Page 1

LJEPOTA DALMATINSKIH KORALA Objavljeno 3. rujna 1999. u Hrvatskom slovu, autorica V. Škrobica Da je moguće tradiciju suprotstaviti zaboravu i da je moguće spasiti (samo dokle ćemo moći?) dio hrvatske glazbene baštine svjedoči nam novi CDi audio kaseta (produkcija Udruge za zaštitu kulturne i prirodne baštine Slatina) koju su pod nazivom Svaki svetac snimili tamošnji klapski pučki pjevači. Ovo malo primorsko mjesto administrativno je uvijek pripadalo Splitu, a prometno Trogiru. Sam otok Čiovo, na kojem se mjesto Slatine nalazi, bio je objekt višekratnih splitsko – trogirskih povijesnih sukoba. Na sreću, Slatinjani su shvatili pozitivno ovaj tisućljetni rivalitet svojih susjeda (možda im je to i pomoglo u stvaranju svijesti o vlastitoj vrijednosti?) prisvajaju ći ili oponašaju ći splitske i trogirske svekolike kulturne elemente pa ih razvijali „po svome“stvorivši poseban (u ovom slu čaju glazbeni) izri čaj. Stanovništvo je ovoga mjesta (oko tisu ću stanovnika) oduvijek bilo vezano uz pomorstvo, ribarenje, rad u vinogradu i polju gdje su, u mediteransko – dalmatinskom, južnja čkom ozra čju mogli nastati neobi čni, bogati i unikatni vjerski i svjetovni obi čaji i napjevi od kojih su neki sad prvi put snimljeni. Na CD-u (kao i na kaseti) odmah prepoznajemo dvije skupine pjesama: vjerske i svjetovne. Sakralnu skupinu napjeva čine uglavnom pjesme snažnog dramskog naboja. Slatinjani evociraju dogaðaje korizme i Velike šetemane (Stala majka, Ispovidajte se, O bi či preljuti, Pu če moj). Njima su se slatinski kanta či publici predstavili na smotri crkvenih puč kih zborova koji se ve ć jedno desetlje će održava u splitskoj konkatedrali Sv. Petra. Meðu pjesmama vjerskog (pasionskog) karaktera posebice se isti če Stala majka, autohtono, impresivno pjevan tekst snažnih emocija, koji vjernike poti če na duboku vjersku kontemplaciju i misterij Velikog tjedna. Slatinjani, nadahnuti Gospinim bolom i Kristovom mukom, pjevaju ovaj nabožan tekst puni molitvenog zanosa na samosvojan na čin ali u okviru crkvene pu čke tradicije. Tu je i nadasve zanimljiv i jedinstven, osebujan, arhai čan i specifi čan napjev Puče moj što ga Slatinjani tako ekspresivno pjevaju u ve černjoj procesiji za Veliki petak, a takav se može čuti samo u Slatinama. Ipak su na prvo mjesto vjerske skupine napjeva Slatinjani izdvojili pjesmu iz bogatog marijanskog pjesništva, svojevrsnu mjesnu


„himnu“ Gospi od Prizidnica – zaštitnici mornara i ribara, vojnika i putnika, čija se crkvica (s ermitažom starim gotovo pola tisuclje ća) nalazi nedaleko od njihova mjesta. Ova se dojmljiva pjesma (poznata i po nazivu Čuj vru ću molbu) ina če pjeva u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja, ali su je Slatinjani prilagodili i posvetili svojoj prizidni čkoj zaštitnici. Uostalom, i likovna oprema CD-a i audiokaseta (cover) riješen je tako što su korištene fotografije snimljene u prisojnoj divljini i krševitoj ljepoti Prizidnica. Drugu, svjetovnu, skupinu napjeva čine više ili manje poznate dalmatinske klapske pjesme: ljubavne balade, vesele rugalice, rustikalne pjesme (Ponistra je drivo, Jel' istina lipa moja, U ðardinu, Zbogom, Splite grade…). Iako smo čuli preciznije, kreativnije, maštovitije i tehni č ki uspješnije interpretacije od ovih slatinskih, ipak otkrivamo ljepotu uvodnih tenorskih solo „uzleta“ i dojmljivu skupinu zrelih basova, a treba im priznati još i temperamentnost, iskrenost u stvaranju posebnoga glazbenoga ugoðaja. Neki drže da je uz izbalansiranost i odmjerenost trebalo dopustiti i interpretativne (solo) „iskoke“, jer bi to omogućilo veću ležernost i „prirodnost“, pu čku spontanost i improvizaciju. Voditelj klape slatinskih pu čkih pjeva ča je trogirski glazbenik Duško Gei ć koji je, uloživši veliki trud i ljubav, ovim tonskim zapisom spasio dio glazbenoga naslijeða tek neprimjetno interveniraju ći u tkivo pojedinih napjeva, kako je na omotnici CD-a napisao ugledni muzikolog dr. Nikola Buble. No, nesumlnivo je i veliko zalaganje pjeva ča koji glazbeno demonstriraju (nekadašnj) vjerski i svakodnevni život otoč koga življa i vokabular rodnoga mjesta. Iako slatinski pu čki pjeva či imaju malo scenskoga i snimateljskog iskustva, iako su bez glazbenog obrazovanja i u prosjeku imaju vise od pedeset godina, ipak su, voðeni Duškom Gei ćem, uspjeli napraviti hvalevrijedan uradak. Marljivo njeguju ći vec dvije godine ove darovite pjeva če, zapravo ribare, pomorce, elektri čare, brodske tehni č are, inženjere… Gei ć je sačuvao „život u nizu (njegovih) segmenata“ kroz vjerske i svjetone pjesme koje su postale pjesme podjednako zanimljive muzikolozima, etnolozima i lingvistima. Slušajuć i ove nosače zvuka iskreno vjerujem da slatinska sakralna glazbena baština ne ćce biti zaboravljena i da će ovi napjevi dalmatiziranoga korala i višeglasnog pjevanja, a koji do nas dospiješe bez notnih zapisa, svoju budu ćnost imati i u dvadesetprvom stolje ću. Tim više što su za skoro notno izdanje zainteresirane, čini se, i hrvatske


glazbene institucije uvjerene da izvorna glazba jest nezabiolazan segment kulture, element bogate hrvatske baštine, te pokazatelj i svjedok načina života naših otaca. Promocija CD-a i kasete održana je sredinom kolovoza mjesnoj župnoj crkvi u kojoj su pjeva či svojim mještanima priredili ugodni umjetni č ki doživljaj. Prema uvodnim rije čima voditelja Duška Geić a bilo je teško othrvati se potroša čko – estradnom izazovu i komercijali. Možda zato slatinski pjeva či nisu „čista klapa“, ve ć „klapa puč kih pjevača“ koja se na ovaj na čin suprotstavila (možda još nije kasno!) jezi čnim, demografskim i inim mijenama unutar strukture domicilnog stanovništva . Naime, samo Slatinjani koji u inozemstvu žive trideset ili četrdeset pa i vise godina još govore starom slatinskom čakavicom. Zato je razumljiva želja da se tiska knjiga Kronika, svojevrsne „slatinske memorije“ koje su desetlje ćima vodili vrijedni slatinski učitelji i župnici, kao i nakana Udruge za zaštitu kulturne i prirodne baštine Slatina da objave „slatinski rje čnik“, ali i utemelji zavi čajni muzej.


LJEPOTA DALMATINSKIH KORALA  

napjevi na Čiovu

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you