Page 1

Hrvatska protiv islamske banke? Piše: Jagoda Radojčić http://www.sinteza.org/hrvatska_protiv_islamske_banke.htm

Prema nedavno objavljenim izvještajima hrvatskih medija, Hrvatska narodna banka, Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuña, još nisu spremni za bankarsku alternativu na hrvatskom tržištu dolazak islamskih banaka. Iako je najava dolaska „beskamatne islamske banke“ u Hrvatsku prije skoro godinu dana izazvala veliku pozornost javnosti, hrvatske institucije, prema pisanju dobro informiranih medija, „očito još nisu spremne na takvu promjenu u postojećem sustavu. I što je još žalosnije, kao da još uopće nisu zainteresirane da omoguće ulazak bankarske alternative na hrvatsko tržište“. Toliko o proklamiranoj priči kako „novac nema nacije, vjere i rase“. Nekoliko skoro pa rasistički intoniranih članaka koje su u meñuvremenu „objašnjavale“ da je riječ o lažnoj banci ili kako bi time bila otvorena vrata „neprijateljskom kapitalu“, ma što to značilo, dodali su slučaju mogućnosti dolaska islamske banke u Zagreb dodatnu, primitivnim nacionalizmom nabijenu retoriku. Stav hrvatskih institucija je utoliko nejasniji, ako se zna da veći dio banaka pokrenutih u Hrvatskoj posljednjih godinu, dvije, funkcionira, najblaže rečeno - „na rubu“ (pod ovim „na rubu“, ne mislim, dakako, samo na moralnu dimenziju poslovanja). Pojednostavljena objašnjenja kako je glavna karakteristika islamskog bankarstva pokušaj zaobilaženja kamata u poslovanju, jer se one kose s islamskim propisima, ali da banke unatoč tome ostvaruju na svojim klijentima enormne profite je tendenciozno pojednostavljenje koje zapravo, kao i većina namjerno lansiranih simplifikacija, ima za svrhu zamagliti istinu. Islamsko bankarstvo, koja Hrvatska izgleda ne želi, postoji ne samo u muslimanskim zemljama, već godinama nesmetano djeluje, primjerice, u Velikoj Britaniji, SAD-u, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Japanu, Rusiji…. U svijetu danas djeluje 325 islamskih banaka. Samo u SAD-u, primjerice, slobodno djeluje 38 islamskih banaka. Tržište islamskog bankarstva u svijetu vrijedno je bilijun dolara, a takve ponude su počele posljednjih godina razvijati i niz neislamskih banaka, poput američkih Citibank, JP Morgan/Chase, Goldman Sache i UBS Warburg, britanskih HSBC, Barclays Capital, ANZ Grindlays


Bank, nizozemske ABN Amro, francuskih BNP Paribas, Societe Generale, njemačkih Commerzbank i Deutsche Bank, ruske Mežkobank, japanske Nomura Securities itd. Tri muslimanske zemlje (Iran, Pakistan i Sudan) službeno su konvertirale svoje konvencionalne u islamske financijske sustave. Malezija i Bangladeš imaju implementiran paralelan bankarski sustav. U njima, pored konvencionalnih, po posebnom zakonu, posluju i islamske banke. Islamic Development Bank postaje respektabilna razvojna institucija koja podržava razvoj, kako muslimanskih zemalja članica, muslimanskih zajednica u zemljama ne-članicama, tako i brojnih islamskih financijskih institucija. Dakako, islamske banke pod istim uvjetima posluju i s nemuslimanima. Islamsko bankarstvo je dio šireg koncepta islamske ekonomije. Zbog svojih etičkih osnova, za mnoge muslimane širom svijeta to je više od sistema komercijalnih transakcija. Za razliku od konvencionalnog financijskog sustava koji se primarno fokusira na financijske aspekte transakcija, islamski financijski sustav ima ulogu da ravnomjerno izrazi etičku, moralnu, društvenu i religijsku dimenziju s ciljem ostvarenja jednakosti u društvu, a za dobrobit društva kao cjeline. Islamske banke posluju na bazi podjele profita ili pomoću drugih dopuštenih oblika; otvaraju transakcijske i investicijske depozite. Transakcijski depoziti imaju fiksnu nominalnu vrijednost, ne ukamaćuju se, a banke mogu zaračunavati naknadu za obavljanje transfera. Investicijski depoziti nemaju fiksnu nominalnu vrijednost i slični su udjelu u tvrtki. Pri otvaranju investicijskog depozita s bankom se ugovara udjel u profitu banke, koji se ne može promijeniti prije roka dospijeća depozita. Na strani aktive u bilanci banke su krediti koji banci donose udjel u profitu kompaniji i drugi dopušteni financijski instrumenti. Postoje krediti koji banci daju pravo upravljanja poduzećem i krediti bez takvog prava. Ukidanje kamate je osnovno „sporno“ pitanje u suvremenim raspravama o islamskom financiranju odreñeno je u islamskom odnosu prema lihvi, lihvarstvu, odnosno kamati. Kamata predstavlja plaćanje učinjeno od dužnika prema kreditoru u toku odreñenog perioda u zamjenu za korištenje sume kapitala. U pojašnjenju striktne zabrane kamate u islamu, teoretičari islamske ekonomije ukazuju kako razloge za to možemo naći u moralnoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi ovog pitanja. Posuñivanje novca uz kamatu podrazumijeva da bogati ljudi, koji imaju kapital, zarañuju vrijednost bez da nešto daju u zamjenu za prihod (kamatu) koji primaju. Jer neko tko dade u zajam jednu kunu dobiva nakon odreñenog roka dvije, što znači da je ta dodatna kuna njegov ekstra profit „zarañen“ ne radom, u poslu, trgovini, već dobiven bez ikakvog uloženog truda, bez adekvatne protuvrijednosti. To se može ilustrirati idejom islamske štednje gdje je štediša zapravo investitor, koji će na kraju poslovne godine ili kako je već odreñen, u skladu s ostvarenim profitom dobiti isti postotak u odnosu na položeni novac. I obrnuto: štediša će u slučaju gubitka banke učestvovati sa jednakim procentualnim gubitkom. Kamata usporava proces investiranja, a time privredni i ukupni društveni razvoj. Mnogi se zbog očekivane i obećane kamate odlučuju na štednju kapitala, povlačeći ga iz procesa investiranja, što predstavlja društveno štetnu aktivnost. S druge strane, u tradicionalnom bankarstvu, banke se pomoću kamate i različitih instrumenata osiguranja povrata kredita maksimalno štite od rizika plasiranih sredstava. One time cjelokupan rizik prenose na korisnika kredita i postaju nedovoljno zainteresirane za uspješnost njegovog posla. U islamskom bankarstvu, rizik se pokušava podijeliti izmeñu banke i korisnika kapitala. Banka će biti neposredno zainteresirana za uspješnost klijenta i aktivno učestvovati u upravljanju budućom firmom. Takvim plasmanom sredstava ona može ostvariti i veću dobit u poslu od prihoda po osnovu kamate, ali je izložena i većem riziku. Meñutim, u isto vrijeme islamsko bankarstvo upražnjava cijeli niz kreativnih financijskih instrumenata: zajedničko učešće islamske banke i njenog klijenta u odreñenom projektu (tzv. Mudareba), specifične vrste zajedničkog ulaganja, svojevrsni joint venture (tzv. Mušareka), način financiranja u kojem banka za svog klijenta kupuje njemu potrebnu opremu, robu, materijal jer on zbog nedostatka sredstava nije u stanju da to sam učini, a on to kasnije otplaćuje (tzv. Murabeha), specifični oblik lizinga u kojem banka kupuje ono što je klijentu potrebno, ali mu to poslije ne prodaje već iznajmljuje (tzv. Idžara), optimalni modeli srednjoročnog financiranja poznati kao tzv. Istisna - ugovor u kojem jedna strana poduzima proizvodnju specifičnog proizvoda koji je moguće napraviti jedino uz suglasnost, nadgledanje i financijsku podršku druge strane (banke) i sa sigurnim sporazumom oko pojedinosti, s odreñenom cijenom i fiksnim datumom isporuke, mjenice s ciljem financiranja specifičnog projekta (tzv. Murkareda), instrument pri kojem banka posuñuje klijentu odreñenu svotu novca, a on je u obavezi da vrati samo glavnicu po isteku predviñenog roka (tzv. Kard hasen) Budući da su u islamskom bankarstvu otvoreni prema svima, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože ili političko uvjerenje, velika je vjerojatnost da bi ono pobudilo velik interes u Republici Hrvatskoj kao


jedna, najblaže rečeno – zanimljiva alternativa. Osobito s obzirom na proklamaciju odaslanu iz Vlasti kako je svaki kapital dobro došao. Pa zašto onda ne dozvoljavaju djelatnost islamskoj banci? Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan. Naime, politička klasa hrvatske kapitalističke države po defaultu štiti interese krupnog kapitala, nastojeći svim raspoloživim sredstvima stvoriti optimalnu društvenu, ekonomski, političku, kulturnu klimu koja odgovara interesima krupnog kapitala, bila na vlasti tzv. „ljevica“ ili tzv. „desnica“. Odatle sustavne redukcije socijalnih prava najširih slojeva stanovništva, odatle sustavna kresanja prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja koja štete većini grañana, odatle tzv. trendovi postizanja „elastičnosti tržišta radne snage“ što zapravo znači radne ugovore na odreñeno vrijeme i honorarne ugovore za odreñeni projekt, realno ukidanje minimalne plaće, ukidanje prava na bolovanje, dopust, mirovinu, zdravstveno osiguranje i sl. mjere koje potpadaju pod tzv. „socijalni dumping“ (Močnik). Islamska banka s velikom financijskom moći i drugačijim modelom funkcioniranja predstavljala bi ozbiljnu konkurenciju postojećem bankarskom sustavu kojem, uz ostale, služi hrvatska politička klasa. I vjerojatno, upravo stoga, nije dobrodošla.


Hrvatska protiv islamske banke?  

Prema nedavno objavljenim izvještajima hrvatskih medija, Hrvatska narodna banka, Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa, još nisu s...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you