Issuu on Google+

Alkemija i Braniteljski fond Piše: Jagoda Radojčić http://www.sinteza.org/alkemija_braniteljskog_fonda.htm

O činjenici da se nešto kuha u vlasničkoj strukturi T-HT-a pjevaju već skoro godinu dana vrapci na grani. I dok je općepoznato da Deutsche Telekom AG posjeduje 51 posto dionica T-HT-a, manje je poznato da se ovih dana bitno promijenio odnos izmeñu preostalih suvlasnika. Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji posjeduje 7 posto dionica koji je godinama bio na drugom, pao je na treće mjesto, dok je dotadašnji treći igrač - Raiffeisen obavezni mirovinski fond, kupnjom dionica 19. studenog stekao vlasništvo nad ukupno 5.739.997 dionica, koje čine 7,0095 posto temeljnog kapitala T-HT-a i zauzeo drugu poziciju. Iako, nominalno, broj glasova na Glavnoj skupštini kao i mjesta u Nadzornom odboru ovise o postotku temeljnog kapitala Izdavatelja, s Fondom hrvatskih branitelja nije bilo tako. Početkom godine braniteljske udruge su na glavnoj skupštini T-HT-a predložile da se u Nadzorni odbor imenuje posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković - Mladi Jastreb, umjesto Damira Grbavca, predsjednika uprave Raiffeisen obaveznog mirovinskog fonda. No dogodilo se nešto vrlo čudno: prijedlog braniteljskih udruga uopće nije ni dan na glasanje, a u Nadzorni odbor T-HT-a su uz ljude Deutsche Telekoma ponovno izabrani bivši šef Croatia Airlinesa Ivica Mišetić i Damir Grbavac, iako je Raiffeisen obavezni mirovinski fond imao u tom trenutku daleko manje dionica od branitelja (o kroničnom gubitašu Croatia Airlinesu da i ne govorimo, pa je njegovo mjesto u Nadzornom odboru utoliko još čudnije). Kako na tu notornu protupravnost nije reagirao ni jedan državni organ (branitelji kao vlasnici 7 posto dionica bili su tada neupitno drugi suvlasnik po snazi), a teško da o tome nisu znali ništa, nije teško zaključiti da se kadrovska alkemija odvijala u dogovoru s državom, tj. kako je ovdje riječ o nekakvim dubinskim, javnosti nepoznatim, spregama T-HT-a i države. U narednih 11 mjeseci, vrijednost dionica Fonda hrvatskih branitelja je srozana za nevjerojatnih 23 posto, a nastavljen je i trend sunovrata koji traje već godinama: isplaćene dividende su iz godine u


godinu niže, prošle godine su isplaćene najniža dividende od kada Fond postoji, skupština Fonda nikada nije održana, Fond je znao u jednom danu izgubiti i više od 80 milijuna kuna, broj udjela se iz godine u godinu smanjuje (2011. je u odnosu na godinu ranije broj udjela smanjen za oko 12 posto), a da se nikom od odgovornih nije dogodilo ništa. Jedini zahvat vlade u odnosu na Fond bio je otpuštanje bivšeg Upravnog odbora Fonda (Tomislav Ivić, Ivan Bubić, Josip ðakić, Petar Lovrić, Krunoslav Samošćanec, Lucija Kober i Svemir Vrsaljko) te imenovanje novog na čijem je čelu ministar Predrag Matić, a članovi Ivo Milatić, Željko Sabo, Branko Borković, Josip Klemm, Ivica Arbanas i Ivica Tolić. S druge strane, Raiffeisen obavezni mirovinski fond je u nepunih godinu dana svoj udio povećao sa 5,33 na 7,0095 posto (sedam posto u temeljnom kapitalu HT-a Raiffeisen OMF je prešao 14. studenog), ulažući sustavno tokom cijele godine oko 31,5 milijun kuna. Kada su branitelji to uočili, a oni su, podsjećam, do prije nekoliko dana bili drugi suvlasnik T-HT-a po količini dionica kojima raspolažu, uputili su upit T-HT-u prije nekoliko mjeseci: što znači i kakve će posljedice imati činjenica da Raiffeisen obavezni mirovinski fond, čiji je predsjednik Damir Grbavac ujedno i član Nadzornog odbora T-HT-a? Dakako, nikakav nisu odgovor dobili do današnjeg dana. Što pokazuju ova zanimljiva dogañanja? U prvom redu, da vlasnički udjel u Hrvatskoj ne podrazumijeva automatski i adekvatni utjecaj u nekom dioničarskom društvu. U drugom redu, da na pravnu zaštitu države u Hrvatskoj računaju isključivo moroni. Kao treće, da veću specifičnu težinu imaju sprege s politikom, odn. pravim ljudima na pravom mjestu, od, recimo, milijardi na računu ili u dionicama. Kao četvrto, da možeš besposljedično proćerdati desetine pa i stotine milijuna iz nekog fonda, a da ti se ipak dogodi ništa. Da li je po srijedi magija, umjetno pumpanje vrijednosti, alkemijski postupak kojim se olovo prividno pretvara u zlato, naštimavanje dividenti, dogovori velikih „ispod flanjke“ ili nešto šesto, teško je u ovo trenutku reći. Vjerojatno od svega pomalo.


Alkemija i Braniteljski fond