151
"Vi ne znate drukčije nego: ništa ili dvostruka porcija!" opet će Merry. "Na žalost, ja sam mislio samo na noćašnji počinak. Gdje je, i što je, Helmova klisura i sve ostalo? Ja ne poznajem ovu zemlju." "Onda će ti biti bolje da naučiš ponešto ako želiš razumjeti što se zbiva. Ali ne sad odmah, i ne od mene: ja imam previše drugih briga o kojima moram razmisliti." "Dobro, onda, dopovezat ću se Stridera uz logorsku vatru: on ipak nije tako mrzovoljan. I čemu sva ta tajnost? Ja sam mislio da smo dobili bitku." "Jesmo, dobili smo je, ali to je tek prva pobjeda, a ona sama po sebi povećava opasnost. Između Isengarda i Mordora postojala je neka veza u koju još nisam proniknuo. Nisam još načisto kako su izmjenjivali vijesti, ali su ih izmjenjivali. Mislim da će Oko Barad-dûra nestrpljivo gledati prema Čarobnjakovu dolu, i prema Rohanu. Što manje bude vidjelo, to bolje." Cesta je polako zavijala u dolinu. Isen je, sad bliže sad dalje, tekao svojim kamenim koritom. Noć se nadvijala s gorja. Nestalo je magle. Puhao je hladan vjetar. Mjesec, sad već zaobljen, ispunjavao je nebo na istoku blijedim i studenim sjajem. Kraci planine njima zdesna spuštali su se do golih bregova. Pred njima su pucale široke sive nizine. Napokon su zastali. Zatim su skrenuli u stranu, sišli s ceste i udarili preko ljupke visinske rudine. Jašući milju ili nešto više na zapad, došli su do jedne udoline. Bila je otvorena prema jugu i naslonjena na obronak oblog Dol Barana, posljednjeg brijega sjevernih lanaca, sa zelenim podnožjem, okrunjenog vrijeskom. Strane te udoline bile su čupave od lanjske paprati, među kojom su iz mirišljave zemlje izbijale čvrsto zakovrčane proljetne mladice perastih listova. Bujno bodljikavo grmlje raslo je na niskim padinama podno kojih su se utaborili, otprilike dva sata prije ponoći. Naložili su vatru u maloj zavali, među korijenjem rasprostranjenog gloga, visokog poput stabla, iskrivljenog od starosti, ali zdravih grana. Na vršku svake grančice pupali su pupoljci. Odredili su straže, po dvojicu u smjeni. Ostali su se, pošto su povečerali, umotali u plašteve i gunjeve i pozaspali. Hobiti su ležali za se u kutu, na hrpi stare paprati. Merry je bio pospan, ali je Pippin bio nekako čudno nemiran. Paprat je šuškala i pucketala dok se on bacakao i prevrtao na njoj. "Što ti je?" upita ga Merry. "Da ne ležiš na mravinjaku?" "Ne ležim" odgovori mu Pippin "ali mi je nekako neudobno. Pitam se kad sam posljednji put spavao u krevetu." Merry zijevne. "Izračunaj na prste!" reče mu. "Ali najprije moraš znati koliko je dana prošlo otkako smo krenuli iz Lóriena." "Ah, to!" izusti Pippin. "Mislim na pravi krevet u spavaćoj sobi." "E pa, onda, otkako smo krenuli iz Rivendella" opet će Merry. "A ja bih noćas mogao bilo gdje spavati." "Ti si, Merry, imao danas sreću" tiho prozbori Pippin nakon dulje stanke "zato što si jahao s Gandalfom." "Pa šta onda?" "Jesi li izvukao kakve novosti, obavijesti od njega?"
151