Page 20

Zlata Žunić...nastavak sa str.15.

20

MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

...-„Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš“, rekao bi Meša, potpuno svjestan da se svi pirjamo u istom loncu, zbog čega se jedni drugima penjemo preko glava, nesvjesni da je upravo to i bio naum Velikog Kuhara. A da je taj njegov Hasenpfeffer, načinjen od mariniranih zečeva, prezačinjen bijelim lukom i obložen krvlju animalnog porijekla, nije tajna, osim što ne znamo ostale sastojke njihovih kulinarskih vještina, koje ih čine nezamjenjivim u svim prestižnijim kuhinjama. Valjda Ivi Sanaderu nije bilo posve jasno kako se pravi sos, pa se u ulozi šegrta Hlapića odveć revnosno uživio u pronicanje tajne, zbog čega su mu se majstori uljudno zahvalili na usluzi. Zaboravio je, mrčenjak da Luciferovo „non serviam“ ne znači „neću da vjerujem“, nego „neću da služim“, pa je potegao malo više iz njihove čuture eliksira besmrtnosti, htijući biti jednim od njih, ne razmišljući o onima koje je u crno zavio na nekom novom Križnom putu. Svi su imali izbor: biti aligator ili žabokrečina u močvari, ili vrijedni trudbenik koji će ju posljednjim snagama, po cijenu života, nastojati isušiti i načiniti

Marcin Bondarowicz, Poland © 2010

plodnu njivu. Da nema amnestije čak ni za neutralne dokoličare, svjedoči suvremenik Hitlera, Karl Jaspers, filozof, kome se zamjera što je preživio vrijeme nekih novih Bartolomjeskih noći, koji ističe da je „svaki čovjek odgovoran za način na koji se njime vlada. Svaki državljanin dijeli odgovornost i pogođenost onime što mu vlastita država čini, a on trpi“. I šuti, dodajem, sve dok ne dođe do njega ta zamućena voda puna otrovnih supstanci. Po navici, većina će ostati tiha, a rijetko ko će dodati ruku ili granu davljeniku, pa držim da je Jaspers znao sve što će mu budućnost staviti na dušu kao grijeh. Eto, meni, materi, dakle, jednoj od balkanskih velikomučenica, njegova kritika te nijeme većine, poslužila je kao maxima za lični protest protiv ponižavajuće šutnje bližnjih na agresivno kidisanje vladalaca zbog „glasnosti“, vjerodostojno argumentirane, ničim sankcionirane otuđenosti i nepristojne distance vladajuće elite. Bio je to za Jasprsa hrabar iskorak u vremenu u kome je živio, ma šta neko o tome mislio. Razlog više da i dalje neupitnim smatram kako je lustracija ( nikako ne osveta!) bila conditio sine qua non za bilo kakav civilizacijski pomak kritičke misli i formiranje nove intelektualne elite, jedine moćne brane od poplave šunda i laži, od retrogradnih tendencija u svim aspektima života, o čemu se plaćenički, ili u egzistanecijalnom strahu "zamjenjivosti", šuti. Uz malu rezervu, sve ovo, pa i mnogo više, sublimira Kami, po kome je čovjek jedino biće koje odbija da bude ono što jeste-dakle, čovjek! Valjda je zbog toga jedino stvorenje koje Bog izbacuje iz Raja! Na kraju se, ipak, pitam postoji li balkanski arhetip kao Jungov hipotetički konstrukt koji označava sveopšti, naslijeđeni okvir cjelokupnog iskustva; strukturalnu i dinamičku jedinica kolektivno nesvjesnog? Mislim da bi bilo preveć naivno vjerovati une postoji, jer u Božijoj bašti ima mjesta za svakojake cvjećke, kukce, gmizavce i šta sve ne. Kada je riječ o onima što tiho hode kroz život, moja iskustvena spoznaja govori da su sve mnogo više, osim benigni. Ponekada "bukače" više cijenim, jer s njima se, u pravilu, zna na čemu smo, pa i odbrana nije nemoguća, ako je, uistinu, potrebna. Duboko sam uvjerena da su oba tabora snažno medjusobno povezani sivim eminencijama, trbuhozborcima, koji nikada ne izadju na javnu tribinu i očituju se. Ako, pak, nađu za potrebno da svjedoče svoje djelo i lik, od pamtivjeka za to postoji valjan obrazac mudroslovlja koje, gledajući u oči slušalaca, kao da priča bajkice za laku noć djeci uplašenoj sjenama noći. Dakako, to neće spriječiti, u neko vrijeme, sve utvare i ale da izmile iz mraka, čime se hepiend pretače u stvarnost šekspirijanske tragike: -"Krasna je ta budalaštinja ovoga svijeta: kad nam se sreća razboli - često zato što se presitila našim sopstvenim postupcima - mi krivicu za naše nesreće svaljujemo na Sunce, Mjesec i zvijezde; kao da smo hulje po nužnosti; budale po nebeskoj prinudi; nitkovi, lopovi i izdajice zbog toga što sfere vladaju nama; pijanice, lažovi i preljubnici zbog iznuđene poslušnosti uticaju planeta; i sve u čemu smo zli zahvaljujući nekom božanskom podstreku. Divan izgovor za arhikurvara da svoj nagon za prcanjem stavi na teret neke zvijezde!“(Kralj Lir)

Besplatan primjerak,ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently)

MaxMinus broj 17., 18. i 19 23.12.2010-13.01.2011  

MaxMinus, drugi prvoga nedjelnog elektronskog časopisa za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu

MaxMinus broj 17., 18. i 19 23.12.2010-13.01.2011  

MaxMinus, drugi prvoga nedjelnog elektronskog časopisa za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu