Issuu on Google+

a fotografija 70-ih i 80-ih godina u Hrvatskoj ( I. )

ec, fotografija; foto model Dinka Kolaković

d "Modna fotografija 70-ih i 80-ih godina u Hrvatskoj" Vesna Srnić je obranila 1984. na Odsjeku mjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kod mentora kolegija "Vizualnih komunikacija" prof. ovića. Rad je u cijelosti objavljen u uglednom časopisu "Život umjetnosti" (br. 41-42, 1987.) povijest umjetnosti u Zagrebu.

stvaralaštvo u području modne fotografije nalazimo u Zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, gdje modnih časopisa i internacionaliziran. Značajnija nazočnost modne fotografije prati se od 1945. avaju dva američka modna fotografa: Richard Avedon i Irving Penn. Za razliku od Amerikanaca, edona, koji nastoji na "beskonačnom prostoru atelierskog podrijetla" (S. Tadić, "Modna Život umjetnosti, br. 6, str. 57-66), Englezi uvode svoj stil u kojem su zastupljeni prirodni redstavnici tog "engleskog" stila okupljaju se oko časopisa Vogue: David Bailey, David , Helmuth Newton i


ec, fotografija; foto model Dinka Kolaković

a modnu fotografiju u Hrvatskoj (pa i u Jugoslaviji), treba odmah reći da ona službeno - ne postoje, zapravo, modni časopisi u kojima bi se ona mogla prezentirati. Takva situacija zavisi od našeg pristupa modi i kulturi općenito. Naime, recepcijom smo uključeni u opski kulturni krug, što se odnosi i na kulturu odijevanja. Međutim, ne bi se moglo reći da postoji edlog vlastitog identiteta u modnom svijetu...

http://www.fot-ografiti.hr/novosti/moda/modna-fotografija-uvod

Uvod u modnu fotografiju Modna je fotografija, promjenjiva kao i moda! To je istina, u modnoj fotografiji postoje trendovi, urednici se brzo zasite nekog tipa fotografije i kreću u potragu za novim, svježim viđenjem, koje će im bar za neko vrijeme osigurati prednost atraktivnije naslovnice i zanimljivijeg modnog priloga.

Svrha je povećati zanimanje publike i prodati više magazina, a tu je kvalitetna i zanimljiva fotografija najvažnija. Osim modne fotografije koja je ilustracija u magazinu mogli bi reći čak i glavni sadržaj magazina, postoji i modna fotografija reklamnog tipa, u kojoj je fotografija temelj reklamnih kampanja. To su ujedno i dva osnovna tipa modne fotografije, a oba tipa imaju istu svrhu, prodati određeni proizvod.

Da bi se to postiglo fotografi moraju djelovati kao dio tima koji uključuje osobe različitih profesija. Ako je fotografija dio editoriala, odnosno ako će završiti na stranicama modnih magazina koje su dio uredničke koncepcije fotograf najčešće dobiva upute od urednika ili


modnog urednika, a ako je dio reklamne kampanje od različitih osoba iz marketinške agencije ili direktno od predstavnika proizvođača. Ovisno o koncepciji rada fotograf možda mora te upute prenijeti ostatku ekipe, a možda će ih dobiti kao dio ekipe. U ekipi se najčešće nalaze stilisti, šminkeri, frizeri i modeli. Modna je fotografija zbir djelovanja svih tih osoba, a upravo je fotograf osoba koja mora sve što su pojedinci zamislili složiti u skladnu i harmoničnu cjelinu od koje se očekuje da iznenadi ili čak zapanji urednike, umjetničke direktore, modne dizajnere, proizvođače i čitatelje magazina.

Od modnog se fotografa očekuje da bude više nego fotograf, on mora biti ne samo umjetnik nego i vođa tima koji mora skladno provesti u djelo ideju nastalu u nečijoj glavi. To znači da u ovom slučaju vizija fotografa kao otkačenog umjetnika ne odgovara uvjetima posla. Temperamentni geniji teško da će uspjeti u modnoj fotografiji jer je dobra organizacija važan dio posla. Ovdje se najbolje očituje poslovica "vrijeme je novac" jer fotograf ne troši samo svoje vrijeme nego vrijeme cijele ekipe, a kroz dobru organizaciju posla i motivaciju suradnika to se vrijeme drastično skraćuje. Nije ovdje u pitanju samo honorar suradnika, ako se radi o zahtjevnom projektu mora se iznajmiti studio i oprema, a to nije jeftino i plaća se po satu. Ako se pak putuje na lokaciju u pitanju su drugačiji troškovi, smještaj, dnevnice, iznajmljena oprema i naravno dodatni transport ukoliko fotograf ne odradi posao u predviđenom vremenu. Magazini, s druge strane, imaju rokove koje treba poštovati, a modni dizajneri ili proizvođači ne žele da se njihova najnovija kolekcija danima povlači po snimanjima umjesto da bude izložena pogledima budućih kupaca. Uz fotografski je talent za modnu fotografiju potrebno imati i druge vrste talenata, ako ne talenta onda bar znanja i vještina, kao što su organizacija priprema za snimanje, osjećaj za timski rad te organizaciju i vođenje ekipe. Također je bitno je da ekipa mora funkcionirati uigrano, ona mora osigurati kvalitetu, usklađenost i brzinu rada, kako bi se poštovali zadani rokovi i zadovoljile potrebe naručitelja. Objavljeno 26.03.2007.

___

Modna fotografija 70-ih i 80-ih godina u Hrvatskoj ( I. dio)


http://www.media-via.info/articles/art1000-0187.htm

Željko Koprolčec, fotografija; foto model Dinka Kolaković

Diplomski rad "Modna fotografija 70-ih i 80-ih godina u Hrvatskoj" Vesna Srnić je obranila 1984. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kod mentora kolegija "Vizualnih komunikacija" prof. Zvonka Makovića. Rad je u cijelosti objavljen u uglednom časopisu "Život umjetnosti" (br. 41-42, 1987.) Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Najaktivnije stvaralaštvo u području modne fotografije nalazimo u Zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, gdje je velik broj modnih časopisa i internacionaliziran. Značajnija nazočnost modne fotografije prati se od 1945. kad ju oživljavaju dva američka modna fotografa: Richard Avedon i Irving Penn. Za razliku od Amerikanaca, posebno Avedona, koji nastoji na "beskonačnom prostoru atelierskog podrijetla" (S. Tadić, "Modna fotografija", Život umjetnosti, br. 6, str. 57-66), Englezi uvode svoj stil u kojem su zastupljeni prirodni ambijenti. Predstavnici tog "engleskog" stila okupljaju se oko časopisa Vogue: David Bailey, David Montgomery, Helmuth Newton i drugi. Željko Koprolčec, fotografija; foto model Dinka Kolaković

S obzirom na modnu fotografiju u Hrvatskoj (pa i u Jugoslaviji), treba odmah reći da ona službeno - ne postoji. Ne postoje, zapravo, modni časopisi u kojima bi se ona mogla prezentirati. Takva situacija


prvenstveno zavisi od našeg pristupa modi i kulturi općenito. Naime, recepcijom smo uključeni u zapadnoeuropski kulturni krug, što se odnosi i na kulturu odijevanja. Međutim, ne bi se moglo reći da postoji neki naš prijedlog vlastitog identiteta u modnom svijetu...

_________________________________________________________________________http://www.kupus.net/modna-fotografija.htm

Fotografija je umjetničko djelo. Modna fotografija često je ostavljena postrance kao tek nužni dekor modnih magazina, bez "prave vrijednosti". Hrvatski modni fotografi ili ne priređuju vlastite izložbe, ili, kad to čine, redovito to čine s nemodnom fotografijom. Mare Milin javno će se tako rado poistovjećivati s intimističkim motivima, a Stephan Lupino fotografijama djece oboljele od raka. Srami li se hrvatski modni fotograf činjenice da za život zarađuje slikajući odjeću? Taj daleko unosniji biznis od inspirativnih vrebanja na zalaske sunca i gradske motive, još je davno "umjetničkim" zapaprio Opatijac Frank Horvat. A i on je gurnut na informacijsku marginu.

Iako je fotografija kao grana umjetnosti kod nas uvijek uvažavana kao relevantan umjetnički izraz te prezentirana kroz mnoge izložbe, natječaje i slično, njezina podvrsta - modna fotografija - nije se dosad mogla pohvaliti jednakim načinom prezentacije. Najčešće je modna fotografija nastajala jedino u komercijalne svrhe, dakle za potrebe editorijala nekog časopisa ili pak reklamnu kampanju. Mnogi fotografi koji su se proslavili radeći upravo takve poslove, ili nisu nikad izlagali (meni omiljeni Marko Grubišić), ili pak, kad su imali izložbe, predstavljali su se drukčijim tipom fotografije (Mare Milin


serijom intimističkih fotografija ili pak Lupino - fotografijama djece oboljele od raka), kao da su se pomalo sramili što za život zarađuju slikajući odjeću. No čini mi se da se stvari polako mjenjaju. Naime, u zadnjih se par tjedana održalo nekoliko što natječaja, što izložbi koje se bave upravo modnom fotografijom.

Prvo je u galeriji Spot održana odlična izložba završnih radova polaznika tečaja modne fotografije Fotokluba Zagreb. Vrlo profesionalni radovi, posebice oni Daniela Kasaja i Dominika Balaska, potvrdili su serioznost samog tečaja na kojem su gostujući predavači i imena poput Mare Milin ili urednika mode časopisa Elle Saše Joke. A u Croart Photo clubu, par dana kasnije, otvorena je pak izložba pobjednika natječaja Modnog Ormara (velikog događanja u organizaciji svih umjetničkih fakulteta zagrebačkog Sveučilišta Arhitektonskog, Grafičkog, Tekstilnog te Likovne akademije s ciljem prezentiranja školovanih mladih dizajnerskih talenata).


Predstavljeni su dakle mladi autori, većinom studenti grafičkog faksa i studenti dizajna na Arhitekturi, pobjednici u kategorijama: modni portret, ulična moda, modna produkt fotografija te fotografija odjevnog predmeta (odjeća i model), redom Mario Topić, Tijana Blažičko, Marija Bota te Natali Milošak. I najveći i najvažniji događaj od ovdje navedenih, upravo zatvoreno drugo Bijenale modne fotografije u Varaždinu (a organizatori kojeg su Tonči Vladislavić i Ivan Mesek) također je, među ostalim, raspisalo natječaj za sekciju Hrvatska modna fotografija danas. Tako su na grupnoj izložbi onih odabranih tim putem svoje radove izložili i neki od najzaposlenijih, poput Vanje Šolina, Mare Bratoš, Vladimire Spindler, do još neafirmiranih Mateja Dokića ili Ree Gogolja-Boschi. Pobjednik istog natječaja s prošlog bijenala, Jasenko Rasol, u galeriji Zlati ajngel predstavio se ovog puta samostalnom izložbom. Osim ovih izložbi, u sklopu bijenala pogledala sam još zanimljivih. Zahvaljujući zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, povijest i početke modne fotografije u nas vidjela sam na izložbi "Moda u starijoj hrvatskoj fotografiji od 1918-1945". Iako neke fotografije, posebno one iz najranijeg razdoblja, s današnje distance (i u usporedbi sa suvremenim modnim editorijalima) više izgledaju poput obiteljskih portreta nego ičeg drugog, ipak ih je simpatično vidjeti, nešto kao kad gledamo slike vlastitih predaka, pomalo su nam smiješne, ali im to ujedno daje i poseban šarm. Radove iz 60-tih i 70-tih godina izložio je pak jedan od pionira struke, Aleksandar Saša Novković, koji se proslavio prije svega objavljujući fotke u časopisima poput Poleta, Pop expressa i Svijeta, dakle pretečama današnjih Elleova, Globusa i sličnih.


No kao vrhunac Bijenala svakako se može smatrati izložba svjetski slavnog (iako rodom iz Opatije) Franka Horvata. Iako priznajem da do sada nisam bila puno čula o njegovom radu, gledajući fotografije, a i proučavajući mu biografiju, ostala sam zapanjena o kakvoj se veličini radi (eto još jednog dokaza o mojoj tvrdnji iz uvoda o nedovoljnoj zastupljenosti modne fotografije i njezinih sudionika u "nemodnim" medijima). Još u pedesetim godinama, kad je radio u Parizu, bok uz bok s legendama poput Henrija Cartiera Bressona, surađivao je sa samom kremom modnih magazina poput Voguea, Harper's Bazaara, francuskog Ellea ili američkog Glamoura.

______________________________________________________________________-http://www.telfon.net/dig/snimanje_modne_fotografije.php

Digital Novosti | Testovi fotoaparata | Teme | Vodiči | Tutoriali | Photoshop tutoriali Snimanje modne fotografije - Foto reportaža Autor: Dean

Bertoncelj - bertys30 www.hrphotocontest.com U prvoj priči govorit ću o nastanku modnog priloga za OK! magazin za broj 155, Prosinac 2004. Na sastanku kolegija raspravljali smo koja bi modna tema bila najpogodnija za početak zime. Teme za modu nekad mogu biti odjevni predmeti, određena boja , zatim odjeća za određenu namjenu ( škola, disco, party itd. ) i slično. Odlučeno je da idemo sa zimskim jaknama. Na papiru smo napravili skicu kako bi to trebalo izgledati i koja forma bi bila najprimjerenija za prezentaciju te teme.


Odlučili smo se za jednu veliku fotografiju djevojke u traper zimskoj jakni s krznom jer smo to ocijenili kao najmodernije i najatraktivnije u tom momentu. Ostale jakne snimit ću same, a složit ćemo ih na drugoj strani priloga. Glavni urednik je ocijenio da su dvije strane dovoljan prostor za tu temu. S obzirom da dolazi zima, odlučili smo da u sve to na neki način ukomponiramo snijeg. Najveći problem u tom trenutku koji je trebalo riješiti je vrlo banalna činjenica da snijega nema i da ga prema prognozama neće ni biti. Odlučio sam se za snimanje u studiju s umjetnim snijegom. Snimanje obično traje nekoliko sati, ovisno o količini i kompliciranosti posla. U ovom slučaju trebao sam snimiti devet jakni ( to se napravi dok se djevojka šminka i priprema ) i jednu fotku sa snijegom. Fotku trebam snimiti tako da se što lakše ukomponira u stranice. To je prioritet. Također u teenagerskim novinama postoje još neki zadani parametri kojih se moram pridržavati ( npr. način na koji se djevojka smije , pogled, poza itd. ). Izbor manekenke za određeni posao je izuzetno važan. Pogotovo u slučaju kad je riječ o vrlo mladim djevojkama, 13-17 godina, bez iskustva. Također, tu je i psihološki pristup . Djevojka se ne smije osjećati preplašeno ili sputano i cijelo snimanje mora biti što je moguće opuštenije. Snimam na pozadini u boji. Sve manipulacije boja rade se kasnije tako da nije pretjerano bitno kojoj. Kadar koji ću koristiti u prvom redu mora biti funkcionalan. Bitno je da dobijem ono što ću kasnije najlakše ukomponirati u zadanu temu , a ne fotku koja će biti lijepa sama po sebi. Treba mi dakle sirovi materijal. Oko fotografija uvijek ostavim više prostora nego što mi stvarno treba tako da se fotografija može cropati po želji. Rasvjeta koju sam koristio za ovu fotografiju su flash multiblitz reflektori ( 4 komada ). Prvi glavni flash postavljen je frontalno na djevojku. Drugi je upotrebljen kao lagana kontra na jedno rame i dio kose. Na fotografiji ga je skoro nemoguće detektirati, ali njegova svrha je da osvijetli pahuljice sa strane malo odostraga i učini ih uočljivijim na pozadini. Treći i četvrti flash postavljeni su iza djevojke sa svake strane, okrenuti prema pozadini ( inače može i jedan ali zbog snijega mi je trebala uravnotežena boja pozadine što je lakše postići sa 2 flasha ). U principu je najbolje djevojku što je više moguće udaljiti od pozadine ali vlo često je to ograničeno veličinom studija. Snijeg je umjetni koji se koristi u filmskim produkcijama za pahuljice. Postoji puno vrsta umjetnog snijega ( pahuljice, pjena za velike površine, sitni kristalni za posipavanje predmeta itd . ) Snijeg treba baciti sa ljestava malo iza djevojke, da ne pada ispred lica. Ispucao sam nekoliko filmova .Uglavnom snimam dok ne budem siguran da sam dobio što sam htio. Kao preview može se opaliti par fotki na digitalno ili polaroid ( osobno to činim vrlo rijetko, ali bih ipak savjetovao da se to učini). Završio sam snimanje i razvio fotografije.Sve je ispalo super. U ovom trenutku u rukama imam sirovi materijal.


Izabirem fotografiju za koju mi se čini da najbolje odgovara zamišljenom i nosim je na postprodukciju. Postprodukcija je nezaobilazni dio svakog ozbiljnog priloga u novinama. Izabrana fotografija se prvo skenira, a nakon skeniranja ide obrada fotografije. S osobom koja će obrađivati fotografiju dogovorio sam što je sve potrebno. U konkretnom slučaju obrada lica ( koža, oči, zubi ), retuširanje svih anomalija ( npr. ako je neka pahuljica zalutala na lice, prištići ako ih ima, odbjegli pramenovi kose, korekcija boja...). Pozadina se zatim selektira i mijenja u odgovarajuću boju, dakle nebesko plavu, a zajedno smo odlučili i dodati oblake na nebo. Sve se to kloniranjem i drugim postupcima proširuje do željenih dimenzija .Ponovno se sve to radi veće nego što je potrebno da bi se u prelomu moglo cropati po volji.


Na ostalim jaknama radi se korekcija boja i izrezuje ih se iz pozadine. Tajna svake dobre obrade fotografije je to da je sama obrada što manje uočljiva na završnom proizvodu. To sve zatim ide grafičkoj urednici koji radi prelom stranice prema već prije dogovorenoj skici, umeće naslove, tekst, efekte itd.

S amaterskog stajališta snimanje na ovaj način je nemoguće jer svaki ovakav prilog košta otprilike kao manji aparat. Za to postoji budžet koji varira s obzirom na broj suradnika i specifične troškove. tehnički dio : mamiya RB67 objektiv 180 mm 1/60 sec f11 4 multibltz flasha kodakVS 100 diapozitiv 6x7cm


Upravo je on bio jedan od prvih koji je luksuznu odjeću koju je snimao premjestio iz dotada uobičajenih lokacija, poput finih hotela i sličnog, te ih kontrastirao sa neglamuroznim mjestašcima in the middle of nowhere, snimao ih u metrou i sl. Taj trend je danas uobičajen u editorijalima (dijelovima časopisa u kojima manekenke prezentiraju najnoviju modu) i lijepo je znati da mu je preteča bio upravo naš fotograf. Nadam se da je upravo ovih nekoliko događaja, koji su se pojavili u isto vrijeme i pobudili poprilično zanimanja, samo nagovještaj za još veći uzlet i afirmaciju modne fotografije kao legitimnog umjetničkog (a ne samo komercijalnog) pravca. likovnost

Autor

Jasna Rausavljević

________________________________________________________--


TREĆI BIJENALE MODNE FOTOGRAFIJE U VARAŽDINU

Spoj modhttp://www.vecernji.hr/regije/spojmodne-proslosti-sadasnjosti-fotografijamaclanak-33900 ne prošlosti i sadašnjosti u fotografijama Treći bijenale modne fotografije otvoren je u Varaždinu. Izložene fotografije kako je istaknuo kustos bijenala Želimir Koščević prikazuju povijesni pregled modne fotografije.

Foto: v.l.

TAGOVI

biennale, modna fotografija, varaždin Piše: (Marko Jurinec/VLM)

Treći bijenale modne fotografije otvoren je u Varaždinu. Izložene fotografije kako je istaknuo kustos bijenala Želimir Koščević prikazuju povijesni pregled modne fotografije i prikaz suvremene produkcije, a njen će široki raspon zadovoljiti znatiželju i kulturne potrebe grada Varaždina. U prostoru Zbirke Stančić izložene su fotografije Christin Losta koje ju prikazuju kao suvremenu fotografkinju izuzetna senzibiliteta. U tom se prostoru prikazuje i dokumentarni film o Žuži Jelinek. U Galeriji starih i novih majstora je retrospektiva njemačke fotografkinje Regine Relang koja nudi elegantni svijet 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća, dio je to opusa iz Gradskog muzeja München.


U tom su prostoru izložene i modne fotografije Mare Milin pod naslovom Fotografije povijesnog rublja te radovi Barbare Blazin "Ugrožena čestica". Galerija Zlati ajngel ugostila je retro fotografije Željka Kolpročeca inspiriranog modom tridesetih godina za koju kaže da je smatra najženstvenijom. U galerijskim prostorima Staroga grada izložen je projekt Berislava Ljubičića muško odijelo nazvano Hrvatska šutnja te crnobijele fotografije slovenskog autora Janeta Štravsa. U Gotičkoj kuli Staroga grada predstavile su radove na temu Prožimanje - Mirela Pinđak i Dubravka Skvrce. Bijenale se još uvijek održava svake treće godine, no organizatori drže da mu upravo to daje posebnost. Izložbe za razgled ostaju otvorene do 13. studenog. _________________________________________________________--http://www.index.hr/xmag/clanak/u-kvalitetnu-modnu-fotografiju-treba-itekako-ulagati/362181.aspx

"U kvalitetnu modnu fotografiju treba itekako ulagati"


«»

NAJPRODAVANIJI modni časopis na svijetu već pet godina uspješno posluje na našem tržištu i Hrvatice svakog mjeseca uveseljava novim krpicama, lifestyle temama i, naravno, modnim editorijalima. Uz presjek najboljih modnih fotografija, u potpunosti djela hrvatskih fotografa, stilista, vizažista i manekenki, Elle je u zagrebačkoj Gliptoteci proslavio petu godišnjicu u Hrvatskoj, a otvorenju retrospektivne izložbe nazočio je veliki broj ljudi zbog kojih naša modna scena i industrija polako, ali sigurno postaje primijećena i uvažena i van granica Lijepe naše. Sponzoruša, nasreću, niotkud. U pet godina izlaženja u Hrvatskoj, Elle je u svojim modnim editorijalima okupio naše najpoznatije manekenke i modele - fotografije Adrijane Dejanović, Ljupke Gojić, Mateje Penave, Anje Rubik, Renate Zajec i drugih svjetski poznatih ljepotica našle su se u Gliptoteci na retrospektivnoj izložbi kojom je ovaj časopis u velikom stilu proslavio obljetnicu. Naravno, na naslovnicama su se u proteklih pet godina našle i brojne Hrvatice koje nisu isključivo vezane za modu - Leona Paraminski, Tatjana Jurić, Jelena Veljača, Severina i druge, a veliki dio domaćih zvijezda čiji su stil i ljepota opjevane u Elle-u našle su se na proslavi uz brojna druga imena koja stvaraju ovaj omiljeni časopis.


Naši najpoznatiji modni fotografi, Marko Grubišić, Mare Milin, Mara Bratoš, Boris Poljičanin i Sandra Vitaljić, kroz nekoliko desetaka izložaka prikazali su petogodišnju priču iz koje je savršeno jasno da je modna fotografija, a i scena uopće, vidno napredovala. "U našoj filozofiji težište stavljamo upravo na modnu fotografiju, i mogu slobodno reći da je Elle svojim trudom i inzistiranjem na kvaliteti uvelike doprinio napretku tog segmenta umjetnosti na našim prostorima", ističe Saša Joka, urednik mode u Elle-u i jedan od organizatora izložbe. Osim što podsjeća na najveće uspješnice, projekt ima i humanitarni karakter - prihod od ulaznica namijenjen je, naime, UNICEF-ovom projektu "Stop nasilju nad djecom", kojeg su došle podržati brojni protagonisti domaće javne scene - Viktor Drago, Fani Stipković, Leona Paraminski, Mare Milin i brojni drugi prijatelji hrvatskog izdanja Elle-a, koji će, najavljuje Saša Joka, i dalje inzistirati na kvaliteti i ukazivati na činjenicu da bez adekvatne pripreme, uvjeta i sredstava modna fotografija ne može dosegnuti standard viđen na ovoj retrospektivnoj izložbi. D.K. Foto: S.G.F.


foto