svijetu, vatikanske muzeje te smo sudjelovali na misi koju je predvodio Papa Benedikt što me oduševilo. Posljednji dan obišli smo katakombe, mnoge rimske crkve i ostale znamenitosti. Bilo mi je prekrasno!


Intervju

Fra Šime Nimac

Intervjuirali smo fra Šimu Nimca, svećenika iz župe Baška Voda koji je počeo na ovim prostorima obavljati svoju svećeničku dužnost prije tri godine. On je mlađahni svećenik koji se nastoji približiti mladima i uspostaviti komunikaciju s njima.

P: Gdje ste rođeni i koliko imate godina? O: Rođen sam u Kninu na kolodvoru, slučajno, kad mi je majka išla poslovno u Knin, a inače sam iz Ravnih Kotara. Točnije iz Lišana Ostrovičkih. Imam 34 godine, a rođen sam 21.01. 1978. P: Kada ste se i kako odlučili za svećenički poziv? O: Kao dijete bio sam ministrant u svojoj župi i nisam uopće razmišljao o tome da postanem svećenik. Kad sam bio osmi razred, 1992. godine, razmišljao sam o upisima u srednju školu. Htio sam u Vojnu srednju školu, no budući da je bilo vrijeme rata, školu su zatvorili na tri godine, a upisi su već bili pri kraju. Nisam znao što ću po pitanju srednje škole, no rođak mi je radio u školi za svećenike i pitao me želim li pohađati tu školu i ja sam pristao na to. P: U kojoj župi ste obavljali službu prije župe Baške Vode? O: Obavljao sam svoju službu u župi Promini, župi u blizini Trogira. Imala je devet sela, a sedam crkva. U toj župi sam bio svećenik tri godine. P: Kako Vam se sviđa naša baškovoška župa i mještani? O: Baška Voda je lijepo mjesto i sviđa mi se tu. Župa je dobro organizirana i ljudi su dobri, kulturni i marljivi. P: Koliko imate braća i sestara? O: Imam tri brata i četiri sestre. P: Kako je imati puno braće i sestara? O: Bilo je lijepo živjeti u punoj kući iako je ponekad znalo biti naporno. Bio sam skoro pa najmlađi, znači jedino je moja sestra mlađa od mene. Svi smo izrasli u divne ljude, a najstarija mi je sestra postala časna. P: Koje su tad bile vaše obaveze u kući? O: Iako sam bio skoro najmlađi, nisam bio pošteđen obaveza… Svaki dan sam morao kravu voditi na ispašu. P: Koju muziku preferirate? O: Pa mogu slušati sve i nemam neki žanr koji mi je posebno drag. Volim rock, naše zabavne izvođače kao npr. Mate Mišo Kovač, Jasna Zlokić, Vinko Coce…a volim i narodnu muziku. Najviše Halida Bešlića. P: Smatrate li da su pravila svećenika tj. pravila u svećeničkom redu poštena? O: Smatram, jer ako si dragovoljno izabrao svećenički poziv onda nema pitanja „Je li to pošteno ili ne“. U svećeništvu vlada liberalnost jer te nitko ne sili da radiš ono što ne želiš. P: Što biste promijenili u Crkvi? O: Ne bih ništa, samo da Crkva bude malo više demokratski ustrojena. Fali demokracije među svećenicima. P: Koja svetišta ste do sada posjetili? O: Posjetio sam sva u Hrvatskoj, npr. Vepric, Sinj, Solin, Visovac,… pa Međugorje, Izrael tj. Jeruzalem, Vatikan, Lourdes… P: Što mislite o skandalima pedofilije koji su povezani s Crkvom? O: Mislim da je bolesno da svećenici, a i svi ostali to rada. Pedofilija je nastrano i kazneno djelo i svećenike koji su to radili treba smjestiti u zatvor i isključiti iz Crkve. P: Mislite li da Vatikan pokušava sakriti te skandale? O: Ne, oni ne pokušavaju to sakriti niti zataškati, već pokušavaju da to ne bude toliko plasirano u medijima jer ti svećenici pojedinci crne cijelu Crkvu. P: Jeste li se ikada upoznali s Papom? O: Jesam. Upoznao sam Ivana Pavla II., rukovao se s njim tri puta. Ali, s Benediktom XVI. se još nisam upoznao. P: Kako Vam je biti učitelj u osnovnoj školi? O: Lijepo je biti s mladima i komunicirati s njima, ali treba puno živaca jer su oni puni energije. P: Što mislite o časnim sestrama u našoj župi? O: Časne u našoj župi su iz reda franjevki. Jako su dobre i odlično obavljaju svoju službu. Glavna časna sestra je časna Ankica iz Borovođa koja je vjeroučiteljica i vodi crkveni zbor.

P: I što biste za kraj poručili ljudima? O: Znači, svaki čovjek bi prvo trebao početi raditi na sebi, dakle odnosima, razumijevanju, radosti i u drugim ljudima tražiti samo dobro, a ne ono što je loše jer nitko od nas nije savršen. Novinarska skupina


Intervjuirala: Kim Staničić

Ivan je rođen 1985. godine u Međugorju. Profesionalno se bavi tenisom od 2004 godine. Član je Hrvatske teniske reprezentacije. Trenutno je 37. igrač na ATP ljestvici. Naša učenica Kim Staničić, koja ga i osobno poznaje, razgovarala je s Ivanom putem Facebooka. Evo što je Ivan odgovorio

Gdje i kada ste rođeni? Rođen sam u Međugorju 02.01.1985. godine. Što ste po horoskopu? Što ste po horoskopu? Po horoskopu sam Jarac. Kada ste se počeli baviti tenisom? Tenisom sam se počeo baviti s 8 godina. Da niste tenisač, što biste bili? Da nisam tenisač vjerojatno bih se opet bavio nekim sportom.Možda nogomet ili rukomet. Kako podnosite kritike? Kritike u sportu podnosim normalno, jer to je sastavni dio sporta. U koju ste školu išli? Išao sam u ekonomsku školu u Čitluku. Sjećate li se svoje prve jedinice? Nisam siguran, ali mislim da mi je prva jedinica bila iz hrvatskog ili knjigovodstva. Najveći teniski uspjeh vam je? Osvajanje Zagreb indoorsa i pobjeda protiv Nadala. Sjećate li se vašeg prvog natjecanja? Prvo natjecanje mi je bilo do 10 godina na turniru u Čapljini. Koje vrline čine dobrog sportaša? Red,rad i disciplina kao u svemu drugom tako i u sportu su te stvari najbitnije. Koja je tajna vašeg uspjeha? Rad, rad i rad… Koji su vam planovi za budućnost? Planovi su mi da ostanem i dalje u sportu kada završim s tenisom… Što biste poručili mladim sportašima? Preporučio bih da sve što radi i žele da tome budu predani 100% jer na taj način sve je moguće postići i slijediti svoje snove. Kakvi ste kada ste zaljubljeni? Kakav sam kada sam zaljubljen ? Sretan! Pozdrav svim učenicima od Ivana!


križaljka | životinje: 1. 2. 3. 4. 5.

I

1. 2. 3. 4. 5.

M P

N T

L

šumska životinja spava zimski san u brlogu vrsta papige vrsta majmuna domaća životinja koja daje jaja slasni obrok za lava

Rješenje: _________________________________

,,

,

MP D=V

L=V

O

KA S=T

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

(3)

1. Mladunče konja i kobile 2. Vrsta guštera 3. Grabežljivac koji živi uz rijeke, cijenjenog krzna 4. Kukac sličan pčeli 5. Prugasta divlja mačka 6. Morski sisavac (Pinokio i Đepeto dospjeli u nj) 7. Plemenita domaća životinja, već spomenuta u ovoj križaljci 8. Zovu je pustinjskom lađom, ima grbu


križaljka za najmlađe: 1.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

2.

4.

3.

5.

6.

9. 10. 11. 7.

8.

9.

10.

11. Rješenje: _______________________________

vicevi: DOKTOR Ivica se žali doktoru: Doktore, doktore, sve me boli. Doktor: Ivice, a gdje te najviše boli? Ivica: U školi!

FUTUR Djeca su u školi učila futur. Učiteljica: Marice, reci nam primjer.

Spavam, spavat ĆU! Bravo! Ivica? Trčim, trčat ĆU! Dobro! Perica? Jedem juhu, pileĆU!

TEMELJIT Učiteljica: Možeš li obratiti malo pažnje na ono što govorim? Mali Ivica: Pazim najmanje što mogu. DANI U TJEDNU Učiteljica pita Ivicu koja dva dan u tjednu počinju slovom s? Ivica odgovara: subota i sutra! KAKAV TATA, TAKAV SIN Učiteljica: Ivica, da li ti je tata pomogao sa tvojom zadaćom? Ivica: Ne, napravio ju je potpuno sam. Nakon nekoliko dana učiteljica ponovno pita Ivicu:

Pomaže li ti tata još uvijek s domaćom zadaćom? Ne više učiteljice. Ona zadnja jedinica ga je dotukla.

ISKREN Mali Ivica: Da li bi Vi mene kaznili za nešto što nisam učinio? Učiteljica: Ivice, naravno da ne bi. Ivica: Dobro je, onda Vam mogu reći da nisam napravio zadaću.


OPASNI NEKI LOPOVI

Reci ti nama Duje, zašto si zakasnio u školu? Krenuo sam na vrijeme, ali usput su me napali lopovi. Jesu li što ukrali? Zanimalo je učiteljicu. Da, domaću zadaću!!! PITANJA

Tata, što su to diskretna pitanja? Sine, to su pitanja na koja ne možeš uvijek odgovoriti. E, danas mi je učitelj postavljao samo diskretna pitanja…

DIVLJE ŽIVOTINJE Pita učiteljica Ivicu: Ivice, nabroji 7 divljih životinja. Ivica: Vuk, lija i … 5 medvjeda! KAKO RAZMIŠLJA DIREKTOR Učiteljica zadala temu za pismenu zadaću “Da sam direktor”. Svi pišu osim Perice. Pita ga učiteljica: Zašto ne pišeš, Perice? WC PAPIR Perica odgovara: Čekam tajnicu! Pita učiteljica djecu:

Znate li djeco da se u našoj zemlji mjesečno potroši preko 20 kg toaletnog papira po glavi stanovnika? Jedino Perica podigao ruku, a učiteljica ga pita:

Što ti nije jasno, Perice? Pa nije mi jasno zašto po glavi?

ZEMLJOPISNI ZNALAC Rudi je proputovao sve kontinente pa se u kafiću hvali društvu:

Bio sam u svim metropolama: Parizu, Londonu,Tokyju, New Yorku… Ti onda poznaješ zemljopis? Kako ne. I tamo sam bio osam dana. OCJENE Mali Ivica: Tata, znaš li ti pisati u mraku? Tata: Mislim da znam. Mali Ivica: Potpiši se onda na ovom papiru koji ti je poslala moja učiteljica.

ŠKOLA Došao jedan dan sin mafijaša iz škole. Pita ga otac: I sine, kako je bilo u školi danas? Sin: Tata, ispitivali su cijelo vrijeme, al ne brini, ja nisam ni pisnuo.

ŠTO SVE NAŠI UČENICI POSUĐUJU U KNJIŽNICI  - NISU VICEVI!

Imate li knjigu Galeb Jonathan LINGSTON? (Galeb Jonathan Livingston) Jednom su učeniku trebali ZAROBLJENI svatovi (Začuđeni svatovi) Učenik IV. razreda je došao posuditi NEKAKVU Ivu! (Nevidljiva Iva) Također u IV. razredu, učenik je želio posuditi Pipi DRUGU čarapu (Pipi Duga Čarapa) Osmaši često traže STRANCA i more (Starac i more)



BaVa 2012