Issuu on Google+

ZRIN 70 GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA ili zločinački ‘antifašizam’ protiv hrvatskog pučanstva

d a m i r b o rovč a k

HRVATSKI MARTIROLOGIJ SISAČKE BISKUPIJE


ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA ili zločinački „antifašizam“ protiv hrvatskog pučanstva Damir Borovčak


SISAČKA BISKUPIJA ZRIN - 70 GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA ili zločinački „antifašizam“ protiv hrvatskog pučanstva Damir Borovčak BIBLIOTEKA

Hrvatski martirologij Sisačke biskupije Knjiga 2 IZDAVAČ:

Sisačka biskupija Trg Josipa bana Jelačića 9, 44000 Sisak Tel.: +385 (44) 544 555; fax: +385 (44) 544 555 www.biskupija-sisak.hr; e-mail: tajnistvo@biskupija-sisak.hr ZA IZDAVAČA:

mons. Marko Cvitkušić NAKLADNIK:

Ekološki glasnik, d.o.o., 10 412 Donja Lomnica, Duga ulica, 3. odvojak 12 Tel. 01 6218 872; 6234 058 e-mail: ekoloski.glasnik@zg.t-com.hr ZA NAKLADNIKA:

Ante Pelivan UREDNIK:

Damir Borovčak LEKTURA / KOREKTURA:

Katarina Belančić, prof. FOTOGRAFIJE:

Povijesni i bibliografski izvori, obitelj Petanjak, Sisačka biskupija, Damir Borovčak GRAFIČKO OBLIKOVANJE:

Mosler dizajn, Petrinja TISAK:

Ekološki glasnik, d.o.o., Donja Lomnica

Tiskano u rujnu 2013. ISBN

978-953-7152-44-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 852682


Damir Borovčak

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA ili zločinački „antifašizam“ protiv hrvatskog pučanstva

SISAČKA BISKUPIJA


Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima. Ali ovi bijahu ljudi pobožni čija se dobra djela ne zaboravljaju; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih; dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova; u miru počivaju tijela njihova i ime živi za sva pokoljenja; mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu naviješta općina. (Sir 44; 1, 10-14)


Mons. Marko Cvitkušić, kancelar Sisačke biskupije


Mons. Marko Cvitkušić

PREDGOVOR

Kotorski sud u Dvoru donio je 1946. godine presudu u ime naroda o konfiskaciji imovine stanovnika Zrina, jer su svi za borbu sposobni stanovnici mjesta Zrina vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strijeljani, ubijeni i poginuli pobjegli su u toku rata! Zbog toga je sud donio rješenje da se oduzme cjelokupna pokretna i nepokretna imovina svih stanovnika mjesta Zrina i to bez obzira gdje se takva imovina nalazi. Tako je stara župa u Zrinu, koja se prvi put spominje u popisu župa davne 1334. godine, ostala bez ijednog katolika do današnjega dana. Zrinjani se od 1996. godine, kao i njihovi potomci i prijatelji, okupljaju u nedjelju poslije Male Gospe na misnom slavlju, molitvi i obnovi sjećanja na te tragične dane na mjestu gdje je nekoć bila župna crkva. Dolaze iz svih hrvatskih mjesta kamo su poslije 1945. bili prisilno raseljeni, ne mogavši zaboraviti svoj rodni zavičaj. Prije dvije godine pokrenuta je inicijativa za izgradnju župne crkve u Zrinu. S tom je nakanom sisački biskup, dr. Vlado Košić,

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

Na Malu Gospu prije 70 godina zvona crkava u slavnom Zrinu zadnji su put zvonila, a sljedeća dva dana su mrzitelji Kristova Križa i svega hrvatskoga izbrisali s popisa pučanstva sve žitelje tog banskog gradića. Zrin je uništen, većina je muškaraca pobijena, a žene, djeca i ostali žitelji su raseljeni, većinom u Slavoniju. Crkve, škola, obiteljske kuće i gospodarski objekti sravnjeni su sa zemljom.

7


odlučio na istom mjestu gdje je stoljećima stajala župna crkva, izgraditi crkvu Našašća Sv. Križa, kako bi nas podsjećala na slavne dane Zrina, ali i na njegovu tragediju, stoga je utemeljio i biskupijsku zakladu za gradnju župne crkve. Ta bi crkva trebala biti podsjetnik svim Zrinjanima, žiteljima Pounja i cijelom hrvatskom narodu da nikada ne smije dopustiti da ga se protjera s vlastite grude. To je nagnalo i Damira Borovčaka da prikupi materijal za djelo koje držite u ruci: ZRIN – 70 GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA ili zločinački ‘antifašizam’ protiv hrvatskog pučanstva. Djelo je svojevrsni kronopis stradanja žitelja Zrina prije 70 godina, njihov prolaz kroz tamu zla, ali opisuje i nadanja i želje Zrinjana kao i duhovnih pastira sisačke crkve da se život vrati na davno ugasla ognjišta u tome dijelu Pounja. Neka nam ova spomen obljetnica bude poticaj da zajednički poradimo na oživljavanju slavnoga Zrina, da zazvone zvona njegove crkve i vrati se život na tu plemenitu zemlju. Najiskrenije zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pridonijeli prikupljanju građe za ovu knjigu. Neka dobri Bog blagoslovi sve žrtve Zrina, pokojnima udijeli vječno blaženstvo, njihovim progoniteljima i ubicama bude milostiv, a preživjelim Zrinjanima i njihovim potomcima podari povratak na stara djedovska ognjišta.

DAMIR BOROVČAK

Mons. Marko Cvitkušić, kancelar Sisačke biskupije

8


SISAČKA BISKUPIJA


Pismo za Udbinu proÄ?itao je i potpisao fra Ivica Petanjak, ofmcap, potomak prognanika iz Zrina


PISMO IZ ZRINA U UDBINU Pročitano u Zrinu 7. rujna 2008. ZRIN - Župa Našašća Svetog Križa Zagrebačka nadbiskupija Župom upravlja župnik iz Divuše Trg bana Jelačića 3 44440 DVOR Pt. Vlč. Nedjeljko Knezović, župnik IX. gardijske brigade 25 53234 UDBINA Poštovani gospodine Župniče!

Zrin ili Zrinj, kako su ga zvali naši stari Zrinjani, spominje se u popisu župa 1334. godine. Nalazi se u Republici Hrvatskoj, u Banovini, u nekadašnjem Kostajničkom dekanatu i Dubičkom arhiđakonatu, u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U vrijeme Turaka više puta je uništavan i obnavljan, a 1711. izgrađena je župna crkva Našašća Svetog Križa. Do dolaska Turaka u Zrinu je bio i franjevački samostan, a poznat je i stari grad Zrin (kula). U mjestu je i crkva Svete Marije Magdalene na groblju, nekadašnja franjevačka crkva.1 1

Usp. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke, Zagreb 1998., str. 753.-754.

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

Budući da se gradi crkva Hrvatskih mučenika u Udbini s ciljem da iz pamćenja našeg naroda ne izblijedi uspomena na one koji su živjeli prije nas, a često puta i životom svjedočili za neprolazna dobra, te da na tom mjestu budu zabilježena sva stradanja našeg naroda, obraćam Vam se s najvažnijim podacima o mjestu Zrin koje je teško stradalo u Drugom svjetskom ratu i do danas nije obnovljeno.

11


U nedjelju 7. rujna 2008. g. zrinski spomen-kamen za Udbinu blagoslovio je zagrebački pomoćni biskup mons. dr. Valentin Pozaić


Mjesto Zrin je prije početka II. svjetskog rata imalo oko 850 duša u 143 obitelji, sve hrvatske nacionalnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata više puta su ga opsjedali partizani iz okolnih mjesta naseljenih Vlasima, kako ih preživjeli Zrinjani i danas zovu. Partizani su mjesto zauzeli 9. rujna 1943. godine i spalili ga do temelja. Prema do sada prikupljenim podacima iz Zrina je za vrijeme i nakon II. svjetskog rata poginulo ili pobijeno 213 osoba. Preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. Nakon rata je sva pokretna i nepokretna imovina Zrinjana konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto. Poslije preokreta, žene i djeca su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni većinom u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Iako je Zrin u Hrvatskoj, iako su u njemu živjeli samo Hrvati, do danas se nijedan Zrinjanin nije smio vratiti na svoje ognjište. Čak ni danas nijedan Zrinjanin ne može ostvariti pravo da mu se vrati bar komadić zemlje gdje mu je nekada stajala kuća.

Od „Oluje“, tj. od 1996. godine pa naovamo, preživjeli Zrinjani i njihovi potomci i prijatelji svake se godine okupe u Zrinu u nedjelju koja je najbliža blagdanu Male Gospe, jer su na Malu Gospu zvona zadnji put zvonila i zadnji put je održana procesija kod crkve Svete Marije, a sutradan je Zrin izbrisan s lica zemlje. O stradanju Zrina, o konfiskaciji cjelokupne imovine, o zabrani povratka… uz svjedočenja preživjelih, danas postoje i vjerodostojni dokumenti objavljeni prije nekoliko mjeseci u knjizi Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946., a nakladnik je Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2008. Izdavač ovih Dokumenata u Uvodniku kaže: Sudbina mjesta Zrin i njegovih stanovnika tijekom Drugog svjetskog rata i u neposrednom

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

Župna crkva Našašća Svetog Križa srušena je do temelja, od nje nije ostao ni kamen na kamenu. Od kuća starog Zrina ne postoji nijedna jedina. Jedini tragovi predratnog Zrina su ruševine crkve Svete Marije Magdalene na nekadašnjem groblju i starog grada (kule).

13


Prijepis dokumenta OZN-e, Organizacije za zaštitu naroda, ukazuje zašto je Zrin spaljen


Zrinski spomen-kamen za Udbinu preuzeo je Ivan Jukić, potomak prognanih Zrinjana nastanjenih u Drenju


poraću, paradigmatska je za razumijevanje partizanske i komunističke represije i zločina. Zrin su nakon borbe zauzeli i spalili partizani 9. rujna 1943.2 Dana 20. prosinca 1944. OZNA za Baniju šalje tjedni izvještaj, uz priloženo pismo Radiću i Vladimiru Bakariću, u kojemu stoji: Vama je dobro poznato da je GŠH [Glavni štab Hrvatske] odobrio da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dve i pol god. rata nije se moglo naći ni jednog čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima.3 Dakle, Zrinj je trebalo spaliti, jer nitko od Zrinjana nije htio prići partizanima. Nakon rata Hrvati se u Hrvatskoj ne smiju vratiti u svoje spaljeno selo jer to uznemiruje srpski živalj. Kolika ironija, i još k tome dokumentirana.

Kotarski sud u Dvoru, 7. veljače 1946., donio je odluku: Konfiskuje se celokupna imovina pokretna i nepokretna svih stanovnika mjesta Zrinj Narodnih neprijatelja i to bez obzira gdje se takova nalazi imovina. […] kao ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja koji su u toku rata streljani, ubijeni, poginuli ili pobjegli.5 Zagrebačka nadbiskupija nikada nije dokinula župu Zrin, makar u njoj danas nema nijednog živućeg katolika. Nakon ratnih stradanja, neko vrijeme je ova župa bila povjerena franjevcima u 2

3 4 5

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946., Dokumenti. Zagreb i Središnja Hrvatska, Hrvatski institut za povijest. Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod i Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2008., str. 53. Isto, str. 185. Isto., str. 515. Isto., str. 801.-803.

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

U Izvješću o radu javnih tužitelja karlovačkog i banijskog okruga, od 11. srpnja 1945., Danilo Plamenac piše: U pogledu pučanstva sela Zrinja u Baniji koje je pred našom vojskom bilo odbjeglo a koje se sada vraća svojim kućama, vlasti su donijele odluku da se istima privremeno ne dozvoli povratak u njihovo selo, već da ih se smjesti po drugim selima, radi toga što bi njihov povratak uznemirio okolni srpski živalj.4 Taj privremeni nedozvoljeni povratak održao se do danas.

17


Spomen-križ na temeljima razrušene crkve Našašća Svetog Križa podiglo je Društvo prijatelja Zrina. Vrlo zaslužan bio je predsjednik Martin Katičić.


Hrvatskoj Kostajnici, a danas o njoj vodi brigu župnik iz Divuše, velečasni Stjepan Filipec, koji posljednjih godina u Zrinu, na mjestu gdje je nekada bila župna crkva, organizira svetu misu u nedjelju koja je najbliža blagdanu Male Gospe. Iako spaljeni, pogubljeni, raseljeni i narodnim neprijateljima proglašeni, preživjeli Zrinjani nikoga ne mrze i ne traže osvetu. Djelić nepravde bio bi ispravljen kad bi se bar preživjelima i njihovim potomcima vratila okućnica u Zrinu, da mogu doći i reći: Ovdje sam se rodio ja, ovdje se rodio moj otac, moja majka, baka i djed. Nadajmo se da će doći vrijeme kad će i Hrvati u Hrvatskoj imati ista prava kao što ga imaju manjinski narodi. Spomen-kamen kao znak sjećanja na zrinsku tragediju tijekom Drugog svjetskog rata, koji će biti poslan u Udbinu, blagoslovio je mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, za vrijeme svete mise u Zrinu, u nedjelju 7. rujna 2008., na mjestu gdje je nekada stajala župna crkva Našašća Svetog Križa. Uz izraze iskrenog poštovanja, Fr. Ivica Petanjak, ofmcap

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

Zrin, 7. rujna 2008. U prilogu Vam dostavljam preslike nekih materijala kao orijentir za daljnja istraživanja.

19


Sisački biskup, mons. dr. Vlado Košić, u koncelebraciji sa župnikom iz Divuše Stjepanom Filipecom i župnikom Gospe Lurdske u Rijeci, fra Ivicom Petanjkom, potomkom prognanih Zrinjana, na misnom slavlju u nedjelju 6. rujna 2009. g. u Zrinu


Objavljeno 7. rujna 2009. na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća - www.hkv.hr

Damir Borovčak

ZRIN - 66. OBLJETNICA POKOLJA, PALEŽI I PROGONA HRVATA

PROPOVIJED POMOĆNOG ZAGREBAČKOG BISKUPA MONS. VLADE KOŠIĆA Draga braćo i sestre, dragi župniče, oče provincijale, braćo svećenici, a osobito pozdravljam vas, dragi Zrinjani! Danas obilježavamo 66. godišnjicu stradanja Zrina, ovdje na temeljima nekad župne crkve Našašća Svetog Križa. Sjećamo se kako je tog rujna, točnije dan nakon blagdana Male Gospe, 9. rujna 1943. godine župa Zrin uništena. Od 315 župa naše Zagrebačke

ZRIN 70. GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

Zrin, nedjelja 6. rujna - Misnim slavljem, koje je na temeljima nekad župne crkve Našašća Svetog Križa u Zrinu predvodio zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, obilježena je 66. obljetnica stradanja župe Zrin. U koncelebraciji s biskupom bili su i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, fra Ivica Petanjak porijeklom iz Zrina, te župnik Divuše, Gvozdanskog i Zrina, Stjepan Filipec. Na misi su osim vjernika porijeklom iz Zrina, bili nazočni i vjernici okolnih župa, ali i posebna skupina hodočasnika iz Zagreba i Đurmanca, koji su se okupili posredstvom interneta. U Zrinu su bili nazočni članovi Udruge Macelj 1945. i udruge Hrvatski obranbeni red, koji su zapalili svijeće podno križa i u obližnjoj crkvi Sv. Marije Magdalene.

21


nadbiskupije samo je jedna župa koja nema nijednog župljanina na svojem području, a to je Zrin. Nije uništeno samo jedno selo već čitava jedna župa. Tada, te 1943. godine ta je župa brojila gotovo 900 duša, što je i danas prosjek za župe po Dalmaciji, Primorju i našim otocima. Međutim, otada župa Zrin više nema svojih autohtonih vjernika, jedni su pobijeni, drugi raseljeni, župna crkva je srušena, srušene su i kapele – još stoji ruševina crkve Sv. Marije Magdalene na brijegu podno staroga grada Zrina, porušene su i sravnjene sa zemljom sve obiteljske kuće ove župe. Zašto? – pitamo se. Zašto? – pitali su se i tadašnji župljani, a pitaju se i njihovi današnji nasljednici pristigli na ovo spomen-slavlje iz raznih dijelova Lijepe naše, kamo su silom bili raseljeni. Odgovor na ovo pitanje teško će itko razuman pronaći, ali odgovor postoji. On je satkan od mržnje i želje da se zatre sve katoličko i sve hrvatsko. I to baš ovdje, gdje su stolovali slavni hrvatski plemići Šubići, koji su upravo zbog ovog mjesta dobili i naziv Zrinski. Oni su dali mnoge narodne vođe, banove i političare, rodoljube i mučenike. Nije li ime Zrin postalo simbolom cjelokupne naše nacije? Čini se da je upravo u tome odgovor: nije neprijateljima smetao samo Zrin, mrziteljima smeta i ime Hrvat, njima smeta sve što je katoličko i hrvatsko. A kad zlikovci imaju i silu, tada je iskoriste za provedbu svojih krvavih nauma. I zato je Zrin morao doživjeti svoju zlu sudbinu. I zato je poslije Zrina sličan simbol hrvatskog stradanja postao i Vukovar, a s njim i Petrinja, Hrvatska Kostajnica i toliki gradovi i sela koji su prošli svoju tešku kalvariju, mučeništvo i progon.

DAMIR BOROVČAK

Ne samo da je Zrin sravnjen sa zemljom, a njegovi stanovnici pobijeni ili raseljeni, nego je bila nametnuta i šutnja - o tome se nije smjelo ni govoriti. Imovina je svima – od malog djeteta do najstarijeg starca – bila oduzeta „u ime naroda“, jer su svi Zrinjani za novu komunističku vlast bili „narodni neprijatelji“.

22

Danas barem živimo u vremenu kada se smiju spominjati hrvatska stradanja, ali živimo na žalost još uvijek u vremenu u kojemu odgovorni zatiskuju uši i ne žele čuti ni odgovoriti na ta stradanja. Postavljam otvoreno pitanje odgovornima u današnjoj hrvatskoj


„Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački 'antifašizam' protiv hrvatskog pu...