Issuu on Google+

Balkansko-nordijska suradnja na smeću Piše: Estelle Olssen http://www.sinteza.org/balkanordijsko_smece.htm

Prema pomalo zluradim komentarima balkanskih medija koje su objavljivane zadnjih nekoliko tjedana najčešće u lokalnim rubrikama „Vjerovali ili ne“, u posljednje vrijeme se Švedska suočava s velikim problemom, kakvih stanovnici Balkana nemaju, a kako stvari stoje, neće ih imati još desetljećima: švedski sustav prikupljanja komunalnog otpada iz kojeg se zatim proizvodu električna i toplinska energija je previše uspješan pa nesretnim Šveñanima sada nedostaje smeća. Dok su čitali ovu vijest, 99 posto stanovnika Balkana je razmišljalo o tome kako bi mogli po povoljnim uvjetima uvaliti svoje smeće Švedskoj i od toga početi odlično živjeti. Da se netko dosjetio objaviti švedsku adresu stanice za otkup smeća, spremno bi ih zasuli ponudama s juga, a našlo bi se tu i vrećica s donacijama. Meñutim, stvari gotovo nikad nisu tako jednostavne kako ih mediji opisuju. Evropska unija je samo u 2008. godine u reciklažnoj industriji zabilježila promet od 145 milijardi eura. U toj industrijskoj grani je zaposleno oko dva milijuna ljudi. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2010. godinu, svaki je stanovnik Evropske unije je u prosjeku proizveo 502 kilograma komunalnog otpada, tj. oko dvjesto kilograma više od prosječnog stanovnika Balkana. Kad je zbrinjavanje u pitanju, u cijeloj Evropi je 38 posto otpada završilo na odlagalištima, 22 posto je spaljeno, 25 posto reciklirano, a 15 posto kompostirano. Balkanski prosjeci se u priličnoj mjeri razlikuju od evropskih. Prosječan stanovnik Balkana „proizvede“ oko 300 kg. otpada godišnje (u Sloveniji oko 420 kg. a u Makedoniji oko 210 kilograma, a ostale zemlje bivše Jugoslavije su rasporeñene na srednjem dijelu skale). Tako primjerice, radi usporedbe, svaki stanovnik Hrvatske dnevno proizvede oko 0,80 kilograma smeća, odnosno skoro 300 kilograma godišnje. S druge strane, prosječan Šveñanin, iza sebe ostavi oko 450 kilograma smeća godišnje. No dok Šveñanin najveći dio od svojih 450 kilograma ponovo upotrijebi, u Hrvatskoj od 300 kilograma smeća „proizvedenog“ po glavi stanovnika, 240 se jednostavno baci. Zbog svega toga, oko četiri posto švedskog komunalnog otpada završava na odlagalištima otpada, dok u Hrvatskoj tu sudbinu doživi 80 posto smeća. Meñutim, u odnosu na


većinu ostalih balkanskih država, Hrvatska je regionalni lider. Za razliku od 20 posto iskorištenog smeća, u ostalim državama je postotak puno manji, i kreće se u rasponu od 5 do 15 posto. Jedna od rijetkih osoba u Regiji koja je bila odlično upućena u poslove s otpadom i njegovog zbrinjavanja, bivša hrvatska ministarka zaštite okoliša Mirela Holy, smijenjena je zbog nekih efemernih političkih nesporazuma, dok su zakoni koji u Hrvatskoj reguliraju ovi problematiku - Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša te Zakon o otpadu, koji su trebali biti usvojeni prije nekoliko mjeseci, odgoñeni dok se novo rukovodstvo nadležnog ministarstva malo ne upozna s problematikom otpada i njegovog korištenja. Švedska ima puno više kapaciteta za preradu otpada u korisnu energiju nego što ima „goriva“, odnosno otpada za te pogone. Riječ je o ogromnom novcu, osobito ako se zna da oko 20 posto proizvedene topline koja na lokalnim razinama grije Šveñane, dolazi upravo iz termičke obrade prikladnog otpada Razmišljajući o tome kako riješiti ovaj problem, Šveñani su se obratili za pomoć svojim stoljetnim „neprijateljima“ Norvežanima i postigli s njima dogovor po kojem će im Norveška plaćati izvoz svog smeća, kojeg se nekako mora riješiti, a onda, u konačnici, uz naknadu koju će joj plaćati Švedska, kod sebe opet zbrinjavati nusprodukte švedskog pretvaranja smeća u energiju. Elektrane i toplane za preradu smeća širom Švedske izgrañene su uz pomoć evropskih fondova. Naime, uz još nekoliko evropskih zemalja, Šveñani su vrlo ozbiljno shvatili evropsku direktivu da do 2020. godine oko 20 posto energije bude iz „čistih“ izvora pa su prionuli na njenu realizaciju. Ostali su izgleda potpisivali strateške dokumente bez jasne vizije kako će to što su potpisali provesti u život. Danas u Švedskoj postoji niz gradova koji svu potrebnu električnu i toplinsku energiju dobivaju iz otpada. Šveñani su počeli uvoziti tuñe smeće, za početak, 800 tisuća tona iz ostatka Evrope, koja ne zna što bi s vlastitim otpadom. Na kraju su se okretni Šveñani okrenuli nepresušnom vrelu evropskog smeća – Balkanu. I dok na jugu o švedskoj potrazi za smećem smišljaju loše viceve, na sjeveru se vrlo ozbiljno po tisućiti put spremaju na tome odlično zaraditi.


Balkansko-nordijska suradnja na smecu