Issuu on Google+

Uređaji za pohranu Razvojem elektroničkih računala neprekidno raste potreba za pohranom sve veće količine podataka. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedećim svojstvima: -

-

Pohranjeni podaci trebaju što dulje ostati nepromijenjeni i neoštećeni, a da za njihovo održavanje nije potrebno dovoditi energiju. Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti što manjih dimenzija. Upis i čitanje podataka trebaju biti što brži, a priključak na računalo što jednostavniji. Cijena ukupnog sustava za pohranu, koji se sastoji od pogonskog mehanizma i samog medija za pohranu, treba biti što niža.

Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička, magnetska i optička. 1. Magnetski disk Izgled i opis: okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari npr. aluminij presvučene vrlo tankim magnetskim slojem. Načelo djelovanja: Pri upisu ili snimanju podataka na njih koristi se svojstvom magnetskih tvari tako da pod djelovanjem magnetskog polja postaju magnetizirane. Svojstva: Dobra svojstva magnetskih diskova jesu veliki kapacitet, postojanost podataka i brz pristup bilo kojemu podatku na disku. 2. Disketa Engleski naziv: diskette, floppy disk, FD , Namjena: prijenos manje količine podataka s računala na računalo, pričuvna pohrana (engl. backup) manje količine podataka te distribucija manjih programa. Kapacitet: 1,44 MB

3. Tvrdi disk, Engleski naziv: hard disk , Namjena: pohrana programa i podataka u računalu , Smještaj: u pravilu unutar računala , Kapacitet: stotinjak GB.


4. magnetska kartica Engleski naziv: magnetic card, Namjena: pohrana male količine podataka (zdravstvene iskaznice, kreditne kartice, studentske iskaznice i dr.)

5. Optički disk, Namjena: ovisno o vrsti, trajna pohrana velike količine podataka, distribucija programa i dr. Načelo djelovanja: Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim se diskovima rabi laser. Vrste: a) CD-ROM, Engleski naziv: compact disk read only memory ; Namjena: Isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. Kapacitet: 650 MB ili 700 MB ; Prednosti: niska cijena, velik kapacitet, normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka ; Nedostaci: nemogućnost promjene tvornički upisanih podataka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova. Primjeri: Mini CD-ROM i Mini CD-R optički diskovi •

b) CD-R, Engleski naziv: compact disk recordable ; Načelo djelovanja: isporučuje se prazan (bez podataka). Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska; Kapacitet: 650 MB ili 700 MB

c)

CD-RW, Engleski naziv: compact disk re-writable , Namjena: pohrana velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju. Načelo djelovanja: optički diskovi na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. Taj je postupak moguće ponoviti mnogo puta Kapacitet: 650 MB ili 700 MB

d) Naziv: DVD , Engleski naziv: digital versatile disc, digital video disc Namjena: pohrana vrlo velike količine podataka, pohrana filomova i ostalih multimedijalnih sadržaja


Načelo djelovanja: DVD-i su posebna vrsta optičkih diskova velikog kapaciteta. Kapacitet: . Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB , Vrste: DVD-R i DVD+R: podatke moguće zapisati samo jednom e) Memorijski ključić, Engleski naziv: USB key, USB stick Namjena: praktičan medij za prenošenje podataka s računala na računalo , Povezivanje s računalom: USB priključak , Kapacitet: 64 MB do 1 GB

Povezivanje računala Razvoj računala pratio je i razvoj uređaja i programa za spajanje i razmjenu podataka između računala. To su često puta bili vrlo složeni i skupi uređaji dostupni samo velikim korisnicima. Masovna uporaba osobnih računala stvorila je potrebu za jeftinim i djelotvornim načinom njihova spajanja, pri čemu su cijena te jednostavnost ugradnje i uporabe bili presudni čimbenici. 1. Paralelni prijenos podataka je onaj pri kojemu se istodobno prenosi više od jednog bita. Osnovna prednost paralelnog prijenosa podataka je brzina prijenosa jer se istodobno prenosi po osam bitova.

2. Pri serijskom prijenosu podataka istodobno se prenosi samo jedan bit podataka. Serijski je prijenos osam puta sporiji od

paralelnog, no ipak je jedini prihvatljivi način slanja podataka na daljinu. 3. Modem uređaj koji omogućuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija. Vrste: Unutarnji modemi (engl. internal modem), Ugrađuju se u računalo. Vanjski modemi (engl. external modem) Grade se kao samostalni uređaji.


4. ISDN Engleski naziv: integrated services digital network , Namjena: omogućuje objedinjeni prijenos zvuka, slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom.Kod klasičnog telefonskog sustava prenosi se analogni signal, dok se kod ISDN-a prenosi puno brže. 5. ADSL (engl. digital subscriber line)ima mnogo veću brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a. Glavna prednost jest velika brzina prijenosa podataka. 6. Bežična mreža (engl. WLAN , wireless LAN ) su računalne mreže koje se kao prijenosnim medijem koriste prostorom, a podaci se prenose radiovalovima. Potreba za bežičnim mrežama naglo je porasla uporabom prijenosnih i ručnih računala.

Viši programski jezici Najpoznatiji su: Basic, Pascal, HTML (kratica od engl. hypertext markup language) i Java

Autorska prava i distribucija programa Računalni je program nematerijalni plod ljudskog uma, usporediv s umjetničkim djelom. Sukladno tome, na sličan se način štite prava autora, odnosno onoga na koga je autor prenio prava. Europska unija i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo donijeli su odgovarajuće dokumente glede zaštite proizvođača programa. Pirat (engl. pirate) jest ime za osobu koja neovlašteno i protuzakonito presnimava, umnaža, dijeli ili prodaje tuđe programe. To je amoralan i zakonski kažnjiv čin. Haker (engl. hacker) osobe koje pokušavaju neovlašteno prodrijeti u tuđe računalne sustave, uglavnom iz dokolice, i dokazivati vlastite sposobnosti. Komercijalni programi su oni na kojima postoji autorsko pravo i za čiju se uporabu plaća naknada pri kupnji. Shareware (čita se šerver, engl. shared software) program može korisnik isprobati i rabiti stanovito vrijeme prije odluke o tome hoće li ga rabiti i dalje. Probni je rok obično od 7 do 30 dana, a naknada je mnogo niža od cijene sličnih komercijalnih programa. Program u javnom vlasništvu (engl. public domain, PD) naziv je za programe koje je slobodno rabiti, umnažati i mijenjati bez ikakva ograničenja ili plaćanja naknade autoru programa. Freeware je naziv za programe koji se bez naknade mogu rabiti, umnožavati i mijenjati.


Operacijski sustav

Operacijski sustav (engl. OS, operating system) jest program ili skup programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njihovu djelotvornu uporabu. On je podloga svim ostalim programima koji se izvode na računalu i bitno olakšava i pojednostavnjuje njihovo izvođenje. Poznatiji operacijski sustavi jesu: Windows, MS-DOS, Linux, Unix. Operacijski sustav je program koji se prvi pokreće pri uključenju računala i njegova jezgra ostaje cijelo vrijeme rada u radnoj memoriji računala upravljajući radom računala i cjelokupnim protokom podataka. Dio operacijskog sustava smješten je u ROM-u računala i usko je vezan za građu tog računala. Taj se dio operacijskog sustava zove BIOS (engl. basic input output system). Operacijski sustavi mogu biti jednokorisnički i višekorisnički. Kod jednokorisničkog operacijskog sustava, računalo je istodobno u stanju komunicirati samo s jednim korisnikom i samo s jednim programom. Za razliku od njega višekorisnički operacijski sustav omogućuje istodobni rad više korisnika i više programa na istom računalu. Pri pokretanju višekorisničkoga operacijskog sustava od korisnika se zahtijeva prijava (engl. logon). To je postupak kojim se korisnik predstavlja računalu. Predstavlja se tako da na

Namjenski programi Namjenski programi su namijenjeni rješavanju stanovita specifičnog zadatka čiji je rezultat korisniku neposredno zanimljiv. S obzirom na vrstu zadatka koji rješavaju, namjenske programe možemo podijeliti u sljedeće skupine: Programi za obradu teksta (engl. text processor, word processor), najpoznatiji predstavnik je program Namjenski programi za obradu slike, najpoznatiji predstavnici CorelDraw i AutoCAD. Programi za obradu zvuka Programi za obradu baza podataka, najpoznatiji predstavnik Microsoft Access. Namjenski programi za tablično računanje, najpoznatiji pedstavnik Microsoft Excel.


Itd.

Kako vratiti datoteke koje ste slučajno ili namjerno izbrisali, Princip povrata datoteka odnosi se i na memorijske kartice ili USB memorijske štapiće na kojima vam se dogodila ista nesreća. Za početak je najbolje ne dirati memorijsku karticu ili USB memoriju, a ako je pitanju disk računala, treba što manje kopirati i općenito raditi na njemu. Kopiranje na medij s kojeg je izbrisan potreban sadržaj može te podatke uništiti nepovratno. Nakon toga treba pokrenuti softver za vraćanje izgubljenih podataka. Preporučujemo Recuva, jer je besplatan i može raditi s memorijskim karticama i USB memorijama.

Ubacite u čitač karticu s izgubljenim datotekama ili spojite USB memoriju ako se radi o tom mediju. Pokrenite softver Recuva i u njegovu exploreru izaberite disk ili medij s kojeg su izbrisane željene datoteke. Nakon toga kliknite na tipku Scan. Ova faza može potrajati dosta dugo, ne prekidajte je dok vam program ne pokaže popis datoteka koje je pronašao na mediju, a nekad su izbrisane s njega. Pokušajte pronaći željene datoteke po imenu i obilježite ih te kliknite na tipku Recover.


Program bi trebao datoteke prebaciti u folder iz kojeg su izbrisane. Većina datoteka koje su nedavno obrisane može se vratiti ovakvom metodom, međutim ona nije sto posto sigurna pa se nemojte oslanjati na nju, već prije svega pazite na važne datoteke i redovite izrađujte sigurnosne kopije.


UREĐAJ ZA POHRANU PODATAKA