-
Zadovoljiću se i kratkom verzijom.
Brada mu je podrhtavala. Bilo mu je teško da usmeri misli na prošlost. -
Kratka verzija ne postoji.
-
Hajde, počni - navaljivala je Leksi.
Ostavi me, molim te, na miru! - iznenada je zaurlao. Leksi je shvatila da u tom smeru ne sme da načini više nijedan korak. - Ja... u redu, dobro - zatim se okrenula prema stolu. - Hoćemo li nešto da pojedemo? Lukas je duboko uzdahnuo nekoliko puta pre nego -
što je seo za sto. Podsećanje na to ko je on zapravo, i šta radi u Malberi Holu, delovalo je na njega kao hladan tuš. Kod kuće, u Londonu, on je bio potpuno zaboravio na plemićku titulu. Dođavola, nije trebalo da dođe ovamo tako brzo posle Džordanovog i Stefaninog venčanja. Sigurno je postojalo drugo re- šenje da se otkloni šteta. I zašto je odmah prihvatio tu obavezu na sebe? Pa ipak... sada su prilično realni izgledi da će s ljupkom i drskom Leksi ostati ovde nekoliko dana. A ova avantura otkrila je jednu stranu njegove ličnosti, koju je on pokušavao da kontroliše. I dosad je uspevao... Ta strana uvek ga je podsećala na oca koji je bio uzrok prevelike tuge njegove žene i sinova. Još tada se Lukas zakleo: nikada neće dozvoliti nijednoj ženi da ga mota oko malog prsta, kao što je to dopustio njegov otac. Nije želeo da bilo koga toliko želi i voli, pa da time drugima nanese tugu i bol. - Lukase! Zbunjeno je pogledao u nju, pa u pečenje, a zatim je zatresao glavom. - Mislim da uogšte nisam gladan. Leksi se namršti. -
Koliko znam, celog dana ništa nisi jeo.
Pa šta onda? Zašto to tebi smeta? - ratoborno je uzvratio. -
41