Issuu on Google+

UVOD PODATAK I INFORMACIJA Podatak je činjenica koju smo spoznali opažanjem ali koja sama po sebi nema značenje. Informacija ili obavijest je značenje koje se pripisuju podatcima. Npr. 1450 je podatak, a rečenica „1450. Je izumljen tiskarski stroj.“ je informacija.

DOKUMENT I PUBLIKACIJA Dokument je skup zapisanih podataka koji čine smislenu cjelinu. Dokument može biti objavljen ili ne (ako pišemo dnavnik za sebe . neobjavljeni dokument, ako pišemo dnevnik na blogu – to je objavljeni dokument). Publikacije su objavljeni dokumenti. Oni mogu biti jednokratni dokumenti (npr. Knjiga) i periodički (časopisi, novine). POHRANA INFORMACIJA I BAZA PODATAKA Korisne informacije čuvamo. Što bi bilo da se nisu čuvale korisne informacije? Što bi bilo s našom civilizacijom? Nekada se sve čuvalo u pisanom obliku, danas se čuva u računalu i na serverima. Baza podataka je organizirani skup međusobno ovisnih podatak. Temeljni element baze podataka je zapis ili enl.record. primjer baze podataka je knjižnica u kojoj su podaci slažu abecedno ili npr. Numerus curens – broj po redu kako knjige pristižu u knjižnicu ili po području sadržaja Ijezik i književnost, biologija, pravo...). INFORMATIKA I RAČUNALSTVO Informacijska znanost je znanost koja se bavi informacijama. Informatika je samo dio inf.znanosti, a bavi se prikupljanjem, obradom, pohranom ili prenosom i uporabom informacija pomoću računala. Računalstvo je znanost koja se bavi proučavanjem računala i postupaka koji se primjenjuju na računalu. NAČINI OZNAČAVANJA INFORMACIJA Da bismo do informacija brže došli postoje metode označavanja informacija. Npr. U bibliotekama se koristi UDK (unoverzalna decimalna klasifikacija) koja označava i određuje sadžaj knjige (pravo, filozofija, jezici i književnost, npr umjetnički sadržaji počinju br,7, a književnost br.8). Svaka publikacija ima i svoj broj ISBN (zaokružena publikacija: knjiga) ili ISSN (periodička; novine, časopisi...). U knjigama susrećemo i CIP (cataloging in publication) – opis knjige.

1. RAZVOJ RAČUNALA KROZ POVIJEST 1. RANA POMAGALA ZA RAČUNANJE Računanje je staro koliko i čovječanstvo. Prvi znakovi kojima su ljudi bilježili članove plemena, stoku, zemljište, vrijeme urezivani su u kamenu, na drvenim stupovima i sl.

prvi znakovi


Znanje računanja primjenjivalo se praktično još u starom vijeku, prije otprilike 5000 godina, u drevnom Babilonu, Sumeru, Egiptu, Kini i Indiji. Graditelji golemih piramida, hramova i drugih građevina morali su se koristiti računskim znanjima. Prvo računalo u svijetu je poznati "Stonehenge". On je omogućio još pije 4000 godina točno predviđanje Mjesečevih mijena. Uz pomoć Mjeseca koji je bacao sjenu kamenja na točno označena mjesta na tlu moguće je bilo predvidjeti vrijeme sljedećeg punog Mjeseca te vrijeme pomrčine Mjeseca.

Shema obnovljenog "Stonehengea" u funkciji računanja Mjesečevih mjena

"Stonhenge" danas

Prvo prijenosno računalo je abak (grčki abax znači ploča za računanje). Prvi poznati abak postojao je u Babilonu prije 5.000 godina. Njime se računalo pomoću kamenčića koji su se umetali u žljebove napravljene u pijesku. Zatim se abak razvio u oblik kao na slici koji se sastojao od okvira i razapetih žica na kojima su postavljene pločice ili kuglice. Takvim su se abakom koristili u Egiptu i u Kini 2500 godina, a nešto kasnije i u antičkoj Grčkoj.

Razne vrste abaka

Abaci se mogu razlikovati po vrijednostima koje se dodjeljuju pojedinim stupcima i redovima. Stupci ne moraju uvijek biti potencije broja deset nego to mogu biti i potencije broja dva, 12, 16 i dr.

Primjer uzračunavanja

Zahvaljujući abaku, u Egiptu, Mezopotamiji i Kini postoje najstariji zapisi o brojevima sačuvani do današnjeg dana. Usavršeni abak i danas koriste za svakodnevno računanje narodi Rusije, Kine i Japana.


Razvojem trgovine, razmjenom dobara nastala je potreba za brojevima kao znakovima potrebnim za računanje i mjerenje.

Primjeri različitih znakova za brojeve i mijenjanje njihovih oblika

Pretpostavlja se da je dekadski sustav brojeva razvijen kod većine naroda zato što su ljudi koristili za računanje deset prstiju na rukama.

2. MEHANIČKI STROJEVI ZA RAČUNANJE U konstruiranju mehaničkih strojeva za računanje pomoglo je načelo rada mehaničkih satova i njihova izrada. Mehanički računski strojevi koji su radili na tom načelu rabili su sve do četrdesetih godina XX. stoljeća kad su se počeli izrađivati elektromehanički i elektronski strojevi za računanje. Nakon izuma abaka ništa se u svijetu računala nije događalo sve do XV. stoljeća kad je Leonardo da Vici skicirao ideju za mehanički stroj za računanje. 1612. JOHN NAPIER - otkriva pojam logaritma i izdaje prve logaritamske tablice 1622. WILIAM OUGHTREED - stvara prvo logaritamsko računalo, u početku kružnog oblika. 1642. BLAISE PASCAL, francuski znanstvenik izumio je mehanički stroj koji može obavljati zbrajanje i oduzimanje nazvan PASCALINA. Stoj je imao nazupčene kotače koji su omogućavali automatsko zbrajanje i oduzimanje, slično modernom uređaju u automobilu koji bilježi prijeđene kilometre. Pascalov stroj za računanje je radio tako što su se brojevi unosili okretanjem kotačića povezanih zupčanicima. Zupčanici, njih 6,7 ili 10, pomicali su brojčanik te se na nizu prozorčića ispisivao rezultat.

Paskalov mehanički stroj

Gottfried Leibnitz konstruirao je 1694.god. stroj za računanje, nazvan "bankovni službenik". Imao je dva osnovna elementa: skup zupčanika za zbrajanja slično Pascalovom stroju i pokrete valjke koji su slijedili decimalna mjesta prilikom množenja.


leibnitzov stroj

CHARLES BABBAGE, engleski matematičar, dao je veliki doprinos razvoju mehaničkih strojeva za računanje. Njegova zasluga u razvoju računala, zbog čega je nazvan ocem računala, ogleda se u postavljenom načelu rada računala koji se koristi i danas. On je funkcije stroja podijelio u tri dijela: pohrana, procesiranje i kontrola. Predložio je da se pohrana odnosno ono što danas nazivamo memorija podijeli u dva spremnika: jedan za brojeve (podatke) nad kojima se vrše operacije i drugi za spremanje instrukcija radi određivanja operacija koje će se vršiti nad brojevima. Charles Babbage, otac računala

Prvi je, znači, u mehanički stroj unio i memorijske mogućnosti i to na

diferencijalni stroj

karticama s izbušenim rupicama. Prvi je stroj nazvao diferencijalni. Skup metalnih pločica na izlazu iz stroja trebao je omogućiti tiskanje rezultata na papiru. Zbog složenosti stroj nikada nije završen. Analitički stroj Babbage je 1833. godine izradio nacrt novog stroja za računanje i nazvao ga analitički stroj. Iako je trebao biti izrađen od osovina, zupčanika i sl. dijelova, načelo njegova rada slično je današnjem računalu


Ada Lovalace

U procesu izgradnje svoje druge kreacije, analističkog stroja, Babbage je upoznao Adu, groficu od Lovalace (slika 1. 2. 5.), koja mu je pomogla u dizajniranju i programiranju računala za stvaranje glazbe. Zato Adu nazivaju majkom modernih računala i prvom programerkom na svijetu.

Slika prikazuje karticu s rupicama gdje različiti uzrok rupica predstavlja različiti broj ili, ako se radi o kontrolskoj kartici, različitu naredbu. Instrukcije su bile vrlo jednostavne, npr. uzmi broj s kartice, oduzmi 1 od toga broja, idi na slijedeću karticu s instrukcijama itd. To načelo koristilo se i kod prvih elektroničkih računala, čak do osamnesetih godina XX. stoljeća. stroj za sortiranje

1854. GEORGE BOOLE - opisuje osnove simboličkog i logičkog razmišljanja koje postaje osnovom modernih računala. 1890. HERMAN HOLLERHT - svojim strojem za sortiranje rješava problem popisa stanovništva SAD-a. Skratio je vrijeme obrade podataka s 3 godine na 2 tjedna!!!. Koristi se bušenim karticama. Njegova tvrtka se razvija i postaje 1914. osnivačem danas poznate tvrtke IBM.

3. Elektronička računala Osim izuma električne energije, konstrukciji prvog elektoničkog računala prethodio je i izum elektronske cijevi. Elektonska cijev služila je za pojačanje, usmjeravanje i zaustavljanje električnih signala kako bi se u računalu mogle izvršavati složene računske operacije


. Od 1935. do 1938. god. KONRAD ZUSE razvija relejno računalo Z3 koristeći se binarnom aritmetikom.

Colossus Konrad Zuse i Z3 računalo

Godine 1937. ALAN TURING razvija ideju o univerzalnom stroju, koji će moći izvesti svaki algoritam (slijed koraka koji dovode do rješenja postavljenog zadatka) i time započinje znanstveno izučavanje računala. Prvo elektroničko računalo bilo je Colossus. Računalo je konstruirano 1943. godine u vrijeme drugoga svjetskoga rata. Načinjeno je u strogoj tajnosti i koristila su ga za dešifriranje povjerljivih njemačkih poruka. Računske operacije obavljalo je 2000 elektronskih cijevi. Računalo se sastajalo od ulaza za podatke, odnosno 5 rola papira s rupicama na kojima je bila poruka koja koju je trebalo dešifrirati. Trake papira čitale su se optičkim čitačem i niz rupica pretvarao se u električne impulse. Električni su se impulsi zatim prenosili i nad njima su se izvršavale različite operacije. Na kraju se dobila dešifrirana poruka. Elektronske cijevi koje su se obavljale operacije mogle su se prepoznati samo dva stanja električnog impulsa: kada je on prisutan i kada nije. Svi brojevi i svi postojeći znakovi pretvarali su se stoga u ta dva stanja kojima je dalje mogla upravljati elektronska cijev. Tako su nas električna energija i elektronska cijev prisilile da iz dekadskog sustava sa deset znamenaka, koji se koristio u mehaničkim strojevima, prijeđemo u binarni sustav sa samo dvije znamenke 0 i 1, gdje ništica označava nepostojanje signala, a jedinica za postojanje. Američki fizičar Howard H. Aiken konstruirao je 1944. godine elektromehaničko računalo za automatsko rješavanje difrencijalnih jednadžbi. Bio je to velik i kompliciran stroj nazvan MARK 1. To računalo imalo je 3300 ugrađenih elektronskih cijevi i mnoštvo drugih dijelova povezanih s ukupno 80 km. žice. Bilo je tisuću puta brže od najbržeg tadašnjeg mehaničkog računala, čime je i završila era mehaničkih strojeva za računanje.


Prvo računalo opće namjene koje je moglo izvoditi različite zadatke bio je američki uređaj ENIAC (Electronical Numerical Integrator and Computer) koji je konstruiran 1946. godine. Stroj je imao 18000 elektronskih cijevi i mogao je zapamtiti 20 brojeva, a bio je težak 30 tona.

ENIAC

Mušice koje su se ljepile na vruće elektroničke cijevi uzrokovale su pogreške u radu računala. Od tada do danas pogrešku u programu nazivamo BUG (bug=mušica). 1947. izumljen je tranzistor. (W. BRATTEN, J. BARDEEN i W. SHOCKLEY). Tranzistor se temelji na svojstvu poluprovodljivosti silicija. Od tada do danas sva se računala temelje na siliciju i ovo se doba može nazvati silicijsko doba.

W. BRATTEN, J. BARDEEN i W. SHOCKLEY

Lipanja 1951. godine tvrtka Unisys predstavlja UNIVAC 1 - prvo komercijalno dostupno elektroničko računalo. Ime je skraćenica izraza UNIVersal Automatic Computer. Sastavljen je pretežno od elektronskih cijevi, te zauzimao prostor veličine jedne sobe (težak 10 tona), a trošio je i mnogo energije (125 kW). Voda kojom su cijevi bile hlađene toliko se zagrijavala da se koristila za grijanje prostorija. Slavu je stekao nakon godinu dana prilikom ispitivanja javnog mišljenja te je točno predvidio rezultate tadašnjih predsjedničkih izbora.

Univac

Do 1957. godine IBM i UNIVAC proizvode računala za vojsku, velike tvrtke i sveučilišta. U IBM-u su mislili da će kada proizvedu deset velikih računala zadovoljiti sve svjetske potrebe za računalima. 1958. JACK KILBY iz Texas instrumentsa i ROBERT NOYCE iz Fairchild Semicondustora odvojeno dolaze do izuma integriranog kruga. Kada više tranzistora smjestimo na komadić silicija i povežemo ih metalnim izvodima utisnutima u silicij, dobivamo integrirani krug.


Integrirani krug

Daljnji razvoj bio je predvidljiv: što više tranzistora na što manjem prostoru. Na početku integrirani krugovi sadržavali su desetke, stotine i na kraju milijune elektroničkih komponenti. (Današnji (2003. god.) procesori sadrži preko 100 milijuna tranzistora na pločici površine nekoliko centimetra kvadratnih.) Od 1957. do 1981. tvrtka DEC svojim računalima PDP i VAX omogućava prihvatljivom cijenom da i male tvrtke rabe računala te broj korisnika raste.

VAX 780

1963. Douglas Englebert s istraživačkog instituta Stanford izumljuje računalnog miša. 1965. Gordon Moore postavlja Mooreov zakon, koji kaže da će se broj tranzistora od kojih se sastoji procesor udvostručavati svake godine. Moore 1995. revidira svoj zakon na dvije godine. 1968. Douglas Englebert daje demonstraciju nad demonstracijama, na Computer Coference-u predstavlja računalnog miša, hipertekst, objektno programiranje, dinamično povezivanje datoteka i suradnju pomoću dijeljenja zaslona. 1969. Američko Ministarstvo obrane pokreće ARPAnet, prethodnicu Interneta. 1971. Mikroprocesor INTEL 4004 (mikroprocesor - osnovni elementi računala (aritmetičko-logički i upravljački dio) smješteni na integriranom krugu)

Intel 4004


1972. Ray Tomlinson, računalni inženjer u tvrtki Bolt, Beranek and Newman, šalje prvu e-mail poruku. 1973. Xerox je predstavio svoj eksperimentalni kompjutor Xerox Alto (ponekad ga nazivaju prvim osobnim računalom!!), koji je demonstrirao koncept grafičkog korisničkog sučelja, imao je miša i mrežnu karticu. Iako Alto nikada nije ušao u serijsku proizvodnju, utjecaj koncepta oko kojeg je izrađen imati će veliki utjecaj na stvaranje Apple Lise i Macintosha. 1974. Intel predstavlja 8080 procesor. 1975. ED ROBERTS i LES SOLOMON - prvo široko dostupno osobno računalo - ALTAIR 88000.

Izgrađen je na Intelovom 8080 procesoru. Nakon kupovine računalo je trebalo sastaviti. Bio je to težak rad spajanja brojnih žica, i elemenata koje je trebalo uklapati, lemiti i postavljati. Altair nije imao operacijskog sustava. Nije imao programskog jezika. Nije imao ni tipkovnice ni monitora. Nije imao trajne memorije (samo 256 bajta RAM-a). Ulazni uređaj bili su prekidači na prednjem dijelu kutije, izlaz je bio na 16 svijetlećih dioda. Programiranje je bilo binarno, serijama nula i jedinica. Kad bi se uređaj isključio nestalo bi i programa i podataka i rezultata. Koštao je 1.289 dolara. Prodano je oko 5.000 komada. Da bi računalo radilo nešto korisno bilo je potrebno kupiti još nekoliko periferija vrijednih oko 2.000 USD. 1975. Paul Allen i Bill Gates osnivaju Micro-Soft. Razvijaju programski jezik BASIC za Altair 88000.

Microsoft BASIC 1.0 za ALTAIR 88000

Microsoft, najveći današnji proizvođač softvera, nastao je u garaži, a danas zapošljava 39.000 ljudi u 60 zemalja svijeta. Centar im je u Rendmondu u državi Washington, USA.

1975. Xerox patentira ethernet - temelj svih današnjih mreža. 1975. Zilog predstavlja Z80 mikroprocesor koji će kasnije postati srcem svih značajnih osobnih računala naziranih na CP/M operativnom sustavu.


1975. Prva igra - ENCOUNTER. Tvrtka Objective design predstavila je Encounter, prvu mikrokompjutersku igru koja se isporučivala kupcu u asembleru, ispisana na papirnoj traci. 1976. Steve Wozniak i Steve Jobs osnivaju APPLE te izrađuju - mikroračunalo APPLE I (koristi mikroprocesor 6502) - prvo računalo na kojem se odmah moglo početi raditi bez velikog lemljenja i spajanja žica.

EPSON MX-80

1976. JVC počinje prodavati VHS videorekordere. 1977. Apple predstavlja APPLE II. Potpuno sklopljeni sustav s MOS 6502 procesorom i 4 KB RAM-a stoji 3.759 dolara. Korisnici upotrebljavaju vlastite televizore kao monitore i kazetofone za pohranu podataka.

Apple II

1977. Gary Kidall iz Digitala razvio je CP/M (Control Program for Microcomputers), operativni sustav koji je pokretao prvu generaciju PC računala. Kasnije ga je zasjenio i u potpunosti istisnuo MSDOS. 1978. Intel predstavlja 8086 procesor. 1978. Epson America predstavio je MX-80, prvi jeftini 9-iglični printer i time pokrenuo revoluciju desktop računalnih pisača. Za divno čudo, ovaj bučni mališa je čak bio sposoban tiskati i grafiku. 1979. MicroPro izdaje WordStar za CP/M, prvi značajan program za obradu teksta na osobnim računalima. 1979. Dan Bricklin i Bob Frankston predstavljaju VisiCalc, tablični kalkulator koji stvara čitavu industriju. 1979. Sony predstavlja walkman. 1979. Atari isporučuje svoja prva računala Atari 400 i Atari 800. Za jako puno mališana označili su početak ere računalnih igara. Model 800 bila je prava zvijer: 8 KB RAM-a, mogao je primiti 2 ROM catrige-a, a imao je posebne čipove za grafiku i zvuk. Čipove je dizajnirao otac "duše" Amige Jay Miner.

Atari 400


1979. Intel predstavlja 8088 procesor. 1979. Video igre za kompjutorske konzole, kao što su Space Invaders i Pac Man postaju u svijetu velikim hitom i pravim pomodnim trendom. 1980. Pojavljuje se ZX80 i ZX81 (prethodnici legendarnog Spectruma) - čudesni strojevi za ova pionirska vremena: 1 KB RAM-a i 4 KB ROM-a u kojem je bio upisan BASIC. Najbolje od svega je cijena: ispod 200 USD, a kasnije ispod 100 USD koja je približila kompjutore masama, i u neku ruku potaknula informatički bum. Tvorac računala je sir Clive Sinclar, koji je baš zbog uspjega ZX serije bio nagrađen i plemićkom titulom. 1980. Tim Barners-Lee piše mali program pod imenom Enquire Within Upon everything. Njegov koncept stvaranja slučajnih veza između odvojenih objekata na kraju evoluira u World Wide Web. 1980. IBM naručio od Microsofta operacijski sustav za PC. Microsoft je otkupio operacijski sustav od druge tvrtke i preprodao ga pod svojim imenom. 1980. Prvi "winchesteri", tj. hard diskovi. Format im je bio 5,25 inča, a kapaciteti su varirali između 5 i 10 MB. 1981. Osborne I, prvo prenosivo računalo. Sa cijenom od 3.466 dolara i težinom od 12 kilograma, uređaj koristi Zilog Z-80 procesor i ima 64KB RAM-a, dvije 5,25-inčne disketne jedinice kapaciteta 91KB i 5-inčni monokromatski zaslon. 1981. Hayes Smartmodem 300. Ovaj model donosi AT skup naredbi, koji će na kraju postati industrijskim standardom. 1981. god. IBM proizvodi prvo IBM PC (Personal Computer - osobno računalo) namijenjeno malim poslovnim korisnicima. Doba osobnih računala je započelo.

2. GRAĐA (USTROJ) I VRSTE RAČUNALA Uvod Hardver ili računarski hardver - hardware; computer hardware je fizički, opipljivi dio računara. Hardver se mnogo rijeđe mijenja nego software - program. Zbog toga su i takvi nazivi jer na engleskom soft znači meko, dok hard znači tvrdo. PC Personal computer (PC) je naziv za kompjuter ili računalo koje po kapacitetu i cijeni odgovara osobnim, kućnim potrebama . Vrste: Workstation

Stolno računalo


Notebook Laptop

Tablet PC-dlanovnik Pocket PC –džepno računalo

Računalo je vrlo složen stroj. Svako računalo sastoji se od centralno-procesorske jedinice (engl. central processing unit, kratica CPU) ili procesora, memorije i ulazno/izlaznih jedinica (engl. input/output, I/O). I/O povezuju računalo s okolišem: čovjekom ili procesom. CPU obavlja aritmetičko-logičke operacije nad binarnim podacima koji se pohranjuju u memoriji. Najmanji podatak zove se bit. Niz bitova zove se riječ, a riječ od 8 bita zove se oktet (engl. byte).

1.

Ustroj ačunala

Hard disk - Tvrdi disk je sekundarna jedinica za pohranu podataka.


Binarna informacija unutar računala prenosi se sabirnicom (engl. bus).

Memorija Memoriju računala možemo zamisliti kao niz skladišta. Današnja računala koriste 20, 24 ili 32 bita memorijskog prostora. 1000 KB označuje se sa 1MB (čitaj: mega bajt), a 1000 MB sa 1GB (čitaj: giga bajt). Kućna računala danas koriste od 64 MB do 1GB radne (nutarnje) memorije. Osim nutarnje memorije koja služi kao trajno spremište (ROM) ili privremeno (RAM) spremište, postoji i vanjska memorija: disketna jedinica (floppy disk), čvrsti disk (engl. hard disk drive), magnetske vrpce (engl. magnetic tape) i kompaktni disk (CD-ROM). Radna memorija služi procesoru za privremena spremanja, vanjska memorija služi za trajno spremanje binarne informacije u računalu. Vanjska memorija ima kapacitet od stotinjak MB do više GB. Na ulazno/izlazne jedinice spajaju se različite ulazno/izlazne naprave: tipkovnica (engl. keyboard), miš (engl. mouse), palica za igrice (engl. joystick), svjetlosno pero (engl. light pen), čitalo slike (engl. scaner), zaslon na predočniku (engl. screen monitor), štampač (engl. printer).

Procesor: je elektronička komponenta napravljena od minijaturnih tranzistora na jednom čipu (poluprovodničkom integralnom sklopu). Centralni procesor (Central Processing Unit ili samo CPU) je srce svakog računala. Iako centralni procesor nije jedini procesor, njega imaju i grafička kartica (GPU) i zvučna kartica i mnogi drugi dijelovi, ali pod imenom procesor najčešće se misli na centralni procesor (CPU).

Matična ploča – mother board- je glavnaploča koja mogućava komunikaciju između ostalih hardverskih dijelova u računalu


Prednja strana PC-a i Stražnje strana PC-a

3. RAČUNALNE NAPRAVE – VEZA S RAČUNALOM – ULAZNI I IZLAZNI UREĐAJI Za sve one koji se prvi put susreću s osobnim računalom (engl. personal computer, PC) u početku je najvažnije znati služiti se tipkovnicom i mišem, te razumjeti prikaz na zaslonu računala. Nepoznavanje engleskog jezika velik je nedostatak u radu s računalima i potrebno ga je što prije otkloniti. Ipak, za rad s računalom dovoljno je naučiti stotinjak pojmova. Ulazne naprave (input devices) • Tipkovnica (keyboard) • Miš (mouse)


• • • • •

Na dodir osjetljivi zaslon (Touch Sensitive Screens) Svjetlosno pero (light pen) Naprave za prepoznavanje glasova Digitalne kamere Skeneri

• Čitači kodova (Bar Code Scanners) Izlazne naprave (output devices) • • • • 1.

Štampači, tiskala (printers) Zasloni (monitors) zvučne kartice sa zvučnicima (audio card + speakers) Blagajničke kase POS (Point-of-Sale Devices) Tipkovnica

je skup tipki (ili tipki) koje su organizirane u jednu cjelinu, a njihova svrha je da omogućavaju slanje signala nekom stroju ili aparatu. Svaka tipka na tipkovnici obično ima jedinstvenu funkciju, ali u praksi zbog praktičnosti, u izgradnji tipkovnice nekim tipkama dodjeljuje se više funkcija, a isto tako je moguće imati tipku s istom funkcijom na više mjesta. Tipkovnica je jedna od čestih ulaznih jedinica kod mobitela, bankomata, daljinskih upravčjača i računala. Prema načinu na koji se tipkovnice priključuju na računalo, odnosno prema vrsti priključaka, tipkovnice dijelimo u dvije skupine:

- žične tipkovnice - bežične tipkovnice a) Radioveza- korištenje infracrvene veze (poput daljinskog upravljača za televizor) b) Bluetooth veza - Pomoću Bluetooth standarda prenose se podaci gdje možete biti udaljeni i više od 100 m, a gdje vam pritom nikakva prepreka neće smetati. Prema načinu primjene tipkovnice, odnosno prema funkcionalnosti, tipkovnice dijelimo na:

-

Standardne tipkovnice - ima 101 tipku (104 tipke imaju Windows 95 tipkovnice), a tipkovnice se međusobno razlikuju po načinu izvođenja sklopki, po rasporedu i veličini tipki. Vezano za raspored tipki najčešći je takozvani QWERTY (QWERTZ u njemačkom ili našem govornom području), koji je dobio naziv po prvim slovnim tipkama u gornjem lijevom kutu glavnog dijela tipkovnice.

-

Proširena AT tipkovnica (101 tipka) - dobila je dodatne tipke za navigaciju kroz tekst (pomicanje pokazivača), numerički dio tipkovnice i dodatne funkcijske tipke. Standardnu AT tipkovnicu koja posjeduje 101 tipku danas ćete zapravo vrlo rijetko naći u prodaji.


-

Windows tipkovnica (104 tipke) - U osnovi se po gotovo svemu radi o klasičnoj proširenoj AT tipkovnici, no uz dodatak nove tri tipke. Između lijeve Ctrl/Alt kombinacije tipki dodana je tzv. Windows logo tipka (kojom se u Windowsima aktivira izbornik Start, a u kombinaciji sa drugim tipkama koristi se za pokretanje aplikacija).

Pojedinim tipkovnicama njihovi su proizvođači dodali dodatne funkcijske tipke. Najprije su se na tipkovnicama počele pojavljivati posebne tipke za uključivanje računala, stand by i njegovo isključivanje. Sve su češće tipkovnice koje iznad reda funkcijskih tipki dodaju još jedan red aplikacijskih tipki koje ubrzavaju i pojednostavljuju pojedine postupke u najčešće korištenim aplikacijama.

-

Multimedijske tipkovnice - osim tipki standardne tipkovnice sadrže dodatne, multimedijske tipke. Multimedijske tipke služe za upravljanje multimedijom kao što je muzika, film i slično. Ovim tipkama možete pozivati programe za reprodukciju multimedije, upravljati multimedijom kao i kontrolirati jačinu zvuka.

-

Internet tipkovnice - osim tipki standardne tipkovnice sadrže dodatne, Internet tipke. Internet tipke omogućuju pozivanje naredbi sa tipkovnice vezane za Internet, kao što su E-mail, Web/Home i Messenger.

Internet tipke

-

Office tipkovnice - osim tipki standardne tipkovnice sadrže dodatne tipke koje

olakšavaju rad s dokumentima. Također, ove tipke omogućuju pozivanje cesto korištenih naredbi u Office dokumentima kao što su Cut, Copy, Paste.


Office tipke

-

Programibilne tipkovnice- Tipkovnice je moguće "naučiti" svemu što se da normalno otipkati na tipkovnici. Primjer programibilnih tipkovnica je tipkovnica za invalide. i tipkovnica za trgovine. 2. MIŠ Miš je ulazna jedinica na računalu koji pretvara pokret ruke u dvije dimenzije u pokret pokazivača na zaslonu računala. Miš je izum Douglasa Engelberta 1963, Miš je prijevod od engleske riječi "mouse", naziv je dobio po tome što ima izgled i veličinu miša.Podjela: Mehanički miš - Više se ne rabi. Optomehanički miš -Miš s gumenom kuglicom i optoprekidačima. Još uvijek široko u uporabi. Optički miš - Nema kuglice nego pomak očitava pomoću minijaturne ugrađene kamere koja snima podlogu. Trenutno najpopularnija vrsta miša. Većina novih miševa su optički. Laserski miš - Kao izvor svjetla koristi se laser. Najnovija vrsta miša koji se odlikuje velikom razlučivosti. Prema broju tipki miš s dvije i tri i više tipki Način spajanja na računalo - Žičani i bežični

3. ZASLON OSJETLJIV NA DODIR Način rada: nakon što korisnik dotakne zaslon na željenom mjestu stvaraju se impulsi koji određuju položaj dotaknutog mjesta. Uporaba: kod ručnih računala i na javnim mjestima u sustavima za pružanje informacija.

4. OPTIČKA OLOVKA (LIGHT PEN)


5.

NAPRAVE ZA PREPOZNAVANJE GLASA - mikrofoni omogućavaju pretvaranje govora u digitalne podatke razumljive računalu, a sastoje se od mikrofona i procesora

6.

DIGITALNI FOTO APARATI I KAMERE

7. SKENER Optički čitač (skener) je uređaj koji tekst, crtež ili fotografiju s papira prevodi u električne signale i šalje ih računaru. Skener se sastoji od lampe koja osvjetljava papir i optičkih senzora koji reagiraju na reflektirajuću svjetlost od papira. Ako se skenira tekst za koji želimo da i poslije skeniranja u računaru bude tretiran kao tekst (a ne kao slika) neophodan je neki program za prepoznavanje teksta. Program za prepoznavanje teksta je program koji sliku nekog teksta pretvaraju u tekst koji se dalje može obrađivati nekim od programa za obradu teksta. 8. BAR COD ČITAČ Je optički strojno čitljiv prikaz podataka koji pokazuje određene podatke o određenim proizvodima. Izvorno, barkodova zastupljeni podataka u širinama (redaka) i razmake paralelnih linija .

9.

PRINTER - PISAČ

je izlazni uređaj kojim se ispisuje ili tiska (kolokvijalno "printa") zapis sa računala na papir.


-

-

Iglični pisač - radi ispis pomoću iglica, koje preko trake s bojom udaraju u papir. Najkorisniji je u ispisivanju dokumenata, pošto može ispisati više od jedne kopije odjednom (iglice udaraju u papir). No zbog dosta velike buke koju proizvodi i sporosti, ovaj oblik pisača je danas u sve manjoj općoj upotrebi, dok ga i dalje koristimo za ispis dokumenata kad trebamo više identičnih kopija npr. uplatnice. Iglični pisači ispisuju monokromatski, u boji trake koju koristimo. Laserski pisač ispisuje na papir uz pomoć lasera, koji osvjetljava bubanj i time električki nabije površinu bubnja. Potom bubanj prolazi kroz toner (boju) . Najkorisniji je u ispisivanju tekstova, jer postiže bitno veće brzine od igličnih pisača (od 4-20 stranica u minuti u kategoriji kućnih pisača). Može ispisivati i u boji, no financijski je još uvijek skup.

-

Tintni pisač - ink jet - spisuje na papir tako što iz spremnika tinte (koji se zove na engleskom zove cartridge) štrca (ili pljucka) male kapljice tinte. Tinta može biti u raznim bojama.

Termalni pisači - ispis vrši zagrijavanjem papira koji mijenja boju pod utjecajem topline.

Za ispis slika većeg formata koristi se uređaj, dakle po namjeni sličan pisačima, kojeg zovemo crtalo ili ploter.

10. MONITOR je uređaj koji služi za prikaz slike stvorene računalom.Glavni dio monitora je zaslon ("ekran"), pa se u svakodnevnom govoru ti nazivi često koriste i za cijeli uređaj. Slova, te pokretne i nepokretne slike koje se prikazuje obično se tvore u grafičkoj kartici..

Monitor s katodnom cijevi (engl. CRT catod ray tube), Najrasprostranjenija je vrsta monitora.


Monitor s tekućim kristalom (engl. LCD, liquid crystal display), Malih dimenzija, vrlo mala potrošnja energije. LCD projektor, Omogućuje projekciju prikaza na platno ili zid.

4. UREĐAJI ZA POHRANU U svakom poslu , pa i u ovom, treba osigurati i sačuvati podatke. Mediji za pohranu moraju biti jednostavni za rukovanje, čitanje i traženje podataka mora biti brzo. Danas se koriste 3 vrste medija za pohranu velike količine podataka: magnetski, optički i poluvodićki (flash mediji) 1. Magnetski mediji su diskete, diskovi, vrpce i kartice.

-

Disketa (floppy, FD) je magnetski disk koji se koristi za prijenos manje količine podataka s računala na računalo.diskete su se tijekom vremena mojenjale, a kapacitet im je 1,44 MB. Disketa je savitljiva, uglavnom od plastike, česzo se zna oštetiti i ograničenog je kapaciteta i danas se rijetko koristi.

-

Tvrdi disk (hard disk) je osjetljiv na utjecaje iz okoline pa se zato spremaju u kučište. Vrlo su velikog kapaciteta pa je potrebno, radi boljeg snalaženja, organivirazi podatke. Oni su kvalitetni i postojani.

-

Magnetska kartica služi za pohranu manje količine podataka, to su npr. Zdravstvene iskaznic, bankovne kartice. Kapacitet im je nekoliko KB. Podaci s nje ćitaju se pomoću čitača magnetskih kartica ( u bankama, trgovinama...). 2. Optički mediji rade na bazi svjetlosti i to CD (compact disk) i DVD (digital video disk). Za čitanje se koristi laserska zraka. Vrlo su pouzdani i trajni.

-

CD ima promjer 120 mm i debljine 1,2 mm, ima oblik spirale, koncentričnih krugova. Spirala je duga oko 5 km. Podaci se upisuju od središta prema rubu. Kapacitet im je 650 – 700 MB. Ima više vrste CD (kapacitet im je oko 4,7 GB): CD -ROM (on se isporučuje s upisanim podacima i korisnik ih ne može mijenjati. Cijena im je niska, veliki im je kapacitet, dugotrajni su. CD-R (cd recordable) je disk na koji mi sami možemo upisati podatke. On se isporučuje prazan. Ima osjetljivu površinu, a kad na njega djeluje laserska zraka mijenja mu se temperatura i upisuju podaci (burn – pržiti), upisane podatke nije moguće mijenjati. CD-RW. (cd rewritable) je disk na koji možemo pisati i brisati podatke. Zato su vrlo pogodni i isplativi.


-

DVD (digital video disk) je disk velikog kapaciteta – 17 GB. Služe za pohranu videa, filmova. Postoje dvije vrste. Vrsta su DV-R i DV+R na koje se podaci mogu zapisati samo jednom, a na diskove DWD-RW i DVD+RW podatke je moguće pisati i brisati

3, Poluvodički mediji (flash) radi slično kao RAM memorija. Rijetko su podložni kvarovima, vrlo su brzi, jeftini i praktični. Razlikujemo 2 vrste:

-

Memorijske kartice koje koristimo za fotoaparate, kamere i ručna računala, ne gubi svoj sadržak prekidom napajanja

-

Memorijski ključić (USB stick), ne gubi svoj sadržak prekidom napajanja, pouzdan je i jeftin, a nadasve praktičan


informatika 1. dio