Page 1

PRVO POGLAVLJE Da Annabelle nije našla tijelo koje je ležalo ispod shermana,1 ne bi bila zakasnila na sastanak s Pitonom. Ali prljave bose noge izvirivale su ispod Naninog starinskog automobila Crown Victoria2. Jedan iznimno oprezan pogled pod automobil otkrio je da su to noge beskućnika, poznatijeg samo kao Miš, koji je u njezinu Wicker Park susjedstvu bio poznat kao zapuštena osoba sklona uživanju jeftinoga vina. Uz prsa mu je bila prazna boca sa zatvaračem na odvrtanje, koja se dizala i spuštala u ritmu njegovog slinavog otpuhivanja. To ju je podsjetilo na važnost sastanka s Pitonom te je istoga trena razmotrila mogućnost da manevrirajući automobilom zaobiđe tijelo. Ali parkiralisni prostor u njezinoj uličici bio je preuzak. Odvojila je dovoljno vremena za odjenuti se i uputiti na sa¬stanak u poslovnom dijelu grada, dogovoren za 11 sati ujutro. Nažalost, prepreke su samo iskrsavale, počevši s gospodinom Bronickijem koji ju je zatekao na ulaznim vratima i nije htio otići sve dok joj nije otvoreno rekao sve stoje imao za reći. No još uvijek sve nije bilo baš tako crno. Morala je samo izvući Miša ispod shermana. Oprezno gaje stopalom gurnula u gležanj, zamijetivši da smjesa Hersheveva čokoladnog sirupa i Elmerovo ljepilo koje je u nuždi nanijela na ogrebotinu na peti svojih omiljenih sandala s remenčićima nije u potpunosti kamuflirala štetu. - Mišu? Nije se ni mrdnuo. Gurnula ga je žešće. — Mišu, probudi se. Moraš se izvući (»iatle. Ništa. Sad je već bilo krajnje vrijeme za poduzimanje drastič¬nijih mjera. Načinivši grimasu sagnula se, oprezno ga dohvatila za prljavi gležanj i prodrmusala. - Hajde, Mišu. Probudi se! Nula. Da se nije čulo to njegovo mljackavo brektanje mogao je zapravo biti i mrtav. Još žešće ga je protresla. - Po svemu sudeći, ovo mi je naj¬važniji dan u profesionalnom životu pa stoga očekujem barem malu suradnju. Miša nije zanimala suradnja. Trebala se još malo zgodnije namjestiti. Zaškripavši zubima oprezno je zadignula poput zlatice žutu suknju kostima od siro¬ve svile kojega je jučer kupila na šezdeset postotnoj Field's Day rasprodaji, i čučnula uz odbojnik. - Ne izvučeš li se odatle, zvat ću policiju. Miš je brektao.


Zarila je pete u zemlju i snažno povukla za oba prljava gle¬žnja. Jutarnje sunce udaralo joj je u glavu. Miš se otkotrljao samo malo dalje i ukliještio rame ispod šasije. Ponovno je snažno po¬vukla. Ispod jakne joj se bijela bluza bez rukava, koju je izabra¬la uz Nanine naušnice od bisera u obliku suze, počela lijepiti uz kožu. Nastojala je ne razmišljati o tome što joj se događa s kosom. Nije bio pravi trenutak za ostajanje bez gela za namje¬štanje frizure, i samo se molila da će prastara limenka industrij¬ski snažnog Aqua Net učvršćivača koju je našla ispod umivaoni¬ka u kupaonici ukrotiti ludilo crvenih kovrča koje su joj uvijek tako prokleto zagorčavale život, posebice tijekom ljeta punih vlage u Chicagu. Ne izvuče li Miša u sljedećih pet minuta, naći će se u ozbilj¬noj neprilici. Zaobišla je automobil i prišla vratima na vozače¬voj strani. Koljena su joj zapucketala kad je ponovno čučnula zaviriti u njegovo mlitavo opušteno lice. — Mišu, moraš se pro¬buditi! Ne možeš tu ostati. Jedan musavi kapak se uz brzi treptaj podigao, a potom po¬novno spustio. - Pogledaj me. - Gurkala gaje u prsa. - Izvučeš li se odatle, dat ću ti pet dolara. Pokrenule su mu se usne i začuo se grleni glas dok je iz slinavih usana curila pljuvačka kad je nejasno promrmljao: - Gub'se. Oči su joj zasuzile od smrada. — Zašto si baš danas izabrao za¬vući se ispod moga auta? I zašto baš ispod moga? Zašto ne ispod auta gospodina Bronickija? Gospodin Bronicki živio je na dru¬goj strani uličice i umirovljeničke dane provodio smišljanjem uvijek novih načina kojima je izluđivao Annabelle. Vrijeme je istjecalo i počela je paničariti. - Želiš se poseksati? Ako izideš, mogli bismo i o tome popričati. Samo je još više zaslinio i oglasio se još jednim odvratnim brek-tanjem. Bilo je beznadežno. Skočila je i odbrzala prema kući. Nakon deset minuta uspjela gaje otvorenom limenkom piva namamiti da iziđe. Nije joj to bio blistav trenutak. Kad je manevrirajući uspjela shermana izvesti iz uličice na ulicu, ostalo joj je bilo samo dvadeset jedna minuta da se progura kroz promet do Loopa i nade mjesto za parkiranje. Po nogama su joj bili tragovi blata, suknja joj je bila zgužvana, a i nokat je slomila dok je otvarala limenku. Ona dva i pol kilograma viška koja su se nakon Nanine smrti nakupila na njezinom sitnom koš-čatom tijelu više joj se nisu doimali tako velikim problemom. 10:39.


Nije mogla riskirati potpuni zastoj prometa zbog građev¬nih radova na Kennedv Expresswayu pa je pošla prečicom do Divisiona. U retrovizoru je vidjela da joj je još jedna kovrča iskočila iz nalakirane kose i da joj se čelo orosilo znojem. Pošla je zaobilaznim putem niz Halstead kako bi izbjegla dodatne ra¬dove na cesti. Dok je kroz prometnu gužvu manevrirala gloma¬znim, poput tenka velikim Shermanom, trljala je prljave noge vlažnim papirnatim ručnikom kojega je na brzaka pokupila u kuhinji. Zašto Nana nije mogla voziti lijepu malu hondu civic, a ne ovo razdražljivo zeleno čudovište koje guta benzin? Sa svojih metar šezdeset visine Annabelle je morala sjediti na jastuku kako bi mogla gledati preko upravljača. Nana se nije morala mučiti s jastukom, ali zato je rijetko vozila. Nakon dvanaest godina vožnje shermanov brojčanik nije pokazivao ni sedamdeset pet ti¬suća kilometara. Taksi joj je prepriječio put. Zatrubilaje i kapljica znoja klizne joj između grudi. Bacila je kratak pogled na sat. 10:50. Pokušala se prisjetiti je li nakon tuširanja stavila deodorant. Sigurno je sta¬vila. Uvijek ga stavi. Podignula je ruku u namjeri da se uvjeri, ali baš kad je ponjušila naišla je na rupu u kolniku i usne pri¬ljubila uz rever boje zlatice na kojemu je ostao trag svijetlosme-deg ruža. Uskliknula je, očajna, i pružila se preko golemog prednjeg sjedala dohvatiti torbicu, ali uspjela ju je samo dogurati do ruba s kojega je pala i okotrljala se u duboki Grand Canvon ispod sjedala. Svjetla u Halstedu i Chicagu bila su crvena. Kosa joj je stršala na potiljku i pojavljivalo se još kovrča. Pokušala je disati onako kako je učila na tečaju joge, ali bila je samo najednom satu pa nije bilo učinkovito. Zašto se Miš baš danas morao za¬vući pod njezin auto, kad je u pitanju bila Annabellina buduća ekonomska sigurnost? Puzeći se dovukla do Loopa. 10:59. Zatekla je još radova na cesti, koji su bili stalna pojava u Chicagu. Prošla je pokraj Daley Centera. Nije imala vremena, kao što to obično čini, kružiti uli¬cama dok ne nađe pravo mjesto za parkiranje, dovoljno prostra¬no da u njega smjesti golemog shermana. Naprotiv, zakrenula je upravljačem skrenuvši u prvu preskupu garažu koju je mogla naći, dobacila ključeve pomoćniku u garaži i otkaskala. 11:05. Nema potrebe za panikom. Jednostavno će objasniti to s Mišem. Naravno, Piton će je razumjeti. Ili neće.


Zapuhnuo ju je zrak s rashladnog uređaja kad je ušla u pred¬vorje uredske visokokatnice. 11:08. Hvala Bogu dizalo je bilo prazno i stisnula je gumb za četrnaesti kat. 'Ne dopusti mu da te zastraši' — rekla joj je Molly kad su se čule telefonom. — Piton se hrani strahom. Lako je to Molly bilo reći. Molly je sjedila kod kuće sa su¬prugom, seksi ragbijašem, imala sjajnu vlastitu karijeru i dvoje predivne djece. Vrata su se sporo otvorila. Annabelle se ugledala na zidu od zrcala i očajno prosiktala. Njezin kostim od sirove svile pretvo¬rio se u beživotnu masu mlohavih nabora boje zlatice. Suknja joj je sa strane bila zaprljana, a mrlja od ruža na reveru isticala se poput svjetlucavog božičnog nakita. Najgore od svega bilo je to što joj se kosa učvršćena aqua netom kovrču po kovrču raz-motavala, i lak ju je toliko vukao prema dolje da su ispali uvoj¬ci oko lica visjeli opušteni poput opruga na krevetu kojega je netko s prozora podrumskog stana izbacio i ostavio da zahrda u nekoj uličici. Obično bi se, kad bi se uzrujala zbog izgleda, kojega je čak i njezina vlastita majka opisivala samo kao 'lijepa', podsjetila da mora biti zahvalna za dobre crte lica: dva lijepa oka boje meda, guste trepavice, otprilike nekoliko desetaka pjegica, i glatku put. Ali nema te količine pozitivnog mišljenja zbog kojega bi sliku koja je piljila u nju iz zrcala u dizalu mogla smatrati nečim što ne bi bilo zastrašujuće. Žurno je pokušala zagurati nekoliko kovr¬ča iza ušiju i izravnati suknju, ali vrata dizala su se otvorila prije nego je znatnije uspjela popraviti štetu. 11:09. Ispred sebe je ugledala stakleni zid na kojemu je zlatnim slo¬vima pisalo: SPORTSKA AGENCIJA CHAMPION. Požurila je preko predvorja s tepihom i ušla kroz vrata na kojima je bila zaobljena metalna ručka. U prostoru za prijam bio je kožni kauč i njemu odgovarajući stolci, uokvireni sportski suveniri i stišani TV velikoga ekrana na kojemu se prikazivala utakmica bejzbo-la. Recepcionarka je imala kratku, čeličnu sjedu kosu i tanke usnice. Pogledom je prešla po Annabellinoj neurednoj pojavi, pogledavši je preko vrha polunaočala s plavim metalnim okvi¬rima. - Mogu li vam pomoći? Annabelle Granger. Imam dogovoren sastanak s Pi... s gos-podinom Championom. Bojim se da ste zakasnili, gospođice Granger.


Samo deset minuta. Gospodin Champion je u svom rasporedu imao samo tih deset minuta na raspolaganju za susret s vama. Odgurnuo je u stranu primjerak Pro Football Weekly. Ruke su mu bile široke, a nokti čisti i uredno potkraćeni. Ali nije ih bilo teško zamisliti ni zamašćene motornim uljem. Obuhvatila je pogledom mornarskomodru kravatu s uzorkom, koja je vje¬rojatno koštala više od cijele njezine garderobe i koja je savr¬šeno pristajala uz njegovu svijetloplavu svečanu košulju koja je zacijelo bila šivana po mjeri, kako bi u nju mogla stati ta široka ramena koja su se sužavala prema struku. — Očito da dobro ne čuje. — Dok se namještao na stolcu ko¬šulja mu se formirala pnjanjajući uz njegova dojmljiva prsa, zbog čega se Annabelle s nelagodom prisjetila prvog razreda srednje škole i sata o pitonima koji joj je ostao u nejasnom sjećanju. Gutali su cijeli plijen. Najprije glavu. - Hoćeš da pozovem osiguranje? - upitala je recepcionarka. Pogledao ju je onim svojim pogledom grabežljivca, dok je Annabelle uputio jedan od onih pogleda koji obaraju s nogu. Unatoč naporu kojega je poduzeo da izgladi sve te nesporazume još uvijek je imala osjećaj barske kavge. — Mislim da to s njom sam mogu riješiti. Iznenada je postala svjesna seksualne privlačnosti koju je osjeti¬la posve neprikladno, u zao čas, i posve neumjesno, pa se skljokala u nekakav stolac koji je stajao sa strane. Nikada se nije znala naj¬bolje ponašati u blizini iznimno samosvjesnih muškarca, a krajnja potreba da zadivi baš ovaj primjerak navela ju je da potiho opsuje zbog svoje nespretnosti, zgužvanoga kostima i kose Meduze. Mollvjoj je rekla da bude agresivna. On je svoj put do vrha izbo¬rio s jednim po jednim klijentom. Brutalna agresivnost jedina je emocija koju Heath Champion razumije. Ali Annabelle po prirodi nije bila agresivna osoba. Nju su iskorištavali svi, od činovnika u banci do vozača taksija. Samo prošloga tjedna izgubila je u suočavanju s devetogodišnjakom kojega je uhvatila kako jajima gađa sher-mana. Cak ju je i njezina vlastita obitelj, posebice njezina vlastita obitelj, nesmiljeno gazila. Bilo joj je već muka od toga. Smučilo joj se od toga da bude susretljiva, od toga da je velika većina ljudi iskorištava, od toga da se osjeća neuspjelom. Ako sad ustukne, kamo će je to odvesti? Srela je te zelene oči boje dolarske novčanice i znala da


došlo vrijeme da duboko zagazi u bazen gena Grangerovih i i 11 ipi oštro i agresivno. Zatekla sam mrtvaca ispod svog auta. — Gotovo da nije ni ;.ila. Mišje bio težak poput mrtvaca. Nažalost, Piton se nije doimao zadivljeno jer je vjerojatno io odgovoran za mnogo mrtvih tijela, tako da se već zasitio i n le pomisli na trupla. Duboko je uzdahnula. — Pa sve te crve-K trake. Zbog toga sam zakasnila. Inače bih bila točna. I više krgo točna. Veoma sam odgovorna. I profesionalna. - Iz čista Ilira ostala je bez glasa. — Mogu li sjesti? Samo izvolite. Hvala vam. Zavalila se u najbliži stolac. Ne čujete dobro, čujete li? -Što? Piljio je u nju dugo prije nego je otpustio recepcionarku. — Primaj moje pozive pet minuta, Svlvia, i zovi amo ako nazove l'lioebe Calebow. — Žena se udaljila, a on rezignirano uzdah-Inuo. — Pretpostavljam da si Mollvna prijateljica. — Čak su mu i ubi bili zastrašujući: snažni, četvrtasti i izrazito bijeli. Frendice s faksa. Lupkao je prstima po stolu. — Ne želim biti grub, ali morat i . biti brza. Stoje on mislio, koga on to zeza? On je uspio zbog grubo¬sti. Zamišljala gaje kako na faksu kroz prozor spavaonice izvla¬či nekog šmokljana, dosadnog kompjuteraša ili se smije u lice uplakane, vjerojatno trudne djevojke. Uspravila se na stolcu, po¬kušavajući nastupiti samouvjereno. —Ja sam Annabelle Granger 1/ Savršeno za vas. Osoba za bračno posredovanje. - Nastavio je lupkati pri ima. Smatram se osobom koja omogućava lakše pronalaženje bračnoga partnera. A da? — Ponovno ju je prostrijelio onim značajnim pogle-dom zelenih očiju. — Molly mije rekla da se tvoja tvrtka zove nešto poput Myrna, osoba za bračno posredovanje. Prekasno, sjetila se daje iz svojih razgovora s Molly previdje¬la baš taj podatak. Agenciju Vjenčanja Myrna sedamdesetih je osnovala moja baka. Umrla je prije tri mjeseca. Od tada se moderniziram i osuvremenjujem pa sam tvrtki dala novo ime,


koje odražava naše poimanje pružanja pojedinačnih usluga za izbirljive osobe na rukovodećem položaju. Oprosti mi, Nana, ali morala sam tako. — Kolika je zapravo ta tvoja tvrtka? Jedan telefon, jedan kompjutor, Nanin stari prašnjavi ormar s arhivskom dokumentacijom i, ona. - Ne prevelika. Uvjerenja sam daje ključ fleksibilnosti uz što manje zaposlenika ostati uno¬san. - Požurila je dodati. — Premda je ta tvrtka pripadala mojoj baki imam sve kvalifikacije za njezino preuzimanje. — Imala je magisterij iz kazališta u Northvvesternu kojim se službeno ni¬kada nije koristila, kratkotrajno zaposlenje u internetskoj tvrtki koja je otišla u stečaj, partnerstvo u propalom gift shopu i, ne¬davno, radno mjesto u agenciji za zapošljavanje koja je postala žrtvom privrede. Zavalio se u svom stolcu. — Prekinut ću tu potjeru i oboma nam uštedjeti vrijeme. Već sam potpisao ugovor s Portijom Powers. Annabelle nije bila spremna na to. Portia Powers iz agenci¬je za bračno posredovanje Power Matches vodila je jednu od najekskluzivnijih agencija za bračno posredovanje u Chicagu. Powersova je svoj posao izgradila nudeći usluge vrhunskim direktorima u gradu, izbirljivim muškarcima visokih kriteri¬ja, prezaposlenim za pronalaženje supruga trofeja koje su željeli imati i dovoljno bogatima da joj za to plate basnoslovne svote. Powersova je imala dobre veze, bila agresivna i navodno nemi¬losrdna, premda je to mišljenje potjecalo od njezinih protivnika i moglo je biti utemeljeno na profesionalnoj ljubomori. Budući daje Annabelle nikada nije imala prilike upoznati, suzdržala se od bilo kakve prosudbe. Znam za vaš ugovor, što ne znači da ne možete koristiti usluge agencije Savršeno za vas. Bacio je kratak pogled prema blještećim gumbima na svom telefonu i okomita bora razdražljivosti urezala mu se na čelu. -isto bih se time gnjavio? Zato što ne možete ni zamisliti koliko ću se potruditi za vas. II zato što ću vas upoznati sa skupinom žena koje su pametne i ■imaju svestranu naobrazbu, žena s kojima vam neće biti dosad|no kad nestane privlačnosti novoga. Podigao je obrvu. — Zar me tako dobro poznaješ? Gospodine Champione — zacijelo mu to nije bilo pravo ime? — no ste naviknuti biti okruženi lijepim ženama i sigurna sam


I da ste imali prilika, više no što ih možete izbrojiti, oženiti se pekom od njih. Ali niste. To mi govori da vama treba nešto 1111 logo svestranije od obične lijepe žene. Misliš da to ne mogu naći kod Portie Powers? Nije vjerovala u blaćenje protivnika, premda je znala da su manekenke i pripadnice otmjenih krugova ona vrsta žena s ko-jiina bi ga Powersova sigurno upoznavala. — Znam samo ono ito vam može ponuditi Savršeno za vas i, mislim da ćete biti «iduševljeni. Jedva imam vremena baviti se i s bračnim posredništvom l'ovver Matches, a kamoli još nekoga uvlačiti u tu kombinaciju. - Izvukao se iz stolca. Bio je visok pa je potrajalo. Već je bila uočila široka ramena. A sad je i ostalo obuhvatiI i pogledom. Imao je mišićavo tijelo atlete. Da želite da vam se muškarac kupa u testosteronima i opasan seksualan život on bi bio broj jedan na vašem automatskom biraču telefonskih brojei. Ne znači to da je Annabelle razmišljala o svom seksualnom notu. Ili barem nije sve do trenutka dok nije ustao. Zaobišao je oko kuta stola i ispružio ruku. - Zbilja si se tru-ilila, Annabelle. Hvala ti za odvojeno vrijeme. Neće joj dati priliku. Nikada i nije namjeravao ništa drugo nego samo to obaviti kako bi zadovoljio Molly. Annabelle je po¬mislila na količinu energije koju je potrošila da bi stigla ovamo, na dvadeset dolara jamčevine za plaćanje garažnog mjesta za sliermana i napor koji je uložila da dozna sve stoje mogla o triilesetčetverogodišnjem nadprosječno uspješnom dečku sa sela koji je stajao pred njom. Pomislila je na nade koje je ulagala u ovaj sastanak, na svoje snove da Savršeno za vas učini jedinstve¬nim i uspješnim. U njoj su uskuhale sve godine frustracije, ras-pirene usranim procjenama, lošom srećom i propuštenim pri¬likama. Ne obazirući se na njegovu ruku osovila se na noge. Bio je od nje više nego za glavu viši pa je morala zakrenuti vratom kako bi susrela njegov pogled. - Sjećaš li se još kako je biti gubitnik, gospodine Champion, ili je to bilo jako davno? Sjećaš li se kad si bio toliko željan sklopiti ugovor da bi učinio sve samo da do toga dođe? Cijelu zemlju bi prešao oka ne sklopivši samo da se s kandidatom Heismanom nadeš na doručku? Sate bi provodio smucajući se po parkiralištu ispred terena na kojemu su vježbali Bearsi pokušavajući privući pozornost nekoga od veterana. A


što kažeš na ono kad si se iz kreveta izvukao s nevjerojatno visokom temperaturom samo da bi uz jamčevinu omogućio puštanje na slobodu još jednog agentovog klijenta. — Dobro si obavila zadaću. — Nestrpljivo je bacio pogled na treptajuće gumbe na telefonu, ali nije je izbacio pa je nastavila. — Kad si se počeo baviti tim poslom igrači poput Kevina Tuckera nisu te šljivili pet posto. Sjećaš li se kako je to bilo? Sjećaš li se dana kad te novinari nisu zvali da daješ izjave? Kad nisi bio na ti sa svima u NFL—u?4 — Ako kažem da se sjećam, hoćeš li otići? - posegnuo je za direktorskim slušalicama odloženim uz telefonsku konzolu. Stisnula je šake nadajući se daje zvučala strastveno, a ne kao luđakinja. — Samo želim priliku. Istu onakvu priliku kakvu si ti dobio kad je Kevin otpustio svog starog agenta i povjerenje ukazao tipu okretnom na jeziku koji se razumio u sport i koji je iz nekakve vukojebine u južnom Ilinoisu dospio do studenta prava na Harvardu. Ponovno se sklupčao na stolac i izvio jednu crnu obrvu. Radničko dijete koje je na fakultetu igralo nogomet5 da bi platilo školarinu, ali računalo na svoju pamet kako bi napredovalo. Tip koji je imao samo velike snove i snažnu radnu etiku kao preporuku. Tip koji... Prestani prije nego što me rasplačeš - rekao je zajedljivo. Samo mi daj priliku. Dopusti mi da upriličim samo jedno upoznavanje. Samo jedno. Ako ti se žena koju ti izaberem ne bude svidjela, nikada te više neću gnjaviti. Molim te. Sve ću učiniti. To mu je privuklo pozornost. Odgurnuo je slušalice u stranu, zavalio se na naslon stolca, i palcem protrljao kut usana. - Sve? Nije se lecnula od njegova procjenjivačkoga pogleda. — Baš Ive. Pogledom je proračunato prešao preko njezine raskuštrane kose do usana, pa odatle niz grlo do grudi. — Gle... neko vrije¬me ni s kim nisam spavao. Popustili su joj stegnuti mišići u grlu. Piton se poigravao s njom. — Zašto onda po tom pitanju ne bismo učinili nešto na trajnoj osnovi? - Dograbila je svoju torbu za spise od umjetne kože i izvukla fascikl s materijalima koje je pripremila jutros u pet. - Ovdje ćeš naći nešto više o Savršeno za vas, uključujući opis našeg poslovanja, raspored i cjenik.


Nakon što se dobro zabavio, postao je krajnje poslovan. — Mene zanimaju rezultati, a ne opis vašeg poslovanja. Rezultate ću dati ja. Vidjet ćemo. Nesigurno je udahnula. — Znači li to... Podigao je telefonske slušalice i okačio ih oko vrata, puštajući konop, koji se izvijao poput zmijskog repa, da mu visi niz pred¬njicu košulje. - Dobit ćeš jednu priliku. Sutra navečer. Dovedi mi svoju najbolju kandidatkinju. Zbilja? - Noge su joj počele klecati. - Dobro... izvrsno! Ali... mora mi biti posve jasno što tražiš. Da vidimo koliko si dobra. — Uključio je slušalice. U devet, u Sienna's, u ulici Clark. Upoznaj nas, ali nemoj otići. Ostani za stolom i vodi razgovor. Previše naporno radim na svom poslu. Ne namjeravam se još i tu truditi. Želiš da ostanem? Točno dvadeset minuta. Potom je odvedi. Dvadeset minuta? Ne misliš li da će to smatrati pomalo... ' ponižavajućim? Neće, ako je prava. - Nasmiješio joj se osmijehom dečka sa sela. - A znaš li zašto, gospođice Granger? Zato što će prava žena biti tako vraški slatka da bi se uvrijedila. A sad se gubi odavde dok se nisam predomislio. To je i učinila. Tek kad se uvukla u zahod McDonald'sa Annabelle se prestala tresti. Preodjenula se i obukla kaprice, majicu i sandale. Današnje iskustvo potvrdilo je njezinu fobiju od zmija kojih se bojala cijeli život. Ali druge žene ne bi na taj način gledale Heatha Championa. Bio je bogat, uspješan, božanstven, zato je i bio prilika za ženidbu iz snova, pod pretpostavkom da žene s koji¬ma je izlazio nije nasmrt prestrašio, jer i to je bila izvjesna mo¬gućnost. Trebala je samo naći pravu ženu. Svoju neukroćenu kosu uklonila je s lica pomoću dvije uko¬snice. Uvijek je imala kratku kosu kako bije mogla držati pod kontrolom, ali s kovrčavom kosom vilenjaka više se doimala kao brucošica nego kao ozbiljna profesionalka pa je zagrizla tvrd orah i pustila je da naraste. Nije sad prvi put poželjela imati ušteđenih petsto dolara koje može potrošiti na to da joj frizer kosu stručno izravna, ali sad nije mogla platiti ni komunalije.


Ubacila je Nanine biserne naušnice u praznu kutiju Altoidsa6 i povukla gutljaj mlake vode iz boce koju je izvukla sa sher-manova stražnjeg sjedišta. Uvijek je u autu bila opskrbljena; nečim za pregristi, bocama s vodom; odjećom za preodjenuti se; Tampaxom i kozmetičkim potrepštinama, novim brošurama i posjetnicama; opremom za tjelovježbu ako bude raspoložena, premda gotovo nikad nije, i tek odnedavna kutijom prezervativa za slučaj da ih neki od njezinih novih klijenata iznenada očaj¬nički poželi, premda nije mogla zamisliti da bi muškarci poput Ernieja Marksa i Johna Nagera odjednom osjetili takav poriv. Ernie je bio ravnatelj u osnovnoj školi, dobar prema djeci, ali .111 u ophođenju s odraslim ženama, a hipohondar John ne bi ni s kim stupio u intimne odnose prije nego što partnericu fle bi odveo na pregled u kliniku Mayo. No jedno je bilo sigurno. Nikada neće morati prezervative za »lućaj nužde dati Heathu Championu. Takav muškarac uvijek I dolazio pripremljen. Zavrnula je nosom. Vrijeme je da nadvlada antipatiju. Pa što ii 11 je bio bahat i autoritativan, da ne govorimo bogat te usto I ■ i\ iše uspješan. Bio je ključ njezine ekonomske budućnosti. Ako želi da Savršeno za vas postigne uspjeh kao specijalizira¬na vrhunska agencija za pružanje usluga pri bračnom posredo-ni|ii, mora mu naći ženu. Kad je nade, vijest će se proširiti i Savršeno za vas postat će najposebnija agencija za pružanje usluga u (",hicagu. To sad zacijelo nije bila, zato stoje naslijediti posao ođ bake ujedno značilo i naslijediti njezine preostale klijente. I'ii-mda je Annabelle, izvijajući se poput zmijskog repa, davala \\v od sebe da oda počast kroz sjećanje na Nanu, bilo je vrije¬me za korak naprijed. Istisnula je sapun na ruke i razmislila o svom mjestu u po¬slovnom svijetu. Agencije koje su nudile usluge za bračno po¬sredovanje pojavljivale su se u zapanjujućim varijantama i po¬rast jeftinih usluga posredovanja u pronalaženju partnera putem Interneta prisilio je mnoge tvrtke na zatvaranje, dok su se ostale koprcale u potrazi za nekim kutkom. Nudile su spojake nabrza-ka, ručkove u dvoje i pustolovne izlaske. Neke su organizirale zabave za samce, a ostale su pružale usluge samo osobama koje su fakultet završile na prestižnim sveučilištima ili članovima posebnih vjerskih zajednica. Nekoliko sretnika, poput agencije za bračno posredovanje Power Matches, zadržalo se na ponudi 'usluga milijunašima', samo muškim klijentima kojima su na¬plaćivali basnoslovne svote novca za upoznavanje s lijepim že¬nama.


Annabelle je od agencije Savršeno za vas namjeravala stvoriti nešto što će se posve razlikovati od ostaloga. Željela je da njezi¬no ime bude prvo na koje će pomisliti samci iz visokoga druš¬tva u Chicagu, muškarci i žene, kad budu spremni za stalnu vezu i shvatila je daje staromodno pružanje pojedinačnih uslu¬ga najbolji način da to postigne. Imala je već nekoliko klijenata, medu kojima su zadnji bili Ernie i John, ali to nije bilo ni blizu dovoljno da ostvari zaradu. Sve dok ne postigne status ne može staviti visoku cijenu. Nalaženje partnerice Heathu Championu omogućilo bi birane klijente i veće svote novca. Ali zašto on sam sebi nije bio u stanju naći ženu? Morat će o tome poslije razmišljati jer bilo je vrijeme za prio¬nuti na posao. Namjeravala je popodne provesti po kafićima na području Loopa, koji su bili plodno tlo za pronalaženje budućih klijenata i mogućih partnera za one koje je već imala, ali to je bilo prije nego je saznala kako će brzo morati naći kandidatki¬nju koja će Heatha Championa oboriti s nogu. Asfalt je isijavao dok se prelazeći preko parkirališta upućivala prema svom automobilu. Zrak je mirisao na prženu hranu i is¬pušne plinove. Chicago je proglasio svoj prvi Dan kisika u ljeto, a bio je tek lipanj. Odbacila je beznadežno zgužvan žuti kostim u kantu za smeće, tako da ga više nikada ne mora ni pogledati. Kad je ušla u zagušljiv auto zazvonio joj je mobitel. Odškrinula je vrata pustiti unutra malo svježeg zraka. — Annabelle je. Annabelle, imam divne vijesti. Uzdahnula je i naslonila čelo na užareni upravljač. I to baš u trenutku kad je pomislila daje najgori dio dana iza nje: - Bok, mama. Tvoj otac je prije sat vremena razgovarao s Dougom. Tvoj brat je i službeno proglašen potpredsjednikom. Jutros su to obja¬vili. Omojbože! Pa to je sjajno! Annabelle je iskazala oduševljenje, pucala od neizmjerne sreće, isijavala radošću, ali ESP7 njezine majke ipak nije izo¬stao. - Naravno daje sjajno — odbrusila je. — Iskreno govoreći, Annabelle, zbilja ne znam zašto mu to moraš osporavati. Doug se namučio da bi došao do toga. Nitko njemu ništa nije dao. Osim roditelja koji su ga obožavali, prvorazrednog fakultet-\kog obrazovanja i velikodušnog novčanog dara što gaje dobio nakon poslijediplomskog da izgura. Isto to dobila je i Annabelle. Ima samo trideset pet godina - nastavila je Kate Granger eć je potpredsjednik jedne od najvažnijih računovodstvenih


i tvrtki u južnoj Kaliforniji. Nevjerojatan je. - Annabelle je podigla čelo sa užarenog upravljača prije nego joj ostavi ožiljak Kaina. Candace sljedećeg vikenda priređuje zabavu pokraj bazena da proslavimo Dougovo unapređenje. Očekuju dolazak Johnnvja I »eppa. Annabelle nekako nije mogla zamisliti da će se Johnnv Depp pojaviti na zabavi pokraj bazena njezine šogorice, ali nije bila toliko glupa da izrazi svoju skeptičnost. - Opa! To je zbilja i što! Candace se dvoumi u odluci oko uređenja, hoće li se od¬lučiti za nešto u stilu Južnog Pacifika ili nešto u zapadnjačkom itilu. Ona je prava zabavljačica i sigurna sam da će biti savršeno, /.i što god da se odluči. Zbog svojih psihičkih sposobnosti Kate Granger je zaslužiII imati svoju vlastitu besplatnu telefonsku liniju. - Annabelle, moraš se nastojati više truditi prevladati to neprijateljstvo koje osjećaš prema Candace. Ništa nije važnije od obitelji. Doug je obožava. Svije obožavamo. Osim toga, divna je majka. Kapi znoja javljale su joj se na čelu uz rub rasta kose. - Kako 11 ipreduje Jamisonovo navikavanje na korištenje tute? — Nije rekla Jinimv, Jamie, Jim ili neku drugu inačicu. Samo Jamison. -Jako je pametan. To je samo pitanje vremena. Priznat ću da s.un bila skeptična po pitanju svih tih vrpci za učenje, ali eto, tek su mu tri godine, a već ima nevjerojatan rječnik. Govori li još uvijek šupak? Nije to smiješno. Nekad davno, kad je njezina majka još imala smisla za šalu, to je moglo biti smiješno, ali sa šezdeset dvije godine Kate Granger nije dobro podnijela odlazak u mirovinu. Premda su ona i Annabellin otac kupili predivnu kuću uz ocean u Naplesu na Floridi, Kate je nedostajao St. Loius. Nemirna duha, dosađu¬jući se, svu energiju koju je nekad usmjeravala prema uspješnoj bankarskoj karijeri preusmjerila je na svoje troje odrasle djece. Posebice na Annabelle, svoj jedini neuspjeh. Kako je tata? - upitala je Annabelle u nadi da će odgodi¬ti neizbježno.


Sto misliš kako je? Ujutro igra golf, a cijelo popodne kanal s prijenosima golf utakmica. Mjesecima nije otvorio neki me¬dicinski časopis. Čovjek bi pomislio da bi nakon četrdeset go¬dina koje je proveo kao kirurg pokazao barem malo znatiželje, ali on pokazuje zanimanje za medicinu jedino kad razgovara s tvojim bratom. Prešla je na drugo poglavlje u nevjerojatnoj sagi Čudotvorni blizanci obitelji Granger u kojoj se govori o blistavom životu ista-knutog kardiologa iz St. Louisa, doktora Adama Grangera. Annabelle je posegnula za svojom bocom vode požalivši što nije bila dalekovidna pa je napunila divnom votkom s okusom breskve. Gužvaje u prometu, mama. Mislim da neću još dugo moći razgovarati na mobitel. Tvoj otac je jako ponosan na Adama. Još mu je jedan čla¬ nak izišao u Časopisu o torakalnoj i kardiovaskularnoj kirurgiji. Kad smo se jučer u klubu našli s Andersonovima na Karipskoj noći, morala sam ga nogom gurnuti ispod stola i dati mu znak da prestane pričati o tome. Djeca Andersonovih su njima veliko razočaranje. Baš poput Annabelle. Njezina majka se obrušavala s namjerom daje dotuče. —Jesi li dobila zamolbe za posao koje sam ti poslala? Budući da je Kate zamolbe poslala ekspresnom pošiljkom i nedvojbeno pratila kad su stigle na kompjutor, pitanje je bilo re-toričko. Annabelle je osjećala kako joj počinje bubnjati u glavi. - Majko... Ne možeš se samo tako prepuštati, posao, veze, neću čak ni spominjati taj odvratni slučaj s Robom. Trebali smo ti još dok si bila na fakultetu srezati financije kad si ustrajala na tome da za glavni predmet studiranja uzmeš kazalište. Nije li baš taj posao bio zlatan rudnik poslovnih mogućnosti? Imaš trideset jednu godinu. I Grangerova si. Već si se odavno trebala skrasiti i negdje zaposliti. Annabelle je samoj sebi dala riječ da neće nasjesti na mamac unatoč provokaciji, ali između Miša, Heatha Championa, spo-minjanja Roba i straha daje njezina majka u pravu, pukla je. -Dati zamolbu za posao u obitelji Grangerovih znači samo dvije st vari, ne znači li? Medicinu ili financije? Ne započinji. Dobro ti znaš na što ja mislim. Taj odvratni posao bračnog posredovanja godinama ne donosi zaradu. Mama gaje otvorila samo zato da bi


mogla zaviriti nosom u živote dru¬gih ljudi. Bit ćeš sve starija, Annabelle, i neću samo tako stajati sa strane i gledati te kako i dalje tratiš vrijeme kad se možeš po¬novno vratiti u školu i pripremiti za budućnost. Ne želim... Uvijek si bila dobra s brojkama. Bila bi divna računovotki-i i|.i. Rekla sam ti da ćemo ti mi platiti školovanje. Ne želim biti računovotkinja! I ne trebam roditelje koji će me financirati. Dakle, to što živiš u Naninoj kući se ne računa? Bio je to udarac koji obara s nogu. Annabellini obrazi su se za-Žarili. Njezina majka naslijedila je naninu kuću u Wicker Parku. U njoj je živjela Annabelle, tobože zato daje vandali ne bi uni¬štili, ali zapravo zbog toga što Kate nije željela da Annabelle živi u nekom 'opasnom urbanom susjedstvu'. Annabelle je uzvratila okomivši se na nju. - Lijepo! Hoćeš da se iselim? To hoćeš? O, Bože, ponovno je zvučala kao da joj je petnaest godi¬na. Zastoje uvijek dopuštala Kate da joj to učini? Prije nego se uspjela povući njezina majka je nastavila istim onim pretjerano strpljivim majčinskim glasom kojim se koristila kad je Annabelle imala osam godina i kad je izjavila da će pobjeći od kuće ako je braća ne prestanu zvati Krumpir. Ništa od tebe ne tražim osim da ponovno upišeš školu i stekneš zvanje računovođe. Znaš da će ti Doug pomoći naći posao. Neću biti računovotkinja. A što ćeš onda biti, Annabelle? Reci mi. Misliš ti da ja uži¬vam gnjaveći te? Objasni mi to, jednom zauvijek ako možeš. Želim pokrenuti vlastiti posao - rekla je Annabelle, zvučeći plačljivo čak i samoj sebi. Ne zaboravi da si to već probala? Gift shop? Pa onda ona grozna internetska tvrtka. I ja i Doug smo te upozoravali. Pa potom ona jeftina agencija za zapošljavanje. Nigdje se ti ne možeš skrasiti. Nije pošteno! Agencija za zapošljavanje je otišla u likvida¬ciju. Isto je bilo s gift shopom i internetskom tvrtkom. Nije li ti ikada palo na pamet daje više nego slučajno da svaki posao ko¬jega se ti prihvatiš propadne? To je zato što si u oblacima i ne stojiš čvrsto na zemlji. Baš kao ono fantaziranje kako ćeš posta¬ti glumica.


Annabelle se spustila niže na sjedalu. Bila je pristojna glumi¬ca koja je igrala u nekim sasvim sjajnim epizodnim ulogama u nekoliko sveučilišnih komada, a režirala je i neke studijske radio-drame. Ali već na trećoj godini shvatila je kako kazalište nije njezina strast, nego bijeg u svijet u kojemu nije morala biti ne¬sposobna sestrica Douga i Adama Grangera. Pogledaj samo što se dogodilo s Robom - nastavila je Kate. - Od svih... ma nema veze. Činjenica je da su ti prodali tu glu¬ post Novoga doba kako je samo potrebno nešto dovoljno želje¬ ti da ti se to i ostvari. Ali u životu to ne ide tako. Potrebno je mnogo više od želje. Uspješni ljudi su pragmatični. Oni prave planove koji imaju korijenje u stvarnosti. — Ne želim biti računovotkinjal Nakon te provale nezadovoljstva nastupilo je dugo zatišje ispu-njeno neodobravanjem. Annabelle je točno znala o čemu njezina majka razmišlja. O tome daje Annabelle ponovno Annabelle, prenapeta, previše dramatična i nepraktična, jedina koja nije uspjela u cijeloj obitelji. Ali nitko je nije mogao uzrujati poput vlastite majke. Osim njezina oca. I braće. Prestani se zafrkavati u životu, Krumpiru, i skrasi se uz nešto praktično — napisao joj je u zadnjem e-mailu Adam, liječnik, ve¬lika zvjerka, koji je isto to obzirno poslao ostalim članovima »>bitelji, plus još dvjema tetkama i trojici rođaka. Imaš trideset jednu godinu — napisao joj je na rođendanskoj če-stitki Doug, računovođa, velika zvjerka. - Kad sam ja imao tri¬deset jednu zarađivao sam dvjesto tisuća dolara godišnje. Njezin otac, bivši kirurg, velika zvjerka, uzeo je drukčiji pri¬stup. —Jučer sam utjerao lopticu u četvrtu rupu s jednim udarcem nižim od prosjeka. Konačno mi se popravio završni udarac. Annabelle... kraj-nu- ti je vrijeme da se nađeš u nečemu. Samo joj je Nana Myrna pružala podršku. - Naći ćeš ti sebe tušo kad dođe vrijeme za to. Annabelle je nedostajala Nana Myrna. Ni ona nije bila uspješ-n.i. Posao računovotkinje nudi brojne mogućnosti — rekla je njezina majka. Naglo se širi.


Baš kao i moj posao - odbrusila je Annabelle bijesno u su¬ludom postupku samouništenja. - Dobila sam jednog veoma raznoga klijenta. Koga? Znaš da ti ne smijem odati njegovo ime. -Je li mlađi od sedamdeset? Annabelle se zarekla da se neće dati uhvatiti na mamac, ali postojao je razlog zbog kojega je zaradila reputaciju obiteljske ncsposobnjakovićke. - Ima trideset četiri godine i multimiliju¬naš je visokoga profila. Za ime svega, zašto je taj angažirao tebe? Annabelle je zaškripala zubima. — Zato što sam najbolja, eto zašto. Vidjet ćemo. - Glas njezine majke postao je blaži kad je oš¬ tricu majčinskog noža usmjerila prema sebi. - Znam da te lju¬ tim, dušo, ali to je samo zato što te volim i želim da iskoristiš svoje mogućnosti. Annabelle je uzdahnula. - Znam da me voliš. Volim i ja tebe. Razgovor je napokon završio. Annabelle je odložila mobitel, zalupila vratima i gurnula ključ u bravicu. Da u riječima njezi-' ne majke nije bilo toliko istine, možda je i ne bi tako jako za¬boljele Dok je vozeći unazad izlazila s parkirališta, zagledana u retro¬vizor izgovorila je omiljenu riječ maloga Jamisona. Dvaput. DRUGO POGLAVLJE Dean Robillard je u klub ušao kao filmska zvijezda, s plat-nenom sportskom jaknom prebačenom preko ramena, dijamantnim naušnicama koje su blještale u usnim resicama i Oaklevs naočalama koje su mu zaklanjale Malibu plave oči. Sa svojim osunčanim tijelom, bećarskom bradicom i plavom kosom mladoga surfera, posve sjajnom i gelom formiranom, bio je dar L.A.-a gradu Chicagu. Heath se nacerio i bilo mu je drago što su mu odvukli pozornost. Taj dečko je imao stila i nedostajao je Windy Citvju. — Poznaješ Deana? — Plavuša koja se pokušavala vješati o Heathovu desnu ruku gledala je Robillarda koji se široko os-mjehivao rulji, poput osoba na crvenom tepihu. Morala je po¬dići glas kako bi nadglasala bezveznu glazbu s plesnog podija Waterworksa, mjesta na kojemu se održavala večerašnja privatna zabava. Premda


su Soxi igrali u Clevelandu i Bullsi se još nisu bili vratili u grad, ostali klubovi iz grada bili su dobro predstav¬ljeni na zabavi. Uglavnom su tu bili nazočni igrači iz Starsa i Bearsa, ali i većina vanjskih obrambenih igrača Cubsa, nekoliko 13lackhawksa i vratar iz Chicago Firea. Bila je tu još nekolicina glumaca, rock zvijezda i žene, desetci žena, sve jedna ljepša od druge, seksualni plijen bogatih i slavnih. — Naravno da poznaje Deana. — Brineta s njegove druge stra¬ne snishodljivo je pogledala plavušu. — Heath poznaje svakoga nogometaša u gradu, nije 1' tako, ljubavi? — Dok je govorila kra-domice je rukom kliznula po unutarnjoj strani njegova bedra, ali Heath se nije obazirao na svoju erekciju, baš kao što se nije obazirao na sve svoje erekcije otkad se počeo pripremati za brak. Početi s pripremom za brak bio je pravi pakao. Podsjetio se daje postigao to stoje postigao držeći se plana, i oženiti se prije nego što navrši trideset petu bio je njegov sljedeći korak. Njegova supruga bila bi krajnji simbol njegovih po¬stignuća i konačan dokaz daje iza sebe zauvijek ostavio park s ' kamp kućicama Beau Vista. — Poznajem ga — rekao je. Nije dodao da ga se nada mnogo bolje upoznati. Dok je Robillard zalazio dublje u prostoriju rulja u Water-worksu se razmicala praveći mjesta za prolaz bivšem igraču Southern Cala kojega su Starsi angažirali da preuzme mjesto prvorazrednog vode navale kad je na kraju predstojeće sezo¬ne Kevin Tucker objesio svoje kopačke. Obiteljsko podrijetlo Deana Robillarda bilo je obavijeno tajnom i vođa navale obično je davao nejasne odgovore kad je netko to pokušao silom išče¬prkati. Heath je i sam malo kopkao po tome i iskopao neke za¬nimljive glasine, ali zadržao ih je za sebe. Braća Zagorski, koja su slinila nad dvjema brinetama na drugoj strani bara, konač¬no su postali svjesni onoga što se događa i obratili pozornost. Začas su posrtali na sve četiri svoje Prada cipele nastojeći prvi stići do njega. Heath je otpio još jedan gutljaj piva i pustio ih da mu priđu. Zanimanje Zagorskih za Robillarda nije ga iznenadilo. Agent vodiča navale poginuo je u nezgodi pri penjanju prije pet dana ostavivši ga bez zastupnika, što su se braća Zagorski i svi ostali agenti u zemlji nadali popraviti. Braća Zagorski bili su vlasni¬ci Skupine Z, jedinog sportsko-menedžerskog posla koji je bio konkurencija Heathovom. Nije ih nikako mogao smisliti, po¬najviše zbog njihova morala, ali i zato što su mu prije pet godina ukrali prvi krug izbora, onda kad mu je najviše trebao. Njegova odmazda bilo je preotimanje Rocca Jeffersona od njih, što mu nije predstavljalo veliki


problem. Braća Zagorski bili su dobri u davanju velikih obećanja svojim klijentima, ali nisu bili tako dobri kad ih je trebalo ispuniti. Heath nije imao iluzija o svojoj profesiji. U zadnjih deset go¬dina posao sportskog agenta postao je korumpiraniji od borbe pijetlova. U većini država licenca je bila šala. Svaki sposobniji bi¬jednik mogao je tiskati posjetnicu, nazvati se sportskim agentom i vrebati lakovjerne sportaše na fakultetu, posebno one dečke koji su odrastali u siromaštvu. Takvi nemoralni tipovi gurali su im novac ispod stola, obećavali automobile i nakit, unajmljivali kurve i plaćali 'premije' svakome tko je mogao ostaviti potpis vrhunskog sportaša na ugovoru. Neki ugledni agenti napustili su taj posao zato što su vjerovali kako istodobno ne bi mogli biti iskreni i konkurentni, ali Heatha se nije moglo otjerati. Unatoč tom nemoralnom faktoru njemu se sviđao taj posao. Sviđalo mu se ono naviranje adrenalina kad je s klijentom potpisivao ugovor. Sviđalo mu se gledati koliko daleko je mogao pomicati pravila. U tome je bio najbolji. Pomicao je pravila... ali nije ih kršio. I nikada nije varao klijenta. Gledao je kao Robillard saginje glavu i sluša što mu govo¬re braća Zagorski. Heath nije bio zabrinut. Robillard je možda bio glamurozni dečko iz L.A.-ja, ali nije bio glup. Znao je da su mu za petama svi agenti u zemlji i da večeras neće donijeti nikakvu odluku. Seksi maca s kojom je Heath nekoliko puta spavao prije odla¬ska u kamp na pripreme okomila se na njega, kosa joj se njihala, .1 bradavice se poput prezrelih trešanja naborale ispod pripijene majice. — Provodim anketu. Ako biste ostatak života mogli vo¬diti ljubav na samo jedan način, koji bi to način bio? Dosadašnji rezultati ankete pokazuju da oralni seks u glasovanju vodi s tri naprama jedan. — Što kažeš na to da glasujem za heteroseksualno. Sve tri žene grohotom su se nasmijale, kao da nikada nisu čule ništa smješnije. S pravom je nosio titulu kralja štand—up komičara. Zabava se počela zahuktavati i nekoliko žena na plesnom po¬diju počelo je trčati kroz mlazove vode po kojima je Waterworks i dobio ime. Odjeća im se stapala s tijelima ocrtavajući svaku i/.bočinu i udubinu. Svidio mu se taj prizor u klubu kad je prvi put stigao u grad, glazba i pijančevanje, lijepe žene i seks bez obaveza, ali kad je navršio tridesetu, zasitio ga se. No pojaviti se, bez obzira bilo to sranje ili ne bilo, bio je važan dio poslova¬nja, i nije se mogao prisjetiti kad je zadnji put u neko pristojno vrijeme bio sam u krevetu.


Heath, čovječe. Nacerio se Seanu Palmeru kad mu je ovaj prišao. Profesionalni igrač Chicago Bearsa u svojoj prvoj sezoni bio je mladić sjajna izgleda, visok i mišićav, četvrtaste vilice i vragolastih smeđih očiju. Njih dvojica rukovali su se na jedan od desetak zeznutih načina rukovanja koja je Heath savladao tijekom godina. Kak' je Piton večeras? — upitao je Sean. Ne mogu se požaliti. - Heath je uporno nastojao pridobi¬ti braniča države Ohio, ali kad je Sean u devetom krugu pre¬šao Bearsima u prvom izvlačenju u travnju prošle godine, bio je to jedan od onih savršenih trenutaka koji nadoknade sve to sranje. Dao je znak ženama da ga ostave nasamo i Sean je samo na trenutak izgledao razočarano kad su nestale. Poput svih ostalih u klubu želio je razgovarati o Robillardu. — Zašto nisi tamo i poput svih ostalih ne ljubiš Deana u slatku bijelu guzu? -Ja u guzu ljubim nasamo. Robillard je pametan frajer. Neće novoga agenta tražiti na brzaka. Ne mogu ga kriviti. Pred njim je sjajna budućnost. Hoćeš da mu ja kažem koju? Naravno. — Heath je prikrio cerek. Robillard ne bi dao ni pišljiva boba za mišljenje novaka. Jedino mišljenje za koje bi Dean Robillard mogao mariti bilo bi mišljenje Kevina Tuckera, ali i to je bilo neizvjesno. Dean je čas obožavao a čas prezirao Kevina zato stoje Kevin protekle sezone bio zdrav, stoje Deana na klupi zadržalo još jednu godinu. Sto ja to o tebi čujem, da odustaješ od žena? Sve žene ve¬čeras o tome govore. Osjećaju se zanemarenima, znaš što 'ocu reći? Nije bilo smisla dvadesetdvogodišnjem mladiću kojemu su svježe tiskane novčanice od stotinu dolara bile zagurane u svaki džep govoriti daje ostario za lov. - Previše sam zauzet. Previše zauzet za mačkicu? Sean se doimao iskreno zabezeknut pa se Heath nasmijao. Gle, mladić je imao pravo. Kamo god je Heath pogledao zrele grudi ispadale su iz dubokih dekoltea i mekane slatke guze nazirale se ispod suknjica. Ali on je želio nešto više od seksa. Želio je krajnju nagradu. Nekoga uglađenoga, lijepoga i slatkoga. Zamišljao je svoju pod sretnom zvijezdom rođenu ženu, okretnu i draže¬nu, mirom usred njegove oluje. Ona bi mu uvijek čuvala leđa i ispravljala njegove grubosti. Bila bi


to žena koja bi ga konačno n ivda na to da se osjeća kao daje postigao sve ono o čemu je vmjao. Osim što nije igrao za Dallas Cowboyse. Osmjehnuo se svojoj dječjoj fantaziji. Onoj od koje je morao . u lustati, baš kao i od plana kojega je skovao još kao tinejdžer, d.i ga svake noći zabije drugoj porno zvijezdi. Dobio je stipen¬diji za nogomet i otišao na Sveučilište Illinois gdje je sve četiri puhne igrao u prvoj postavi momčadi. Ali kao senior prihva-11i je činjenicu da nikada ne bi bio dovoljno dobar da posta-lie nešto više od trećerazrednog igrača medu profesionalcima. |os i tad je znao da ne bi mogao posvetiti život nečemu u čemu ne bi bio najbolji pa je svoje snove usmjerio u drugom pravcu. I »obio je najbolje ocjene iz LSATs-a ijedan utjecajan bivši stu¬dent povukao je političke veze te je tako dospio na Harvard. I leath je naučio kako korisno upotrijebiti mozak, životnu pro¬dornost stečenu na ulici i sposobnost da se kamuflira tako da se svuda mogao uklopiti: u podstanarskom stanu, u svlačionici, na palubi privatne jahte. Premda nije tajio da ima seljačke korijene, napadno ih je po-kazivao kad god je trebalo, ne dopuštajući nikome da vidi ko¬liko je još prljavstine ostalo prilijepljeno uz to korijenje. Nosio je najbolju odjeću, vozio najbolje automobile, živio na najbol|ini adresama. Bio je poznavatelj vina, premda ih je rijetko pio, razumio se u lijepu umjetnost znanstveno, ako već ne u estet¬skom smislu, i nije mu trebao priručnik za raspoznavanje vilice kojom se jede riba. - Znam u čemu je tvoj problem - rekao je Sean, vragolja-Mo ga pogledavši. - Ovdje mačke nisu dovoljno prvoklasne za Mistera Ivy8 lige. Vi bogati tipovi želite da vam ženske imaju Velike pomodne monograme istetovirane na guzi. - Tako je, pa da mogu odgovarati onom velikom pomodnom h.irvardskom H koje ja imam istetovirano na svojoj. Sean se počeo smijati i žene su se dovukle natrag vidjeti što je to tako zabavno. Prije nekoliko godina Heath bi bio uživao u njihovoj grabežljivoj seksualnosti. Još u danima dok je bio di¬jete, privlačio je žene. Kad je imao trinaest godina obradila ga je jedna očeva prijateljica. Sad je znao daje to bilo seksualno iskorištavanje, ali u to vrijeme nije to shvaćao i bio je u panici i osjećao grižnju savjesti te povraćao iz straha da će mu to stari doznati. Još jedna prljava epizoda iz njegova djetinjstva, kojih je bilo puno. Većinu tih sjećanja iz djetinjstva ostavio je iza sebe, a osta¬la će nestati kad nade pravu. Ili kad mu je nađe Portia Powers. Nakon stoje zadnju godinu proveo u potrazi sam, shvatio je da se žena njegovih snova neće motati po klubovima i


sportskim barovima u kojima je on provodio svoje takozvano vrijeme za razbibrigu. No ipak mu nikada ne bi palo na pamet angaži¬rati osobu za bračno posredovanje da u časopisu Chicago nije vidio članak u kojemu je s oduševljenjem pisalo o Powersovoj. Njezine dojmljive veze i zamjetna postignuća bila su upravo to stoje njemu trebalo. Za razliku od nje Annabelle Granger ih nije imala. Kao ne-sentimentalan profesionalac obično se nije dao nasanjkati, ali dojmila ga se ta očajnička gorljivost. Sjećao se njezina groznog žutog kostima, krupnih očiju boje meda, okruglih zarumenjelih obraza i neukroćene crvene kose. Izgledala je kao daje ispala iz torbe Djeda Božićnjaka nakon nezgodne vožnje sanjkama. Trebao je pred Kevinom držati jezik za zubima i ne govoriti o potrazi za ženom, ali otkud je mogao znati da žena njegovoga klijenta, zvijezde, Molly, ima prijateljicu koja se bavi bračnim posredovanjem. Čim je Heath obavio to upoznavanje koje je obećao, Annabelle Granger i njezin neobičan postupak za njega su postali prošlost. Nedugo nakon jedan sat ujutro Dean Robillard se konačno upu¬tio prema Heathu. Unatoč slabom osvjetljenju u klubu dečko je i dalje nosio svoje Oaklevsice, ali riješio se sportske jakne pa su se u odnosu na njegovu bijelu svilenu majicu kratkih rukava isticala Sveti Gral nogometaška ramena: krupna, snažna i bez ožiljaka artroskopskih kirurških zahvata. Dean se jednim bokom pod¬bočio o prazan barski stolac koji se ispraznio pokraj Heatha. Kad je /bog postizanja ravnoteže ispružio nogu, pojavila se čizma od ust.ivljene kože s metalnim vrškom, za koju je Heath od neke lene čuo da se radi o marki Dolce & Gabbana. Eto, Champione, sad je na tebe došao red za ulizivanje. Heat se nalaktio na šank. - Moja sućut zbog gubitka. Mc(iruder je bio dobar agent. Nije te mogao smisliti. I on je meni bio mrzak, ali ipak je bio dobar agent, premda n.is nije baš mnogo takvih ostalo. - Pomno je promotrio vođu navale. —Jeseni ti, Robillarde, pa ti blajhaš kosu? Pramenovi. Sviđaju ti se? Da si imalo zgodniji ugovorio bih spojak s tobom. Robillard se nacerio. - Morao bi stajati u redu. Obojica su znala da ne govore o spojaku. Sviđaš mi se, Champione — rekao je Robillard — pa ću ti


otvoreno reći. Izvan konkurencije si. Bio bih glup kad bih pot¬ pisao s agentom koji je na vrhu ljestvice koju Phoebe Calebow nutra sranjem. Jedini razlog zbog kojega sam na tom popisuje taj što je Phoebe škrta. To baš i nije bilo posve istinito, ali nije bilo vremena za upu¬štanje u složenost njegova odnosa s vlasnicom Chicago Starsa. — Phoebe se ne sviđa činjenica što se neću izvrnuti na leđa i glu¬miti mrtvaca, pokoravajući joj se poput svih ostalih. Zašto ne upitaš Kevina ima li on kakvih pritužbi? Gle, igrom slučaja Kevin je oženjen Phoebenom sestrom, a ja nisam, tako da nismo baš u istoj situaciji. Istina je zapravo da sam gospođu Calebow nehotice već jako razljutio pa neću još dodatno pogoršavati situaciju angažirajući tebe. Ponovno je Heathov poremećen odnos s Phoebe Calebow priječio put postizanju željenoga. Bez obzira koliko se trudio nastojeći to s njom srediti, njegove početne pogreške nepresta¬no su se vraćale i osvećivale mu se. Nikada nije dopustio da se napetost primijeti pa je samo slegnuo ramenima. — Moraš uči¬niti što moraš. — Svi ste vi gulikože — rekao je Dean ogorčeno. Uzimate dva, tri posto zarade, a za što? Zato što progurate nekoliko papira. Jaka stvar. Koliko si se puta oznojio na dva treninga dnevno? — Ne na toliko koliko si ti, u to nema dvojbe. Bio sam previše zauzet dobivanjem petica iz ugovornog prava. Robillard se osmjehnuo. Heat mu je uzvratio osmijehom. - Budući da govorimo otvo¬reno. .. Kad je već riječ o tim velikim provizijama koje napla¬ćujem svojim klijentima, ja uzimani i mnogo više od tri posto zarade. Robillard nije ni trepnuo. - Braća Zagorski jamče mi Nike. Možeš li i ti to? — Nikada ne jamčim ono što nemam u džepu. — Otpio je gut¬ ljaj piva. -Ja ne foliram svojim klijentima, barem kad je riječ o važnom. Osim toga, ne kradem od njih, ne lažem im, niti ih omalovažavam iza leda. Nema toga agenta u ovome poslu koji radi marljivije od mene. Nijednog jedinog. To je sve što imam ponuditi. - Ustao je, izvukao kopčom zakačen novac i novča¬ nicu od stotinu dolara zalijepio na šank. - Ako o tome želiš raz¬


govarati, znaš gdje ćeš me naći. Kad se te večeri Heath vratio kući iz ladice je izvukao umrlja¬nu pozivnicu. Držao ju je uvijek negdje u blizini kao podsjetnik na strašnu bol koju je osjetio u utrobi kad ju je prvi put otvorio. Bile su mu dvadeset tri godine. Srdačno vas pozivamo na vjenčanje JULIE AMES SHELTON i HEATHA D. CAMPIONEA proslavu srebrnog pira VICTORIE I DOUGLASA PIERCE SHELTONA III te proslavu zlatnoga pira MILDRED I DOUGLASA PIERCE SHELTONA II Na Valentinovo 6:00 popodne Dvorac East Hampton, New York Oni koji su vjenčanje planirali pogreškom su mu poslali poziv¬nicu ne shvativši daje on mladoženja, samo po sebi što dovoljno govori. Prvi put je shvatio daje njegovo vjenčanje s Julie samo jedan zupčanik dobro podmazane obiteljske proizvodnje. Sve njegove sigurnosti netragom je nestalo. Znao je daje predobro da bi bilo istinito da se Julie Shelton zaljubi u tipa koji se tegob¬no probijao kroz studij prava čisteći septičke jame. — Ne znam zašto se toliko uzbuđuješ zbog toga - rekla je Julie kad ju je s tim suočio. — Tako su se poklopili datumi. Trebao bi biti sretan što nastavljamo tradiciju. Vjenčanje na Valentinovo donosi sreću u mojoj obitelji. — Nije tu riječ samo o Danu zaljubljenih - odbrusio je. - Zlatni pir, srebrni pir... Sto bi ti za muža da seja nisam pojavio u rasporedu? — Ali pojavio si se, i stoga ne vidim u čemu je problem. Preklinjao ju je da promijeni datum, ali odbila je. - Ako me voliš, učinit ćeš onako kako ja želim — rekla je. Volio ju je, ali nakon tjedna neprospavanih noći shvatio je da ona njega voli samo kao zgodnu priliku. Vjenčanje je prošlo tako stoje u trećoj generaciji vjenčanih na Dan zaljubljenih na mjestu mladoženje stajao jedan odjulienih prijatelja iz djetinjstva. Heathu su trebali mjeseci za oporavak. Nakon dvije godine par se razveo i na taj način zauvijek okončao tradiciju obitelji Shelton, ali on nije osjećao zadovoljstvo.


Julie nije bila jedina osoba kojoj je podario svoje srce. Dok je bio dijete, davao gaje svima, počevši od oca pijanca pa sve do beskonačne rijeke žena u prolazu koje je njegov stari dovo¬dio doma. Kako god je koja žena ulazila u tu trošnu prikolicu, Heath se molio da to bude žena koja će mu nadomjestiti maj¬činu smrt. Kad s tim ženama nije uspijevalo, a nije nikad, svu svoju lju¬bav davao je psima lutalicama koji su na kraju završavali prega¬ženi na obližnjoj autocesti, staroj babetini u susjednoj prikolici Roja je vikala na njega svaki put kad bi mu lopta pala blizu njezi¬na vrta od traktorskih guma, učiteljima koji su imali svoju djecu i koji nisu željeli još jedno dijete. Ali trebalo mu je to iskustvo s Julie da konačno shvati pouku koju nikada ne smije zaboraviti. Njegovo emotivno preživljavanje ovisilo je o ne zaljubljivanju. Nadao se kako će se jednoga dana to promijeniti. On će svoju djecu voljeti, u to je bio posve siguran. Nikada im neće dopu¬stiti da odrastaju onako kako je odrastao on. A što se njegove žene tiče... To će malo potrajati. Ali kad jednom bude siguran da neće otići, tad će pokušati. Zasad se namjeravao dati u potra¬gu za njom onako kako bi se odnosio prema bilo kojem dijelu poslovanja pa je zato i angažirao najboljeg bračnog posrednika u gradu. A zašto se morao riješiti Annabelle Granger... Od tada još nije prošlo ni dvadeset četiri sata kad je Heath ušao u Sienna's, njegov omiljeni restoran, obaviti posao. Na Annabelle se u svakom pogledu vidjelo daje smušena... i ovo je bilo veli¬ko traćenje vremena kojega on nije imao za gubljenje. Dok se upućivao prema stolu za kojim je redovito sjedio, u udaljenom kutu dobro osvijetljenog bara, na talijanskom je pozdravio Carla, vlasnika restorana. Heath je talijanski naučio na fakultetu, a ne od svog oca Talijana koji je govorio jedino pijanskim. Starije umro od kombinacije emfizeme i ciroze jetre kad je Heathu bilo dvadeset godina. Još za njim suzu nije pustio. Na brzinu je kratko nazvao Caleba Crenshawa, trkača Starsa i čuo se s Philom Tyree iz New Orleansa. U trenutku kad je završio razgovor oglasio se alarm na njegovu satu. Devet sati. Podigao je pogled i, doista, prema njemu je prilazila Annabelle Granger. Ali njegovu pozornost privukla je plavuša, prava lje¬potica pokraj nje. Opa... otkud je ta stigla? Njezina kratka ravna moderno ošišana kosa padala joj je do vilice. Imala je savršene ravnomjerne crte lica i dugačke vitke noge. Njegova agentica za bračno posredovanje bila je za pola glave niža od žene koju je dovela upoznati s njim. Njezina crvenka-stozlatna zamršena kosa sjajila se oko


male glave. Kratka bijela jakna koju je nosila uz limeta zelenu ljetnu haljinu bila je znatno bolja od jučerašnjega kompleta, ali i dalje je izgledala poput vjctropiraste vile. Ustao je dok ih je upoznavala. Gwen, željela bih te upoznati s Heathom Championom. Heath, ovo je Gwen Phelps. (Ivven Phelps gaje pogledala s dva inteligentna smeđa oka koja MI bila privlačno nakošena u kutovima. — Drago mije — rekla je 1111 ni srdačnim glasom. — Annabelle mi je pričala o vama. To mije drago čuti, što znači da možemo razgovarati o Ivama, a to će, odmah već vidim, biti mnogo zanimljivije. — Bila je to otrcana fraza i pomislio je kako je čuo prezrivo otpuhiva¬ nje, ali kad je na brzinu bacio pogled prema Annabelle, prema u njezina lica vidio je samo želju da zadovolji. Pa baš ne vjerujem u to. - Gwen se dražesno spustila na sto¬ lac koji joj je izvukao. Ta žena isijavala je otmjenošću. Annabelle je povukla stolac sučelice, ali zakačio se za nogu stola. Prikrivsi lovolju posegnuo je za njim da ga osloboditi. Bila je hodaju-ća katastrofa i požalio je što joj je naredio da sjedi s njima, ali tad mu se to učinilo sjajnom zamišlju. Kad se odlučio angažira-11 bračnog posrednika također je obećao da će taj proces učiniti u< inkovitim. Već je bio na nekoliko upoznavanja koja je orga¬nizirala agencija za bračno posredovanje Power Matches. Dok ■ >š pića nisu ni stigla znao je da nijedna žena nije ona prava za njega, ali protratio je nekoliko sati da ih se oslobodi. Ali ova je doista obećavala. Od šanka je prišao Ramon zaprimiti njihove narudžbe. Gwen je naručila mineralnu, a Annabelle nešto stoje imalo grozan naziv, zeleni fantom. Promatrala gaje ozareno, previše čeznut¬ljiva izraza lica vlasnice psa koja čeka da njezin nagrađeni psić izvede svoje trikove. Toliko o očekivanju da ona vodi razgovor. -Jesi li rođena u Chicagu, Gwen? - upitao je. Odrasla sam u Rockfordu, ali godinama tu živim. U Buckiownu. Bucktovra je bio u susjedstvu na sjeveru, omiljen među mla¬deži. I on je neko vrijeme tamo živio pa su tako malo općeni¬to popričali o Bucktownu, ali baš to je bilo sranje od razgovora koji nikamo ne vodi, razgovor kakav je nastojao izbjeći. Bacio


je kratak pogled na gospođicu agenticu u bračnom posredova¬nju. Nije bila glupa i shvatila je znak. — Možda će te zanimati to daje Gwen psihologinja. Jedna je od vodećih stručnjaka u zemlji po pitanju surogata seksa. To mu je privuklo pozornost. Potisnuo je svaki komentar iz svlačionice koji mu je pao na pamet. — Neobično područje pro-učavanja. — Surogat seksa često se pogrešno tumači - odvratila je lijepa psihologinja. — Kad se koristi na pravi način, može biti divno terapeutsko oružje. Sebi sam dala u zadatak to malo više ljudi¬ ma pojasniti. Počela mu je naširoko objašnjavati o svojoj profesiji. Bila je dobroćudna, oštra, i seksi. Bože kako je bila seksi. Donekle je podcijenio umijeće pri posredovanju Annabelle Granger. Baš kad se počeo opušteno upuštati u razgovor Annabelle je bacila pogled na sat i ustala. - Vrijeme isteklo — izjavila je napeto cvr-kutavim glasom. Seksi psihologinja je ustala, osmjehujući se. — Drago mije što smo se upoznali, Heath. — I meni. — Budući daje on bio taj koji je postavio vremensko ograničenje, prikrio je svoju razdražljivost. Ni u snu nije očekivao da će šašavica poput Annabelle dovesti ljepoticu koja obara s nogu, i to prvi put kad je bila na potezu. Gwen je kratko zagrlila Annabelle, i još jednom mu se osmjehnula izlazeći iz restorana. Annabelle se ponovno smjestila na stolac, otpila gutljaj svog zelenog fantoma, a potom posvetila prekapanju po svojoj torbici. Ova je bila tirkiznoplava sa stablima palme od šljokica. Nedugo zatim buljio je u ugovor jednak onome kakav je jučer ostavila na njegovom stolu. —Jamčim minimalno dva upoznavanja mjesečno. — Rastezljiv čuperak crvenozlatne kose pao joj je preko očiju. — Naplaćujem de-deset tisuća dolara za šest mjeseci. — Nije mu promaklo za-muckivanje ni rumenilo koje se pojavilo na tim obrazima čip-manka. Zvončića je tražila užitak. - Naravno, naknada uključuje i redovito sastajanje sa savjetnikom za ostavljanje dojma, ali... — Pogledom je prešla po njegovoj kosi, koju je on svaka dva tjedna


dotjerivao za osamdeset dolara po frizuri, crnoj svečanoj Versace košulji i svijetlosivim hlačama Joseph Abboud. - Dakle, mi -mislim da bismo to mogli izostaviti. Dovraga, naravno da bi mogli. Heath je imao odvratan ukus kad se radilo o odjeći, ali u njegovoj profesiji sve se temeljilo na dojmu pa sama činjenica da nije nimalo mario što nosi nije zna¬čila da za to ne mare ni njegovi klijenti. Veoma vedar i veoma probirljiv modni savjetnik pri kupnji nabavljao je svu Heathovu odjeću i zabranio mu da sparuje sve košulje, hlače ili kravate koje već nisu bile usklađene i koje već nisu visjele u njegovu ormaru. Deset tisuća je pretjerana cijena za nekoga tko nema posti¬gnuća — rekao je. Poput tebe, i ja vjerujem u zaračunavanje cijene prema onome koliko vrijedim. - Zadržala je pogled na njegovim usnama. Suspregnuo je osmijeh. Zvončića je trebala vježbati bezizra¬žajno lice. - Već mije na nos izišlo koliko sam platio ugovor s l'ortiom Powers. Mala kupidova strijela nasred njezine gornje usnice malo je problijedila, ali bila je sigurna u pobjedu. -As koliko te žena poput Gwen upoznala? Time gaje dobila te ovaj put nije sakrio osmijeh. Naprotiv, uzeo je ugovor i počeo čitati. Deset tisuća dolara bio je blef, ništa više od pustih želja s njezine strane. Ipak, tu je bila Gwen Phelps. Preletio je pogledom preko dvije stranice. Mogao se s njom cjenkati, ali koliko daleko je želio ići? Umijeće pogodbe bilo je u tome da se na kraju svi osjećaju kao pobjednici. U pro¬tivnom, nastupalo je ogorčenje. Izvukao je svoje Mont Blanc nalivpero i počeo vršiti preina¬ke, tu i tamo kod neke stavke nešto načrčkao, neku popravio i jednu svoju dodao. Konačno joj je papire gurnuo natrag. — Pet tisuća dajem unaprijed. Ostatak ću pljunuti tek ako mi nađeš pravu ženu. Zlatne mrlje u njezinim smeđim očima sijevnule su poput hlještavila ugrađenog u dječju jo-jo igračku. - To je neprihvat¬ljivo. Doslovno tražiš od mene da radim zabadava. Pet tisuća dolara i nije baš sitna lova. Nemaš postignuća s nekom osobom poput mene. Ali dovela sam ti Gwen. Otkud znam da nemaš samo nju? Velika je razlika razgova¬rati o dobroj utakmici i odigrati je. — Palcem je pokazao prema ugovoru. — Lopta je tvoja.


Naglim pokretom uzela je papire i mrštila se dok je pogledom prelazila po preinakama koje je načinio, no konačno je potpisa¬la, kao stoje i znao da hoće. Potpisao je i on, a potom se zava¬lio natrag na svoj stolac i promatrao je. - Daj mi telefonski broj Gwen Phelps. Sljedeći put sam ću dogovoriti sastanak. Povukla je donju usnicu, otkrivši male bijele zube. Moram to najprije s njom provjeriti. Tako dogovorim sa svakom ženom koju upoznajem s nekim. Pametno. Ali ne brinem previše. Kad je posegnula za mobitelom bacio je pogled na svoj sat. Bio je umoran. Proveo je dan u Clevelandu i još se na brzaka morao zaustaviti u Waterworksu vidjeti može li saznati još kakve nove glasine o Deanu Robillardu. Sutra je bio zauzet, od doručka pa sve do ponoći. U petak je u rano jutro imao let za Phoenix, a sljedeći tjedan je na putu za Tampu i Baltimore. Da ima ženu, njegov 'diplomat' kovčežić bio bi spakiran kad god ga zatreba i u hladnjaku bi mogao zateći nešto više od samoga piva nakon ka¬snog noćnog leta. Imao bi s nekim popričati o proteklom danu, priliku da ne mora stalno biti na oprezu i brinuti o seljačkom izrazu koji mu se znao potkrasti u govoru kad je bio umoran ili o nemarno spuštenom laktu na stol dok jede sendvič, ili nekom drugom sranju kojega je uvijek morao biti svjestan. No stoje najvažnije, imao bi nekoga tko bi bio uz njega. Gwen, Annabelle je. -Još jednom ti zahvaljujem što si se u tako kratkom roku pristala naći s Heathom. - Oštro gaje pogle¬ dala. Zvončića gaje kažnjavala. - Tražio me tvoj broj telefona. Slučajno doznajem da planira ručak u - uputila mu je još jedan oštar pogled — Charlie Trotter'su. Poželio se nasmijati, ali ostao je mrtav-hladan da se ne bi pra¬vila previše važna. Zastala je, slušala i kimala. Izvukao je mobitel i prelistao popis dolaznih poziva koji su pristigli dok je razgovarao s Gwen. U 1 )enverujoš nije bilo devet. Još uvijek je imao vremena provje¬riti s Jamalom stoje s tetivom u pregibu iza koljena. Dobro - rekla je. - Dobro, prenijet ću mu. - Zatvorila je poklopac na mobitelu, gurnula ga u svoju torbicu, a potom se preko stola zagledala u njega. - Svidio si se Gwen. Ali samo kao prijatelj. Samo nekoliko puta u životu ostao je bez riječi. Bojala sam se da bi se takvo što moglo dogoditi - rekla je


energično. — Vremenski okvir od dvadeset minuta nije ti baš dao mogućnost da se pokažeš u svom najboljem izdanju. Piljio je u nju gotovo ne mogavši vjerovati to što čuje. Gwen me zamolila da ti prenesem njezine najljepše želje. Smatra da jako dobro izgledaš i uvjerena je da nećeš imati nika¬ kvoga problema naći nekoga tko ti više odgovara. Gwen Phelps gaje odbila? Mogli bismo... - rekla je obzirno Annabelle... - trebali bismo početi gledati malo niže na tom totemskom stupu žena. TREĆE POGLAVLJE Ponoćno plavi Jaguar milio je iza zavoja ulice Hoyne dok je skretao u usku ulicu Wicker Parka. Žena za upravljačem virkala je u kućne brojeve kroz Chanelove sunčane naočale bez okvira na čijim je ručkama bio znak dva mala isprepletena slova C od imitacije dragoga kamena. Točnije govoreći bile su to pomodne sunčane naočale, što je značilo da su čak za oblačna dana imale jedva dovoljnu UV zaštitu i doimale su se nevje¬rojatno u usporedbi s blijedom kožom i oblakom tamne kose, ali Portia Powers nije bila sklona stil žrtvovati funkcionalnom. Čak ni njezin rođendan koji se približavao, za bliske poznanike trideset sedmi, a zapravo četrdeset drugi prema sjećanju njezine majke, ne bi je naveo da svoje Christian Louboutin cipele s visokom petom zamijeni za Easy Spirits. Njezin bivši muž je nakon nekoliko mjeseci South Beach dijete rekao da zbog kose indigo boje, poput snijega bijele puti, zapanjujuće plavih očiju i kao taneta mršavoga tijela Portia nalikuje Snjeguljici. Usporila je kad je na cesti s tri traka našla ono stoje tražila. Nikada nije vidjela većega kandidata za rušenje od kuće krhkoga kostura koja je bila oličena u izblijedjelo plavu boju jaja crven¬daća, s obrubima zimzelene boje koja se ljuštila. Oguljena crna vrata od kovanog željeza omeđivala su komad dvorišta veličine njezine kupaonice. To mjesto doimalo se poput vrtlarskog spre¬mišta jedne od otmjenih dvokatnica od cigle, rehabilitacijskih zgrada koje su se izdizale sa strane. Kako joj je uspjelo izbjeći kugli za rušenje koja je već dokrajčila većinu ruševnih kuća u Wicker Parku? Portia je jučer, kad je navratila u prolazu, na stolu Heatha Championa zapazila fascikl Savršeno za vas i svom snagom pro¬radili su njezini nenadmašni


konkurentski nagoni. Prošle godine izgubila je dva značajna klijenta koja su joj preotele nove agencije i supruga kojega joj je preotela dvadeset trogodišnja organizatorica raznih događanja. Mirisalo joj je na neuspjeh i ona će dati sve od sebe prije nego što ikada dopusti da se taj miris za nju prilijepi. Nakon nekoliko sati istraživanja iskopala je po¬datak da je Savršeno za vas bio samo drugi naziv za Vjenčanja Myma. Nakon smrti Myrne Reichman agenciju je preuzela nje¬zina unuka. Nakon još malo detaljnijeg prekapanja saznala je da je ista ta unuka išla na fakultet s Molly, suprugom Kevina Tuckera. Portia se tad malo opustila. Normalno je da se Heat osjećao obveznim obaviti učtiv razgovor s tom ženom ako je to od njega zahtijevala supruga njegovoga klijenta, ali bio je previ¬še zahtijevan da bi radio s amaterkom. Otišla je spavati ne želeći se time opterećivati i sanjala bolan erotski san o svom najboljem klijentu. Premda nikada nije razmišljala o tome. Prepuštanje lju¬bavnom užitku s Championom bilo bi uzbudljivo, ali nikada si nije dopuštala miješati privatni život i posao. Nažalost, ovaj jutarnji telefonski poziv ponovno je u njoj izazvao tjeskobu. Ramon, pipničar u Sienna's, bio je jedan od mnoge, na pravim mjestima zaposlene, posluge koja je od nje primala velikodušne darove u zamjenu za korisne informacije i od njega je doznala da se osoba za bračno posredovanje po imenu Annnabelle sinoć pojavila s ljepoticom koju je dovela sa sobom i koju je upoznala s Heathom. Portia se u Wicker Park zaputila činije našla malo slobodna vremena. Morala je doznati koliko veliku prijetnju ta žena predstavlja, ali napuštena kuća potvrdila joj je daje Savršeno za vas bio posao jedino u mašti gospođice (iranger. Champion je samo bio ljubazan nastojeći ugoditi ženi Kevina Tuckera. Osjećajući se donekle umirenom uputila se na jug, prema I.oopu, na svoj mjesečni dermatološki tretman. Trošila je go¬leme svote novca na to da joj lice bude bez bora i tijelo tanko poput trske. Možda su godine muškarcima pomagale dajući im moć, ali ženama su odmagale po tom pitanju. Stoga je nakon sat vremena, s ponovno nanesenom šminkom i blistava tena, ušla u urede agencije Power Matches na prvom katu bijelo oličene viktorijanske kuće nedaleko knjižnice Newberry. Inez, njezina recepcionarka i tajnica, doimala se krivom i brzo je prestala telefonirati. Opet problemi oko odgajanja djeteta. " Kako su žene uopće mogle napredovati kad su neprestano bile opterećene problemom odgajanja djece. Portia je pogledom obu¬hvatila smirenu eleganciju otvorenog uredskog prostora, s hlad¬nim zelenim zidovima i niskim, Azijom nadahnutim, crnim kaučima. Troje njezinih


pomoćnika bilo je za stolovima koji su bili odijeljeni stilskim zaslonima od pergamenta u crnim laki¬ranim okvirima. Između dvadeset dvije i dvadeset devet godina starosti, njezine pomoćnice pohodile su najeminentnije klubove u gradu i obavljale sve uvodne razgovore. Portia ih je zaposlila zbog njihovih veza, pameti i izgleda. Od njih se zahtijevalo da na poslu budu odjevene u crno: u jednostavne elegantne haljine, hlače s klasičnim majicama i jakne koje su im dobro pristajale. Ona je imala veću slobodu i danas je izabrala bisernosivu kom¬binaciju Ralph Lauren: lagani ljetni kardigan, po mjeri kroje¬nu bluzu, dugačku usku suknju i bisere. Sve to bilo je pojačano kontrastom blijedoljubičastih cipela s visokim potpeticama koje su preko naglavka imale ženskastu vrpcu. U uredu nije bilo klijenata pa je izjavila ono od čega su stre¬pili: — Svima na znanje, to je onaj dan u tjednu. Idemo, idemo. Prebrodimo agoniju. SuSu Kaplan je progundala: - Uskoro ću dobiti mengu. — Dobivala si je prošli tjedan — odvratila je Portia. — Nema isprika. —Jedino su njezin kontrolor i kompjutorski guru koji je uređivao web stranicu za Power Matches bili izuzeti iz ovoga tjednoga rituala, budući da se nisu izravno bavili klijentima. Osim toga, bili su muškarci, nije li to sve govorilo? Portia je krenula prema svom uredu. — To i za tebe vrijedi, Inez. — Ja sam recepcionarka — usprotivila se Inez. —Ja ne moram noću biti u klubovima. Portia se nije obazirala na nju. Svima njima bila je čast raditi za uglednu agenciju Power Matches, ali nikome se nije sviđao naporan rad i disciplina koja je išla uz to. Disciplina pretvara san u realnost. Koliko je puta te riječi ponovila ženama kojima je bila mentorica u Inicijativi zajednice za sitno poduzetništvo? I koli¬ko su je puta odlučile ignorirati? Kiki Ono se veselo osmjehivala, a činilo se da se ni Briana ne brine previše, ali ako se SuSu Kaplan nastavi tako mrštiti trebat će joj Botox prije tridesete. U Portiinom uredu pet-šest kera¬mičkih posuda u boji karija bili su jedini dekorativni dodaci u prostoru kojim je dominiralo staklo, ravne linije i čvrste plohe. Ona je zapravo više voljela mekše i mnogo ženstvenije interijere, ali vjerovala je u to da ženski ured treba ostavljati dojam autori¬teta. Muškarci su se po želji mogli okružiti trofejima s kuglanja i obiteljskim fotografijama, ali ženama direktorima taj luksuz nije bio dopušten.


Dok se upućivala prema privatnom zahodu čula je šuštanje ci¬pela i skidanje jakni te zveckanje odlaganog remenja i narukvica. Uskim vrhom svoje blijedoljubičaste Christian Louboutins ci¬pele izgurala je preciznu vagu od kroma i stakla ispod sudopera, a potom je podignula i iznijela na crni mramorni uredski pod. I )ok je iz ladice stola izvukla tablicu koja joj je trebala, SuSu se skinula u tamnoplavi komplet, grudnjak i gaćice. — Tko je dovoljno hrabar da se odvaži prvi? -Ja ću - Briana Olsen, skandinavska ljepotica, visoka i vitka poput gazele, popela se na vagu. Šezdeset. - Portia je kilažu zapisala u tablicu. - Dobila si pola kilograma od prošlog mjeseca, ali s obzirom na tvoju visi¬ nu, to ne predstavlja problem. Ali tvoja manikura... Pokazala je prema oljuštenom laku boje kave na Brianinom kažiprstu. — Ozbiljno, Briana, koliko ti to puta moram reći? Sve je u izgledu. Popravi to. Inez, sad si ti na redu. Inezina prekomjerna kilaža bila je za pretpostaviti, ali imala je divnu kožu, izvrstan osjećaj za šminku i način da navede klijenta da se osjeća ugodno. Osim toga, stol na recepciji bio je dovoljno visok da prikrije njezinu bucmastost. - Budeš li ikada poželjela naći drugog muža... Znam, znam - rekla je Inez. —Jednoga dana ću se uozbi¬ ljiti. Kiki, koja je uvijek bila ekipna igračica, ublažila je situaci¬ju rekavši: — Na mene je red — zacvrkutala je. Zabacivši svilenu crnu kosu preko ramena zakoračila je na vagu. — Pedeset jedna — zapazila je Portia. — Izvrsno. Puno je lakše kad si Azijat - dometnula je mrzovoljno SuSu- Azijatkinje nemaju krupne kosti. Ja sam Židovka. Na to ih je podsjećala kod svakog vaganja. Ali SuSu je diplo¬mirala na Brownu i imala veze s nekima od najbogatijih obite¬lji na Sjevernoj Obali. Uz njezinu divnu kosu, s nevjerojatnim pramenovima boje karamele i nepogrješivim ukusom za modu zračila je seksualnom privlačnošću, poput Jeniffer Aniston. Nažalost, nije imala Anistonino tijelo. Portia je pokazala prema vagi. — Riješimo te jada. SuSu se usprotivila. - Želim javno iznijeti svoje mišljenje. Ja ovo smatram ponižavajućim i uvredljivim.


Možda. Ali to je za tvoje vlastito dobro, stoga penji se. Nevoljko se popela. Portia je, uzdahnuvši, zabilježila cifru. Šezdeset tri i pol. - Za razliku od Inez SuSu nije imala stol iza kojega će se sakriti. Izlazila je u klubove i predstavljala agenci¬ju Power Matches. - Svi ostali, natrag na posao. SuSu, moram popričati s tobom. SuSu je iza uha zakačila čuperak svoje sjajne kose, doimajući se mrzovoljno. Kiki joj je uputila sućutan pogled, a potom iziš¬la zajedno s ostalima. SuSu je zadigla svoju crnu Banana repu¬blika haljinu i držala je pred sobom. - Ovo je diskriminacija i protuzakonito je. Moja odvjetnička diploma i ugovor o zaposlenju koji si pot¬pisala je jasan. O tome smo razgovarale prije nego što sam te zaposlila, sjećaš se? U ovome poslu osobni izgled važniji je od svega, a ja svoj novac ulažem u svoje standarde. Nitko ne nudi premije i privilegije kao ja. Stoga smatram da zaslužujem biti pomalo zahtjevna. Alija sam vam najbolja suradnica koju imate. Želim da me se cijeni prema radu, a ne po tome koliko sam teška. Onda nabavi penis. - SuSu nije shvaćala da Portia u suštini ima najbolje namjere. -Jesi li ikada pokušala? -Jesam, ali... Koliko si visoka? - Portia je znala odgovor, ali htjela je da se SuSu s tim sama suoči. Metar šezdeset. Metar šezdeset visoka i šezdeset tri i pol kilograma teška. Naslonila se na čvrsti stakleni rub svog radnog stola. -Ja sam deset centimetara viša. Da vidimo koliko ja imam kilograma. -Ne obraćajući pozornost na negodovanje u pogledu SuSu izula «ipele i skinula vestu, spustila bisere na stol i stala na vagu. /deset jedna. Malo previše. No dobro. Večeras nema uglji-I ohidrata. - Ponovno je obula cipele. - Vidiš kako je to jed¬nostavno? Ako mi se ne sviđa ono što vidim na vagi, smanjim unos hrane. SuSu se skljokala na kauč, očiju punih suza. - Alija nisam ti. Žene koje su plakale na poslu samo su potkrjepljivale svaki ne-' uivan stereotip o ženama i radnom mjestu, ali SuSu nije izgra¬dila čvrstu ljušturu životnog iskustva i Portia je kleknula pokraj nje pokušavajući je navesti da shvati. - Izvrsna si radnica


SuSu, i sjajna budućnost je pred tobom. Ne dopusti da ti se pretilost ispriječi na putu. Istraživanja pokazuju da žene prekomjerne te¬me imaju manje izglede za napredovanje na poslu te da zara¬đuju manje novca. To je još jedan način na koji je poslovni svijet uperen protiv nas. Ali barem težinu možemo nadzirati. SuSu joj se tvrdoglavo suprotstavila. - Šezdeset tri i pol nije pretilost. Nije, ali nije ni savršeno, je li? A savršenstvo je ono čemu bismo svi trebali težiti. Idi sad u moju kupaonicu i pokušaj se brzo pribrati. Potom se vrati na posao. Neću! - Crvena u licu SuSu je skočila na noge. - Neću! I )obro obavljam posao za vas i ne moram sve to trpjeti. Dajem otkaz. Daj, SuSu... Mrzim raditi za vas! Nema toga tko može živjeti prema vašim očekivanjima. Ma, više me nije briga. Možete vi biti bo¬gati i uspješni, ali nemate svoj život. Svi to znaju i, žalim vas. Riječi su zapekle, ali Portia se nije lecnula. - Imam ja jako dobar život - rekla je hladno. - I neću se ispričati zato što zahti-|evam izvrsnost. Očito je ti nisi spremna pružiti pa stoga počisti stol. — Krenula je prema vratima i pridržala ih otvorenima. SuSu je bila uplakana i bijesna, ali nije se usudila još nešto dodati. Čvrsto pridržavajući haljinu pred sobom izjurila je iz ' ureda. Portia je oprezno zatvorila vrata, pazeći da ne zalupe, potom se naslonila i sklopila oči. Shvatila je ljutite riječi koje je SuSu izgovorila. Do svoje četrdeset druge Portia je očekiva¬la da će imati sve što poželi, ali unatoč novcu kojega je zaradila i javnim priznanjima koje je dobila, ostala je bez onog pono¬snog osjećaja postignuća. Imala je na desetke prijatelja, ali nijed¬nog bliskog, a osim toga, imala je iza sebe i jedan propali brak. Kako joj se to moglo dogoditi kad je toliko dugo čekala i tako pozorno birala? Carleton je bio njezin savršeni partner i bili su pravi par, urban, bogat i uspješan. Bili su jedan s popisa najboljih čikaških parova, pozivani na sve vrhunske zabave, predsjedali u važnim prigodama s kojih je prihod išao u dobrotvorne svrhe. Taj brak je trebao uspjeti, a potrajao je jedva godinu dana. Portia nika¬da neće zaboraviti što joj je rekao na odlasku: — Iscrpljen sam, Portia... previše brinem da mi ne odrežu onu stvar pa se ne mogu dobro naspavati. Šteta što baš to nije učinila jer je nakon tri tjedna počeo ži¬vjeti s praznoglavom dvadesettrogodišnjom organizatoricom ra¬znih događanja koja je u grudima imala implantate i koja se samo hihotala.


Portia je ispraznila pola boce Pellegrina ujedan od Villeroj & Boch pokala koje je Inez držala pokraj svoga stola. Možda će jednoga dana SuSu shvatiti kakvu je pogrešku načinila kad nije iskoristila prednost da joj Portia bude mentorica. Ili možda neće. Portia baš i nije bila zatrpana porukama zahvale od bivših zapo¬slenika ili žena kojima je pokušavala biti mentoricom. Dosje Heatha Championa ležao je na stolu i sjela je proučiti ga. Ali dok je piljila u fascikl vidjela je zidne tapete sa zlatnim čajnikom u kuhinji Terre Haute u kojoj je odrasla. Njezini rodi¬telji, pripadnici radničke klase, bili su zadovoljni svojim životom, odjećom kupljenom u dućanima u kojima se roba prodavala s popustom, stolićem od imitacije drveta, masovnim produkci¬jama slika s uljem kupljenih na poznatoj rasprodaji umjetnina u Hollidav Innu. Ali Portia je uvijek žudila za nečim višim. Od svog džeparca kupovala je časopise poput Voguea i Town & Country. Na panou u svojoj spavaćoj sobi držala je fotografije lijepih kuća i otmjenog pokućstva. U nižim razredima srednje škole užasavala je roditelje svojim napadajima plača ako iz testa ne bi dobila peticu. Cijelo djetinjstvo nije priznavala činjenicu daje naslijedila očeve oči i boju puti i pretvarala se daje žrtva jedne od onih nakaradnih zamjena u rodilištu. Uspravivši se na stolcu popila je još jedan gutljaj Pellegrina i usredotočila se pozorno na ono na što je trebalo, pronalaženje savršene žene Heathu Championu. Možda je i izgubila dva uva¬žena klijenta te jednako tako uvaženog supruga, ali neće ponov¬no doživjeti neuspjeh. Nitko i ništa neće je zaustaviti da svom klijentu ovaj put nade pravu partnericu. ČETVRTO POGLAVLJE Duboki muški glas negodujući je promrmljao u telefon. -Imam dolazni poziv. Imaš pola minute. To nije dovoljno - odgovorila je Annabelle. — Moramo za¬jedno sjesti kako bih mogla stvoriti jasniju sliku o tome što tra¬žiš. - Nije ga ni pokušala tražiti da ispuni upitnik nad kojim je provela mnoge sate dovodeći ga do savršenstva. Jedini način na koji je mogla doći do podatka kojeg je trebala bilo je izvući ga od njega. Pa recimo to ovako - odvratio je. - Moja buduća žena će dobrim provođenjem slobodnog vremena smatrati sjedenje u Soldier Fieldu' u siječnju dok vjetar s jezera puše trideset čvo¬rova na sat. Znat će nahraniti pet-šest sportaša s fakulteta i


pri¬premiti im špagete za ručak, bez prethodne najave, igrati golf na osamnaest rupa izvodeći početni udarac s mjesta s kojega ga izvode muškarci, a da se ne osramoti. Treba biti vraški seksi, znati kako se odjenuti i smatrati da su vicevi o puštanju vjetro¬va smiješni. Još nešto? Danas je užasno teško naći ženu na kojoj je izvršena lobo-tomija. Ali ako ti to želiš... Ćulo se prigušeno soptanje. Nije mogla razaznati stoje to bilo, izraz nezadovoljstva ili smijeh. — Odgovara li ti sutra ujutro? — upitala je cvrkutavo, poput neke od navijačica s kojima je, ne¬dvojbeno, očito izlazio tijekom dana dok je igrao na fakultetu. -Ne. Onda mi reci gdje i kad. Ćula je nešto što se moglo podvesti pod uzdah pomireno-sti sa sudbinom i ogorčenosti. - Za sat vremena moram se naći s klijentom u Elmhurstu. Možeš poći sa mnom. Nađemo se u dva ispred mog ureda. A ako ne dođeš na vrijeme, odlazim bez tebe. Bit ću tamo. Spustila je slušalicu i nacerila se ženi koja je njoj sučelice sje¬dila za zelenim metalnim stolom u bistrou. - Super. Gwen Phelps Bingham odložila je čašu s ledenim čajem. -Nagovorila si ga da ispuni upitnik? Recimo - odgovorila je Annabelle. - Morat ću razgovor s njim obaviti u autu, ali bolje išta nego ništa. Ne mogu dalje dok ne dobijem precizniju sliku o tome što želi. Cice i plavušu. Svakako ga pozdravi. Gwen se osmjehivala piljeći u skupinu korovom obraslih lji¬ljana koji su činili među između njezina dvorišta i uličice iza dvojnoga objekta u Wrigleyvilleu. Moram priznati daje pri¬lično strastven... ako voliš muškarce koji su grubi i raskuštrani, a ujedno jako bogati i uspješni. Čuo sam. - Gwenin suprug lan provirio je glavu kroz otvorena vrata dvorišnog prolaza. - Annabelle, ta velika košara s voćem ne može ni blizu nadoknaditi ono kroz što sam zbog tebe prošli tjedan prolazio. Što kažeš na godinu dana besplatnog čuvanja djece koje sam obećala?


Gwen se potapkala po svom gotovo ravnom trbuhu. - Moraš priznati, lan, vrijedilo je, samo zbog toga. Motao se vani. - Ništa ja ne tvrdim. Vidio sam slike tog tipa. Vidim da još uvijek ima kosu. lan je na svoju prorijeđenu kosu bio osjetljiviji no stoje tre¬bao biti pa mu se Gwen s puno ljubavi obratila: - Udala sam se za tebe zbog tvoje pameti, a ne zbog tvoje kose. Heath Champion diplomirao je među najboljima na prav¬ nom fakultetu - rekla je Annabelle, samo da izazove nevolju. Što sasvim sigurno znači da i on ima pameti. Zato je i bio oča¬ ran našom Gwennie. lan se nije dao uhvatiti na mamac. - Ne treba zaboraviti mi¬nornu činjenicu da si mu rekla kako je ona surogat seksa. Pogrešno. Rekla sam mu daje ona stručnjakinja za suroga¬te seksa. Pročitala sam njezin magistarski rad pa znam daje to točno. Čudno kako si zaboravila spomenuti daje sad psihologinja u osnovnoj školi. S obzirom na to što sam sve zaboravila spomenuti, to mi se činilo manje važnim spominjanja. Annabelle se s Gwen i lanom upoznala odmah nakon zavr¬šena fakulteta, dok su živjeli u istoj stambenoj zgradi. Unatoč kosi, koja mu je bivala sve rjeđa, lan je bio zgodan tip i Gwen gaje obožavala. Da nisu bili toliko zaljubljeni, Annabelle nikada ne bi palo na pamet upitati ga da joj posudi Gwen za tu večer, ali Heathju je stjerao u kut i bila je očajna. Premda je na umu imala nekoliko žena s kojima bi ga upoznala, nije bila sigurna da bi ga neka od njih oborila s nogu, udarcem koji bi joj jamčio da će potpisati ugovor. Utom se sjetila Gwen, žene koje je bila rođena s tim tajanstvenim genom zbog kojega su muškarci cvi¬lili samo gledajući je. lan se i dalje osjećao prevarenim. - Taj tip je bogat, uspje¬šan i pristao. Pa i ti si - rekla je odano Gwen - osim što nisi bogat, ali i to ćemo biti jednoga dana. lanova privatna softverska tvrtka konačno je počela ostvari¬vati dobit, što im je omogućilo da se uskoro usele u svoju prvu kuću. Annabelle je osjetila jedan od onih žalaca zavisti koji ju je svake dvije minute probadao kad je bila s njima. I ona je željela takvu vezu. Nekoć je mislila daje ima s Robom, ali ispostavilo se da je bila ludost vjerovati u to kamo te srce vodi.


Ustala je, potapkala Gwen po trbuhu, i još jednom zagrlila lana. Ne samo što joj je posudio ženu, nego joj je uredio i web stranicu. Annabelle je znala da se treba reklamirati na webu, ali nije namjeravala pretvoriti Savršeno za vas u uslugu nalaženja partnera putem Interneta. Nana je bila žestoka po tom pitanju. - Tri četvrtine onih koji se na taj način prijavljuju već su u braku, sek¬sualno poremećeni ili su u zatvoru. - Nana je pretjerivala. Annabelle je poznavala parove koji su ljubav našli preko Interneta, ali ni sama nije vjerovala da bilo kakav kompjutor na svijetu može biti bolji od osobnog kontakta. Osvježila je šminku u Gweninoj kupaonici, provjerila da na njezinoj kratkoj žućkastozelenkastoj suknji i metvica zelenoj bluzi nema mrlja, i zaputila se u poslovni dio grada. Do zgrade U kojoj se nalazio Heathov ured stigla je nekoliko minuta rani¬le pa je potajno skoknula do Starbucksa na drugoj strani ulice i naručila preskupi mocha Frappuccino. Kad se ponovno zatekla l ,mi vidjela gaje kako izlazi držeći mobitel prislonjen uz uho. Na sebi je imao pilotsku jaknu, svijetlosivu polo majicu i hlače, portska jakna, koja se doimala skupocjeno, visjela mu je na p.ilcu prebačena preko jednog ramena. Muškarcima poput njega zakonom bi trebalo propisati nošenje defibrilatora za srce. Uputio se prema rubniku gdje je čekao sjajni crni cadillac es-i il ide zatamnjenih prozora, čiji motor je radio na mjestu. Kad je posegnuo za ručkom na vratima suvozača nije se čak ni osvr¬nuo vidjeti gdje je, i shvatila je daje on zaboravio na njezino postojanje. Uvijek ista priča s njom. Čekaj! - Brzo je potrčala preko ulice, izbjegavši taksiju i cr¬venom subaru. Trubilo se, kočnice su cvilile, i Champion je po¬digao pogled. Zatvorio je poklopac na mobitelu kadje konačno uspjela zakoračiti na rubnik. Nisam vidio da netko tako trči sve otkad je Bobby Tom 1 )enton iz Starsa otišao u mirovinu. Otišao bi bez mene. Nisam te vidio. Nisi gledao! Zamislio sam se. - Barem joj je stražnja vrata rapmobilea pridržao otvorena, a potom i sam ušao i sjeo pokraj nje. Vozač je povukao suvozačevo sjedalo kako bi načinio što više mjesta za noge prije nego se okrenuo i dobro je pogledao.


Bio je to krupan i zastrašujući fanatik. Tetovaža je krasila ma¬sivne ruke i zglob prebačen preko upravljača. Obrijane glave, po¬gleda mudra muškarca i naceren, imao je onu nekakvu zločestu crtu kakvu ima Bruce Willis, stoje bilo seksi, ali na zastrašujući način. — Kamo ćemo? — Elmhurst - rekao je Heath. - Crenshaw želi da vidim nje¬ govu novu kuću. Budući daje bila obožavateljica Starsa Annabelle je prepozna¬la ime trkača u momčadi. — Soxi vode dva naprema jedan — rekao je vozač. — Želite slušati otraga? — Naravno, ali nažalost imam obaviti nešto s čime sam se obe¬ćao pozabaviti. Annabelle, ovo je Bodie Gray, najbolji obram¬beni igrač koji nikada nije igrao za Kanzas City. — Izabran u drugom krugu izvlačenja države Arizona — rekao je Bodie uključujući se sa SUV-an9 u promet. - Dvije godine igrao je za Steelerse. Zgnječio sam desnu nogu u nesreći na mo¬toru. Trgovali su sa mnom s Chiefsima. — To mora daje bilo strašno. — Nešto dobiješ, a nešto izgubiš, je li tako, šefe? — Tako me zove da me naljuti. Bodie ju je proučavao u retrovizoru. - Znači, vi ste ta po¬srednica za upoznavanje? — Osoba koja pomaže pri sklapanju brakova. — Heath joj je drpio mocha Frappuccino. -Hej! Otpio je gutljaj na slamčicu, a Bodie se smijuljio. — Kažete osoba koja pomaže kod sklapanja brakova? Šef je kao stvoren za vaš posao, Annabelle. U njega je dugačka povijest zaljubljiva¬nja i ostavljanja. - Skrenuo je lijevo u LaSalle. - Ali ironija je u tome što... Zadnja žena za koju je pokazao zanimanje, nekakva tamo božemesačuvaj, u uredu gradonačelnika, nogirala je njega. Nije li to za smijanje? Heath je zijevnuo i protegnuo noge. Unatoč njegovoj skupo¬cjenoj odjeći lako gaje mogla zamisliti u trapericama, neurednoj majici kratkih rukava i oguljenim radničkim čizmama. Bodie je skrenuo u Congress. - Dala mu je nogu zato stoje, dok je bio s njom, spavao s drugima. — Annabelle je osjetila bol u želucu. - Bio je nevjeran? Naveliko. - Bodie je promijenio traku. - Stalno je guzio


svoj mobitel. Heath je povukao još jedan gutljaj Frappuccina. - Ogorčen je zato što sam ja uspješan, a on doživotno sjeban. S prednjeg sjedala nije bilo odgovora. Kakav je to čudan ."Inos bio? Zazvonio je mobitel, ali ne onaj isti na koji je Heath razgo-ii 10 prije nekoliko minuta. Zvuk je ovaj put dolazio iz džepa njegove sportske jakne. Očito je imao više mobitela. Champione. Annabelle je iskoristila njegovu odvraćenu pozornost i uzela natrag svoj Frappuccino. Kad je usnicama obuhvatila slamku spopala ju je depresivna misao da će to biti jedino izmjenjivanje bljuvačke s tim muškarčinom multimilijarderom. Posao vođenja restorana za sobom ostavlja trupla sjajnih sportaša, Rafe. To je tvoj novac i ja ti samo mogu dati savjet, ali... Loša strana posla bračnog posrednika bila je ta što možda ni¬kada više s nekim neće izići na spojak. Privlačne samce koje je upoznala morala je pretvoriti u klijente i nije mogla dopu-jtiti da joj osobni život u tome stvara probleme. Ovdje to nije bio slučaj... Piljila je u Heatha. Ali sama blizina toliko razuz¬danog maco tipa navodila ju je da se poželi osuti. Čak je miri¬sao seksi, poput skupocjenih plahti, dobrog sapuna i mošus fe-romona. Frappuccino koji joj je klizio niz grlo nije je baš uspio ohladiti od erotskih primisli i suočila se s tužnom istinom daje gladna seksa. Prošle su dvije očajne godine od prekida zaruka s Robom... Predugo je spavala sama. Začuli su se uvodni taktovi uvertire iz opere VVillhelm Teli. Heath je još imao drskosti namrštiti se kad je izvadila mobitel. - Halo. Annabelle, mama je. Zavalila se na sjedalu proklinjući samu sebe što ga se nije sje¬tila isključiti. Heath je iskoristio njezinu odsutnost i ponovno joj oduzeo Frappuccino, nastavljajući sa svojim razgovorom. — ...sve je to stvar postavljanja financijskih prioriteta. Tek kad osiguraš svoju obitelji možeš si priuštiti rizik i otvoriti restoran. Provjerila sam na FedEx stoje sa zamolbom — rekla je Kate - pa tako znam da si je dobila. Jesi lije već ispunila? Zanimljivo pitanje - zacvrkutala je Annabelle. - Daj nazvat ću te poslije pa ćemo raspravljati o tome.


Raspravimo sad. Sjajan si, Raoul. I hvala ti za ono sinoć. Bio si najbolji. — Prekinula je razgovor, a potom isključila mobitel. Opako će to platiti, ali o tome će brinuti poslije. Heathje završio razgovor i promatrao je svojim boje dolara očima djeteta sa sela. — Kad već programiraš glazbu na mobite¬lu, barem se potrudi da bude nešto originalno. Hvala na savjetu. - Pokazala je prema Frappuccinu. Imaš sreće, mali su izgledi da imam difteriju. Znaš, te bolesne pro¬ mjene na koži prava su napast. Nacerio se. - Stavi piće na moj račun. Nemaš ti račun. - Pomislila je na garažu u kojoj je već jed¬ nom bila prisiljena parkirati shermana jer nije znala koliko dugo će se zadržati. - Premda ću ti ga danas otvoriti. - Izvukla je upit¬ nik iz Target torbe s tropskim uzorkom. Nerado je bacio pogled na papire. - Rekao sam ti što tra¬žim. Znam. Soldier Field, prosti vicevi, bla, bla. Ali potrebno mi je malo više od toga. Primjerice, koju dobnu skupinu imaš na umu? Nemoj mi molim te samo reći devetnaestogodišnja-kinje, plave i sisate. Takvih se on već nagledao, jesam u pravu, šefe? — ubacio se Bodie s prednjeg sjedišta. - U zadnjih deset godina. Heath se obazirao na njega. — Nadrastao sam zanimanje za devetnaestogodišnjakinje. Recimo negdje između dvadeset dvije i trideset. Ne starije. Želim djecu, ali ne još neko vrijeme. Annabelle, koja je imala trideset jednu, osjećala se jako jako starom. - Sto ako je rastavljena i ako već ima djecu? Nisam razmišljao o tome. —Jesi li razmišljao o vjeroispovijesti? Samo ne nekakve luđakinje! Za sve ostalo sam bez predra¬ suda. Annabelle je to zapisala. - Bi li se našao sa ženom koja nije fakultetski obrazovana? Naravno. Ne želim jedino ženu bez osobnosti.


Ako bi u tri riječi trebao opisati fizički izgled tvog tipa žene, koje bi riječi izabrao? Mršava, u formi, ugodna glasa i strastvena - oglasio se s prednjeg sjedišta Bodie. On baš ne voli guzate. Annabelle je svojom pozadinom, meškoljeći se, utonula du¬blje u sjedalo. Heathje palcem prešao preko metalnog remena svog TAG I Icuer sata. Zapazila je marku jer je bio sličan onome kojega je njezin brat Adam sebi kupio kad je proglašen za najboljega ki-111 rga kardiologa u St. Louisu. - Gwen Phelps nema u telefon¬skom imeniku. Da, znam. Sto te odbija? Naći ću je. Zašto to želiš? - rekla je Annabelle pomalo prenagljeno. -Nije zainteresirana. Ne misliš valjda da se mene tako lako može zavarati, mi¬sliš li? Zabavila se škljocajući kemijskom i pozorno proučavala upit¬nik. — Što ti je odbojno? Sto te u seksualnom smislu odbija? Luđakinje. Cerekuše. Previše parfema. Navijačice Cubsa. Naglo je podignula glavu. -Ja volim Cubbies. Iznenađenje, iznenađenje. Odlučila je da se na to neće osvrtati. Nikada nisi izlazio s crvenkosom — ubacio se Bodie. Baš u tom trenutku jedan uvojak Annabelline crvene kose izabrao je trenutak kad će pasti preko obraza. Heathje pogledao Bodieja u potiljak na kojemu je tetova-ža Maori ratnika, vijugajući se, nestajala u ovratniku košulje. -Možda bih trebao svom vjernom slugi pustiti da ti odgovori na ostatak pitanja jer mi se čini kako taj ima odgovore na sva pi¬tanja. Želim joj uštedjeti na vremenu — odgovorio je Bodie. — Dovede li ti crvenokosu, imat će problema s tobom. Potražite otmjene žene, Annabelle. To je najvažnije. Profinjene osobe koje su pohađale internat i koje govore francuski. Mora biti ono pravo jer on prijetvornu uoči na milju udaljenosti. A voli i sportske tipove. Naravno da voli - rekla je zajedljivo. - Sportašice, kućani¬ce, bajne, savršene, da imaju veze i poznanstva i da su patološki pokorne. To sigurno. To bi bio pravi pogodak.


Zaboravila si strastvene - osmjehnuo se Heath. - Defetističko razmišljanje je za gubitnike. Ako želiš uspjeti u ovome svijetu, Annabelle, trebaš imati pozitivan stav. Nabavi klijentu sve što želi. To je prvo pravilo uspješna poslovanja. -Joj, joj. A stoje sa ženama karijeristicama? Ne vidim kako bi to moglo uspjeti. Ta potencijalna partnerica koju opisuješ neće samo sjediti i čekati da se njezin princ pojavi. Ona predvodi glavnim korpo¬racijama. U međuvremenu ima još manekenske angažmane za Victoria's Secret. Izvio je obrvu. - Stav, Annabelle. Stav. U redu. Žena karijeristica ne može sa mnom odletjeti na drugi kraj zemlje zabavljati klijentovu ženu ako to sazna dva sata unapri¬jed — rekao je. Dva pogotka, nema izbacivanja. - Bodie je pojačao ton. Dok su muškarci slušali utakmicu Annabelle je potišteno raz-mišljala nad bilješkama. Kako će naći ženu koja udovoljava svim tim kriterijima? Neće moći. Ali onda to neće moći ni Portia Powers, jer takva žena ne postoji. Sto ako Annabelle krene drugim putem? Sto ako nade ženu koja Heathu Championu doista treba, a ne onu za koju on misli da mu treba. Rastreseno je črčkala po margini upitnika. Što je ovoga tipa poticalo, osim novca i osvajanja? Tko je uistinu bio muškarac koji se skrivao iza brojnih mobitela? Gledano izva¬na bio je besprijekorno uglađen, ali od Mollvje doznala daje odrastao s ocem zlostavljačem. Očito je počeo kopati po smeću susjeda tražeći što će prodati prije nego stoje počeo čitati, i sve otad to radi. Kako ti je pravo ime? - upitala je Annabelle kad su izišli na l.ast West Tollway na cesti York. Zašto misliš da mi pravo ime nije Heath Champion? Čini mi se previše praktičnim. Campione. Talijanska riječ za champion.w Kimnula je, ali nešto u načinu na koji je izbjegao pogled go¬vorilo joj je da to nije sve. Uputili su se na sjever prema imućnom predgrađu Elmhursta. I leath je provjerio na svom BlackBerrvju. - Bit ću u Sienna's sutra navečer u šest. Dovedi mi svoju sljedeću kandidatkinju. Ona je svoje črčkaranje pretvorila u točku. - Zašto?


Zato što sam upravo promijenio plan. Ne pitam to, nego zašto si se sad odlučio ženiti? Zato stoje vrijeme. Prije nego gaje uspjela upitati što mu to znači on je ponovno razgovarao na mobitel. - Znam da si umalo ispao iz momčadi, kon, ali znam i to da ne želiš izgubiti poziciju sjajnog trkača. Keci Phoebe da će si ona morati malo prilagoditi. Očito je to isto vrijedilo i za Annabelle. Bodie ju je poslao natrag u grad taksijem kojega je platio Heath. Bilo je već prošlo pet kad je pokupila shermana i dovezla se kući. Ušla je na stražnja vrata i stvari bacila na borov kuhinjski stol na razvlačenje kojega je Nana kupila 1980. - tih kad se odu¬ševljavala ukrašavanjem u countrv stilu. Kućanski aparati bili su stare proizvodnje, ali još uvijek su služili, baš kao i seljački drve¬ni stolci na kojima su bili izblijedjeli jastuci presvučeni čvrstim platnom za madrace. Premda je Annabelle u toj kući živjela već tri mjeseca, uvijek je o njoj razmišljala kao o Naninoj. Da bi modernizirala prostor za objedovanje izbacila je samo prašnja¬vi vijenac od vinove loze i namreškani zastor boje brusnice na kuhinjskom prozoru, i ništa više. Neka od njezinih najsretnijih sjećanja iz djetinjstva potjecala su iz te kuhinje, posebice tijekom ljeta kad je na tjedan dana do-* lazila u posjet. Ona i Nana znale su sjediti za tim istim stolom i pričati o svemu. Baka se nikada nije smijala njezinim sanjarenji¬ma, pa čak ni onda kad je Annabelle navršila osamnaest i izja¬vila kako želi studirati kazalište i postati poznata glumica. Nana se bavila samo mogućnostima. Nije joj palo na pamet zaključiti kako Annabelle nema ni ljepote ni dara za postizanje velikoga uspjeha na Broadwayu. Začulo se zvono na vratima i krenula ih je otvoriti. Prije ne¬koliko godina Nana je dnevnu sobu i blagovaonicu pretvorila u recepciju i uredski prostor za Vjenčanja Myrna. Poput svoje bake Annabelle je živjela u prostorijama na katu. Nakon Nanine smrti Annabelle je ponovno oličila i osuvremenila uredski pro¬stor blagovaonice unošenjem kompjutora te s mnogo učinkovi¬tijim razmještajem stola. Nasred starih ulaznih vrata bilo je jajoliko brušeno sta¬klo, ali kosina joj je dopuštala da vidi izobličeni lik gospodina Bronickija. Poželjela je da se može pretvarati da nije kod kuće, ali živio je s druge strane drvoreda pa ju je vidio kad se dove¬zla u shermanu. Premda je iz Wicker Parka mnogo starijih ljudi otišlo zbog činjenice da su njihove siromašne domove kupovali i preuređivali pripadnici srednje klase još uvijek je nekoliko ne¬popustljivih osoba ostalo živjeti u kućama u


kojima su podigli svoje obitelji. Ostali su se preselili u obližnji starački dom, a oni drugi živjeli su u ne tako skupim urešenim ulicama. Svi su oni poznavali njezinu baku. — Dobar dan, gospodine Bronicki. — Annabelle. — Bio je mršav i žilave grade, sijedih obrva poput gusjenice i očiju iskošenih poput Lucifera. Dlake koje nije imao na glavi obilno su mu stršale iz ušiju, ali bio je dendi pa je nosio karirane sportske košulje dugih rukava i ulaštene oksfbrdice, čak i za najtoplijih dana. Piljio je u nju ispod svojih sotonskih obrva. — Trebala si me nazvati. Ostavio sam tri poruke. Bili ste mi sljedeći na popisu — slagala je. — Nije me bilo ci¬jeli dan. Kao da ja to ne znam. Trčiš uokolo kao kokoš bez glave. Myrna se nije micala pa su je ljudi mogli naći. - Govorio je na¬glaskom osobe rođene i odrasle u Chicagu i bio nasilan poput čovjeka koji je život proveo vozeći kamion za naftnu tvrtku. Provukao se pokraj nje i ušao u kuću. — Kako ćemo riješiti moj slučaj? Gospodine Bronicki, vi ste ugovor sklopili s mojom bakom. -Ja sam ugovor sklopio s Vjenčanja Myrna, 'specijalnost su mi starije osobe' ili si ti zaboravila na slogan svoje bake? Kako bi ga mogla zaboraviti kad je bio zalijepljen preko sva¬kog od desetak žutih podložaka za pisanje koje je Nana razba¬cala po kući. — Ta tvrtka više ne postoji. Ne pričaj gluposti - Naglim pokretom pokazao je po re¬cepciji u kojoj je Annabelle Nanine drvene guske, aranžmane od svilena cvijeća i stolića od limenki mlijeka zamijenila za ne¬koliko komada lončarije u mediteranskom stilu. Budući da si nije mogla priuštiti zamijeniti našušurene stolce i kauče, dodala je jastuke u boji trešnje, kobalta i žutoj. Provansalski uzorak na¬dopunjavao se s novom blijedožutom bojom zidova. Ništ' ne mijenja to što s' ti dodala nekol'ko drangulija -rekao je. — To je još uvijek tvrtka za bračno posredovanje, a tvoja baka i ja smo imali ugovor. S garancijom. Taj ugovor ste potpisali 1989. godine, naglasila je to po tko zna koji put. Platio sam joj dvjesto dolara. U gotovini. Budući da ste vi i gospoda Bronicki gotovo petnaest go¬dina proveli u zajedničkom životu, rekla bih daje vrijedilo tog novca.


Iz džepa hlača izvukao je papir preklopljenih rubova i mahao joj njime. Zadovoljstvo zajamčeno. — Eto što piše u tom ugo¬voru. A ja nisam zadovoljan. Ona me izludila. Znam da ste imali teških dana po tom pitanju i žao mije što gospode Bronicki više nema. — Tvoje žao mi ne zadovoljava moje zahtjeve. Nisam ja imao zadovoljstva ni dok je bila živa. Annabelle nije mogla vjerovati da se s osamdesetgodišnjakom prepire o ugovoru vrijednom dvjesto dolara, potpisanom još dok je Reagan bio predsjednik. — Nitko vas nije prisilio da se oženite gospodom Bronicki - rekla je stoje strpljivije mogla. — Djeca poput tebe ne shvaćaju što znači zadovoljstvo kli¬jenta. — To nije istina, gospodine Bronicki. — Moj nećak je odvjetnik. Mogao bih vas tužiti. Zaustila mu je reći neka samo ide i pokuša, ali bio je dovoljno zagrižljiv i bez toga. - Gospodine Bronicki, što kažete na ovo? Obećavam vam da ću držati oči otvorene. — Hoću plavušu. Ugrizla se iznutra za obraz. — Može. — I ne premladu. Ne neku dvadesetogodišnjakinju. Imam unuku kojoj su dvadeset dvije. Ne bi bilo zgodno. — Mislite...? — Odgovaralo bi mi trideset. S malo mesa na kostima. -Još nešto? — Katolkinju. — Naravno. — I lijepu. — Čeznutljiv izraz lica ublažio je ukošenost surovih obrva. — Neku lijepu. Nevoljko se osmjehnula. — Vidjet ću što mogu učiniti. Kad joj je konačno uspjelo za njim zatvoriti vrata sjetila se da je iz pravog razloga smatrana nesposobnjakovićkom u obitelji. Bila je naivčina u svakom pogledu. S previše klijenata koji su živjeli od socijalne pomoći. PETO POGLAVLJE Bodie je prilagodio brzinu pokretne trake i usporio. - Reci mi još nešto o Portiji Povvers. Graška znoja potekla je u već znojan rub ovratnika Heathove i/blijedjele


Dolphins majice kratkih rukava dok je na policu od-lagao podignuti uteg. — Upoznao si Annabelle, zamisli njezinu potpunu suprotnost i imaš Powersovu. — Annabelle je zanimljiva. Nekako ju je teško skužiti. — Ma luđakinja. - Heath se protegnuo. — Nikada je ne bih .mgažirao da nije imala sreće pogoditi s Gwen Phelps. Bodie se smijuljio. -Još uvijek ne možeš vjerovati da te netko odbio. — Napokon sam našao nekoga intrigantnoga, a ona nije za-interesirana. — Život je nemilosrdan. — Traka po kojoj je hodao usporila je i zaustavila se. Bodie je sišao i s poda u dnevnom boravku, na kojemu nije bilo tepiha, uzeo ručnik. Heathova kuća u Lincoln Parku još uvijek je mirisala na no-vogradnju, što je vjerojatno i bila. Kao gladak klin od stakla i kamena bila je izbočena prema sjenovitoj ulici, poput pramca. Kroz sveobuhvatne prozore u obliku slova V, koji su u dnev-nom boravku sezali od poda do stropa, mogao je vidjeti nebo, stabla, dva obnovljena dvojna objekta iz devetnaestog stoljeća na drugoj strani ulice i dobro održavan park u susjedstvu ograđen starom željeznom ogradom. S terase na vrhu zgrade, na kojoj je navodno bio samo dvaput, pružao se pogled na Lincoln Park lagunu u daljini. Kad nade ženu, prepustit će joj da opremi prostor. Zasad je otvorio teretanu u prostoriji koja je zapravo bila prazna dnev¬na soba, kupio najsuvremeniji razglas, krevet s Tempur - Pedic madracem i plazma TV s velikim ekranom za multimedijsku prostoriju u prizemlju. Sve to, uz tvrdu bjelogoricu i podove od grubih mramornih ploča, po mjeri rađene ugradbene ormare, kupaonicu od kamena vapnenca i kuhinju opremljenu posljed¬njim europskim modelima kućanskih aparata od te kuće stvo¬rilo je dom o kakvom je još kao dijete sanjao. Samo kad bi mu se barem više sviđala. Možda je trebao an¬gažirati dekoratera, a ne čekati, ali to je učinio sa svojom sta¬rom kućom, što gaje također stajalo pravo bogatstvo, pa mu se u konačnici opet nije svidjelo. Unutrašnjost je možda i bila doj¬mljiva, ali nekako čudno se osjećao tamo, kao posjetitelj u ne¬čijoj tuđoj kući. Sve je prodao kad se ovamo preselio, kako bi mogao početi ispočetka, ali sad bi volio daje ostavio dovoljno namještaja da se ne čuje jeka. Bodie je uzeo bocu s vodom. — Priča se daje opako nemi¬losrdna. Gwen? — Heath se popeo na pokretnu traku. Powersova. Visoka stopa fluktuacije zaposlenih.


Meni se čini pravom poslovnom ženom. Osim toga, bavi se dobrovoljnim radom i mentorica je drugim ženama. Ako je tako dobra, zašto joj nisi dopustio da sjedi s vama tije-kom upoznavanja, kao što si prošli tjedan dopustio Annabelli? Probao sam jednom, ali nije išlo. Prilično je čudna i pomalo teška za konzumiranje u velikim dozama. Ali poslala mije neko¬liko pristojnih kandidatkinja i zna kako dobro obaviti posao. To objašnjava sve one spojake na koje nijednu nisi drugi put pozvao. Hoću, prije ili poslije. Bodie je otišao u kuhinju. On je imao stan u Wrigleyvilleu, ali katkad je dolazio ovamo kako bi mogli zajedno vježbati. Heath je povećao brzinu pokretne trake. On i Bodie su sad već gotovo šest godina zajedno. Nakon ozljede koju je zadobio na motociklu Bodie se izgubio u drogama i samosažalijevanju, ali Heath gaje obožavao kao igrača i angažirao ga da bude trkač. Dobri trkači obično su bili bivši sportaši, ljudi koje su igrači s fakulteta znali po čuvenju i u koje su imali povjerenja. Agenti su ih koristili za privođenje potencijalnih kandidata. Premda I leath to nije izričito spomenuo, Bodie je znao da se najprije mora srediti, stoje i učinio. Nedugo zatim, njegov stil života, u kojemu nije bilo mjesta za gluposti, pretvorio gaje ujedno-i od najboljih. Bodie je slučajno počeo voziti za njega. Heath je mnogo sati provodio u Chicagu na cestama s naplatom cestarine, vozeći se u \ lalas Hali, do sjedišta Starsa ili odlazeći nebrojeno puta do l VI larea11 i vraćajući se iz nje. Mrzio je gubiti vrijeme u pro¬metnom zastoju, a Bodie je volio biti za upravljačem, tako da je Bodie počeo sjedati za upravljač kad god je to obojici odgo¬varalo. Dok je Bodie vozio, Heath je mogao razgovarati mobi-i telom, odgovarati na elektronsku poštu i rješavati papirologiju, premda su, prilično često, vrijeme provodili u raspravama. Na taj način Bodie je i zaradio šesteroznamenkastu svotu koju mu je Heath plaćao. Iza Bodiejeve zastrašujuće pojave skrivao se veoma analitički um, hladan, usredotočen i nesentimentalan. Postao je [Heathov najbolji prijatelj i jedina osoba u koju je Heath imao buno povjerenje. Bodie se iz kuhinje vratio s pivom. — Ne sviđaš se tvojoj po' I uici. Kao daje to važno. Ali mislim da si joj zabavan.


— Zabavan? — Heath je izgubio ritam. — Koga vraga ti to ■nači? To pitaj nju, nemoj mene. Ništa ja nju neću pitati. Bit će zanimljivo vidjeti s kim će se sljedeći put pojaviti. Tebi se nikako nije svidjela ona brineta s kojom te Powersova 11 »slog tjedna upoznala? Previše parfema, i nikako je se nisam mogao riješiti. — dario je po ekranu povećavajući uspon pokretne trake. -jcrojatno bih od Powersove trebao zahtijevati da sjedi s nama !ekom upoznavanja, onako kako sam zahtijevao i od Annabelle, ali Powersova previše preuzima razgovor pa je teško nekoga .dobro pročitati. — Trebao si ti tražiti od Annabelle da sjedi sa svima. Čini se da ti ona ne ide na živce. — O čemu ti to govoriš? Danas popodne mi je i te kako išla na živce, ona i njezin upitnik. - Zazvonio mu je mobitel. Bodie mu gaje dobacio. Heath je pogledao u čitač dolaznih poziva i pritisnuo gumb. — Rocco... Baš čovjek s kojim želim razgova¬rati. .. Sto misliš koliko je bogat? - Duga smeđa kosa padala je oko sa-vršenog jajolikog lica, za razliku od Annabelline koja je nasta¬vila prkositi novom proizvodu za izravnavanje, za kojeg je očito dala previše novca. — Dovoljno — Annabelle je zagurala kovrču iza uha. — Super. Moj bivši dečko mi još uvijek duguje pedeset dolara, ali kaže da će mi ih vratiti. Barrie nije bila najbistrija u trgovini lustera Potterv Barn, ali bila je slatka, iznimne ljepote i samo njezino poprsje trebalo je privući Heathovu pozornost. Barrie nije htjela sama ući u resto¬ran pa se Annabelle s njom našla u obližnjoj većoj samoposlu¬zi. Kad su se približili do Sienna'sa, elegantna, poput čačkalice mršava žena blijede puti i kose boje tinte okrenula se od prozo¬ra gdje je pomno proučavala jelovnik i zagledala u njih dok su prilazile. Imala je svilenu plavu majicu na naramenice koje je vezala oko vrata, bijele hlače i mornarske plavobijele moderne natikače niskih potpetica. Čudno se zagledala u Annabelle, a potom pogled ponovno vratila na jelovnik. Barrie je zabacila kosu. —Još jednom ti hvala što si ovo dogo-vorila. Zlo mije već od nalaženja s luzerima. — Heath sasvim sigurno nije luzer. — Annabelle je bila previše


živčana zbog te večeri pa ništa nije jela, ali dok su ulazile u re¬ storan opojan miris češnjaka i svježe pečenoga kruha natjerao joj je slinu na usta. Heath je sjedio za istim onim stolom za kojim je sjedio kad gaje upoznala s Gwen. Večeras je na sebi imao plete¬ nu majicu okrugloga izreza, za nijansu svjetliju od svoje guste, ne baš raskuštrane kose. Kad su mu se približile zapazila je kako u džep stavlja svoj BlackBerrv. Ustao je, nesvjesno istaknuvši sportsku gracioznost - taj tip nije prtljao sa stolcem ni lupio o stol. Annabelle ih je upoznala. Nije ga bilo lako pročitati, ali dok je promatrala kako pogledom prelazi preko Barriene dugačke kose i zamamnih grudi mogla je zaključiti daje zainteresiran. Izvukao joj je stolac do sebe, ostavljajući Annabelle da se sama pobrine za sebe. Barrie mu se, vlažnih usnica, privlačno osmjeh¬nula. — Zbilja ste nevjerojatno zgodni, baš kako je Annabelle i rekla. Heath je bacio brz pogled prema Annabelle, zabavljajući se. — To je rekla? Annabelle je sebi dala riječ da se ne smije zacrvenjeti. Samo je obavljala svoj posao, ništa više od toga. Razgovor se odvijao bez velikog napora s Annabelline stra¬ne, osim stoje morala skretati Barrie s razgovora o svom horo¬skopu. Na svu sreću Barrie je bila velika navijačica Starsa pa su imali o mnogočemu razgovarati te joj je Heath posvetio punu pozornost. Annabelle je poželjela da netko s toliko zanimanja sluša nju dok govori. Zazvonio mu je mobitel. Izvadio gaje, provjerio broj, ali nije se javio, stoje Annabelle smatrala pozi¬tivnim znakom, ili možda negativnim, zato što je postajala sve svjesnija da Barrie ni po čemu nije za njega. —Jeste li igrali američki nogomet? — veoma napeto gaje upi¬tala Barrie. — Igrao sam na fakultetu, ali nisam bio dovoljno dobar da budem nešto više od rezervnog igrača medu profesionalcima pa sam od toga odustao. — Odbili ste priliku igrati za profesionalce? — Ne činim ništa u čemu ne mogu biti najbolji. A što je s bavljenjem s nečim iz puke zabave, pitala se Annabelle. Ponovno je pomislila na svoju poslom opsjednu¬tu braću. Poput manekenke koja reklamira šampon Barrie je kosu za¬bacila preko ramena. — Na koji fakultet ste išli?


Bio sam student na sveučilištu Illinois, a potom sam ugra¬bio priliku i otišao studirati pravo na Harvard. Išli ste na Harvard? - uskliknula je Barrie. — O moj Bože, pod takvim sam dojmom. Oduvijek sam željela u veliku školu na zapadnoj obali, ali roditelji mi to nisu mogli priuštiti. Heathje zatreptao. Annabelle je dograbila svoj zeleni fantom i kalkulirala koliko brzo može dogovoriti novi spojak. - Tvoja prijateljica zacijelo neće donijeti umak od sira na sljede¬ću zajedničku večeru u MENSI12 - rekao je Heath nakon što je Barrie napustila restoran. Annabelle se othrvala porivu da iskapi svoj zeleni fantom. -Možda neće, ali moraš priznati daje božanstvena. I slatka. Ali očekivao sam više od tebe, posebice nakon ju-čerašnjeg odgovaranja na sva ona glupa pitanja. Nisu bila glupa. Osim toga, velika je razlika između onoga što muškarci kažu da žele kod žene i onoga što oni doista žele. Dakle, to je bila provjera. Na neki način. Možda. Nemoj to ponoviti. - Pogledao ju je ravno u oči razbijač¬kim pogledom. — Savršeno sam jasan po pitanju toga što želim, i Barrie, premda moram priznati daje poželjna, to nije. Annabelle se čeznutljivo zagledala prema veži. - Da mogu staviti svoj mozak u njezino tijelo, cijeli svijet bio bi moj. Ne budi tako oštra. Opusti se, dr. Evil.13 Sljedeća kandi¬datkinja treba stići za pet minuta, a ja moram obaviti jedan raz¬govor. Zabavljaj je dok se ne vratim, hoćeš li? Sljedeća...? Nisam... Ali on je već nestao u stražnjoj prostoriji. Naglo je ustala, u namjeri da pode za njim, kad je ugledala elegantno odjevenu plavušu kako ulazi. U Escadinom kostimu i sa Chanelovom tor¬bicom po svemu se vidjelo da dolazi iz Power Matches. Je li on to ozbiljno mislio? Misli li on doista da će mu ona zabavljati pro¬tivničku kandidatkinju? Žena se osvrtala po baru. Unatoč uparadenosti i odjeći s pot¬pisom doimala se nesigurnom u sebe i Annabelle je, nagonom dobrog Samarićanina, poput


beskičmenjaka pokorno pognula glavu. Borila se protiv toga gotovo pola minute, ali doimalo se da se žena osjeća strašno nelagodno pa je konačno popustila i prišla joj. - Tražite Heatha Championa? -Da. Pozvali su ga na nekoliko minuta. Rekao mi je da pripa¬zim na vas. Ja sam Annabelle Granger, njegova... - Oklijevala je. Reći daje njegova rezervna bračna posrednica nije dolazilo u obzir, a nije mogla prožvakati i reći da mu je pomoćnica pa se sjetila još nečega boljega: -Ja sam Heathova šefica. Melanie Richter. - Žena je pogledom prešla preko Annabelline žućkastozelenkaste košulje i po mjeri šivane jakne boje persimona, što u odnosu na svu tu odjeću iz Escade nije djelovalo previše dojmljivo. Ipak, činilo se da nije bila kritički raspoložena. Prijateljski se osmjehivala. - Sigurno je pravi izazov biti žensko u tom svijetu u kojemu dominiraju muškarci. Nemate pojma koliki. Melanie ju je slijedila dok se vraćala k stolu. Budući da Annabelle nije baš bila voljna razgovarati o svojoj karijeri sport¬skoga magnata zamolila je Melanie da joj kaže nešto o sebi i tako saznala daje rastavljena i da ima jedno dijete. Radila je u svijetu mode, s odvratnim bivšim, koji je znao vikati na nju ako svaki dan nije dezinficirala kvake na vratima. Konačno im se priklju¬čio Heath. Annabelle gaje predstavila i krenula ustati, ali on joj je ruku čvrsto prislonio na golo bedro. Nije znala što joj je izazvalo veću nelagodu, seksualni elek¬tricitet koji je prostrujio kroz nju ili trenutak kad je shvatila da on od nje očekuje da ostane, ali pritisak na njezinom bedru nije popuštao. Melanie se poigravala svojom torbicom, ponovno se doimajući kao dajoj je jako neugodno. Nije ona bila kriva za to. Annabelle se ukopala na mjestu. Melanie ima jako zanimljivu prošlost. - U duhu poštene igre naglasila je Melanien dobrotvorni rad u Ligi juniora i obra¬ zovanje u svijetu mode. Premda je spomenula Melanienog sina, nijednom riječju nije spomenula njezinog odvratnog bivšeg muža. Tek stoje završila, Heathuje zazvonio mobitel. Bacio je pogled na nj i više nego ljubazno se ispričao. Annabelle je netremice gledala u njegova leda dok je odlazio. - Moj najmarljiviji zaposlenik. Nevjerojatno savjestan. — To vidim.


Annabelle je odlučila iskoristiti Melanienu stručnost po pita¬nju mode i od nje iskamčiti mišljenje koje su traperice najbolje za niske žene širih bokova. Melanie joj je rado odgovorila. One ne baš jako spuštena struka i s nogavicama do gležnja. Potom je Annabelle dala kompliment zbog kose. - Boja je baš neobič¬na. Ima mnogo zlatne u njoj. Sto bih ja sve dala da imam kosu poput vaše. Annabellina kosa oduvijek je privlačila veliku pozornost, ali ona je komplimente koje je dobivala primala s rezervom, pret¬postavljajući da su ljudi bili toliko zatečeni neredom pa su imali osjećaj da nešto moraju reći. Heath se vratio, ponovno ispričao, i posvetio Melanie. Naginjao se k njoj dok je govorila, postav¬ljao prava pitanja i doimao se istinski zainteresiranim za sve što je govorila. Napokon je spustio ruku na Annabellino bedro, ali ovaj put ona sebi nije dopustila da se uzruja zbog toga. Davao joj je znak daje Melanieno vrijeme isteklo. Nakon stoje otišla, bacio je pogled na svoj sat. - Sjajna žena, ali razočaran sam. Kako može biti sjajna i razočarati? Draga je. -Jako draga. Uživao sam u razgovoru s njom. Ali nije bilo kemije, i ne želim je ženiti. Da se razvije kemija potrebno je više od dvadeset minuta. Pametna je i mnogo uljudnija nego što to ti i tvoj mobitel za¬ služujete. Ima onu otmjenost koju si poželio. Pruži joj još jednu priliku. Mogu ja samo nešto predložiti. Kladim se da bi mogla mnogo više postići u svom poslu kad bi gurala tuđe kandidat¬kinje, a ne svoje. Znam, ali sviđa mi se. - Namrštila se i pogledala ga. - Prem¬da se ne mogu oteti osjećaju kako mene krivi što sam joj upro¬pastila večer, a to nije pošteno. Osim toga, dalje ćeš dogurati ako se barem budeš pretva¬rala da mi se ulizuješ. Tužno je što se zapravo ulizujem. Dečko sa sela se nacerio. Znam. Deprimirajuće, nije li? Njegova zabava pretvorila se u sumnju. - Stoje Melanie mi¬slila time kad je rekla da bi mi trebala dati povišicu? Pojma nemam. - Osjetila je kruljenje u želucu. - Pret¬postavljam da me nisi namjeravao nahraniti? Nemamo vremena. Sljedeća će tu biti za deset minuta. Ali naručit ću ti piće.


Sljedeća? Izvukao je svoj BlackBerrv u očitom pokušaju da se ne oba¬zire na nju, ali neće ona to trpjeti. - Portia Powers može sama sjediti tijekom svojih upoznavanja. Ja to neću činiti. -Još samo prije šest dana si u mome uredu bila na koljeni¬ma govoreći mi kako bi učinila sve, samo da me pridobiješ kao klijenta. Bila sam mlada i glupa. U tome se nas dvoje razlikujemo... I to je razlog zbog koje¬ga ja imam multimilijarderski posao, a ti ne. Ja svojim klijentima pružam sve što požele. Ti svojim klijentima samo zadaješ jada. Ne svima. Samo tebi. Dobro, katkad i gospodinu Bronickiju, ali ne možeš ni zamisliti u što sam se s njim uvalila. Dopusti da ti navedem primjer toga o čemu govorim. Zadovoljit ću se mrvicama. Prošli tjedan telefonski sam razgovarao s klijentom koji igra za Billse. Upravo je kupio prvu kuću pa je spomenuo kako mu se sviđa moj ukus i poželio da mu pomognem izabrati na¬mještaj. Gle, ja sam njegov agent, i nisam stručnjak za unutarnje uređenje. Pojma ti ja nemam o uređenju. Ja čak ni svoju kuću nisam opremao. Ali tip je prekinuo s curom, usamljen je, i dva sata nakon našega razgovora ja sam već bio u zrakoplovu za Buffalo. Nisam ga otpilio. Nisam poslao slugu. Sam sam otiI šao. A znaš li zašto? - Zbog novootkrivene strasti za francuskom provincijom? Izvio je obrvu. - Ne, nego zato što želim da moji klijenti shvate kako uvijek mogu računati na mene kad me zatrebaju. Kad sa mnom potpišu ugovor, potpišu ga s nekim tko brine o svim aspektima njihova života. Ne samo onda kad im je dobro, nego i onda kad im ne ide od ruke. — A što ako ti se ne sviđaju? - Namjeravala je da to pita¬nje zvuči poput malog podbadanja, dajući naslutiti da se on ne sviđa njoj, ali on ju je shvatio ozbiljno, stoje zapravo bilo dobro. Morala je prestati s tim čudnim porivom da ga stavi na pravo mjesto. Njezina budućnost ovisila je o tome da ga usreći, a ne da ga udalji. — Nikada ne bih potpisao ugovor s klijentom koji mi se ne sviđa — rekao je.


— Svi ti se sviđaju? — Baš svaki od tih zahtjevnih, sebičnih, pre-plaćenih, sportaša koji samo sebi ugađaju? Ne vjerujem ti. — Volim ih kao da su mi braća — odgovorio je iskreno i ne-pokolebljivo. — Ma ti si pravi serator. -Jesam li? - Zagonetno joj se osmjehnuo, a potom ustao kad se te večeri pojavila druga pripadnica otmjenih krugova Portije Powers. Nisi li još sve zapamtila? Portia je poskočila na zvuk dubokog, veoma prijetećeg muš¬kog glasa. Okrenula se s mjesta na kojemu je stajala na pločniku ispred prozora restorana Sinenna's i odmjerila muškaraca koji joj je prišao. Bilo je tek prošlo deset i ljudi su još uvijek tuma¬rali pločnikom, ali osjećala se kao da su je u ponoć zavukli u neku mračnu uličicu. Muškarac je bio siledžija, golem i prijeteći, obrijane glave i gledao je prozirnim pogledom plavih očiju serijskog ubojice. Zastrašujući niz plemenskih tetovaža ukrašavao je čvornate mišiće koji su se nazirali ispod kratkih rukava čvr¬sto pripijene crne majice. Njegov debeli mišićavi vrat pripadao je osobi koja je neko vrijeme odsjedila u zatvoru. Nije li ti nitko rekao da nije lijepo špijunirati druge? - upi¬ tao je. Zadnjih sat vremena kružila je blokom zgrada zaustavljaju¬ći se svaki put kad bi prošla pokraj restorana i pretvarala se da proučava jelovnik. Da pogleda preko vrha mogla bi ugledati stol za kojim je Heath sjedio s Annabelle Granger i dvije žene s kojima mu je Portia ve¬čeras dogovorila sastanak. Obično Portia nije pomišljala na to da bude prisutna tijekom uvodnog upoznavanja, samo nekoliko kli¬jenata ju je to zamolilo, osim kad je saznala kako on želi da bude nazočna Grangerova, što Portia nije mogla podnijeti. Tko si ti? - upitala je, pretvarajući se hrabrijom nego što je bila. Bodie Gray, Championov tjelohranitelj. Njega će sigurno zanimati čuti što si to naumila večeras. Osjetila je ukočene mišiće u križima. Bilo je to pravo poni¬ženje. - Ništa ja nisam naumila. Meni se to baš ne čini tako. Znači da baš i nisi stručnjak za bračno posredovanje, jesi li? - hladno mu se obratila dajući sve od sebe da ga natjera da spu¬sti pogled. - Sto misliš o tome da radiš svoj posao, a mene pu¬stiš da obavljam svoj?


Njezini pomoćnici bi naglo potražili zaklon, ali on nije ni trepnuo. — Championov posao je i moj posao. Gle, gle... Kakvo odano potrkalo. Svatko bi ga trebao imati. - Zgrabio ju je za ruku i povukao prema rubniku. Očajno je prosiktala. - Što to radiš? - Pokušala se otrgnuti, ah nije je puštao. Kupit ću ti pivo tako da gospodin Champion može nesme¬tano dovršiti posao. To je i moj posao i nisam... O da, jesi i te kako. - Usmjerio ju je da prođe između dva parkirana automobila. — Ali budeš li se dobro ponašala, možda ćeš me uspjeti nagovoriti da držim jezik za zubima. Prestala se otimati i krajičkom oka pogledavala u gospodi¬na Tjelohranitelja. Dakle... bio je spreman prodati svog šefa. Heath se trebao bolje raspitati, a ne zaposliti siledžiju, no bu¬dući da nije, iskoristit će tu njegovu naivnost jer nije željela da on sazna za ovo. Da sazna, zapravo bi shvatio o čemu se radi, o znaku slabosti. Ušli su u zadimljen kiselkast bar u kojemu je pucketao pod prekriven linoleumom, a na prašnjavoj polici, između dva mu¬hama upljuvana trofeja i izblijedjele fotografije Mela Tormea, sušio se filodendron. Hej, Bodie, kako je? - doviknuo mu je pipničar. Ne mogu se potužiti. Bodie ju je usmjerio prema barskom stolcu. U prolazu joj je cipela zapela za nešto na podu. Kad ju je oslobodila, zapitala se kako jedno takvo ofucano svratiste uopće može postojati u ne¬posrednoj blizini najboljih restorana u ulici Clark. Dva piva - naručio je gospodin Tjelohranitelj dok se ona oprezno penjala na stolac do njega. Meni mineralnu - upala je u riječ. - S kriškom limete. Nemamo limetu - rekao je pipničar — ali imam limenku voćnog koktela u stražnjoj prostoriji. Mišićavi je to smatrao urnebesno smiješnim i nedugo zatim piljila je u blagi otisak ruža ostavljen na rubu krigle s pivom. Odgurnula ju je u stranu. - Kako si znao tko sam? Odgovaraš Championovu opisu.


Nije pitala kako ju je Heath opisao. Nastojala je uopće ne po-stavljati pitanja tamo gdje nije bila sigurna u odgovor, a u njezinu odnosu s Heathom nešto se ozbiljno poremetilo onoga trenutka kad se u igri pojavila Annabelle Granger. Neću se ispričavati za obavljanje svog posla — rekla je. -Heath mi plaća mnogo novca da mu pomognem, ali ne mogu to obaviti kako valja kad me isključuje. Dakle, mogu mu reći za špijuniranje? Ono što ti nazivaš špijuniranjem ja zovem zarađivanjem plaće — rekla je oprezno. Ne vjerujem baš da će i on na to tako gledati. Dvojila je i ona, ali nije mu htjela dopustiti daje zastraši. -Što ti zapravo hoćeš od mene? Promatrala gaje dok je razmišljao o postavljenom pitanju. Citati ljude bio je važan dio njezina posla, no njezini klijenti bili su bogati i visoko obrazovani, ali kako je mogla znati što se događa iza tih hladnih prodornih plavih očiju? Nije podnosila neizvjesnost. — Dakle? Razmišljam. Otvorila je torbicu, izvukla dvije novčanice od pedeset do¬lara i spustila ih pred njega. — Možda će ovo potpomoći bržem odvijanju tog procesa. Spustio je pogled na novac, slegnuo ramenima i premjestio težinu kako bi zagurao novčanice u džep. Zapazila je da su mu bokovi bili mnogo uži od ramena, a bedra dugačka i čvrsta. Gle - rekla je - sad možemo zaboraviti sve što se dogodi¬lo večeras. Ne znam... ima puno toga što treba zaboraviti... čak i za nekoga poput mene. Pomnije se zagledala u njega pokušavajući dokučiti zeza lije, ali nije ga mogla pročitati. Znaš što - rekao je. — Zašto o ovoj situaciji ne bismo po¬ pričali drugi tjedan? Recimo u petak, za tjedan dana. A dotle ćemo vidjeti kako će se stvari odvijati. Nije to očekivala. — Zašto ne? Mogli bismo i ovaj vikend, ali neću biti u gradu. Sto hoćeš?


Otvoreno ju je proučavao. Usne su mu bile kao dlijetom iskle¬sane, gotovo neprimjetne, zbog čega su se ostale crte lica doi¬male još zlokobnije. - Reći ću ti kad odlučim. Zaboravi. Neću ti dopustiti da me tako vučeš za sobom. - Pokušala ga je navesti da spusti pogled, ali odbio je igru. Naprotiv, usne je iskrivio u gangsterski cerek. Sigurna si? Ako jesi, ja još uvijek večeras mogu popričati s gospodinom Championom. Zaškripala je zubima. - U redu. Sljedeći petak. - Skliznula je sa stolca i otvorila novčanik. - Evo ti moje posjetnice. Ne po¬kušavaj me zaribati jer ćeš požaliti. Moguće. - Pogledom je kliznuo po njoj poput vruće karamele po sladoledu. - Nego, moglo bi biti zanimljivo. Nenadano je osjetila uzbuđenje. Brzo je zatvorila torbicu i izišla iz bara ispraćena zločestim smijuljenjem. Ispostavilo se daje sljedeća kandidatkinja Power Matches lijepa, ali egocentrična. Annabelle je vodila razgovor kako bi privukla pozornost na njezine nedostatke. Nije trebala brinuti. Heath je tu ženu od samog početka prozreo. Istodobno se prema njoj ponašao s krajnjim uvažavanjem i Annabelle je shvatila da Heath baš i nije posve onakav egomanijak kakvim gaje isprva smatrala. Činilo se da su mu ljudi u svakom pogledu bili zanimljivi. Znajući to, bilo joj je teško ustrajati na nesviđanju. Ali nije se baš previše ni trudila. Zabavna - rekao je nakon što je otišla — ali ne na pravi način. Ova večer bila je čisto gubljenje vremena. — Sljedeće upoznavanje neće biti. Imam jednu posebnu osobu koja čeka na red. - Ispostavilo se da joj je baza Naninih starijih kandidatkinja poslužila kao bogat izvor savjeta. Rachel Gorny, unuka jedne od Naninih starih prijateljica, nije imala Barrienu iznimnu ljepotu, ali bila je inteligentna, svestrano obrazovana i dovoljno energična da bude ravnopravna s njim. Osim toga, imala je onu otmjenu uglađenost koju je Heath čini se zahtije¬ vao. Annabelle je razmišljala o tome da ih večeras upozna, ali najprije je željela vidjeti njegovu reakciju na Barrie. Poigravala se slamčicom kojom je miješala piće kako bi se suz-držala od proučavanja Heathova profila i u mislima došla do za-ključka da će potražiti


simpatičnog, dobro građenog i ne baš pre¬više bistrog muškarca koji će se lijepo ponašati prema Barrie. — Morat ćeš se bolje potruditi, Annabelle. Ne želim više upo¬ znavanja poput onog prvog večeras.

— Slažem se. Ali nema više ni mog sjedenja dok se upoznaješ s klijenticama agencije Poiver Matches. Kao što si mudro napo¬menuo, ne ide mi u prilog pomagati Portiju Powers. — Zašto me onda ipak pokušavaš nagovoriti da se ponovno nađem s Melanie? — Počinjem halucinirati od gladi. — Posljednje si se riješila za četrnaest minuta. Bravo. Na¬građujem te time što ti odsad dopuštam da sudjeluješ pri svim upoznavanjima. Umalo se ugušila kockom leda. - O čemu to govoriš? — O tome što sam upravo rekao. — Pri svim, ne misliš... — Zapravo mislim. - Izvukao je veliku zlatnu kopču punu novčanica, nekoliko ih bacio na stol, i povukao je sa stolca. — Dopusti mi da te nahranim. — Ali... nisam... neću... — Prolazeći kroz bar nesuvislo mu je pokušavala reći da se nema namjeru vrzmati u blizini dok se on upoznaje s Powersinim kandidatkinjama te da on očito nije pri sebi, ali on se nije obazirao na nju jer je pozdravljao vlasnika, mišićava terijera od čovjeka. Razgovarali su na talijanskom, što ju je iznenadilo, premda ni sama nije znala zašto bije u ovom trenutku iznenadilo bilo što u vezi Heatha. Čim su se smjestili u prvorazredni separe blagovaonice kono¬bar je zaprimio njihove narudžbe za piće i Mama je pozdravila Heatha dočekavši ga s košarom za kruh i pladnjem predjela. Još talijanskog ugođaja. Annabelle nije mogla odoljeti mirisu nabu¬jalog toplog kruha pa je odlomila komadić i provukla ga kroz lokvicu maslinova ulja začinjena ružmarinom. Blagovaonica je poput bara imala grubo ožbukane zlatne zido¬ve i teške ljubičaste ukrasne zidne štukature, ali u njoj je osvjetlje¬nje bilo jače pa su se isticali narančastoružičasti stolnjaci i ubrusi u boji grožđa. U zemljanim lončićima na svakom stolu bili su jed¬nostavni aranžmani poljskog cvijeća i začinskih trava. Restoran je pružao domaći ugođaj, no istodobno je odisao otmjenošću.


Heath se u vino razumio bolje od nje pa je za nju naručio ca-bernet, a on je pio Sam Adamsa. Pladanj s predjelom bio je pretrpan mesom, punjenim gljivama, grančicama pržene kadulje i na ražnjiće nabodenim pecorino sirom te krupnim crvenim treš¬njama. — Najprije jedi — rekao je. — A poslije ćemo razgovarati. Veoma rado gaje poslušala, i nije ju gnjavio, sve dok nisu do¬nijeli glavno jelo, za nju blijede otoke kapica koji su plutali na uzburkanom moru porcini i cremini gljiva i tjesteninu prelivenu pikantnim umakom odpotnidora s krupnim komadima kobasice i kozjeg sira za njega. Pojeo je nekoliko zalogaja, otpio pivo, a potom ju je, onako usredotočeno i poput britve oštro pogledao, baš kao što je ci¬jelu večer gledao u svoje partnerice. — Želim da odsad nadalje budeš prisutna kod svih upoznavanja i da činiš isto to što si či¬nila večeras. — Pokvariš li mi najbolje jelo koje sam jela u životu, nikada ti neću oprostiti. — Pronicljiva si i pomažeš mi održati razgovor. Osim mišlje¬nja koje imaš o Melanie, čini se da znaš što mi odgovara, a što ne. Bio bih glup kad to ne bih iskoristio, a ja sebe ne smatram glupim. Vilicom je zagrabila grumen zlatne palente s okusom češnja¬ka. — Podsjeti me kakve ja koristi mogu imati od toga da po¬mažem Portiji Powers tebi naći životnu suputnicu, jer taj dio sam zaboravila. Podigao je nož. — Presijecamo novu pogodbu. —Jednim učin-kovitim pokretom raspolovio je poveći komad kobasice. — Onih deset tisuća dolara koje si mi htjela zaračunati nisu ništa drugo doli neizravno ispipavanje, što znamo oboje. — Nije to bilo... — Umjesto toga platio sam pet tisuća i obećao ti ostatak plati¬ti ako mi nadeš odgovarajuću ženu. Ispada daje danas tvoj sre¬tan dan jer sam ti odlučio ispisati ček na puni iznos, bilo da mi odgovarajuću ženu nađete ti ili Portia. Nađem li sebi suprugu, a ti budeš dio tog procesa pronalaženja, dobit ćeš svoj novac. — Nazdravio je svojom kriglom piva. — Čestitam. Spustila je vilicu. - Zašto bi ti to učinio? — Zato stoje učinkovito. Nije onoliko učinkovito koliko bi bilo kad bi Powersova rješavala svoja upoznavanja. Plaćaš joj pravo bogatstvo, upravo za taj posao. Alija radije želim tebe. Osjetila je ubrzano kucanje srca. — Zašto?


Uputio joj je razoružavajući osmijeh, kakav je vjerojatno još u zipki uvježbavao, osmijeh zbog kojega je imala dojam daje jedina žena na svijetu. — Zato stoje tebe lakše tlačiti. Jesmo li se mi onda dogovorili ili nismo? Tebi ne treba bračni posrednik. Ti želiš slugu. Nijanse u značenju. Moji slobodni sati su nepredvidivi i moj raspored mijenja se bez upozorenja. Tvoj posao bit će brinuti o svemu tome. Ti ćeš morati zagladiti stvar kad budem morao ot¬kazati u zadnji tren. Pravit ćeš im društvo kad budem kasnio, zabavljati ih ako budem morao odgovoriti na poziv. Bude li se sve odvijalo kako treba, pokupit ćeš se. A ako ne bude, navest ćeš tu ženu da se pokupi ona. Već sam ti rekao. Naporno radim »a poslu. Ne želim se još dodatno umarati i oko ovoga. Ti od mene u biti očekuješ da ti nađem nevjestu, da joj se udvaram i da ti je predam kod oltara. Ili možda i na medeni mjesec moram poći? To nikako. - Lijeno joj se osmjehnuo. - Za to se i sam mogu pobrinuti. Naslućivala se među njima nekakva napetost u zraku, nešto što je osjećala uzbudljivim i zavodljivim, barem u svojoj seksa gladnoj mašti. Otpila je gutljaj vode i malodušno postala svje¬sna daje privlači, premda gaje tom bocom piva poželjela udariti u glavu. Pa što onda? Bio je rođeni šarmer, a ona samo obično ljudsko biće. Neće tu biti nikakvih problema, osim ako ona ne dopusti da ih bude. Trebalo joj je vremena da razmisli o tome. Premda joj se ni¬kako nije sviđala zamisao da skače na svaki njegov mig, takav dogovor omogućavao bi joj veći nadzor, a samim time i mo¬gućnost da udvostruči novac. Agencija Poiver Matches potpisivala je ugovore samo s muškarcima, ali u Savršeno za vas ugovori su potpisivani s muškarcima i ženama pa bi mogla pokupiti neke sjajne kandidatkinje koje bi Heath odbio. Melanie bi, recimo, mogla biti dobra prilika za kumče Shirlev Miller, Jerrvja. On je dobro izgledao, bio relativno uspješan, i imali su djecu otprilike istih godina. To što Jerry trenutačno nije bio klijent nije značilo da ga Annabelle nije mogla pridobiti za klijenta. Portia Powers se nikada neće složiti s tim — rekla je. Neće imati izbora. Baš kao što ga nemam ni ja, pomislila je Annabelle. Ali to nije bilo posve točno. Zapravo, imala je izbora. Nažalost, odlučiti se značilo je unaprijed biti osuđen na poraz. — Trebao bi poništiti ugovor s njom i pustiti me da vodim brigu o svemu. Ona može do žena do kojih ti ne možeš - odgovorio je. -Po svoj prilici će ona naći onu koja će na kraju biti moj izbor.


Večeras je bio pravi primjer njezine dobre procjene? Večeras je bio tvoj pravi primjer? Zatekao ju je. Poigravala se s gljivom. — Kako ti ne shvaćaš daje meni u najvećem interesu sabotirati njezine kandidatkinje. Koliko god mije potreban novac još više mije potrebno izgra¬diti reputaciju za Savršeno za vas. Upozoren sam, Mata Hari. Ne shvaćaš me ozbiljno. Izvio je obrvu. — Rekla si mi da se ponovno nađem s Me¬lanie. Samo zato što mije pao šećer u krvi. Sad kad sam se najela jasno mije daje ona previše pristojna za tebe. Prekini s tim, Annabelle. — Uputio joj je svoj zmijski osmi¬jeh. — Ti si jedna od osoba koje stalno imaju problema zbog osobnog integriteta. A ja sam jedan od onih koji je dovoljno pametan da to iskoristi. Nije mu baš imala što reći na to pa se ponovno usredotoči¬la na kapice. Heath već jako dugo nije uživao u prizoru žene koja jede, a Annabelle je znala kako uživati u dobrom jelu. Izraz blažen¬stva preletio joj je licem kad je u usta ubacila još jednu gljivu. Vrškom jezika oblizala je malo preostalog umaka s ruba usnice. Pogledom je prelazio preko njezina vrata do ključne kosti pa niz male prepeličje grudi... — Stoje? — Zadržala je vilicu u zraku i tanke bore uslijed mr¬ štenja izborale su joj čelo. Brzo je promijenio izraz lica. — Pitao sam se kakva li će biti tvoja sljedeća kandidatkinja. Imaš li doista neku koja čeka na red? Osmjehnula se i nalaktila na stol. — Imam. Posebna je. Oštra, privlačna, zabavna u društvu. — Riskirat ću izazvati tvoj bijes, ali tisuće je žena koje odgo¬ varaju takvom opisu. Ja tražim neku zbilja posebnu. Njezine oči boje jantara najavile su stanje pripravnosti. -Iznimne žene obično se zaljubljuju u muškarca koji će njih sta¬viti na prvo mjesto. A to uglavnom isključuje tipa koji se usred razgovora ispriča kako bi se javio na telefonski poziv, kao što si ti sinoć učinio. -Biloje hitno. — Pretpostavljam da su, kad si ti u pitanju, svi pozivi hitni. Bez uvrede.


Palcem je prešao preko ruba krigle. — Obično ne osjećam po¬trebu braniti se, ali sad ću načiniti iznimku, a ti se možeš ispri¬čati kad završim. — Vidjet ćemo. — Igrač kojega sam prije nekoliko godina vrbovao sinoć je svog maseratija smrskao oko telefonskog stupa. Zvala me njegova majka. Nije čak ni moj klijent, potpisao je s drugim agentom, ali poznajem malo njegove. Dragi ljudi. Na intenzivnoj je njezi... — Palcem je odgurnuo svoj tanjur od ruba stola. — Nazvala me reći kako ne vjeruju da će živ dočekati jutro. — Piljio je u nju. Sad ti meni reci stoje bilo važnije. Nevažno čavrljati ili utje¬ šiti tu majku? Zagledala se u njega, a potom nasmijala. — To si sad izmislio. Rijetko kad gaje netko iznenadio, ali Annabelli Granger je to uspjelo. Pogledao ju je svojim najhladnijim pogledom. -Zanimljivo je da ti nečiju tragediju smatraš jako zabavnom. Pojavile su joj se bore u kutovima očiju i zlatne mrlje zaigrale u šarenici oka. - To si potpuno izmislio. Pokušao ju je navesti da spusti pogled, u čemu mu nije bilo premca, ali ona se doimala tako zadovoljna samom sobom daje izgubio i nasmijao se. Samodopadno gaje motrila. - Imam i ja dva brata koji su natprosječni radoholicari pa sam osobno upoznata s trikovima kakve izvode ljudi tvoga kova. Postoji netko moga kova? Isti. Konačno mi postaje jasno... - Oslonio se laktom o stol, pro-trljao kut usana i proučavao je preko nadlaktice. — Sirota, jadna Annabelle. Sve te neumjesne kritike koje si mi uputila, sva ta spuštanja... samo su običan slučaj preslikavanja. Posljedica odra-stanja u sjeni savršene braće. Je li bilo jako bolno osjećati se tako zanemareno? Bole li još ožiljci kad pada kiša? Prezirno je otpuhnula, iznenađujuće glasno za tako sitnu ženu. — Molila sam se da me zanemare. Balet, glasovir, jahanje. Mačevanje, za ime Boga. Tko još svoje dijete tjera na mačeva¬nje? Ženski izviđači, orkestar, poduka ako bi dobila manje od četvorke, novčani poticaji da se uključim u svaki klub sa spe¬cijalnim bonusom ako se budem kandidirala za službu. Pa ipak sam nekako preživjela, premda se ugnjetavanje nastavlja.


Upravo je bila opisala njegovo djetinjstvo iz snova. Preplavili su ga djelići uspomena. Pijani glas njegova oca... Dižiglavu s te proklete knjige i idi mi kupiti cigarete. Žohari su se izvlačili ispod hladnjaka i voda puna hrde kapala na linoleum iz slavina koje su curile. Miris Lvsola, to je bilo lijepo sjećanje, kad je jedna od očevih djevojaka pokušala dovesti kuću u red, a potom ne¬izbježno lupanje onim nakrivljenim metalnim vratima kad je izjurila van. Annabelle je gurkala preostalu kapicu do ruba tanjura i po-dignuvši glavu pogledala u njega. - Zbilja mislim da će ti se Rachel svidjeti. Sviđa mi se Gwen. Zato što te odbila. Između vas dvoje nije bilo kemije.

A, tu se posve varaš. Baš tu je bilo kemije. Ne shvaćam zašto ti baš sad treba žena. Imaš Bodieja, imaš pomoćnike i možeš angažirati kućanicu koja će rješavati sve te improvizirane domjenke. A što se tiče djece... Teško ih je od¬gajati kad ti je mobitel čvrsto zalijepljen za uho. Odavno je već trebao staviti Zvončiću na svoje mjesto. Ponovno se zavalio u stolac i pustio da mu pogled odluta do njezinih grudi. — Nisi spomenula seks. Čekala je nekoliko sekundi predugo da mu odgovori. — I to za novac možeš dobiti. Dušo — izgovorio je otegnuto — nikada u životu nisam morao platiti za seks. Zacrvenjela se i pomislio je da ju je konačno smjestio gdje treba, ali zapazio je kako je brzo digla nosić. - To samo poka¬zuje koliko neke žene znaju biti očajne. Govoriš iz osobnog iskustva? To je Raoulovo mišljenje. Moje ljubavi. Veoma je pronic¬ljiv. Nacerio se i u tom trenutku mu je sinulo kako već jako dugo nije toliko uživao u razgovoru s nekom ženom. Daje Annabelle Granger nekoliko centimetara viša, mnogo profinjenija, bolje organizirana, da manje šefuje i da je sklonija pokorno ga obo¬žavati, bila bi savršena supruga. ŠESTO POGLAVLJE Netko je u prvorazrednoj kabini sjeo na sjedalo do Heatha, ali on je bio previše zauzet rasprostrtim papirima koje je privukao na laptop da bi na to obratio pozornost. Tek kad je stjuardesa zamolila da se isključe elektronski uređaji postao


je svjestan opojnog, profinjenog parfema. Podigao je glavu i našao se zagledan u dva inteteligentna plava oka. — Portia? Dobro jutro, Heath. - Naslonila se na naslon za glavu. -Kako zaboga izlaziš na kraj s ovim ranojutarnjim letovima? Navikneš se na njih. — Pretvarat ću se da ti vjerujem. Na sebi je imala nekakvu svilenu haljinu na preklop boje jor-govana, usku i bez rukava, te ljubičasti kardigan zavezan oko ramena. Oko vrata je nosila srebrni lanac posut s tri brušena di¬jamanta. Bila je lijepa, kulturna i svestrano obrazovana žena i volio je raditi s njom, ali nije mu bila seksi. Bila je previše opre¬zno satkana i previše nasilna. Prilično ženska replika njega sa¬moga. - Sto tebe vodi u Tampu? upitao je, premda je već znao odgovor. — Zacijelo ne vrijeme. Danas će tu biti 35 stupnjeva. -Je li? - Heath nikada nije obraćao pozornost na vrijeme, osim ako nije utjecalo na ishod igre. Osmjehnula se s namjerom da ga šarmira. Možda bi joj i uspjelo da nije imao sličan osmijeh kojim se koristio gotovo u iste svrhe. — Nakon tvoga sinoćnjega poziva zaključila sam da moramo procijeniti gdje smo i vidjeti koje bi prilagodbe trebalo načiniti. Obećavam ti da te neću ugnjaviti svojim blebetanjem tijekom čitavog trajanja leta. Nema toga što ide na živce više od biti zarobljen u zrakoplovu s nekim tko ne zatvara usta. Daje u zrakoplovu morao biti stiješnjen s nekom od svo¬jih bračnih posrednica, odlučio bi se za Zvončiću. Mogao bi je gnjaviti da ga pusti na miru. Portijino jutrošnje pojavljiva¬nje nije imalo nikakve veze s iznenadnim porivom da posje¬ti Tampu. Sinoć joj je u telefonskom razgovoru objasnio novi dogovor, a potom spustio slušalicu dok je ona bila još u šoku. Očito se oporavila. Zadovoljila se općenitim čavrljanjem sve dok nisu bili u zraku, ali kad su im počeli posluživati doručak, počela je skretati na temu. — Mellanie je doista uživala u susretu s tobom. Doista vje¬rujem daje pomalo zatreskana u tebe. — Nadam se da nije. Draga je osoba, premda ništa ne osje¬ćam prema njoj. — Ali proveli ste zajedno samo dvadeset minuta. — Osmjehnula mu se istim onim samilosnim smiješkom kakav on upućuje za¬htjevnom klijentu. - Shvaćam ja dobro što ti želiš reći, ali vre¬mensko ograničenje koje si postavio pomalo


predstavlja problem. Dovoljno dugo sam u ovom poslu da znam kad dvoje ljudi tre¬baju jedno drugome dati drugu priliku, a smatram da ste to ti i Melanie. — Zao mije, ali neće doći do toga. Ćelo joj se nije naboralo i ostala je pribrana. — To tako neće ići, znaš. — Poigravala se tetrapakom od jogurta na svom tanju¬ru za voće. — Nikada ne omalovažavam konkurenciju, posebice kad je u pitanju mala tvrtka poput Vjenčanja Myma. Previše na¬likuje na zlostavljanje. Ali... — Savršeno za vas. -Što? — Ona to zove Savršeno za vas, a ne Vjenčanja Myrna. — Nije imao jasnu sliku zastoje osjetio potrebu da to pojasni, ali neka¬ko mu se učinilo potrebnim. — Mudra odluka — odvratila je Portia, uz tek mali nagovještaj snishodljivosti. — No dopusti mi da samo ovo kažem. Ne sviđa mi se način na koji ljudi smatraju daje otići u Kinko's i tiskati posjetnicu sve što treba da bi se postalo bračnim posrednikom. Ali kao sportski agent, ti jako dobro znaš što mislim. S tom rečenicom postigla je pravi šut na gol. Annabelle nije imala dubinu životnog iskustva, samo entuzijazam. Portia je odgurnula poslužavnik u stranu, premda je samo za¬grizla krajičak kocke medenjaka. — Ima li nešto što mi ne pru¬žamo, što tebe navodi da moje kandidatkinje treba dovesti pred nestručnu osobu? Lagala bih kad bih rekla da se pomalo ne pri¬bojavam, posebice zato što sam se sama ponudila prisustvovati tim početnim razgovorima. Ne brini zbog toga. Annabelle nema taj ubilački nagon. Melanie joj se svidjela više od njezine kandidatkinje. Pokušala me nagovoriti da se ponovno vidim s njom. Iznenadila se. — Zbilja? Dakle... gospodična Granger je 'ne¬obična patkica', nije li? Sigurno je zbog buke motora na trenutak pomislio daje rekla 'neobična jebačica14' i iznenada je vidio sliku nage Annabelle. Zatekla gaje ta opaska. Annabelle mu je bila zabavna, ali nije ga palila. Doista nije. Možda je nekoliko puta pomislio na nju u seksualnom smislu i načinio nekoliko ulagivačkih opaski daje zbuni. Ali ništa ozbiljno. Samo se šalio. Zrakoplovje upao u zračnu rupu pa je odvratio misli od spa¬vaće sobe i usredotočio ih na posao. — Ne očekujem da će ti biti drago zbog toga, ali kao što sam sinoć


rekao, proces će se mnogo lakše odvijati ako Annabelle bude prisutna na svim uvodnim upoznavanjima. Njezin usplamtjeli pogled nepogrješivo mu je govorio o čemu razmišlja, ali bila je prevelika profesionalka da bi pokazala uzru-janost. — To je stvar mišljenja. Ona je punoglavac, Portia, a ne morski pas. Žene se opu¬ štaju uz nju pa u kraćem vremenu mogu dobiti jasniju sliku o tome kakve su. — Shvaćam. Gle, ja sam u tom poslu mnogo duže od nje. Sigurna sam da te razgovore mogu voditi bolje od... — Portia, ti ne bi mogla izgledati miroljubivo, čak i da se po¬trudiš. Smatraj to najvećim komplimentom. Od početka ti govorim da to činim kako bih sebi olakšao. Ispada daje Annabelle ključ, i nitko time nije iznenađen više od mene. Povukla se, ali nije joj bilo drago zbog toga. Nije u potpu¬nosti svaljivao krivnju na nju. Bude li netko prelazio na nje¬gov teritorij, on će svom snagom uzvratiti. — U redu, Heathe — rekla je. — Ako je to ono što tebi treba, onda ću se potruditi da to tako i bude. Upravo to sam htio čuti. Kad je stjuardesa odnijela njihove poslužavnike izvukao je primjerak Sports LaivjersJoumala, ali članak o sklonosti deliktima i nasilju navijača nije mu zadržao pozornost. Unatoč njegovim najboljim nastojanjima daje učini jednostavnom, njegova potra¬ga za suprugom iz dana u dan postajala je sve zamršenijom. - Sviđa mi se - rekao je Heath Annabelle sljedećeg ponedjelj¬ka navečer kad je Rachel izišla iz Sienna's. - Zabavna je. Bilo mije ugodno. -1 meni - rekla je Annabelle, premda to baš i nije htjela reći. Ali upoznavanje je prošlo bolje nego se usudila ponadati, uz mnogo smijeha i živahna razgovora. Njih troje razmijenilo je svoje predrasude o hrani. (Heath ne bi taknuo iznutrice, Rachel nije podnosila masline, a Annabelle nije mogla progutati sardi¬ne.) Pričali su o nepodopštinama iz srednje škole i raspravljali o vrijednosti filmova braće Coen. (Heath je dizanjem palca po¬kazao da mu se sviđaju, dok su Rachael i Annabelle palčevima prema dolje iskazivale svoje negodovanje.) Čini se da Heath nije mario što Rachel nije bila ljepotica u rangu Gwen Phelps, koja obara s nogu. Bila je uglađena i pametna, baš kakvu je tražio, i nije bilo zvonjave mobitela. Annabelle je dopustila da se dvade¬set minuta protegne u četrdeset. — Dobro obavljen posao, Zvončiće. — Izvukao je BlackBerrv


i sam sebi utipkao podsjetnik. — Nazvat ću je sutra i pitati za izlazak. Zbilja? Pa to je sjajno. - Osjetila je blagu mučninu. Podigao je pogled s BlackBerrvja. — Nešto nije u redu? — Sve je u redu. Zašto? — Čudno me gledaš. Pribrala se. Sad je bila profesionalka i mogla se svladati. -Samo zamišljam kakve ću intervjue davati za tisak nakon što zbog Savršeno za vas dospijem na popis petsto najbogatijih ljudi. — Nema toga što nadahnjuje više od djevojke koja ima san. -Vratio je BlackBerrv u džep i izvukao debeli svežanj novčanica. Namrštila se. I on se namrštio. — Stoje sad? — Nemaš li negdje lijepo diskretno zaguranu kreditnu kar¬ticu? — U mom poslu sve se radi na brzaka. — Naglo je izvukao novčanicu od stotinu dolara i bacio je na stol. — Spominjem to samo zato stoje, mislim da sam ti to već rekla, savjetovanje o ostavljanju dojma dio mog posla. — Oklijevala je znajući da mora pristupiti oprezno. - Nekim ženama... onima koje su odgojene na izvjestan način... očito pokazivanje bogat¬stva može biti pomalo odbojno. — Vjeruj mi da nije dvadeset]ednogodišnjacima koji su odrasli uz socijalne kupone za hranu. — Shvaćam ja što ti želiš reći, ali... — Shvati, kešovina za posao, a kreditna kartica za udvaranje. Zagurao je natrag u džep predmet koji je bio tema razgovo¬ ra. U suštini gaje optužila za prostačko ponašanje, ali umjesto da se uvrijedi, čini se daje on to što mu je rekla jednako tako mirno primio kao da mu je rekla sutrašnju vremensku progno¬zu. Uzela je u obzir njegovo besprijekorno ponašanje za stolom, način odijevanja, poznavanje hrane i vina. Bilo je posve očito da su te stvari bile dio njegova životopisa, uz delikte i ustavno pravo. Tko je zapravo bio Heath Champion i zašto joj se počeo tako jako sviđati? Presavijala je ubrus. - Nego... što se tvog pravog imena tiče...? — Već sam ti rekao. Campione. — Malo sam istraživala. Srednje ime ti počinje s D.


— I stoji umjesto nimalo te se ne tiče. Dakle, nešto loše. Grozno — rekao je trpko. — Gledaj, Annabelle, odrastao sam u parku s kamp kućicama. Ne u parku s lijepim pokretnim kućama, jer to bi bio raj. Te hrpe nisu truna vrijedile ni pišlji¬va boba. Susjedi su mi bili ovisnici, lopovi, ljudi koji su bili lu-zeri u sustavu. Moja spavaća soba gledala je na smetlište. Majku sam izgubio u prometnoj nezgodi kad sam imao četiri godine. Stari mi je bio solidan kad nije bio pijan, ali to baš i nije bilo tako često. Sve što imam sam sam zaradio, i ponosim se time. Ne skrivam svoje podrijetlo. Ulupljeni metalni znak na zidu u mojemu uredu, onaj na kojemu piše BEAU VISTA, nekad je bio izvješen na vidnome mjestu nedaleko naših vrata. Čuvam ga kao podsjetnik na to koliko daleko sam dogurao. Ali izvan toga, moj posao je moj posao, a tvoje je da činiš ono što ti ja kažem. Shvatila si? Boože, pa samo sam te upitala za srednje ime. Više me ne pitaj za to. Desdemona? Ali nije ju želio zabavljati pa je na kraju ostala zagledana u njegova leda dok je odlazio prema kuhinji pozdraviti se s Mamom. - Hoću da ste svake večeri u klubovima - obratila se Portia svo¬jim zaposlenicima sljedećeg jutra. Ramon, pipničar iz Sienna's probudio ju je u ponoć s uznemirujućim vijestima o uspjehu Annabelle Granger sa zadnjom djevojkom koju je dovela na upoznavanje, pa više nije mogla zaspati. Nije se mogla oslobo¬diti osjećaja da joj izmiče još jedan važan klijent. - Dijelite po¬sjetnice - obratila se Kiki i Briani te Diani, djevojci koju je za¬poslila kao zamjenu za SuSu. Uzmite telefonske brojeve. Znate već kako ide uobičajeni postupak. Tako i radimo - rekla je Briana. Ali očito ne dovoljno dobro jer Heath Champion ne bi sinoć pravio planove s Grangerovom, umjesto s našom potenci¬jalnom odabranicom. A stoje s Hendricksom i Mccallom? Već dva tjedna nismo im doveli nijednu novu. Stoje s našim ostalim klijentima? Kiki, hoću da ostatak tjedna provedeš dobro motre -ći sve manekenske agencije. Ja ću se baciti na ručkove u dobro¬tvorne svrhe i butike u ulici Oak Street. Briana i Diana obilazit će frizerske salone i velike robne kuće. A noću, svi u


klubove. Sljedećeg tjedna u ovo vrijeme podvrgnut ćemo strogoj selekciji svježu seriju kandidata. - Heathu će to baš puno značiti — promrmljala je Briana. -Njemu se nitko ne sviđa. Nisu shvatile, pomislila je Portia kad se vratila u ured i pre¬listala kalendar. Nisu shvatile koliko truda moraš uložiti da bi se održao na vrhu. Piljila je u obveze za petak na kalendaru. U veoma kratkom telefonskom razgovoru Bodie Gray je dogovorio da se nadu ovaj vikend. Sve od tog razgovora svojski se trudila ne razmišljati o tome. Sama pomisao na to da bi ih netko mogao vidjeti zajedno pričinjavalajoj je noćne more. No barem joj se činilo da Heathu ništa nije rekao o njezinom špijuniranju. Helikopter joj je prošao iznad glave. Protrljala je sljepoočni¬ce i pomislila kako mora dogovoriti odlazak na opuštajući tre¬tman. Trebalo joj je nešto što će joj podići raspoloženje, nešto što će je ponovno navesti da se osjeća onom starom. Ali kad se okrenula prema svom kompjutoru, izdajnički glas joj je prošap-tao da na svijetu nema tih masaža, avurvedskih tretmana lica ni pedikure vrućim kamenom koje će popraviti to stoje u njoj željelo prestati raditi. Annabelle sebi nije mogla dopustiti da sve svoje nade polo¬ži na Rachelin susret s Heathom pa je ostatak tjedna provela motajući se po dva najveća sveučilišta u Chicagu. Na sveučili¬štu u Chicagu u Hyde Parku, naizmjenično je lunjala hodni¬kom Graduate School of Business i vukla se uz stepenice Harris School of Public Policv. Otišla je i do Lincoln parka gdje je ve¬ćinu vremena provela sa studentima glazbe u koncertnoj dvorani sveučilišta De Paul. Na oba fakulteta držala je oči otvorene ne bi li zapazila ljepuškaste studentice poslijediplomskog studija i li¬jepe sveučilišne profesorice. Kad ih je našla, izravno im je prišla i objasnila im tko je i što traži. Neke su bile udane ili zaručene, jedna je bila lezbijka, ali svijet voli posrednike pri odabiru par-tnera i većina žena bila je zainteresirana za to da joj pomogne. Do kraja tjedna našla je dvije kandidatkinje koje su bile spremne poći za slučaj da ih zatreba te još šest žena koje nisu bile pravi odabir za Heatha, ali su se same htjele prijaviti za kandidatkinje. Budući da nisu mogle priuštiti članarinu koju im je htjela zara-čunati, dala im je akademski popust. Heath je taj tjedan bio odsutan iz grada i nije nazvao. Premda nije ni očekivala njegov poziv. Pa ipak, za nekoga tko je sve svoje vrijeme provodio u telefonskim razgovorima smatrala je daje baš mogao potrošiti nekoliko minuta i čuti se s njom.


Umjesto da zbog toga kipti u sebi, navukla je tenisice i otrčala do Dunkin' Donutsa gdje je misli odagnala uz lisnatu pitu od jabuka. Heath je prva četiri dana u tjednu proveo na putu između Dallasa, Atlante i St.Louisa, ali čak i dok se nalazio s klijentima i sport¬skim direktorima kadrovskog odjela zatekao se kako razmišlja o predstojećem petku popodne i vijećanju u sjedištu Starsa. Kad se radilo o Starsima trudio se stoje moguće bolje obaviti posao s Ronom McDermittom, vrhunskim generalnim direktorom momčadi, ali Phoebe Calebow je ponovno ustrajala da se nade s njom. To nije bio dobar znak. Heath je bio ponosan na činjenicu daje s vlasnicima svih klu-bova imao dobre odnose. Phoebe je bila očita iznimka. On je bio kriv za neuspješan početak njihove suradnje. Jedan od njegovih prvih klijenata bio je Green Bay veteran koji nije bio zadovoljan ugovorom kojega je njegov bivši agent isposlovao u pregovori¬ma. Heath je želio dokazati koliko je prodoran, i kad su Starsi pokazali zanimanje za toga tipa Heath je nepošteno povukao Phoebe za nos, puštajući joj da povjeruje kako ima dobre izglede za potpisivanje ugovora s njim, premda je zapravo znao da nema. Potom je njezino zanimanje za igrača iskoristio kod Packersova pregovaračkog stola kako bi postigao prednost koja mu je bila potrebna da svom klijentu isposluje bolji ugovor. Phoebe je bila bijesna i u oštrom telefonskom razgovoru upozorila ga da se više nikada ne usudi iskoristiti je na taj način. Umjesto daje njezine riječi uzeo k srcu, nakon nekoliko mje-seci ušao je s njom u još jednu bitku oko drugog klijenta. Ovaj put radilo se o igraču Starsa. Heath je došao do zaključka da treba malo novčano zasladiti treću godinu već postojećeg trogodišnjeg ugovora, za koji je i ovaj put pregovarao bivši agent, ali Phoebe nije ni mrdnula. Nakon nekoliko tjedana Heath je priprijetio da igrača neće voditi u kamp na pripreme. Taj tip bio je njezin najbolji igrač u blokiranju obrane i budući daju je Heath imao u šahu, ponudila mu je pristojnu protuponudu. No to još uvijek nije bila senzacionalna nova pogodba koju je Heath smatrao potrebnom za reputaciju agenta u usponu. Zainatio se i poslao igrača loviti ribu u dubokom oceanu istoga dana kad se kamp za kondicione pripreme otvorio. Phoebe je bila jako bijesna, a mediji su svom žestinom izvje-štavali o velikom sukobu škrte vlasnice Starsa i smionog novog posrednika u gradu. Heath je iskoristio igračevu popularnost medu obožavateljima, sipajući intervjue kao iz rukava i drama-tično kritizirao Phoebe zbog ružnog ponašanja prema jednom od svojih najboljih igrača. Kad je prvi tjedan kondicionih pri-prema u sportskom


kampu okončan, Heath se nastavio pokazi-vati i ulagivati sportskim kolumnistima, i energično je iznosio svoje mišljenje na vijestima koje su se davale u deset. Veliki val nezadovoljstva nastao je protiv Phoebe, no ona unatoč svemu tome nije promijenila odluku. Baš kad je počeo dvojiti o mudrosti takve strategije, dogodila se jedna sretna okolnost. Zamjenski igrač Starsa, koji je blokirao obrambene igrače, tijekom vježbanja slomio je zglob i Phoebe je bila prisiljena popustiti. Heath je postigao ekstravagantnu po¬godbu kakvu je priželjkivao, ali ona mu to nikada nije zaboravila. To iskustvo naučilo ga je dvjema teškim životnim lekci-jama: iz dobrog pregovaranja svi izlaze s osjećajem pobjednika. I drugo, uspješan agent ne gradi reputaciju ponižavajući ljude s kojima mora surađivati. Recepcionar u sjedištu Starsa uputio gaje k terenu za vjež-bu. Kad se približio ugledao je na klupi uz bočnu liniju, Deana Robillarda kako se ulaguje Phoebe. Potiho je opsovao. Nikako nije želio da Robillard bude svjedokom dok ga Phoebe Calebow sjecka na komadiće. Dean se doimao kao daje upravo sišao s na-slovnice časopisa Surfer Magazine; s bradicom od tri dana, gelom nakostrušenom plavom kosom, u kratkim hlačama s tropskim uzorkom i sportskim sandalama. Nadajući se tako umanjiti do¬datnu štetu Heath je donio brzu odluku i najprije se usredotočio na njega. — Jesam lija to vidio novoga porschea na tvom parki-rališnom mjestu? Dean je piljio u njega kroz žute iridijum leće na Oacklev na-očalama vrhunske tehnologije. — Ta stara krama. Ma ne. Ima barem već tri tjedna da sam ga kupio. Heath se uspio nasmijati, premda mu se kosa počela kostriješiti na potiljku. Ali ne zbog toga stoje bio u Robillardovoj blizini. Nataknuo je i on svoje naočale, ne toliko zbog toga da zaštiti oči nego da i sam bude u jednakoj poziciji. — Gle gle gle... — gukala je Phoebe Somerville Calebow, pro¬ muklim mačkastim glasom kojim se koristila kako bi prikrila svoju britkost. — Gledaj tko nanije došao. A ja sam mislila da se naš terminator riješio svih štakora u blizini. Nije. Oni najzločestiji i najjači uvijek nekako uspiju pre¬ živjeti. — Heath se nacerio dajući sve od sebe da nade nekakvu mjeru daje ne razljuti više nego stoje potrebno pa da Dean vidi kako ga ona ne može zastrašiti.


Vlasnica Starsa i glavna upraviteljica bila je u četrdesetima, ali nitko nije godine nosio bolje od nje. Izgledala je kao intelektual-nija inačica Marilvn Monroe, s istim oblakom svijetle plave kose i dinamitnim tijelom koje je danas bilo odjeveno u pripijenu bli¬jedu plavozelenu bluzu bez rukava i jako usku suknju boje kana-rinca, s prorezom sa strane. Prsata, dugonoga i privlačna trebala je biti na duplerici časopisa, a ne najmoćnija žena u NFL—u. Dean je ustao. — Mislim da ću se izgubiti odavde prije nego mi vas dvoje slučajno ozlijedite ruku kojom dodajem. Heath se sad nije mogao povući. — Daj, Dean, još se nismo ni počeli zabavljati. Samo ti ostani tu i gledaj kako ću rasplaka¬ti Phoebe. Robillard je piljio u svoju lijepu šeficu. - Nikada u životu nisam vidio ovoga luđaka. Osmjehnula se. - Bježi, Deane, dušo — tvoj seksualni život bit će zauvijek uništen budeš li primoran gledati na koje sve načine žena može sasjeći zmiju. Heath povlačenjem nije mogao zadobiti naklonost vode na¬vale pa je povikao za njim kad se Robillard počeo udaljavati. — Hej, Dean ... Pitaj jednom Phoebe gdje zakopava kosti svih onih agenata koji joj se nisu imali muda hrabro suprotstaviti. Dean je mahnuo na pozdrav ne osvrćući se. — Ništa nisam čuo, gospodo Calebow. Ja sam samo slatki mamin sinčić iz Kalifornije koji želi malo zaigrati nogomet za vas, a u slobodno vrijeme odlaziti u crkvu. Phoebe se nasmijala i protegnula svoje dugačke gole noge kad je Dean zamaknuo iza ograde. - Sviđa mi se taj dečko. Toliko mi se sviđa da nikada neću dopustiti da na njega staviš svoje pr¬ljave ruke. Mislim da ga baš nije bilo odveć teško danas namamiti ovamo da bude svjedok našem malom susretu. — Nije uopće. Sedam godina je prošlo Phoebe. Ne misliš li daje već vri¬ jeme za zakopati ratnu sjekiru? — Sve dok oštrica završava u tvom potiljku, ja sam za. Gurnuo je ruke u džepove i osmjehnuo se. — Najbolji dan u životu bio je kad je tvoj šogor postao mojim klijentom. Još uvi¬jek se naslađujem svakim tim trenutkom. Phoebe gaje mrko pogledala. Voljela je Kevina Tuckera kao da su bili u krvnom srodstvu, a ne samo povezani bračnim veza¬ma. Činjenica daje ignorirao njezinu usrdnu zamolbu i potpisao za Heatha bila je gorka pilula koju nikako nije mogla


posve pro¬gutati. Prvi Heathovi pregovori s njom oko Kevinova ugovora bili su brutalni. Samo zato stoje u pitanju bila obitelj, Phoebe nije imala namjeru popustiti čelični stisak nad financijama Starsa, i još uvijek se sjećao kako je sustavno prekrižila doduše besramnu dodatnu premiju koju je Heath uvrstio daje iskuša. Obitelj je obitelj, a posao je posao. Volim tog momka, ali ne toli-ko. Koga ti zavaravaš? — upitao je Heath. Za njega bi po žeravi¬ci hodala. Istina, ali za to vrijeme odložila bih štednu knjižicu. Heath se zagledao prema igralištu. Premda će sportski kamp tek za nešto više od mjesec dana otpočeti s radom, nekoliko igrača bilo je na kondicionim pripremama s klupskim trenerom. Glavom je pokazao na četverogodišnjeg igrača koji je bio jedan od klijenata braće Zagorski. — Keman dobro izgleda. Izgledao bi još bolje kad bi više vremena provodio u teretani dižući utege, a manje prodavajući rabljene automobile na TV-u. Ali Danu se sviđa. Dan Calebovv bio je predsjednik Starsa i Phoeben suprug. Upoznali su se kad je Phoebe Starse naslijedila od svog oca. U to vrijeme Danje bio glavni trener i Phoebe još nije znala ništa o nogometu, u stoje sad teško povjerovati. Njihove početne bitke bile su gotovo jednako tako legendarne kao i ljubavna priča koja je potom uslijedila. Prošle godine jedan program kablovske te¬levizije snimio je o njima neukusan film pa Dana još uvijek za¬dirkuju jer gaje glumio bivši pjevač iz mladenačkog sastava. Želim trogodišnji ugovor — rekla je Phoebe prelazeći na po¬slovni razgovor o Calebu Crenshawu. O, da, i ja bih to želio da sam na tvom mjestu, ali Caleb potpisuje ugovor samo na dvije godine. Tri. O tome nema pregovaranja. — Iznijela je svoje mišljenje bez gledanja u bilješke i bez zastajkivanja i svojim grlenim mač-kastim glasom verglala komplicirane statističke podatke. Oboje su imali izvrsno pamćenje pa ni on ništa nije zapisao. Znaš da ne mogu savjetovati Calebu da tu ponudu prihva¬ti. - Naslonio je nogu na klupu pokraj nje. — Do treće godine vrijedit će milijune više nego što ćeš mu ti plaćati. — Zbog toga je ona baš i htjela ugovor na tri godine.


Samo ako ostane zdrav — odbrusila je, kao stoje i znao da hoće. —Ja sam ta koja na sebe preuzima čitav rizik. Ako ga te treće godine zezne koljeno, ipak ću mu morati platiti. - Pošla je od toga naglašavajući svoju nesebičnost i beskrajnu zahvalnost koju bi igrač trebao osjećati samo zato što mu je dopušteno nosi¬li dres nogometnih legendi kao što su Bobbv Tom Denton, Cal Bonner, Darnell Pruitt i naravno, Kevin Tucker. Heath je prijetio ostajanjem pri svojim uvjetima za potpisi¬vanje ugovora, premda ih nije imao namjeru sprovesti. Na ono što je nekad smatrao promućurnim ucjenjivačkim sredstvom sad je gledao kao na očajničku mjeru koja je jamčila više štete nego koristi. Phoebe se okomila na njega, bez predaha sipajući statističke podatke začinjene aluzijama na nezahvalne igrače i posrednike gulikože. Usprotivio joj se svojim statistikama, koje su ukazivale na či-njenicu da škrti vlasnici na kraju imaju ogorčene igrače i izgu¬bljenu sezonu. Završili su tamo gdje su oboje prilično dobro znali da će na kraju završiti. Phoebe je dobila svoj ugovor na tri godine, a Caleb Crenshaw potpisao premiju na jedan i pol milijun dolara za uvredljivu ponudu. Pobjeda. Pobjeda. Osim što su taj dogo¬vor mogli postići prije tri mjeseca da Phoebe nije zastranila na¬stojeći mu što više otežati. - Hej, Heath. Okrenuo se i ugledao kako mu prilazi Molly Somerville Tucker. Kevinova supruga posve se razlikovala od standardnih plavuša, ljepotica NFL-ovih bračnih družica koje obaraju s nogu. Imala je dobro oblikovano i kompaktno tijelo, ali prilič¬no nezamjetno. Osim dva plavkastosiva ukošena oka između nje i Phoebe nije bilo baš velike fizičke sličnosti. Njemu se Molly sasvim sigurno sviđala mnogo više od njezine sestre. Kevinova supruga bila je pametna, zabavna, i s njom se moglo o svemu raz¬govarati. Na neki način podsjećala gaje na Annabelle, premda je Annabelle bila niža i njezina gusta crvenkastosmeđa kovrčava kosa nije nimalo nalikovala Mollvnoj ravnoj smeđoj kosi sku¬pljenoj u punđu. Ali obje su bile borbene pametnjakovićke pa nikada nijednoj nije dopustio da ga zatekne nespremnog. Molh/je u naručju imala djetešce, Danielajohna Tuckera kojemu je bilo devet mjeseci. Drugom rukom držala je malu


djevojčicu kovrčave kose. Heathu je bilo drago što vidi Molly, neutralan je bio što vidi njezina sinčića, ali nikako nije bio zado¬voljan prisutnošću trogodišnje djevojčice. Na svu sreću Victoria Phoebe Tucker imala je u vidu mnogo važniji cilj. — Teta Phoebe! — Ispustila je majčinu ruku i uputila se prema vlasnici Starsa, brzinom kojom su je njezine male noge u svije¬ tlim gumenim čizmama mogle nositi. Čizme su se čudno do¬ imale uz majicu i kratke ljubičaste hlače na točkice. Kiša nije padala dva tjedna, ali on osobno imao je iskustva s upornošću Pippy Tucker pa nije krivio Molly stoje s njom vodila bitke. Kako su bile slične, Phoebe je skočila s klupe pozdraviti malu kradljivicu kovrčave kose. — Hej, tikvice. — Znaš što, teta Phoebe... Heath više nije čuo stoje govorila kad mu je prišla Molly. Dotaknula mu je bočnu stranu vrata. — Ne vidim nikakve tra¬gove, što znači daje sastanak sigurno dobro protekao. -Još sam živ. Prebacila je dijete iz jedne ruke u drugu. - I, jesi li već našao gospodu Champion? Annabelle tu čudnu, premda posve nepo¬trebnu potragu, drži strogo povjerljivom. Osmjehnuo se. —Još uvijek je tražim. — Da bi skrenuo temu dohvatio je slinavu šaku djetešca. - Hej, momče, kako napre¬duje tvoja bacačka ruka? Nije bio baš sjajan u ophođenju s djecom i dječačić je zagnju-rio glavu u majčino rame. — Nema nogometa — rekla je Molly. — Ovaj će biti pisac, poput mene. Je li tako, Danny? - Molly je dječaka poljubila u tjeme, a potom se namrštila. -Jesi li se danas čuo s Annabelle? — Nisam, zašto? - Ispod okaje vidio kako se Phoebe nježno i s puno ljubavi osmjehuje Pippi. Poželio je da se njemu barem jednom u životu upola tako iskreno nasmijala. — Cijeli danje pokušavam dobiti - rekla je Molly - ali telefo¬ni joj ne rade. Ako te slučajno nazove, reci joj da želim s njom popričati o velikoj zabavi sutra popodne. — U jedan sat - oglasila se Phoebe preko Pippine plave kovr¬čave kose. — Zna li da smo promijenile vrijeme?


Heath je ušutio. Zabava? Baš to je bila prilika koju je čekao. 0 — Kad bih se ja toga mogla sjetiti - rekla je Molly. - Ali ne javlja mi se pa sam zbunjena. Tuckerovi i Calebowi uvijek su se nalazili, ali Heath nikada nije dobio pozivnicu, bez obzira na to koliko je puta Kevinu objašnjavao da mu je potrebna. Heath je želio priliku gdje bi mogao biti u društvu s Phoebe kad nisu vodili bitku, a nefor¬malno zajedničko druženje bila je savršena prigoda za to. Možda bi, da se nisu bučno prepirali oko ugovora, shvatila daje on u suštini sasvim pristala osoba. Tijekom svih tih godina pokuša¬vao je upriličiti na desetke ručkova i večera, ali ona bi ih uvijek izbjegla, uz duhovitu primjedbu na temu trovanja hrane. A sad je Molly priređivala zabavu na koju je pozvala i Annabelle. Ali njega nije pozvala. Možda je to bilo samo žensko okupljanje. A možda i nije. Postojao je samo jedan način da to dozna. SEDMO POGLAVLJE Ta žena pojma nema o vođenju posla - gunđao je Heath dok je Bodie projurio kroz prolaz kod naplatnih kućica dok se upućivao prema istoku i Eisenhower Expresswayu. — Ni na jedan broj se ne javlja. Morat ćemo je naći. — Meni odgovara — rekao je Bodie. —Ja do svog večerašnjeg spojaka imam koliko god hoćeš vremena na raspolaganju. Heath je nazvao u svoj ured, dobio adresu na kojoj je Anna¬belle živjela u Wicker Parku i četrdeset pet minuta nakon toga dovezli su se do male plavičastoblijedoljubičaste poput licitarskog kolača nakićene kuće, stiješnjene između dviju kuća u gradu veoma skupocjena izgleda. - Doima se kao ljubavno gnijezdo lio Peep - dobacio je kad je Bodie parkirao uz rubnik. Ulazna vrata su otvorena, što znači daje kod kuće. - Bodie je virkao prema kući. Skoknut ću do Earwaxa po malo kave dok se ti budeš svađao s njom. Hoćeš da i tebi nešto donesem? Heath je odmahnuo glavom. Earwax je bio otkačen kafić na Mihvaukee aveniji, koji je postao institucijom Wicker Parka. Obrijane glave i s tetovaža-ma Bodie se u njega baš dobro uklapao, ali jednako tako dobro uklapali su se i svi ostali. Kad se Bodie odvezao Heath se zaputio kroz željezne vratnice koje su vodile do travnjaka, veličine pod¬metača pred vratima, na kojemu je korov bio uredno pokošen. Čak prije nego stoje došao do vrata začuo je Annabellin glas.


Dajem sve od sebe, gospodine Bronicki. — Ona zadnja bila je prestara — odvratio je hripav glas. — Skoro je deset godina mlađa od vas. Ima sedamdeset jednu. Prestaro je to. Zaustavivši se na otvorenim vratima Heath je ugledao Anna-belle koja je stajala nasred vedre, u žuto i plavo oličene prostorije koja je, po svemu sudeći, služila kao prostor za prijem. Na sebi je imala kratku bijelu majicu kratkih rukava, traperice spuštena 'struka ijapanke u duginim bojama. Kosu je navrh glave skupila u malu palmu zbog koje je nalikovala Šljunčici Kremenko, osim stoje imala ljepše tijelo. Nekakav ćelavi starac grmolikih obrva mrko ju je pogledavao. — Rekao sam ti da hoću tridesetogodišnjakinju. — Gospodine Bronicki, većina žena koje imaju tridesetak go¬dina traži muškarca približno njihove dobi. — To samo pokazuje koliko znaš. Žene vole starije muškarce. Znaju daje tu novac. Heath se smješkao, prvi put uživajući tijekom cijelog dana. Annabelle gaje spazila kad je prekoračio prag. Razrogačila je oči boje meda, baš kao da se veliki zločesti dinosaurus pojavio na vratima špilje obitelji Kremenko. — Heathe? Što ti tu radiš? — Čini se da se ne javljaš na telefon. — Zato što mene nastoji izbjeći — ubacio se u razgovor taj po¬stariji muškarac. Annabellina frizura u obliku palme u srdžbi se nekontrolira¬no naglo pomaknula. — Nisam vas pokušavala izbjeći. Gledajte, gospodine Bronicki, moram sad razgovarati s gospodinom Championom. Vi i ja to neki drugi put možemo raspraviti. — A ne, neće to moći tako. - Gospodin Bronicki je držao ruke prekrižene na prsima. — Samo se pokušavaš izvrdati i rije¬ šiti toga ugovora. Heath je načinio darežljivu gestu, kao da im čini uslugu. - Ne obazirite se na mene. Ja ću tu samo stajati i promatrati. Prostrijelila gaje pogledom očajnika. Stisnuo je usnice i pri¬bližio se kauču, odakle se pružao bolji pogled na njezinu prilju¬bljenu bijelu majicu kratkih rukava. Pogledom je lagano prelazio niz dotjerane noge, najprije do stopala, a potom do


nožnih prsti¬ju nalakiranih svjetlucavim lakom boje vina s bijelim točkicama. Gospoda Kremenko imala je poseban smisao za ukus. Ponovno je pozornost posvetila svom starijem posjetitelju. -Ne izvrdavam — rekla je bijesno. — Čini se daje gospoda Valerio draga žena i da vas dvoje imate mnogo toga zajedničkog. — Prestara je — bijesno joj je uzvratio muškarac. — Zadovoljstvo zajamčeno, sjećaš se? To je pisalo u ugovoru, a moj nećak je od-vjetnik. — To ste već spomenuli. — I to dobar. — Išao je na jako dobar pravni fakultet. Čelični odsjaj koji se pojavio u Annabellinu pogledu nije slu¬tio na dobro za sirotoga gospodina Bronickija. - Dobar poput Harvarda? — rekla je slavodobitno. Naime tamo se školovao gospodin Champion, a on je, rekla je usredotočivši se na njega, moj odvjetnik. Heath je izvio obrvu. Starac gaje sumnjičavo promotrio, a Annabellini obrazi po¬stali su bucmasti kad se osmjehnula slavodobitnim osmijehom. - Gospodine Bronicki, ovo je Heath Champion, poznatiji kao Piton, ali nemojte da vas to zabrine. On gotovo nikada starije osobe ne šalje u zatvor. Heathe, gospodin Bronicki je jedan od bivših klijenta moje bake. -Aha. Gospodin Bronicki se lecnuo, ali brzo se povratio. - Ako ste joj vi odvjetnik, onda joj bolje vi objasnite kakav je smisao ugovora. Annabelle se ponovno narogušila. - Gospodin Bronicki ima dojam daje ugovor kojeg je potpisao s mojom bakom 1989. go¬dine još uvijek pravovaljan i da bi gaja trebala ispoštovati. — U njemu je pisalo daje zadovoljstvo zajamčeno — odbrusio je gospodin Bronicki. - A ja nisam bio zadovoljan. — Petnaest godina bili ste u braku s gospodom Bronicki! -povikala je Annabelle. - Mislim da ste za svojih dvjesto dolara puno dobili. — Rekao sam ti. Izluđivala me. Sad želim drugu. Heath nije znao što je bilo zabavnije, poskakujuće obrve gospodina Bronickija ili naglo srdito trzanje palme Šljunčice Kremenko. - Nisam ja vlasnica samoposluge! Okrenula se naglo Heathu. — Reci mu!


Dakle tako. Svemu dobrome mora doći kraj. Prešao je na od-vjetnički način ophođenja. - Gospodine Bronicki, očito je da ste ugovor potpisali s bakom gospode Granger. Budući da su, kako se čini, izvorni uvjeti ispunjeni, bojim se da nemate osno¬va za žalbu. Kako to mislite nemam osnova? Imao sam ih, jasno? — Obrve su poskakivale i on nije prestajao Annabelle zadavati jada i iznositi pritužbe, od kojih ni jedna nije imala nikakve veze s njom. Sto je on bombastičnije govorio to se Heath sve manje i manje zabavljao. Nije mu se sviđalo daje mrštenjem zastrašuje nitko drugo osim njega. Dosta - prekinuo gaje napokon. Starac je sigurno shvatio da se Heath ne šali pa je zastao usred rečenice. Heath je prišao bliže i stao između Bronickoga i Annabelle. - Ako mislite da imate činjenice, razgovarajte sa svojim nećakom. I kad budete razgovarali s njim, zamolite ga da vas uputi u odredbe zakona o uznemiravanju osoba. Grmolike obrve spustile su se poput ugibajućih stonoga i star¬čeva agresija u trenu se rastopila. — Nikada ja nikoga nisam uzne-miravao. Meni to baš ne izgleda tako - rekao je Heath. Nisam je namjeravao uznemiravati. —Još više je klonuo. -Samo sam nastojao to naglasiti. Već jeste - odvratio je Heath. - A sad bi najbolje bilo da odete. Pognuo je ramena i spustio glavu. - Oprosti, Annabelle. Uputio se kroz vrata. Labavi uvojak Annabelline kose ošinuo ju je po obrazu kad se naglo okrenula prema Heathu. - Nisi morao biti tako zao! Zao'? Brzo je istrčala na trijem. Japanke su joj šljapkale po drvenim daskama. Gospodine Bronicki! Gospodine Bronicki, stanite! Ako ponovno ne pozovete gospodu Valerio da iziđe s vama, po-vrijedit ćete je. Znam daje ne želite povrijediti. Čuo se njegov prigušen odgovor. - Samo me pokušavaš na¬vesti da te poslušam. Japanke su sad mnogo mekše lupkale niz stube i glas joj je postao hripav. — A što bi u tome bilo tako loše? Lijepo molim. Draga je žena i jako joj se sviđate. Ponovno je pozovite da iziđe s vama. Učinite mi uslugu. Nastupilo je dugo zatišje. U redu - odgovorio je s prizvukom nekadašnje odvažno¬sti. - Ali neću je pitati za izlazak u subotu uvečer. Na progra¬mu je Iron Chef.


Pošteno. Annabelle se vratila zadovoljno se osmjehujući. Heath ju je zabavljajući se promatrao. — Nadam se da se nikada neću morati s tobom oči u oči naći u hrvačkom ringu. Duž hrpta njezinog nosića pojavila se brazda. - Zločest si bio. Usamljen je i prepiranje sa mnom daje mu nešto čemu se iščekujući može radovati. - Motrila gaje sumnjičavo. - Sto ti tu radiš? Telefoni ti ne rade. Kako ne bi radili. - Ruka joj je brzo poletjela prema usna¬ma. — O, Boo... Zaboravila si platiti račun? Samo za mobitel. Znam da mi drugi telefon radi. — Nestala je kroz nadsvođen prolaz. Krenuo je za njom do ureda. Umjetničke slike vrhunske kvalitete zauzimale su dugačak zid iza stola s kompjutorom. Prepoznao je Chagalla ijednu bijelo na bijelom američku zastavu Jaspera Johnsa. Podigla je slušalicu i kad nije začula signal doimala se zbunje¬no. Heath je uzeo kabl koji je visio uz starinsku crnu automat¬sku sekretaricu. - Bolje radi kad je uključen. Annabelle ga je zagurala natrag. - Sinoć sam to pokušavala popraviti. -Jako dobro. Nikada nisi čula za glasovnu poštu? Ovo je jeftinije. Kad se radi o održavanju kontakta sa svojim klijentima ni¬kada ne čini nešto površno na uštrb posla. U pravu si. Mogu ja bolje. Zatekla gaje činjenica da se nije pokušavala prepirati. Mnogi su se uglavnom počinjali braniti kad bi nešto uprskali. — Nije mi u navici ne plaćati račune - rekla je. - Mislim da je to što mi se dogodilo s mobitelom bilo podsvjesno. Ne sla¬žemo se. — Možda bi savjetovalište pomoglo. — Stoje meni bilo kad sam pomislila kako je dobro dopustiti majci da me može dobiti kad god poželi? - Utonula je u stolac s izrazom lica koji je bio mješavina ogorčenja i jada. — Reci mi da nisi tu zato što si večeras otkazao susret s Rachel. — Nisam. U kontaktu smo. — Pa stoje onda?


— Misija dobre volje. Vidio sam danas Molly u sjedištu Starsa pa me zamolila da te podsjetim na sutra. Ujedan. — Zabava... umalo sam zaboravila. — Zabacila je glavu, a sum-nja joj se ponovno javila u onim njezinim očima boje uprženog šećera. — Prevalio si cijeli taj put ovamo samo da me podsjetiš na Phoebenu zabavu? — Phoebenu zabavu? Mislio sam daje Mollvna. — Nije. Tim bolje. Uzeo je malog ružičastog Beanie Baby zeku ko-jega je držala na ekranu kompjutora i razgledao ga. — Odlaziš li na puno zabava kod Calebovvih? — Na neke — odgovorila je sporo. — Zašto? — Mislio sam se da ti se i ja prikačim. — Okrenuo je pozadi-nu zeca i provjeravao mu rep. — Ili možda već imaš nekoga s kim ideš. — Nije to... - utonula je natrag u svoj radni stolac i razroga-čila oči. - Opa, pa to je zbilja jadno. Mene koristiš da bi došao do Phoebe. Ne možeš sam dobiti pozivnicu za njezinu zabavu pa sad mene koristiš. — Tako nekako. — Vratio je zeca na povišeno mjesto. — Cak ti nije ni neugodno. — Teško je posramiti jednoga agenta. — Ne shvaćam. Phoebe i Dan svakoga pozivaju na svoje za¬bave. — Ona i ja prolazimo kroz trnovito razdoblje, samo je u tome problem. Moram izgladiti stvari. — Misliš da to možeš učiniti na zabavi? — Smatram da će u takvoj prigodi biti opuštenija. — Koliko dugo već traje to trnovito razdoblje? — Oko sedam godina. -Ajoj. Proučavao je plakat Jasperajohnsa. - Bio sam pretjerano na¬silan kad sam počinjao i naveo sam je da ispadne loša. Ispričao sam joj se, ali čini mi se da ne može prijeći preko toga. — Nisam sigurna daje ovo najbolji način da s njom riješiš taj problem. — Gle, Annabelle, želiš li ti meni pomoći ili ne želiš? -Ja samo... — U redu — rekao je iznenada. — Uvijek zaboravljam kako


imamo dvije različite filozofije po pitanju vođenja posla. Ja svoje klijente želim zadovoljiti, a ti za svoje ne mariš. Ali možda se ti ograničavaš na starije. Naglo je ustala sa stolca a palma na glavi se zanjihala. — Dobro. Želiš sa mnom sutra na tu zabavu, samo naprijed, nemam ništa protiv. — Sjajno. Pokupit ću te u podne. Ima li pravila odijevanja? — Dođem u iskušenje da ti kažem da staviš crnu kravatu. — Ležerno dakle. — Kroz prozor je spazio Bodieja kako parkira uz rubnik. Bokom se naslonio na rub njezina stola. — Nećemo spominjati Phoebe kako sam te zamolio da me povedeš. Samo joj reci kako smatraš da previše naporno radim i da mi treba malo opuštanja prije nego upoznam neku od tih žena koje si mi namijenila i koje čekaju na red. — Phoebe nije glupa. Ne misliš valjda da će povjerovati u to? — Budeš li uvjerljiva, hoće. — Ispravio se i uputio prema vrati¬ma. - Uspješni ljudi stvaraju svoju vlastitu stvarnost, Annabelle. Dohvati loptu i ubaci se u igru. Prije nego mu je uspjela reći da ona već igra onoliko žestoko koliko umije, on se već udaljavao niz pločnik. Prišla je vratima i zalupila ih za njim. Ponovno ju je vidio u najgorem izdanju: bez šminke, telefoni joj nisu radili i bučno se prepirala s gospodinom Bronickijem. Dobro je jedino bilo to što će mu u uspo-redbi s njom Rachel večeras doista dobro izgledati. # Annabelle se pitala jesu li njih dvoje već spavali zajedno. Pomisao na to nekako ju je tjerala u veliki očaj. Zaputila se u kuhinju i natočila čašu ledenoga čaja, koju je odnijela natrag u ured odakle je nazvala Johna Nagera da provjeri kako je prote kao ručak koji je dogovorila. Bila je prehlađena, Annabelle. Zamjetna prehlada. -Johne, žene dolaze s klicama. Ovisi u kom stupnju. Pitala se kako bi Heath izišao na kraj s klijentom hipohon-drom. - Želi vas ponovno vidjeti - rekla je, ali ako niste zain-teresirani, imam druge klijente koji će biti. Gle... jako je lijepa. I puna klica, baš kao sve ostale s kojima sam vam ugovorila spojak. Kako to objašnjavate? John je na kraju odlučio da će pokušati. Izvukla je usisavač i nekoliko puta njime površno mahnula niz stube, a potom vrč napunila vodom da zalije Naninu zbirku afričkih ljubičica. Dok je dodavala nekoliko kapi umjetnog gnojiva razmišljala je o


ugo-varanju susreta između gospode Porter i gospodina Clemensa. Oboje su ostali bez partnera i bili u sedamdesetima. Bilo je to još dvoje Naninih klijenata kojih se nije mogla posve oslobodi¬ti. Gospođa Porter bila je crnkinja, gospodin Clemens bijelac, što bi možda moglo predstavljati problem za njihove obitelji, ali Annabelle je osjetila da su jako zainteresirani kad je na njih na-letjela u trgovini, a osim toga, oboje je voljelo kuglanje. Ponijela je vrč u ured. Hoće li se ona ikada riješiti tih seniora? Bez obzira na to koliko im puta ponovila daje agencija Vjenčanja Myrna prestala poslovati, oni su se i dalje nastavljali pojavljivati. No to nije sve, jer su od nje očekivali da im nastavi zaračunavati Nanine pristojbe. Kad je zalila afričke ljubičice sjela je platiti račune. Zahvaljujući Heathovom novcu riješila je one goruće. Jučer je nazvala Melanie raspitati se zanima lije da se prijavi kao kandidatkinja, stoje značilo priznati svoje pravo zanimanje. Na svu sreću Melanie je imala smisla za šalu i doimala se zainteresirano. Stvari su se kretale nabolje. Na njezinom stolu otkucao je sat u obliku Male sirene. Dosad je Heath već trebao pokupiti Rachel. Ići će u Tru, tamo gdje se kavijar pojavljuje na stolu u minijaturnom staklenom stubištu i gdje večera za dvoje sigurno lako može iznositi četiristo dolara. Ona nikada nije bila tamo, ali čitala je o tome. Razmišljala je o tome da ode do nekoliko kafića u mjestu i podijeli svoje posjetnice, ali nije imala dovoljno snage da se pre-odjene. Petak večer. Nije imala vrući spoj. Nije bilo izgleda za vrući spoj. Posrednici za upoznavanje i samoj je bio potreban posrednik. Željela se udati, željela je obitelj, posao koji voli... Je li bilo previše to tražiti od života? Ali kako će ikada uspjeti naći muškarca za sebe kad je najbolje davala drugima? Ne znači to daje Heath bio najbolji. On je bio dobar suprug samo u svojim mislima. Ipak to nije bilo sasvim pošteno reći. Sve što je činio činio je dobro, pa bi se tako potrudio i u braku. Bi li se ili ne bi to pokazalo dovoljno dobrim, trebalo je tek vidjeti. Na svu sreću, to nije bio njezin problem. Izvukla je DVD, IVaitingfor Guffman, a potom se sjetila daje pripadao Robu i umjesto njega izabrala Šašavi petak15. Upravo je došla do onoga djela kad Jamie Lee Curtis i njezina kći za-mjenjuju tijela kad je telefon zazvonio. Annabelle, Rachel je. Stisnula je gumb za zaustavljanje vrpce. - Kako ide? Nismo na istoj valnoj duljini. Sto ti to znači? Odakle zoveš?


Iz ženskog zahoda iz Trua. Susret ne uspijeva. Ne mogu to shvatiti. Heath i ja smo se jako dobro zabavljali one večeri kad si nas upoznala, sjećaš se, ali sad je sve nekako bezvezno. Znala sam da će to učiniti. Cijele večeri priča na mobitel, ne li? Nije primio nijedan poziv. Zapravo, savršen je džentlmen. Ali oboje se jako trudimo održati razgovor. 15 Freakf Friday - kod nas prevedeno kao Šašavi petak - zamjena tijela odnosi se zapra-vo na zamjenu uloga. Majka i kći bude se jedna u tijelu druge, stavljajući se tako u kožu druge osobe kako bi bolje mogle shvatiti međusobne postupke. Cijeli tjedan je na putu. Sigurno je umoran. Mislim da nije to. Nego, ništa se ne događa. Zbilja sam ra-zočarana. Prvi put sam osjećala iskre. Ti nisi? Naravno. Pitaj ga o poslu. Ili o bejzbolu. Navijač je Soxa. Još se potrudi. Rachel je rekla da hoće, ali nije se doimala optimističnom, a kad je Annabelle spustila slušalicu osjećala se ispuhanom... i pao joj je kamen sa srca. Još jedan razlog za biti depresivan. OSMO POGLAVLJE Mušice su se jatile u plafonijeri iznad vrata. Bar koji je bio smješten u bivšem skladištu uz North Avenue nosio je naziv Suey i na njemu je bio znak koji je prikazivao veliku crvenu svinju s kapom vozača kamiona. - Očaravajuće — ote¬gnuto je izgovorila Portia. Bodiejoj se glupavo nacerio, stoje odgovaralo njegovoj pri¬jetećoj obrijanoj glavi, zastrašujućim tetovažama i mišićima pla¬ćenog ubojice. — Znao sam da će ti se svidjeti. Bila sam sarkastična. Zašto? Zato što je to sportski bar. Ne sviđaju ti se sportski barovi? Čudno. — Pridržao joj je otvorena vrata. Zakolutala je očima i ušla za njim. Prostor je bio golem i bučan, zaudarao na ustajalo pivo, pomfrit i losion nakon brija¬nja, a povrh svega toga još i na kolonjsku vodu. Iz bara se ulazilo u veću prostoriju sa stolovima, igrama i zidovima od građevnih blokova na kojima su bili logotipi momčadi Chicaga. Nazrela je čak još veći prostor otraga, u kojemu su bili metalni orma¬rići i pješčani odbojkaški


tereni ograđeni narančastom plastič¬nom ogradom. Seksi lutke na napuhavanje, oznake za pivo i Star Wars svjetleće sablje visjele su s otvorenih kosih krovnih greda. Muškarci ostaju muškarci. Na svu sreću to nije bilo mjesto u koje bi njezini prijatelji navraćali. Odjenula se ležernije za večer i izvukla stare grimiznoljubi-časte pamučne hlače, pripijenu mornarskomodru majicu s uši-venim grudnjakom i ravne sandale. Čak je i svoje dijamantne naušnice zamijenila jednostavnim srebrnim alkama. Išla je za Bodiejem pokraj razbijačke skupine dvadesetogodišnjaka koji su zapostavljali gledanje televizije koja im je bila iznad glava da bi ^a barom ispijali tekilu. Kad se rulja razmaknula postala je svje¬sna ženskih pogleda na Bodieju. Nekolicina njih zazvala ga je po imenu. Mišićavi muškarci uvijek su nastojali izgledati šlam-pasto, ali njegova polo majica boje kave i platnene hlače nisu mu mogle pristajati bolje nego su mu pristajali, što nije promaknulo nijednoj ženi koja se tu zatekla. Pratila gaje u korak, koji je bio dovoljno dugačak da spriječi ostale da ne lupe u nju, i dopustila mu daje vodi do stola s koje¬ga se pružao pogled na mehaničkog bika i odbojkašku utakmicu koja se odigravala u susjednoj prostoriji. Naručiti vino ili neka¬kav koktel činilo joj se veoma rizičnim pa se odlučila za bezal¬koholno pivo, ali zatražila je da joj ga posluže u boci. Tako joj je lakše izbjeći opasnosti da joj u pivo ubace drogu. On se opustio sa svojim pivom i neskriveno je promatrao. — Koliko imaš godina? Dovoljno da znam da mije ovo najgori dan u životu. Ženama poput tebe teško je odrediti godine. Koža ti je pre-divna, ali oči su ti stare. -Još nešto? - upitala je hladno. Recimo četrdeset tri, četrdeset četiri. Imam trideset sedam — odbrusila je. Ne, ja imam trideset sedam. Ti imaš četrdeset dvije. Malo sam istraživao. Zašto onda pitaš? Htio sam vidjeti odaješ li se nečim kad lažeš. - Po izra¬zu njegovih bljedunjavih očiju vidjelo se da se zabavlja. - Sad znam. Nije se dala navući na mamac. -Je li ovaj izlazak već zavr¬šen? Tek je započeo. Mislim da bismo na jelo mogli pričekati nakon što odigramo, ne bismo li?


Odigramo? Načinio je nagli trzaj glavom pokazavši prema odbojkaškom igralištu. — Za četrdeset minuta imamo utakmicu. Dobro. Dakle odmah nakon što izidem odavde, jeli tako? — Već sam nas upisao. Moraš igrati. — Krivo. — Trebao sam ti reći da poneseš kratke hlače. — Vjerojatno si imao previše drugih, težih stvari na umu. Osmjehnuo se. — Ti si jedna lijepa kučka. — Hvala ti. Naježila se kad se još šire osmjehnuo. Ponovno je pomislila kako nije tako glup kao što se čini. — Svakako težak zadatak — rekao je. — Ovo je moj sretan dan. Lecnula se kad je posegnuo prema njoj, ali kad joj je vrškom prsta dotaknuo dno vrata lagani drhtaj prostrujao joj je niz kožu. Ti i ja ćemo se lijepo slagati... sve dok ti tu dobro i čvrsto za¬kačenu pseću ogrlicu budem stezao oko vrata. Još jedan trzaj joj je poput elektrošoka prostrujio kroz živčane završetke i naglo se odmaknula. Na svu sreću trojica muškaraca koji su se motali oko šanka izabrali su baš taj trenutak za prila-zak. Svi su bili mladi i uljudni. Bodie ju je predstavio, ali njih je zanimao isključivo on. Saznala je da se profesionalno bavio nogometom, i dok su muškarci razgovarali o sportu imala je ne¬običan i nelagodan osjećaj daje nevidljiva. Malo se opustila. Kad su se mladići razišli znala je daje došlo vrijeme da uzme stvar u svoje ruke. - Pričaj mi o sebi, Bodie. Otkuda si? Proučavao ju je, gotovo kao daje u sebi donosio odluku koliko joj toga želi otkriti. Sjedne točke na karti na jugu Illinoisa. — Dečko iz maloga grada. — Moglo bi se i tako reći. Odrastao sam u parku s pokretnim kućama, gdje sam bio jedino dijete u mjestu. Moja spavaća soba gledala je na smetlište. Njegovo sirovo podrijetlo vidjelo se po svemu pa nije bila iznenađena. — A što je s tvojim roditeljima? — Majka mije umrla kad sam imao četiri godine, a otac mije bio pijanac. Dobro je izgledao i znao sa ženama. Vjeruj mi, bio


sam okružen mnogim ženama tijekom odrastanja. Sve je to bilo tako jadno daje Portia požalila što gaje uopće upitala. Pomislila je na svog bivšeg supruga, besprijekornog pe¬digrea, na desetke ostalih muškaraca s kojima je tijekom svih tih godina izlazila, od kojih su se neki vlastitim radom podigli, ali svi su oni bili uglađeni i lijepih manira. A eto gdje se ona sad nalazi, u sportskom baru s muškarcem koji izgleda kao da zara¬đuje guranjem mrtvih tijela u automobilske prtljažnike. Bio je to još jedan znak da joj je život izmicao iz ruku. Bodie se ispričao, a ona provjerila pozive na mobitelu. Stigla joj je poruka od Juanite Brooks, direktorice okružne inicija¬tive za male poduzetnike. Portia joj je odmah odgovorila. Dobrovoljni rad za CSBI pomogao joj je popuniti prazninu koja joj je u životu ostala nakon razvoda. Premda to nikada nikome nije priznala, trebalo joj je dokazivanje, potvrda daje najbo¬lja, što je nalazila u mentorstvu nad nekoliko novih poslovnih žena. Mogla im je ponuditi mnogo teško stečene mudrosti. Da je samo hoće slušati. — Portia, razgovarala sam s Mary Churso — rekla je Juanita. — Znam da si bila uzbuđena zbog toga što ćeš je savjetovati, ali... traži daje dodijelim nekome drugome. — Nekome drugome. Ali to je nemoguće. Provela sam jako mnogo vremena s njom. Namučila sam se. Kako mije to mogla učiniti? — Mislim daje bila pomalo prestrašena — rekla je Juanita. — Baš kao i ostale. Na trenutak je oklijevala. - Cijenim tvoju pre¬danost, Portia. Iskreno je cijenim. Ali većina žena koje k nama dolaze žele da se s njima postupa malo nježnije. — Portia je u nevjerici slušala kako joj Juanita objašnjava kako trenutno nema na umu nikoga s kim bi ona radila, ali da će je obavijestiti ako naiđe netko 'poseban'. Potom je prekinula vezu. Portia nije mogla vjerovati. Osjećala se kao da joj je neka di-vovska ruka istisnula zrak iz pluća. Kako joj je Juanita mogla to ukrasti? Ljutnjom se borila protiv panike. Ta žena bila je užasan administrator. Apsolutno najgora. Učinkovito je otjerala Portiu zato stoje od tih žena očekivala najbolje i nije se pokroviteljski odnosila prema njima. Baš u tom trenutku odnekud se ponovno stvorio Bodie. Bilo joj je potrebno nešto što će joj odvratiti pozornost pa je gurnula mobitel u torbicu i promatrala ga kako prilazi. Bijela majica krat-


kih rukava ocrtavala mu je prsa, a crne sportske hlačice isticale snažnu muskulaturu nogu. Na jednoj je bio dugačak naboran ožiljak. Bila je u šoku kad je osjetila da joj se osjeti bude. — Vrijeme je za predstavu. — Povukao ju je na noge. Juanita ju je toliko rastrojila daje zaboravila na igru. — Neću igrati. — Naravno da hoćeš. - Nije se obazirao na njezine prosvjede dok ju je upućivao prema odbojkaškom igralištu. — Hej, dečki, ovo je Portia. Profesionalna odbojkašica sa Zapadne obale. — Bok, Portia. Samo dva igrača bile su žene. Jedna je nosila kratke hlače i doimala se kao da se ne šali. Druga je bila odjevena u običnu odjeću te su i nju po svoj prilici dovukli u igru. Portia je mrzila raditi nešto u čemu nije bila dobra. Odbojku nije igrala još od vremena kad je bila brucošica na fakultetu, i jedini dio igre koji je na nešto sličio bilo je njezina serva. Bodie ju je lagano prstima uhvatio za potiljak i stisnuo do¬voljno čvrsto daje podsjeti na onu opasku o psećoj ogrlici. — Odbacuj te sandale sa sebe i pokaži nam što znaš. Nije vjerovao da će ga poslušati. Bila je to proba i očeki¬vao je da ona neće proći na njoj. Ali neće ona sebi dopustiti ne¬uspjeh. Ne ponovno. Ne nakon onoga što joj se upravo dogo¬dilo s Juanitom. Odbacila je sandale i zakoračila u pijesak. On je kimnuo, je li to bilo u znak poštovanja, i okrenuo se obratiti drugom igraču. Lopta je u njezinu blizinu došla tek nakon sedam minuta igre kad ju je pogodila ravno u prsa. Nije joj mogla izbjeći pa ju je gurnula u mrežu. Ispostavilo se da se Bodie naglo sagnuo dohvatiti je i uz slanje pijeska uvis uspio je nekako podignuti i prebaciti. Bio je nevjerojatan sportaš, iznimne tjelesne snage, brz i zastrašujući. Osim toga, bio je timski igrač koji je drugima namještao udarce umjesto daje bezobzirno za sebe zadržavao loptu. Portia je igrala žestoko, ali osim pogotka kojeg je osvojila prilikom serviranja bila im je samo teret. No uz Bodieja koji je uz nju popunjavao prazninu, njihova ekipa dobila je obje uta¬kmice i ona je, proslavljajući s njima, osjetila ono staro ushićenje. Poželjela je daje sad vidi Juanita Brooks i svi ostali iz okružne inicijative za malo poduzetništvo.


Obrisala se u zahodu, onoliko koliko je mogla, ali samo je tuš mogao saprati prljavŠtinu koja joj se uvukla u kosu i medu nožne prste. Vratila se za stol baš kad se Bodie ponovno pojavio u običnoj odjeći. U baru nije bilo tuševa, pa nije trebao tako dobro mirisati, na ugodno muško naprezanje, sapun s mirisom borovine i čistu odjeću. Kad je sjeo natrag na svoje mjesto rukav pletene majice zadigao mu se na bicepse i dodatno otkrio zaku¬častu plemensku tetovažu na njima. Nacerio se. Bila si užasna. Sad si se u to uplela. Nitko je više večeras neće poraziti. — Sad si pretjerao i povri¬jedio me — zagugutala je. Bože, jedva čekam da te odvedem u krevet. Osjetila je kako je ponovno podilaze uznemirujući trnci. Dograbila je pivo koje joj je naručio i otpila gutljaj, ali bilo je pretopio da bije rashladilo. - Mnogo toga pretpostavljaš. Ne baš mnogo. - Prignuo se. - Kako bi inače bila sigurna da ću pred Heathom držati jezik za zubima? Veoma neobično, ali čini se da ne mogu zaboraviti tu malu epizodu špijuniranja. Ucjenjuješ me seksom? Zašto ne? - Ponovno se smjestio u stolcu i cerekao. - To će ti u svakom slučaju biti dobra isprika da učiniš to što u sva¬kom slučaju želiš. Daje neki drugi muškarac takvo što izjavio nasmijala bi mu se u lice, ali osjetila je bol u utrobi. Imala je nekakav jako čudan osjećaj da Bodie o njoj zna nešto što drugi ljudi ne shvaćaju, možda nešto što ni njoj samoj nije bilo jasno. - Zavaravaš se. Protrljao je zglobove prsta. - Nema toga što volim više od seksualne dominacije nad snažnom ženom. Čvrsto je prstima obujmila bocu, ne zbog osjećaja prijetnje, on se samo pretjerano zabavljao, nego zato što su je njegove ri¬ječi uzbudile. - Možda bi trebao razgovarati s psihićem? I pokvariti nam svu zabavu? Ne slažem se s tobom. S njom nitko nikada nije igrao erotske igrice. Prekrižila je noge i klonulo mu se osmjehnula. - Čovječuljak se zavarava. Prignuo se i prošaptao joj u usnu školjku. - Platit ćeš mi zbog toga jedne od narednih večeri. — Potom ju je ugrizao.


Umalo je zaječala, ali ne od bola, nije ju ozlijedio, nego od uznemirujućeg uzbuđenja. Na sreću je jedan od ljudi koji su s njima igrali odbojku prišao stolu i Bodie se povukao dajući joj priliku da dođe k sebi. Ubrzo nakon toga stigla im je hrana. Bodie je naručio ne po-savjetovavši se s njom, a potom se još usudio kažnjavati je što ne jede. - Ništa nisi pravo ni zagrizla. Samo lickaš. Nije ni čudo što si mršava. — Slatkorječivi vražićak. Ali dok su ti usta otvorena... - ubacio joj je pomfrit. Progutala je, u šoku zbog masnoće i soli, ali zakrenula je gla¬ vom kad joj je ponudio drugi. Pokraj stola se zaustavilo još od¬ bojkaša. Dok je Bodie s njima čavrljao ona je nagonski pogledom preletjela preko žena u baru. Bilo je nekoliko baš lijepih i žudi¬ la je za tim da im ostavi posjetnicu, no nije se mogla prisiliti da ustane. Bodie je svojom prisutnošću isisao sav kisik iz prostorije i zrak je bio razrijeđen pa nije mogla disati. Od trenutka kad su napustili sportski bar i ušli u predvor¬je njezine zgrade, već je gotovo bila obezglavljena od želje. U mislima je isprobavala kako će postupati s njim. Točno je znao kakav učinak ima na nju i, naravno, očekivao da ga ona pozove gore k sebi. Neće ga pozvati, no on će svejedno ući u dizalo, a njezina reakcija bit će hladnokrvno zabavljanje. Savršeno. Ali Bodie Gravje u pripremi imao još jedno iznenađenje. — Laku noć, bombarderko. - Dao joj je samo poljubac u čelo, i udaljio se. U subotu ujutro Annabelle je ustala rano i zaputila se u Roscoe Village, bivše utočište rasparčivača droge, koje su 1990.- tih po¬čeli naseljavali ljudi srednjeg sloja. Sad je to bilo prilično urba¬no susjedstvo s obnovljenim kućama i divnim trgovinama koje su pružale ugođaj maloga grada. Nalazila se s kćerkom jedne od bivših Naninih susjeda u poslovnom prostoru njezinog ar¬hitektonskog ureda u ulici Roscoe. Čula je daje ta žena prava ljepotica pa ju je željela osobno upoznati i vidjeti bi li bila prava osoba za Heatha. * Ispostavilo se da je žena bila draga, ali ni blizu hiperaktiv-na poput njega, stoje bio učinkovit recept za katastrofu. Ali Annabelle ju je svakako smatrala dobrom prilikom za bračno posredovanje i odlučila oči držati otvorene. Iznenadna bol koju je osjetila zbog gladi podsjetila ju je da nije našla vremena za doručak. Budući da Heath po nju neće doći prije podneva uputila se preko ulice do


Victorv's Bannera, ve¬drog minijaturnog vegetarijanskog kafića kojega su držali sljed¬benici nekog indijskog duhovnog vode. Umjesto zagušljivosti i mirisa tamjana u unutrašnjosti kafića Victorv's Banner zatekla je pepeljastoplave zidove, sunčano žute bankete i poput sira bijele stolove koji su pristajali uz vrpce kojima su bili privezani zasto¬ri na prozorima. Sjela je za prazan stol i počela naručivati jedno od svojih omiljenih jela, domaći francuski prepečenac s masla¬cem od breskve i pravim sirupom od javora, ali pozornost su joj privukle oblatne koje su pronosili. Na kraju se ipak odlučila za palačinke s jabukama i orasima. Kad je otpila prvi gutljaj kave otvorila su se vrata zahoda u stražnjem dijelu prostorije i na njima se pojavila poznata osoba. Annabelle je obuzela malodušnost. Ta žena bila bi visoka i bez svojih pletenih natikača s visokim potpeticama. Imala je široka ramena i bila dobro odjevena, u namreškane bijele hlače i ko-raljnocrvenu bluzu kratkih rukava koja joj je pristajala uz svije-tlosmeđu kosu do ramena. Bila je precizno našminkana i blago naneseno sjenilo isticalo je poznate tamne oči. Kafić je bio premalen da bi se moglo sakriti u njemu i Rosemarv Kimble je odmah spazila Annabelle. Čvršće je sti¬snula svoju slamnatu torbicu. Na velikim zdepastim rukama imala je dugačke nokte, nalakirane lakom boje karamele, i tri zlatne narukvice oko zapešća. Prošlo je skoro pola godine otkad ju je Annabelle zadnji put vidjela. Rosemarvno lice bilo je uže, a bokovi zaobljeniji. Prišla je stolu i Annabelle je osjetila pre¬dobro poznat uragan emocija: ljutnju i izdaju, samilost i odboj¬nost... bolnu nježnost. Rosemarv je premjestila torbicu iz jedne ruke u drugu i pro¬govorila tihim melodioznim glasom. — Upravo sam završila s doručkom, ali... imaš li što protiv da ti pravim društvo? Da, imam, poželjela je reći Annabelle, ali poslije bi samo osje¬ćala krivnju pa je neodređeno pokazala glavom u smjeru stolca njoj sučelice. Rosemarv je torbicu namjestila na krilo i naručila ledeni čaj, a potom se počela poigravati s narukvicom. — Ćula sam da si uhvatila velikog klijenta. Od Molly si čula. Rosemarv joj se cinično osmjehnula. — Ne zoveš, ne pišeš. — Molly mi je jedini izvor informacija. Dobra mije prijateljica. Za razliku od Annabelle koja to nije bila. Usredotočila se na svoju kavu. Napokon je Rosemarv prekinula neugodnu šutnju. - Kako je ovih dana Uragan Kate? Petlja se u sve, kao i obično. Želi da se školujem za raču-novotkinju.


Brine o tebi. Annabelle je previše naglo odložila šalicu i kava se prelila preko ruba. — Pojma nemam zašto. Ne pokušavaj sve probleme koje imaš s Kate svaljivati na mene. Oduvijek te izluđivala. Da, naravno, naša situacija nije tome potpomogla. Ne, nije - rekla je Rosemarv. Annabelle je gotovo tjedan dana nakon što joj se svijet srušio čekala da nazove majku, nadajući se da će joj dotad uspjeti to priopćiti a da ne zaplače. Mama, Rob i ja smo raskinuti zaruke. Još uvijek se sjećala Kateinog vriska. - Ma što ti to govoriš? Nećemo se vjenčati. Ali do vjenčanja su još samo dva tjedna. Volimo Roba. Svi ga vole. On je jedini muškarac s kojim si izlazila koji je inteligentan i koji do¬nosi prave odluke. Savršeno se nadopunjujete. Kako izgleda i presavršeno. Budi spremna nasmijati se. — Teško je to izgovorila. - Izgleda daje Rob žena zarobljena u tijelu muš¬karca. Annabelle, jesi ti popila nešto? Annabelle je to svojoj majci objasnila na isti način na koji je to Rob objasnio njoj, kako se otkad zna za sebe loše osjećao u Vlastitom tijelu, o živčanom slomu koji je imao godinu dana prije nego su se njih dvoje upoznali, za što joj nikada nije našao priliku reći, o njegovom uvjerenju da će ga ljubav prema njoj izliječiti i konačnog shvaćanja da ne bi mogao nastaviti živjeti kao muškarac. Kate je zaplakala i Annabelle je plakala zajedno s njom. Osjećala se glupom zato što u to nije posumnjala, ali Rob je bio pristao ljubavnik i imali su zadovoljavajući seksualni život. Dobro je izgledao, bio zabavan i osjećajan, i nikada ga nije sma¬trala ženskastim. Nikada ga nije zatekla kako isprobava njezi¬nu odjeću ili koristi njezinu šminku. Sve do te grozne noći kad je počeo plakati i kad joj je rekao da više ne može nastojati biti netko tko nije smatrala je daje on ljubav njezina života. Kad sad razmisli o tome, bilo je znakova po kojima se to dalo naslutiti: njegova ćudljivost, česta spominjanja nesretnog djetinj¬stva, neobična pitanja o Annabellinim djevojačkim iskustvima odrastanja. Laskala joj je pozornost koju je posvećivao njezinom mišljenju i govorila je svojim prijateljima kako je sretna što


ima zaručnika koji se toliko zanima za nju kao osobu. Nijednom nije posumnjala da on skuplja podatke, važući njezino u odnosu na svoje iskustvo, kako bi mogao donijeti konačnu odluku. Nakon stoje otkrio poražavajuću istinu rekao joj je daje i dalje jedna¬ko voli. Plakala je i zahtijevala da joj točno kaže što očekuje od nje po tom pitanju. Njezini srušeni snovi bili su dovoljno bolni sami za sebe, ali morala se suočiti s poniženjem kako to reći prijateljima i rođa¬cima. - Sjećate se mog bivšeg zaručnika Roba. Najsmješnije je to što... Koliko god se trudila nije se mogla osloboditi onoga o čemu je razmišljala kao o 'faktoru odvratnosti'. Vodila je ljubav s muš¬karcem koji je želio biti žena. Nije našla utjehu u njegovu objaš¬njenju da su spolni identitet i seksualnost dva različita pojma. Znao je da se to čudovište nadvilo nad njima kad su se zaljubili, ali o tome nije rekao ni riječi, sve do onoga popodneva kad je isprobala vjenčanicu. Te večeri uzeo je svoju prvu dozu estro-gena i počeo svoju preobrazbu od Roba u Rosemarv. Od tada su prošle gotovo dvije godine i Annabelle još nije bila prevladala osjećaj izdaje. No istodobno se nije mogla pre¬tvarati daje uopće ne zanima. — Kako je na poslu? - Rosemarv je bila dugogodišnji direktor marketinga u Molh/noj izdavač¬koj kući Birdcage Press. Ona i Molly usko su surađivale kako bi povećale tržište za Mollvnu dječju knjigu Zeko Daphne, do¬bitnicu nagrade. Ljudi se napokon počinju privikavati na mene. Vjerujem da ti nije bilo lako. — Neko vrijeme Annabelle je željela da mu bude teško, željela da njezina stara ljubav pati, ali sad se više nije tako osjećala. Sad je jednostavno željela za¬boraviti. Žena koja je nekada bila njezin zaručnik zagledala se u nju preko stola. - Samo želim da... — Ne govori to. Bila si mi najbolja prijateljica, Annabelle. Želim to natrag. Ponovno je na površinu izbila stara gorčina. — Znam da želiš, ali to ne možeš dobiti. — Bi li ti pomoglo ako ti kažem da me više ne privlačiš sek¬sualno? Očito su hormoni učinili svoje. Prvi put u životu poči¬njem gledati muškarce. Vrlo neobično. — Pričaj mi o tome.


Rosemarv se nasmijala i Annabelle joj se uspjela osmjehnuti zauzvrat, ali koliko god daje željela Rosemarv dobro, nije joj mogla biti osoba kojoj će se povjeravati. Njihov odnos lišio ju je previše toga. Ne samo stoje izgubila vjeru u sposobnost pro¬cjene ljudi nego je izgubila i povjerenje u svoju seksualnost. Koji bi luzer mogao tako dugo biti s nekim u intimnoj vezi i ne po¬sumnjati daje nešto negdje ozbiljno pošlo naopako? Stigle su njezine palačinke. Rosemarv je ustala i tužno joj se obratila: — Pustit ću te da pojedeš u miru. Bilo mije drago vi¬djeti te. Najviše što je Annabelle uspjela reći zauzvrat bilo je tiho: -Sretno. Pozivaju li te na većinu zabava koje priređuju Phoebe i Dan? - upitao je Heath nekoliko sati kasnije dok je upravljao svojim BMW-om u dugačkom drvoredom omeđenom prilazu koji je vodio do kuće Calebowih. S njihove desne strane, na popod¬nevnom suncu iznad staroga voćnjaka, tamo gdje su jabuke tek zarudjele, kružio je jastreb. — Samo na neke - odgovorila je. - Ali mene Phoebe voli. — Samo se ti smij, ali meni nije smiješno. Zbog toga sam iz¬gubio neke sjajne klijente. — Lagala bih kad bih rekla da mi te, za promjenu, nije drago vidjeti u mojoj milosti. — Ne uživaj previše u tome. Vjerujem u tebe, da nećeš ovo uprskati. Bojala se da već jest. Trebala je unaprijed razgovarati s njim u vezi današnje zabave, ali uvijek je postajala svojeglava kad su joj radoholičari počinjali naređivati što i kako, stoje također nasli¬jedila iz djetinjstva. Gume su kloparale po uskom drvenom mostu. Kad su prošli zavoj na vidiku se pojavila stara drvena farma. Izgrađena 1880-tih kuća u vlasništvu Calebowih bila je rustikalan dragulj u imućnom prigradskom naselju koje se naglo širilo. Danje tu kuću kupio još dok nije bio oženjen, a kako im se obitelj pove¬ćavala, on i. Phoebe dodali su krila, podigli krov i proširili pri¬zemlje. Krajnji ishod bio je divna, na sve strane dogradena kuća savršena za obitelj s četvero djece koja su odrastala. Heath je parkirao na prilazu, odmah do Mollvnog SUV-a, koji je imao Tigger zaslone za sunce prikačene za staklo. Prebacio je težinu na drugu nogu i ključeve zagurao u bočni džep žućka-stozelenkastih hlača. Nosio ih je uz dizajnersku polo majicu, a na ruci imao jedan od svojih TAG Heurer satova, ovaj je imao remen od smeđe krokodilske kože. Annabelle se osjećala po¬malo nedolično odjevena, u


sivim pletenim kratkim hlačama s vezicom u struku, blijedoj plavozelenoj majici s naramenicama ij. Crew japankama. Uočila je trenutak kad je ugledao mnoštvo ružičastih balona privezanih za dugačku tanku prečku ograde koja je omeđivala staromodni ulazni trijem. Sporo se okrenuo prema njoj, poput pitona koji se razmota-va pripremajući se za napad. - O kakvoj je to zapravo zabavi riječ? Ugrizla se za donju usnicu nastojeći slatko izgledati. - Ma trebao si pitati... Njegov mrki pogled zelenih očiju kasno je podsjetio Annabelle da on nema smisla za šalu kad je u pitanju posao. Nije ona baš bila zaboravila na to. Ne lupetaj, Annabelle. Smjesta mi reci što se događa. Bio bije zgazio da se pokušala izvući, pa je cvrkutavim gla¬som pokušala to izvesti taktično. - Opusti se i uživaj. Bit će zabavno. - Nije zvučala uvjerljivo, ali prije nego ju je mogao smožditi, na trijemu se pojavila Molly. Uz nju je bila Pippy. Obje su na sebi imale svjetlucave ružičaste velove. Pippyje još imala jagoda ružičastu haljinu princeze, a Molly jarko žute kaprice i majicu kratkih rukava s natpisom Zeko Daphne. Mrki izraz Heathova lica postao je još odvratniji. Molly se doimala strašno začuđeno, a potom se nasmijala kad je spazila Heatha. Uputio je po život opasan pogled prema Annabelle, nabacio usiljen osmijeh za Molly, i izišao iz auto¬mobila. Annabelle je pokupila svoju torbicu i krenula za njim. Nažalost, nije se riješila onog čvora čije je stezanje počela osje¬ćati u želucu. Heath? Ne mogu vjerovati - rekla je Molly. - Čak ni Kevina danas nisam mogla nagovoriti za ispomoć. -Je li? - odvratio je polako. - Mene je Annabelle pozvala. Molly joj je pokazala palčeve okrenute prema gore. - Super. Annabelle se prisilila osmjehnuti. Heath je prišao Molly, odajući dojam da se zabavlja, iako je Annabelle znala da se ne osjeća tako. - Premda mije Annabelle zaboravila reći na što me točno poziva. Ajoj — Mollyne oči su zaiskrile. Rekla bih ti bila da si pitao. - Annabelline riječi su se čak i njoj samoj doimale traljavo, a on se nije obazirao na nju. Molly se sagnula do svoje kćeri. - Pippi, reci gospodinu Heathu, što mi to priređujemo. Veo trogodišnjakinje se zanjihao kad je skočila i zaglušujućim glasom iz sve snage povikala: - Princezinu zabavul


Ma nemoj mi reći - otegnuto je izgovorio Heath. Polako se licem okrenuo prema Annabelle. Pretvarala se da proučava ružu penjačicu koja je rasla tik uz ulazni trijem. Bila je to Juliena i Tessina zamisao — rekla je Molly. -Annabelle se dobrovoljno javila pomoći. Annabelle je pomislila objasniti da su Julie i Tess najstarija djeca Calebowih, petnaestogodišnje blizanke, a potom shvatila da Heathu neće trebati objašnjenje. Njemu je posao zahtijevao doznati sve o četvero djece Dana i Phoebe: blizankama, dvana¬estogodišnjoj Hannah i devetogodišnjem Andrewu. Vjerojatno je znao koje im je omiljeno jelo i kad su zadnji put išli na pre¬gled kod zubara. Blizanke jedan dan ljeti dobrovoljno rade u Centru za soci¬jalnu skrb koji pomaže obiteljima s niskim prihodima - nastavila je Molly. - Rade s četverogodišnjakinjama i petogodišnjakinja-ma kojima pomažu u bržem svladavanju matematike i prirode. Htjele su prirediti zabavu samo radi zabave. Princezinu zabavul - ponovno se proderala Pippi poskaku¬jući gore dolje. Ne mogu ti reći koliko mi je drago što si tu - rekla je Molly. Tess i Julie su se jutros probudile s temperaturom pa smo bili pomalo izvan sebe. Pomagat će Hannah, ali ona se emotivno veže pa nije posve pouzdana. Pokušala sam nazvati Kevina i za¬moliti ga da se predomisli, ali on i Dan su nekamo odveli dečke i neće se javiti. Čekaj samo kad čuju tko ih je spasio. Bit će mi zadovoljstvo. - Heath se doimao tako iskrenim da bi mu Annabelle povjerovala da ga nije bolje poznavala. Nije ni čudo daje bio tako dobar u svom poslu. Začuli su zvuk motora i ugledali žuti miniautobus koji se pri-bližavao. — Molly se okrenula prema vratima: — Hannah, stigle su djevojčice! Nedugo zatim pojavila se dvanaestogodišnja Hannah Calebow. Mršava i nezgrapna više je nalikovala svojoj teti Molly nego majci Phoebe. Njezina svijetlosmeda kosa, izražajne oči i neznat¬no asimetrične crte lica obećavale su nešto zanimljivije od kon-vencionalne ljepote kad odraste, premda je u ovom trenutku bilo teško točno reći što. - Bok, Annabelle, rekla je kad je prišla. Annabelle je uzvratila pozdrav i Molly joj je predstavila Heatha kad se miniautobus zaustavio ispred kuće.


Annabelle, zašto ti i Heath ne pomognete Phoebe u stra¬žnjem dvorištu dok Hannah i ja iskrcamo djevojčice? Možda bi trebala biti malo opreznija u ophođenju s mamom - rekla je Hannah mekim glasom. Bilo joj je stalo do toga da ugodi. - Loše je raspoložena zato stoje Andrew jutros dirao tortu. Ovo postaje sve bolje i bolje - promrmljao je Heath. Potom se zaputio prema stazi označenoj popločanim kamenjem koja je vodila oko kuće. Tako je brzo hodao daje Annabelle morala kaskati za njim da bi ga sustigla. Možda bih se trebala ispričati - rekla je. - Bojim se da bih mogla... Ni riječi neću čuti - rekao je zlokobno. - Dobrano si me zeznula i nemamo mi što više reći jedno drugome. Požurila je sustići ga. - Nisam te namjeravala zeznuti. Mislila sam... Nemoj se ni truditi. Ne želim te slušati. Htjela si da ispad¬ nem glup. Nadala se da to nije istina, ali pretpostavljala je da bi moglo biti. Možda ne glup. Ali ne baš pri sebi. - Zbilja pretjeruješ. Tad se Piton okomio. Otpuštena si. Posrnula je zapevši o jedan pločast kamen. U njegovom glasu nije bilo emocija, nije bilo žaljenja za dobrim starim vremenima kad su se zajedno smijali, samo ta hladnokrvna izjava. Ne misliš to ozbiljno? O da, i te kako mislim. To je dječja zabava! Nije to nešto važno. Udaljio se ne progovorivši. Stajala je potišteno, bez riječi, u sjeni staroga brijesta. Opet je to učinila. Još jednom je dopustila da zbog naglosti doživi ka¬tastrofu. Dosad gaje jako dobro poznavala da bi shvatila koliko mrzi kad ga netko dovede u podređen položaj. Kako je mogla vjerovati da će to njemu biti zabavno? Možda i nije vjerovala. Možda je osoba koju je zbilja željela sabotirati bila ona sama. Njezina majka bila je u pravu. Nije bilo posve slučajno daje sve čega se Annabelle primila doživjelo neuspjeh. Je li vjerovala u to da ne zaslužuje uspjeh? Jesu li zato svi njezini pothvati za¬vršili katastrofalno? Naslonila se na deblo brijesta i trudila ne zaplakati.


DEVETO POGLAVLJE Heath je bio bijesan. Nije mu se sviđalo ispadati glupim ni u kakvim prigodama, posebice ne pred Phoebe Calebow. Ali zatekao se tu gdje uopće nije bio u svom elementu. Sve bi bilo u redu da su na toj zabavi bili tinejdžeri. Volio je tinejdžere. Znao je kako razgovarati s njima. Ali mala djeca, male djevojčice, bile su mu prava pravcata enigma. Njegova ljutnja prema Annabelle je rasla. Mislila je kako će to što mu je učinila biti smiješno, ali njemu nije bilo zabavno ništa stoje imalo veze s Phoebe. Nije se igrao kad je u pitanju bio posao. Annabelle je to znala, ali odlučila gaje iskušati, a on ju je morao baciti na koljena. Neće se čak ni zamarati time. Sentimentalnost i preispitivanje bili su za gubitnike. Usredotočio se na stražnje dvorište Calebowih s bazenom, stabla na koja se moglo penjati i otvoreni prostor dobro iskori¬štena dvorišta uređenog za veliku obitelj. Danas popodne mre-nasti krep visio je sa stabala, okruživao kameni popločani pri¬laz i prostirao se preko cijele penjalice s prečkama. Njime su bili ukrašeni i mali stolovi gdje su ružičasti baloni poskakivali na povjetarcu privezani za naslon svakog malog stolca. Svjetlucave haljine, poput one koju je nosila Pippi Tucker, prosule su se iz ružičastih kartonskih kutija, a u trošnim ružičastim teretnim kolima bila je hrpa plastičnih papuča. Lažni ružičasti dragulji ukrašavali su stolac u obliku prijestolja smješten nasred prilaza. Samo je velika zelena vreća u obliku zmaja, koja je visjela s grane javora, izbjegla toj ružičastoj pošasti. On se uvijek osjećao zadovoljno u svom tijelu, ali sad se osje¬ćao nezgrapno i njegova nazočnost na ovom mjestu bila je neu¬mjesna. Bacio je pogled prema bazenu i osjetio tračak nade. U bazenu će se osjećati baš kao kod kuće. Nažalost, na željeznim vratima bio je lokot. Očito su Molly i Phoebe zaključile da bi bilo preopasno nadzirati toliko male djece oko vode, ali on bi tu prokletu djecu nadzirao. Sviđala mu se opasnost. Daje imao sreće, jedna od tih malih dosadnjakovićki na neko vrijeme je mogla nestati pod vodom, i on bije spasio od utapanja. Time bi privukao Phoebenu pozornost. Vlasnica Starsa stajala je iza najudaljenijeg stolića i postavlja¬la nekakve kartonske drangulije. Poput svih ostalih, na glavi je imala jednu od onih bezveznih ružičastih kruna i promatrao ju je, osjećajući snažnu porugu. Vlasnici momčadi trebali su nositi Stetsone ili hodati gologlavi. Nikakve druge mogućnosti nisu dolazile u obzir.


Phoebe je baš u tom trenutku podignula pogled. Iznenađeno je razrogačila oči i ispustila jednu od tih kartonskih dranguli-ja. - Heath? — Bok, Phoebe. — Gle, to je nešto posebno, nije li? — Naglo je dograbila te, što li su već bile. — Koliko god bih se željela s tobom zavući u rovove na još jednu rudnu hrvanja u blatu, nemam sad vremena. — Annabelle je mislila kako će ti možda trebati pomoć. — I ta pomoć si ti? Mislim da nisi. Iskrivio je usnice u svoj najrazoružavajući osmijeh. — Priznat ću da tu nisam baš sasvim u svom elementu, ali ako me dobro uputiš, dat ću sve od sebe. Umjesto daje šarmira naveo ju je da postane sumnjičava pa je njezino lice poprimilo uobičajeni izraz nevjerice. Prije nego mu je uspjela postaviti pitanja vojska malih djevojčica nahrupi¬la je iza zavoja. Neke su se držale za ruke dok su ostale išle od¬vojeno. Stizale su različitih oblika, u različitim bojama, a jedna od njih je plakala. — Nova mjesta znaju biti zastrašujuća - čuo je Hannah kako govori — ali tu su svi jako, jako dragi. Budete li zbilja prestra¬ šene, samo se meni javite. Povest ću vas u šetnju. Ako budete trebale piškiti, pokazat ću vam gdje to možete obaviti. Naš psić je dobro zaključan i ni na koga ne može skočiti. A ako vidite pčelu, recite to nekome od odraslih. Sigurno je Molly na to mislila kad je rekla daje Hannah emo¬tivno osjetljiva. Molly je koraknula prema ružičastim kartonskim kutijama. — Svakoj princezi treba lijepa haljina, a ovdje su vaše. — Nekoliko hrabrijih djevojčica pohrlilo je naprijed. Phoebe mu je gurnula kartonske drangulije u ruku. — Stavi po jednu na svako mjesto. I ne naplaćuj mi za to. — Brzo se uda¬ljila pomagati. Annabelle nije bilo nigdje na vidiku. Žestoko se obrecnuo na nju i nije ga iznenadilo što joj je bilo potrebno vremena za oporavak. Nije se obazirao na neugodan grč u želucu. Sama je to zaslužila kad je prešla granicu. Proučavao je drangulije, ru¬žičaste kartonske zvijezde zalijepljene za krajeve drvenih kli¬nova. Postajao je sve neraspoloženiji. Sigurno su to čarobni šta¬pići. Dovraga, kakve veze imaju čarobni štapići s pomaganjem djevojčicama da nauče matematiku i prirodu. On je bio dobar iz oboje. Nije li se od tih djevojčica očekivalo stjecanje vješti¬na? Vještina? Jebeš čarobne štapiće. Dao bi on njima nekoliko jebenih računala.


Bacio je čarobne štapiće na stol i osvrtao se uokolo ne bi li ugledao Annabelle, ali nije se pojavila, što gaje zabrinulo. Premda ju je trebao otpustiti, nije je htio uništiti. Začulo se pi¬skutavo vrištanje iz kutija s haljinama. Iako su se djevojčice do¬imale poput vojske, bilo ih je samo petnaestak. Nešto mu je okrznulo nogu i zagledao u lice Pippi Tucker. Tema iz Ralja prostrujala mu je kroz glavu. Haljina trogodišnje djevojčice bila je izrazito ružičasta, boje Pepto Bismola, a oči su joj bile nedužne, poput zelenih okruglih žvakaćih. Samo je nakrivljeni raspušteni ružičasti veo u njezi¬nim plavim kovrčama davao naslutiti srce opasnog razbojnika. Pružala mu je veo kojega je čvrsto pridržavala svojom musavom šakicom. — Moraš imat' krunu na glavi. - Ne u ovom životu. — Kratko se zagledao u nju, dovoljno da joj dade do znanja da ne poviče dozivajući majku. Njezine male blijede obrve spojile su se baš kao obrve njezi¬na oca kad bi spazio usredotočeni napad protivničke momčadi na vodu navale. — Heath! - začuo je Mollvn glas iza hrpe haljina, šljokica i malih djevojčica. - Pripazi na Pippi dok ih sve ne odjenenio, moćeš li? — Sa zadovoljstvom. - Spustio je pogled na djevojčicu. Djevojčica je podignula pogled prema njemu. Proučavao je njezine okrugle oči i ružičasti veo. Počešala se po ruci. Prebirući po mislima napokon se nečega dosjetio. -Je li te itko ikada poučavao kako koristiti računalo? Vriska koja je dopirala iz smjera kutija s haljinama postajala je sve glasnija. Pippi je podignula bradu da ga bolje vidi, a veo joj skliznuo na potiljak. — Imaš žvakaće? — Zašto? — Volim žvakaće. -Uh. Pogled je brzo uperila u njegove džepove. - Gdje ti je mo¬bitel? — Hajdemo vidjeti što ti mama radi. — Hoću vidjet' tvoj mobitel. — Najprije mi vrati stari pa ćemo onda razgovarati. Nacerila se. — Vuuuulim mobitele. — Pričaj mi malo o tome.


Kad je prošli mjesec navratio Tuckerovima, nekoliko trenu¬taka ostao je nasamo s njihovom obožavanom. Zahtijevala je da vidi njegov mobitel. Bila je to nova novcata najmodernija mo-torola vrijedna petsto dolara, s dovoljno dodatne opreme koja mu je omogućavala lakše obavljanje posla, ali nije vidio ništa loše u tome. Ali kad joj gaje dao, pozvao gaje Kevin iz druge prostorije da pogledaju dio snimke utakmice.Tad gaje zadnji put vidio. Uspio ju je dobiti nasamo prije odlaska i pokušao s unakr¬snim ispitivanjem, ali iznenada dijete nije habhlo ingless. Ishod je bio gubitak dvadesetak važnih e-mail adresa i zadnjih bilješki za novi ugovor. Poslije je Bodie rekao Heathu daje trebao ispri¬čati Kevinu što se dogodilo, ali Kevin i Molly bili su zanesenja¬ci kad se radilo o njihovoj djeci i Heath nije mogao ni zamisliti da bi rekao nešto što bi mogli protumačiti kao kritiku upućenu njihovom malom zlatu. Udarala je nogom po travi. — Hoću odma' vidjet' mobitel. Zaboravi na to. Načinila je grimasu. Sranje, zaplakat će. Već je iz prijašnjeg iskustva znao daje na najmanji zvuk očaja koji je dopirao s klin-kinih usana Molly imala vrtoglavicu. Gdje lije dođavola bila Annabelle? Zavukao je ruku u džep i izvukao najnoviji mobitel. -Ja tu ga držati dok ga ti pogledaš. - Kleknuo je pokraj nje. Posegnula je rukom za njim. — Hoću gaja držati. Heath joj to ni na trenutak ne bi bio dopustio, nije bio toliko glup, ali Annabelle je baš taj trenutak izabrala za pojavljivanje, i bio je toliko iznenađen stoje vidi da više nije pratio što čini. Kruna, veličine krune kraljice Engleske, gnijezdila se u njezi¬nim neukroćenim raskuštranim kovrčama. Na sebi je imala du¬gačku srebrnkastu haljinu. Svjetlucavo lažno drago kamenje bilo je posuto po kitnjastoj suknji dok joj je trakica srebrne mreže bila prebačena preko golih ramena. Kad je zakoračila na travu sunce ju je obasjalo iz svih smjerova, rasplamsavalo joj kosu i stvaralo iskre na dragom kamenju. Nije ni čudo što su male prodorne djevojčice ušutjele. I on je bio poprilično zapanjen. Na trenutak je zaboravio koliko gaje naljutila. Premda je ha¬ljina bila maska, a veo lažan, doimala se gotovo čarobnom i nešto u njemu nije mu dalo da odvrati pogled. Dotad je već većina djevojčica bila odjevena. Navukle su ružičaste haljinice preko kratkih hlača i majica kratkih rukava. Kad im je Annabelle priš¬la zapazio je kako


joj japanke proviruju ispod ruba haljine. Iz nekog čudnog razloga doimale su se u redu. Pozdravljam vas, male moje ljepotice - ćurlikala je glasajući se poput dobre vještice iz Čarobnjaka iz Oza. —Ja sam Annabelle, vaša dobra vještica. Svaku od vas upitat ću kako se zove, a potom vas začarati i službeno pretvoriti u princeze. Jeste li spremne? Prodornom vriskom su, kako je izgledalo, pokazivale da jesu. Nakon što to učinim - nastavila je - pomoći ću vam da na¬ pravite svoj vlastiti čarobni štapić kojega ćete ponijeti kući. Heathje dograbio štapove koje je spustio na hrpu i počeo ih bacati medu lonce ružičastog sjajila i plastičnih dragulja na sto¬lovima. Annabelle je pošla duž niza malih djevojčica, sagnula se upitati svaku od njih kako se zove, a potom svojim vlastitim štapićem mahnula nad djetetovom glavom. — Proglašavam te princezom Keesha... proglašavam te princezom Rose... pro¬glašavam te princezom Dominga... proglašavam te princezom Victoria Phoebe. Dovragal Heath se naglo okrenuo oko sebe kasno se sjetivši daje njegov mobitel u tog djeteta. Tražio je po travi, tamo gdje su stajali, i provjerio u svojim džepovima, ali mobitela nije bilo nigdje na vidiku. Okrenuo se prema djevojčicama i ugledao je, malešnu otuditeljicu telefona praznih ruku, s naherenim ruži¬častim velom na glavi. Djetetu su bile samo tri godine, a nije pošlo mnogo vreme¬na. Koliko je daleko mogla dospjeti s njim? Dok je razmišljao o svom sljedećem koraku pokraj njega je iskrsnula Phoebe s Polaroid kamerom. - Želimo imati fotografiju svake djevojči¬ce na prijestolju u kostimu. Hoćeš li ih besplatno fotografirati, - gugutala je, ili ćeš im zaplijeniti novac koji dobiju od zubić vile da namiriš trošak? — Phoebe, ranjen sam. Nije to za zabrinuti se. Ne vjerujem da ćeš krvariti. - Tutnula mu je kameru u ruku i udaljila se dok je ružičasti veo blještao, a kivnost izvirala iz svake pore. Sjajno. Dosad je dao otkaz svojoj posrednici i izgubio još jedan mobitel a da nije načinio ni korak bliže u obnavljanju dobrih odnosa s vlasnicom Starsa. Ali zabava je tek počinjala. Annabelle je okončala ceremoniju s prozivkom, nakon čega su ona i Molly odvele nekoliko djevojčica do stolova, okititi im štapove, dok su Phoebe i Hannah odvele ostale prema poslu-žavniku s ruževima i sjenilima za oči. Imao je nekoliko minuta


za postavljanje fotoshopa, što mu je ostavilo dovoljno vremena da razmisli o tome kamo bi trogodišnjakinja mogla sakriti mo¬bitel. Prema njemu je dopirao ćurlikavi smijeh koji je poticao od dobre vještice Glinde, ali nije dopustio da mu to odvrati pozornost. Nažalost, Pippi se prihvatila posla sa svojom majkom. Ruke su joj bile zauzete, u jednoj je bilo ljepilo, a palac na dru¬goj strpala je u usta, Stoje značilo da gaje sigurno negdje sakri¬la. Možda gaje ubacila u džep kratkih hlača ispod haljine. Sjetio se da gaje namjestio na vibriranje i odložio je kameru, a potom okružio oko kuće do auta po svoj BlackBerrv s ugrađenim te¬lefonom. Kad se vratio, ukucao je broj izgubljenog mobitela i stao sa strane vidjeti hoće li ona reagirati. Nije reagirala. Znači nije joj bio u džepovima. Kvragu. Bila mu je potrebna Annabelle. Ali isključio ju je iz svog života. Sve te male djevojčice bučno su zahtijevale njezinu pozornost, no umjesto da bude uzrujana, činilo se da joj se to sviđa. Prisilio je samoga sebe da se okrene. Pa što ako je izgledala nedužno kao iz Disneveva crtica? Nije joj oprostio, i nije zaboravio. Povukao se dublje u sjenu prilaza. Nijedna djevojčica još nije bila spremna za fotografiranje pa je imao vremena obaviti neko¬licinu razgovora, ali sto posto će ga zateći dok telefonira i nači¬niti nekakvu suhoparnu opasku. Ponovno mu je tema iz Ralja zatreštala u mislima. Spustio je pogled. Pippi je na kapcima imala napadno plavo sjenilo, a napućene usnice bile su namazane crvenim ružem. Brzo je BlackBerrv zagurao u džep. Vidiš moj čarobni štapić? O, gle, gle, pravi čarobni štapić. — Čučnuo je pretvarajući se da provjerava njezin umjetnički rad, ali zapravo se dao na posao. - Pippi, pokaži stričeku Heathu gdje si stavila njegov mobitel. Osmjehnula mu se osvajački, prednji zub bio joj je blago iskrivljen, vjerojatno od toga palca. - Hoću mobitel - rekla je. Sjajno. I ja. Pođimo ga zajedno potražiti. Pokazala je na njegov džep. - Hoću taj mobitel! O, ne, nećeš. - Brzo je ustao i udaljio se, tako da u sluča¬ju ako Pippi zaplače ne bude nigdje u njezinoj blizini. - Tko je spreman za fotografiranje? - povikao je više nego srdačno. Princezo Rose, ti si spremna - rekla je Molly. - Idi sjedni na prijestolje i dopusti princu Heathu da te fotografira.


Iz smjera dobre vještice Glinde začulo se prezirno otpuhi¬vanje. * - Bojim se — prošaptala je mala djevojčica Molly. — I trebaš se bojati - promrmljala je Glinda. Njezin komentar mogao gaje razdražiti, ali nije ju želio one-raspoložiti, samo je naučiti pameti kako se posluje, za njezino dobro. - Hoćeš da ja pođem s tobom? upitala je Molly djevoj¬čicu. Ali mala djevojčica je ushićeno piljila u Annabelle. — Hoću svoju fotku s njom — rekla je. Molly se nacerila prema Annabelle. - Dobra vještice, čini se da te pozivaju na fotografiranje. — Naravno. - Annabelle je uzela djevojčicu za ruku i krenu¬ la prema prijestolju. Kad je došla do Heatha, samo je digla nos i prošla. Na vrhu nosa joj je, nije mogao to ne primijetiti, bila svjetlucava ružičasta mrlja. Nakon toga izgledalo je da svaka princeza u zemlji želi foto¬grafiju s dobrom vješticom, koja se, namjerno, ponašala kao da kraljević fotograf ne postoji. Znao je kako igrati igru i ograni¬čio je svoje komentare samo na djevojčice. — Osmjehni mi se, princezo. Tako. Annabelle je možda ignorirala njega, ali s djecom se hihota-la, čarala, posredovala u prepirkama i dopustila princezi Pilar da vidi što dobre vještice nose ispod haljina. Bio je i sam prilično zainteresiran. Nažalost, ova dobra vještica nosila je sive kratke hlače koje su se vezale oko struka, a ne jarko crvene tange koje bi bile njegov izbor. Ali gle, nisu svi dijelili njegovo mišljenje. Ubrzo zatim zaboravio je na telefonske razgovore koje je tre¬bao obaviti i usredotočio se na to da načini dobre fotografije djevojčica. Morao je priznati da su bile slatke. Neke su bile sra¬mežljive i trebalo ih je poticati. Neke su bile prave pričljivice. Nekoliko četverogodišnjakinja poželjelo je da Annabelle sjedne na prijestolje kako bi joj se mogle popeti u krilo. Uz nekolicinu je stajala. Nasmijavala ih je, njega navodila na osmijeh, i kad su završili sa snimanjem, odlučio joj je oprostiti. Pa što sad. Svatko zaslužuje drugu priliku. Najprije će je naučiti pameti, a potom će je uzeti natrag na kušnju. Kad su fotografije bile snimljene otišla je pomoći Hannah koja je nadgledala igru poljubi žapca. Budući da Hannah nikoga nije natjerala da nosi povez na očima njemu to baš i nije izgledalo kao igra, ali možda je nije shvaćao. U međuvremenu su Phoebe i Molly započele potragu za blagom.


Odnekuda je iskrsnula Pippi, iznenada se pojavivši pokraj njega, i opipavajući ga pokušala naći njegov rezervni mobitel, no odvratio joj je pozornost otvorenom kutijicom zelenog sje-nila za oči. - Pippi! Kako si došla do toga? — vrisnula je Molly nekoliko trenutaka potom. Prtljao je oko kamere i pretvarao da ne vidi nesmiljen sum¬njičav pogled koji mu je uputila Phoebe. Molly je djevojčice okupila ispod sjenovita stabla i zabavljala ih pričom koju je, čini se, izmislila na licu mjesta i nazvala Daphne i princezina zabava. Uvela je imena svih djevojčica, a dodala je čak i žapca koji se zvao princ Heath i koji se specijalizirao za snima¬nje čarobnih fotografija. Sad kad je odlučio oprostiti Annabelle opustio se dovoljno daje uživao gledati. Sjedila je u travi pre¬križenih nogu dok su njezine nadignute suknje obavijale djecu okupljenu oko nje. Smijala se kad i oni, pljeskala rukama i, op¬ćenito se i sama ponašala kao dijete. Dok su se postavljali stolovi kako bi se djeca okrijepila njega su zadužili za vreću u obliku zmaja. - Nemoj ih tjerati da nose poveze na očima — prošaptala je Hannah. Boje se toga. Stoga ih nije tjerao. Dopustio im je da mlate po vreći do mile volje, i kad se vreća nije dala poderati, sam je zamahnuo prema vreći punoj slatkiša i dokrajčio je. Slastice su poletjele uokolo. Nadgledao je podjelu, stoje vraški dobro obavio. Nitko se nije ozlijedio, nitko nije zaplakao, što znači daje možda i znao po¬nešto oko djece. Osvježenja su došla u moru ružičastog. Ružičastog punča. Sendviči su bili od ružičasta kruha, torta od dvorca imala je potpuno ružičastu glazuru na tornjevima od korneta sladoleda, a komad koji je upadljivo nedostajao s ružičastoga pokretno¬ga mosta nedvojbeno je bio djelo maloga Andrewa Calebowa. Molly mu je pružila pivo. — Ti si samilosni anđeo — rekao je. — Ne znam što bismo mi bez tebe. " — Bilo je zabavno. — Dobro, barem ovih zadnjih dvadeset mi¬nuta kad je bilo posla s vrećom u obliku zmaja i barem neznatne mogućnosti za prolijevanjem krvi. — Princeze! — pozvala je Phoebe stojeći kod stola na kojemu je bila torta. Znam da se svi želimo zahvaliti našoj dobroj vješti¬ci što je u svom pretrpanom rasporedu našla vremena da danas bude s nama. Princezo Molly, jako nam se svidjela tvoja priča, princezo Hannah, svima su se jako svidjeli tvoji zagrljaji. —


Glas joj je postao gugutav, od čega je i strahovao. - A što se princa Heatha tiče... jako nanije drago što nanije pomogao s vrećom u obliku zmaja. Tko bi rekao da će nam tako zgodno poslužiti njegova nadarenost za uništavanje? — Ajme... — promrmljala je Molly. — Njoj se zbilja nikako ne sviđaju tvoji postupci. Nakon pola sata skupina umornih princeza zaputila se kuća¬ma, s divovskim torbama punim slatkiša kojima su mogle po¬častiti sebe te svoju braću i sestre. — Zabava je bila jako dobra — rekla je Hannah stojeći na ula¬ znoj stubi kad je autobus iščeznuo. — Brinula sam se. Phoebe je prebacila ruku preko kćerinih ramena i poljubila je u tjeme, tik iza vela. — Dala si sve od sebe da se osjećaju kao doma. A stoje sa mnom?, poželio je reći Heath. Nije mogao vidje¬ti daje postigao minimalan napredak u odnosu s njom, prem¬da je čistio stolove, fotografirao i pozabavio se vrećom u obliku zmaja. Uza sve to nije obavio nijedan telefonski poziv ni uspio pogledati jedan jedini dio igre Soxa. Annabelle se jednom rukom oslonila na ogradu trijema i vrpoljeći se nastojala osloboditi svoje haljine dobre vještice. -Bojim se daje ostalo nekoliko mrlja od trave i prolivena punča pa ne znam hoćeš lije opet moći iskoristiti. -Jedna Noć vještica bila je dovoljna - odvratila je Molly. — Puno ti hvala, Annabelle. — Phoebe joj se iskreno osmjeh¬ nula, ali tako se nije osmjehnula njemu. — Bila si savršeno dobra vještica. — Uživala sam u svakom trenutku. Kako su blizanke? — Mrzovoljne. Išla sam ih pogledati prije pola sata. Uzrujane su što su propustile zabavu. — Ne krivim ih. Zabava je zbilja bila prava. Zazvonio je mobitel. Nagonski je posegnuo u džep zaborav¬ljajući na trenutak daje isključio telefon. U džepu ga nije bilo. Što...? — Hej, dušo... — Molly je govorila u svoj vlastiti mobitel. — O da, preživjeli smo. Ne mogu zahvaliti tebi i Danu, ali na svu sreću spasio nas je vaš smioni agent ... Da, zbilja. Popipao se po džepovima. Gdje li mu je dovraga bio BlackBerry? — Hoću razgovarat' s taticom! - Pippi je cvilila posežući za Mollynim mobitelom.


— Ostani trenutak na vezi. Pippi te hoće pozdraviti. Molly je spustila mobitel do kćerinog uha. Heath se uputio u stražnje dvorište. Kvragu! Nije mu valjda mogla dva ukrasti ujedno popodne. Sigurno mu je ispao iz džepa dok je trčkarao oko vreće u obliku zmaja. Gledao je ispod stabla, u travi, svugdje gdje mu je palo na pamet, ali nije našao ništa. Popipala mu je džep kad je čučnuo popričati s njom. — Nedostaje li ti nešto? — gugutala je Phoebe prilazeći mu s leda. - Možda srce? — Moj BlackBerry. — Nisam ga vidjela. Ali ako ga nađem, budi siguran da ću ti odmah javiti. — Govorila je posve iskreno, ali sumnjao je u to i vjerovao da će ga, nađe li ga, baciti u bazen. — Doista to cijenim — odgovorio je. Annabelle i Molly vratile su se u stražnje dvorište, ali činilo se daje Pippi otišla s Hannah. — Smoždena sam — rekla je Molly -ja koja sam navikla biti s djecom. Sirota Annabelle. — Ne bih to propustila ni za što na svijetu. — Pozorno ga igno¬ rirajući Annabelle je počela skupljati papirnate tanjure. Phoebe je odmahnula rukom. — Sve ostavi. Uskoro dolaze iz usluge za čišćenje. Dok oni budu radili ja ću dići noge u zrak i odmoriti se. Nisam još započela s novom knjigom za klub lju¬bitelja knjige i moram još nadoknaditi zadnju koju nisam do¬vršila. — Ta knjiga bila je katastrofalna - rekla je Annabelle. - Ne znam stoje Krvstal mislila kad je nju odabrala? Heath je naćulio uši. Annabelle i Phoebe bile su zajedno u klubu ljubitelja knjige? Kakve je još zanimljive tajne skrivala od njega? Molly je zijevnula i protegnula se. - Sviđa mi se Sharonina zamisao da dečkima damo da pročitaju svoju knjigu kad se po¬vučemo u osamu. Pošle godine, svaki put kad nisu bili na jezeru ili s nama, prežvakavali su stare utakmice. Baš me briga što oni kažu na to. Nakon nekog vremena to pomalo dosadi. Svaka stanica Heathova tijela odjednom je bila na velikom oprezu. — Ne dopusti Darnellu da bira — rekla je Phoebe. — On se sad zakačio za Marqueza, a ne znam baš hoće li se ostali muškarci previše uzbuđivati oko Sto godina samoće.


Postojao je samo jedan Darnell o kojemu su mogle razgova¬rati, a taj je bio Darnell Pruitt, pravi profesionalac Starsa, njihov bivši igrač, najbolji u blokiranju navalnog igrača. Heath je ubr¬zano razmišljao. U kakav se to klub ljubitelja knjige Annabelle uključila? I stoje bilo još važnije... kako će se on time poslužiti u svoju korist? DESETO POGLAVLJE Annabelle je pokupila još nekoliko papirnatih tanjura, premda joj je Phoebe rekla da se time ne zamara. Grozila se na pomisao da bude zatvorena u automobilu s Heathom dok je bude vozio kući. Phoebe je zagrabila malo ružičaste glazure s okrhnutog dvorca i ubacila je u usta. - Dan i ja jednako se radujemo odlasku na odmor u kamp. Volimo naći bilo kakav razlog samo da odemo do Wind Lakea. Molly je definitivno poslužila sreća kad se udala za tipa koji je imao svoje vlastito ljetovalište. — Ubrzo će početi kondicione pripreme pa će to biti zadnji odmor kojega nitko od nas neće tako skoro imati. — Molly se okrenula prema Annabelle. — Umalo sam zaboravila. Otkazali su nam jedan apartman. Možete ti i Janine u njega, budući da ste obje bez partnera, ih bi ti radije zadržala svoju sobu u B&B16? Annabelle se premišljala. Premda nikada nije bila u kampu Wind Lake znala je da imaju viktorijansko noćenje s doručkom i nekoliko manjih apartmana. - Mislim da bih... — Svakako apartman - rekao je Heath. - Očito Annabelle nije stigla spomenuti da mije naredila da pođem s njom. Annabelle se okrenula i zapiljila u njega. Phoeben prst zamrznuo se u glazuri torte. — Ti se dolaziš od¬moriti? Annabelle je zapazila sitno otkucavanje pulsa u dnu njegova vrata. Svidjelo joj se to. Mogla gaje raskrinkati sa samo nekoli¬ko riječi, ali on je bio ovisnik o adrenalinu i bacio je kocku. — Nikada nisam znao odbiti opkladu — rekao je. Ona misli da ja ne mogu cijeli vikend provesti bez mobitela. — Teško da možeš i tijekom večere — promrmljala je Molly. Očekujem ispriku od obje nakon što vam dokažem kako niste u pravu.


* Molly i Phoebe imale su jednak ispitivački izraz lica kad su se okrenule prema Annabelle. Njezin povrijeđeni ponos nare¬đivao joj je da ga kazni. Bez odlaganja. Zaslužila je odmazdu za hladnokrvni način na koji ju je otpustio. Nastupilo je neugodno zatišje. Promatrao ju je, čekao, dok je puls u dnu njegova vrata označavao sekunde koje su prolazile. Neće mu uspjeti. — Prisilila se osmjehnuti. — To znaju svi osim njega. Zanimljivo. - Molly se suzdržala da više ništa ne kaže, premda je Annabelle znala da želi još nešto dodati. Nakon dvadeset minuta ona i Heath zaputili su se natrag do grada. Tišina u automobilu bila je debela poput ružičaste glazu¬re na torti u obliku dvorca, ali ni blizu toliko slatka. S djevoj¬čicama se ponašao mnogo bolje nego što je očekivala. S puno poštovanja saslušao je što muči Hannah, a Pippi gaje obožavala. Annabelle je bila iznenađena koliko je puta bacila pogled prema njemu i vidjela ga kako čuči i razgovara s njom. Napokon je Heath prekinuo šutnju. - Odlučio sam te ponov¬no angažirati prije nego što sam čuo za odlazak na odmor. O, da, baš ti vjerujem - rekla je, koristeći se sarkazmom da prikrije povrijeđenost. Ozbiljno to mislim. Ako ti to pomaže da noću lakše spavaš? U redu, Annabelle. Istresi se. Izbaci sve iz sebe. Sve to što skupljaš cijelo popodne. Pravo na istresanje imaju jednaki. Ponizni zaposlenici poput mene napuće usne i poljube pravo mjesto. Pretjerala si, i to ti je jasno. Moj odnos s Phoebe nikada se nije popravio. Pomislio sam kako bih to možda mogao promi¬jeniti. Svašta. Prešao je u lijevu traku. — Želiš li da otkažem? Mogu ja uju¬tro nazvati Molly i reći joj daje nešto iskrsnulo. Hoćeš da to učinim? Kao da imam izbora ako te želim zadržati kao klijenta. Gle, daj da ti olakšam. Bez obzira na to što odlučila, po¬ novno radiš za mene. Na ovaj ili onaj način, naš ugovor i dalje vrijedi.


Dopustila mu je da vidi kako je se nije dojmila njegova po¬nuda. — Mogu zamisliti kako bi surađivao da te odbijem pove¬sti na odmor. Što želiš od mene? Želim da budeš iskren. Pogledaj me u oči i priznaj da nisi imao ni najmanju namjeru ponovno me angažirati sve dok nisi čuo za odlazak na odmor. Točno, u pravu si. - Nije je pogledao u oči, ali barem je bio pošten. — Neću ti oprostiti. A znaš zašto? Zato što sam ne¬milosrdan pasji skot. Dobro. Možeš poći sa mnom. Annabelle je nekoliko sljedećih dana provela osjećajući se očaj¬no. Pokušavala je svoje raspoloženje pripisati nadolazećoj mje¬sečnici, ali nije bila tako dobra u samoobmanjivanju kao nekad. Heathovo hladnokrvno ponašanje navelo ju je da se osjeća slo¬mljenom, izdanom, i baš ljutom. Samo jedna pogreška i već ju je otpisao. Da se nije radilo o odlasku na odmor u Wind Lake nikada ga više ne bi vidjela. Bila je potpuno nebitna, samo jedna od njegovih marljivih pčelica. U utorak joj je ostavio glasovnu poruku u kojoj je zvučao napeto. — Portia ima nekoga s kim želi da se nađem u osam i trideset u četvrtak večer. Nadi mi neku svoju kandidatkinju s kojom se mogu vidjeti u osam pa da jednim udarcem ubijemo dvije muhe. Konačno je ljutnju usmjerila kamo treba, na sebe. Nije njega trebalo kriviti za one erotske slike zbog kojih je gorjela od želje u mislima kad nije bila dovoljno na oprezu. Njemu je to bio posao. Ona je ta koja je dopustila da to postane privatno, i ako to ponovno zaboravi, zaslužuje posljedice. U četvrtak večer, prije nego se uputila u Sienna's na novu rundu upoznavanja, našla se sa svojim najnovijim klijentom u Earwaxu. Raya Fieldera uputila joj je rođaka jedne od Naninih najstarijih prijateljica i Annabelle gaje sinoć prvi put poslala na upoznavanje s predavačicom na fakultetu Lovola koju je susrela lijekom svog kruženja po sveučilištu. - Dobro smo se zabavili i sve je bilo kako treba — rekao je Ray kad su se smjestili oko jed¬nog Earwaxsovog drvenog stola koji je bio oslikan poput kotača cirkuskog vagona, ali Carole nije tip žene koji me tjelesno pri¬vlači. - Kako to mislite? — Annabelle je odvratila pogled s po¬četka njegova zlokobnog zaliska. Znala je odgovor, ali htjela ga je navesti da on to kaže.


Ona je... ma hoću reći, zbilja je draga žena. Mnogi ne shvaćaju moje šale. Ali ja nekako više volim žene koje su... u boljoj formi. Nisam sigurna da shvaćam. Carole ima malo viška kilograma. Otpila je gutljaj cappuccina i proučavala crvenog i zlatnog drvenog zmaja na zidu radije nego gledala u deset kilograma viška koji su visjeli oko onoga što se nekad moglo nazvati stru¬kom Raya Fiedlera. Nije on bio glup. - Ja znam da ni ja nisam gospodin Buff, ali vježbam. Annabelle je osjetila poriv da posegne preko stola i ošamari ga. Ali ipak je ta vrsta izazova bila dio onoga što joj se sviđalo u poslu bračnog posrednika. — Dakle, vi obično izlazite s mr¬šavim ženama? — Ne moraju one biti kraljice ljepote, ali žene s kojima sam dosad izlazio bile su prilično lijepe. Annabelle se pretvarala da se doima zamišljeno. — Pomalo sam zbunjena. Kad smo prvi put razgovarali stekla sam dojam da dugo ni s kim niste izlazili. Pa nisam, ali... Pustila gaje neko vrijeme da se vrpolji. Dijete koje je na broj¬nim mjestima imalo probušeno tijelo prošlo je pokraj njihova stola u pratnji dvije kućanice. — Znači li to da vam je kilaža do¬ista veoma bitna? Mnogo važnija od osobnosti ili inteligencije? Doimao se kao da gaje upitala zakučasto pitanje. — Pa neka¬ko sam je malo... drukčije zamišljao. Nemamo li svi mi nešto drukčije na umu? pomislila je Annabelle. Približavao se vikend uz Četvrti srpnja, a ona nije imala par¬tnera, nije imala ni izgleda da ga nade, i jedini planovi bili su joj ponovno započeti s programom vježbanja i pokušati se ne baviti teškim mislima o odmoru u klubu ljubitelja knjige. Ray se poigravao vilicom, a njezine razdražljivosti prema njemu po¬lako je nestajalo. Bio je on pristojan tip, ali pojma ni o čemu nije imao. Možda niste pravi par, ali reći ću vam isto ono što sam sinoć rekla i Carole kad je izrazila nekoliko bojazni. Imate zajednič¬ ko podrijetlo i uživate u međusobnom druženju. Mislim da se zbog toga vrijedi još jedanput naći, bez obzira na to što vas tre¬ nutačno tjelesno ne privlači. Ako ništa drugo, možete završiti kao dobri prijatelji.


Nije odmah shvatio. - Kako to mislite bojazni? Ne želi me više vidjeti? Ima nekoliko dvojbi, baš kao i vi. Ruka mu je poletjela prema glavi. — To je zbog moje kose, nije li? Ženama je to jedina briga. Vide tipa koji gubi kosu i ne žele mu dati priliku. Ne djeluje na žene toliko gubitak kose i ono nekoliko kilo¬grama viška kao što muškarci pretpostavljaju. Znate li vi što je ženama najvažnije po pitanju izgleda muškarca? Visina? Hej, pa ja imam gotovo metar sedamdeset osam. Nije visina. Istraživanja pokazuju daje ženama najvažnije da muškarac drži do sebe. One čistoću i urednost cijene više od bilo čega. — Zastala je. - Ali ženama je važna i dobra frizura. Nije joj se svidjela moja frizura? Annabelle mu se široko osmijehnula. — Ma lako ćemo za to. Frizura se lako može popraviti. Evo imena stiliste koji radi sjaj¬ne muške frizure. — Gurnula mu je posjetnicu preko stola. — Sve drugo vam je zajedničko, tako da će to biti jednostavno. Nije mu sinulo da bi on mogao biti odbijen i proradili su njegovi natjecateljski nagoni. Kad su izišli iz kafića nevoljko se pristao ošišati i ponovno naći s Carole. Annabelle je samoj sebi rekla kako postaje sve bolja u ovome te da ne bi trebala dopuštiti da joj majka ili problemi s Heathom Championom posade sjeme sumnje. U Sienna's je ušla bolje raspoložena, ali sve je brzo otišlo do-vraga. Heath još nije bio stigao, a harfistica s De Paula s kojom je ugovorila sastanak nazvala je daje porezala nogu i da ide na hitnu. Tek stoje završila razgovor, nazvao je Heath. Zrakoplov kasni - rekao je. - Sletio sam u zračnu luku O'Hare, ali čekamo da se otvore vratnice. Rekla mu je za harfisticu, a potom, budući da je zvučao umorno, predložila da odgodi sastanak s kandidatkinjom iz agencije Power Matches. Zvuči privlačno, ali bolje ne - rekao je. - Portia o ovoj ima veoma visoko mišljenje. Vratnice se upravo otvaraju pa ne bih trebao previše kasniti. Čuvaj utvrdu dok ne stignem. U redu. Annabelle je čavrljala s pipničarem sve dok nije ušla Portijina kandidatkinja. Razgoračilaje oči. Nije ni čudo stoje Powersova bila toliko oduševljena. Bila je to najljepša žena koju je Annabelle ikada vidjela u životu.


Sljedećeg jutra Annabelle se vratila s jutarnjeg trčanja na koje je išla pola godine i zatekla Portiju Powers kako stoji na njezinu trijemu. Nikada se nisu srele, ali Annabelle ju je prepoznala s fotografije na web stranici. Tek kad je prišla bliže shvatila je da je to ista ona žena koju je vidjela kako stoji ispred Sienna's one večeri kad je Heatha upoznala s Barrie. Powersova je nosila svi¬lenu crnu bluzu vezanu u križ na uskom struku, ružičaste hlače sablažnjiva izgleda i retro crne cipele s visokom petom od laki¬rane kože. Njezina kosa boje tinte bila je lijepo ošišana. Bila je to ona vrsta kose koja se njiše pri najmanjem zabacivanju glave, a imala je i besprijekornu kožu. A što se tijela tiče... Očito je jela samo za državne blagdane. Ne usuduj se izvesti nekakav trik poput onoga kojega si sinoć izvela - rekla je Portia istog trenutka kad je Annabelle u svojim tenisicama dotrčala na stube trijema. Isijavala je onom vrstom ljepote zbog koje bi se Annabelle uvijek osjećala niskom i zdepastom, posebice jutros kad je bila u vrećastim kratkim hla¬čama i gornjem dijelu narančaste trenirke na kojemu je pisalo: BILLOV SERVIS ZA GRIJANJE I HLAĐENJE. Dobro jutro i tebi. - Annabelle je iz džepa svojih kratkih hlača izvukla ključ, otključala vrata i pomaknula se za korak u stranu kako bi pustila Powersovu da ude unutra. Portia je prezrivim letimičnim pogledom prešla po prostoru za primanje i Annabellinom uredu. — Da se nikada, nikada više nisi usudila otarasiti neke od mojih kandidatkinja dok Heathu ne daš priliku daje upozna. Annabelle je zatvorila vrata. — Poslala si lošu kandidatkinju. Powersova je izmanikiranim prstom pokazala prema Anna-bellinu znojem orošenom čelu. — O tome je on trebao odučti, a ne ti. Annabelle se nije obazirala na prst uperen u nju poput pi¬štolja. — Vjerujem da ti je jasan njegov stav po pitanju gubljenja vremena. Portia je podigla ruku. — Kako možeš biti toliko neuka? Claudia Reeshman je vrhunska manekenka u Chicagu. Lijepa je. Pametna. Milijuni muškaraca pikiraju na nju. Možda je to istina, ali čini se da ona ima ozbiljnih emoci¬onalnih problema. Prilično očita navika uzimanja droge bila je na vrhu popisa, premda Annabelle nije iznosila nikakve op¬tužbe koje nije mogla dokazati. — Počela je plakati prije nego je stiglo prvo piće.


Svatko tu i tamo ima loš dan. — Powersova je prebacila ruku preko boka, tipično ženska poza, ali kod nje je to izgledalo agre¬sivno poput udarca u karateu. — Cijeli mjesec sam se trudila po¬kušavajući je nagovoriti da se nađe s Heathom. I kad sam je na¬pokon privolila na sastanak, što ti činiš? Zaključuješ da se ona njemu neće svidjeti i šalješ je kući. Claudia je prolazila kroz nešto što bi se moglo nazvati gorim od lošeg dana uzvratila joj je Annabelle. - Ona je teška emo¬tivna olupina. Ma baš me briga da se i po podu valjala i lajala poput psa. To što si ti učinila bilo je glupo i nepošteno. Annabelle je cijeli život imala posla s jakim ličnostima i nije imala namjeru ustuknuti od ove, premda joj je znoj kapao u oci i majica s natpisom BILLOV SERVIS ZA GRIJANJE I HLAĐENJE lijepila joj se uz prsa. - Heath jasno zna što želi. -Ja bih rekla da najseksipilnija i najtraženija žena u Chicagu nadilazi njegova očekivanja. — On u ženi traži nešto više od ljepote. — Daj molim te. Kad se radi o muškarcu poput Heatha veli¬čina košarice grudnjaka uvijek pobjeđuje nad kvocijentom in¬teligencije. To ih nikamo nije vodilo pa je Annabelle dala sve od sebe da zvuči profesionalno, a ne očajno. — Cijeli taj proces bi nam objema bio puno lakši da možemo raditi zajedno. Portia ju je pogledala kao da joj je Annabelle pružila veliku vreću masne hrane s nogu. -Ja za kvalifikacije svojih zaposle¬nica imam stroge uvjete, gospođice Granger. Ne uklapaš se ni ujedan. — To je sad bilo podlo. - Annabelle je bijesno prišla vratima. - Odsad pa nadalje žali se Heathu. — E, pa vjeruj mi da i hoću. Jedva čekam čuti što on ima reći na to. Koga vraga si mislila? - grmio je Heath u telefon nekoliko sati kasnije. Nije baš urlao, ali skoro. - Upravo sam doznao da si ot¬kačila Claudiu Reeshman? — I? - Annabelle je snažno udarila olovkom u obliku lizalj-ke po podmetaču za papir koji je uz olovku stajao tik uz tele¬fon u kuhinji. — Očito sam ti dao previše ovlasti. — Kad sam te sinoć nazvala i rekla ti da sam odgodila upozna-vanje zato što nije to što ti želiš, zahvalio si mi.


— Zaboravila si mi spomenuti kako se zove. Nikada me nisu zanimale manekenke, ali Claudia Reeshman... Isuse, Annabelle... — Možda bi me želio ponovno otpustiti. — Hoćeš li već prestati s tim? — Što ćemo sad? —Još jednom je udarila po podmetaču. — Imaš li ti u mene povjerenja ili ne? Kroz telefon je čula trubljenje automobila nakon čega je usli¬jedilo dugo zatišje. Imam - izustio je konačno. Umalo se ugušila. — Zbilja? — Zbilja. Odjednom je u grlu osjetila knedlu veličine Sears Towera. Brzo ju je odagnala i nastojala zvučati kao daje očekivala da će on baš to reći. - Dobro. Čujem trubljenje. Jesi li na cesti? — Rekao sam ti da se vozim prema Indianapolisu. — Točno. Petak je. - Sljedeće dvije večeri bit će u Indiani s klijentom koji je igrao za Coltse. Najprije je taj izlet bio planirao za sljedeći vikend, ali gaje pomaknuo zbog odlaska na odmor u klub ljubitelja knjige, o čemu nije željela ni razmišljati. - Otkad si ti počeo vikendima odlaziti izvan grada, naći vremena za upo¬znavanja postaje pravi izazov. — Posao na prvom mjestu. Zacijelo si razbjesnila Powersovu. Hoće tvoju glavu na pladnju. — Uz nož i malo slatkog nemasnog vrhnja potrebnog daje proguta. — Nisam znao daje Reeshmanovajoš u Chicagu. Mislio sam daje zauvijek otišla u New York. Annabelle je pretpostavljala da Claudia nije željela biti jako daleko od svog rasparčivača droge. — Učini mi uslugu — rekao je. — Ako mi Powersova ugovori spojak s nekim tko se fotografirao za SZ ediciju kupaćih kostima barem mi reci njezino ime prije nego je se otarasiš. — U redu. — I hvala ti što si mi pristala pomoći sutra. Nacrtala je tratinčicu na podmetaču. — A zašto mi se ne bi svidjelo dan provesti trčeći po gradu i trošeći novac s tvoje kre¬ditne kartice bez ograničenja? — Uz Bodieja i majku Seana Palera. Nemoj taj dio zaboraviti. Da ga se gospoda Palmer tako ne boji, Bodie je to sam mogao obaviti.


— Nije ona jedina koja ga se boji. Jesi ti uvjeren da smo si¬gurni? — Sve dok ne spomeneš politiku, Taco Bell ili crvenu boju. — Hvala ti na upozorenju. — I ne dopusti mu da se previše približi nekome tko nosi šešir. — Moram ići sad. Kad je spustila slušalicu shvatila je da se osmjehuje, što uopće nije bilo dobro. Pitoni su znali napasti kad im se prohtije i rijet¬ko kad su davali upozorenja. Majka Seana Palmera, Arte, imala je pepeljaste uske duge sitne pletenice, bila je visoka, imala punašnije tijelo i srdačan osmijeh. Odmah se svidjela Annabelle. Bodie im je bio turistički vodič i pošli su u razgledanje počevši s ranojutarnjim izletom čam¬cem i razgledanjem arhitekture nakon kojega je uslijedio obila¬zak izložbe impresionista na Institutu za umjetnost. Premda je Bodie sve dogovarao, držao se u pozadini. Bio je neobičan tip, pun intrigantih protuslovlja zbog kojih je Annabelle poželjela doznati nešto više o njemu. Nakon kasnog ručka uputili su se u Millennium Park, slav¬nu novu gradsku četvrt na obali jezera zbog koje su stanovnici Chicaga vjerovali da su konačno prestigli San Francisco i odni¬jeli titulu najljepšeg grada u Americi. Annabelle je mnogo puta posjetila park i uživala u pogledu na predivne vrtove kuća u nizu na povišenom, kilometar i pol visokoj Crown Fountain s video slikama koje su se izmjenjivale i poput zrcala sjajnoj poznatoj Cloud Gate skulpturi od milja prozvanoj The Bean. Dok su prolazili kroz futuristički glazbeni paviljon gdje su se vrpce od nehrdajućeg čelika tako profinjeno stapale s neboderi¬ma u pozadini vratili su se u razgovoru na Arteinog sina koji će uskoro igrati kao branič za Bearse. - Seana su neprestano sali¬jetali agenti - rekla je njegova majka. - Najsretnija sam bila kad je potpisao za Heatha. Prestala sam brinuti o tome kako će ga ljudi iskoristiti. Znam da će Heath brinuti o njemu. - On doista brine o svojim klijentima - rekla je Annabelle. Srpanjsko sunce očijukalo je s valovima na jezeru dok su dvije žene išle za Bodiejem preko zavojitog mostića za pješake koji je vijugao iznad vozila na Columbus Driveu. Kad su prešli na drugu stranu lagano su krenuli prema stazi za trčanje. Kad su za¬stali diviti se pogledu jedan biciklist je zazvao Bodieja, a potom se zaustavio pokraj njega.


Annabelle i Arte su zašutjele i obje zagledale u muškarčeve pripijene crne biciklističke kratke hlače. - Vrijeme je za reći slava Bogu za njegove kreacije — rekla je Arte. Amen. Približili su se izbliza pogledati biciklistove od znoja skliske listove i plavobijelu mrežastu majicu kratkih rukava koja mu se savršeno priljubila uz razvijena prsa. Imao je između dvade¬set pet i trideset godina i nosio kacigu visoke tehnologije koja je skrivala tjeme njegove uznojene plave kose, ali ne i njegov Adonisov profil. Trebam se bućnuti u jezero da se rashladim - prošaptala je Annabelle. Da sam dvadeset godina mlađa... Bodie je pokazao prema njima. - Dame, želim vas upozna¬ti s nekim. Dođi mami — promrmljala je Arte, na što se Annabelle za¬ li ihotala. Prije nego što su došle do muškarca Annabelle je prepoznala biciklistu. - Ajme. Pa ja znam tko je to. Gospođo Palmer, Annabelle — rekao je Bodie — ovo je slav¬ ni Dean Robillard, sljedeći sjajni vođa navale Starsa. Premda Annabelle nikada nije vidjela Kevinovu rezervu uživo, vidjela gaje dok igra i znala ga po priči. Arte se rukovala s njim. - Drago mije što sam vas upoznala, Dean. Reci svojim prijateljima da ove sezone ne uzrujavaju mog Seana. Dean joj je uputio donžuanski osmijeh. Nije li točno znao kakav učinak ima na žene? pomislila je Annabelle. Nema toga što za vas nećemo učiniti gos'đo. - Isijavajući seksualnom privlačnošću poput naftne mrlje na površini, usmje¬ rio je svoj šarm na nju. Otvorenim pogledom procjenjivački je samouvjereno klizio niz njezino tijelo, kao da govori da bije mogao imati, nju ili svaku drugu koju poželi, bilo kad i kako god poželi. - O, ne, ne možeš, ti zločesti seksi dečkiću. * - Rekla si Annabelle? — Bolje da provjerim u vozačkoj pa da budem sigurna — rekla je. — Ostala sam bez daha. Bodie se gušio, a potom nasmijao. Očito Robillard nije bio naviknut na žene koje nisu padale na njegov izgled jer je u trenu bio zatečen. Potom je zakloparao po svom starom šarmometru. - Možda je to zbog vrućine.


— O da, vruće je, slažem se. — Obično je imala strah od pre¬ lijepih muškaraca, ali on je bio tako pun sebe da se samo za¬ bavljala. Nasmijao se, ovaj put iskreno, i shvatila je da joj se sviđa una¬toč tome što je bio umišljen. — Doista obožavam žestoke crve¬nokose — rekao je. Spustila je sunčane naočale niže na nos i netremice se zagle¬dala u njega preko gornjeg ruba. — Kladila bih se, gospodine Robillard, da vi obožavate žene općenito. — I da one vas obožavaju zauzvrat - smijuljila se Arte. Dean se okrenuo Bodieju. — Gdje si ove dvije našao? — U Cook Countrv Jail okružnom zatvoru. Arte je prezirno otpuhnula. — Pristojno se ponašaj, Bodie. Dean je ponovno posvetio pozornost Annabelle. — Nešto mi zvoni u vezi s tvojim imenom. Čekaj malo. Nisi li ti Heathova bračna posrednica? — Kako si za to saznao? — Vijesti se šire. — Pokraj njih je velikom brzinom projurila žena na koturaljkama, brineta za kojom je vijorila kosa. Odvojio je vrijeme za uživanje u prizoru. — Nikada nisam upoznao neku bračnu posrednicu — izustio je napokon. — Možda bih te trebao angažirati? — Dobro znaš da moj posao nema nikakve veze s loženjem logorske vatre, zar ne? Prekrižio je ruke na prsima. — Hej, pa svi žele upoznati ne¬koga posebnoga. Osmjehnula se. — Ne kad se jako dobro zabavljaju upoznava¬jući sve te koji nisu posebni. Dean se okrenuo prema Bodieju. — Rekao bih da joj se ne sviđam. Sviđaš joj se — odvratio je Bodie — ali smatra da si nezreo. Uvjerena sam da ćeš to prerasti — rekla je Annabelle. Bodie ga je lupio po leđima. — Znam da ti se to ne događa baš često, ali čini se daje Annabelle imuna na tvoju facu film¬ske zvijezde. Onda će biti bolje daje netko odvede okulisti — promrmljala je Arte, na što su se svi nasmijali. Dean je svoj bicikl uklonio sa staze i naslonio na stablo pa je njih četvero čavrljalo. Dean se kod Arte raspitivao o Seanu i neko vrijeme razgovarali su o Bearsima.


Potom je Bodie spo¬menuo Deanovo traganje za agentom. — Čujem da se nalaziš s Jackom Rilevem iz IMG-a. Nalazim seja s mnogima — odvratio je Dean. Trebao bi barem čuti što Heath ima za reći. On je pame¬tan dečko. Heath Champion je broj jedan na mojemu ne-zovi popisu. Imam dovoljno načina da Phoebe učinim nesretnom. — Dean se okrenuo prema Annabelle. - Sto kažeš na to da večeras pođeš sa mnom do plaže? Nije to očekivala i bila je zatečena. Ali i sumnjičava. Zašto? Mogu li biti iskren? Ne znam. Možeš li? Treba mi zaštita. Od prekomjernog sunčanja? Ne. — Kratko joj se osmjehnuo osmijehom zavodnika. — Volim plažu, ali toliko me ljudi poznaje da se teško rashladim. Obično mi ljudi daju malo više prostora za disanje kad me vide s nekom ženom. A ja sam jedina koju možeš naći da ide s tobom? Ne vje¬rujem u to. Zatreptao je. — Nemoj ovo pogrešno shvatiti, ali bit će opu¬štenije ako pozovem nekoga s kim ne planiram spavati. Annabelle je prasnula u smijeh. Sirotom Deanu potrebna je prijateljica, a ne ljubavnica -smijuljio se Bodie. Pozivam i vas, gospođo Palmer - rekao je Dean ljubazno. Dušo, čak me ni netko seksualno privlačan poput tebe ne može u javnost izvući u kupaćem kostimu. Sto ti kažeš, Annabelle? - Dean je glavom pokazao prema dijelu uz jezero. Poći ćemo na plažu Oak Street. Ponijet ću rashladivač. Možemo se družiti, plivati, slušati glazbu. Bit će zabavno. Možeš na nekoliko sati smanjiti svoje standarde, ne možeš li? Njezin život postao je tako čudan otkad je upoznala Heatha Championa. Najpoželjniji mladi sportaš iz Chicaga upravo ju je pozvao da provede nedjeljno popodne ležeći s njim na plaži, a još samo prije dva dana sažalijevala se jer nije imala nikakve planove za vikend uz Četvrti srpnja. - Pristajem ako mi obećaš da nećeš čeznutljivo pogledavati mlade dok sam s tobom. Ne bih ja to nikad — izjavio je, očito zaboravljajući brinetu


na koturaljkama. Onda smo se dogovorili. I nije gledao. Nije čak ni na mobitel razgovarao ni izvukao BlackBerrv. Bio je vruć dan bez ijednog oblačka i čak je suncobran naba¬vio da zaštiti njezinu crvenu kožu. Ležali su na ručnicima i slu¬šali glazbu, razgovarali kad im se prohtjelo i piljili u vodu kad im se nije pričalo. Na sebi je imala dvodijelni bijeli kupaći ko¬stim koji je imao dovoljno visok izrez na bedrima pa su joj noge izgledale duže, ali opet ne tako visoko da bi joj trebala brazilska depilacija. Nekoliko njegovih obožavatelja ih je prekinulo, ali ne previše. Ipak se činilo da svi oni žele dio Deana Robillarda. Možda je ona zbog toga i osjetila čudnu vrstu samoće ispod nje¬gova prenapuhanoga ega. Izbjegavao je pitanja o svojoj obitelji pa nije forsirala. Kad je stigla kući dočekale su je četiri glasovne poruke. Sve su bile od Heatha, koji je zahtijevao da ga odmah nazove. Ali ona se ipak otišla istuširati. Sušila je ručnikom kosu kad je začula zvono na ulaznim vratima. Oko struka je čvršće pritegnula žuti frotirni ogrtač i uputila se u prizemlje, prolazeći jednom rukom kroz kuštravu gustu kosu dok se bešumno kretala do vrata. Visoka hrga od muškarca piljila je u nju kroz izrezbareno sta¬klo. Piton je drugi put navratio do nje. JEDANAESTO POGLAVLJE Samo dvije kutije tankih pepermint kolačića ove godine, djevojke - rekla je Annabelle dok je otvarala vrata na povlačenje. —Ja sam na dijeti. Heath se progurao pokraj nje. - Provjeravaš li ti nekad svoje telefonske poruke? Spustila je pogled i zagledala se u svoja bosa stopala. - Opet si me zatekao u najboljem izdanju. Bio je super raspoložen i jedva ju je okrznuo pogledom, baš kao stoje i trebalo. Lijepo izgledaš. Ja tamo na satu zadubljen u proučavanje Biblije u Indianapolisu, kad čujem da se moja po-srednica sunča na plaži s Deanom Robillardom. Telefonirao si usred proučavanja Biblije? Bilo mi je dosadno.


A bio si na satu zato što...? Ma nema veze. Tvoj klijent je želio da ideš. Zatvorila je vrata. Zašto te dovraga Robillard zvao da izideš s njim? Opčinjen je. Uvijek se to događa. Raoul kaže da ne mogu izbjeći učinku koji ostavljam na muškarce. -J°j> j°j- Bodie mije rekao daje Dean želio ići na plažu i da mu je trebao mamac. Zašto si onda pitao? Da bih mogao vidjeti što Raoul misli o tome. Nacerila se i lagano krenula za njim u prostor za prijam. Tvoja zastrašujuća desna ruka je za to još jučer znala. Zastoje do danas čekao da ti to kaže? Baš to sam se i ja pitao. Imaš li što za jesti? Nekakav pad thai što mije ostao, ali počeo je pljesnjiviti pa ga ne mogu preporučiti. Naručujem pizzu. Što kažeš na to? Možda zato stoje bila doslovno gola i što joj se nije svidio nje¬gov stav ili možda zato stoje bila kreten stavila je ruku na bok, pogledom kliznula po njemu i dopustila da joj riječi pobjegnu s jezika: — Volim je vruću... i... začinjenu. Njegovi očni kapci spustili su se do V izreza njezina ogrtača. - Baš kao što mije Raoul rekao. Ona je žurno uzmaknula prema stubama. Njegovo potiho smijuljenje pratilo ju je sve do vrha. Nije žurila i odjenula je zadnji par čistih kratkih hlača i dobru staru plavu majicu u obliku potkošulje s čipkastim umetkom koji se ugnijezdio na mjestu udubine dekoltea. Samo zato stoje morala biti na oprezu nije značilo da ne može dobro izgledati. Nabacila je brončani puder na obraze, nanijela sjajilo za usne, a potoni češalj širokih zubaca provukla kroz kosu na kojoj je već nekoliko nepokornih spiralnih uvojaka počelo uokvirivati lice poput usukane božične vrpce. Kad je sišla u prizemlje Heath je sjedio u njezinu uredu za¬valjen na stolcu, prekrižene gležnjeve oslonio na stol i slušalicu njezina telefona držao pod bradom. Pogledom je prešao preko njezinog čipkastog dekoltea, potom preko bosih nogu, i nasmi¬ješio se. Ponovno je brljao s njom, a ona se pravila kao da to ne primjećuje. Znam. Rocco, ali ona ima samo deset prstiju. Koliko dija¬manata može nositi? - Dok je slušao odgovor s druge strane li¬nije, namrštio se. — Poslušaj ljude


koji ti žele dobro. Ne kažem da nije prava, ali pusti još nekoliko mjeseci, dobro? Razgovarat ćemo drugi tjedan. - Naglo je zalupio telefonskom slušalicom i spustio noge na pod. - Krvopije. Vide te dečke da dolaze i ba¬caju se na njih iz petnih žila. To su ti isti oni tipovi koji u hotelskim predvorjima stoje i prstom pokazuju na te krvopije ti, ti, i ti? Deset minuta potom objašnjavaju sve razloge zbog kojih ne koriste kondom. Da, svakako, ima i toga. — Izvukao je pivo iz hladnjaka. Ali neke od tih žena su nevjerojatne. Muškarci su možda grubi dok su na terenu, ali kad utakmica završi, to je sasvim druga priča. Posebno mladi tipovi. Iznenada im prilaze sve te lijepe žene govoreći im kako su zaljubljene u njih. Potom doznate da im ti dečki za obilježavanje mjesec dana hodanja daruju sport¬ske automobile i dijamantno prstenje. Da i ne spominjem onaj najveći ološ onih koje ostanu trudne samo da bi konspirativno mogle iscijediti novac. Ponovno ništa za što se prezervativ ne bi mogao pobrinu¬ti. - Uzela je plavu plastičnu kanticu za zalijevanje i ponijela je prema Naninim afričkim ljubičicama. Tipovi su mladi. Misle da su nesavladivi. Znam da su u Annabellinom svijetu svi dragi i slatki, ali na svijetu ima više lakomih žena nego što možeš zamisliti. Annabelle je prestala zalijevati i zagledala se u njega. —Je li neka od tih lakomih žena zavirila i u tvoj džep? Jesi li zato tako izbirljiv? Dok sam zaradio dovoljno novca da im postanem meta, na¬učio sam kako paziti na sebe. Pitam te ovo samo iz znatiželje... Jesi li ikada bio zaljubljen? U ženu — dodala je žurno da joj ne počne nabrajati imena svo¬jih klijenata. Bio sam zaručen dok sam studirao. Ali nije išlo. Zašto? Previše je još bolno da bih se na to ponovno podsjećao — odgovorio je otegnuto. Načinila je grimasu prema njemu, na što se osmjehnuo. Zazvonio mu je mobitel. Dok se javljao shvatila je da se više od nje same doimao kod kuće za njezinim stolom. Kako mu je to uspijevalo? Nekako je nalazio načina da dade pečat svakom mje¬stu na kojemu se zatekao. Mogao je jednako tako i nogu podići kad je ušao u prostoriju. Završila je sa zalijevanjem afričkih ljubičica i pošla u kuhinju gdje je izvadila posude iz Nanine rasklimane perilice. Začulo se zvono na ulaznim vratima i


nekoliko trenutaka zatim pojavio se Heath s pizzom. Prinijela je tanjure i ubruse. Vratio se s još jed¬nim pivom za sebe i jednim za nju, i odložio ih na stol. Kad je sjeo zagledao se u plave emajlirane kuhinjske ormariće i staklenu posudu za kolačiće Hello Kitty. - Sviđa mi se ovdje. Po domaću je. Taktično sročeno. Znam da bih trebala renovirati, ali nije mi još došlo na red. - Mogla je barem priuštiti oličiti stan, da ne govorimo o ostalim važnijim preinakama. Počeli su jesti i tišina koja se nad njima nadvila bila je izne¬nađujuće ugodna. Pitala se što će on raditi sutra na Četvrti srp¬nja. On je slistio svoju prvu krišku i uzeo drugu. - Kako to Annabelle da si se uspjela zbližiti s dvoje ljudi koji su mi u ovome trenutku najvažniji? Što to ima u tebi? Urođeni šarm uz činjenicu da ja imam život a da ga ti nemaš. - Ne baš mnogo od života. U srijedu večer joj je gos¬ podin Bronicki priprijetio da mora doći na večeru koju su u re¬ kreacijskom centru priređivali seniori. Pristala je tek kad joj je obećao da će ponovno izići s gospođom Valerio. Heath je kut usana obrisao ubrusom. - Stoje Robillard rekao za mene? Grickala je koricu. To je dakle bio razlog zbog kojega je pred¬ložio tu ugodnu zabavu uz večeru. - Rekao je da si numero uno na njegovom popisu ne-zovi. Prilično izravan navod. Ali ti to već sigurno znaš. I, što si mu ti rekla? Ništa. Bila sam previše zauzeta slinjenjem. Bože, predi-vanje. Namrštio se. - Dean Robillard nije jedan od onih naivnih dečkića o kojima sam ti govorio. Pazi se kad je on u pitanju. On žene krčka poput čipsa. Dragi moj, mene može pojesti kad god poželi. Na njezino iznenađenje shvatio ju je ozbiljno. - Nije valjda da ti se počinje sviđati. Sad je to postalo zanimljivo. - Mogu li poslije javiti? Gledaj, Annabelle, nije Dean loš dečko, ali kad je riječ o ženama, njega samo zanima stavljati recke. Kao da ja to ne želim? Bože, koja si ti mudrijašica! Pružio joj je zlatnu mogućnost da malo dublje pronikne u život i dane Heatha Championa. - Samo iz znatiželje te pitam, koliko si ti recaka načinio? Zapravo, kad si ih to zarezivao. Recimo, prije koliko vremena je to bilo?


Previše. Ni ja se ne ponosim time, i zato mi nemoj držati predavanje. Ozbiljno misliš da su dani kad si stavljao recke iza tebe? Ne bih se ženio da ne mislim. Ne ženiš se. Još ni s jednom nisi dvaput izišao. Samo zato što sam angažirao dvije napola nesposobne po-srednice. Nije mu rekla za Portijin posjet, a što mu je i mogla reći? Da je Portia Powers kučka? To je vjerojatno već i sam znao. Osim toga, imala mu je nešto drugo za reći, od čega je strahovala. -Nazvala me jutros Claudia Reeshman. Još uvijek se želi naći s tobom. Šališ se? — odgurnuo je stolac unatrag i nacerio se. - Zašto bi nazvala tebe a ne Powersovu? Vjerujem da smo se u četvrtak nekako povezale. Nevjerojatno. Mislila sam da sam je uvjerila kako si bezvrijedan, ali očito nisam. - Uzela je pizzu, premda je bila izgubila apetit. -Pretpostavljam kako želiš daje dodam na dnevni red za srije¬du večer? -Ne. Komadić sira skliznuo joj je u krilo. — Ne? Nisi li rekla kako nije dobra za mene? Nije, ali... Pa onda, ne. Osjetila je kako je preplavljuje nešto toplo i slatko. — Hvala. -Bilo joj je neugodno i trljala se po krilu. Nema na čemu. Zabavila se brisanjem prstiju. — Žena s kojom ću te u srijedu upoznati nije baš tako lijepa. Nisu mnoge. Zadnja fotografija Reeshmanice na naslovnici SI bila je nevjerojatna. Ova žena je harfistica i koja završava magisterij iz glazbe. Ima dvadeset osam godina i diplomirala je na Vassaru. Trebao si se s njom naći prošli četvrtak. Je li ružna? — Naravno da nije. — Zgrabila je tanjur i odnijela ga do su¬ dopera.


Nekoliko trenutaka Heath nije progovarao ni riječi. Konačno je podigao svoj tanjur i pružio joj ga. - Ako te Dean slučajno ponovno nazove, budi oprezna kad govoriš o meni. — Zašto misliš da će to biti slučajno? Kimnuo je pokazujući prema stolu. — Hoćeš još jednu kriš¬ku? — Neću. — Gurnula je tanjur u perilicu. — Neću, želim čuti odgovor. Zašto si tako siguran da neće nazvati? — Smiri se. Samo sam mislio kako si nekoliko godina stari¬ja od njega. — Pa što? — Zalupila je perilicom i samoj sebi naredila da za¬šuti, ali riječi su same navirale. — Danas su u modi starije žene i mladi muškarci. Ne čitaš Peoplel — Dean izlazi samo s djevojkama koje vole zabave. Znala je ona točno što on misli i mazohistička crta natjerala ju je da ga prisili da to glasno izgovori. — Reci što imaš. Misliš da nisam dovoljno seksi za njega? — Prestani govoriti u moje ime. Samo kažem da vas dvoje ne¬ćete ostvariti ljubavnu vezu. — Istina. Ali mogli bismo ostvariti vezu koja se zasniva samo na seksu. Odbacila je zadnje ostatke opreza u vjetar i dugačak mršav prst bio je u trenu uperen u nju. — Nećeš se seksati s njim. Ja te tipove znam, a ti ih ne znaš. Ja tebi vjerujem po pitanju Claudie Reeshman, a ti u mene ne moraš imati povjerenja kad je riječ o Deanu Robillardu. Neće mu dopustiti da se tako lako izvuče. — Ti sebi tražiš ženu, a ja možda tražim malo zabave. — Ako ti zabava treba — brzo je uzvratio -ja ću ti je pružiti. Ostala je zatečena. Ulicom je projurio automobil iz kojegje treštala glazba. Piljili su jedno u drugo. I on se doimao iznenađen. Ili možda nije. Sporo i namjerno iskrivio je kut usnice i shvatila je da se Piton s njom ponovno samo poigrava. — Moram ići, Zvončiće. Imam zaostataka na poslu i moram to nadoknaditi. Hvala ti na večeri. Tek kad su se ulazna vrata za njim zatvorila uspjela je potiho izustiti: — Nema na čemu. - Da... Da, u redu. Pošaljite ga gore. - Portiji su drhtale ruke dok je odlagala slušalicu. Bodie je bio u predvorju. Nijednom je nije nazvao od izlaska u sportski bar prije deset dana i sad se pojavio u njezinoj zgradi, u devet sati uvečer, na dan


Četvrtoga srpnja, očekujući od nje da ga čeka. Trebala je vrataru reći da ga otpravi, ali nije. Nagonski je pošla prema svojoj spavaćoj sobi i putem skinula pamučnu tuniku. Večeras su je Jensonovi pozvali na njihov brod da gleda vatromet, ali vatromet ju je, poput većine prazničnih rituala, bacao u očaj pa je odbila. Tjedan je bio grozan. Najprije onaj debakl s Claudiom Reeshman, potom joj je pomoćnica koju je zaposlila kao zamjenu za SuSu Kaplan dala otkaz, uz objašnjenje daje posao 'previše stresan'. Portiji je očajnički ne¬dostajao program mentorstva. Čak je s Juanitom pokušala do¬govoriti ručak i o svemu popričati, ali direktorica je izbjegavala njezine pozive. Pokušavala je zamisliti kako će Bodie reagirati na stan koji je kupila nakon razvoda. Budući daje svoj dom nekad koristila za priređivanje mjesečnih koktel zabava za svoje najvažnije klijen¬te, izabrala je prostrani stan na vrhu iritantno skupe predratne zgrade od kamena vapnenca nedaleko Lakeshore Drivea. Željela je ostaviti dojam otmjenosti staroga svijeta pa je posuđivala iz palete boja nizozemskih majstora: bogate nijanse smeđe, sta¬roga zlata, zagasito maslinaste, uz nježne nijanse boje gorkaste čokolade. U dnevnom boravku su dva uvriježeno muška kauča i velika kožna klub fotelja ograđivali perzijski tepih s mrljama od čaja. Sličan perzijski tepih nadopunjavao je teški stol od ti-kovine s raskošno presvučenim stolcima sa strane. Muškarcima je bilo važno da se tu ugodno osjećaju pa je pazila da na stolo¬vima nema ukrasnih sitnica i da su ormarići s pićem dobro op¬skrbljeni. Samo je u spavaćoj sobi ispoljila strast za pretjeranom ženstvenošću. Njezin krevet bio je kombinacija satena boje bje¬lokosti i žućkaste boje nebijeljenog platna, s čipkastim jastucima i imitacijom ukrasnih vrpca. Krupni srebrni svijećnjaci stajali su na profinjenim komodama, a mali kristalni izrađeni svijećnjak visio je u kutu blizu poput jastučića za pudranje mekana stolca za čitanje zatrpanog modnim časopisima, nekolicinom romana i knjiga samopomoći koje su navodno pomagale ženama naći unutarnju sreću. Možda je Bodie bio pijan. Možda se zato pojavio večeras. A tko bi zapravo znao stoje poticalo čovjeka poput njega? Navukla je ljetnu haljinu okruglog izreza s uzorkom antiknih ruža i na¬vukla ružičaste cipele visokih potpetica koje su se vezale oko gležnja i bile ukrašene kožnim leptirićima. Oglasilo se zvono. Prisilila se polako prići vratima.


Na sebi je imao srebrnu sivkasto smeđu košulju dugih ru¬kava te hlače koje su uz nju pristajale i lijepo padale niz nogu. Od ramena naniže izgledao je mišićavo, ali pristojno, čak bi se moglo reći elegantno. Ali od ramena naviše nije bilo ni traga toj pristojnosti. Njegov mišićavi tetovirani vrat, ledeno plave oči i zlokobno izbrijana glava činili su ga još opasnijim no što gaje pamtila. Osvrtao se bez riječi zagledajući po dnevnom boravku, a potom krenuo prema francuskim prozorima koji su vodili na njezin balkončić. Svakoga ljeta zaklinjala se da će tamo načiniti vrt u posudama, ali za vrtlarstvo je bilo potrebno strpljenje koje ona nije imala pa tu zamisao nikada nije ni sprovela. Oblak vlage ušao je u klima¬tiziram! unutrašnjost kad je otvorio jedna od vrata i izišao van. Razmišljala je nekoliko trenutaka a potom otišla do bara s al¬koholnim pićima. Nije se osvrnula na asortiman uvoznih piva koja je volio nego je uzela bocu šampanjca i dva lomljiva peha¬ra u obliku tulipana. Ponijela ih je prema francuskim prozori¬ma, pritisnula prekidač i upalila vanjsko svjetlo prije nego stoje izišla na balkon. Vani je bila gusta izmaglica. Visoko na nebu tamni oblaci komešali su se iznad krova stambene zgrade na zavoju sučelice. Približila se betonskoj ogradi od široke ravne plohe s bucma¬stim potpornjima u obliku urne. Odložila je bocu šampanjca i profinjene čaše. On je i dalje šutio. Na ulici, deset katova niže, s parkirališta se izvukao automobil i skrenuo iza zavoja. Skupina zaostalih po¬jedinaca uputila se prema jezeru gledati gradski vatromet koji je svakoga trenutka trebao započeti. Bodie je izvadio zatvarač i natočio. Lomljive čaše ni blizu nisu izgledale smiješno u nje¬govim krupnim šakama, kao što je očekivala da će izgledati. Tišina među njima je potrajala. Zažalila je što nije progovorila čim je ušao, ali sad se to doimalo kao natjecanje, da se vidi tko će duže izdržati. Zatrubio je automobil, a mišići u njezinim ramenima ste-gnuli se uslijed napetosti. Jednom nogom stala je na donju preč¬ku. O betonski stup ograde ogrebla je golu koščicu na gležnju. Odložio je čašu na prečku, odmah uz bocu, i okrenuo se prema njoj. Nije namjeravala podignuti pogled, ali bilo je jače od nje. Tamni oblaci nadvili su se nad njegovom glavom, poput vraž¬je aureole. Osjećala je da će je poljubiti. Ali nije. Uzeo joj je iz ruke čašu u obliku tulipana i odložio je uz svoju. Potom je digao ruku i palcem joj prešao preko usana, pritisnuvši dovoljno laga¬no da joj razmaze ruž po obrazu.


Nakostriješile su joj se one sitne dlake na potiljku. Sama sebi govorila je da se treba udaljiti, ali nije mogla. No zato je on krenuo... tamo do onih francuskih prozora, posegnuo rukom unutra i isključio svjetlo pa je balkon utonuo u mrak. Prožeo ju je užasan osjećaj panike. Srce joj je počelo lupati. Okrenula se i čvrsto stegnula vlažne dlanove oko prečke. Osjećala je kako joj prilazi s leda i zadrhtala kad su joj krupne ruke obujmile bokove. Vrelina njegovih dlanova prodirala je kroz svilenu tkaninu ha¬ljine s uzorkom vrta prepunog ruža. Ispod haljine imala je samo svilene gaćice u najbljedoj žućkastoj boji. Koža joj je podrhtava¬la, a utroba plamtjela. Preko haljine je prešao preko uskog ruba na vrhu njezinih gaćica, i to istraživanje bilo je erotičnije nego da joj je dodirnuo golu kožu. Isprekidana dijadema vinula se u nebo i kristalno bijele sfere buke i svjetlosti prolomile su se iznad jezera i najavile poče¬tak vatrometa. Osjećala je vrelinu njegova daha na uznojenom vratu i zubima ju je uhvatio za tetivu, na mjestu na kojemu su se spajali vrat i rame. Na taj način ju je obuzdao, nije ju boljelo, ali držao ju je mirno poput životinje. Rukama je kliznuo ispod ruba suknje. Nije se pokušala odmaknuti, nije se ni pomaknula. Gnječio joj je guzu preko gaćica. Palčevimaje klizio niz udubinu, zatim ih povlačio gore, potom ponovno dolje, ne žureći. Na prozo¬ru, na drugoj strani ulice, zatreperilo je svjetlo i zlatne palme rastvorile su se na nebu poput kišobrana. Zadržala je dah kad je osjetila palčeve koji su joj kliznuli medu butine. Baš kad je osjetila kao da će je noge izdati odmaknuo je usne od njezina vrata i jezikom kliznuo po mjestu na kojemu ju je držao zatočenu. Kleknuo je iza nje. Ostala je nepomično sta¬jati čvrsto se pridržavajući za prečku, zagledana u narančaste i srebrne zmijolike zavijutke koji su se razmotavali u odnosu na oblake. Dotaknuo joj je listove, nakon čega je rukama kliznuo prema gore, zavlačeći ih ispod suknje, nastojeći joj prijeći preko vanjskog dijela bedara, a potom preko gaćica. Palčevimaje za¬kačio rub gaćica i povukao ih do gležnjeva. Podigao joj je jednu nogu i provukao gaćice preko cipele. Spustile su se oko njezinog drugog gležnja, gdje ih je i ostavio. Ustao je. S neba je kapala šuma plavih i zelenih vrba. Osjetila je nje¬govu ruku nasred leda. Pritiskao je, ali trebalo joj je trenutak da shvati što želi od nje. Polako ju je nagnuo preko prečke. Ispod njih je taksi kliznuo niz ulicu. Zadigao joj je lepršavu suknju oko struka. S prednje strane tkanina ju je čedno prekrivala pa je svatko onaj tko je mogao baciti pogled s prozora sučelice mogao vidjeti samo ženu koja se naginje


preko balkonske ograde i muš¬karca koji stoji iza nje. Ali otraga mu je bila posve obnažena. Kad ju je sad dodirivao više nikakve svilene barijere nije bilo između njezina tijela i vrška njegova palca. Rastvarao ju je kao kriške naranče. Igrao se u sokovima. Disala je plitko i ubrzano. Zastenjala je. Ustuknuo je. Ćula je šuštanje dok se zabavljao skidanjem svoje odjeće i prezervativom, što joj je reklo daje to od očetka isplanirao. Potom se pozabavio njome. Zadržala je dah uslijed uzbuđenja zbog ponižavajućeg dodi¬ra njegovih prstiju. U zrak su ispucavali komete koje su potom, strmoglavljujući se, nestajale u vodi. Čvršće je stisnula prečku i dahtala kad ju je palčevima rastvorio, poigravao se, a potom prodro duboko u nju. Zabijao joj gaje straga, čvrsto je držeći za bokove, držeći je tamo gdje je želio da bude, gdje je i ona željela biti. Prodirao je... rastežući je, ispunjavajući je. Vinula se uvis s kometama... cvjetala s vrbama... rasprskavala s raketama. Na kraju se skljokala na pod u pljusku iskri. Poslije joj je ponovno navukao i ispravio suknju, a potom nestao u kupaonici s antiknim toaletnim stolićem talijanskim zrcalom i zidnim tapetama Colefax i Fowler. Kad je izišao doi¬mao se hladno i nimalo uzbuđen. Poželjela je zaplakati. Ali nije, samo gaje pogledala svojim najhladnijim pogledom, krupnim korakom prišla vratima i naglo ih otvorila. Usnice su mu se nakrivile jer se zabavljao. Prišao joj je i pr¬stom prešao preko razmazanog traga ruža na njezinu obrazu. Nije se ni lecnula. Još jednom se osmjehnuo, izišao na hodnik i krenuo prema urešenom dizalu od mjedi. Prije nego je došao do njega, okrenuo se, i prvi put progovorio. -Jesmo li sad raščistili? DVANAESTO POGLAVLJE Annabelle i Heath su u petak popodne krenuli iz Chicaga. Kamp Wind Lake smjestio se na sjeveroistoku jezera Michigan, otprilike sat vremena udaljen od lijepog grada Gravlinga. Kevin i Molly su već cijeli tjedan boravili tamo, a ostali članovi Kluba ljubitelja knjige pristizali su svojim auto¬mobilima, no gospodin Super Agent nije mogao potrošiti toliko vremena pa im je na brzinu pribavio prijateljev poslo¬vni mlažnjak. Dok je telefonirao, Annabelle, koja nikada nije putovala privatnim mlažnjakom, piljila je kroz prozor i samu sebe pokušavala natjerati da se opusti. Pa kakve to veze ima što će ona i Heath dijeliti kućicu za


vikend? On će ionako većinu vremena provoditi u druženju s muškarcima ili u nastojanjima da zadivi Phoebe pa teško da će ga i vidjeti. To je zapravo bilo najbolje, jer su svi oni muški feromoni koje je odašiljao dopi¬rali do nje. Na svu sreću shvaćala je razliku između biološke privlačnosti i trajnih osjećanja. Možda je i bila seksualno uzbu¬đena, ali nije baš bila spremna za samouništenje. Sivi unajmljeni SUV čekao ih je u maloj pomoćnoj zračnoj luci. Bili su otprilike samo stotinu pedeset kilometara udaljeni od otoka Mackinac i topli popodnevni vjetrić donosio je svježi miris borovih stabala sa sjevera. Heath je dograbio obje torbe, njezinu i svoju, i prinio ih autu, a potom se vratio po svoje golf štapove. Ona je prekoračila budžet i kupila nekoliko novih stvari za izlet, medu kojima svijetložute hlače s uskim smeđim pruga¬ma u kojima su joj noge izgledale duže. Uz koketnu brončanu majicu isticale su se male jantarne naušnice koje je kao božični dar dobila od Kate. Dala je stanjiti svoje ispucale vrhove pa joj kosa barem jednom u životu nije zadavala problem. Heath je na sebi ponovno imao jednu od svojih skupih polo majica. Ova je bila zelene boje mahovine i nosio ju je uz platnene hlače slične vojničkim, boje kamena, i mokasinke. Smjestio je kovčege otraga i dobacio joj ključeve. - Ti vozi. Potisnula je osmijeh kad je sjela za upravljač. — Iz dana u dan postaju mi sve jasniji razlozi zbog kojih se želiš oženiti. Zagurao je svoj laptop otraga i smjestio se na mjesto suvo¬zača. Pogledala je Mollvne upute kojim putem treba krenuti, a potom se ubacila na zavojitu autocestu s dvije trake. Pitala se kako je proveo Četvrti srpnja. Nije ga vidjela od srijede kad ga je upoznala s harfisticom sa sveučilišta De Paul, koju je smatrao inteligentnom i privlačnom, ali preozbiljnom. Nakon tog susre¬ta gnjavio ju je za dodatne informacije o Gwen. Uskoro će mu jednoga dana morati reći cijelu istinu o tome. Pomisao na to nije joj bila nimalo ugodna. Dok je obavljao još jedan telefonski poziv usredotočila se na zadovoljstvo koje je nalazila u vožnji automobila koji nije bio sherman. Molly nije pretjerala kad je opisala kako je tu lijepo. Suma se protezala sa svake strane ceste, redovi borova, hrasta i javora. Prošle godine Annabelle je bila prisiljena odgoditi pla¬nove o odlasku na odmor nakon što se Kate nenajavljeno poja¬vila u Chicagu, ali slušala je o tome; o šetnjama na koje su išli kroz kamp, o tome kako su plivali u jezeru i održavali rasprave o knjigama u novom vidikovcu kojega su Molly i Kevin dali


sagraditi blizu privatnog posjeda na kojemu su živjeli, a koji je bio spojen s B&B. Zvučalo je baš opuštajuće. Ali ona se sad nije osjećala opušteno. Stavila je previše toga na kocku i morala je dobro pripaziti. Heathje obavio još jedan telefonski razgovor prije nego je od¬ložio mobitel i počeo se zabavljati kritizirajući njezinu vožnju. -Imaš dovoljno mjesta da možeš preteći taj kamion. Ako ne uzmem u obzir dvostruku žutu crtu, imam. Pa što ako je gaziš. Imaš ti pravo. Čemu još brinuti oko nečega tako glupoga kao što je izravan sudar? Ograničenje je stotka. A ti ideš jedva stotinu dvadeset. Mladiću, nemoj me tjerati da se sad zaustavim. Smijuljio se, no za nekoliko trenutaka njegova napetost je po-pustila. Ali ubrzo je ponovno počeo: uzdisao, lupkao nogom i prtljao oko radija. Prostrijelila gaje mrkim pogledom. — Nikada nećeš uspjeti izdržati tri cijela dana bez posla. Naravno da hoću. Bez mobitela nećeš. To sigurno ne. Pobijedit ćeš u našoj opkladi. Ništa se mi nismo opkladili! Dobro. Mrzim gubiti. I ne radi se zapravo o tri dana. Danas smo već proveli osam sati, a u nedjelju jutro letim za Detroit. Ti si se planirala vratiti u grad, nisi li? Kimnulaje. Vraćala se natrag sjanine, još jednom neudanom članicom skupine. Virkao je u brzinomjer. Sigurno si nakon zabave razgovarala s Molly. Pretpostavljam da te posebno ispitivala o ovom vikendu. Kako si joj objasnila zašto dolazim s tobom? Rekla sam joj da mije netko na vratima i da ću je nazvati. Je li to divlji puran? Ne znam. Jesi li je nazvala? Nisam. Trebala si. Sad će biti sumnjičava. A što sam joj trebala reći? Da si opsjednut ulizivanjem nje¬zinoj sestri? Ne, trebala si reći da previše radim i da sam zbog toga napet pa ne mogu procijeniti sve te divne žene s kojima me upozna-ješ. To je točno. - Trebao bi dati Zoe još jednu priliku. Harfistici - dodala je, za slučaj daje već zaboravio.


Nisam zaboravio. Samo zato što smatra daje Adam Sandler17 kreten ne znači da nema smisla za humor. Ti Adama Sandlera smatraš zabavnim - naglasio je. Da, ali ja sam nezrela. Osmjehnuo se. - Priznaj. Znaš da nije bila prava za mene. Čak mislim da se ni ja njoj baš nisam jako svidio. Premda doista ima divne duge noge. — Naslonio se na naslon za glavu i iskri¬vio usne poput sklupcana repa Pitona. - Kaži Molly da mi ne možeš naći ženu kad ja samo o poslu razmišljam. Reci da me ovaj vikend moraš odvesti izvan grada i ozbiljno porazgovarati sa mnom o mojim bezveznim prioritetima. — Takvi i jesu. — Vidiš? Već si napredovala. — Molly je bistra. Ona u to ni na trenutak neće povjerovati. — Nije dodala da ju je Molly već ispitivala kako se ona i Heath slažu. — Možeš riješiti sve čime te bombardira. A znaš li zašto, super ženo? Zato što se ne bojiš izazova. Zato što ti, draga moja, živiš za izazove, što opasniji to bolji. — Ali takva sam ti ja. Pravi morski pas. — Sama si rekla. — Projurili su pokraj znaka koji je pokazivao prema gradu Wind Lake. — Znaš li kamo ćeš? — Kamp je s druge strane jezera. — Daj da vidim. Kad je posegnula za zgužvanom stranicom uputa koje su joj ležale na krilu palcem ju je okrznuo po unutrašnjoj strani bedra i naježila se. Da bi odvratila pozornost pokazala je malo pasiv¬ne agresije. — Iznenađena sam stoje ovo tvoj prvi izlet u kamp. Kevin i Molly uvijek ovamo dolaze. Ne mogu vjerovati da te nije pozvao. — Nikada nisam rekao da nisam bio pozvan. — Skinuo je po¬gled s uputa i pogledao oznaku na cesti. - Kevin je postojan tip. Njemu ne treba držanja za ruke kao mojim mladim kli¬jentima. — Izvrdavaš. Kevin te nikada nije pozvao ovamo, a znaš li zašto? Zato što se nitko ne bi mogao opustiti uz tebe. — To je baš ono što ti pokušavaš promijeniti. — S njihove lijeve strane pojavio se zelenobijeli znak sa slovima pozlaćenog ruba. APARTMANI WIND LAKE


NOĆENJE S DORUČKOM OSNOVANO 1894. Skrenula je u usku uličicu koja je poput tunela vodila kroz gusti red stabala. — Znam da bi ovo moglo biti teško izvedivo, ali smatram da bi trebao biti iskren. Svi znaju da ste se ti i Phoebe zakrvili pa zašto onda ne priznaš da si vidio mogućnost za poboljšanje od¬nosa i da si to želio iskoristiti? — I da Phoebe upozorim na opasnost? Ne slažem se s tim. — Pretpostavljam da će ona već biti upozorena. Još jednom se lijeno osmjehnuo. — Neće ako pametno od¬igram karte. Svježi šljunak odjeknuo je ispod šasije automobila i nakon nekoliko trenutaka ugledali su kamp. Pogledom je obuhvati¬la sjenovite pašnjake na kojima je skupina djece igrala softball. Kućice poput licitarskog kolača, s tankim strijehama od drvene čipke, omeđivale su travnati pravokutnik. Svaka kuća izgledala je kao daje bila oličena četkom uronjenom u tetrapake šerbe-ta: jedna limeta zelena s obrubom boje tamnog piva i dinje re-bače, a druga boje maline s nijansama limuna i badema. Kroz stabla je nazrela komadić pješčane plaže i izrazito plavu boju je¬zera Wind Lakea. — Nije ni čudo što se Kevinu tu tako jako sviđa - rekao je Heath. — Baš poput Sume slavuja u Mollynim Daphne knjigama. Baš mije drago daje Kevina odgovorila od prodaje. - Kamp je pri¬padao Kevinovoj obitelji, sve od vremena kad gaje njegov šu-kundjed, putujući metodistički protestantski svećenik, utemeljio za ljetne vjerske obnove. Naposljetku je pripao Kevinovu ocu pa Kevinovoj teti i napokon Kevinu. — Troškovi održavanja su nevjerojatni - rekao je Heath-Uvijek sam se pitao zašto gaje zadržao. — Sad znaš. — Sad znam. — Skinuo je sunčane naočale. — Nedostaje mi što nisam češće u prirodi. Odrastao sam bučeći po šumi. — Loveći i postavljajući zamke? — Ne baš previše. Ubijanje me nikada nije zanimalo. — Više voliš lagano mučenje. -Jako me dobro poznaješ. Pratili su cestu koja se, poput petlje, svijala oko pašnjaka. Na svakoj kućici bio je uredno oslikan znak iznad vrata: ZELENI PAŠNJACI, MED I MIIJEKO, BOŽJE JANJE, JAKOBOVE LJESTVE. Usporila je kako bi se divila pansionu,


dostojanstve¬noj tornjićima okrunjenoj američkoj građevini u viktorijanskom stilu, s veoma prostranim trjemovima, bujnoj visećoj paprati i drvenim ljuljačkama na kojima su dvije žene sjedile i čavrljale. Heath je provjerio u uputama i pokazao prema uskoj uličici koja je vodila paralelno uz jezero. — Skreni lijevo. Poslušala ga je. Prestigli su postariju ženu s dalekozorom i štapom za hodanje, a potom i dvoje tinejdžera na biciklima. Konačno su stigli na kraj uličice i zaustavila je ispred posljednje kućice, lutkine kuće sa znakom iznad vrata na kojemu je pisa¬lo POLJSKI LJILJANI. Oličena u blijedožutu boju s prašnja¬vom primjesom ružičastog i blijedoplavog kuća se doimala kao daje ispala iz priče za malu djecu. Annabelle je bila očarana. Istodobno je shvatila kako bi željela da kućica nije baš tako iz¬dvojena od ostalih. Heath je iskočio iz automobila i istovario kovčege. Mrežasta vrata su zaskripala dok je za njim ulazila u glavnu prostoriju kućice. Sve je bilo trošno, okrhnuto i domaće, autentično po¬modno otrcano za razliku od pretjerano skupocjenog interijera. Prljavobijeli zidovi, udoban kauč s izblijedjelim cvjetnim uzor¬kom, pohabane svjetiljke od mjeda i izgrebana komoda od boro¬vine. .. Zavirila je u malu kuhinju u kojoj je bila staromodna peć na plin. Vrata uz hladnjak vodila su na sjenoviti ograđeni trijem. Izišla je van i ugledala gliser, stolce od savijena vrbova pruća i starinski stol na razvlačenje s dva oslikana drvena stolca. Heath joj je prišao s leđa. - Nema trubljenja, nema kamiona za odvoz smeća, nema zavijanja alarma na automobilima. Već sam zaboravio kako izgleda prava tišina. Udisalaje vlažni hladni miris vegetacije. — Tako je prisno. Doima se poput gnijezda. -Lijepo je. Bilo joj je tu previše ugodno pa je zbrisala unutra. Ostatak ku¬ćice sastojao se od staromodne kupaonice te dvije spavaće sobe od kojih su u onoj većoj bila dva kreveta sa željeznim uzglav¬ljem. I dva kovčega... - Heathe? Provirio je kroz vrata. — Daaa? Pokazala je prema kovčegu. - Ostavio si nešto unutra. Samo dok ne bacimo novčić za veliki krevet. Lijep pokušaj. To je moja zabava. Dobit ćeš dječju spava¬ću sobu. -Ja sam klijent, a ova izgleda mnogo udobnije. Znam. Zato je i uzimam. Dobro - rekao je, pokazujući iznenađujući smisao za humor. Izvući ću taj drugi madrac na trijem. Ne mogu se sjetiti kad


sam zadnji put spavao vani. Bacio je njezin kovčeg na krevet, a potom joj pružio omotnicu na kojoj je njezino ime bilo napisa¬ no Mollvnim rukopisom. - To sam našao u kuhinji. Izvukla je poruku napisanu na Molh/noj novoj Suma slavu¬ja liniji listovnog papira. - Molly piše daje to jedna od njezi¬nih omiljenih kućica i nada se da će nam se svidjeti. Hladnjak je napunjen potrepštinama, a piknik je na plaži u šest. — P. S. je Annabelle zadržala za sebe. Nemoj učiniti neku gluposti Reci mi još nešto o tom Klubu ljubitelja knjige. - Povukao je svoj kovčeg s puta naslanjajući se ramenom na dovratak kad je poruku zagurala u džep hlača. - Kako si se ti u to uključila? Preko Molly. - Otvorila je patentni zatvarač na svom kovče¬ gu. - Tijekom protekle dvije godine sastajemo se jedanput mje¬ sečno. Prošle godine je Phoebe rekla kako misli da bi bilo zabav¬ no kad bismo svi nekamo zajednički otišli na vikend. Mislim da je na umu imala toplice, alijanine i ja si to nismo mogle priuštiti. Janine piše knjige za mlade pa je Molly uskočila i rekla da bismo svi trebali doći u kamp. Ubrzo su se priključili i muškarci. Annabelle i Janine bile su dvije od samo tri članice Kluba koje nisu bile izravno povezane sa Starsima. Treća je bila Gwen. Žena Heathovih snova. Na svu sreću ona i Jan su ovoga vikenda do¬vršavali kuću pa nije mogla doći. 'Potiho je zazviždukao. - Vraški dobar Klub ljubite¬lja knjige. Phoebe i Molly. Nisi li spomenula suprugu Rona McDermitta? Kimnula je i otvorila zakačku na kovčegu. - Sharon je radila kao odgojiteljica u vrtiću. Sve nas drži na uzdi. A sad je udana za glavnog direktora Starsa. Upoznao sam je. — Nije skidao pogleda s grudnjaka i gaćica koji su bili na vrhu kovčega, ali njemu je na umu bio posao, a ne donje rublje. -Na zabavi je Phoebe spomenula Darnella. To može biti samo Darnell Pruitt. Njegova supruga zove se Charmaine. — Kradomice je pre¬bacila majicu kratkih rukava preko hrpe donjeg rublja. Najveći D.T. kojeg su Starsi ikada imali. Charmaine je igrala nogomet?


Ali on je bio traktor marke John Deere na putu za natjecanje i nije ga mogla smesti. - Tko još? Krvstal Greer. - Izvukla je toaletnu torbicu i odložila je na napuknutu bijelu mramornu plohu toaletnog stolića. Supruga Webstera Greera. Nevjerojatno. On je devet go¬dina zaredom išao na kuglanje s profesionalcima. Članice su žene, a ne muškarci. Ne pokušavaj me dovesti u neugodnu situaciju. Prezirno je otpuhnuo i pokupio svoj kovčeg, ali zastao je kod vrata. —Je li netko doveo djecu? Samo odrasli su tu. Osmjehnuo se. - Izvrsno. Osim Pippi i Dannvja. Premali su da bi ih ostavili. Sranje. Pogledala je mršteći se. - Stoje s tobom? To su divna djeca. —Jedno je divno. Za njega bih odmah potpisao ako treba. Putovanja su naporna, jer ga ona još uvijek doji. A Pippi je slatka jednako koliko i Danny. Ta mala djevojčica je preslatka. Završit će u zatvoru prije nego što krene u prvi razred. O čemu ti to govoriš? Mrsim nešto za sebe. - Čim je prošao kroz vrata provirio je glavom unutra. — Imaš dobar ukus po pitanju izbora gaćica, Zvončiće. — Potom se izgubio. Spustila se na jednu stranu kreveta. Tom čovjeku ništa ne pro-makne. Što bi još mogao primijetiti na njoj što nije željela da on vidi? S osjećajem slutnje zamijenila je svoje nove hlače za krat¬ke hlače boje čajnog kolačića, ali je koketnu brončanu majicu ostavila na sebi. Nakon što je prstima prošla kroz kosu uputila se prema trijemu. Heath je već bio tamo. I on je obukao krat¬ke hlače i svijetlosivu majicu kratkih rukava, koja se poput du¬hanskog dima iz lule savijala oko kontura njegovih prsa. Oštrica svjetlosti koja se probijala kroz mrežasta vrata pala mu je na jago-dičnu kost, usijecajući njegove grube beskompromisne crte lica. - Hoćeš li me sabotirati ovoga vikenda? - upitao je tiho. Imao je razloga za sumnjičavost pa nije trebala biti povrijeđe¬na, ali bila je. Takvo ti mišljenje imaš o meni? Samo provjeravam jesmo li na istoj valnoj duljini.


Tvojoj valnoj duljini. —Jedino što od tebe tražim je da ne kopaš jamu poda mnom. Za sve ostalo ću se sam pobrinuti. Ah, u to ne sumnjam — rekla je krajnje sarkastično. Ma koji je tebi vrag? Cijelo popodne si nekako bezobzir¬na. Bilo joj je drago daje to zapazio. - Nemam pojma o čemu govoriš. I to ne samo danas popodne. Prepucavaš se kad god ti se pruži prilika. Je li to osobno ili simbolično za ono što osjećaš prema muškarcima općenito? Nisam ja kriv stoje tvoj zadnji dečko odlučio igrati za istu momčad za koju i ti. E pa sad je već bila ljuta. - Tko ti je to rekao? Nisam znao daje to tajna. Pa i nije. — Molly ništa ne bi rekla, ali Kevin je još uvijek imao problema s prihvaćanjem onoga stoje Rob učinio, zbog čega gaje smatrala mogućim krivcem. Zaguralaje stolac natrag pod stol. Neće ona Heathu pričati o Robu. - Oprosti ako sam bila razdražljiva - rekla je i dalje zvučeći razdražljivo — ali jako mije teško shvatiti ljude kojima je posao važniji od međuljud¬skih odnosa. — Baš zbog toga si me i dovela ovamo. Da to popravim. Tu ju je dobio. — Hoćemo li? — Pokazao je prema vratima trijema. — Zašto ne? — Zabacila je kosu i promarširala pokraj njega. — Vrijeme je da konačno pokrenemo operaciju ulizivanja. — To je onaj mogu-to stav koji volim čuti. Vatra je liznula i iskre sijevnule u zrak. Samo je pladanj čokolad¬nih kakao kocki koje je Mollv tog popodneva za njih ispekla u kuhinji pansiona ostao na stolu za piknik. Jedan mladi par bri¬nuo se o svakodnevnom održavanju kampa, ali Mollv i Kevin uvijek su uskakali kad su bili tu. Jelo je bilo ukusno: odresci na žaru, pečeni krumpiri s mnogo preljeva, savršeno ispržen luk na rubovima i salata ukrašena sočnim kriškama zrele kruške. Kevin i Mollv ostavili su djecu s parom koji je vodio brigu o kampu i nitko nije morao voziti kući pa su vino i pivo tekli u potocima. Heath je bio u svom elementu, srdačan i šarmantan sa ženama i na savršenom domaćem terenu s muškarcima. Bio je kameleon, pomislila je Annabelle, zato stoje veoma suptilno prilagodavao svoje ponašanje kako bi publici odgovaralo. Večeras su svi osim Phoebe uživali u njegovom društvu, čak mu je i ona uputila samo nekoliko otrovnih pogleda, ništa više.


Kad je zatreštala glazba iz golemog radio kasetofona Annabelle je odsetala do napuštenog doka, ali baš kad je počela uživati u samoći začula je namjerno tapkanje sandalama koje su dolazile prema njoj. Okrenula se i ugledala kako joj prilazi Mollv. Uz iznimno bujne grudi, zbog dojenja Dannvja, izgledala je poput iste one vrijedne studentice, djevojke koju je Annabelle prvi put upoznala prije više od jednog desetljeća na satu kompara¬tivne književnosti. Večeras je svoju smeđu ravnu kosu ukosni¬com sklonila s lica i dvije male srebrne morske kornjače po¬skakivale su joj u usnim resicama. Nosila je ljubičaste kaprice s majicom koja je uz njih pristajala i ogrlicu načinjenu od oblih makarona. — Zašto mi nisi uzvratila na pozive? — zahtijevala je odgo¬ vor. Oprosti. Bila sam u velikoj ludnici. - Možda joj je mogla odvratiti pozornost. - Sjećaš se da sam ti pričala kako imam kli¬ jenta hipohondra? Povezala sam ga sa ženom koja je... Ma pusti to. Nego što se događa između tebe i Heatha? Annabelle je iz zahrđale torbe satova glume koje je pohađala na fakultetu izvukla trik i nedužno je pogledala razrogačenih očiju. — Kako to misliš? Poslovno. Ma nemoj ti meni s tim počinjati. Dovoljno dugo smo pri¬ jateljice. Odjednom joj se čelo namrštilo. — On mije najvažniji klijent. Znaš koliko to meni znači. Mollv se to nije moglo prodati. - Vidjela sam kako ga gledaš. Kao daje automat na čijem čelu je tri puta istetovirana sedmi¬ca. Ako se u njega zaljubiš, kunem se da više nikada neću riječi progovoriti s tobom. Annabelle se umalo ugušila. Znala je da će Molly biti sum¬njičava, ali nije očekivala izravno sukobljavanje. -Jesi luda? Na stranu činjenica da se prema meni ponaša kao prema lošoj uče¬nici, nikada mi se ne bi svidio radoholičar nakon svega onoga što sam morala proći sa svojom obitelji. - Osjetiti požudu bilo je nešto sasvim drugo. — Taj umjesto srca ima računalo — rekla je Mollv. — Mislila sam da ti se sviđa. — Ma volim ga. Izvrsno je vodio Kevinove pregovore. Vjeruj mi, moja sestra zna biti prava škrtica. Heath je pametan. Nikada nisam upoznala nekoga tko toliko


marljivo radi, sve bi učinio za svoje klijente i poštenje kao što nijedan agent nikada neće biti. Ali najgori je kandidat za ženidbu kojega sam ikada upoznala. Misliš da ja to ne znam? Ovaj tjedan je posao. Odbio je sve kandidatkinje koje smo mu Powersova i ja ugovorile. Ima nešto što nam objema nedostaje i ne mogu dokučiti što tijekom tih kratkih djelića vremena koje mi škrto daje. - Govorila je istinu. Baš na to je trebala usredotočiti svu svoju pozornost ovaj tjedan, proučavajući ljudsku psihu, a ne zapažati kako dobro miriše ili kako su divne njegove glupe zelene oči. Molly se i dalje doimala zabrinuto. - Voljela bih da ti mogu vjerovati, ali imam nekakav čudan osjećaj da... Nije dovršila rečenicu o tome kakav osjećaj ima jer su se za¬čuli koraci na doku. Okrenule su se i ugledale kako im se pri¬bližavaju Krvstal Greer i Charmaine Pruitt. Krvstal je izgledala kao Diana Ross iz mladih dana. Večeras je svoju dugu kovrčavu kosu podigla crvenom vrpcom koja joj se slagala s maramom. Bila je sitna, ali ponašala se kao kraljica, i to stoje zašla u če¬trdesete nije izmijenilo njezine manekenske jagodice ni njezin pobjednički stav. Unatoč posve proturječnim karakterima ona i Charmaine godinama su bile najbolje prijateljice. Charmaine, koja je bila konzervativno odjevena u pamučni komplet; majica boje bru¬snice i kratke hlače od kepera za šetnju, imala je obline i bila draga i ozbiljna. Bivša knjižničarka, trenutačno orguljašica u crkvi, u središte svog života stavila je supruga i dva sinčića. Kad je Annabelle upoznala Charmainena supruga Darnella ostala je bez riječi jer joj se učinilo da su najpogrešnije spojen par stoljeća. Premda je Annabelle znala daje Darnell nekoć igrao za Starse, -, u novije vrijeme nije mnogo obraćala pozornost na nogomet, zamišljala je nekoga jednako konzervativnog poput Charmaine. Ali Darnell je imao zlatan prednji zub optočen dijamantima i čini se beskonačnu zbirku tamnih naočala te sklonost ka blješta¬vom nakitu kojega se ne bi posramio ni vodeći plesač hip hopa. Ali izgled je varao. Više od pola izabranih knjiga u Klubu te-meljilo se na njegovoj preporuci. - Ne mogu vjerovati kako tu izgleda nebo. - Charmaine se obgrlila i zagledala u zvijezde. - Kad živiš u gradu zaboravljaš. — Imat ćeš ti ovaj vikend većih iznenađenja od neba punog lijepih zvijezda - rekla je samodopadno Krvstal. Ili nam istresi svoju veliku tajnu ili šuti o njoj - odbrusila


je Charmaine. Okrenula se prema Annabelle i Molly. - Krvstal neprestano daje naslutiti kako je pripremila neko veliko iznena¬ đenje. Zna li neka od vas o čemu je riječ? Annabelle i Molly odmahnule su glavom. Krystal je zagurala palčeve u prednje džepove kratkih hlača i izbacila još uvijek prpošne grudi. — Reći ću samo ovo... našoj gospodični Chairmaine mogla bi zatrebati mala terapija kad s i nom završim. A što se vas ostalih tiče... samo se pripremite. Za što to? - upitala je Janine prilazeći sa Sharon McDermitt i Imoebe, koja je na sebe navukla ružičastu jaknu s kapulja-. .mi i patentnim zatvaračem i donji dio trenirke koji se s njom llagao i držala čašu chardonnaya. Janine, s prerano posijedjelom lepršavom kosom poput vilenjaka, na sebi je imala izrađeni nakit i ljetnu haljinu do gležnja s kockastim uzorkom, oporavlja¬la se od loše godine: majčine smrti, raka dojke i dugotrajne loše faze spisateljske blokade. Njoj je prijateljstvo koje je nalazila u Klubu ljubitelja knjige značilo sve u životu. Kad je bila bolesna Annabelle i Charmaine donosile su joj jelo i obavljale sitne po-slove. Phoebe joj je dogovorila redovite masaže i svakodnevno je nazivala. Krystaljoj je uređivala vrt, a Mollyjuje gnjavila da ponovno počne pisati. Sharon McDermitt, koja je bila najbolja slušačica u skupini bila joj je osoba kojoj se povjeravala. Sharon je uz Molly bila najbolja Phoebena prijateljica. Vodila je zakladu za dobrotvorne donacije Starsa. Očito Krystal ima neku tajnu - rekla je Molly - što će, kao i obično, otkriti kad bude dobro raspoložena i za to spremna. Dok su ostali nagađali što bi mogla biti Krystalina tajna, Annabelle je pokušavala smisliti najbolji način da načne neku opasnu temu. Premda je dosad imala sreće, nije mogla računati na to da će ta njezina sreća trajati zauvijek pa se ubacila u raz¬govor kad je nastupilo zatišje. - Možda će mi ovaj vikend za¬trebati mala pomoć. Po njihovim znatiželjnim izrazima lica znala je da žele čuti objašnjenje zašto se pojavila s Heathom, ali nije im bila spre¬mna otkriti ništa više nego dosad. Poigravala se žutim reme¬nom svoga swatch sata s tratinčicom. - Svi vi znate koliko mi znači Savršeno za vas. Ako s tim ne uspijem, u suštini će to biti potvrda daje moja majka u svemu bila u pravu. A ja nikako ne želim biti računovotkinja. — Kate vrši preveliki pritisak na tebe - rekla je Sharon, i to


nije bilo prvi put. Annabelle joj se zahvalno osmjehnula. - Zahvaljujući Molly imala sam intervju s Heathom. Ali radi se o tome da sam se morala poslužiti malim lukavstvom kako bih s njim sklopila ugovor. — Kakvim lukavstvom? - upitala je Janine. Duboko je udahnula i rekla im kako gaje upoznala s Gwen. Molly je glasno uzdahnula. — Ubit te te. Ne šalim se, Annabelle. Kad sazna da si ga obmanula, a saznat te, poludjet će. — Stjerao me u škripac. - Annabelle je pogrbila ramena i pro¬trljala ruku. Priznajem daje to bilo nepošteno, ali imala sam samo dvadeset četiri sata za naći kandidatkinju koja će ga obo¬riti s nogu ili sam ga mogla izgubiti. — Nije on muškarac s kojim se možeš zezati. Ne bi vjerovala kakve sam priče čula od Rona. Annabelle je grizla donju usnicu. — Znam da mu moram reći istinu. Samo trebam naći pravi trenutak. Krvstal je izbacila bok. — Curo, nijedan trenutak nije pravi za umrijeti. Charmaine je zacoktala. - Odmah ću te staviti na prvo mjesto u svojoj molitvi. Samo se Phoebe doimala zadovoljno i nje¬zine oči boje jantara žarile su kao mačje. - Sviđa mi se to. Ne mislim na činjenicu da ćeš završiti u plitkom grobu, žao mije zbog toga i pobrinut ću se da ga se goni do posljednje zakonske mogućnosti. Ali sviđa mi se što znam daje obični djevojčurak uspio prevariti velikoga Pitona. Molly se zagledala u svoju sestru. — Upravo to je razlog zbog kojega Christine Jeffreys ne želi pustiti svoje kćeri da prespava¬ju kod blizanki. Strašiš ljude. Potom se obratila Annabelle. -Sto želiš da učinimo? — Nemojte pred njim spominjati Gwenino ime, samo to. Ne vidim razloga zašto bi je dečki spominjali pa ću se, što se njih tiče, nadati najboljemu. Osim ako neka od vas ne zna način da im to damo do znanja a da im baš točno ne kažemo što sam učinila. Glasujem za to da im kažemo istinu — rekla je Phoebe. — Smijat će mu se iza leda mjesecima. Ne možeš ti ni o čemu glasovati - rekla je Krystal. — Ni o čemu što se tiče Pitona. Bas'je to nepravedno — šmrckala je Phoebe.


Charmaine ju je potapkala po ruci. — Pomalo si nerealna po tom pitanju. Do njih su s plaže dopirali glasovi muškog smijeha. - Bolje će biti da se vratimo rekla je Molly. - Imamo sutra cijeli dan na raspolaganju razgovarati o Annabellinim problemima, medu ostalim ponajprije o tome zastoje dovela Heatha. Sharon se doimala zabrinuto. — Mislim daje to prilično očito. Ne stvarno, Annabelle, što si mislila? Zbog posla - uskliknula je. Majmunska posla - promrsila je Krystal. Heathu je trebalo da se na kratko nekamo makne, a ja imam priliku doznati zašto spojaci ne uspijevaju. I to je sve. Charmaine i Phoebe izmijenile su zabrinute poglede, spre¬mne reći nešto više, ali Molly je spasila Annabelle. — Bolje da se vratimo prije nego počnu igrati. Sve su se okrenule prema završetku doka. I zastale kao ukopane. Phoebe je bila prva koja je prekinula dugačku šutnju. Svojim blago promuklim glasom rekla je ono što su sve pomislile. — Dobrodošle u Vrt bogova, dame. Sharon je progovorila tiho dok je voda žuborila. — Kad stojite jako blizu njih nemate potpuni dojam. Krystalin glas imao je sanjarski prizvuk. - Sad ga dobiva¬mo. Muškarci su stajali pokraj logorske vatre... sva šestorica... sve jedan privlačniji od drugoga. Phoebe je oblizala donju usni¬ cu i pokazala na najstarijeg, velikog plavokosog diva koji je ruku držao na boku. Na nezaboravni dan u Midwest Sports Dome-u Dan Calebow joj je spasio život savršeno bačenom spiralom. — Biram njega — rekla je tiho. - Sad i zauvijek. Molly je uhvatila sestru pod ruku i jednako tako tihim gla¬som rekla: —Ja uzimam onog zlatnog dečka tik uz njega. Sad i zauvijek. — Kevin Tucker, preplanuo i u formi, imao je oči boje lješnjaka i zvjezdani talent koji mu je donio dva Super Bowl pr¬stena, ali još uvijek je ljudima govorio daje noć kad je od Molly pomislio daje provalnik najsretnija noć u njegovu životu. -Ja ću onog kreposnoga brata kojemu se duša zrcali u pogle¬du, s osmijehom od kojega mi se srce rastapa. - Krvstal je poka¬zala prema Websteru Greeru, drugom


najkrupnijem muškarcu koji je stajao uz plamen. - Koliko me dovodi do ludila ponovno ću se sutra udati za njega. Charmaine se zagledala u najkrupnijeg i najviše prijetećeg od svih bogova. Darnell Pruitt ostavio je svoju svilenu košulju do struka raskopčanu, otkrivajući mišićava prsa i tri zlatna lanca. Kad mu je odbljesak vatre kožu pretvorio u ulaštenu ebanovinu doimao se poput drevnog afričkog kralja. Pritisnula je vrškove prstiju na dno vrata. -Još uvijek mi nije posve jasno. Trebao me prestrašiti. Ali ispalo je obrnuto. - U Janienu osmijehu nazirao se tra¬ čak čežnje. — Neka mi neka od vas posudi jednoga. Samo za noćas. -Ja svojega ne dam - rekla je Sharon. Činjenica daje Ron McDermitt bio najsitniji muškarac oko vatre i samozvani do¬sadni kompjutoraš nije nimalo umanjila njegovu erotsku mega-voltažu jer su ga prave sunčane naočale pretvorile u pljunutog Toma Cruisea. Jedan po jedan pogledi svih žena zaustavili su se na Heathu. Onako žustar, četvrtaste brade, s kovrčavom smeđom kosom obasjanom zlatnim odbljeskom vatre, stajao je u samom sredi¬štu te elitne skupine ratnika, na neki način bio jedan od njih, a ipak donekle izdvojen. Bio je mladi, i njegova borbom izvoje¬vana oštrina bila je izbrusena za pregovaračkim stolom, a ne na ragbi igralištu, no zbog toga nije bio ništa manje impozantan. Bio je muškarac kojega se nije smjelo ispustiti iz vida. — Jezivo kako se dobro uklapa — primijetila je Molly. — To je omiljeni trik vampira koji se ne daju uništiti - zajed¬ ljivo je dometnula Phoebe. - Ti koji se lako mijenjaju pretvaraju se u ono što ljudi žele vidjeti. Annabelle je potisnula snažan poriv da ga obrani. — Harvardski mozak, ugladenost GQ18 i šarm seoskog dje¬ teta - rekla je Charmaine. - Zbog toga ti mladi momci i žele s njim potpisati ugovor. Phoebe je vrhom teniske lupkala po doku. - Muškarac tipa Heatha Championa dobar je samo zajedno. — Opet počinjemo — promrmljala je Molly. Phoebe je izvila usnicu. — Da posluži kao meta. — Prestani! - okomila se na nju Annabelle.


Sve su se zagledale. Annabelle je rastvorila stisnute šake i po¬kušala se povući. — Ma samo sam... samo sam htjela reći... kad bi muškarac takvo što rekao za ženu strpali bi ga u zatvor. Stoga ... znate... nekako mislim da možda ni žene ne bi trebale tako govoriti o muškarcima. Phoebe se doimala očaranom Annabellinim prijekorom. -Piton ima pobornika. — Samo kažem — promrmljala je Annabelle. — Ima ona pravo — Krystal je pošla prema plaži. — Teško je mušku djecu odgojiti da imaju pravo povjerenje u vlastitu vrijednost. Takvo što im ne pomaže. — U pravu si — Phoebe je obujmila Annabelle oko struka. -Ja sam majka muškoga djeteta i trebala bih to bolje znati. Samo sam... pomalo tjeskobna. Imam mnogo više iskustva s Heathom od tebe. Njezina zabrinutost bila je iskrena i Annabelle se nije mogla više uzrujavati. Doista ne moraš brinuti. — Teško je to. Osjećam se krivom. — Zbog čega? Phoebe je usporila korak dovoljno da su zaostale za ostalima. Potapkala je Annabelle na isti način na koji je tapkala svoju djecu kad je bila zabrinuta. Pokušavam iznaći način na koji bi ti to taktično rekla, ali ne mogu. Ti znaš, ne znaš li, da manipulira tobom kako bi došao do mene? Ne možeš ga kriviti zbog pokušaja - rekla je tiho Annabelle. - Dobar je agent. To svi kažu. Možda je vrijeme da se zabora¬ vi. Stoje bilo bilo je. — Požalila je čim je izgovorila. Ništa nije znala o unutarnjem poslovanju NFL-a i nije se trebala usuditi reći Phoebe kako će upravljati svojim carstvom. Ali Phoebe je samo uzdahnula i pustila da joj ruka sklizne s Annabellina struka. Nema dobrih agenata. Ali neki barem ne skreću s puta da bi ti žarili nož u leda. Heath je namirisao opasnost i približavao se krupnim kora¬kom. - Ron je bacio oko na zadnju kakao kocku, Annabelle, ali ja sam je se prvi dočepao. Znam da postaješ čangrizava ako predugo ostaneš bez čokolade. Ona je bila od onih koji su više voljeli karamele, ali nije mu se usprotivila pred njegovim zakletim neprijateljem i uzela je kakao kocku koju joj je pružio. - Phoebe, hoćeš daje podijelimo?


Ja ću svoje kalorije sačuvati za još jednu čašu vina. — I ne okrznuvši pogledom Heatha udaljila se, odlazeći se priključiti ostalima. Dakle, kako zasad napreduješ s planom? - upitala je Annabelle gledajući u Phoebena leda. Osvijestit će se. Ali ne tako brzo. Stav, Annabelle. Samo je riječ o stavu. To si ti spomenuo. - Pružila mu je kakao kocku. — Ti to možeš odraditi lakše od mene. Odgrizao je komad. Čula je kako Janine s klupe govori da knjigu mora završiti do sutra. Kad su joj svi poželjeli laku noć, Webster je gurnuo još jedan CD u golemi kasetofon i začula se pjesma Marca Anthonvja. Ron i Sharnon zaplesali su salsu na pijesku. Kevin je dograbio Molly pa su im se i oni priključili, izvodeći korake mnogo gracioznije od McDermittsovih. Phoebe i Dan su se pogledali, nasmijali, te i sami zaplesali. Heathovi prsti stisnuli su Annabelle za lakat. — Prošetajmo. Ne. Već i ovako dovoljno sumnjaju. A Phoebe točno zna što smjeraš. Zna li? - Bacio je ostatak kakao kocke u smeće. - Ako ne želiš prošetati, zaplešimo. U redu, ali pleši i s drugim ženama, tako da nikome ne bude sumnjivo. A što to? Molly misli... ma, nema veze. Samo ti taj svoj dvosmisleni šarm širi uokolo. Hoćeš li se opustiti? — Zgrabio ju je za ruku i poveo natrag k ostalima. Nije joj trebalo dugo da odbaci sandale i prepusti se atmosferi večeri. Nakon svih onih sati plesa koje ju je Kate prisilila poha¬đati Annabelle je bila dobra plesačica. Heath je vjerojatno i sam uzeo nekoliko sati plesa ili je bio prirodno nadaren jer je plesao u korak s njom. Kad se radilo o svladavanju društvenih manira čini se da ništa nije propustio. Pjesma je završila i Annabelle je čekala sljedeću. Uz vodu koja je žuboreći zapljuskivala obalu, vatru koja je pucketala, zvijezdama osuto nebo i sa zastrašujuće privlačnim muškarcem pokraj sebe, bio je to pravi kliše za ro¬mantičnu noć. Ne bi mogla podnijeti laganicu. Bilo bi to previše okrutno. Pao joj je kamen sa srca kad je glazba ostala u istom veselom ritmu.


Plesala je s Darvinom i Kevinom, a Heath s njihovim supru¬gama. Nakon nekog vremena parovi su se vratili jedni drugima i tako plesali ostatak večeri. Konačno su se Kevin i Molly izgubili provjeriti što im je s djecom. Phoebe i Dan su se polako udalji¬li, držeći se za ruke, i krenuli u laganu šetnju duž plaže. Ostali su nastavili plesati, odbacujući trenirke, brišući znoj s obrva i krijepili se hladnim pivom ili čašom vina dok ih je glazba po¬ticala da nastave. Annabelle je kosa šibala obraze. Heath je na¬činio Travoltin pokret, na što su se oboje nasmijali. Pili su još vina, primicali se i udaljavali. Doticali su im se bokovi, trljali su se nogom od nogu, krv joj je kolala u venama. Krvstal se do¬njim dijelom tijela privijala uz svog supruga poput raspamećene rasplesane tinejdžerice. Darnell je svoju suprugu uhvatio za bo kove i netremice je gledao u oči pa Charmaine više uopće nija izgledala poput stare frajle. U nebo su sijevnule iskre. Počela je pjesma grupe Outkast i uz 'Hej haj!' — Annabelline grudi očešale su se o Heathova prsa. Podignula je pogled i zagledala se u dva napola spuštena kapk.i dubokih zelenih očiju i pomislila kako pijanstvo ženi daje savr¬šenu ispriku da učini nešto što inače ne bi. Sljedećeg jutra uvi¬jek je mogla reći: —Bože, previše sam se zanijela. Upozori ma da se više nikada ne napijem. To bi bilo kao imati besplatnu propusnicu. Negdje između Marca Anthonvja i Jamesa Browna Heath je počeo zaboravljati daje Annabelle njegova bračna posrednica. Dok su se vraćali prema kućici krivio je noć, glazbu, previše piva i tu neobuzdanu kosu boje patlidžana koja joj je plesala oko glave. Krivio je nestašne iskre boje jantara u njezinim očima dok gaje izazivala daje prati u korak. Krivio je naprasito izvijanje j njezinih usana kad je malim bosim stopalima šutirala pijesak. Ali j najviše od svega krivio je svoj propisani način življenja u koje¬mu se vježbao za bračnu vjernost, a koji je, sad je to shvatio, na neki način bio prestrog jer bi se sjetio daje to Annabelle, njegova bračna posrednica, na neki način njegova bliska prijateljica. Utihnula je kad su se približili kućici utonuloj u mrak. Dokazano? Premda večeras nije bilo prvi puta da su mu misli upućene njoj krenule u erotskom smjeru, ali to je bila normalna reakcija muškarca prema jednoj intrigantnoj ženi. Kao potenci¬jalnoj partnerici za krevet Annabelle nije bilo mjesta u njegovu životu i trebao se pribrati. Pridržao joj je otvorena vrata kućice. Cijele večeri u glavi mu je poput zvona odzvanjao njezin smijeh, a kad mu se okrznu¬la o rame osjetio je neželjenu navalu


krvi u slabine. Uz lagani cvjetni šampon osjećao je miris drveta i opirao se porivu da za-gnjuri glavu u njezinu kosu. Njegov mobitel bio je odložen na stolić gdje gaje ostavio prije piknika kako ne bi došao u isku¬šenje koristiti ga. Obično bi najprije provjerio poruke, ali večeras se nije tako osjećao. No zato je Annabelle bila marljiva kao pčelica. Provukla se pokraj njega uključiti svjetiljku i u prolazu udarila i naherila njezin zaslon. Otvorila je prozor, rashladila se, uzela torbu koju je ostavila na kauču i ponovno je spustila. Kad se napokon zagledala u njega ugledao je vlažnu mrlju na njezi¬noj majici po kojoj je prosula svoju treću čašu vina. Bio je gad pa joj je odmah iznova dotočio. Bolje da odmah idem u krevet. - Grickala je donju usni¬ cu. Nije mogao odvratiti pogleda od tih malih pravilnih zubi koji su se usijecali u to ružičasto meso. - Nemoj još - čuo je samoga sebe kako govori. - Previše sam napet. Potreban mi je netko s kim ću razgovarati. - Netko koga tu dodirivati. Annabelle kao Annabelle čitala mu je misli i odmah sagledala situaciju. — Koliko si trijezan? Prilično. Dobro. Zato što ja nisam. Zadržao je pogled na tim vlažnim procvalim usnama. Njezine usnice rastvorile su se poput cvjetnih latica. Pokušao je smisliti licemjeran komentar kojim biju povrijedio, što bi ih oboje brzo riješilo ovoga, ali ništa mu nije moglo pasti na pamet. - A ako nisam prilično trijezan? - upitao je. Jesi. Prilično. — Te oči boje rastopljene karamele nisu ski¬dale pogleda s njega. - Ti si veoma samodisciplinirana osoba. Cijenim to kod tebe. Zato što jedno od nas treba biti samodisciplinirano, nije li tako? Obujmila se oko struka. Doimala se neodoljivo privlačno u toj zgužvanoj odjeći, gležnjeva umrljanih pijeskom i s tom ras¬kuštranom sjajnom kosom. - Baš tako. Ili možda ne treba. - Dovraga s tim. Oboje su bili odrasli ljudi. Znali su što rade i koraknuo je prema njoj. Digla je ruke. - Pijana sam. Zbilja, zbilja pijana. Shvatio sam. - Primaknuo se bliže. Potpuno sam iscrpljena. - Brzo je nezgrapno ustuknula. -Nacugana van pameti. Dobro. — Zaustavio se i čekao.


Prst njezine sandale lagano je krenuo naprijed. — Ne odgova¬ram za svoje postupke! Čitam te glasno i jasno. Meni bi sad svaki muškarac bio dobar! — Načinila je još jedan korak prema njemu. - Da sad uđe Dan, Darnell, Ron, bilo koji muškarac! Pomislila bih skočiti na nj. - Zakrenulaje nosom u znak zgražanja. - Čak i Kevin! Suprug moje najbolje prijate¬ljice, možeš li to zamisliti? Eto toliko sam pijana. Hoću reći... -Uhvatila je malo zraka. - Ti! Možeš li to vjerovati? Toliko sam se oblokala da bi mi svi muškarci bili isti. Uzela bi svakoga kojega bi mogla dobiti, je li tako? - O, to je bilo previše jednostavno. Smanjio je preostalu udaljenost medu njima. Mišići u njezinom grlu stezali su se dok je gutala. — Moram biti iskrena. Cak bi i mene uzela. Njezina uska ramena su se izdigla, potom spustila. — Nažalost, jedini si muškarac u prostoriji. Daje tu netko drugi ja bih... Znam. Skočila na njega. — Vrškom prsta prešao je preko njezina zaobljena obraza. Naslonila se na njegovu ruku. Palcem joj je prešao preko brade. - Možeš li sad biti tiho da te mogu poljubiti? Zatreptala je, a guste trepavice zastrle su joj oči vilenjaka. Ozbiljno to misliš? O, da. Ali ako to učiniš, uzvratit ću ti poljubac, a ne smiješ zabo¬raviti da sam... Pijana. Zapamtit ću. - Zavukao joj je prste u kosu koju je tjednima žudio dodirnuti. - Ne odgovaraš za svoje postupke. Podignula je pogled i zagledala se u njega. - Znači ti to shva¬ćaš. Shvaćam — rekao je blago, a potom je poljubio. Privila se uz njega, tijelo joj je bilo podatno, a usne vrele i pikantne kao sama Annabelle. Kosa joj se poput svilenih vrpci omotala oko njegovih prstiju. Oslobodio je jednu ruku i potražio joj grudi. Kroz njezinu odjeću ispod dlana je osjetio bradavi¬cu, poput oblutka. Obujmila gaje oko vrata i priljubila bokove uz njegove. Jezici su im zaigrali erotičnu igru. Bio je nesmiljen, bezglav. Želio je još više i posegnuo je rukom ispod majice da joj osjeti kožu.


Njegovu zanesenost prekinulo je kratko prigušeno cmizdre -nje. Zadrhtala je i dlanovima mu se prislonila uz prsa. Odmaknuo se. — Annabelle? Piljila je u njega kroz suzne oči i šmrckala, spuštenih kutova mekih rumenih usana. - Da sam barem pijana - prošaptala je. TRINAESTO POGLAVLJE Annabelle je čula Heathov uzdah. Taj poljubac... Znala je da če se jako dobro ljubiti, dominirajući na najbolji mogući način, majstor i zapovjednik, gospodar područja i voda čopora. Nije se trebala brinuti da će ovaj poželjeti hodati u visokim potpeticama kad ne bude obraćala pozornost. Ali ništa od toga nije opravdavalo njezinu glupost. - Pre-pretpostavljam da imam više samodiscipline nego što sam mislila — rekla je drhtavim glasom. E pa koji te vrag sad natjerao da to shvatiš? Ne mogu sad sve odbaciti za nekoliko minuta zapuhano-sti. Nekoliko minuta? - povikao je ogorčeno. - Ako ti smatraš da ja nisam dobar za duže od... Nemoj. - Osjetila je bolno probadanje. Sad se samo željela zavući u krevet i navući pokrivače preko glave. Nije mislila na posao, na život, na samopoštovanje. Mislila je samo na prepu¬štanje trenutku. Hajdemo, Zvončiće. - Povukao ju je za ruku i usmjerio prema kuhinji. Prošetat ćemo da se rashladimo. Ne želim šetati - povikala je. Dobro. Vratimo se onda onome što smo radili. Čim se odmaknula znala je daje on u pravu. Ako je namje¬ravala povratiti tlo pod nogama to nije moglo pričekati do jutra. Morala je to sad učiniti. - U redu, prošećimo. Dograbio je svjetiljku kojaje visjela pokraj hladnjaka i krenu¬la je za njim. Zaputili su se niz mekanu stazu posutu borovim iglicama. Nijedno nije progovaralo ni riječi, čak ni kad se staza pretvorila u mali mjesečinom obasjan zaljev gdje su zaobljeni oblutci od vapnenca stajali uz rub vode. Heath je isključio svje-


tiljku i odložio je na osamljeni stol za piknik. Zagurao je ruke u stražnje džepove kratkih hlača i krenuo prema vodi. - Znam da ti ovome pridaješ veliku važnost, ali nemoj. Čemu? Već sam zaboravila. — Držala je rastojanje upućujući se prema vodi, ali zaustavila se dobrih tri metra dalje od njega. Zrak je bio topao i mirisao je na močvaru. S njezine lijeve stra¬ne treperila su svjetla grada Wind Lakea. Plesali smo - rekao je. - Napalili smo se. Pa što? Zarila je prste u dlanove. — Sto se mene tiče, kao da se nika¬da nije ni dogodilo. Dogodilo se pa što. - Okrenuo se prema njoj i grubi zvuk u njegovu glasu rekao joj je da se Piton razmotao za napad. — Znam što misliš, ali nije to bio neki veliki neoprostivi grijeh. Netragom je nestalo njezine prisebnosti. —Ja sam tvoja brač¬na posrednica! Dobro. Bračna posrednica. Nisi morala dati Hipokratovu zakletvu da bi dobila svoju posjetnicu. Znaš ti dobro što ja mislim. Sama si. I ja sam sam. Ne bi bio kraj svijeta da smo ovo prebrodili. Nije mogla vjerovati da gaje dobro čula. — To bi bio kraj moga svijeta. Toga sam se i bojao. Njegovo blago ogorčeno držanje izbacilo ju je iz takta i naglo je pošla prema njemu. - Nikako ti nisam trebala dopustiti da ovaj vikend podeš sa mnom! Od početka sam znala da to ni u kom slučaju nije dobra zamisao. Bila je to sjajna zamisao i ništa ti nažao nije učinjeno. Mi smo dvije zdrave, slobodne i zdravorazumne odrasle osobe. Dobro se zabavljamo. Nemoj još i to pokušati poreći. O da, sjajan sam ti kompić, slažem se. Vjeruj mi, večeras o tebi nisam razmišljao kao o kompiću. To ju je potpuno izbacilo iz kolosijeka, ali brzo se oporavila. - Daje tu bila neka druga žena, to se nikada ne bi dogodilo. Slobodno reci, sve što imaš na umu. Ma daj, Heath. Nisam ni plavuša ni dugonoga ni prsata. Ništa od svega toga. Čak mi ni bivši zaručnik nikada nije rekao da sam seksi. Tvoj bivši zaručnik nosi ruž pa ja to ne bih uzimao k srcu. Vjeruj mi, Annabelle, jako si seksi. Ta kosa...


f -Ne počinji s mojom kosom. S njom sam rođena, jasno? To je kao da se rugaš nekome tko ima urođenu manu. Čula gaje kako uzdiše. - Govorimo o običnoj tjelesnoj pri¬vlačnosti koju je izazvala mjesečina, malo plesa i previše alko¬hola - rekao je. Slažeš li se da se o tome radi? Vjerojatno. Sirova tjelesna privlačnost. Vjerojatno. -Ne znam za tebe — rekao je — ali ja se odavno nisam tako dobro zabavio. U redu, priznat ću da je bio zabavno. Ples - dodala je žurno. I te kako dobro. Pa smo se malo zanijeli. Samo okolnosti, dobro? Ponos i samopoštovanje naređivali su joj da se složi. -Naravno. Okolnosti... i pomalo životinjski nagon. - Njegov promu¬ kli glas počeo je zvučati gotovo zavodljivo. Ništa oko čega bi se trebalo uzrujavati. Pratiš me? Izbacivao ju je iz kolosijeka, ali samo je kimnula. Prišao joj je bliže, njegov oštri šapat bio je poput turpije na njezinoj koži. - Savršeno jasno, je li tako? Tako je. - I dalje je kimala, gotovo kao da ju je okame-nio. Sigurna si? - prošaptao je. Nastavila je kimati, premda se više točno nije ni sjećala kako je glasilo pitanje. Oči su mu se caklile na mjesečini. - Zato što je to jedini način... na koji se može objasniti nešto poput ovoga. Čista ži¬votinjska privlačnost. Ah - uspjela je izustiti, počinjući se osjećati poput dojmljive lutke koja samo kima glavom. Sto nam omogućava - dotaknuo joj je bradu lagano je okr-znuvši - da učinimo baš ono o čemu nijedno od nas ne prestaje razmišljati, nije li tako? - Spustio je glavu daje poljubi. Hučao je noćni vjetar, a njezino srce ubrzano lupalo. Nešto prije nego su njegove usne dotaknule njezine zaigrali su mu kapci i ona je nazrijela tek blagi nagovještaj prijetvornog dan-gubljenja u tim zelenim šarenicama oka. Tad joj je sinulo. Zmijo! — Gurala gaje u prsa. Ustuknuo je, slika potpune nedužnosti. - Ne zaslužujem to. Omojbože! Upravo si me uputio u osnove trgovine. Klanjam se gospodaru. Sigurno si previše popila.


Veliki Prodavač postavlja prava pitanja da bi se njegova la-kovjerna žrtva složila sa svime što on kaže. Navede ju da kima svojom glupom glavom sve dok nema osjećaj da će joj otpa¬sti s vrata. Potom se obruši uništiti je. Pokušao si trgovati sa mnom! -Jesi li ti uvijek tako sumnjičava? To si ti. - Žustro je krenula prema stazi, a potom se naglo okrenula jer je imalajoš mnogo toga za reći. - Želiš nešto za što sam znaš da je potpuno besramno, a onda to pokušavaš proda¬ ti uz kombinaciju navodećih pitanja i lažne iskrenosti. Upravo sam gledala Pitona na djelu, nisam li? Znao je da ga ona čita, ali nije vjerovao u priznavanje poraza. - Moja iskrenost nikada nije lažna. Iznosio sam činjenice. Dvoje slobodnih ljudi, topla ljetna noć, strastveni poljubac... Samo smo ljudi, kao i svi ostali. Zapravo jedno od nas. Drugo je gmaz. Oštre riječi, Annabelle. Preoštre. Ponovno se okomila na njega. - Dopusti da te pitam, kao po-slodavac poslodavca. Stavila je prst na njegova prsa. -Jesi li se ikada seksao s klijenticom? Je li to po tvom mišljenu prihvatlji¬vo profesionalno ponašanje? Moji klijenti su muškarci. Prestani izvrdavati. Sto bi bilo da sam svjetski prvak u umjetničkom klizanju koja se sprema na Olimpijadu? Recimo da sam favorit za zlatnu medalju i da sam prošlog tjedna potpi¬ sala s tobom ugovor da mi budeš agent. Hoćeš li se poseksati sa mnom ili nećeš? Tek smo prošli tjedan potpisali? Čini mi se malo... Ubrzaj onda naprijed do Olimpijade - rekla je naglaše-*no strpljivo. - Osvojila sam tu glupu medalju. Samo srebro, jer nisam mogla skočiti trostruki aksl, ali nitko za to ne mari jer sam ljepotica pa ih i dalje zanima moje lice na reklami kutije žitarica za doručak. Ti i ja imamo ugovor. Spavaš li sa mnom? Miješaš kruške i jabuke. Za slučaj koji ti opisuješ ulog bi bili milijuni dolara. Nepristojno je zažvrndala. — Pogrešan odgovor. Istinit.


Zato što je tvoj megaposao toliko važniji od moje glupe agencijice za bračno posredovanje? Dobro, gospodine Pitone, možda to tebi tako i izgleda, ali meni ne. -Jasno je meni koliko je tebi važan tvoj posao. Nemaš ti blijedoga pojma. - Prebacujući krivnju na njega osjećala se mnogo bolje nego uz pretpostavku daje i ona jednako tako pridonijela tome pa se krupnim korakom vratila do stola za piknik i dograbila svjetiljku. — Isti si kao moja braća. Gori! Ne možeš podnijeti da te netko odbije u vezi nečega. — Uperila je prema njemu džepnu svjetiljku. — Dakle, dobro me slušaj, gos¬podine Champion. Nisam ja netko s kim ćeš ti provoditi vrije¬me dok čekaš da se pojavi tvoja spektakularna buduća supruga. Neću ti ja služiti samo za seks. Vrijeđaš samu sebe - rekao je smireno. — Možda nisam lud za tvojim poslom, ali tebe kao osobu iznimno poštujem. Sjajno. Gledaj kako se u to pouzdajem. Okrenula se na peti i udaljila žustrim korakom. Heath je gledao za njom dok je nestajala medu stablima. Kad je više nije mogao vidjeti podigao je kamen, bacio ga preko tamne vode i osmjehnuo se. Bila je više nego u pravu. Bio je zmija. I sramio se samoga sebe. Dobro, možda ne baš u tom tre¬nutku, ali do sutra sigurno. Njegovo jedino opravdanje bilo je da mu se prokleto sviđala i da ne pamti kad je učinio nešto iz puke zabave. Ali bilo je pokvareno pokušati prisiljavati prijatelja. Čak i seksi prijatelja, premda mu se činilo da ona nije posve jasna po tom pitanju, zbog čega su mu se učinak tih vragoljastih očiju i ko-mešanje te nevjerojatne kose učinili tim zamamnijim. Ako je namjeravao prekršiti treniranje za bračnu vjernost trebao je to učiniti s nekom ženom u Waterworksu, a ne s Annabelle, jer ona je bila u pravu. Kako je mogla spavati s njim i potom ga upozna¬vati s drugim ženama? Nije mogla, oboje su to znali, i budući da nikada nije gubio vrijeme podupirući neodrživu poziciju nije imao pojma zastoje to učinio večeras. Ilije možda imao. Zato što je svoju bračnu posrednicu želio golu... što zacijelo nije bio dio njegova plana. Heath je te noći spavao na trijemu i probudio se sljedećeg jutra na zvuk zatvaranja ulaznih vrata. Okrenuo se na drugu stranu i škicnuo na svoj sat. Bilo je nekoliko minuta do osam, stoje zna¬čilo da Annabelle žuri sastati se na doručku s članicama kluba ljubitelja knjige. Ustao je s madraca kojega je izvukao na trijem i naspavao se


kako već tjednima nije, vraški bolje nego okreću¬ći se i prevrćući u svojoj praznoj kući. Muški su na rasporedu imali dogovorenu rundu golfa. Kad se istuširao i odjenuo prevrtio je u mislima događaje prethodne ve¬čeri i podsjetio se da pripazi na ponašanje kad se već tako teško trudio da bi ga stekao. Annabelle je bila njegova prijateljica, a on nije zajebao prijatelje, ni u prenesenom značenju ni doslovno. Odvezao se s Kevinom do javnog igrališta, ali na kraju je golf kolica dijelio s Danom Calebowom. Dan se održao u sjajnoj formi za jednog četrdesetogodišnjaka. Osim ono nekoliko bora koje su ocrtavale njegov karakter nije se nimalo razlikovao od onoga kako je izgledao u dane dok je igrao, s onim svojim če¬ličnim očima i hladnokrvnom odlučnošću na terenu zbog koje je i dobio nadimak Ledeni. Dan i Heath oduvijek su se dobro slagali, ali svaki put kad je Heath spomenuo Phoebe, kao stoje učinio i tog jutra, Dan bi gotovo uvijek ponovio isto. — Kad dvoje praktičnih ljudi ude u brak, nauče kako se su-kobljavati. - Danje govorio tiho da ne zasmeta Darnellu koji je zauzimao položaj za izvođenje početnog udarca. — Ova je samo tvoja, druškane. Darnell je poslao loptu u lijevu busiju i razgovor se vratio na golf, ali poslije, dok su se kretali dijelom golf terena bez prepre¬ka, Heath je upitao Dana nedostaje li mu posao glavnoga trenera koji je napustio da bi radio u glavnom uredu. Katkad. - Dok je Dan provjeravao rezultat na bodovnoj listi Heath je zapazio jednu od utrljanih tetovaža s bočne strane njegova vrata. Mladog plavog jednoroga. Djelo Pippi Tucker. -Ali imam veliku utješnu nagradu - nastavio je Dan. - Gledam kako mi djeca rastu. Mnogi treneri imaju djecu. Da, ali im ih supruge odgajaju. Biti predsjednik Starsa veli¬ka je stvar, ali ja ipak uvijek ujutro mogu djecu odvesti u školu i većinu večeri biti s njima za stolom tijekom objeda. Heath trenutno nije mogao vidjeti ništa previše uzbudljivo u bilo kojoj od navedenih aktivnosti, ali nadao se da će moći jed¬noga dana. Završio je rundu sa samo tri pogotka iza Kevina, što nije bilo tako loše, s obzirom na njegov vlastiti hendikep. Vratili su ko¬lica i potom se sva šestorica uputila u klupski privatni restoran na ručak. Prostor je bio prljav, s jeftinim drvenim oplatama, oštećenim stolovima i najboljim cheeseburgerom u zemlji, što je Kevin uporno isticao. Nakon nekoliko ugriza i Heath se slo¬žio s njim.


Uživali su u reproduciranju runde kad se, poput groma iz vedra neba, javio Darnell i odlučio im to pokvariti. - Vrijeme je za razgovor o našoj knjizi - rekao je. -Jeste lije svi pročitali, kao što se to od vas očekuje? Heath je kimnuo zajedno s ostalima. Prošli tjedan Annabelle mu je ostavila poruku s nazivom romana kojega su svi muškar¬ci trebali pročitati. Bila je to priča o skupini planinara. Heath više nije imao vremena čitati iz zadovoljstva i uživao je što ima ispriku. Dok je bio dijete, javna knjižnica bila je njegovo utoči¬šte, ali kad je krenuo u srednju školu zaokupili su ga obveze dva posla koja je obavljao, igrao je nogomet i učio za same petice koje će mu pomoći da iza sebe zauvijek ostavi Beau Vista kamp s pokretnim kućicama. Čitanje iz gusta bilo je usputno, baš kao i mnogo ostalih običnih zadovoljstava. Darnell je naslonio ruku na stol. - Želi netko probiti led? Nastupila je velika tišina. — Meni se svidjela — konačno se oglasio Darnell. — I meni -javio se Kevin. Webster je digao ruku da naruči još jednu colu. - Menije bila prilično zanimljiva. Piljili su jedni u druge. — Dobra radnja — rekao je Ron. Nastupilo je još duže zatišje. Kevin je od slamnatog omota napravio harmoniku. Ron je prtljao oko solnjače. Webster se ogledao gdje mu je cola. Darnell je pokušao ponovno: - Sto mislite o načinu na koji su muškarci reagirali prve noći u planini? — Prilično zanimljivo. — Bilo je dobro. Darnell je svoju književnu ulogu shvaćao ozbiljno i oluj¬ni oblaci skupljali su mu se u pogledu. Prijeteće je pogledao Heatha. — Imaš ti što reći? Heath je odložio burger. - Uvijek je nezgodno uspjeti kombi¬nirati pustolovinu, ironiju i neskrivenu sentimentalnost, posebi¬ce u romanu s tako snažnim središnjim pojmom. Pitamo se gdje leži sukob? U odnosu čovjeka prema prirodi, čovjeka u odnosu prema čovjeku, čovjeka prema samome sebi? Prilično složeno istraživanje našeg modernog osjećaja otuđenosti. Sumorni pri¬zvuci, smiješne poante. Meni se svidjela. To ih je sve dotuklo. Čak i Darnella.


Konačno su se utišali. Webster je dobio svoju colu, Danje našao novu bocu kečapa i razgovor se odmah vratio na ono o čemu su svi, osim Darnella, željeli razgovarati. Na nogomet. Nakon ručka članice Kluba ljubitelja knjige prošetale su po kampu i nastavile razgovor o biografijama slavnih književnica čija djela su čitale. Annabelle je prekapala po knjigama Katharine Graham i Marv Kay Ash. Phoebe se usredotočila na Eleanor Roosevelt, Charmaine na Josephine Baker, Krvstal na Coco Chanel. Janine je pročitala nekoliko biografija žena koje su po¬bijedile rak, a Sharon je istraživala život Fride Kahlo. Molly je, stoje bilo i za očekivati, izabrala Beatrix Potter. Razgovarajući, uspoređivale su živote tih žena s vlastitim životima, tražile zajed¬ničke teme i proučavale vještine preživljavanja svih tih žena. Nakon šetnje vratile su se u privatni Mollvn i Kevinov vidi¬kovac. Janine je počela izlagati asortiman starih časopisa, kata¬loga i materijala za likovni. - To smo radili u mojoj skupini za podršku oboljelima od raka - rekla je. - Prilično toga je izišlo na vidjelo. Izrezat ćemo riječi i slike koje nas privuku i složiti ih u pojedinačne kolaže. Kad završimo, razgovarat ćemo o njima. Annabelle je nagaznu minu znala prepoznati čim bije ugle¬dala i bila je veoma oprezna u izboru. Nažalost, nedovoljno. Taj muškarac uvelike sliči Heathu - istaknula je Molly po-kazujući na sliku maco manekena u Van Heusen košulji koju je Annabelle zalijepila u lijevi gornji kut svog plakata. Ne sliči - usprotivila se Annabelle. - On predstavlja muške klijente kakve bih željela privući u svoju agenciju Savršeno za vas. A što s tim namještajem u spavaćoj sobi? - Chairmaine je pokazala na krevet Crate & Barrela. - Pa s tom malom djevoj¬čicom i psom? To je na drugoj strani papira. Profesionalni život. Privatni život. Potpuno odvojeni. Na svu sreću baš tad je stigao poslužavnik s desertom pa su je prestale ispitivati, ali čak je ni kriška kolača od limuna nije spriječila od vlastitih optužbi za ono sinoć. Je li se rodila glupa ili je to bila vještina koju je stjecala? A još jedna noć prostirala se pred njom... Tvind


Heath se lecnuo kad je iz plave lagune ugledao minijaturnog vražićka kako kroz pijesak klopara prema njemu u kupaćem ko¬stimu na točkice, crvenim gumenim čizmama i kapi za bejzbol koja joj je padala preko ušiju tako da su joj samo plave kovrče provirivale ispod nje. Dograbio je novine ispod ležaljke i pre¬tvarao se da je ne vidi. Dečki su nakon ručka odigrali nekoliko igara picigina nakon čega se Heath vratio do kućice obaviti nekoliko telefonskih raz¬govora. Potom je navukao kupaće gaće i uputio se na plažu gdje su se poslije trebali naći sa ženama na kupanju prije nego se svi zajedno upute u grad na večeru. Unatoč vremenu koje je pro¬veo u telefonskim razgovorima počeo se osjećati kao daje zbi¬lja na odmoru. — Tvinc? Privukao je novine bliže licu nadajući se da će Pippi otići bude lije ignorirao. Bila je nepredvidiva i to mu je stvaralo ne¬lagodu. Tko zna što bi joj sljedeće moglo pasti na pamet? S nje¬gove lijeve strane Webster i Kevin bacali su frizbi igrajući se s nekom djecom koja su boravila u kampu. Darnell je ležao na ručniku za plažu s likom Mickeyja Mousea, zadubljen u knji¬gu. Mali prsti umrljani pijeskom potapkali su Heatha po ruci. Prelistao je stranicu. — Tvinc? Zadržao je pogled na naslovima. - Nema tu nikakvih bli¬zanaca.19 Povukla gaje za nogavice kupaćih gaća i četvrti put ponovi¬la, ali ovaj put je to zvučalo kao pvinc i tad mu je sinulo. Princ. Nazvala gaje princem. Nije li to bilo slađe od dreka? Provirio je u nju iza novina. — Nisam ponio mobitel. Široko se osmjehivala gledajući u njega i tapkala se po svom okruglom trbuščiću. Imam malo dijete. Spustio je novine i izbezumljenim pogledom potražio njezina oca, ali Kevin je mršavom djetetu s ružnom frizurom pokazivao kako će s frizbijem postići više milja. — Hej, Pip. Trgnuo se na zvuk poznatog ženskog glasa i ugledao kako prema njemu dolazi konjica u obliku njegove male seksi bračne posrednice ukusno odjevene u bijeli bikini skromnog izreza. Plastično srce duginih boja skupljalo je materijal između grudi u sabore, a drugo srce, ono veće, bilo je izravno otisnuto na tkani¬ni i gnijezdilo joj se uz bok. Nigdje nije mogao vidjeti čvrstoga ruba ni oštroga kuta.


Sva je bila satkana od zamamnih oblina i podatnih kontura: uskih ramena, utegnutog struka, zaobljenih bokova i butina koje je ona, s obzirom daje bila žensko, vjerojat¬no smatrala predebelima, ali koje je on, s obzirom na to daje bio muškarac, procjenjivao kao iznimno privlačne da ih onjuši. Belle! — vrištala je Pippi. Progutao je. - Nikada u životu nisam bio sretniji što neko¬ga vidim. A zašto? — Annabelle se zaustavila pokraj njegove ležaljke, ali nije ga izravno pogledala. Nije zaboravila na ono sinoć, a njemu je to odgovaralo. On nije ni želio da ona na to zaboravi, potvr¬đujući pritom njezinu tvrdnju daje zmija, ali ne nepopravljiva. Koliko god daje uživao, a doista je uživao, to se neće ponoviti. Bio je zao, ali ne toliko zao. Pogodi što imam? - Pippi je ponovno počela sa svojim gla-denjem trbuha. Imam malo dijete u tibi. Annabelle se doimala zainteresirano. - Šališ se? Kako se zove? Tatica. Heath se žacnuo. - Eto zašto. Annabelle se nasmijala. Pippi se ispružila na pijesku i otkinula malo plavog laka s palca. - Pvinc nema svoj mobitel. Annabelle je sjela u pijesak do nje doimajući se zbunjeno. -Ne razumijem. Pippi je potapkala Heathov list svojom od pijeska umrljanom rukom. - Pvinc. Nema svoj mobitel. Annabelle je podignula pogled prema njemu. -Jasno mije ovo o mobitelu, ali što ono drugo kaže? Heath je zaškripao zubima. — Princ. To sam ja. Annabelle se nacerila i zagrlila malu smutljivicu koja se upu¬stila u monolog o tome kako je zeko Daphne nekad dolazio u njezinu sobu igrati se s njom, ali kako više ne dolazi otkad je l'ippi prevelika. Kad je Annabelle nakrivila glavu kako bije čula, kosom mu je okrznula bedro i umalo je skočio s ležaljke. Pippi je napokon otrčala priključiti se svom ocu od kojega je zahtijevala da s njom ude u vodu. Složio se, premda su vodili malu raspravu o čizmama u kojoj je on na kraju pobijedio. Sviđa mi se ta mala. - Na Annabellinom licu vidio se trag čežnje. Zbilja ima duha. Što će joj stvoriti nevolje kad završi u zatvoru.


Hoćeš prestati s tim? Njezina kosa ponovno mu je okrznula bedro. Nije više mogao otrpjeti toliki podražaj pa je naglo ustao. - Idem se okupati. Hoćeš sa mnom? - Bacila je čeznutljiv pogled prema jezeru. -Mislim da ću ostati tu. Dođi, malena. - Zgrabio ju je za ruku i povukao na noge. Osim ako se ne bojiš da ćeš kosu smočiti? Brzinom bljeska munje oslobodila se i potrčala prema vodi. Tko zadnji stigne do splavi pravi je pravcati glupan. - Naglo je skočila i zaplivala. Bio joj je za petama. Premda je bila dobra plivačica dobio ju je zbog izdržljivosti. Ipak se povukao kad su se približili, samo da ona može pobijediti. Dok je doticala ljestve nagradila ga je jednim od onih Annabellinih širokih osmjeha. - Slabić je dobio opkladu. To je bilo previše pa ju je potopio. Neko vrijeme su se tako naganjali, penjali na splav, zaranjali i napadali jedno drugo. S obzirom daje odrastala uz stariju braću naučila je nekoliko prljavih trikova i njezinom veselju kad bi ga nadjačala nije bilo kraja. Još jednom gaje pokušala navesti da joj kaže što mu znači ono D u srednjem imenu. Nije joj htio reći i zapljusnula gaje vodom u lice. Ta gruba šala poslužila mu je kao dobra ispriku da stavi ruke na nju, ali previše je oklijevao i ona se povukla. Dosta mije. Idem natrag u kućicu odmoriti se prije veče¬re. Razumijem. Nisi više mlada kao nekad. Ali nije je uspio uhvatiti na mamac i ona se plivajući udaljila. Gledao je za njom dok je gazila pličinom prema plaži. Zadigao joj se kupaći kostim otkrivajući dvije okrugle priljubljene do¬padljive polutke. Pružila je ruku, podvukla prst pod nogavicu Kupaćeg kostima i povukla ga na mjesto. Zagundao je i zaro¬nio, ali voda nije bila ni blizu dovoljno hladna pa mu je trebalo prilično vremena da se smiri. Kad se vratio na plažu neko vrijeme je izmijenio par riječi s Charmaine i Darnellom, ali cijelo to vrijeme bio je svjestan Phoebe koja se nekoliko metara dalje izležavala na ležaljci. Na sebi je imala veliki slamnati šešir, jednodijelni crni kupaći ko¬stim dubokog izreza, s pareom tropskog uzorka zavezanim oko struka, ijedan nevidljivi NE UZNEMIRUJ znak. Zaključio je daje došlo vrijeme načiniti taj korak,


ispričati se Pruittsovima i prići joj. — Imaš li što protiv ako dovučeni malo pijeska pa da možemo razgovarati? Sklopila je oči iza sunčanih naočala s ružičastim staklima. -Sve do sad mije dan bio dobar. — Sve stoje dobro jednom mora završiti. - Umjesto da zauzme praznu lezaljku odmah do nje, dao joj je prednost u superiornom položaju i sjeo na ostavljeni ručnik na pijesku. - Znatiželjan sam po pitanju nečega, sve od one dječje zabave. -Daa? — Kako je žena zmaj poput tebe na kraju dobila slatkicu poput Hannah? Prvi put se nasmijala. - Danovi geni. — Jesi li čula stoje Hannah djevojčicama govorila o baloni¬ ma? Napokon gaje pogledala. — Pretpostavljam da sam taj razgo¬vor propustila. — Rekla im je da, ako baš hoće, mogu plakati ako im baloni puknu, ali da to samo znači da im je mrzovoljna vještica u njih zabola pribadaču. Otkud joj samo to? Osmjehnula se. — Hannah ima bujnu maštu. — I ja bih rekao. Posebno je dijete. Čak su i najbezobzirniji moguli bili slabi kad se radilo o nji¬hovoj djeci pa se led ipak još malo otopio. — Brinemo o njoj više nego o ostalima. Jako je osjetljiva. S obzirom na to tko su joj roditelji vjerujem daje mnogo otpornija nego što mislite. - Trebao bi se sramiti stoje tako pre¬tjerano laskao, ali Hannah je doista bila sjajno dijete te zbog toga nije imao tako grozan osjećaj. Ne znam. Sve je se tako duboko dojmi. Ono što ti nazivaš osjetljivim ja nazivam biti inteligentan u međuljudskim odnosima. Kad završi osnovnu školu pošalji je k meni i naći ću joj posao. Treba mi netko tko će me dovesti u dodir s mojom ženskom stranom. Phoebe se nasmijala i zvučalo je kao da se iskreno zabavlja. -Razmislit ću o tome. Moglo bi biti korisno imati špijuna u ne-prijateljskom kampu. Ma daj, Phoebe. Bio sam kočoperno derište koje je svakome nastojalo pokazati koliko je nemilosrdno. Uprskao sam, svjesni smo toga oboje. Ali od tada te više nijednom nisam zeznuo.


Sjena joj je pala na lice. - Sad si prešao na Annabelle. Odjednom je nestalo njihova krhkog prijateljstva. Progovorio je oprezno. - Misliš da to činim? Koristiš se njome da bi dopro do mene, i ne sviđa mi se to. Teško je iskoristiti Annabelle. Prilično je oštroumna. Phoebe mu je uputila svoj ozbiljan pogled. - Posebna je, Heath, i prijateljica mije. Savršeno za vas znači joj sve u životu. Ti samo unosiš smutnju. Bila je to prilično točna procjena, ali ljutnja ga je još uvijek stezala u prsima. - Ne odaješ joj dovoljno priznanja. Ne odaje ga ona sebi. Zbog toga i jest tako ranjiva. Njezina obitelj uvjerila ju je daje propao slučaj jer ne zarađuje šesteroznamenkaste cifre. Ona se treba usredotočiti na to da joj posao krene, a imam osjećaj da si se namjerno pretvorio u osobu koja će je na najgori način skrenuti s tog puta. Zaboravio je da sebi nikada nije dopuštao braniti se. — Sto time zapravo želiš reći? Vidjela sam kako sije gledao sinoć. Nije se mogao pomiriti s insinuacijom da bi mogao namjerno povrijediti Annabelle. Nije on poput njegova oca. Nije on iskorištavao žene, posebno ne one koje su mu se sviđale. Ali imao je posla s Phoebe Calebow i nije si mogao dopustiti da izgubi živce pa je duboko posegnuo za svojim uvijek pouzdanim načinima samokontrole... ali nije izvukao nijedan. - Annabelle je moja prijateljica i nemam naviku povrijediti svoje prijatelje. - Ustao je. — Ali to samo znači da me ne poznaješ dovoljno dobro da to shvatiš, poznaješ li? Dok se udaljavao nazivao se svim mogućim imenima. Nikada nije izgubio živce. Doslovno nikada. Ali upravo sad je u sušti¬ni rekao Phoebe Calebow da se goni dodavola. A zašto? Zato stoje u onome stoje rekla bilo dovoljno istine da ga povrijedi. Činjenica je bila daje načinio prekršaj, a Phoebe mu je mahnu-la kaznenom zastavicom. Annabelle je Heatha čekala na ulaznom trijemu pansiona, s Janine koju je pozvala da se s njima poveze u grad na veče¬ru. Annabelle je ostala u spavaćoj sobi u kućici sve dok nije čula Heatha da ulazi. Cinije počela teći voda iz tuša na brzinu je našvrljala poruku, ostavila je na stolu i iskrala se van. Stoje manje vremena provodila s njim nasamo, tim bolje.


Znaš li što o Krvstalinom tajanstvenom iznenađenju? -Janine je pričvrstila kopču na svojoj srebrnoj ogrlici dok su sje¬dile na stolcima za ljuljanje na trijemu. Ne, ali nadam se da deblja. - Annabelle uistinu nije marila za iznenađenje sve dotle dok ju je nakon večere držalo podalje od Heatha. Zaustavio je automobil i Annabelle je ustrajala na tome da Janine sjedne sprijeda. Na putu do grada raspitivao se o njezinim knjigama. Nikada nije pročitao ni riječ od onoga stoje napisa¬la, ali dok su došli do gostionice uvjerio ju je da ima sve izglede da bude sljedeća J.K. Rowling. Neobično je bilo to stoje on, kako se činilo, vjerovao u to. Nije bilo dvojbe u to daje Piton bio moćan u davanju podstreha. Rustikalni dekor drveta sa sjevera u gostionici Wind Lake do-punjavao je raznovrstan jelovnik s govedinom, ribom i divljači. Razgovor je tekao živahno i Annabelle je ograničila konzumiranje alkohola na jednu jedinu čašu vina. Dok su bili zadubljeni u glavno jelo Phoebe je muškarce upitala kako je protekao nji¬hov razgovor o knjizi. Darnell je zaustio odgovoriti i baš kad je bljesnuo njegov zlatan zub ubacio se Dan. - Toliko toga je re¬čeno da ne znam otkuda početi. Rone? Bilo je žučno, nije li? - rekao je generalni direktor Starsa. Kevin se doimao zamišljeno. - Mnogo toga smo razmijeni¬ li. Žučno? - mrkog pogleda javio se Darnell. - Bilo je... Heath bi to vjerojatno mogao sažeti bolje od bilo kojega od nas - ubacio se Webster. Ostali su svečano kimnuli i okrenuli glave prema Heathu, koji je odložio vilicu. Sumnjam da bih mogao pravilno procijeniti. Tko je mogao pretpostaviti da ćemo imati toliko različitih mi¬šljenja o postmodernom nihilizmu? Molly je pogledala Phoebe. - Uopće nisu razgovarali o knji¬zi. Rekla sam ti da neće - odvratila je njezina sestra. Charmaine je pružila ruku pogladiti muža po leđima. - Zao mije, dušo. Znaš da sam pokušala nagovoriti ženske da te puste da se priključiš našoj skupini, ali rekle su da bi nam pokvario dinamiku. Osim toga pokušala nas je izazvati da pročitamo Sto godina samoće — dodala je Janine.


To je sjajna knjiga! - uskliknuo je Darnell. - Zar se vi ostali ne želite poticati na razmišljanje? Kevin je već prije čuo Darnellova predavanja o ukusima či¬tatelja i brzo se pokrenuo da skrene razgovor u drugom smje¬ru. - Znamo mi da si ti u pravu. I sram nas je sebe samih, nije li tako, dečki? Mene jest. I mene. -Jedva se u zrcalo mogu pogledati. Kevin je za sljedeće stoje Darnellu moglo odvratiti pozor¬nost i spriječiti ga da se ne razljuti izabrao Annabelle. - Što ja to čujem, da se viđaš s Deanom Robillardom? Svi za stolom prestali su jesti. Heath je odložio nož. Žene su okrenule glave. Molly se zagledala u suprugove ne-baš-nedužne zelene oči. - Annabelle se ne vida s Deanom. Rekla bi nam. — Doista ne — rekla je Annabelle. Kevin Tucker, najlukaviji voda navale u NFL-u počešao se po zatiljku poput nekakve zbunjole. - Sad sam zbunjen. Razgovarao sam s Deanom u petak i spomenuo je kako ste vas dvoje prošli tjedan izišli i kako se uistinu dobro zabavio. — Gle, otišli smo do plaže... — Išla si na plažu s Deanom Robillardom i nije ti palo na pamet to spomenuti? vrisnula je Krvstal. — Bilo je to... nešto u zadnji čas. Žene su se počele sašaptavati. Kevin je imao još psina na umu i nije čekao da se smire. - Znači li to da te Dean namjerava po¬novno zvati da izidete? — Ne, naravno da ne znači. Ne. Zapravo... je li on? Zašto? Je li rekao nešto? — Nekako sam stekao takav dojam. Ali možda sam pogreš¬no shvatio. — Sigurno jesi. Heath je sjedio okamenjena izraza lica što je privuklo Phoebeno zanimanje. — Tvoja mala posrednica se zacijelo skice naokolo. — Meni je drago — rekla je Sharon. — Bilo joj je vrijeme da iziđe iz te svoje začahurenosti. Heath je sumnjičavo pogledao Annabelle. — Bila si učahu-rena? — Na neki način. Charmaine je piljila u nju preko stola. — Smijemo li razgova¬rati o tvojim nesretnim zarukama?


Annabelle je uzdahnula. — Zašto ne? Kad već, čini se, istra¬žujemo svaki djelić mog života. — Mene je potpuno šokiralo - rekao je Kevin. - Rob i ja smo nekoliko puta zajedno odigrali golf. Imao je udarac poput ruž¬ nog pačića, ali ipak... Mollv je stavila ruku na njegovu. - Prošle su dvije godine a Kevin se s tim još nije pomirio. Kevin je odmahnuo glavom. — Osjećam da bih ga trebao po¬zvati. . .nju... da ponovno odigramo, samo da pokažem da sam širokih nazora, što zapravo i jesam pod uobičajenim okolnosti¬ma, ali volim Annabelle, a Rob je od početka znao da ima pro¬blem. Nikada je nije ni trebao pitati da se uda za njega. Sjećam se Robova pačjeg udarca u golfu — rekao je Webster. O, da, sjećam ga se i ja. - Danje s gnušanjem odmahnuo glavom. Nastupilo je kratko zatišje. Kevin se zagledao u svoga šogora. - Misliš li isto što i ja? -Aha. I ja mislim to isto — rekao je Webster. Rod je kimnuo. Kimnuli su i ostali. Heath se osmjehnuo i svi su ponovno posvetili pozornost svojoj večeri na tanjurima. Sto to? — vrisnula je Mollv. Kevin je odmahnuo glavom. — Nema te promjene spola na svijetu koja će samo tako moći popraviti taj pačji udarac. Žene su ostavile muškarce u gostionici i vratile se do pansiona gdje ih je Krvstal zaključala u udobni stražnji salon, navukla za¬store i prigušila svjetla. - Večeras ćemo - izjavila je — proslaviti našu seksualnost. Pročitala sam tu knjigu — rekla je Mollv. — Ako netko počne skidati odjeću sa sebe i maši se za zrcalo, ja odlazim odavde. Ne slavimo to na taj način — rekla je Krvstal. — Sve imamo nešto s čim se trebamo suočiti. Primjerice... Charmaine je tako ukočena. ->? Prve dvije godine braka skidala si sa sebe odjeću u orma¬ru. To je bilo jako davno i ne razodijevam se više tamo. Samo zato što je Darnell zaprijetio da će skinuti vrata. Ali nisi ti jedina koja ima seksualne zadrške. Annabelle o tome


mnogo ne govori, ali sve znamo da ni s kim nije spavala otkad ju je Rob istraumatizirao. Osim ako nije sinoć... ? Sve su se okrenule i zagledale u nju. —Ja sam njegova posrednica! Mi se ne seksamo! — Stoje dobro - rekla je Molly. - Ali Dean Robillard je nešto sasvim drugo. Pričaj nam o toj piletini, o tom vrhunskom dečku za zabavu. — Zastranjujemo — rekla je Krvstal. — Nas tri smo već dugo u braku, i bez obzira na to koliko voljele svoje muževe, sve po¬malo postane učmalo. — Ili ne postane — otegnuto je progovorila Phoebe, onim svo¬jim mačkastim osmijehom. Sve su se smijuljile, ali Krvstal se nije dala smesti. - Molly i Kevin imaju malu djecu, a znamo kakva to smetnja može biti za seksualni život. — Ili ne može — Sad se Molly osmjehnula svojim mačkastim osmijehom. — Činjenica je... vrijeme je da budemo više u doticaju sa svo¬jom seksualnošću. —Ja sam već previše u doticaju sa svojom — rekla je Janine. — Samo bih htjela daje se netko drugi dotakne. Još više su se smijuljile. — Samo naprijed, samo se vi šalite - rekla je Krvstal. - Ipak ćemo mi taj film odgledati. Bit ćemo bolje žene nakon toga. Charmaine se dovela u puno stanje pripravnosti. — Kakav film? — Erotski film, snimljen samo za žene. — Šališ se. Doista, Krvstal? —Jedan koji sam ja odabrala, meni osobno najdraži, onaj u ko-jemu su glumci različitih rasa, dobi i stupnja požude pa se nitko neće osjećati zakinutim. — To je ta tvoja velika tajna? - upitala je Phoebe. — To što ćemo zajedno gledati pornić? — Erotski. Snimljen samo za žene. Ali dok ne vidite neke od tih filmova ne možete suditi. Annabelle je pretpostavljala da ih je većina već gledala, ali nitko nije baš želio pokvariti veselje i uništiti Krystalin entu¬zijazam. — Evo što se meni posebno sviđa u tom filmu - rekla je Krystal. — Svi muškarci su božanstveni, ali žene su posve obič¬ne. Bez silikona. — Samo da znate, to ga razlikuje od pornića za muškarce — rekla je Sharon. Barem po onome što sam čula.


Krystal je počela prtljati oko DVD-ja. Osim toga, postoji priča, i prava ljubavna predigra. Ima svega. Ljubljenja, sporog razodijevanja, mnogo milovanja... Janine je zagnjurila lice u ruke. - Baš jadno. Već se palim. — Ja ne — rekla je Charmaine otpuhujući. —Ja sam kršćanka i ja odbijam... — Od dobrih kršćana, dobre kršćanke, očekuje se da zadovo¬lji svog supruga. — Krystal se osmjehnula i pritisnula daljinski. -Vjeruj mi, Darnell će zbog toga biti i te kako zadovoljan. ČETRNAESTO POGLAVLJE Rad se nedugo iza ponoći Annabelle vratila u kućicu obrazi su joj još uvijek bili rumeni od gledanja filma i njezina ljetna haljina pripijala se uz vruće, preznojeno... veoma pre-znojeno tijelo. Kad je ugledala svjetlost kroz prozor na ulaznoj strani postala je malodušna. Možda gaje ostavio samo kao znak učtivosti. Molim te, nemoj me još i ti čekati. Doslovno ga večeras nije mogla vidjeti. Čak i da nije gledala taj razvratni film teško bi se mogla držati podalje od njega, ali nakon ovoga što je upravo vidjela... Na vrhovima prstiju popela se na trijem, izula sandale i uvukla se unutra, onoliko tiho koliko su joj to škripava mrežasta vrata i klimava okrugla kvaka dopustili. -Hej. Duboko je uzdahnula i ispustila sandale. — Nemoj me tako plašiti! Oprosti. - Ležao je ispružen na kauču sa snopom papira u jednoj ruci. Nije imao košulju na sebi, samo izblijedjele crne sportske kratke hlače. Bio je bosonog, gležnjeve prekrižio preko ručke kauča pa je svjetlo sa svjetiljke na podu obasjavalo dlake na njegovim listovima čineći ih zlatnima. Svratila je pogled na kratke hlačice za tjelovježbu. Nakon onoga stoje vidjela na ekra¬nu imao je kažnjivo previše odjeće na sebi. Kad je pokušala po¬vratiti dah podigao je glavu i ramena, čime je, naravno, stegnuo trbušne mišiće u zlatni standard pločica. — Zašto si tako crvena u licu? — upitao je. Od, od sunca. — Znala je koliko je osjetljiva i trebala se ba¬citi u jezero i rashladiti prije nego se vratila ovamo. Nisu to opekotine od sunca. - Spustio je noge na pod i za¬pazila je da mu je kosa vlažna. — A stoje s tobom? Ništa! — Počela je uzmicati. To je značilo okolišati, ali nije mu okretala leda. - Opet si se tuširao.


Pa što? Tuširao si se već nakon plivanja. Što si ti, nekakva vrsta gro¬znog čistunca? Ron i ja smo nakon ručka išli na trčanje. Sto ti brineš za to? O, Bože, ta prsa, te usne... te zelene oči koje su sve vidjele. Osim nju golu. To nisu vidjele nikad. - I... idem sad u krevet. Zbog nečega što sam rekao? Ne budi sladak. Molim te. Dat ću sve od sebe. - Nacerio joj se. - Ali ne bih ja bio ja da... Prestani! — Nije se namjeravala prestati udaljavati, ali njezi¬na stopala su se upustila u neku vrstu štrajka. Hoćeš toplog mlijeka ili nešto drugo? Ne, zacijelo mi ne treba ništa vruće. Rekao sam toplog. Ništa vruće nisam ni spominjao. -Odložio je novine. To, to znam. Možda je ona i stajala na mjestu, ali on nije, i dok joj se pri¬bližavao pogledom je obuhvatio njezinu vlažnu zgužvanu ha¬ljinu. — Što se događa? Nije mogla skinuti pogleda s njegovih usana. To joj je prizvalo u sjećanje sve one usne koje je nedavno vidjela na malom televi¬zijskom ekranu i sve ono što su činile. Neka ide dovraga Krvstal i njezin film. — Samo sam umorna — uspjela je izustiti. Ne izgledaš umorno. Usne su ti nekako natečene, kao da si ih grickala, i dišeš otežano. Da budem iskren, izgledaš us¬paljeno. Ili se to možda ponovno javljaju moje samo na jedno usmjerene misli. Ma nećemo o tome, slažeš se? — Imao je mali ožiljak najed¬nom rebru, vjerojatno rana od noža odbijene djevojke. Koga vraga ste vi žene radile večeras? Nije to bila moja zamisao! — Zvučala je kao daje kriva i još više se zacrvenjela. — Saznat ću ja. Reći će mi netko od dečki pa mi i ti odmah sad možeš reći. — Mislim da muškarci neće govoriti o tome. Ili možda hoće. Ne znam. Nemam pojma koliko vi muškarci međusobno raz¬govarate. — Ne koliko vi žene, to sigurno. - Pokazao je glavom prema kuhinji. — Hoćeš nešto popiti? Ima boca vina u hladnjaku. — O, da... Vino mi sad baš nikako ne bi trebalo.


— Tajna koja čeka da bude razriješena... - Bilo je sasvim jasno da se počeo zabavljati. — Ma pusti to, hoćeš? — To bi pristojan čovjek i učinio. — Sagnuo se i uzeo mobitel. -Janine će mi reći stoje bilo. Ona mi se od samoga početka čini pravom damom. — Ona je u pansionu. Nema telefon u sobi. — Dobro. Onda ću pitati Krvstal. Razgovarao sa s Websterom, nema tome ni pola sata. Annabelle je imala sasvim lijepu sliku o tome što Krvstal i Webster sad rade i znala je da im neće biti drago ako ih netko sad u tome prekine. - Ponoć je. — Vaše zasjedanje upravo je završilo. Nije ona još otišla u kre¬ vet. Nemoj se kladiti u to. Palcem je prešao preko tipkovnice. — Oduvijek mi se sviđala Krvstal. Nema kod nje uvijanja. Pritisnuo je prvi gumb. Annabelle je duboko udahnula. — Gledale smo pornić, jel' sad u redu? Nacerio se i odbacio telefon. — Sad ćemo već doći do neče¬ga. — Vjeruj mi, nije to bila moja zamisao. I nije smiješno. A osim toga, nije to bio pravi pornić. Bila je to erotika. Za žene. — Postoji razlika? — Baš sam očekivala da će muškarac to reći. Misliš li da se ve¬ćini nas prestaje sviđati gledati hrpu žena s kolagenskim usnama i implantatima veličine nogometne lopte kako navaljuju jedna na drugu? Prema načinu na koji si to rekla, pretpostavljam ne. Bilo joj je potrebno popiti nešto hladno pa se zaputila u kuhi¬nju ne prestajući govoriti jer je nešto morala istaknuti. - Recimo zavođenje. Da li tvoj prosječni porno film ikada razmišlja o pri¬kazivanju malo zavođenja? Pratio je što govori. — Da budem iskren, obično baš i nema potrebe za tim. Žene su prilično agresivne. Točno. Gle, ja nisam. - Čim je to izrekla najradije bi se bila ugrizla za jezik. Posljednje stoje željela učiniti bilo je vratiti temu natrag na osobno. Nije skočio na njezin pogrešan korak, ne lukavi Piton. Volio se poigravati sa svojim plijenom prije nego napadne. -Je li film imao radnju?


Ruralna Nova Engleska, umjetnica djevica, stranac pastuh, dost' rečeno. Otvorila je hladnjak i zagledala se unutra ništa ne vidjevši. Samo dvoje ljudi. Razočaran sam... Bilo je još nekoliko podradnji. -Ah. Obrecnula se na njega dok joj je vlažni dlan još uvijek bio stisnut oko oble kvake na hladnjaku. — Tebi je to smiješno, nije li? Smiješno mije, ali sramim se samoga sebe. Poželjela gaje pomirisati. Kosa mu je bila gotovo suha, koža netom istuširana. Poželjela je prisloniti lice uz njegova prsa i du¬boko udahnuti, zagnjuriti, možda naći zastranio čuperak svilen¬kaste dlake i pustiti daje poškaklja po nosu. Umalo je zacmiz-drila. - Odlazi, molim te. Zabacio je glavu. — Oprosti. Rekla si nešto? Dograbila je prvu hladnu stvar koju je dotaknula, odgurnula vrata i zatvorila hladnjak. — Znaš kako se osjećam po tom pita¬nju. Po pitanju... nas. Bila si savršeno jasna sinoć. I u pravu sam. Znam da jesi. Pa zašto si se onda prepirao sa mnom? — Sindrom kretena. Ne mogu si pomoći. Muško sam. — Lijeno se osmjehnuo iskrivivši usnice. — A ti nisi. U zraku se osjećalo dovoljno seksualnog naboja da bi se mogao zapaliti planet. Stajao je između nje i spavaće sobe i daje prošla blizu njega došla bi u iskušenje liznuti ga pa je krenula prema trijemu i umalo posrnula preko madraca kojega je on tamo sinoć izvukao. Poravnao je plahte, namjestio jastuke i napola premo¬tao deku, bolje nego ona s bračnim krevetom. Laganim korakom izišao je van. - Želiš li napraviti sendvič s tim? Nije mogla shvatiti o čemu on to govori sve dok, prateći nje¬gov pogled, u svojoj ruci nije ugledala staklenku francuskog senfa umjesto limenke cole. Buljila je u nju. - Senf je poznat kao prirodno sredstvo koje pomaže da lakše zaspeš. — Nikad čuo za to. — Pa ne znaš ni ti sve, znaš li? — Očito ne. — Prošlo je nekoliko trenutaka bez riječi. —Jedeš li ga ili mažeš po sebi?


— Idem spavati. —Jer ako ga mažeš... možda bih ti mogao pomoći u tome. Crvenokosa se raspalila i lupila staklenkom o stol. — Sto kažeš na to da ti pružim svoje gaćice pa da završimo s tim? — Moglo bi i to. - Zubi su mu blještali poput zuba morskog psa. - Ako te sad poljubim, hoćeš li se ponovno pretvoriti u ve¬ likog slabića? Njezina ljutnja je iščezla i ostala samo strepnja. — Ne znam. —Ja imam popriličan ego, i ti to znaš. Ali način na koji si me sinoć odbila graničio je s traumatičnim. - Zagurao je palac u vrh svojih kratkih hlačica i time uzrokovao spuštanje rastezljivog pojasa u duboki V koji joj je izazivao slinu u ustima. - Sad se pitam što ako sam izgubio svoju moć? Što u tom slučaju učiniti? - Pomaknuo je palac bliže, do oštrice bedrene kosti, otkrivajući još kože. — Možeš vidjeti zbog čega sam pomalo zabrinut. Dok je piljila u klin napetog abdomena morala se othrvati po¬rivu da preko čela zakotrlja hladnu staklenku senfa. - Uh... ne bih ja gubila san zbog toga. - Prikupivši zadnji atom snage pokušala se provući pokraj njega, u čemu bi možda bila uspjela da se nije ispružio i dodirnuo joj ruku. Samo ju je lagano okrznuo prstom, kao gestu opraštanja, ali naišao je na golu kožu, što je bilo dovoljno da je zadrži. Nije se ni pomaknuo, a nije ni ona. Dok je tako piljio u nju njegove zelene oči bile su poziv na katastrofu zamagljen slabom isprikom. - Kvragu - prošaptao je. Katkad sam preveliki pa¬metnjaković za vlastito dobro. Privukao ju je k sebi, naslađivao se njezinim usnama i ruka¬ma prelazio po konturama njezinih leđa. Pustila gaje, baš kao i sinoć, zanemarujući činjenicu daje ovo bio Super Bowl po¬grešnih ideja, ne obazirući se na sve one razloge zbog kojih ne bi trebala uživati u svakom trenutku ove noći i o posljedicama razmišljati sutra. Nemam strpljenja. - Njegovo prigušeno mrmljanje osjećala je kao milovanje po obrazu kad je jednim laganim pokretom bez ikakvog napora povukao patentni zatvarač na njezinoj haljini. — Sve ćemo time upropastiti — prošaptala je uz njegove usne, želeći to izgovoriti, premda nije učinila ama baš ništa da ga u tome spriječi. Učinimo to, ipak - rekao je promuklim glasom. — Poslije ćemo to srediti.


Baš to je željela čuti. Izgubila se u njihovu poljupcu, beživot¬na, potpuno očarana, glupa... pomalo zaljubljena. Nekoliko trenutaka potom njezina haljina ležala je u hrpi oko njezinih nogu, zajedno s grudnjakom, gaćicama i svom njego¬vom odjećom, crnim sportskim kratkim hlačicama. Bili su na trijemu, ali bilo je mračno, stabla su bila gusta, ali tko je za to mario? Piljio je u njezine grudi, nije ih dodirivao, samo je gle¬dao. Jednom rukom joj je obgrlio rame. Drugom joj je vrho¬vima prstiju prelazio preko kralježnice i lagano lupkao po trti¬ci. Zadrhtala je i prislonila obraz uz njegova prsa, a potom usne priljubila uz njegovu kožu na što je on odskočio i dolazio do daha dugim šištanjem. — Ne miči se. Odvojio se i požurio u kuhinji omogućivši joj odviše kratak pogled na spektakularnu čvrstu mušku guzu. Sinulo joj je daje možda otišao po mobitel kako bi mogao obavljati više poslov;i istodobno, ali on je u kuhinji isključio glavno svjetlo i samo ono na peći ostavio uključeno, a potom nestao u dnevnom boravku i pogasio ostala svjetla. Ubrzo se ponovno pojavio. Nejasan zla¬tan odsjaj iz kuhinje poigravao se duž njegova dugog mišićavog tijela dok joj je prilazio. Bio je u punoj erekciji. Kad je došao do nje držao je u ruci tri prezervativa i nježno rekao: — Smatraj to mojim malim znakom pažnje. — Primila na znanje i cijenim to — odvratila je jednako tako nježno. Pritisnuo ju je na madracu. Prisjetila se kako je bio usredoto¬čen ka cilju i shvatila kako je Ženska noć u Kinu možda previše povećala njezina očekivanja za dugotrajnom predigrom. Prema očekivanju, vrlo brzo se zakotrljao na nju i usne su mu već bile na njezinim grudima. Zavukla mu je prste u kosu. - Požurivat ćeš me, nećeš li? — U to nema sumnje. - Kliznuo je rukom prema njezinu tr¬buhu, već napipavajući središnju komandu. — Želim se još ljubiti. — Nema problema. — Usnama joj je obuhvatio bradavicu. Usisala je zrak. — U usta. Nadraživao je malu nabreklu jezgru i disao plitko. - Prego¬varajmo. Zarila je prste u njegova leđa koja su već bila vlažna zbog ono malo suzdržavanja. Nagonski je raširila butine. — To sam mogla i očekivati.


Palcem je prešao preko gustih kovrčavih dlaka u dnu njezina trbuha i poigravao se gorućim nitima. — Bit ću prebrz za tebe. To je tako i unaprijed ti se ispričavam. — Tiho i zadovoljno je uzdahnula kad je dotaknuo njezino toplo vlažno tijelo. - Ali nisam dugo, pa će mi se ono što bi u stvarnosti moglo potrajati samo nekoliko minuta... — Ako i toliko. — Skvrčili su joj se prsti na nogama. — ... učiniti kao godine. - Glas mu je postao grub. - Gle, nešto ću ti predložiti. - Zgrabila gaje za bedra dok se poigra¬ vao njome. - Prihvatimo činjenicu da te neću moći zadovoljiti prvi put. To s oboje skida pritisak. Savila je koljena, gušila se uzdišući, i rekla: — S tebe svaka¬ko. - Ali čim se jednom oslobodim te provale... bujice... - usr-knuo je zrak, a riječi su mu navirale brzo i isprekidano — imat ću na raspolaganju svo vrijeme ovoga svijeta — trzala je glavom dok su je njegovi prepredeni prsti nadraživali na najintimniji način - da posao valjano obavim. — Laktom joj je još više raširio bedra. — A ti, Zvončiće... — Osjetila je njegovu težinu. — Imat ćeš noć za pamćenje. Ušao je u nju stenjući, i premda je bila skliska i više nego spre¬mna, nije bilo baš jednostavno. Privukla je koljena i izvila leda. Usne je prislonio uz njezine, dlanovima joj obujmio bokove i okrenuo je u položaj koji im je oboma najviše odgovarao. Grozničave sulude slike ljeskale su joj se iza kapaka. Dugačko debelo pitonovo tijelo ulazilo je u nju, razmotavalo se... protezalo... zavlačilo dublje... i još dublje. Leda su mu se ukrutila pod njezinim dlanovima. Slatki napad... Uranjanje. Još jednom, pa još jednom. A potom završno uspinjanje. Počeo je drhturiti. Progutala je njegovo prigušeno grleno jecanje. Svjetlost se ljeskala iza njezinih očiju. Osjetila je na sebi njegovu težinu, zabacila glavu unatrag i, prepustila se. Prolazili su dugi trenuci. Usnama joj je dotaknuo sljepooč¬nicu, potom se zakotrljao u stranu, jedva se uspjevši zadržati na uskom madracu. Pomaknula se kako bi mu ostavila dovoljno prostora. Ponovno su se namjestili. Privukao ju je uz svoje uzno-jeno tijelo i počeo se poigravati njezinom kosom. Bila je oma¬mljena, prezasićena, odlučna da neće razmišljati. Ne još. Nisam... nisam svršila - rekla je. Oslonio se na lakat i zagledao u njezine lažljive oči. — Ne sviđa mi se što ti to govorim, ali rekao sam ti. Bio si u pravu, kao i obično.


U kutovima njegovih očiju pojavile su se bore, i na brzinu ju je poljubio u usne. — Neka ti ovo bude pouka. - Pridigao se. -Trebat će mi nekoliko minuta. Dotle ću se ja zabaviti slaganjem riječi u glavi. Dobra zamisao. - Dok je slušala zvukove noći koji su okru-živali njihovo gnijezdo u šumi, nestao je u unutrašnjosti. Nakon nekoliko trenutaka vratio se s pivom, sjeo sa strane na madrac i pružio joj bocu. Otpilaje gutljaj i vratila mu. Odložio je bocu rfa pod, potom legao, privukao je sebi na rame i ponovno se počeo igrati uvojkom njezine kose. Nježna prisnost tjerala ju je da zaplače pa se zakotrljala na njega i počela svoje vlastito čulno istraživanje. Nedugo zatim disao je ubrzano. - Mislim... - rekao je gu-šeći se - da mi za oporavak ipak neće trebati onoliko dugo ko¬liko sam mislio. Usnama je ovlaš prešla preko njegova abdomena. — Pret-postavljam da ni ti ne moraš uvijek biti u pravu. Dugo nakon toga nijedno od njih nije progovorilo ni riječi. Konačno je zaspao pa se mogla iskrasti do spavaće sobe. Kad se sklupčala na jastuku više nije mogla potisnuti stvarnost poči¬njenoga. Navalio je na vođenje ljubavi s jednakim radoholičar-skim žarom kakvim je pristupao svemu ostalom i u međuvre¬menu se još malo više zaljubila u njega. Suze su joj kapale iz kutova očiju, ali nije ih brisala. Naprotiv, pustila ih je da teku dok se iznova ne prilagodi, iznova stvori, iznova oblikuje. Kad je konačno utonula u san, točno je znala što mora učiniti. Heat je čuo kako Annabelle odlazi u svoju spavaću sobu, ali nije se ni pomaknuo. Sad kad je utažio glad svog tijela snažno gaje pogodila podlost njegova postupka. Značio joj je. Cijeli svi¬jet emocija koje nije želio priznati večeras gaje gledao iz onih slatkih očiju boje meda. Osjećao se sad najvećim kretenom na svijetu. Rekla mu je daje to katastrofa, ali onje svoj život stvorio ru¬šeći prepreke na cesti pa se nije obazirao na ono stoje bilo očito i grnuo je naprijed. Premda je znao daje bila u pravu poželio ju je, i uzeo, pa neka idu dovraga i posljedice. Sad kad je bilo prekasno točno je osjetio koliko je ta katastrofa bila velika za nju, profesionalno i privatno. Bila su uključena njezina osjeća¬nja, vidio joj je to na licu, stoje značilo da više nikada ponovno neće moći biti njegova bračna posrednica. Okrenuo se na drugu stranu i rukom udario po jastuku. Što je on dovraga mislio? Nije ni mislio, u tome i jest bio problem. Onje samo reagirao, i u nastojanju da dobije to što želi, raspršio joj je sve snove. Sad joj je to morao nekako nadoknaditi.


Počeo je smišljati plan. Razgovarat će s njom o njezinu poslu i nabaciti joj neke pristojne klijente. Poslužit će se svojim veza¬ma i poznanstvima te kontaktima koje ima u medijima i priba¬viti joj pozornost tiska. Bila bi to dobra priča; druga generacija bračnih posrednika staromodan bakin posao prenosi u dvadeset prvo stoljeće. Annabelle se sama toga trebala sjetiti, ali o tome nije razmišljala dovoljno široko. Jedino joj nije mogao dopustiti da ga upoznaje s ostalim žena¬ma. To bi joj slomilo srce. Sebično, ali nije mu se sviđala pomi¬sao na to da ona više neće raditi za njega. Odgovaralo mu je biti u njezinoj blizini. Olakšavala mu je posao... i on joj je zahvalio zajebavši je, doslovno i u prenesenom značenju. Kakav otac. Takav sin. Očaj koji gaje obuzeo bio je star i poznat, poput zvuka zahr-đanih vrata kamp kućice koja se treskom zatvaraju u noći. Nije se sjećao kad je zaspao, ali sigurno je spavao jer je bio dan kad se zemlja pokrenula. Polako je otvorio jedno oko, ugledao lice koje nije bio spreman vidjeti, i zaronio glavu u jastuk. Još jedan mali potres zatresao je madrac. Odlijepio je očne kapke i zatreptao kad gaje oštrica sunčeve svjetlosti pogodila među oči. - Budi se, ti božanstveni daru ženskom rodu — cvrkutao je glas. Sjedila je na podu trijema, odmah pokraj njega, i držala šali¬cu s kavom, a jednu bosu nogu ispružila kako bi mogla madrac gurkati nogom. Na sebi je imala izrazito žute kratke hlače i lju¬bičastu majicu kratkih rukava na kojoj je bi oslikan groteskni trol iz crtica iznad kojega je u oblačiću pisalo I MI SMO LJUDI. Kosa joj se kovrčala i suludo vrtložila oko njezina vragoljasta lica. Usne su joj bile rumene, a oči mnogo bistrije od njegovih. Ni u kom pogledu nije izgledala slomljeno. Sranje. Mislila je kako je ono sinoć nešto promijenilo među njima. Bilo mu je zlo. -Poslije uspio je nekako progovoriti. Ne mogu dočekati. Za doručak se svi nalazimo u vidikov¬ cu, a moram razgovarati s tobom. - Uzela je s poda drugu ša licu i pružila mu. - Evo nešto što će ublažiti bol prizemljenja nakon euforije. Trebao je biti spreman za ovo, ali osjećao se kao dno prljave pepeljare i samo je želio izbjeći razgovor, otkotrljati se na drugu stranu i ponovno zaspati. Ali dugovao joj više pa se oslonio na lakat, uzeo kavu i pokušao snagom volje rastjerati paučinu iz misli.


Pogledom je pratila plahtu koja mu je skliznula do struka i ponovno ju je poželio. Povukao je ruku da prikrije dokaz. Kako će joj reći da mu je prijateljica, a ne kandidatkinja za dugotrajnu vezu a daje ne slomi? Prvo - rekla je - sinoćnja večer značila mije više nego što možeš zamisliti. Upravo to što nije želio čuti. Izgledala je tako prokleto slatka. Trebalo je biti pravo govno pa nekoga takvoga povrijediti. Da je Annabelle barem bila žena o kakvoj je oduvijek sanjao, pro¬finjena, otmjena, nepogrješiva ukusa i iz obitelji čiji su korijeni sezali do viteza razbojnika iz devetnaestoga stoljeća. Bio mu je potreban netko dovoljno ovozemaljski da preživi životne udar¬ce, žena koja je na život gledala njegovim očima, kao na natje¬canje na kojemu treba pobijediti, a ne kao na vječan poziv da se iziđe i igra. Istodobno... - glas joj je postao tiši i mnogo ozbiljniji. - Više to nikada ne možemo ponoviti. S moje strane je to bilo ozbiljno kršenje profesionalnog ponašanja, premda mi nije predstavljalo onoliki problem koliki sam zamišljala. - Osmjehnula se osmjeh¬ om koji je mogao opisati samo kao nestašan. - Sad te s punim pravom mogu oduševljeno preporučiti. - Osmijeh je iščeznuo. Veći problem je u tome što sam bila manipulativna. Kava se prosula preko ruba šalice. Sto lije dovraga to značilo? Požurila je u kuhinju po papirnati ručnik i pružila mu ga da njime pokupi proliveno. - Nego vratimo se mi razgovoru o poslu - rekla je. Moraš razumjeti da sam ti istinski zahvalna za sve što si učinio. Sve ono s Robom stvorilo mije zbrku u glavi. Sve otkad smo prekinuli, hm... bježim od seksa. Okrutna isti¬na je da sam bila prilično sjebana u tom pogledu. - Pokupila je nekoliko kapi koje je previdio. Zahvaljujući tebi, to sam pre¬vladala. Oprezno je otpio gutljaj i čekao. Više nije bio siguran kamo sve to vodi. Dotaknula gaje za ruku pokretom kojega je osjetio kao uzrujan majčinski pokret. - Ponovno se osjećam zdravom, i dužnik sam ti. No dobro, moram priznati i Krvstininom filmu. Ali, Heathe... - Sitne razbacane pjegice na čelu spojile su se kad se namrštila. - Ne mogu podnijeti taj osjećaj da sam te, da sam te na neki način is-iskoristila. Šalica s kavom ostala mu je visjeti u zraku. - Iskoristila me? To je ono o čemu trebamo razgovarati. Ja tebe smatram pri¬ jateljem, usto što si mi klijent, a prijatelje ne iskorištavam. Barem


dosad nisam. Znam daje to kod muškaraca drukčije. Možda se ti ne osjećaš iskorištenim. Možda ja tu od muhe pravim slona. Ali savjest mi nalaže da trebam biti potpuno iskrena po pitanju svojih namjera. Postao je napet. - U svakom slučaju. Bio mije potreban netko povjerljiv, netko tko me mogao ponovno povezati s mojim tijelom, netko za koga nisam bila emotivno vezana. Naravno, ti si za to bio savršen. Nije bila emotivno vezana? Grickala je donju usnicu i počela izgledati kao da bi radije bila bilo gdje drugdje, samo ne tu. - Kaži mi da se ne ljutiš - rekla je. - Koje sranje... ma, neću sebi dopustiti da zaplačem. Ali grozno se osjećam. Čuo si sinoć Kevina. Ja... - gutala je knedlu. - Uz sve te ostale komplikacije. Kakva zbrka, nije li? Bacila je još jednu felš loptu. - Ostale komplikacije? Ma znaš. Podsjeti me. Nemoj me navoditi da ti ja o tome govorim. Neugodno mije. Što znači malo neugode medu prijateljima? - rekao je na¬peto. — Kad smo već tako iskreni. Zagledala se u strop, izvila ramenima i spustila pogled na p< u I Glas joj je postao tiši, gotovo bojažljiv. - Znaš... pomalo mi si sviđa Dean Robillard. Pod njim je zadrhtao pod. Pokrila je lice rukama. - O Bože, zacrvenila sam se. Gro/iu sam, nisam li, kad tebi o tome govorim? Ma nisi - promrsio je. - Samo ti daj. Spustila je ruke i obratila mu se potpuno iskreno. - Znani M od toga vjerojatno neće biti ništa, mislim na to s Deanom, ali sve do sinoć nisam se usudila ni pokušati. On je očito iskusan tip, i što ću ako povezanost koju osjećam ne postoji samo u mojoj mašti? Sto učiniti ako je i on za mene zainteresiran? Nisam se mogla nositi s posljedicama u seksu. Ali nakon onoga što si mi ti sinoć učinio napokon imam hrabrosti da barem pokušam. Ako od toga ne bude ništa, nikome ništa, takavje život, ali barem ću znati da me u tome nije spriječila moja neuroza. Hoćeš reći... da sam ti ja probio led?


One oči boje meda smračile su se zabrinuto. — Reci mi d.i nemaš ništa protiv. Znam da nisu bila uključena tvoja osjećanja, pa ipak, nitko ne voli pomisliti daje iskorišten. Opustio je vilicu. - A ti si to učinila? Ti si mene iskoristila? Znaš da nisam zamišljala njega dok sam bila s tobom ili tomu slično. Gle, možda svega nekoliko sekundi, ali ne više, kunem ti se. Zaškiljio je. Znači sve je u redu medu nama? - upitala je. Nije shvaćao otkud toliko tinjajućeg nezadovoljstva koje mu se širilo u prsima, posebno ne sad kad mu je dala slobodu. - Ne znam. Je li? Usudila se naceriti. - Mislim da jest. Doimaš se malo mr¬zovoljno, ali ne izgledaš mi kao muškarac čija je čast narušena. Nisam trebala biti toliko zabrinuta. Tebi je to bio samo seks, ali menije to bila golema emancipacija. Hvala ti, pajdo. Ispružila je ruku prisilivši ga da odloži šalicu s kavom i ru¬kuje se s njom ili da izgleda kao ona stvar. Potom je skočila na noge, digla ruke iznad glave, izvila sitno tijelo poput mačke Dođi i poljubi me! koja se zadovoljno proteže i, zadignuvši pritom majicu kratkih rukava otkrila mali ovalni pupak u koji je sinoć gurao vrh je¬zika. - Nađemo se u vidikovcu. - Imala je ozbiljan izraz lica. -Još nešto, Heath, vjeruj mi, ako prema meni osjećaš joŠ trunak ogorčenosti, do sljedećega tjedna će ga nestati. Zbog toga sam sad još odlučnija u nakani da ti nađem savršenu ženu. To sad više nije posao. Sad je to osobno. Uputila mu je gorući osmijeh, skoknula natrag u kuhinju i odmah provirila iz nje. Hvala ti. Doista to mislim. Dugujem ti uslugu. Nakon nekoliko trenutaka vrata kućice su se zatvorila. On se ponovno sručio na jastuk, odložio šalicu s kavom na prsa, i na¬stojao to prihvatiti. Annabelle je njega iskoristila kao zagrijavanje za Robillarda? PETNAESTO POGLAVLJE Dok se Annabelle približavala vidikovcu na stazi ispred sebe ugledala je Rona i Sharon koji su se držali zagrljeni oko struka. Još uvijek se tresla i u želucu je osjećala kiselinu. Možda ne bi mogla biti najbolja glumica na kazališnom odsjeku u


Northvvesternu, ali ipak je znala kako izvesti scenu. Ispred nje je Ron pridržavao vrata vidikovca, propuštajući Sharon da prođe kroz njih. Druga ruka mu je skliznula na njezinu pozadinu. Bilo je sasvim jasno što su radili sinoć. Sad je jedino morala paziti da nitko od njih ne nasluti što je radila ona. Kad je prošla kroz mrežasta vrata svi su je pozdravljali, a ona nikada dosad još nije vidjela takvu sna lišenu seksualno zadovo¬ljenu skupinu. Molly je na vratu imala rumeni trag koji se do¬imao kao ogrebotina od brade, a po samozadovoljnom izrazu Darnellova lica zaključila je da Charmaine nije zasluživala repu¬taciju pretjerano stidljive osobe. Phoebe i Dan sjedili su na ple¬tenom kauču i dijelili kolačić. Umjesto da neprestano prigovara Websteru kao obično, Krvstal je gugutala i nazivala ga dragim. Jedino su Pippy, mali Danny i Janine imali nedužna lica. Annabelle je pozornost usredotočila najelo koje je Molly po¬stavila, premda nije imala apetita. Sunčana žuta keramička vaza puna cinija bila je nasred stolnjaka boje muškatnog oraščića na kojemu su bili vrčevi hladna soka, francuski složenac, košara do¬maćih kolačića i specijalitet pansiona, zapečena pogača od zobe¬nog brašna ukrašena smeđim šećerom, cimetom i jabukama. Gdje je Heath? - upitao je Kevin. - Dobro je, telefonira. — Doći će. - Kasno je ustao. Ne znam kad je sinoć zaspao, ali bio je još budan kad sam otišla leći. - Dok je odlazila prema bifeu samoj sebi je rekla kako je laž bila čin uljudnosti jer bi isti¬ na uništila više doručaka. Janine, koja je trpala hranu na tanjur, bacila je ogorčen po¬gled na sentimentalno ponašanje iza sebe. - Reci mi da nisam jedina koja se jutros osjeća lišenom seksa. Annabelle je izbjegla odgovor. — Krystalje prema nama dvje¬ma mogla biti mnogo uviđavnija. Znači pogriješile smo po pitanju tebe i Heatha. Annabelle je samo zakolutala očima. - Vi zbilja volite dramu. Ona i Janine smjestile su se u dva pletena stolca nedaleko obi¬telji Tucker. Annabelle je grickala rub komadića pečene zobene pogače kad se pojavio Heath. Na sebi je imao kratke žućkasto-zelenkaste hlače i majicu kratkih rukava s natpisom Nike. Barem je dio onoga što mu je rekla bio istinit. Doista se osjećala kao da se zauvijek oslobodila Robovog duha. Nažalost, njegovo mje¬sto zauzeo je drugi duh.


Pippi, koja je drpila komadiće banane s visokog stolca s po-služavnikom svog mlađeg brata, potrčala je preko vidikovca i dodirnula Heathu koljena. - Pvind Hej, dijete - Heath ju je nespretno potapkao po glavi i jedna ukosnica sa zečićem Daphne skliznula joj je na kraj plave kovrče. Phoebe se namrštila. — Kako to ona tebe zove? Annabelle je složila svoj najsamouvjereniji izraz hca. - Princ. Nije li to baš zgodno? Phoebe je izvila obrvu. Danje svoju suprugu poljubio u kut usana, vjerojatno zato što mu se Heath sviđao pa joj je želio od¬vući pozornost. Trogodišnjakinja se čvrsto držala Heathu za noge kad je pogledala prema svoj majci. — Hoću da mi Pvinc doda sok. — Pogledala je u Heatha. - Nos mi se začlepio. -Zakrenula je nosom kako bi to dokazala. Molly, koja je brisala bananu s kamena vapnenca, neodre¬ đeno je rukom pokazala prema stolu. - Sok je tamo. Pippi mu se s divljenjem obratila. - Imaš mobitel? Kevin je naglo podigao glavu. - Ne daj joj ni blizu mobite¬lu. Ima ga. Heath mu se spremao odgovoriti, ali ubacio se Webster. — Kamo danas pješačimo? Kevin je od Molly uzeo umrljani podbradač. - Staza vodi oko jezera. Mislio sam da prijeđemo onaj dio koji vodi odavde do grada, otprilike nekih desetak kilometara. Ima mjesta s kojih se pruža lijep pogled. Troy i Amy su se sami ponudili da će nas dovesti natrag kad završimo. — Paze nam djecu — rekla je Molly. Troy i Amy bili su mladi par koji je vodio brigu o kampu. Pippi je potapkala Heatha po bosoj nozi. — Sok molim. — Stiže sokić. — Heath se uputio do stola s pićem, natočio ve¬liku čašu sve do vrha, i pružio joj. Popila je pola gutljaja i vra¬tila mu, prolivši samo nekoliko kapi i nacerila se. — Znam neke fore. Ovaj put su se Heathove usne iskrivile u nepatvoren osmi¬jeh. — Daa? — Gledaj. — Spustila se na tepih od agavina vlakna i načinila kolut naprijed. — Super! — Heath joj je pokazao uzdignute palčeve. — I tatica mi kaže da sam super. Kevin se osmjehnuo. - Dolazi ovamo, bundevo. Pusti Princa da doručkuje. — Imaš pravo — prošaptala je Phoebe. — Mogao bi se svakoga časa pretvoriti u vukodlaka.


Ne obazirući se na nju, Heath je otpio gutljaj soka iz Pippine čaše. — U koliko sati onda krećemo na pješačenje? — Cim se skupimo — odgovorio je Kevin. Heath je odložio čašu i zagrabio malo francuskog složenca. Donekle je odviše ležerno rekao: - Planirao sam se nakon do¬ručka odvesti do Detroita, ali zvuči mi predobro da bih to pro¬pustio. Annabelle je potišteno zabola vilicu u svoj četverokut zobene pogače. Jedva je uspjela preživjeti svoju veliku jutrošnju scenu. Kako će zadržati samouvjerenost pješačeći desetak kilometara? Ali ispostavilo se da su uglavnom bili razdvojeni. Annabelle je pokušala zaključiti je li to dobro ili loše. Premda se nije morala nastaviti pretvarati jednako tako nije mogla biti posve sigurna je li mu uspjela prodati svoje jutrošnje ponašanje. Kad su se vratili u kamp Pippi se bacila na svoje roditelje kao da ih godinama nije vidjela. Kevin ju je zabavljao da bi Molly mogla podojiti Dannyja i Molly se s djetešcem zavukla u ple¬tenu ljuljačku u vidikovcu. Danny je želio gledati uokolo pa je odmicao izblijedjelu povojnu dekicu koju je prebacila preko ra¬mena zbog čednosti. Mogu lija tu imati barem malo privatnosti, frajeru? — Savila je ruku oko njegove glavice. Annabelle je iz svoje čaše otpila gutljaj hladnoga čaja. Molly je zaslužila sve dobro što joj se u životu dogodilo i Annabelle joj ni na čemu nije zavidjela, ali isto to je ona željela za sebe: divan brak, lijepu djecu, fantastičnu karijeru. Heath je na gliseru sjeo do nje. Budući daje uskoro odlazio, umjesto piva s muškarcima odlučio je sa ženama popiti ledeni čaj. Pčela! — uzviknula je Pippi pokazujući na pod. — Gledaj, Pvinc, pčela! To ti je mrav, dušo - objasnio joj je otac. Muškarci su počeli razgovarati o sportskim pripremama u kampu i Janine je izjavila da ženama želi iznijeti ideju za scenu u svojoj novoj knjizi. Danny je završio sa svojim obrokom pa ga je Molly posjela na pod da se igra. Tek stoje ponovno na sebe navukla odjeću odveć poznat glas zacvrkutao je sa staze ispred vidikovca. — Tu ste dakle. Annabelle se smrznula. Svi su se okrenuli pogledati kroz mrežasta vrata dok im se približavala visoka, divna trudnica.


Annabelle nije mogla vjerovati. Ne sad. Ne dok je još uvijek pokušavala izići na kraj sa sinoćnjom katastrofom. Gwen? - Krystalino lice razvuklo se u osmijeh. Skočila je na noge kad su se vrata otvorila, a ostali su krenuli za njom. Gwen! Što ti tu radiš? Mislili smo da nećeš doći. Danas odlazimo. Zašto si tako dugo čekala? Konačno nosiš trudničku odjeću? Potom su, jedna po jedna, žene zašutjele kad su im sinule posljedice Gwenina pojavljivanja. Molly se doimala zaprepašteno. Okrenula se i zagledala u Annabelle, a potom u Heatha. Ostalima je sinulo s tek nekoliko trenutaka zakašnjenja. Danov proračunati izraz lica ukazivao je na to da mu je Phoebe rekla za Annabellinu prijevaru, ali ostali muškarci pojma ni o čemu nisu imali. Kevinje dograbio svoje pivo kadje Pipi posegnula za njim. -Gwen me jučer zvala provjeriti imamo li praznu sobu - rekao je nacerivši se. - Htjela vas je iznenaditi. — I te kako nas je iznenadila. — Gdje ti je suprug? - upitao je Webster. — Samo što nije stigao. — Budući da su je žene opkolile, Gwen još nije uspjela zapaziti Heatha koji se polako osovio na noge. — Naši završni radovi su odgođeni — rekla je prihvaćajući čašu ledenoga čaja koju joj je pružila Sharon. Annabelle je osjećala muku u želucu da bi potpuno shvatila njezina objašnjenja; go¬vorila je nešto o problemu s bankom, namještaju koji je kratko¬ročno uskladišten i tjednu u kojemu je trebalo ubiti vrijeme dok se ne budu mogli useliti. — Hej, ljudi — u vidikovac je upao lan. Na sebi je imao zgu¬žvane kratke hlače sa škotskim uzorkom i Dell Computer maji¬cu kratkih rukava. Muškarci su ga pozdravljali. Darnell gaje lupio po leđima, gurnuvši ga prema Kevinu koji mu je obuj¬mio ramena. — Još nisi upoznao moga agenta. — Kevin gaje povukao po¬kraj žena. — lan, Ovo je Heath Champion. lanova ispružena ruka ostala je zamrznuta. Gwen je kratko uzdahnula i ruku prinijela zaobljenom trbuhu. Netremice se za¬gledala, najprije u Heatha, a potom u Annabelle. Annabelle joj se uspjela slabašno osmjehnuti. — Tajna otkri¬vena.


Heath se rukovao se Ianovom zamrznutom rukom ne odaju¬ći ništa, ali Annabelle je znala prepoznati iznenadnu smrt čim ju je ugledala. — Drago mije što smo se upoznali, lan — rekao je. - Gwen... drago mi je vidjeti te ponovno. — Kimnuo je prema njezinom trbuhu. Brzo si ti to obavila. Čestitam. Gwenje samo progutala. Annabelle je osjetila stisak Heathovih prstiju oko nadlaktice. - Možete nas malo ispričati? Annabelle i ja moramo popričati. Odjednom su u akciju skočile članice Kluba ljubitelja knji¬ge. — Ne! — Ne miči se! — Ne vodiš ti nju nikamo. — Zaboravi. Heathovo lice izgledalo je poput bombe koja samo što nije eksplodirala i zvončići se raspršili. — Bojim se da ću morati ustra¬jati. Kevin se doimao zbunjeno. — Što se događa? — Posao. — Heath je žustra koraka upućivao Annabelle prema mrežastim vratima. Daje prebacila vestu preko glave bilo bi to pravi hod osumnjičenika. Molly je istupila pred njih. Idem s vama. — Ne — rekao je jednoličnim glasom Heath. — Ne ideš. Krvstal je izbezumljeno pogledala Phoebe. — Ti si svima strah i trepet u NFL-u. Učini nešto. — Razmišljam. — Znam... — Molly je dograbila svoju kći i gurnula je prema Annabelle. — Povedi Pip sa sobom. — Molly — bijesno je istupila Phoebe. Molly je bespomoćno gledala svoju sestru. - Može li biti grub ako ga gleda djevojčica od tri godine? Phoebe je zgrabila nećakinju i povukla je na sigurno. — Ništa ti ne brini, dušo. Mamica ima jedan od onih svojih ludih ispa¬da. Gwen je načinila neznatnu kretnju odmahnuvši rukom. -Oprosti Annabelle. Nisam imala pojma. Annabelle je uspjela slegnuti ramenima. - Nemaš ti veze s tim. To sam ja sama sebi natovarila na glavu. — Točno - rekao je Heath, a potom je usmjerio kroz vrata.


Nekoliko trenutaka hodali su bez riječi. Napokon su stigli do šumarka gdje se okomio na nju. — Prevarila si me. Vise no jednom, ako je računala i ono jutros, ali nadala se da on to nije shvatio. Trebalo mi je nešto sto posto sigurno da tebe navedem da sa mnom potpišeš ugovor, i Gwen je bila naj¬bolja koju sam imala. Vjeruj mi, mislila sam ti reći, prije ili po¬slije. Ali nisam nikada smogla snage za to. — I sad iznenađenje. — Te hladne zelene oči mogle su staklo rezati. — Namami i udri. — Bo-bojim se daje tako. — Kako si njezina supruga navela da na to pristane? — Hm, uh, obećala sam im godinu dana besplatnog čuvanja djeteta. Oštri vjetar fijukao je kroz čistinu i mrsio joj kosu. Piljio je u nju tako dugo daju je koža počela svrbjeti. Pomislila je na sve kroz što je jutros prošla... nizašto. — Prevarila si me... — ponovio je, kao da mu je to još uvijek bilo teško shvatiti. Bila je svega svjesna i osjećala je stezanje u želucu. — Nisam vidjela drugoga načina. Iznad glava je zakreštala ptica. Kreštanjem joj je odgovorila druga. Potom su mu se usne izvile u kutovima. — Samo napri¬jed, Zvončiće. Upravo o tome ti ja i govorim. To što je Heath potvrdio Annabellinu prijevaru nije značilo daje izbjegla predavanje o poslovnoj etici. Branila se, govoreći iskreno, kako joj na pamet ne bi palo nešto slično nečasno uči¬niti nekom drugom klijentu. Bio je tek djelomično zadovoljan. — Kad jednom počneš oči¬jukati s mračnom stranom, teško se vratiti na pravi put. Kao da ona to nije znala. Napokon je Kevin iskrsnuo među stablima. — O, dobro je — rekao je kad je ugledao Annabelle. — Rekao sam Mollv da ćeš vjerojatno još biti živa. Hodala je uz Kevina dok su se svi vraćali do vidikovca. Nedugo zatim Heath je otišao. Nakon njegova odlaska zate¬kla se u razmišljanju kako to sranje od varanja postaje zamorno. Kako bi Heath bio reagirao daje bila iskrena? Dobro. Kao da to ne bi bio recept za uništenje svega, počevši od njezina samo-poštovanja do profesionalnih snova. Ali bilo joj je zlo od prije¬vara. Željela je voditi ljubav s nekim pred kim nije imala tajni, s nekim s kim bi mogla graditi budućnost. Nije li to


sve govo¬rilo. Radilo se o kemiji. Nije to imalo nikakve veze s vječnim susretom srodnih duša. ŠESNAESTO POGLAVLJE Portia je na službenom kompjutoru pritisnula tipku enter nastojeći sortirati podatke. Ovaj put tražila je po boji kose, što je bilo glupo, budući da se boja kose mogla mijenjati od jednog tjedna do drugoga, ali u njezinoj bazi podataka sigur¬no vreba netko koga je propustila, netko tko bi bio savršen za Heatha, i nastavila je zamišljati plavušu. Trgnula se kad je silovit zvuk električne motorne pile prekinuo tiho nedjeljno popodne. Radnici koji nisu bili članovi sindikata preuređivali su ured ne katu iznad nje i to ometanje brusilo je njezine već istanjene živce. Heath je za vikend otputovao s Annabelle Granger. Portia je to čula od njegove recepcionarke, žene s kojom se prije nekoli¬ko mjeseci sprijateljila kad joj je dala ulaznice za prvi red sjedala na koncertu Shanie Tvvain. Portia to još uvijek nije mogla posve prihvatiti. Ona je bila ta koja je vikende provodila s važnim kli¬jentima: bili su to izleti u Vegas, zimi odlasci u Wisconsin, lijena popodneva na ovoj ili onoj plaži. Priređivala je djevojačke večeri ili krstitke, odlazila na židovske proslave zrelosti, godišnjice pa čak i pogrebe. Na njezinom popisu za slanje božičnih čestitki bilo je više od petsto imena. Pa ipak je Annabelle Granger vi¬kend provela s Heathom Championom. Električna motorna pila još jednom se iritirajuće oglasila. Uglavnom se nedjeljom popodne držala podalje od ureda, ali danas je bila uznemirenija nego obično. Jutro je započela misom u Winnetki. U djetinjstvu je mrzila ići u crkvu, a u dvadeseti¬ma je od toga posve odustala. Međutim prije otprilike pet go¬dina ponovno je počela odlaziti. U početku je to bila poslov¬na taktika, još jedan način da stvori prave kontakte. Cilj su joj bile prestižne katoličke crkve i vrtjela se među njima: dvije na Sjevernoj obali, jedna u Lincoln parku ijedna blizu Zlatne obale. Ali nakon nekog vremena počela se radovati misi iz razloga koji nisu imali nikakve veze s poslom, već isključivo s načinom na koji su se čvorovi u njoj razvezali kad su je zapljusnule poznate riječi liturgije. Još uvijek je naizmjence odlazila u različite crkve. Bog je pomagao onima koji su sami sebi pomagali, nije li, ali sad su njezine nedjelje bile manje posvećene poslu, a više mo¬gućnosti za postizanjem mira. Ali ne danas. Danas joj je spokoj za kojim je očajnički čeznula izmaknuo.


Nakon mise našla se na kavi s nekoliko poznanika, prijatelja na istaknutom društvenom položaju koje je stekla u svom krat¬kom braku. Kako bi oni reagirali kad bi ih upoznala s Bodiejem? Od same pomisli na to glava ju je još jače zaboljela. Bodie je boravio u tajnom pregratku njezinog života, bijednoj nastranoj odaji u koju nikada nikoga ne bi mogla pustiti da zaviri. Ovaj tjedan ostavio joj je dvije poruke na telefonskoj sekretarici, ali sve do danas nije ih preslušala. Prije sat vremena popustila je iskušenju i okrenula njegov broj, a potom poklopila slušalicu prije nego što joj se mogao javiti. Kad bi se samo jedne večeri mogla dobro naspavati prestala bi biti njime opsjednuta. Možda bi čak trebala prestati toliko brinuti o Heathu i osjećaju da joj posao propada. Motorna pila ponovno se oglasila svrdlajući joj kroz sljepo¬očnice. Prije braka imala je prilično avantura. Nemali broj njih donio joj je samo nesreću, ali nijedna je nije ponizila. No Bodie je baš to učinio prošli tjedan. Ponizio ju je. A ona mu je dopu¬stila daje ponizi. Zato to i nije osjetila ponižavajućim. Nije to mogla razumjeti. Zbog toga je nesanica postala nesno¬sna, zato se nije mogla opustiti tijekom mise i zato je zaboravila na prošlotjedno kontrolno vaganje. Jer to što je učinio osjetila je gotovo kao nježnost. Stupci na ekranu kompjutora plivali su joj pred očima, a zvuk motorne pile zamijenili su udarci čekićem. Morala je otići oda¬tle. Da je još uvijek mentorica, mogla se naći s nekom od tih žena. Možda bi trebala navratiti u klub zdravlja ili nazvati Betsy Waits i vidjeti želi li se naći s njom na ručku. Ali umjesto daje učinila nešto od toga, ponovno je usmjerila pozornost na po¬datke na ekranu. Morala je sama sebi dokazati daje još uvijek najbolja, a to je mogla jedino tako da Heathu nade odgovara¬juću partnericu. Udarci čekićem pretvorili su se u lupanje, ali tek kad je po¬stalo glasnije i ustrajnije shvatila je da ne dolazi odozgo. Ustala je od stola i uputila se prema prostoru za recepciju. Još uvijek je bila odjevena u kratku prljavobijelu Burberrv jaknu i hlače Bottega Veneta koje je odjenula za misu, ali dok je radila zbaci¬la je cipele pa se nečujno kretala po tepihu. Kroz mutno staklo razaznala je obrise širokih muških ramena. - Tko je? Odgovorio joj je grub i jednoličan glas: — Muškarac tvojih snova.


Stisnula je kapke i naredila samoj sebi da neće otvoriti vrata. Nije to bilo dobro za nju. On nije bio dobar za nju. Ali tajan¬stven mračan pripjev bio je jači od snage njezine volje. Otključala je. — Radim. Gledat ću. Nasmrt ćeš se dosađivati. — Pomaknula se u stranu i pro¬pustila ga da ude. Mišićavi muškarci obično su bolje izgledali u radnom odije¬lu nego u običnoj odjeći, ali ne i Bodie Gray. Njegove platnene hlače slične vojničkima i šivana francuska plava košulja pristajali su njegovu tijelu kao saliveni. Zagledao se u prostor za recep¬ciju upijajući pogledom hladne zelene zidove i namještaj u zen stilu, ali nije rekao ništa. Nije mu dopustila da odigra još jednu od svojih nijemih uloga. - Kako si znao da sam tu? Imam čitač poziva. Nikako ga nije trebala nazvati. Zabacila je glavu. — Čujem daje tvoj veliki gospodar za vikend otputovao s mojom pro¬tivnicom. Vijesti se brzo šire. Lijepo ti je ovdje. Onaj najpotrebitiji dio nje željno je upio njegove mlake riječi pohvale, ali na izgled je ostala nepristrana. — Znam. Zagledao se prema stolu za prijam. — Nitko ti ništa nije dao, jesu li? Ne bojim seja teška posla. Žene koje se natječu u poslu moraju biti grube jer drukčije neće preživjeti. Nekako ne mogu vidjeti da ti netko zadaje previše proble¬ma. Nemaš ti pojma. Uspješnim ženama uvijek se sudi po druk¬čijim standardima nego muškarcima. Misliš po grudima. Nikada nije imala smisla za šalu na temu seksa i bila je šoki¬rana kad je shvatila da se osmjehuje, ali njegovom umišljenom, neskrušenom mačizmu bilo se teško oduprijeti. Pokaži mi ured — rekao je. Pokazala mu je. Provirio je iza paravana, pogledom prešao po tablicama za izvršavanje norme koje je držala na zidu sobe za odmor i postavljao pitanja. Čula je nejasan zvuk španjolskog kad su radnici zaključili da su je dovoljno mučili za danas i kad su se udaljili stražnjim stubama. Trebala je doznati nešto više o Heathovom vikendu izvan grada, ali pričekala je dok Bodieja nije uvela u svoj privatan ured, i tek tada je započela razgovor na tu temu.


Čudi me da Heath nije tražio da podeš s njim ovaj vikend. Očito nisi tako nezamjenjiv, u što voliš vjerovati. Uzmem ti ja katkad nekoliko slobodnih dana. Danas sam ovamo došla zbog njega. - Pokazala je prema kompjutoru. - Mala gospodična Granger može s njim do mile volje jesti i piti, ali ja sam ta koja će mu naći ženu. Možda. Podigao se na rub stola. - Reci mi nešto o ženama s kojima je prije izlazio. Na tu temu nije baš susretljiv. Ne želim razgovarati o Heathu. - Prišao je prozoru, zagle¬dao se na ulicu, a potom povukao zaslon. Rolete su se spusti¬le uz zvuk laganog šištanja. Okrenuo se prema njoj i osjetila je njegove oči, tako blijede i daleke da su je mogle pretvoriti u led, kao topli balzam svojoj sparušenoj duši. Skini odjeću sa sebe - prošaptao je. SEDAMNAESTO POGLAVLJE Tjedan nakon katastrofalnog odmora u Wind Lakeu Annabelle se zadubila u posao da ne bi morala neprestano razmišljati o onome što se dogodilo. Web stranica Savršeno za vas bila je izrađena, i radila je, pa je primila je prvi e-mail upit. Našla se odvojeno s Rayem Fiedlerom i Carole, koji neće biti ljubavni par, ali su oboje nešto naučili jedno od drugo¬ga. Melanie Richter, kandidatkinja agencije Power Matches koju je Heath odbio, pristala se naći s unukom Shirlev Miller. Nažalost, Jerry je bio prestrašen njezinom Neiman gardero¬bom pa je više nije pozvao da iziđu. Još nekoliko starijih osoba zakucalo joj je na vrata, oduzimajući joj previše vremena i ne čineći ništa za poboljšanje njezine bilance, ali razumjela je što znači samoća i nije ih mogla odbiti. Istodobno je znala da mora dalekosežnije razmišljati ako od toga želi zarađivati za život. Provjerila je kako stoji na bankovnom računu i zaključila da bi za svoje mlade klijente mogla prirediti zabavu uz sir i vino. Cijeli tjedan čekala je daje Heath nazove. Ali nije zvao. U nedjelju popodne na radiju je slušala starog dobrog Princa dok je raspakiravala prehrambene potrepštine kad je zazvonio telefon. - Hej, Krumpiru. Kako ide? Sam zvuk glasa njezina brata naveo ju je da se osjeća ne-sposobnom. Zamislila gaje onakvoga kakvoga gaje zadnji put vidjela; plavokosog, zgodnog, mušku inačicu


njezine majke. Gurnula je vreću s mladim mrkvama u hladnjak i naglim po¬kretom isključila radio. - Ne može bolje. Kako stoje stvari u zemlji LaLa? — Kuća u susjedstvu upravo prodana za 1.2 mil. Na tržištu nije čak ni dvadeset četiri sata. Kad nam ti ponovno dolaziš u posjet? Nedostaješ Jamisonu. Nedostaje i on meni. - To baš i nije bilo istina, budući da gaje Annabelle jedva poznavala. Njezina šogorica toliko je to jadno dijete preopteretila obvezama s igraonicama i satovima za duhovno obogaćivanje male djece da gaje zadnji put kad je bila u posjetu Annabelle vidjela samo usnula u autosjedalici. Dok joj je Doug verglao o njihovom fantastičnom susjedstvu Annabelle je zamislila Jamisona kako se pojavljuje na njezinom pragu kao trogodišnje odbjeglo dijete koje se neurotično trza. Ona bi ga izliječila i ponovno dovela do duševnog zdravlja poučavajući ga svojim najboljim vještinama zabušavanja da bi kad odraste svo¬joj djeci pričao o voljenoj ekscentričnoj teti Annabelle koja mu je sačuvala zdrav razum i naučila ga cijeniti život. Čuj ovo — rekao je Doug. — Prošli tjedan iznenadio sam Candace novim mercedesom benzom. Volio bih da si mogla vidjeti izraz njezina lica. Annabelle je bacila pogled kroz kuhinjski prozor prema uli¬čici u kojoj je bio parkiran sherman, koji se poput velike zelene žabe pržio na suncu. - Kladim se da joj se svidio. -1 te kako. - Doug je nastavio pričati o benzu, njegovoj unu-trašnjosti, vanjštini, GPS-u, kao daje nju to zanimalo. Jednom ju je ostavio na čekanju kako bi preuzeo drugi poziv, i time je podsjetio na Heatha. Napokon je prešao na stvar i tad se sjetila glavnoga razloga zbog kojega ju je Doug nazvao. Da joj održi lekciju. - Moramo razgovarati o mami. Adam i ja smo rasprav¬ljali o toj situaciji. Mama je u nekakvoj situaciji? - Otvorila je staklenku Marshmalow Fluffa i zagrabila. Stari, Krumpiru, ali čini se da ti to ne primjećuješ. Tek su joj šezdeset dvije — rekla je preko slatkog zalogaja. -Teško da je još vrijeme za starački dom. Sjećaš se onog straha od bolesti srca od prošlog mjeseca? To je bila samo upala sinusa! Možeš ti to obezvrjeđivati koliko god hoćeš, ali godine pristižu. Upravo se upisala na satove jedrenja na dasci. Ona tebi govori samo ono što želi da čuješ. Ne želi te gnja¬viti.


— Mogao si me prevariti. — Odbacila je prljavu žlicu u sudo¬ per snažnije nego je bilo potrebno. ' — Adam i ja se s tim slažemo, a slaže se i Candace. Sve što za-brinuta Kate čini u vezi tebe i tvoje... Zašto to ne bismo otvo¬reno spomenuli i izrekli? Zašto bismo? — Annabelle je zavrnula poklopac i gurnula sta-klenku u kuhinjski element. — Tjeskoba vezana za tvoj prilično besciljan životni stil nepo¬ trebno joj je dodatno opterećenje. Annabelle je sebi naredila da se neće obazirati na to njego¬vo podbadanje. Ovaj put mu neće dopustiti da to dopre do nje. Mama obožava brinuti o meni — rekla je napola smireno. Dosađuje se u mirovini i to što pokušava upravljati mojim živo¬ tom daje joj nešto čime se može zabaviti. — Mi na to tako ne gledamo. Uvijek je napeta. — Njoj je rekreacija biti napet. Znaš ti to. — Ma ni o čemu ti nemaš pojma. Kad ćeš već jednom shvatiti da joj je zadržati tu kuću nepotrebna glavobolja? Kuća. Još jedna bolna točka. Premda je Annabelle svakoga mjeseca plaćala stanarinu nije mogla uteći činjenici daje živjela pod maminim krovom. — Moraš odseliti iz nje tako daje može dati na prodaju. Klonula je. - Želi je prodati? - Dok je pogledom kružila po otrcanoj kuhinji vidjela je baku kako stoji pokraj sudopera dok zajedno peru posude. Nana nije željela uništiti nalakirane nokte pa je Annabelle uvijek prala, a ona brisala. Tračale su dečke koji su se Annabelle sviđali, novoga klijenta s kojim je Nana upravo potpisala ugovor, razgovarale o svemu i svačemu, i ni o čemu posebno. — Mislim daje prilično jasno što ona želi — rekao je Dougie. Želi da njezina kći odraste, uozbilji se i živi odgovorno. Ali ti, naprotiv, muktariš. Jesu li oni tako nazivali novac za stanarinu koji je jedva uspije¬vala skucati svakoga mjeseca? Ali koga ona to zavarava? Njezina majka zaradila bi pravo bogatstvo da tu kuću proda građevina¬rima. Annabelle to više nije mogla podnijeti. - Ako mama želi prodati kuću, o tome može sa mnom popričati, i zato odbij. Uvijek tako postupiš. Ne možeš li barem jednom o proble¬


mu raspravljati razumno? — Ako želiš razum, razgovaraj s Adamom. Ili s Candace. Ili s Jamisonom, za ime Boga, a mene pusti na miru. Spustila mu je slušalicu, kao zrela tridesetjednogodišnjakinja kakva nije bila, i potom odmah briznula u plač. Nekoliko tre¬nutaka borila se protiv suza, zatim dograbila papirnati ručnik, sjela za kuhinjski stol i prepustila se svom jadu. Bila je umorna od toga da bude izopćenik u obitelji, umorna od neispunjava-nja očekivanja. I bilo ju je strah... jer bez obzira na to koliko se protiv toga borila zaljubljivala se u muškarca koji je bio baš poput njih. Do ponedjeljka ujutro Heath još nije bio stupio s njom u kon¬takt. Imala je posla, i koliko godje to možda željela nije se više mogla izvrnuti na leđa i praviti se daje se to ne tiče pa mu je poslala poruku. Nije joj odgovorio do četvrtka popodne. Bila je prilično sigurna da gaje izvedba za koju je onda zaslužila Oskara uvjerila da joj je poslužio samo kao seksualni terapeut, ali otada je prošlo više od tjedan dana, a on se, čini se, predomislio. Nije mu bilo svojstveno uzmaknuti od suočavanja, prije ili poslije će je nazvati, ali postavit će svoje uvjete za njihov konačni obra¬čun, što će nju dovesti u nepovoljniji položaj. Još uvijek je imala Bodiejev broj telefona, od dana kojeg su proveli s Arte Palmer, i te večeri poslužila se njime. Ranojutarnji džoger protrčao je pokraj nje dok je shermana uparkiravala na nekim čudom upražnjeno mjesto, nekoliko ulaza niže od adrese u Lincoln Parku koju je sinoć dobila od Bodieja. Navila je sat na pet i trideset, sasvim pristojno vrijeme da gos¬podin Bronicki i njegovi pajdaši skoče iz kreveta, ali za nju je to bilo vraški rano. Nakon brzinskog tuširanja navukla je kri¬čavo žutu ljetnu haljinu, čiji je gornji dio bio strukiran u obliku korzeta pa se osjećala kao da ima poprsje, provukla malo gela kroz ne baš čistu kosu, našminkala oči, nanijela malo sjajila, i krenula. Kava koju je uzela u Caribou na Halstedu utoplila joj je dla¬nove dok je dvaput provjeravala adresu. Heathova kuća oduzela j°j je dah. Struktura od stakla i opeke slobodnog oblika s dramatičnim klinastim prozorima kuće na dva kata koji su se fiaginjali prema sjenovitoj ulici nekako se uspjela uklopiti sa susjednim kućama, ekskluzivno obnovljenim kućama u paru iz devetnaestog stoljeća i novijim luksuznim kućama izgrađe¬nim na uskim skupim parcelama. Pošla je niz pločnik, a potom skrenula na kratku stazu od opeke koja je vrludajući vodila do izrezbarenih ulaznih vrata od mahagonija, i pozvonila. Dok je čekala, pokušala je usavršiti svoju


strategiju, ali brava je škljoc-nula i vrata se zanjihala i otvorila prije nego je uspjela daleko dogurati u toj nakani. Bio je ogrnut ljubičastim ručnikom i njegove namrštenosti nije nestalo kad je ugledao tko je navratio u 6:40 ujutro. Iz usta je izvukao četkicu za zube. - Nema me. Daj, daj. - Gurnula mu je kavu u praznu ruku. - Osnivam novu tvrtku Kofein za pokretanje. Ti si mi prvi kupac. - Provukla se pokraj njega u predvorje iz kojega su stube, zavijajući u obli¬ku slova S, vodile do odmorišta. Pogledom je obuhvatila trošne podove od grubih mramornih ploča, moderni brončani svijeć¬njak i jedini namještaj u predvorju, ostavljene tenisice. - Opa. Zapanjena sam, samo se pretvaram da nisam. Drago mi je da ti se sviđa - odgovorio je otegnuto. -Nažalost, danas ne vodim u razgledanje. Othrvala se porivu da vrškom prsta prijeđe preko malo kreme za brijanje koja mu se prilijepila uz usnu resicu. - Sve u redu. Sama ću razgledati dok se ne odjeneš. Pokazala je rukom prema stubama. - Hajde. Ne dopusti mi da te prekinem. Annabelle, nemam sad vremena za razgovor. Uguraj me nekako - rekla je uz najgoropadniji osmijeh. Pasta za zube u kutu njegovih usana počela se pretvarati u mjehuriće. Obrisao ih je nadlakticom. Pogledom je kliznuo preko njezinih golih ramena do pripijenog korzeta ljetne haljine. - Ne izbjegavam te. Namjeravao sam te nazvati popodne. Ne, zbilja, samo ti sebi odvoji onoliko vremena koliko tebi treba. Nikamo ne žurim. - Odmahnula je i uputila se prema dnevnom boravku. Progunđao je nešto što je zazvučalo bogohulno i trenutak zatim čula je odjek njegovih bosih stopala uz stube. Virnula je preko ramena i nazrela božanstvena ramena, gola leda i ljubiča¬sti ručnik. Tek kad je nestao ponovno je pozornost usredotočila na dnevnu sobu. Jutarnja svjetlost probijala se kroz klinaste prozore i točkicama išarala blijedi pod od tvrde bjelogorice. Bio je to lijep prostor u kojemu se tek počinjalo živjeti, ali osim opreme za tjelovježbu na plavom gumenom podmetaču bio je prazan, baš kao i pred¬vorje. Bez namještaja, nije bilo čak ni plakata sportaša na zido¬vima. Kad gaje preletjela pogledom počela gaje zamišljati ona¬kvom prostorijom kakva bi ona trebala biti; s masivnim stolom za kavu s kamenom pločom, smještenim ispred


velike udobne počivaljke; stolcima s presvlakama pikantnih boja; napadnim sli¬karskim platnima na zidovima; aerodinamičnim stalkom za CD, knjigama i časopisima razbacanim posvuda. Dječjom igračkom na povlačenje. Psom. Uzdahnuvši, podsjetila se da ga je jutros zaskočila iz zasjede kako bi mogli prijeći preko vikenda na jezeru. Pala joj je na um stara izreka da treba pripaziti što želiš. Njoj je želja bila da ljudi doznaju daje Heath potpisao ugovor sa Savršeno za vas, i glas se pronio. Ako ga sad izgubi kao klijenta, svi će pretpostaviti da nije bila dovoljno dobra da ga zadrži. Sve je ovisilo o tome kako će se jutros postaviti. Kroz praznu blagovaonicu prošla je u kuhinju. Radne plohe bile su čiste, a europski kućanski aparati od nehrdajućeg čelika doimali se nekorištenima. Samo je prljava čaša u sudoperu oda¬vala da tu netko stanuje. Bila je zatečena spoznajom da Heath ima gdje živjeti, ali da nema dom. Vratila se u dnevni boravak i zagledala kroz prozore koji su gledali prema ulici. Složila je komad slagalice koji je činio čo¬vjeka za kojim je strasno žudjela. Uvijek je bio u pokretu pa nije zapazila činjenicu daje u suštini bio samac. Ova nenamještena kuća naglasila joj je njegovu emotivnu osamljenost. Kad se pojavio na sebi je imao sive hlače, ponoćnoplavu ko¬šulju i kravatu s uzorkom. Sve je bilo tako savršeno spareno da je jednako tako mogao sići s neke Barnevsove reklame. Prebacio je kaput od odijela preko klupe za dizanje utega, odložio kavu KOJU je donijela i zakopčao manšete. Nisam te se riješio. Bilo mije potrebno vremena da o svemu još jednom razmislim, i ne ispričavam ti se zbog toga. Isprika prihvaćena. - Njegova namrštenost nije slutila na dobro i brzo je promijenila temu. - Zao mije što na jezeru nije ispalo bolje ono s Phoebe. Unatoč tome što ti misliš, nagovara¬la sam za tebe. Napola smo pristojno razgovarali. — Uzeo je kavu. A što je bilo s drugom polovicom? Dopustio sam joj da mi digne tlak. Bila bi uživala čuti pojedinosti, ali trebala je prijeći na stvar prije nego što on počne gledati na sat koji mu je provirivao ispod manšete na košulji. — Gle, reći ću ti pravi razlog zbog kojega sam ovdje, i da si mi uzvratio na poziv ne bih te ni morala gnja¬viti. Moram znati jesi li bilo što i bilo kome rekao u vezi znaš već čega. Ako jesi, kunem ti se da više nikada neću progovoriti s tobom. Kažem ti to u najstrožem povjerenju. Iskreno, umrla bih od neugode.


Nemoj mi reći da si upala ovamo razgovarati o Dečku iz snova. - Pretvarala se da prtlja sa svojim prstenom, jednim tirki¬znim kojega joj je Nana kupila u Santa Feu. - Misliš da bih se mogla svidjeti Deanu? Gle, ne znam. Zašto ne pričekaš do odlaska na sveučilište i ne upitaš svoje prijateljice. Nastojala se doimati uvrijeđeno. - Potrebno mije muško vi¬đenje, eto zašto. Neka ti ga dade Raoul. S nama je završeno. On se ševio naokolo. Kao da to svi u gradu nisu već znali? Dobro, znam da su se zabavili. - Skljokala se na rub klupe za dizanje utega. — Znam da misliš kako je Dean premlad za mene... Tvoje godine samo su jedna stavka na popisu nedaća koje te čekaju ako s tim ne prekineš. Nisam vidio Don Juana pa je tvoja tajna sigurna. Jesmo li sad završili? — Ne znam. Jesmo li? - Ustala je s klupe. - Zapravo... bojim se da ti možda još uvijek nisi riješio neke emotivne situacije s odmora, što te, oprosti što to moram reći, čini pomalo ženska-stim. — Ženskastim? — tamna obrva naglo se izvila. — To je samo žensko mišljenje. — Ti smatraš da sam ja ženskast? Ti, kraljica Annabelle nižih razreda srednje škole? — Nisi mi odgovarao na pozive. — Želio sam razmisliti o tome. — Točno. - Okomila se na njega, s pravom se pripremajući na bijesni ispad. Očito si još uvijek u dvojbi zbog noći moje seksualne slobode, ali previše si maco da bi to priznao. Nikada te nisam trebala iskoristiti. Oboje to znamo, ali mislila sam da nemaš ništa protiv. Očito imaš. — Uvjeren sam da će te ovo razočarati — rekao je zajedljivo — ali nisam istraumatiziran tvojim silovanjem i pljačkom. — Poštujem to što ustraješ na svom ponosu — rekla je ukoče¬no. Namrštio se. - Baljezgaš gluposti. Bila si savršeno jasna po pi¬tanju miješanja posla i užitka i bila si u pravu. Svjesni smo toga oboje. Ali Krvstalje organizirala tu porno zabavu, a ja ne volim kad me netko odbije, i ostalo je prošlost. Ja sam taj koji je iskori¬stio prigodu. Razlog zbog kojega te nisam zvao je taj što nisam smislio način kako se pomiriti s tobom.


Nikako joj se nije svidjela pomisao na to daje smatra žrtvom. - Ne bježanjem, to sigurno. Malo previše podsjeća na šefa koji spava sa svojom tajnicom, a potom je otpusti zbog toga. Bilo joj je zadovoljstvo vidjeti da se žacnuo. — Nikada to ne bih učinio — rekao je. — Sjajno. Odvoji svaku večer, počevši od sutra. Započinjemo s inteligentnom profesoricom ekonomije koja pomalo nalikuje na Kate Hudson. Adama Sandlera smatra barem malo zabavnim i čašu za vino razlikuje od pehara za vodu. Ako ti se ne svidi ona, imam ih još šest u pričuvi. Dakle, jesi li natrag u igri ili se povlačiš jer za to više nemaš živaca? Nije joj dopustio da ga uhvati na mamac. Naprotiv, prišao je prozorima pijuckajući kavu i, bez žurbe, nedvojbeno razmišljao o tome kako je sve to postalo zamršeno. Jesi li sigurna da želiš nastaviti? — napokon je progovorio. — Hej, pa nisam ti ja od onih koje se odmah uzrujaju. Naravno da sam sigurna. - Kakva laž. — Moram obavljati svoj posao i, da budem iskrena, ti mi to otežavaš. Prošao je rukom kroz kosu. — Dobro. Organiziraj to. — Savršeno. — Osmjehnula mu setako široko da su je obrazi zaboljeli. — A sad, prijeđimo na posao... Dogovorili su se, odredili dane i vrijeme i izgubila se čim su s tim završili. Dok se vozila kući samoj sebi dala je obeća¬nje. Odsad pa nadalje zapečatit će svoje emocije tamo gdje im je i mjesto. Ujednu unutarnju Ziplog torbu. Bila je to iznimno teška odluka. Sljedećeg popodneva Heath je u hotelskoj plesnoj dvorani išao za Kevinom dok se voda navale prolazeći između stolova rukovao i tapkao po leđima s brojnim poslovnim ljudima koji su se okupili na ručku poslušati njegov motivacijski govor, 'Daleka bacanja u životu'. Heath je stajao odmah iza njega spreman ubaciti se ako bi mu se netko pokušao previše i osobno približiti, ali Kevin je do stola na čelu uspio doći bez ikakvog incidenta. Heath je njegov govor čuo desetak puta i kad je Kevin zauzeo svoje mjesto i sjeo, vratio se do začelja plesne dvorane. Kad je uvodni govor počeo Heath se u mislima ponovno vratio na za¬sjedu koju mu je jučer ujutro priredila Annabelle. Upala mu je u kuću i ispunila je svojom drskošću, ali unatoč onome što joj je rekao, bilo mu je drago stoje vidi. Istodobno joj nije slagao kad je rekao da mu je trebalo vremena da


o svemu dobro razmisli, među ostalim i o tome kako bi mogao osujetiti njezinu djetinja¬stu zatreskanost u Deana Robillarda. Ako se ubrzo ne opameti, Heath će potpuno izgubiti poštovanje prema njoj. Zašto su žene gubile glavu kad se radilo o Deanu? Heath je odagnao neugodno sjećanje na bivšu djevojku koja je baš to rekla za njega. Namjeravao je povesti oštar razgovor s Deanom, tako da bude siguran kako Zlatni dečko shvaća da Annabelle nije samo još jedna fifica koju bi on mogao okači¬ti među svoje trofeje. Ali Heath se trebao ulizivati Robillardu, a ne biti mu protivnik. Opet gaje njegova posrednica dovela u nemoguću situaciju. Kevin se našalio na svoj račun i rulja se nasmijala. Baš to mu je i bila namjera i Heath se izvukao u predvorje provjeriti pri¬stigle poruke. Kad je ugledao Bodiejev broj, najprije je uzvratio na njegov poziv. — Sto si me zvao? Upravo mi je telefonirao kompić iz Oak Street Beacha rekao je Bodie. — Tony Coffied, sjećaš ga se? Njegov starije vla¬ snik nekolicine kafića u Andersonvilleu. — I? — Tony je bio jedan od tipova iz mreže onih koji su Bodieja opskrbljivali podacima. — Pogodi tko se upravo pojavio uhvatiti malo sunčevih zraka? Nitko drugi doli naš dragi kompić Robillard. Čini se da nije sam. Tony kaže da dijeli postelju s nekom crvenokosom mač¬kom. Slatka je, ali nije baš njegov uobičajeni tip. Heath se naslonio na zid i stisnuo zube. Bodie se smijuljio. — Tvoja mala posrednica zacijelo zna kako se nečim marljivo baviti. Annabelle je podignula glavu s pješčane deke i zagledala se u Deana. Ležao je na leđima, preplanulih mišića i namazan uljem, blještave plave kose, očiju skrivenih iza svemirskih naočala s jarko plavim lećama. Dvije žene u bikiniju prošetale su četvrti put i ovaj put učinilo se da će se usuditi prići. Annabelle je uhva¬tila njihov pogled, prislonila kažiprst uz usne pokazujući da on spava, i odmahnula glavom. Razočarane, žene su produžile. Hvala - rekao je Dean kroz stisnute usnice. Plaća li se to? — Kupio sam ti hot dog, nisam li? Poduprla je bradu šakama i još dublje u pijesak ukopala nožne prste. Dean ju je jučer zvao nekoliko sati nakon stoje otišla iz Heathove kuće. Pitao ju je bi li htjela


nekako ugurati u raspo¬red izlet na plažu prije početka T-kampa. Imala je milijun stvari obaviti za pripremu maratonskog upoznavanja kojeg je planira¬la, ali nije mogla propustiti priliku da potkrijepi priču o svojoj zaljubljenosti, za slučaj da Heath još uvijek dvoji. — Objasni mi to ponovno — rekao je Dean, i dalje držeći oči sklopljene. — O tome kako me očito iskorištavaš za svoje opake namjere. — Od nogometaša se ne očekuje da zna riječ kao stoje opak. — Čuo sam je u reklami za pivo. Nasmijala se i namjestila naočale. — Samo ću ti ovo reći. Uvalila sam se u mali škripac, ali nikako ti neću reći s kim. Najlakši način da se iskobeljam bio je pretvarati se da sam za-treskana u tebe. Sto naravno i jesam. — Gluposti pričaš. Ponašaš se prema meni kao prema djete¬ tu. — Samo da se zaštitim od tvoje slave. Prezirno je otpuhnuo. — Osim toga, kad me vide s tobom, porast će mi poslovni ugled. - Naslonila je obraz na njegovu nadlakticu. — Ljude će to navesti da govore o Savršeno za vas, a ja si trenutačno mogu priuštiti samo besplatnu reklamu. Ali vratit ću ti ja to, obeća¬vam. - Ispružila je ruku i potapkala veoma čvrst, na suncu uža¬ren biceps. Za deset godina, kad budemo sigurni da si prošao pubertet, naći ću ti sjajnu ženu. — Deset godina? — Imaš pravo. - Neka bude petnaest, pa smo na sigurnom. Annabelle je jako loše spavala. Strahovala je od početka Heathova maratonskog upoznavanja, ali bilo je vrijeme zagristi tvrd orah i gađati ga svim raspoloživim sredstvima. Prva je došla u Sienna's. Kad je ušao, srce joj je snažno zakucalo prije nego joj je sišlo u pete. Bio joj je ljubavnik, a sad ga ona mora upoznati s dru¬gom ženom. Doimao se mrzovoljno, kao što se i sama osjećala. — Čuo sam da si jučer markirala - rekao je kad je sjeo. Nadala se da će vijesti o njezinom izlasku s Deanom doći do njega pa joj se raspoloženje popravilo. — A ne, ništa ne govorim. - Načinila je preko usta pokret kojim kao da zatvara patentni zatvarač, zakreće ključem u bravi i odbacuje ključ.


Postao je još razdražljiviji. - Znaš li koliko je to djetinjasto? Ti si pitao. Samo sam rekao kako sam čuo da si uzela slobodan dan. Uspostavljao sam razgovor. Dopušteno mi je tu i tamo uzeti koji slobodan dan. Wind Lake se ne računa jer sam morala zabavljati klijenta. Preciznije, tebe. Imao je onaj seksi pogled napola spuštenih vjeđa koji je sig-nalizirao da se sprema reći nešto prosto. Ali tada se, po svemu sudeći, predomislio. - I, kako napreduje prava ljubav? Mislim da ga privlačim. Možda zato što se nisam prilije¬pila uz njega. Mogla bih biti priljepak, ali prisiljavam se osta¬viti mu dovoljno prostora. Slažeš li se i ti sa mnom kako je to pametno? Nećeš me uvući u tu raspravu. Znam da se one divne slijepe obožavateljice nogometa vje¬šaju po njemu, ali mislim da možda nadilazi tu fazu u životu. Imam osjećaj da sazrijeva. Ne zadržavaj dah od uzbuđenja. Misliš da sam glupa, ne misliš li? Zvončiće, ponovno si definirala pojam glupoga. Za ženu od koje se očekuje da bude razumna... Pssst... stiže Celeste. Heath i Celeste vodili su dosadan razgovor o privredi, temi koja je Annabelle uvijek činila malodušnom. Ako je privreda bila dobra, osjećala se kao daje ne iskorištava na pravi način, a kad je bila loša, nije mogla shvatiti kako popraviti svoj položaj. Pustila je da se razgovor razvuče punih dvadeset minuta prije nego gaje prekinula. Kad je Celeste otišla, Heath je rekao: - Ne bih imao ništa protiv zaposliti je, ali ne želim je ženiti. Annabelle se učinilo da se ni Celeste Heath baš nije svidio i razvedrila se. Nažalost samo privremeno jer se njezina sljedeća kandidatkinja, direktorica sektora za odnose s javnošću, pojavila točno prema rasporedu. s Heath je bio šarmantan kao i obično, uljudan, zainteresiran za sve stoje imala za reći, ali nije bio voljan s njom dalje održati kontakt. - Ima sjajan ukus za odjeću, ali činim je nervoznom.


Ostatak tjedna Annabelle je krenula bez zadrške i upoznala ga s filmskom snimateljicom, vlasnicom cvjećarnice, direktori¬com osiguravajućeg društva i Janineom urednicom. Sve su mu se svidjele, ali nije bio zainteresiran izlaziti ni s jednom. Portia je nešto načula o munjevitim upoznavanjima pa je po¬slala još dvije pripadnice otmjenih krugova. Jedna je slinila za njim, što mu se nikako nije svidjelo, ali Annabelle je perverzno uživala u tome. Drugoj se nije svidjelo to što on nema pedigre, stoje razbjesnilo Annabelle. Portia je nadalje ustrajala na upo¬znavanju kod Drakea na jutarnjoj kavi. Heath se na kraju složio pa je Annabelle iskoristila vremenski blok u rasporedu i ubacila bivšu suučenicu iz razreda, koja je poučavala odrasle u večer¬njoj školi. Annabellina kandidatkinja bila je pravi fijasko. Portiina nije. Annabelle je zaključila daje Portia ustrajala na jutarnjem susre¬tu zato što je na redu imala WGN-TV najavljivačicu najnovijih večernjih vijesti Keri Winters. Keri je bila divna, svestrane na¬obrazbe i uglađena, čak previše uglađena. Bila je Heathova žen¬ska kopija i zajedno su bili dovoljno uglađeni da su mogli glatko plutati po površini spremnika nafte. Annabelle je nakon dvadeset minuta pokušala stati na kraj toj agoniji, ali Heath ju je zlokobno pogledao pa je Keri ostala još pola sata. Kad je horizont konačno bio čist, Annabelle je zako¬lutala očima. - Bilo je to gubljenje vremena. Sto hoćeš time reći? Baš je onakva kakvu tražim i pitat ću je da iziđemo. Umjetna je, baš kao i ti. Vjeruj mi, nije za tebe. Budete li ikada imali djece izići će iz rodnice s Fisher-Price zalijepljeno na stražnjici. Nije je htio slušati i sljedećeg dana nazvao je gospodičnu Vijesti u devet da se dogovore za večeru. OSAMNAESTO POGLAVLJE Prošla su dva tjedna. Između priprema za zabavu sa sirom i vinom i bavljenja mračnim mislima o Heathu i Keri Winters Annabelle je izgubila dovoljno kilograma da zatvori patentni zatvarač na zimzelenoplavoj mini suknji koju cijelo ljeto nije mogla navući. — Idi i obuci nešto na sebe — promr¬mljao je gospodin Bronicki te večeri održavanja zabave kad je sišla u minici i priljubljenoj majici boje bjelokosti. Vi ste unajmljena pomoć - odbrusila je. — Nije vam dopu¬


šteno kritizirati. Razmećeš se kao dripulja... Irene, dođi ovamo i vidi ovo. Gospoda Valerio je provirila glavu iz kuhinje. —Jako lijepo izgledaš, Annabelle. Hovvarde, dođi i pomozi mi otvoriti ovu staklenku s maslinama. - Nakon što se počela viđati s gospodi¬nom Bronickijem gospođa Valerio obojila je kosu u boju crven¬daća, Pere Djetlića, koja se slagala s grimiznim tenisicama koje je večeras nosila uz svoju najbolju nedjeljnu crnu haljinu. Gospodin Bronicki, elegantan u bijeloj košulji dugačkih ru¬kava, pošao je za njom u kuhinju. Annabelle je ušla u svoj ured gdje je radni stol pretvorila u stol za posluživanje, s Naninim plavožutim kariranim stolnjakom i divnim aranžmanom vrt¬noga cvijeća nasred stola koje je donirala gospođa McClure. Na Naninim čarobnim keramičkim tanjurima iz 1960.-tih bili su voće i sir. Gospodin Bronicki se dobrovoljno javio otvarati vrata i točiti vino dok je gospođa Valerio pazila da ne nestane hrane na pladnjima. Pozornom kupnjom i uz molbu za pomoć svojih seniora Annabelle je uspjela pokriti troškove večeri. I ne samo to, nego je putem svoje nove web stranice uspjela naći još dva muška klijenta. Usredotočenost na posao nije joj mnogo pomogla da izbriše slike Heatha u krevetu s Keri, ali davala je sve od sebe. Vijest da su najavljivateljica WGN-a i najbolji sportski agent u gradu par nedavno je bila udarna vijest u radio emisiji koja se davala uživo kao i u najgledanijoj jutarnjoj emisiji u kojoj su disk džo¬keji Eric i Kathy počeli provoditi natjecanje Dajte ime njihovom neobičnom djetetu. Začulo se zvono na ulaznim vratima. - Čujem — promrmljao je gospodin Bronicki iz kuhinje. - Nisam gluh. Ne zaboravite što sam vam rekla za osmijeh - dobacila je Annabelle kad se provukao pokraj nje. Ne mogu se smijati otkad sam ostao bez zuba. Smiješni ste poput kutije Dependsa. Poštovanja, mlada damo. Annabelle se bojala da se ljudi neće međusobno družiti i za¬molila je Janine za pomoć. Njezina prijateljica došla je prva, a za njom su stigli Ernie Marks i Melanie Richter. Za sat vremena Annabelline male prostorije u prizemlju bile su krcate. Celeste, ekonomistica sa Sveučilišta Chicago provela je mnogo vremena u


razgovoru s Jerrvjem, unukom Shirlev Miller. Čini se da su se Ernie Marks, mirni ravnatelj osnovne škole i Wendy, živahna arhitektica Roscoe Villagea dobro slagali. Dvojica novih klijena¬ta koje je Annabelle otkrila putem web stranice sjatili su se oko elegantne Melanie. Melanie je, nažalost, čini se bila više zain¬teresirana za Johna Naggera. U svjetlu činjenice daje Melanie bila udana za muškarca opsjednuta dezinficiranjem kvaka na vratima, Annabelle Johna Naggera nije baš smatrala najboljim parom za nju. Najzanimljiviji razvoj događaja te večeri neoče¬kivano je došao od vode navale. Annabelle se iznenadila kad se Ray Fiedler odmah prilijepio uz Janine i kad Janine nije učinila ama baš ništa da ga se otarasi. Annabelle je morala priznati daje Ravova nova frizura učinila čuda. Kad je i posljednji gost otišao bila je iscrpljena, ali zadovoljna, posebice zato što su svi željeli doznati datum održavanja sljedeće zabave, a nestalo je i hrpe njezinih brošura. Sve u svemu, večer je bila veoma uspješna za Savršeno za vas. Kad je Heathovo i Kerino udvaranje zašlo u treći tjedan Anna¬belle je prestala slušati emisiju uživo na radiju. Naprotiv, isko¬ristila je veze koje su njezini klijenti uspostavili na zabavi, po¬kušavala odgovoriti Melanie od viđanja s Johnom i potpisala ugovor s još jednim novim klijentom. Nikada nije imala više posla. Samo daje bila sretnija. Nešto prije jedanaest sati u utorak navečer začulo se zvono na vratima. Odložila je knjigu koju je čitala, sišla u prizemlje i na trijemu zatekla Heatha, neurednog i iscrpljenog od puta. Premda su se čuli telefonom tad gaje prvi put vidjela od one večeri kad se upoznao s Keri. Pogledom je prešao po njezinoj komotnoj pamučnoj majici na naramenice, bila je bez grudnjaka, i plavom pamučnom do¬njem dijelu pidžame koji se vezao u struku, s uzorkom ružiča¬stih čaša za martini u kojima su bile sitne zelene masline. —Jesi li već bila zaspala? — Čitala sam. Nešto ružno se dogodilo? — Nije. — Iza njega se taksi udaljio od rubnika. Oči su mu bile crvene od plača i na robusnoj muškoj vilici nazirala se čekinja¬sta brada, zbog koje joj se, morbidnoj kakva je bila, učinio još markantnijim. — Imaš li nešto za pojesti? U zrakoplovu nije bilo ničega osim pereca, čak ni u prvoj klasi. - Već je bio unutra. Odložio je osobnu prtljagu, kovčeg i laptop. — Namjeravao sam najprije na¬zvati, ali sam zaspao u taksiju. Još uvijek su joj osjećanja bila previše ranjiva za ovo. - Ostali su mi samo špageti.


— Zvuči sjajno. Kad je na njegovom licu ugledala bore krajnje iscrpljenosti, nije ga imala srca odbiti i uputila se u kuhinju. — Bila si u pravu po pitanju Keri i mene - rekao je dok mu je bila okrenuta leđima. Naletjela je na dovratak. — Što kažeš? Ne gledajući u nju zapiljio se u hladnjak. - Dobro bi mi došla cola ako je imaš. Poželjela ga je zgrabiti za ovratnik bijele košulje i drmusati sve dok joj točno ne kaže što misli, ali suzdržala se. - Naravno fla sam bila u pravu što se tiče tebe i Keri. Ja sam obučena pro¬fesionalka. Olabavio je čvor na kravati i raskopčao ovratnik. — Podsjeti me. Kakvu si ti to točno obuku prošla? Moja Nana bila je superzvijezda. To mije u krvi. - Vrištat će ako joj ne kaže što se dogodilo. Dograbila je limenku cole iz hladnjaka i pružila mu je. Keri i ja smo bili previše slični. Naslonio se ramenom na zid i pijuckao svoju colu. - Trebalo nam je pet-Šest telefonskih poziva samo da ugovorimo ručak. Tmurni oblak koji ju je tri tjedna pratio otputovao je pokvariti nečiji tuđi život. Izvukla je starinsku pepeljastoplavu Tuppervvare posudu iz hladnjaka i ono stoje ostalo od Whopper užine koju nije mogla pojesti do kraja. —Je li prekid bio neugodan? Baš i nije. Dugo smo se igrali lovice telefonom pa smo to na kraju morali obaviti slanjem e-maila. Dakle, nema slomljenih srca. Tvrdoglavo je stisnuo vilicu. - Trebalo nam je biti sjajno za¬jedno. Ti znaš moje mišljenje po tom pitanju. Teorija Fisher-Price. Kako bih to mogao zaboraviti? Kad je prerezala hamburger koji joj je ostao i pomiješala ga sa špagetima pitala se zašto joj telefonom nije javio vijesti i zašto se osobno pojavio. Ubacila je tanjur u mikrovalnu. Prišao je proučiti žućkasti plan dijete kojega je zalijepila za hladnjak kad se uselila. - Nismo spavali - rekao je, pogleda čvr¬sto usredotočena na riblji ručak s niskim unosom kalorija. Svladala se da ne pokaže radost. - To se mene ne tiče. Kvragu, znam da te se ne tiče, ali voliš zabadati nos u tuđe stvari.


Gle, previše sam ti ja zauzeta gradnjom svog carstva da bih bila opsjednuta tvojim seksualnim životom. Ili nedostatkom seksa u tvom životu. - Othrvala se porivu da to malo ublaži i dograbila ručku posude, izvukla tanjur i postavila ga na stol. -Znaš, nisi ti meni jedini klijent. Našao je vilicu u ladici sa srebrnim jedaćim priborom, a potom sjeo i zagledao se u svoj tanjur. -Je li to pomfrit u mojim špagetima? Nouvelle cuisine. - Posegnula je u zamrzivač po pakiranje Moose Tracks sladoleda prema kojemu već tri tjedna nije osje¬tila poriv. Kako ide posao? - upitao je. Dok je skidala poklopac rekla mu je za zabavu i nove kli¬jente. U njegovom osmijehu vidjelo se iskreno zadovoljstvo. — Čestitam. Tvoja marljivost se isplati. Izgleda. Kako ste ti i Don Juan? Trebalo joj je trenutak da shvati o kome on to govori. Zagrabila je u Moose Tracks. - Sve bolje i bolje. Čudno. Vidio sam ga prije nekoliko večeri u u Waterworksu kako se ljubaka s nekom koja bi htjela biti poput Britnev Spears. Izdubila je čokoladni umak. - Sve je to dio moga plana. Ne želim da se guši u vezi. Vjeruj mi, ne guši se. Eto vidiš. Djeluje. Izvio je obrvu prema njoj. — To je samo mišljenje jednog muš-karca, ali smatram da ti je bolje bilo s Raoulom. Nacerila se, nabila poklopac natrag na posudu i vratila slado¬led u hladnjak. Dok je jeo oprala je posudu koju je bila stavila da se namače u sudoperu i odgovorila na njegova dodatna pita¬nja o zabavi. S obzirom na to koliko je bio umoran, bilo joj je drago što ga to toliko zanima. Kad je završio s jelom prinio je svoj tanjur. Slistio je sve, čak i pomfrit. - Hvala. Bilo je to najbolje jelo koje sam u nekoliko zadnjih dana pojeo. Ajme, toliko si bio zauzet? Izvadio je iz hladnjaka ostatak Moose Tracksa. — Preumoran sam za odlazak kući. Imaš li kakav krevet viška na kojega bih se mogao prevaliti? Lupila se cjevanicom o vrata perilice. -Joj! Želiš tu ostati ve¬čeras?


Podigao je pogled s pakiranja sladoleda doimajući se pomalo zbunjeno, kao da ne shvaća njezino pitanje. — Dva dana nisam spavao. Je li to problem? Vjeruj mi da sam preumoran da bih skočio na tebe ako te to brine. Naravno da me ne brine. — Zabavila se izvlačenjem kante za smeće ispod sudopera. - Nemam ništa protiv. Ali Nanina stara spavaća soba gleda na uličicu, a sutra je dan za odvoženje smeća. Preživjet ću. Vidjevši koliko je umoran doista nije mogla shvatiti zašto nije pričekao do sutra ujutro i nazvao je s vijestima o Keri. Osim ako večeras nije želio biti sam. Možda su njegovi osjećaji prema Keri bili dublji nego što je priznavao. Malo zraka iscurilo je iz mjehurića njezine sreće. To ću ja iznijeti. - Zagurao je sladoled natrag u hladnjak i uzeo vreću sa smećem koju je ona upravo zavezala. Sve je odavalo previše domaći ugođaj. Kasna večer, zgod¬na kuhinja, zajedničko obavljanje poslova. Ona u pidžami bez grudnjaka. Vlakić smrti njezina raspoloženja na kojemu se tjed¬nima vozila još jednom se naglo spustio. Kad se vratio s odlagališta smeća zaključao je za sobom vrata i kimnuo glavom pokazujući prema stražnjem dvorištu. - Taj automobil... Pusti da pogađam. Nanin? Sherman je više osobnost nego auto. Ti zbilja to voziš tamo gdje te ljudi mogu vidjeti? Neki si ne mogu priuštiti BMW. Odmahnuo je glavom. - Pretpostavljam da bi ga mogla obo¬jiti u žuto i staviti taksimetar na instrument ploču ako ti ovaj angažman s bračnim posredništvom ne uspije. Vidim da se zabavljaš. Nasmiješio se i uputio prema prednjem dijelu kuće. — A da mi pokažeš spavaću sobu, Zvončiće? Bilo je previše sablasno. Kvrcnula je prekidač, odlučivši biti opuštena. — Ako si kojim slučajem jedan od onih koji ne vole miševe, navuci preko glave plahtu. To će ih, u principu, otje¬rati. — Ispričavam se što sam se našalio na račun tvog auta. Isprika prihvaćena. Dograbio je kovčeg i stubama se popeo do malog četvrtastog predvorja na katu koji je nizom vrata bio odvojen.


— Možeš uzeti Naninu staru sobu — rekla je. — Kupaonica je odmah do nje. To je dnevni boravak. Tu je bila spavaća soba moje majke dok je bila dijete. Ja spavam na trećem katu. Odložio je kovčeg, prišao i zastao na dovratku dnevnoga bo¬ravka. Staromodni sivkasti svijetloljubičasti ukrasni obrisi doi¬mali su se beznadežno otrcano. Dio jučerašnjih novina pao je na čupavi tepih s uzorkom tvida, a knjiga koju je čitala ležala je otvorena na sivoj počivaljki. Vinskim octom očišćen hrastov regal na kojemu je bio televizor zauzimao je prostor između dva škripava dvostruka prozora, na vrhu kojih su bili nepropusni kratki zastori s izblijedjelim sivim i blijedoljubičastim prugama. Ispred prozora, na dva pristala metalna postolja sa savinutim no-garima bilo je još afričkih ljubičica iz Nanine zbirke. — Lijepo je — rekao je. — Sviđa mi se tvoja kuća. U početku je pomislila da se šali, ali potom je shvatila da misli iskreno. - Mijenjat ću se s tobom - rekla je. Zagledao se prema otvorenim vratima u predvorju. - Ti spa¬vaš na tavanu? Tamo sam spavala dok sam bila mala pa sam se nekako na-viknula na to. Zvončičin brlog. Moram to vidjeti. - Uputio se prema uskim tavanskim stubama. Mislila sam da si jako umoran - povikala je za njim. — Smatram ovo savršenim trenutkom da vidim tvoju spavaću sobu. Bezazlen sam. U to ni trenutak nije povjerovala. Tavan, s dvije identične spavaonice i nagibnim stropom, po¬stao je odlagalište za sve Nanine odbačene starine: postelju od trešnjina drveta na četiri stupa s baldahinom, komodu od hra-stovine, toaletni stolić s pozlaćenim zrcalom, pa čak i staru lutku za šivanje, iz dana dok se Nana još bavila šivanjem, a ne brač¬nim posredovanjem. U jednoj spavaonici nalazili su se udobna fotelja i otoman, a u drugoj mali stol od orahovine i ružan ali učinkovit klima uređaj na prozoru. Annabelle je tek nedavno dodala plavobijele zastore od muslina na prozore spavaonica i njima odgovarajući prekrivač za krevet od muslina te nekoliko komada francuske grafike kao dopunu raznovrsnim pejzažima koji su tu dolutali. Bilo joj je drago što je prije toga počistila, samo da barem nije previdjela ružičasti grudnjak koji je ležao odbačen na kre¬vetu. Pogled mu je odlutao prema njemu,


potom do lutke koja je trenutačno bila ogrnuta starim čipkastim stolnjakom i Cubs Šeširom. — Nanin? — Bila je navijačica. — Tako dakle. - Zagledao se u spušteni strop. — Ovome samo još treba nekoliko prozora na krovu, i bilo bi savršeno. — Možda bi se ti trebao pozabaviti uređenjem vlastitog pro¬stora. — Vjerojatno. — Iskreno, Heath, da ja imam tu božanstvenu kuću i tvoj novac pretvorila bih je u turističku znamenitost. — Kako to misliš? — Krupni namještaj, kameni stolovi, sjajno osvjetljenje, djela suvremene umjetnosti na zidu, golema platna. Kako uopće možeš živjeti u tako nevjerojatnoj kući i ne činiti ništa po tom pitanju? Tako ju je čudno pogledao da joj je postalo neugodno pa se okrenula od njega. — U Naninoj spavaćoj sobi je svojeglavi za¬stor na prozoru. Popravit ću to i donijeti ti ručnike. Požurila je niz stube. Blagi miris Avonova parfema Divljoj ruži još uvijek se osjećao u Naninoj sobi. Uključila je malu porcu¬lansku svjetiljku na toaletnom stoliću, odložila u stranu dodat¬nu deku koju je držala u podnožju kreveta, i popravila zastor. U kupaonici je pospremila kutiju Tampaxa od prošlog tjedna i čiste ručnike prebacila preko stare šipke od kroma. On se još nije spustio. Pitala se je li zapazio njezinu staru Tippy Tumbles lutku naslonjenu na komodi? Još gore, što s katalogom seksi igračaka kojega nije stigla baciti. Požurila je uz stube. Ležao je na krevetu, posve odjeven, samo bez cipela, i čvr¬sto spavao. Usne su mu bile neznatno razmaknute, a gležnjevi u obič¬nim crnim čarapama prekriženi. Jedna ruka počivala mu je na prsima. Drugu je držao pokraj sebe, odmah uz naramenicu ru¬žičastog grudnjaka koji mu je izvirivao ispod boka. Ugnijezdio se uz vrhove njegovih prstiju, ne dodirujući ih, ali dovoljno blizu da joj bude zlo od toga. Koliko god možda suludo zvuča¬lo nije mogla podnijeti prizor ostavljenog donjeg rublja u nje¬govoj blizini. Daske na podu zaškripale su kad se na vrhovima prstiju pri¬bližila krevetu. Polako i oprezno na brzinu se domogla narame¬nice grudnjaka i povukla. Nije ga uspjela izvući.


Kratko je otpuhnuo. Bilo je to ludo. I bez toga se osjećala već dovoljno ranjivom. Trebala bi se povući i pustiti ga da spava. Ali ponovno je povukla. Zakotrljao se prema njoj, na svoju stranu, prikliještivši ispod boka u zamku sve osim petlje čipkaste naramenice. Počela se preznojavati. Znala je daje to što čini suludo, ali nije se mogla prisiliti udaljiti. Još jedna daska je zaškripala kad je kleknula pokraj kreveta, ista ona daska koja je uvijek škripa¬la kad bi stala na nju pa je trebala biti opreznija. Srce joj je jako lupalo. Jednom rukom pritisnula je madrac, a drugom provukla prst ispod petlje na naramenici grudnjaka koja je izvirivala ispod njegova boka. Snažno je povukla. Jedan otežali kapak polako se otvorio i poskočila je kad se oglasio snenim promuklim glasom. — Upadaj ovamo k meni ili odlazi. To je - povukla je malo jače — moj krevet. Znam. Odmaram se. Nije se doimao kao da se odmara. Izgledao je kao da se tu smjestio provesti noć. S njezinim donjim rubljem. Koje nije us¬pijevala izvući. - Mogu li... — Mrtav sam umoran. — Ponovno je sklopio oči. — Imat ćeš svoj krevet ujutro. Obećavam ti. — Glas mu se izgubio i postao nerazumljiv. — Dobro, ali... — O' laži — promrmljao je. — Hoću. Ali najprije, bi li ti smetalo... Ponovno se zakotrljao na leđa, čime je trebao osloboditi grud¬njak, ali nije. Naprotiv, ukliještio se između njegovog boka i ruke. —Ja, hmm, trebam samo malo. Pa te više neću gnjaviti... Prstima ju je zgrabio za zapešće, ali ovaj put kad je otvorio oči pogled mu je bio posve usredotočen. — Što hoćeš? — Natrag svoj grudnjak. Podigao je glavu i bacio pogled na mjesto pokraj sebe i dalje je držeći za zapešće. — Zašto? — Zato što sam čudakinja po pitanju urednosti. Izluđuju me sobe u neredu. - Snažno je povukla i izvukla ga. Heath se zagledao u grudnjak koji joj je visio s prstiju. - Ideš nekamo večeras?


— Ne, ja... Zacijelo je probudila lava koji spava pa je gužvala grudnjak u rukama pokušavajući ga učiniti nevidljivim. - Samo ti dalje spavaj. Leći ću ja na Nanin krevet. — Sad sam se razbudio. — Oslonio se na laktove. — Obično mogu prozrijeti sve tvoje ludorije, ali moram reći da si me ovaj put zbunila. — Ma zaboravi. — Znam samo jedno... - Kimnuo je pokazujući prema nje¬zinoj ruci. — Ne radi se tu o grudnjaku. — To ti misliš. - Mrko gaje gledala. - Dok ne prodeš dva ki¬lometra u mojim cipelama nemaš pravo suditi. — O čemu to suditi? — Ne bi ti to razumio. Većinu vremena provodim s nogometašima. Iznenadila bi se koliko čudnih stvari razumijem. — Ne ovako čudnih. — Iskušaj me. Njegove tvrdoglavo stisnute usne govorile su joj da on to neće samo tako lako pustiti, a ona drugog objašnjenja osim istine nije imala. — Ne mogu podnijeti vidjeti... — Progutala je i obliza-la usnice. — Teško mije vidjeti... hm... da se žensko donje ru¬blje prevlaci u blizini muškarčeve ruke. Zapravo... onda kad to donje rublje nije na ženskom tijelu. Zastenjao je i zavalio se natrag na jastuke. — O moj Bože. Ma nemoj mi reći. — Uzrujava me. — Bilo je to blago rečeno. Znala je da će se nasmijati, kao što se i nasmijao, a snažan zvuk odzvanjao je o neobične kutove tavana. Ušutkala gaje pogledom. Prebacio je stopala preko ruba kreveta. - Bojiš se da ću početi oblačiti žensku odjeću poput transvestita? Kad je to čula izgovoreno lecnula se. — Kako je mogla doži¬vjeti trideset prvu bez nekoga tko će joj pružiti sigurnost? — Pa baš se ne bojim. Ali... zapravo... čemu se izlagati iskušenju? To mu se svidjelo. Shvatila je da se zabavlja. Zabavljala bi se i ona na njegovom mjestu, ali nije mogla smoći snage za osmijeh. Ponovno se poti¬štena okrenula prema stubama. Nestalo je


njegova smijeha i još jedna daska na podu zaškripalaje kad joj je prišao s leđa. Položio joj je ruke na ramena. - Hej, pa ti si zbilja uzrujana, nisi li? Kimnulaje. — Oprosti. Previše vremena provodim u svlačionicama. Neću te više zezati. Obećavam. Njegova samilost bila je još gora od zadirkivanja, ali ipak se okrenula prema njegovim prsima. Pogladio ju je po kosi i sama sebi je govorila da se odmakne, ali osjećala je kako baš tu pri¬pada. Potom je postala svjesna njegove moćne erekcije i priti¬ska uz tijelo. Postao je toga svjestan i on. Brzo je ustuknuo i naglo je pu¬stio. - Bolje da seja spustim dolje i prepustim ti tvoju spavaću sobu - rekao je. Uspjela je kimnuti drhtureći. — Dobro. Pokupio je cipele, ali nije odmah otišao. Najprije se zaputio do njezinog radnog stola i rukom pokazao prema časopisima nasla¬ganim na vrhu. - Volim čitati prije spavanja. Pretpostavljam da nigdje nemaš rezervni primjerak Sports Illustrateda. — Bojim se da nemam. —Jasno da nemaš. Zašto bi imala? - Naglo je ispružio ruku. — Mogu ovo uzeti umjesto toga? I ode tako njezin katalog s erotskim igračkama. Heath se sam za sebe osmjehivao dok je silazio niz stube, ali nje¬gova smijeha je nestalo kad je stigao do Nanine spavaće sobe. Koga vraga je on radio tu? Skinuo je košulju i bacio je na stolac. Nije se namjeravao pojaviti na Annabellinim vratima, ali pro¬tekli tjedan bio je okrutan. Uz predsezonu koja samo što nije počela putovao je po cijeloj zemlji i bio u kontaktu sa svakim klijentom. Igrao se velikoga brata, vode, odvjetnika i psihijatra. Podnosio je odgode letova, zamjene unajmljenih automobila, lošu hranu, glasnu glazbu, previše opijanja i nedovoljno sna. Kad je večeras ušao u taksi slika prazne kuće koja se stvorila ispred njega bila je više nego stoje mogao podnijeti i čuo je sebe kao vozaču daje Annabellinu adresu. Taj osjećaj da je bacakan uokolo bio je prijetnja njegovoj psihičkoj čvrstini. S Portiom je sklopio ugovor u svibnju, a s Annabelle početkom lipnja. Sad je bila sredina kolovoza a on nije bio ni blizu postizanju cilja, ništa više nego na samom početku. Dok je otvarao patentni zatvarač na hlačama znao je daje taj fru¬strirajući raskid s Keri bio potvrda jednome. Nije se mogao tako nastaviti ponašati, ne sad, na


početku nogometne sezone, ako je želio ostati britak. Došlo je vrijeme da nešto promijeni... Portia je promatrala kako se ženine grudi otapaju kapajući na pladanj kamenica, postojano, kap po kap. Kip od leda klasične ženske figure možda je imao smisla u apstraktnom smislu, ali prihod s večerašnje tihe dražbe i koktel zabave išao je za uto¬čište za zlostavljane žene pa je promatranje žene koja se topi u predjelu odašiljalo pogrešnu poruku. Klima uređaj u restoranu nije se mogao nositi ni s kipom od leda ni s gužvom, a Portiji je bilo vruće čak i u haljini bez rukava. Baš tog popodneva ku¬pila je kratku crvenu koktel haljinu nadajući se da će joj nešto novo i ekstravagantno podići raspoloženje, kao da bi nova halji¬na mogla popraviti ono stoje nju tištilo. Bila je jako optimistič¬na po pitanju Heatha i Keri, uživajući u tome što su potaknu¬li zanimanje javnosti. Trebala je shvatiti da su previše slični, ali izgubila je instinkte, uz strast za stvaranjem sretnih završetaka za druge ljude. Osjećala se rastrojeno i potišteno i bilo joj je zlo od Power Matches, zlo od nje same i svega na stoje nekad bila jako pono¬sna. Udaljila se od švedskog stola i žene koja je nestajala. Morala se pribrati prije sastanka kojega je Heath odredio za sutra ujutro. Zašto ga je sazvao? Vjerojatno ne zato da joj oda hvalospjeve. Gle, nije ga željela izgubiti kao klijenta. Bodiejoj je rekao daje opsjednuta. Heathu samo reci da ide dođavola. Pokušala je objasniti da neuspjeh rada neuspjeh, ali Bodie je odrastao u parku s kamp kućicama pa neke stvari nije znao procijeniti. Ne baš s velikim uspjehom pokušala je ne razmišljati o Bodieju. Postali su stvorenja tame. Prošli mjesec viđali su se nekoliko puta tjedno, uvijek kod nje i uvijek po noći, dva seksom zaluđena vampira. Svaki put kad je Bodie predložio da iziđu na večeru ili odu u kino našla je ispriku. Prijateljima nije mogla objasniti Bodieja ni njegovu tetovažu, kao što nije mogla objasniti ni bi¬zarnu potrebu koju je katkad osjećala da ga pokaže pred svima. Tome je morao doći kraj. Za koji dan će ona to prekinuti. Toni Duchette pojavila joj se uz lakat, sa svježim plavim de¬belim pramenovima u kratkoj smeđoj kosi i niskim zdepastim tijelom u uskoj crnoj haljini sa šljokicama. —Jesi li se nadmeta-la za nešto? - Za akvarel. - Portia je pokazala prema imitaciji Berthe Morisot na najbližem stolu. — Savršeno za objesiti iznad mog toaletnog stolića.


Sjetila se zapanjena izraza Bodiejeva lica kad je prvi put ugle¬dao njezinu ekstravagantno žensku spavaću sobu. Njegova be¬sramna muškost trebala je izgledati smiješna u njezinom ustalasanom bijelom krevetu princeze iz bajke, ali pogled na te žilave mišiće koji su se nazirali u odnosu na njezine svilene plahte žuć¬kaste boje, njegovu obrijanu glavu uronjenu u njezine satenske jastuke, čipkasti volan koji je zastirao tetovažu oko njegove ruke, samo joj je još više rasplamsao želju. Dok je Toni nastavljala govoriti o donacijama koje su dobili, Portia je nagonski pogledom prešla po prostoriji u potrazi za za¬nimljivim potencijalnim kandidatima, ali tu je bila samo starija rulja. Podrška pružanju utočišta ženama nikada i nije bila pri¬goda na kojoj je mogla naći posao za sebe. Nije mogla zamisliti ništa gore nego biti ugnjetavana od muškarca i tijekom godina dala je utočištu na tisuće dolara. Odbor je izvrsno obavio posao — rekla je Toni prelazeći po¬ gledom po okupljenoj rulji. — Čak se i Colleen Corbett pojavila, premda se više gotovo uopće ne pojavljuje na takvim događanji¬ ma. - Colleen Corbett bila je bastion starog čikaškog društva, sedamdesetogodišnjakinja, bivša prisna prijateljica Eppie Lederer, poznatije kao Ann Landers i pokojne Sis Dalev, supruge Bossa Daleva te majka trenutačnog gradonačelnika. Portia joj se go¬ dinama bezuspješno pokušavala ulagivati. Kad se Toni konačno udaljila Portia je odlučila da će po¬novno pokušati prodrijeti kroz suzdržanost Colleen Corbett. Večeras je Colleen na sebi imala jedan od svojih Chanel kosti¬ma s potpisom, onaj boje breskve s bež obrubom. Njezina traj¬na i zabetonirana frizura nije se mijenjala od one kakvu je imala na fotografijama iz 1960.-tih, osim po boji, koja je sad bila boje ulaštenog sivog čelika. Colleen, drago mije što vas ponovno vidim. - Portia joj se osmjehnula najulizivačkijim osmijehom. — Portia Powers. Čavrljale smo na Sydneyenoj zabavi prošle godine u proljeće. A da. Drago mije što vas vidim. - Glas joj je bio blago na¬zalan, ponašanje učtivo, ali Portia je mogla vidjeti daje se ne sjeća. Proteklo je nekoliko trenutaka tišine koje Colleen nije nastojala ispuniti. Ima nekoliko zanimljivih komada na aukciji. — Portia se ot-hrvala porivu da od konobara u prolazu dograbi džin i tonik. Da, veoma zanimljivih — odvratila je Colleen.


Večeras je ovdje prilično toplo. Čini se da skulptura od leda gubi bitku. Zar? Nisam zapazila. Bilo je beznadežno. Portiji se nije sviđalo izgledati kao ulizi¬ca pa se na vrijeme odlučila izvući iz nelagodne situacije, kad je zapazila blagu promjenu raspoloženja u prostoriji. Buka se sti¬šala, a glave su se okretale na sve strane. Okrenula se vidjeti što je to izazvalo toliku gungulu zanimanja. Osjetila je kako joj tlo nestaje pod nogama. Na samom dovratku stajao je Bodie, a njegovo masivno tije¬lo bilo je odjeveno u blijedo bež ljetno odijelo savršenog kroja, košulju boje čokolade i kravatu s nježnim uzorkom. Doimao se veoma skupocjeno, veoma smrtonosno, poput mafijaškog pla¬ćenog ubojice. Poželjela mu je potrčati u naručje, no istodobno je osjetila neobuzdan poriv da se podvuče ispod švedskog stola. Večeras su tu bili oni koje su najviše ogovarali u gradu. Sama Toni Duchette širila je vijesti brže nego WGN radio. Osjetila je slabost u koljenima, a vrhovi prstiju su joj obamr¬li. Stoje on tu radio? Misli su joj jurcale, a potom se zadržale na slici njega dok gol stoji ispred male konzole u njezinom dnev¬nom boravku gdje je držala privatnu poštu. Odmaknuo se kad se približila, ali sigurno je uočio hrpu pozivnica koje mu nika¬da nije ni spomenula: Morrisonovu zabavu uz bazen, otvaranje nove River North galerije pa večerašnju aukciju u dobrotvorne svrhe. Točno je mogao znati zašto ga večeras nije pozvala da ide s njom. Sad ju je namjeravao navesti da plati. Od sladunjavog mirisa Colleenena Shalimara osjetila je pro¬badanje u želucu. Bodiejev gangsterski osmijeh nije joj otklanjao sumnje kad se zaputio ravno prema njoj. Kap znoja kliznula joj je među grudima. On nije bio od onih tipova muškaraca koji su dobro podnosili omalovažavanja. Colleen mu je bila okrenuta leđima. Portia nije znala kako se pripremiti za katastrofu ove jačine. Zaustavio se odmah iza Colleen. Da se ta starija žena osvrnula iza sebe, doživjela bi srčani udar. Podrugivanje je njegove plave oči pretvorilo u kameno sivo. Podigao je ruku. I stavio je Colleen na rame. * - Bok, dušo. Portia je zadržala dah. Bodie se upravo obratio Colleen Corbett s 'dušo'? Starija žena je nakrivila glavu. — Bodie? Zaboga, što ti tu radiš? Portiji se svijet okrenuo oko nje. — Čuo sam da besplatno dijele pića — rekao je, a potom pri¬


slonio poljubac na Colleenin obraz nalik papiru. Colleen je gurnula ruku u njegovu veliku šapu i razdražljivo rekla: — Dobila sam onu groznu rođendansku čestitku koju si mi poslao, i nije mi bila nimalo smiješna. — Mene je nasmijala. — Trebao si poslati cvijeće, poput svih ostalih. — Ta ti se čestitka svidjela mnogo više od hrpetine ruža. Priznaj to. Colleen je napućila usne. — Ništa ja ne priznajem. Za razliku od tvoje majke, ne želim poticati takvo tvoje ponašanje. Bodiejev pogled odlutao je do Portije i podsjetio je Colleen na uljudno upoznavanje. - O, Paula... Ovo je Bodie Gray. — Ona se zove Portia — rekao je. — I već smo se upoznali. — Portia? — Čelo joj se naboralo. — Siguran si? — Siguran sam, teta Cee. Teta Cee? — Portia. Baš šekspirovski. — Colleen je potapkala Bodieja po ruci i osmjehnula joj se. — Moj nećak je prilično bezazlen, una¬ toč svom zastrašujućem izgledu. Portia se lagano zanjihala na svojim kao igla tankim potpe¬ticama. - Vaš nećak? Bodie se ispružio pridržatije. Kad joj je dodirnuo ruku, nje¬gov blagi prijeteći glas kliznuo je po njoj poput svile boje tinte. - Možda bi trebala staviti glavu medu koljena. A što je s parkom s kamp kućicama i pijanim ocem? Stoje sa žoha-rima i bezvrijednim ženama? Sve je to izmislio. Cijelo to vrijeme po-igravao se s njom. Nije to mogla podnijeti. Okrenula se i progurala kroz gužvu. Lica su promicala pokraj nje dok je žurila u predvorje, pobjeći iz restorana. Osjećala se noćna sparina i omara od vrućine i ispuš¬nih plinova. Krenula je niz ulicu, pokraj trgovina sa spuštenim roletama i zida išaranog grafitima. Restoran Buckton bio je na rubnoj granici s ne tako modernim Humbolt parkom, ali na¬stavila je hodati ne mareći kamo ide. Znala je samo da ne smije stati. Autobus CTA protutnjao je pokraj nje i nekakav panker s pit bullom podmuklo i procjenjivački ju je odmjerio. Vruć, za¬gušljiv i posve prijeteći grad zbio se oko nje. Sišla je s rubnika. Automobil ti je na drugoj strani - oglasio se iza nje Bodie. Nemam s tobom što razgovarati.


Uhvatio ju je za ruku i povukao natrag na rubnik. — A što kažeš na to da mi se ispričaš zato što si se prema meni ponijela kao prema običnom komadu mesa? Daj, daj, nemoj. Ne svaljuj to sad na mene. Ti si taj koji je lagao. Sve one priče... Žohari, otac pijanac. Od samog početka si mi lagao. Nisi Heathov tjelohranitelj. On se prilično dobro može brinuti sam za sebe. Cijelo to vrijeme me ismijavaš. Pa da, tako nekako. Kad se nisam rugao sebi. — Gurnuo ju je u uvučenu vežu trošne cvjećarne s prljavim prozorom. -Kekao sam ti ono što si trebala čuti, za slučaj da za nas dvoje ikada bude kakvog izgleda. Laži su tvoja zamisao kako započeti vezu? One su moja zamisao kako je ovu vezu trebalo započeti. Dakle, sve je to bilo s predumišljajem? Eto, sad si me prozrela. — Prešao je palčevima preko njezi¬nih ruku, za koje ju je držao, a potom ju pustio. — Najprije sam te potezao za lanac jer si me jako razljutila. Htjela si pastuha, a ja sam bio presretan što ti mogu ispuniti želju, no nije mi dugo trebalo da se počnem osjećati uvrijeđenim zbog činjenice da sam tvoja mala prljava tajna. Sklopila je oči. - Ne bi bio tajna da si mi rekao istinu. Točno. To bi ti se svidjelo. Mogu zamisliti samo kako bi se sa mnom razmetala pred svojim prijateljima, dajući im svima do znanja kako su moja majka i Colleen Corbett sestre. Prije ili poslije doznala bi daje obitelj mog oca još uglednija. Stari Greenwich. To bi te doista usrećilo, ne bi li? — Ponašaš se kao da sam nekakav užasan snob. — Nemoj to ni pokušati poreći. Nikada nisam upoznao neko¬ga tko se toliko boji mišljenja drugih kao što se bojiš ti. — Nije to istina. Ja sam svoja. I ne podnosim da manipulira¬ju sa mnom. — Eto vidiš. Kad nemaš sve konce u svojim rukama, na smrt si prestrašena. Palcem joj je prešao niz obraz. — Katkad pomi¬slim kako si najustrašenija osoba koju poznajem. Toliko se bojiš da ćeš podbaciti da ti je samoj muka od toga. Odgurnula mu je ruku, toliko bijesna daje jedva uspjela pro-govoriti. —Ja sam najjača žena koju si ikada upoznao.


— Previše vremena provodiš nastojeći dokazati kako si supe¬riorna pa zaboravljaš živjeti. Opsjednuta si potpuno pogrešnim stvarima, nikome ne dopuštaš da zaviri u tebe i, nakon svega, još ne možeš shvatiti zašto nisi sretna. — Da mije potreban psihijatar, angažirala bih ga. — To si već odavno trebala učiniti. I ja sam živio u sjeni, mala, i ne preporučam ti tamo ostati. — Oklijevao je pa je pomislila da je završio, ali on je nastavio. Nakon što sam morao odustati od nogometa imao sam velikih problema s drogom. Samo iza¬beri koju, probao sam ih, sve bez razlike. Obitelj me nagovorila da krenem na odvikavanje, ali svima sam rekao da su savjetnici šupci i nakon dva dana otišao. Šest mjeseci nakon toga Heath me našao onesviještena u baru. Nekoliko puta je mojom glavom lupio u zid, rekao kako mi se nekad divio, ali da sam se pretvo¬rio u najbjednijeg pasjeg skota kojega je ikada vidio. Potom mi je ponudio posao. Nije mi čitao nikakve bukvice o tome da ne smijem uzimati drogu, ali znao sam daje to dio tog dogovora pa sam ga zamolio da mi dade šest tjedana. Sam sam otišao u rehabilitacijski centar i ovaj put sam obraćao pozornost. Ti su mi savjetnici spasili život. — Ne može se reći da sam ja ovisnik o drogi. — I strah može biti ovisnost. Čak i kad je njegova otrovna strjelica pogodila cilj, odbila je trepnuti. - Ako me tako malo poštuješ, zašto si još uvijek tu? Nježno joj je zavukao ruku u kosu i zataknuo kovrču iza uha. - Zato što sam naivčina pa padam na lijepa i ranjiva stvorenja. Nešto u njoj se prelomilo. — I zato što - nastavio je - kad se opustiš, u tebi vidim divnu strastvenu osobu. - Lagano joj je palcem prešao po jagodici. - Ali ti se toliko bojiš pustiti srcu da te vodi, da radije umireš u sebi. Osjećala je kako se raspada i kaznila gaje na jedini način koji je znala. - Koje su to bljezgarije. Tu si još samo zato što me želiš pojebati. — I to. - Poljubio ju je u čelo. — Vraška ženska skriva se iza svih tih strahova. Zašto joj ne dopustiš da iziđe i poigra se? Zato što nije znala kako. Stezanje u grudima otežavalo joj je disanje. — Idi dodavola. — Proguravši se pokraj njega, napola hodajući, napola trčeći, upu¬tila se niz ulicu. Ali on je već vidio suze u njezinim očima, i zbog toga mu ona nikada neće oprostiti.


Kad je ušao svoj Wrigleyville stan u velikoj stambenoj zgradi Bodie je začuo zvuk bejzbolske utakmice koji je dopirao s tele¬vizije. - Opusti se kao kod svoje kuće promrmljao je, odba¬cujući ključeve na stol u španjolskom kolonijalnom stilu koji je stajao u predvorju. — Hvala — odvratio je Heath s velike počivaljke na rastavljanje u Bodiejevom dnevnom boravku. - Soxi su upravo odustali od optrčavanja u sedmom dijelu. Bodie se zavalio u fotelju njemu sučelice. Za razliku od Heathove kuće Bodiejev stan bio je namješten. Bodieju se svi¬đao čisti stil razdoblja Arts i Crafts pa je tijekom godina poku-povao neke dobre komade Stickleva i dodao ugradbene komade u Craftsman stilu. Izuo je cipele. — Ti svoju jebenu kuću trebaš prodati ili živjeti u njoj. — Znam. — Heath je odložio pivo. - Izgledaš usrano. — Tisuće je lijepih žena u ovome gradu, a ja sam se morao za-treskati u Portiju Powers. Upropastio si se još one prve večeri kad sije ucijenio bez¬ veznom pričom o tjelohranitelju. Bodie je rukom prešao preko glave. - Reci mi nešto što ne znam. Ako ta žena ikada shvati koliko je se bojiš, tek tad ćeš na¬jebati. Baš je prava gnjavatorica. Ne prestajem samom sebi govo¬riti kako trebam otići, ali... Kvragu, ne znam... kao da imam nekakav rendgenski pogled pa ispod tog foliranja mogu vidjeti tko je ona. - Promeškoljio se u stolcu. Bilo mu je neugodno što je toliko puno rekao, čak i najboljem prijatelju. Heath je shvatio. - Reci mi da ne dijelimo iste osjećaje, Mary Lou. —Jebi se. Zaveži i gledaj utakmicu. Bodie se opustio na stolcu. U početku gaje privukla Portijina ljepota, a potom njezina golema drskost. Imala je odvažnosti i odlučnosti kao svaki suigrač s kojim je ikada igrao, a to su bile kvalitete koje je poštovao. Ali kad su vodili ljubav, vidio je drugu ženu, nesigurnu, velikodušnu, srčanu, i nije se mogao osloboditi razmišljanja daje ova blaža opuštena žena prava Portia Powers. No ipak, koji se to idiot zatreskao u nekoga koga tako očajnički treba dovesti u red? Kao dijete znao je donositi kući ozlijeđene životinje i trudio se njegovati ih dok ne ozdrave. Očito je to i nadalje činio.


DEVETNAESTO POGLAVLJE Annabelle je imala problema s nalaženjem parkirališnog mjesta za shermana, ali kasnila je samo dvije minute na sastanak koji je ugovorio Heath, pa teško da je to kašnjenje moglo opravdati prijekoran pogled njegove Zle recepcionarke. Na televizijskom ekranu u predvorju bilo je ESPN, u pozadini se čula zvonjava telefona, a jedan od Heathovih pripravnika mučio se s mijenjanjem punjenja u pisaču. Kad je prvi put bila tu vrata ureda na lijevoj strani bila su zatvorena, ali sad su bila otvorena i ugledala je Bodieja, nogu oslonjenih na stol, s tele¬fonskom slušalicom prislonjenom uz uho. Mahnuo joj je dok je prolazila. Otvorila je vrata Heathova ureda i začula grlen ženski glas. - .. .i ja sam optimistična po pitanju nje. Nevjerojatno je lije¬pa. - Portia Powers sjedila je u jednom od dva stolca smještena ispred Heathova stola. - U glasovnoj poruci koju je ostavio nije spomenuo da će ovo biti sastanak u troje. Sam pogled na Ženu zmaja naveo je Annabelle da se osjeti šlampavo zapuštenom. Ljetna moda uglavnom se temelji na boja¬ma, ali Annabelle se možda malo zanijela bluzom u boji breskve, limun žutoj suknji i visećim naušnicama sa sitnim zelenkastim kamenčićima boje limete koje je našla u TJ Maxxu. No barem joj je kosa izgledala pristojno. Sad kad joj je bila duža mogla je koristiti veliku spravu za kovrčanje, a potom kosu počešljati pr¬stima i postići ležernu raskuštranost. Portia je bila posve otmjena u svili boje kositra. U odnosu na njezinu tamnu kosu učinak je bio sjajan. Male naušnice u obliku ružičastih latica davale su malo boje porculanskoj koži. Ručna torbica Kate Spade u istoj nijansi ružičaste bila je pokraj nje na podu. Nije načinila pogrešku i pretjerala s ružičastim cipelama, već je obula otmjene crne natikače. Ili barem jednu. Annabelle se zagledala u stopala svoje protivnice. Cipele su se na prvi pogled doimale jednakima. - Obje su imale otvorene prste i niske potpetice, ali jedna je bila crna, a druga mornarski plava otvorene pete. O čemu se tu radilo? Annabelle je odvratila pogled i zagurala sunčane naočale u torbicu. - Ispričavam se što kasnim. Shermanu se nije svidjelo nijedno parkirališno mjesto koje sam mu pokazala.


Sherman je Annabellin automobil - pojasnio je Heath kad je ustao od stola i pokazao prema stolcu uz Portian. - Sjedni. Mislim da se ti i Portia niste osobno upoznale. Zapravo jesmo - odgovorila je spremno Portia. Kroz dugačak zid prozora iza njegova stola Annabelle je u da¬ljini zapazila jedrilicu kako klizi preko jezera Michigan. Poželjela je daje na njoj. Od proljeća to rješavamo - rekao je Heath - a sad počinje nogometna sezona. Mislim da obje shvaćate kako sam se nadao da ću biti uspješniji. -Ja shvaćam. - Portiana ležerna samouvjerenost umanjila je važnost njezinih rasparenih cipela. - Svi smo se nadali da će to biti lakše. Ali ti si čovjek s veoma istančanim ukusom i zaslu¬žuješ iznimnu ženu. Ulizuj se, pomislila je Annabelle. Pa ipak, kad se radilo o Heathu, Annabelle nije baš zasluživala visoke ocjene za pro¬fesionalizam i mogla je učiniti još mnogo gore nego slijediti Portijin primjer. Portia se neznatno promeškoljila na stolcu pa je lice posta¬lo izloženo jasnijoj svjetlosti. Nije bila toliko mlada kako je Annabelle pomislila kad su se srele, i stručno nanesena šminka nije mogla prikriti njezine tamne podočnjake. Previše noćnog života ili nešto mnogo ozbiljnije? Heath se bokom oslonio o rub stola. - Portia, ti si mi našla Keri Winters, i premda nije bilo uspješno, bila si na pravom tragu. Ali šalješ mi i previše kandidatkinja koje nisu ni približ¬no takve. Portia nije pogriješila i nije se počela braniti. - U pravu si. Trebala sam ih više eliminirati, ali svaka koju sam izabrala je baš posebna, a ja nikako ne volim naknadno analizirati svoje najiz-birljivije klijente. Odsad pa nadalje bit ću mnogo opreznija. Žena zmaj bila je dobra. Annabelle joj je morala odati pri¬znanje. Potom je Heath pozornost posvetio Annabelle. Nitko nije mogao ni posumnjati da je još samo prije dvije večeri zaspao u sobi na njezinom tavanu i da su jednom, u lijepoj kamp kućici uz jezero Michigan, vodili ljubav. - Annabelle, ti si bolje načinila poslovni odabir i upoznala me s mnogo prosječnih kandidatki¬nja, ali nisi dovela nijednu koja bi završila kao pobjednica. Zaustila je odgovoriti mu, ali prekinuo ju je prije nego je uspjela progovoriti. Gwen se ne računa.


Za razliku od Portije, Annabelle je uživala u zauzimanju obram¬benog stava. — Gwen je bila gotovo savršena. Ako zanemarimo njezina supruga i trudnoću u nezgodno vrijeme. Portia je sjela uspravnije na stolcu. Annabelle je ukočeno pre¬križila ruke na krilu. Moraš priznati daje bila baš onakva kakvu tražiš. O, da, kako ne, bigamija mije životni san. Stjerao si me u škripac - odgovorila je. - I budimo iskreni. Kad bi te dobro upoznala, nogirala bi te. Na neki način previše si težak za održavanje. Portiine oči raširile su se poput leptirovih krila. Pozornije je mo¬trila Annabelle. Potom je postala pomalo nervozna. Razdvojila je noge koje je bila prekrižila, i prekrižila ih ponovno. Počela je lagano tapkati gornjim stopalom, onim u mornarskoplavoj ci¬peli otvorene pete. Uvjeren sam daje Annabelle dosad naučila biti opreznija s provjerom podataka o podrijetlu. Annabelle se pretvarala daje iznenađena. — Trebala sam pro vjeriti Heathovo podrijetlo? — Ne Heathovo! - odbrusila je Portia. — Tih žena! Heath se uspio svladati da se ne osmjehne. — Annabelle te želi navući na tanak led. Već sam naučio da ju je najbolje ignorirati. Sad se Portia doimala iskreno uzrujano. Annabelle ju je skoro žalila dok je promatrala kako se mornarskoplava cipela otvorene pete sve brže i brže pokreće. U međuvremenu se Heath zatrčao prema golu. — Ovako ćemo sad, moje dame. Pogriješio sam što nisam potpisao ugovor na kraći rok, ali to je pogreška koju upravo sad ispravljam. Svaka od vas ima još jednu priliku. I to je to. Cipela otvorene pete zamrznula se na mjestu. — Kad kažeš jednu priliku... — Svaka jedno upoznavanje — rekao je Heath odlučno. Portia se promeškoljila na stolcu i petom odgurnula ručnu torbicu Kate Spade. — To je nerealno. — Snađi se. — Siguran si da se doista želiš oženiti? - upitala je Annabelle. — Jer ako želiš, možda bi trebao razmisliti o mogućnosti, što je po mojoj procjeni više nego točno, samo pokušavam biti diplo¬ mat. .. Jesi li pomislio na mogućnost da si ti taj koji sabotira ovaj


proces, a ne mi? Portia joj je uputila upozoravajući pogled. — Sabotaža je pre¬jaka riječ. Pretpostavljam da Annabelle hoće reći da... — Annabelle hoće reći to — ustala je sa stolca — da smo te upo¬ znale s nekim sjajnim ženama, ali da si ti samo jednoj dao prili¬ ku. I to pogrešnoj, ponovno iznosim samo svoje mišljenje. Nismo mi čarobnjaci, Heath. Moramo raditi s ljudima od krvi i mesa, a ne s nekakvim ženama iz mašte kakve si ti zamislio. Portia je na lice namjestila lažan osmijeh i požurila spasiti brod koji tone. Shvaćam što govoriš, Heath. Nisi zadovoljan uslu¬gama koje dobivaš od Power Matches. Želiš od nas da oprezni¬je stručno procijenimo kandidatkinje, što je u svakom slučaju razuman zahtjev. Ne mogu govoriti u ime gospođice Granger, ali obećavam ti da ću odsad pa nadalje mnogo opreznije pristu¬pati procjeni. — Mnogo opreznije procijeniti — rekao je. — Imaš samo jedno upoznavanje. Isto vrijedi i za tebe, Annabelle. Nakon toga ja dižem ruke. Portijin umjetni osmijeh rastopio se u kutovima usana. - Ali tvoj ugovor vrijedi do listopada. Sad je tek sredina kolovoza. — Ne troši riječi uzalud — rekla je Annabelle. — Heath samo /cli ispriku da nam dade otkaz. Ne vjeruje u neuspjeh, i ako nam dade otkaz, krivnju može prebaciti na drugoga. — Dati nam otkaz? — Portia se doimala bolesno. — Bit će to novo iskustvo za tebe — dometnula je Annabelle zlovoljno. - Na svu sreću po mene, ja imam takvih iskustava. Portia se pribrala. — Znam daje ovo frustrirajuće, ali frustri-rajuće je za sve koji kroz to prolaze. Zaslužuješ rezultate, i dobit ćeš ih, ali imaj samo malo strpljenja. — Mjesecima sam već strpljiv — rekao je. — I to je dovoljno dugo. Annabelle je pogledala njegovo ponosno tvrdoglavo lice i nije mogla prešutjeti. — Hoćeš li preuzeti svoju krivicu za bilo koji dio problema? Neumoljivo se susreo s njezinim pogledom. - Apsolutno. Upravo sad to činim. Rekao sam ti da tražim nekoga iznimnog i da sam mislio kako će to biti lako naći, sam bih ju našao. -Odvojite koliko hoćete vremena za svoje posljednje


upoznava¬nje. I vjerujte mi, nitko se više od mene ne raduje da će jedna od vas dvije načiniti pravi izbor. Krenuo je prema vratima, a potom ustuknuo propustiti ih. Glava mu je bila uz znak za park s kamp kućicama Beau Vista koji je visio na zidu iza njega. Annabelle je pokupila svoju torbicu i dostojanstveno mu ki-nmula, ali bila je jako bijesna kad je izišla iz njegova ureda. Sasvim sigurno nije bila raspoložena ući u isto dizalo s Portiom pa se brzo zaputila kroz predvorje do velikog hodnika s dizalima. Kako se ispostavilo, nije bilo potrebe za žurbom. Portia je usporila korak dok je gledala kako Annabelle nestaje. Bodiejev ured bio je samo malo naprijed, s desne strane. Kad je maloprije prošla pokraj njega prisilila se ne pogledati unutra, ali znala je daje tamo. Mogla gaje kroz kožu osjetiti. Osjećala gaje čak i tijekom onog groznog sastanka s Heathom kad joj je snalažljivost najviše trebala. Cijelu proteklu noć ležala je budna i proživljavala sve one gro¬zote koje joj je rekao. Možda mu je i mogla oprostiti laži koje joj je ispričao o svom odrastanju, ali ostalo mu nikako nije mogla oprostiti. Sto on misli tko je on da nad njom vrši psihoanalizu? Jedino što kod nje nije štimalo bio je on. Možda je bila malo deprimirana prije nego stoje njega upoznala, ali ništa znakovi¬to. Sinoć ju je naveo da se osjeti neuspjelom, a ona nikome neće dopustiti da joj to učini. Ruke su joj drhtale kad se zaustavila na vratima njegova ureda. Razgovarao je na telefon dok mu je masivno tijelo bilo zavalje¬no u stolcu. Kad ju je ugledao lice mu se razvuklo u osmijeh i spustio je noge na pod. Nazvat ću te, Jimmie... O, da, dobro zvuči. Udružit ćemo se. — Odložio je telefon u stranu i ustao. — Hej, mala... Pa ti ipak razgovaraš sa mnom? Kolebala se zbog njegovog nadobudnog glupavog cerekanja. Umjesto da se doima opasno izgledao je poput djeteta koje je na ulaznom trijemu ugledalo novi bicikl. Odvratila je pogled kako bi se pribrala i našla se licem u lice s nezaboravnim podsjetnici¬ma. Pogledom je obuhvatila dvije uokvirene naslovnice časopisa, nekoliko slika s momčadi iz dana dok je još igrao, isječke iz no¬vina. Ali pogled joj je privukla crno bijela fotografija. Fotograf je uhvatio Bodieja s kacigom zabačenom na potiljak, remen ka¬cige visio je na bradi a komadić trave bio uhvaćen u kutu maske za lice. Oči su mu pobjedonosno sjale i njegov blistavi


osmjeh odavao da je cijeli svijet njegov. Ugrizla se za usnicu i prisilila okrenuti i suočiti s njim: — Prekidam s tim, Bodie. Zaobišao je stol, a osmjeha je nestajalo: - Ne čini to, dušo. — Nisi mogao pogriješiti više nego što si pogriješio kad sam ja u pitanju. — Prisilila se izgovoriti riječi koje će je zaštititi. — Volim svoj život. Imam novac i lijep dom, uspješan posao. Imam prijatelje, dobre, drage prijatelje. — Glas ju je izdao. — Volim svoj život. Svaki njegov dio. Osim onoga dijela u kojemu si ti. — Nemoj tako mala. — Pružio je prema njoj jednu nježnu ruku, ne dodirujući je, pokretom usrdne zamolbe. — Borac si — rekao je nježno. — Imaj hrabrosti i bori se za nas. Psihički se pripremila da ne osjeti bol. — To je bila samo avan¬tura, Bodie. Zabava. Gotovo je s tim. Usne su mu zadrhtale, baš kao djetetu, i nije pričekala da joj odgovori. Okrenula se... izišla iz njegova ureda... i omamlje¬na se dizalom spustila na ulicu. Dvije lijepe mlađahne djevojke prošle su pokraj nje kad je izišla. Jedna je pokazala na njezina stopala, a druga se nasmijala. Portia se progurala pokraj njih i treptanjem pokušavala oda¬gnati suze, gušeći se. Pokraj nje je sporo promicao crveni turi¬stički autobus na kat i vodič je gromoglasnim odveć dramatič¬nim glasom navodio riječi Carla Sandburga20. Osjećala je taj glas poput nokata koji su zagrebali po ploči njezine kože. — Buran, kršan, bučan... grad velikih ramena: kažu mi da si zao, i ja im vjerujem... Portia je obrisala oči i ubrzala korak. Imala je posla. Rad će sve to popraviti. Klima u shermanu bila je u kvaru i Annabellin izgled pretvorio se u hrpu kovrča i bora kad se nakon sastanka s Heathom vratila kući. Ali nije odmah ušla unutra. Naprotiv, ostala je u automo¬bilu spuštenih prozora i skupila snage za sljedeći korak. Ostavio joj je samo još jedno upoznavanje. To je značilo da ga ne može duže odgađati. Unatoč tome bila joj je potrebna velika snage volje da iz torbice izvuče mobitel i nazove. — Bok Delanev. Annabelle je. Da, znam. Prošlo je vremena i vremena... — Siromašni smo kao crkveni miševi — rekla je Delanev Lightfied Heathu one večeri kad su prvi put službeno izišli, samo tri dana nakon upoznavanja. — Ali ipak


držimo do izgle¬da. Zahvaljujući utjecaju ujaka Eldreda imam sjajan posao pro¬davačice u Lyric Operi. Iznijela je taj podatak uz šarmantan samoponižavajući smijeh koji je naveo Heatha da se osmjehne. Dvadesetdevetogodišnja Delanev podsjećala gaje na plavušu, više sportski tip od Audrev Hepburn. Na sebi je imala modru pamučnu haljinu bez rukava koju je nosila uz nisku bisera koji su pripadali njezinoj prabaki. Odrasla je u Lake Forestu i diplomirala na Smithu. Bila je izvr¬sna skijašica i sposobna tenisačica. Igrala je golf, jahala i govorila četiri jezika. Premda je nekoliko desetljeća staromodna poslo¬vanja umanjilo bogatstvo Lightfieldovih stečeno na željeznici i primoralo ih na prodaju obiteljskog ljetnikovca u Bar Harboru u Maineu, njoj se svidio izazov da sama nešto pokuša. Voljela je kuhati i priznala da katkad žali što nije išla u školu za kuhare. Žena njegovih snova napokon se pojavila. Kako je večer odmicala prešao je s piva na vino, podsjeća¬jući se da pripazi što govori i istaknuo je novu izložbu favista u Institutu za umjetnost. Nakon večere odvezao ju je do stana koji je dijelila s još dvije cimerice i džentlmenski je poljubio u obraz. Kad se udaljio, blagi miris francuske lavande zadržao se u autu. Zgrabio je mobitel namjeravajući nazvati Annabelle, ali bio je previše zagrijan da bi otišao kući. Poželio je s njom osob¬no razgovarati. Pjevajući bez sluha uz radio svojim baritonom, uputio se u Wicker Park. Vrata mu je otvorila Annabelle. Na sebi je imala prugastu majicu na V izrez i plavu minicu koja joj je super isticala noge. — Trebao sam još davno prije dati ultimatum — rekao je. — Kako dobro znaš koga mi poslati kad si pod pritiskom. Mislila sam da će ti se svidjeti. -Je li te već nazvala? Annabelle je kimnula, ali nije ništa dodala pa je postao napet. Možda spojak nije ispao tako dobro kao što je mislio, Delanev je u sebi imala plave krvi. Što ako je miris parka s kamp kući¬cama bio prejak? Razgovarala sam s njom prije nekoliko minuta - izustila je konačno Annabelle. - Očarana je. Čestitam. Doista? — Njegovi nagoni bili su usmjereni ka postizanju cilja. — Pa to je sjajno! Proslavimo. Sto kažeš na pivo? Annabelle se nije pomakla. - Nije... nije pravo vrijeme.


Bacila je pogled preko ramena, i tad mu je sinulo. Nije bila sama. Prešao je pogledom preko tek nanesenog sjajila za usne i plave minice. Nestalo je njegovog dobrog raspoloženja. Tko je to bio s njom? Zagledao se preko njezina tjemena, ali prednja prostorija je bila prazna. Što nije značilo da isto vrijedi i za njezinu spavaću sobu... Borio se protiv poriva da projuri pokraj nje i sam pro¬vjeri. — Nema problema — rekao je ukočeno. - Razgovarat ću s tobom sljedećeg tjedna. Ali umjesto da ode, ostao je stajati na mjestu. Napokon je ona kimnula i zatvorila vrata. Još prije samo pet minuta bio je navrh svijeta. Poželio je nogom udariti u nešto. Uputio se niz pločnik i ušao u automo¬bil, ali tek kad se izvukao s parkirališta farovi su mu obasjali vo¬zilo s druge strane ulice. Prije je bio previše zaokupljen mislima da bi ga zapazio, ali sad nije bio prezauzet. Zadnji put je taj jarko crveni porche vidio parkiran u sjedi¬štu Starsa. Annabelle se dovukla u kuhinju. Dean je sjedio za stolom dr¬žeći u jednoj ruci colu, a u drugoj snop karata. - Ti dijeliš -rekao je. Ne da mi se više igrati. Večeras nisi zabavna. - Odbacio je karte. Kao da ti prštiš od smijeha. — Kevin je na nedjeljnoj utakmi¬ci uganuo gležanj pa gaje Dean zamijenio u drugoj četvrtini i imao je četiri presretanja prije završnog zvižduka. Tisak mu je bio za vratom i zato se neko vrijeme odlučio skrivati kod nje. Voda je kapala iz slavine u sudoper i njezino iritantno kap kap išlo joj je na živce. Znala je da će Delanev i Heath biti pravi par. Kombinacija Delanevnog zamamnog izgleda, njezin muškoba-njasti izgled sportašice i besprijekorni pedigre Heatha su oborili s nogu. A Delanev je oduvijek bila slaba na maco muškarce. Annabelle je Delanev upoznala prije dvadeset jedne godine u ljetnom kampu i, premda je Delanev bila dvije godine mlada, postale su najbolje prijateljice. Nakon što su završili dani života u kampu manje su se viđale i uglavnom su se sretale u Chicagu, kad je Annabelle posjećivala Nanu. Tijekom fakulteta su se uda¬ljile, ali prije nekoliko godina ponovno su uspostavile kontakt. Sad su se svakih nekoliko mjeseci nalazile na ručku, i premda više nisu bile najbolje prijateljice bile su srdačne poznanice koje su imale zajedničku


prošlost. Tjednima je Annabelle razmišljala o tome kako bi Delanev i Heath bili savršen par pa zastoje onda toliko oklijevala da ih upozna? Zato stoje znala da će jedno drugome savršeno odgovarati. Piljila je u Deana koji je uvis bacao kokice i hvatao ih ustima. Daje barem tako precizno bilo njegovo dodavanje. Zavrnula je slavinu iz koje je kapala voda, a potom se skljokala za stol, srod¬na depresivna duša. Skljocnuo je kompresor hladnjaka i u kuhinji je zavladala ti¬šina. Čulo se jedino tiktakanje prvorazrednog zidnog sata i pri¬gušeno padanje kokica koje su pogađale cilj. — Želiš li se ljubakati? - upitala je sumorno. Iskašljao je kokicu. - Ne! — Ne moraš se doimati tako povrijeđenim. Stolac na kojemu je sjedio spustio se na sve četiri. — To bi bilo kao da se pohvatam sa svojom sestrom. — Ti nemaš sestru. — Nemam, ali imam maštu. — Dobro. Nisam ni ja to htjela. Samo sam pokušavala uspo¬staviti razgovor. — Samo si pokušala odvratiti pozornost jer si se zaljubila u pogrešnog tipa. — Ne seri. — Čuo sam Heathov glas na vratima. — Posao. — Ako ti je tako lakše... - Odgurnuo je zdjelicu s kokicama dalje od ruba stola. Drago mije što ga nisi pustila unutra. Loše je već to što mije Bodie za petama. Neće odustati. — Prošlo je više od dva mjeseca. Ne mogu vjerovati da još nisi našao agenta. Ili možda jesi? Ma nema veze, ja bih rekla Heathu, i ne želim biti u sredini. — Nisi u sredini. Na njegovoj si strani. — Ponovno se zavalio na stolcu. — Zašto nisi iskoristila tu zlatnu prigodu da ga načiniš ljubomornim i pozvala ga unutra? Isto to se i ona zapitala, ali što bi zapravo time dobila? Bilo joj je zlo od prijevara, zlo od toga što uvijek mora biti priprav¬na. Izmislila je daje zatreskana samo da Heatha ne izgubi kao klijenta, o čemu više ne mora brinuti. — Nisam se tako osjećala.


Unatoč svom glupavom sportaškom ponašanju Dean je bio i te kako pametan i nije joj se sviđao način na koji ju je promatrao pa gaje namršteno pogledala. —Jesi li ti to našminkan? — Tonirana krema za sunčanje na bradi. Imam bubuljicu. — Nije lako biti tinejdžer. — Da si ga pozvala unutra, grickao bih ti vrat i radio još puno toga. Uzdahnula je, podigla snop karata i počela miješati. —Ja di¬jelim. Delanev je bila uz Heatha dok je poluvrijeme provodio između loža za visoke uzvanike u Midvvest sportskoj dvorani i probijao se između gradskih drmatora. Dok je prisustvovao utakmici Starsa tekstualne poruke pri¬stizale su iz cijele zemlje i izvještavale ga o utakmicama njego¬vih ostalih klijenata. Povremeno je od ranoga jutra uključivao i isključivao mobitel razgovarajući sa suprugama, roditeljima i djevojkama, čak i s bakom Caleba Crenshawa, dajući svima do znanja da radi. Bacio je pogled na BlackBerrv i vidio poruku od Bodieja koji je sa Seanom bio u Lambeau Fieldu. Dosad je nji¬hov početnik, obrambeni igrač, imao sjajnu godinu. Heath se mjesec dana viđao s Delanev, premda je jako mnogo putovao pa su uspjeli izići samo pet puta. Ali svaki dan su se čuli i znao je već daje našao djevojku kakvu je tražio. Toga popod-neva Delanev je na sebi imala crnu majicu na V izrez, prabakine bisere i trendovske traperice čiji je kroj savršeno odgovarao njezinoj visokoj mršavoj figuri. Na njegovo iznenađenje udalji¬la se od njega i uputila prema Jerrvju Pierceu, muškarcu rume¬nih obraza koji je zašao u šezdesete i koji je upravljao jednom od najvećih brokerskih tvrtki u Chicagu. Pozdravila je Jerrvj a grljenjem, stoje govorilo o dugogodiš¬njem poznanstvu. — Kako je Mandy? — U petom mjesecu. Držimo palčeve. — Nekako osjećam da će ovaj put izdržati cijelu trudnoću. Ti i Carol bit ćete najbolji djed i baka. Heath i Jerry su svake godine igrali u istoj dobrotvornoj uta¬kmici profesionalaca, ali Heath nije znao da Jerry ima kći, a kamoli da ona ima problema s trudnoćom. To je ono u čemu je Delaney bila najbolja, uvijek je bila u sve upućena, i znala je gdje naći zadnju preostalu bocu Shotfire Ridge cuveea iz 2002. te zastoje bilo vrijedno potruditi se nacije. Premda je bio ljubitelj piva divio se njezinom stručnom poznavanju i trudio se uživa¬ti u crnom vinu. Činilo se daje nogomet bio jedno od


nekoli¬ko područja s kojima nije bila detaljno upoznata, više je voljela nježnije sportove, ali trudila se naučiti više. Jerry se rukovao s Heathom. — Robillard ovoga tjedna ko¬načno sliči na sebe — rekao je taj stariji muškarac. — Kako to da s tim dečkom još nisi potpisao ugovor? — Dean vjeruje u to da ne treba žuriti. — Potpiše li s nekim drugim, blesav je — rekla je odano Delaney. - Heath je najbolji. Ispostavilo se daje Jerry ljubitelj opere. Heath ni za to nije znao i razgovor se prebacio na operu. - Heath obožava country glazbu. — U Delaneyinom glasu osjećala se blaga nota toleran¬cije. — Odlučila sam ga preobratiti. Heath je bacio pogled iz visoke lože u potrazi za Annabelle. Obično je na utakmice Starsa dolazila s Molly ili s nekim dru¬gim i bio je uvjeren da će naletjeti na nju, ali dosad još nije imao sreće. Dok je Delaney nastavljala govoriti o Don Giovanniju Heath se sjetio jedne večeri, između upoznavanja, kad je Annabelle ot¬pjevala svaku riječ pjesme Alana Jacksona 'It's Five O'Clock Somewhere\ Ali Annabelle je znala sve vrste beskorisnih infor¬macija. Poput činjenice da samo ljudima s posebnim enzimom u tijelu mokraća zaudara kad jedu šparoge, stoje, morao je pri¬znati, bilo zanimljivo. Otvorila su se vrata visoke lože iz koje je izišla Phoebe u boja¬ma svoje momčadi, u pletenoj haljini uz tijelo blijede plavičasto-zelenkaste boje, sa zlatnim šalom prebačenim preko vrata. Heath se ispričao Jerryju i poveo Delaney upoznati je s njom. Drago mije - rekla je Delaney iskreno, stoje bilo očito. Annabelle mi je jako mnogo pričala o tebi — odvratila je Phoebe uz smiješak. Pustio je žene da brbljaju ne brinući se da će Delaney reći nešto pogrešno. Nikada to nije učinila, i sviđala se svima osim Bodieju. No ne znači da se Bodieju nije sviđala. Samo je sma¬trao kako je Heath ne treba ženiti. - Priznat tu da vas dvoje dobro izgledate na papiru — rekao je prošli tjedan — ali nisi opušten kad si s njom. Nisi svoj. Možda zato što je Heath postajao netko bolji. S obzirom na brodolom kroz koji je trenutačno Bodiejev ljubavni život prola¬zio, Heath je najboljim smatrao ne obazirati se na njega. Poslije se Heath našao s Phoebe u predvorju ispred vlasnič¬ke visoke lože. Delaney se upravo bila zaputila u ženski nuž-nik dok je Heath čavrljao s Ronom i Sharon


McDermitt kad se vlasnica Starsa pojavila iza zavoja. — Heath, mogu li te ukrasti na trenutak? Kunem se Bogom, ma o čemu god se radilo, nisam to uči¬ nio. Reci joj, Rone. Ron se nacerio. - Sam se brani, kompa. - On i Sharon ne¬stali su u visokoj loži. Heath je oprezno motrio Phoebe. — Znao sam da sam trebao dobiti dodatnu injekciju cjepiva protiv tetanusa. Možda ti dugujem ispriku. Tako je. Nema više piva za mene. Nikada nećeš pogoditi što sam pomislio da si upravo rekla. Obrati pozornost. - Premjestila je torbicu pomaknuvši je malo više na rame. Samo pokušavam reći da sam možda do¬nijela prebrz zaključak kad smo bili na jezeru. A koji bi to od stotinu pogrešnih zaključaka bio? - Znao je odgovor, ali izgubila bi poštovanje prema njemu daje previše olako popustio. Da si iskorištavao Annabelle. Nadam se da sam dovoljno ve¬lika osoba da priznam kad nisam u pravu, ali ne smiješ zaboraviti da si me programirao da očekujem najgore. U svakom slučaju, svaki put kad sretnem Annabelle priča mi o tome kako je ushi¬ćena stoje uspjela posredovati između tebe i Delanev. Posao joj cvjeta. I Delanev je dražesna. — Pružila je ruku i pomilovala ga po obrazu. - Možda naš mali dečkić napokon odrasta. Nije mogao vjerovati. Nakon svih ovih godina, je li on to pro¬bio led s Phoebe? Ako je tako, za sve je bila zaslužna Delanev. Kad je Phoebe nestala u vlasničkoj visokoj loži izvukao je mo¬bitel kako bi novosti mogao podijeliti s Annabelle, ali Delanev se ponovno pojavila prije nego je uspio ukucati njezin broj. Vjerojatno ne bi ni mogao dobiti Annabelle. Za razliku od njega ona nije vjerovala u ostavljanje mobitela uključenog. Annabelle nikada nije bila velika ljubiteljica opere, ali Delanev je imala sjedala u loži za Toscu i baš joj je trebala raskošna pro¬dukcija Lvric'sa da joj odvrati misli od majčinog popodnevnog telefonskog poziva. Kako se činilo njezina obitelj odlučila se slje¬dećega mjeseca spustiti do Chicaga i pomoći Annabelle prosla¬viti njezin trideset drugi rođendan. Adam ima konferenciju — rekla je Kate - a Doug i Candace žele posjetiti neke stare prijatelje. Dan i ja smo svakako planirali izlet u St.


Louis pa ćemo doći od tamo. Jedna velika, sretna obitelj. Nastupila je stanka. — Ne mogu vjerovati koliko uživam u ovome - rekla je Annabelle kad je Delanev donijela čašu vina. Nažalost, njezinu staru prijateljicu više je zanimalo razgovara¬ti o Heathu nego raspravljati o velikim iskušenjima i nevoljama Toskinih nesretnih ljubavnika. Jesam li ti rekla da me Heath u subotu predstavio Phoebe Calebow? Draga je. Cijeli taj vikend bio je kao iz bajke. Annabelle nije željela slušati o tome, ali Delanev se razvezala. Rekla sam ti daje Heath jučer otišao na obalu, ali nisam ti rekla daje ponovno poslao cvijeće. Nažalost, još ruža, ali on je u suštini sportaš pa se nekakva velika maštovitost ne može ni očekivati od njega. Annabelle je voljela ruže i nije ih smatrala baš tako nema¬štovitima. Delanev je povukla svoje bisere. - Naravno, moji roditelji ga obožavaju, znaš ti njih, a moj brat smatra daje to najbolji dečko s kojim sam ikada izlazila. I Annabellinoj braći bi se Heath svidio. Iz posve pogrešnih razloga, ali ipak... Sad u petak bit će pet tjedana kako smo zajedno. Annabelle, mislim da bi to moglo biti to. On je najbliže savršenstvu kakvo ću ikada moći dobiti. - Njezina osmijeha polako je nestalo. Osim... osim tog problemčića o kojemu sam ti pričala. Annabelle je polako ispustila zrak koji je zadržavala u plući¬ma. — Nema nikakve promjene? Delanev je stišala glas. — Bacila sam se na njega u automobilu u subotu. Bilo je očito da djelujem na njega, ali nije prihvatio i nastavio. Znam da sam paranoična, premda to nikome nikada nisam rekla, ali, jesi li ti posve sigurna da on nije homić? Bio je jedan tip na faksu, pravi maco, a ispostavilo se da ima dečka. Mislim da nije homić. - Annabelle je čula sebe kako go¬vori. Nije — Delanev je čvrsto odmahnula glavom. — Sigurna sam da nije. Vjerojatno si u pravu. Zazvonilo je zvono i najavilo kraj stanke pa se Annabelle pro¬vukla natrag do sjedala, poput bijedne zmije kakva je bila. Kiša je udarala po prozoru iza Portijina radnoga stola i munja je zasjekla nebo u kasno popodne.


...pa vam to dajemo na znanje dva tjedna unaprijed - rekla je Briana. Portia je osjećala kako joj se koža ježi od bijesne oluje emo¬cija. Raspor na Brianinoj crnoj suknji rastvorio se kad je prekri¬žila dugačke noge. Samo smo Analizirale pojedinosti jučer -rekla je — pa vam zbog toga nismo prije stigle reći. Protegnut ćemo to na tri tjedna ako smo vam doista po¬ trebne. — Kiki se nagnula naprijed na stolcu i čelo joj se zabri¬ nuto naboralo. - Znam da još niste našli zamjenu za Dianu i ne želimo vas ostaviti u škripcu. Portia je potisnula histeričan napadaj smijeha. Što joj se još gore može dogoditi od gubitka dvije preostale pomoćnice? O tome razgovaramo već pola godine. - Brianin vedar osmijeh zahtijevao je od Portije da se raduje zajedno s njom. -Obje volimo skijati, a Denver je sjajan grad. Kao iz bajke - dodala je Kiki. - Tamo je na tone samaca, i uz sve što smo naučile od vas znamo da smo spremne započeti vlastiti posao. Briana je zabacila glavu, a ravna plava kosa pala joj je preko ramena. — Ne možemo vam dovoljno zahvaliti što ste nas uputili u posao, Portia. Priznat ću vam, bilo je trenutaka kad smo bile ogorčene zbog vaše grubosti, ali sad smo vam zahvalne. Portia je priljubila svoje znojne dlanove. — To mije drago čuti. Dvije žene izmijenile su poglede. Briana je gotovo nepri¬mjetno kimnula Kiki. Kiki se poigravala najgornjim gumbom na bluzi. - Briana i ja smo se pitale, zapravo smo se nadale da, možda... Imate li što protiv da vas povremeno nazovemo? Znam da ćemo u početku imati stotine pitanja. Željele su da im bude mentorica. Odlazile su od nje, ostav¬ljajući je bez obučenih pomoćnica i htjele su da im pomogne. - Možete, naravno - rekla je Portia ukočeno. Zovite me kad god bude potrebno. Mnogo vam hvala - rekla je Briana. — Od srca. Portia se nadala daje uspjela graciozno kimnuti, ali u že¬lucu joj je kruljilo. Nije namjeravala izreći ono stoje potom rekla. Riječi su krenule same od sebe. - Vidim da ste nestrpljive započeti pa mi na pamet neće pasti da vas pokušam zadržati. U zadnje vrijeme nema puno posla pa zbilja nema potrebe da se bilo koja od vas još


dva tjedna tu mota. Sama ću se snaći. -Odmahnula je, prstima pokazujući prema vratima i otjerala ih kao da su bile dvije neposlušne školarke. - Hajde, završite to što trebate i, možete ići. Zbilja? - Briana je pogledala u tanjuriće. - Nemate ništa protiv? Naravno da nemam — rekla je Portia. — Zašto bih imala? Nisu namjeravale darovanome konju gledati u zube pa su po¬ žurile prema vratima. - Hvala, Portia. Najbolji ste. Najbolja - prošaptala je Portia sama za sebe kad je napokon ostala sama. Prozor se zatresao uslijed još jednog udara groma. Sklopila je ruke na radni stol i spustila glavu. Nije to više mogla podnijeti. Te noći sjedila je u mračnom dnevnom boravku zagledana u prazno. Prošlo je već šest tjedana otkad je zadnji put vidje¬la Bodieja, i osjećala je bol za njim. Osjećala se iskorijenjenom, besciljnom, usamljenom do same srži. Njezin osobni život u komadićima je ležao razasut oko nje, a i Power Matches se ras¬padala. Ne samo zbog toga što su je napustile pomoćnice, nego i zbog toga stoje izgubila fokus. Pomislila je na ono što se događalo s Heathom. Za razliku od Portie, Annabelle je zgrabila i savršeno iskoristila priliku. Svaka jedno upoznavanje, rekao je. Dok je Portia slijedila svoje ozbiljno manjkave nagone i čekala, Annabelle ju je zaskočila i upoznala ga s Delanev Lightfield. Kud ćeš veće ironije. Portia je Lightfieldove poznavala godinama. Gledala je Delanev kako odrasta. Ali bila je zauzeta svojim raspadanjem da joj nijednom nije palo na pamet upoznati je s Heathom. Bacila je pogled na sat. Još nije bilo devet. Nije se mogla su¬očiti s još jednom besanom noći. Tjednima se opirala uzimanju tablete za spavanje i mrzila je samu pomisao na to da postane ovisna. Ali ako se uskoro pristojno ne odmori noću, poludjet će. Srce joj je počelo panično treperiti. Prislonila je ruku uz prsa. Sto ako sad tu umre, na licu mjesta? Koga će biti briga za to? Samo Bodieja. Nije to više mogla podnijeti pa je na sebe nabacila topli ruži¬časti kišni ogrtač, dograbila torbicu i dizalom se spustila prema predvorju. Premda je bilo mračno nataknula je svoje Chanel sunčane naočale, za slučaj da naleti na nekoga od susjeda. Nije mogla podnijeti pomisao na to daje netko vidi takvu, bez šmin¬ke, u otrcanom donjem dijelu trenirke koji je provirivao ispod kišnog ogrtača Marca Jacobsa.


Požurila je iza zavoja do trgovine koja je cijele noći bila otvo¬rena. Kad je došla do prolaza s lijekovima protiv nesanice, ugle¬dala ih je. Natrpane u košari s oznakom 75 % sniženo. Prašnjave ljubičaste kutije sa starim žutim spužvastim uskrsnim pilićima. Košara se nalazila u kutu prolaza, sučelice lijekovima za pomoć kod nesanice. Njezina majka je za svaki Uskrs kupovala te piliće i ostavljala ih u njezinoj Franklin Mint medinoj zdjelici. Portia se još uvijek sjećala škripanja kristala šećera medu zubima. - Trebate pomoć? Prodavačica je bila bucmasta djevojka latinoameričkog po¬drijetla, previše našminkana, i ne bi mogla shvatiti da za neke stvari nema pomoći. Portia je odmahnula glavom i djevojka se izgubila. Usredotočila se na tablete za spavanje, ali kutije su joj zaplesale pred očima. Pogled joj je odlutao natrag, do one ko¬šare s pilićima. Uskrs je bio prije pet mjeseci. Dosad su već po¬stale prava guma. Prošlo je, zavijajući, policijsko ophodno vozilo i Portia je poželjela staviti prste u uši. Neke od ljubičastih kutija s pilići¬ma bile su uleknute i nekoliko prozora od celofana rastvoreno. Odvratno. Zašto ih nisu bacili? Iznad glave zujala je fluorescentna rasvjeta. Pretjerano našmin-kana pomoćnica piljila je u nju. Kad se dobro naspava, Portia će ponovno biti ona stara. Morala je nešto brzo izabrati. Ali što? Zujanje fluorescentne rasvjete svrdlalo joj je kroz sljepoočni¬ce. Puls joj je ubrzavao. Nije više mogla stajati. Noge su joj po¬čele klecati i torbica joj je skliznula s ramena. Umjesto da po¬segne za tabletama za spavanje posegnula je u koš sa spužvastim pilićima. Grašci znoja klizili su joj medu prsima. Dograbila je jednu kutiju, potom još jednu, pa još jednu. Vani je trubio taksi. Ramenom je udarila u izložena sredstva za čišćenje i naslagane spužve pale su na pod. Posrtala je prilazeći blagajni. Za pultom je stajalo još jedno dijete. Bio je pristav i goluždrav. Podigao je kutiju s pilićima. — Volim ove. Prikovala je pogled za stalak s tiskom. Prešao je kutijom po skeneru. Svi iz njezine zgrade kupovali su u ovoj prodavaonici, a mnogi su noću izvodili pse u šetnju. Sto ako netko zađe unu¬tra i vidi je? Dječak je podigao kutiju s poderanim prozorom od celofa¬na. — Ova je poderana. Lecnula se. — Te su... za grupu moje nećakinje u vrtiću. Da vam donesem drugu?


Ne treba, u redu je. Ali poderana je. Rekla sam daje u redu! - Povikalaje i dječak se doimao zapanjeno. Iskrivila je usne u karikirani osmijeh. — Od njih... prave ogrlice. Pogledao ju je kao da je luda. Srce joj je brže zakucalo. Ponovno je počeo skenirati. Otvorila su se vrata i postariji par ušao je unutra. Nije ih poznavala, ali već ih je viđala. Skenirao je posljednju kutiju. Tutnula mu je novčanicu od dvadeset dolara, a on ju je pomno motrio kao agent riznice. Pilići su bili razbaca¬ni po pultu tako da ih je svatko mogao vidjeti. Osam ljubičastih kutija po šest pilića u svakoj. Pružio joj je ostatak. Zagurala ga je u torbicu ne tražeći novčanik, samo gaje tutnula unutra. Zazvonio je telefon uz blagajnu i dečko se javio. — Hej, Mark, što ima? Ne, radim do ponoći. Jebiga. Zgrabila je od njega vrećicu i u nju zagurala ostale kutije. Jedna je pala na pod. Ostavila ju je tamo. Hej, gospodo, trebate račun? Požurila je na ulicu. Ponovno je počelo kišiti. Čvrsto je sti¬skala vrećicu uz prsa i sklonila se u stranu propustiti mladu ženu, svježeg izgleda lica, koja je još uvijek vjerovala u sretan završe¬tak priče. Kiša joj je smočila kosu i drhtala je kad je stigla kući. Istresla je vrećicu na stol u blagovaonici. Nekoliko kutija ispa¬lo je iz nje. Stresla je kišni ogrtač s ramena i pokušala povratiti dah. Trebala bi sebi skuhati šalicu čaja, pustiti glazbu, možda uključiti televizor. Ali nije učinila ništa od navedenog. Samo se zavalila u stolac na začelju stola i polako počela slagati kutije ispred sebe. Sedam kutija. Šest pilića u svakoj. Ruke su joj drhtale kad je počela odljepljivati celofan i trgati preklope na kutiji. Na pod su ispali komadi ljubičastog kartona. Iskotrljali su se i pilići, uz hrskavi snijeg žutoga šećera. Napokon su sve kutije bile otvorene. Bacila je na tepih po¬sljednje ostatke kartona i celofana. Ostali su samo pilići. Dok je piljila u njih znala je daje Bodie bio u pravu po pitanju nje. Cijeli život tjerao ju je strah, i bila je toliko prestrašena da neće zadovoljiti daje zaboravila živjeti. Počela je jesti piliće, jedno po jedno.


DVADESETO POGLAVLJE Zbog radova na cesti bio je otežan podnevni promet u Denveru, kvareći Heathovo već pokvareno raspoloženje. Šest tjedana iskazivao je isključivo poštovanje prema Delanev. Na kraju krajeva, bila mu je to buduća žena pa nije želio da ona pomisli kako je s njom samo zbog seksa. U misli mu je iskrsnula slika nage Annabelle. Zaškripao je zubima i zalegao na sirenu unajmljenog automobila. Jedini razlog zbog kojega je neprestano razmišljao o Annabelle bila je njegova zabrinutost. Bez obzira na sve njegovo njuškanje uokolo nije mogao naći siguran dokaz da spava s Deanom. Nedvojbena mogućnost da Dean iskorištava Annabelle dovodila ga je do ludila, ali prisi¬lio se vratiti misli na Delanev, tamo gdje im je i bilo mjesto. Tijekom nekoliko zadnjih viđanja počela je slati očite signale da je spremna za seks, što je značilo da ga on mora isplanira¬ti, ali nije to bilo tako jednostavno kako se činilo. Recimo, imala je cimerice, što je značilo da ju je morao odvesti svojoj kući, a kako je to mogao dok opremu za vježbanje ne prese¬li u podrum? Želio je da joj se njegova kuća svidi, ali već je otkrio da ona ne mari mnogo za suvremenu arhitekturu pa će je vjerojatno morati prodati. Prije nekoliko tjedana to bi mu još i odgovaralo, ali Annabellino viđenje navelo gaje da na to mjesto počne gledati drukčijim očima. Nadao se da bi mogao nagovoriti Delanev da promijeni mišljenje. Pokazao je srednji prst kretenu koji mu je upravo prepriječio put i zadubio se u veći problem. Nije se mogao osloboditi sta¬romodnog shvaćanja da bi trebao zaprositi Delanev prije nego što spavaju. Radilo se o Delanev Lightfield, a ne o nekoj obo¬žavateljici nogometa. Istina, izlazili su samo šest tjedana, ali bilo je očito svima, osim Bodieju, da su stvoreni jedno za drugo, i čemu onda čekati? Ali kako ju je mogao zaprositi bez prstena? Na trenutak je pomislio zamoliti Annabelle da mu ga izabe¬re, ali čak je i njemu samome bio jasno daje toliko i sam mogao obaviti. Promet se zaustavio. Zakasnit će na sastanak u jedana¬est. Lupkao je prstima po upravljaču. Kroz misli mu je nakratko proletjelo da će biti teško zaprositi Delanev ne spominjući riječ ljubav, ali o tome će razmišljati poslije. Zasad je morao smisliti što s prstenom. Ona je imala različita mišljenja o dijamantima i pretpostavljao je da njegova filozofija 'što veći to bolji' možda neće biti u skladu s njezinim otmjenim načinom razmišljanja. Ona bi htjela nešto diskretno, ali savršeno izbrušeno. Pa to sra¬nje s bojama o kojemu pričaju. Iskreno govoreći, njemu su svi dijamanti izgledali prilično isti.


Promet je još uvijek bio u zastoju. Heath je još jednom raz¬mislio. Dovraga. Posegnuo je za mobitelom i nazvao. Ovaj put se umjesto govorne pošte javila Annabelle. Bio je kratak, ali ona baš nije bila raspoložena za suradnju i tako glasno je vikala daje unatoč glasnom trubljenju oko sebe morao odmaknuti mobitel dalje od uha. - Što želiš da učinim? Annabelle je bjesnila po kući, lupala vratima kuhinjskih ele¬menata i nogom udarivši prevrnula uredski koš za smeće. Nije mogla vjerovati da će sebi dopustiti da se zatreska u jednog ta¬kvog pravog pravcatog kretena. Heath je tražio da mu ona po¬gleda zaručničko prstenje za Delanev! Kakav usran dan. Pa još ta obiteljska rođendanska zabava za nekoliko tjedana. Budućnost joj se nije činila nimalo vedrijom. Zgrabila je jaknu i uputila se u šetnju. Možda joj listopadsko sunčano popodne podigne raspoloženje. Zapravo je trebala ska¬kati od sreće. Gospodin Bronicki i gospoda Valerio počinju ži¬vjeti zajedno. - Htjeli bismo se vjenčati - objasnili su Annabelle -ali to si ne možemo priuštiti pa stoga činimo najbolje što možemo. Stoje bilo još uzbudljivije, Annabelle je možda uspješno obavila svoje prvo bračno posredovanje. Činilo se da se Janine i Ray Fiedler zaljubljuju jedno u drugo. Nije mogla biti sretnija zbog svoje prijateljice i, napokon se osmjehnula. Kad se Ray riješio začešljavanja poboljšao mu se i stav pa je postao sasvim pristao tip. Janine se bojala da će ga odbiti njezina odrezana dojka, ali on ju je smatrao najljepšom ženom na svijetu. Annabelle je imala još razloga za sreću. Čini se daje veza iz¬među Ernieja Marksa, njezina sramežljiva ravnatelja osnovne škole i Wendy, živahne arhitektice, postajala ozbiljnom. Uspjela je Melanie odgovoriti od zaluđenosti Johnom Nagerom, a za¬hvaljujući publicitetu Heathove veze s Delaney posao joj je bio u ludom porastu. Napokon je u banci imala dovoljno novca da počne razmišljati o kupnji novog automobila. Ali ona je razmišljala o Heathu i Delaney. Kako je mogao biti toliko slijep? Unatoč svemu stoje Annabelle nekoć vjerovala, Delaney nije bila prava žena za njega. Bila je previše suzdržana, previše uglađena. Previše savršena. Heath je imao prsten u džepu, ali jezik mu se lijepio za nepce. Glupo. Nikada sebi nije dopustio da bude pod stresom, ali sad se pošteno znojio.


Danas popodne poslao je svoju tajnicu da uzme prsten ko¬jega je izabrao prije dva tjedna, čim se vratio iz Denvera. On i Delaney upravo su završili s ručkom koji je kod Charliea Trotter'sa stajao petsto dolara. Svjetlo je bilo prigušeno, glazba nježna, atmosfera savršena. Morao je samo uzeti njezinu ruku i izgovoriti te čarobne riječi. Hoćeš li mi učiniti čast i postati mi ženom? Odlučio je izbjeći ono 'volim te' i biti poseban. Reći će joj kako mu se sviđa njezina inteligencija i njezin izgled. Nedvojbeno mu se sviđalo s njom igrati golf. Više od svega sviđala mu se nje¬zina uglađenost, onaj osjećaj da će ga učiniti savršenim. Bude li ustrajala po pitanju ljubavi, uvijek joj može reći kako je po¬prilično siguran da će je jednoga dana zavoljeti, nakon što neko vrijeme budu u braku, i bio je uvjeren da će se zakvačiti, ali ne¬kako nije smatrao da će ona njegovo uvjeravanje vidjeti u istom pozitivnom svjetlu pa je bilo najbolje skrenuti s te teme. Pitao se hoće li joj oči zasuziti kad joj bude davao prsten. Vjerojatno neće. Nije bila previše osjećajna, stoje bila još jedna pozitivna karakteristika. Nakon toga vratit će se k njemu i za¬ruke proslaviti u krevetu. Pobrinut će se za to da se sve odvija polako. Sasvim sigurno je neće požurivati kao stoje požurivao Annabelle. Kvragu, to je bilo zabavno. Zabavno, ali ne ozbiljno. Vođenje ljubavi s Annabelle bilo je uzbudljivo, ludo, posve strastveno, ali nije bilo važno. Jedini razlog zbog kojega je na to tako često mislio bio je taj što to iskustvo nije mogao ponoviti pa gaje privlačilo kao nešto za¬branjeno. Prstom je prešao preko plave kutije za nakit u obliku jaja cr-vendaća. Nije previše mario za prsten koji je izabrao. Bio je tek neznatno više od karata jer se Delanev nije sviđalo ništa razmet¬ljivo. Ali njemu se sviđalo biti malo razmetljiv, posebice kad se radilo o prstenu koji će staviti na prst budućoj ženi. Premda neće on biti taj koji će nositi tog sićušnog pasjeg skota pa će zadržati mišljenje za sebe. Dobro... vrijeme je za akciju. Pozorno zaobiđi razgovor o ljubavi, daj joj taj jebeni prsten i zaprosi je. Potom je odvedi k sebi i zapečatite dogovor. U džepu mu je vibrirao mobitel, odmah uz kutiju s prste¬nom. Annabelle mu je strogo naredila da se ne javlja na pozive kad je s Delanev, ali neće li se ona na to morati naviknuti kad se vjenčaju? — Champion — uputio je svojoj budućoj ženi po¬gled isprike. Annabellin glas siktao je kroz slušalicu poput radijatora koji je procurio. — Odmah dolazi ovamo.


— Usred posla sam. — Ma da si na Antarktiku. Odmah miči dupe i dolazi ovamo. U pozadini je čuo muške glasove. Razaznavao ih je. Uspravio se na stolcu. -Jesi li dobro? — Zvučim li ti kao da sam dobro? — Zvučiš kao da si jako ljuta. Ali ona je već bila prekinula vezu. Pola sata nakon toga on i Delanev žurili su, uspinjući se ploč¬nikom, prema Annabellinom ulaznom trijemu. — Nije joj svoj¬stveno da bude histerična ponovila je Delanev. - Sigurno nešto nije u redu. Već joj je bio objasnio daje Annabelle zvučala više bijesno nego histerično, ali pojam bijesa bio je Delanev stran, što nije slutilo na dobro kad bude morao gledati Soxe kako gube goto¬vo već dobivenu utakmicu. — Zvuči kao nekakva zabava. — Pritisnula je zvono, ali nitko ništa nije čuo od hip hop glazbe koja je treštala unutra pa je pro¬ šao ispred nje gurnuti vrata. Kad su ušli ugledao je Seana Palmera i još šestoricu njegovih momaka iz momčadi Bearsa polegle po Annabellinoj prostoriji za prijam, što samo po sebi nije bilo alarmantno, ali kroz vrata koja su vodila u kuhinju ugledao je još jednu turu igrača, svi su bili iz Chicago Starsa. Činilo se daje Annabellin ured neutra¬lan teritorij s pet-šest igrača koji se nisu miješali nego su jedni druge motrili iz suprotnih kutova dok je Annabelle stajala na¬sred nadsvodena prolaza. Heathje mogao dokučiti zastoje bila nervozna. Nijedna momčad nije mogla zaboraviti prošlogodiš¬nju kontroverznu sudačku odluku koja je Starsima omogućila tijesnu i veoma upitnu pobjedu nad njihovim protivnicima. Nije mogao ne zapitati se koji je dio njezina mozga bio na odmoru kad je sve te tipove pustila da se tu nađu istodobno. — Bok svima, stigao je Jerry Maguire. Heath je mahanjem odgovorio na pozdrav Seana Palmera. Delanev mu se neznatno približila. — Kak' to da nemaš kablovsku, Annabelle? — prosvjedovao je Eddie Skinner nadglasavajući glazbu. — Imaš kablovsku gore na katu? — Nemam — odvratila je Annabelle probijajući se u prostori¬ju za prijam. Skidaj svoje usrane cipele s mojih jastuka, istoga trena. — Okrenula se za sto


osamdeset i uperila prst u Tremaine Russela, najboljega trkača kojega su Bearsi imali u zadnjih deset godina. — Koristi jebeni podmetač pod čašom, Tremaine! Heath je ustuknuo i nacerio se. Doimala se poput iznervirane voditeljice izviđača, s rukama na bokovima, lepršavom crvenom kosom, sijevajućeg pogleda. Tremaine je naglo uzeo čašu i obrisao stolić rukavom svog dizajnerskog pulovera. — Oprosti, Annabelle. Annabelle je zapazila Heathovo cerekanje i istupila naprijed, iskaljujući svoj bijes na njemu. - Svemu si ti kriv. Imaš tu barem četvoricu klijenata i prije samo godinu dana nikoga od njih nisam osobno poznavala. Da nije tebe, bila bih samo još jedna od obožavateljica koja ih iz sigurne udaljenosti promatra kako se međusobno uništavaju. Njezin napadaj i bijesno štektanje privukli su pozornost svih i netko je stišao glazbu kako bi svi mogli prisluškivati. Naglim po-kretom glave pokazala je prema kuhinji. - Popili su sve u kući, uključujući i vrč hrane za afričku ljubičicu u koji sam upravo bila napravila smjesu i bila dovoljno glupa da ga ostavim na pultu. Tremaine je lupio Eddieja u rame: — Rekao sam ti daje imalo čudan okus. Eddie je slegnuo ramenima. - Menije imalo sasvim dobar okus. — Osim toga, naručili su kineske hrane u vrijednosti nekoliko stotina dolara, koju ne namjeravam gledati posvuda po tepihu pa će svi... jesti u kuhinji. — I pizzu — povikao je negdje iz blizine hladnjaka Jason Kent, igrač iz druge garniture Starsa. — Ne zaboravi da smo i pizze naručili. — Kad se to moja kuća pretvorila u svratiste za svakog teško preplaćenog tetošenog profesionalnog nogometaša u sjevernom Illinoisu? — Sviđa nam se tu — rekao je Jason. — Podsjeća nas na dom. — A osim toga, nema žena oko nas. — Leandro Collins, prvo-razredni hvatač Bearsa pojavio se iz ureda žvačući čips iz vreći¬ce. — Ima trenutaka kad vam treba odmor od žena. Annabelle je zamahnula rukom i udarila ga po obrazu. — Ne zaboravi kome to govoriš. Leandro je imao kratak fitilj i bio je poznat po tome da se povremeno iskaljuje na sucu kad mu se ne svidi opomena, ali hvatač je samo protrljao obraz i načinio grimasu: — Ista si moja mama. — I moja — dometnuo je Tremaine, zadovoljno kimnuvši. Annabelle se okomila na Heatha. — Njihova majkal Imam tri¬


deset jednu godinu i ja njih podsjećam na njihove majke. Ponašaš se kao moja majka — istaknuo je Sean, kako se is¬ postavilo veoma nerazumno, jer je bio sljedeći koji je zadobio tresak u glavu. Heath je s dečkima izmijenio sućutne poglede, a potom svu pozornost posvetio Annabelle, obraćajući joj se obzirno i strplji¬vo. — Reci mi kako se to dogodilo, dušo. Annabelle je bespomoćno podigla ruke. - Nemam pojma. Ljeti je samo Dean navraćao. Zatim je sa sobom doveo Jasona i Devvitta. Potom me Arte zamolila da joj pripazim na Seana pa sam pozvala i njega, zapamti, samo jednom, a on se pojavio s Leandrom i Mattom. Jedan član Starsa ovdje, Bearsa ondje... jedno je vodilo drugome. I sad imam potencijalno smrtonosno razuzdano ponašanje na vratu, i to usred svog dnevnog borav¬ka. — Rekao sam ti da ne brineš o tome —javio se Jason. — Ovo je neutralan teritorij. Ma da. — Nosnice su joj se raširile. - Neutralan teritorij dok se ne razbjesnite, a onda ćete svi vi dečki reći 'žao nanije Annabelle, ali čini se da ti nedostaju prednji prozori i pola dru¬ goga kata! -Jedina osoba koja je jako bijesna otkad smo stigli ovamo si ti — promrmljao je Sean. Izraz Annabellina lica pretvorio se u ushićenost pa je Eddieju pivo krenulo kroz nos, ili je to možda bilo umjetno gnojivo za afričku ljubičicu, zbog čega je sve ostale uhvatio neodoljiv smi¬jeh. Annabelle je nasrnula na Heatha, zgrabila ga šakama za pred¬njicu košulje i propinjući se na nožne prste siktala na njega kroz stisnute zube. - Napit će se, a onda će se neki od tih kretena mercedesom zabiti u automobil pun redovnica. Pa ću ja biti za to odgovorna. Ovo je Illinois. U ovoj državi imamo zakone kop se odnose na domaćine koji priređuju zabave. Prvi put se Heath razočarao u njoj. — Nisi im oduzela klju¬čeve? Naravno da sam ih uzela. Misliš ti da sam ja luda? Ali... Ulazna vrata su se naglo otvorila i gospodin Velika faca


Robillard ušetao je sav napirlitan, s naočalama Oaklevs, dija¬mantima i kaubojskim čizmama. Mahnuo je s dva prsta, poput jebenog kralja Engleske. O, sranje, sad me možeš ubiti - Annabelle je pojačala stisak kojim je držala njegovu košulju. — Netko će ga večeras izazvati. Osjećam to. Na kraju će završiti slomljene ruke ili osakaćen pa ću još s Phoebe morati imati posla. Heath joj je obzirno oslobodio prste. - Opusti se. Donjuan se sam može brinuti za sebe. Samo sam htjela biti bračna posrednica. Je li to tako teško razumjeti? Obična bračna posrednica. — Naglo se spustila natrag na pete. - Moj život je sranje. Leandro se namrštio. — Annabelle, počinješ mi ići na živce. U tri duga koraka Robillard se našao uz nju. Dugo je gledao u Heatha, a potom obujmio ruku oko Annabelle i snažno je polju¬bio u usne. Ispod Heathovih kapaka eksplodirao je bijes. Desnu rukuje stisnuo u šaku, ali bila je to Annabellina kuća i ona mu nikada ne bi oprostila da učini to stoje namjeravao. Annabelle je moja ženska — izjavio je Dean kad je završio s poljupcem i zagledao joj se u oči. — Svatko tko njoj zadaje nevo¬ lje imat će posla sa mnom... i mojom linijom obrane. Annabelle se doimala zlovoljno, zbog čega se Heath osjećao daleko bolje. — Mogu seja brinuti sama za sebe. Ono s čime ne mogu izići na kraj jest kuća puna pijanih kretena. To je jako grubo rečeno — oglasio se Eddie, djelujući po¬ vrijeđeno. Dean ju je pogladio po ramenu. — Vi dečki znate kako trud¬nica zna biti nerazumna. Previše glava je zakimalo. Jesi li uzela test, kao što sam ti rekao, lutkice? - Dean je ponovno prebacio ruku preko nje. — Znaš li već nosiš li moje ljubljeno dijete? Očito je to za Annabelle bilo previše jer se počela smijati. -Trebam pivo. — Dohvatila je Tremaineovu bocu i iskapila ono stoje u njoj preostalo. Ne bi trebala piti ako si u drugom stanju — rekao je Eddie Skinner mršteći se. Leandro gaje tresnuo po glavi.


Heath je shvatio da se tako dobro tjednima već nije zabav¬ljao. Što gaje podsjetilo na Delanev. Annabelle je bila previše zauzeta pa ju nije ni zapazila u gužvi, a Delanev se nije ni pomaknula sa svoga mjesta na ulaznim vra¬tima. Stajala je leđima okrenuta prema zidu, i onaj njezin uvi¬jek ugodan osmijeh bio je zaleđen na licu, i pogled joj je bio zamrznut i pomalo divlji. Delanev Lightfield, jahačica, prvaki¬nja u gađanju glinenih golubova... igračica golfa i savršena ski¬jašica upravo je nazrela svoju budućnost i nije joj se svidjelo to stoje ugledala. Neka mi nitko ne dopusti pojesti više od jednog savijutka. Annabelle je svoju praznu bocu odložila na hrpu časopisa. Jedva uspijevam zakopčati traperice. - Zakolutala je očima prema Eddieju koji se mrštio na nju. — I nisam u drugom stanju. Robillard je i dalje želio izazivati neprilike. - Samo zato što se nisam dovoljno trudio. Večeras ćemo se za to pobrinuti, lut¬kice. Annabelle je zakolutala očima i pogledom potražila mjesto za sjesti, ali svi stolci bili su zauzeti pa je na kraju završila u Seanovom krilu. Sjedila je tamo čedno, ali udobno. — I samo ću jedan komad pizze. Heath je nešto morao učiniti po pitanu Delanev pa je krenuo prema njoj. — Oprosti zbog ovoga. Trebala bih se uklopiti - rekla je Delanev odlučno. Ne bi, ako ne želiš. — Samo... samo je ipak malo previše. Ta kuća je tako mala. A njih je tako puno. — Izidimo. — Imaš pravo, to je vjerojatno najbolje. Heath ju je izvukao na ulazni trijem. Nekoliko trenutaka nisu progovarali ni riječi. Delanev se zagledala u kuću s druge strane ulice i obgrlila se. On se ramenom oslonio na stup i uz bok osje¬ćao težinu kutije s prstenom. - Ne mogu je ostaviti rekao je. — O, ne, ne. Nisam to ni očekivala. Zagurao je ruke u džepove. - Pretpostavljam da si trebala vidjeti kakav je zapravo moj život. Ovo je prilično dobar pri¬mjer. — Da. Bilo je glupo od mene. Nisam... — Napeto se blago iro¬ nično nasmijala. - Više mi se sviđa loža za visoke uzvanike.


Shvatio je i osmjehnuo se. Loža je daleko od stvarnosti. — Oprosti — rekla je. — Drukčije sam to zamišljala. — Znam da jesi. Netko je ponovno pojačao glazbu. Zavukla je palčeve ispod ovratnika jakne i piljila oko sebe. — Samo je pitanje vremena kad će susjedi pozvati policiju. Murija je nastojala previdjeti kad su se vrhunski sportaši u gradu nedolično ponašali, ali sumnjao je da bije uvjerio u to. Prstima je lagano dodirnula bisere. - Ne shvaćam kako se Annabelle može ugodno osjećati u tom općem kaosu. Zadržao se na najjednostavnijem objašnjenju. — Ima braću. — Imam ih i ja. — Annabelle je jedna od onih kojima sve brzo dosadi. Moglo bi se reći da sama stvara svoje vlastito uzbuđenje. — Baš kao i on. Odmahnula je glavom. -Ali to je tako... neorganizirano. Annabelle je upravo zbog toga sebe dovela u to. — Moj život je prilično neorganiziran — rekao je. — Da. Da, sad to vidim. Prošlo je nekoliko trenutaka bez riječi. - Hoćeš da ti pozo¬vem taksi? — upitao je tiho. Oklijevala je, a potom kimnula. — Možda bi to bilo najbo-lje. Dok su čekali ispričavali su se jedno drugome. Oboje su go¬vorili prilično isto, kako su mislili da će to uspjeti te kako je bolje da su sad shvatili da neće. Tih deset minuta koliko su če¬kali dolazak taksija trajalo je čitavu vječnost. Heath je vozaču dao novčanicu od pedeset dolara i pomogao Delanev da uđe unutra. Osmjehnula mu se, više zamišljeno nego tužno. Bila je sjajna osoba i na trenutak je osjetio žaljenje što nije muškarac kojega bi mogla zadovoljiti njezina ljepota, pamet, inteligencija i sklonost sportu. Ali njega je privukao netko poput Zvončiće. Kad se taksi udaljio osjetio je opuštenost, prvi put od one večeri kad su se upoznali. Dok su oni vani čekali stigla je hrana, ali kad je ponovno ušao u kuću, nitko nije jeo. Naprotiv, svi su se nakrcali u dnevnom boravku, glazba je bila stišana, a njihova pozornost usredotoče¬na na preokrenutu NASCAR kapu tik do Annabellinih nogu. Kad se približio ugledao je asortiman dijamantnih naušnica koje su se sjajile na dnu.


Annabelle gaje ugledala i nacerila se. - Od mene se očeku¬je da zatvorim oči, uzmem naušnicu i spavam s onim čija je. Pastuha za naušnicu. Sto kažeš na tu zabavu? Dean je podigao glavu s drugog kraja prostorije. — Samo da znaš, Heathcliffe, moje su obje u ušima. — Zato što si škrt, kučko. - Dewitt Gilbert, Deanov omiljeni hvatač lupio gaje po leđima. Annabelle se nasmiješila Heathu. - Samo se zezaju. Znaju da ja to neću učiniti. — Mogla bi — rekao je Gary Sweeney. — U tom šeširu ima do¬brih petnaest karata. — Dovraga. Oduvijek sam želio spavati s prirodnom crveno¬kosom. — Reggie O'Shea je naglim pokretom skinuo s vrata draguljima optočen križ i spustio ga u šešir. Muškarci su se zapiljili u nj. — To nikako nije u redu — usprotivio se Leandro. Negodujuće mrmljanje bilo je dovoljan znak Reggieju da svoj lanac uzme natrag. Annabelle je uzdahnula i Heath je u njezinu glasu čuo iskreno žaljenje. — Ovo je bilo zabavno, ali hrana se hladi. Seane, nauš¬nice su božanstvene, ali tvoja majka bi me ubila. Da ne govorimo što bi tek Heath učinio. Negdje oko dva ujutro napokon je nestalo zaliha piva koje je nekoliko tipova potajno iznova točilo i rulja se počela razilaziti. Annabelle je Heatha zadužila za provođenje zajedničkog testi¬ranja na alkohol. Pozivao je taksije i pijane ugurao u nekoliko automobila s trijeznim vozačima. Cijele večeri izbila je samo jedna svađa, i to ne zbog automobilskih ključeva. Dean se uvri¬jedio na izjavu svog suigrača Dewitta da je jedini razlog zbog čega bi neki tip kupio porche umjesto autoritativnog automo¬bila kao stoje escalade taj da mu paše uz boju čipkastih gaćica. Dva igrača Bearsa morala su ih razdvojiti. Reci mi istinu - obratila se Annabelle Heathu. -Jesu li oni zbilja išli na fakultet? -Jesu, ali ne nužno i na predavanja.


Do dva i trideset Annabelle je zaspala najednom kraju kauča, a Leandro na drugom, dok su Heath i Dean počistili najgo¬ri nered u kuhinji. Heath je Deanu dobacio plastičnu vreću za smeće. - Sakrij te prazne boce viskija. Budući da nitko nije mrtav, vjerojatno neće mariti. Nema smisla riskirati. Večeras je bila prilično bijesna. Hranu koja je stvarala nered zagurali su u vreće za smeće koje su iznijeli na ulicu. Dean je s gnušanjem piljio u shermana. Zapravo me pokušala nagovoriti da se zamijenimo za auto. Rekla je da bi mi nekoliko dana vožnje te starudije pomoglo da ostanem u dodiru sa stvarnošću. Da ne spominjemo kakva bi njoj prilika bila provozati tvoj porche. Mislim da sam baš to naglasio. - Uputili su se prema kući. Kak' to da mi večeras nisi pokušao gurnuti ugovor pod nos? Prestalo me zanimati. — Heath mu je pridržao stražnja vrata. Naviknut sam na mnogo odlučnije tipove. -Ja sam vraški odlučan. Odat ću ti da je jedini razlog zbog kojega dosad ni sa kim nisam potpisao ugovor taj što se previše zabavljam dok mi se ulaguju. Ne bi vjerovao kakva ti sve sranja agenti šalju, ne govorim pritom samo o ulaznicama za prve re¬dove na koncertu. Braća Zagorski kupili su mi Segway. Eto, dok uživaš, nemoj zaboraviti da Nike zaboravlja sve razloge zbog kojih trebaju da im se tvoja slatka faca smješka na beskućnike s reklamnih plakata. Kad već o darovima govorimo... Dean se naslonio na pult, prepredena izraza lica. - Sviđa mi se onaj novi rolex submarine kakvoga viđam u trgovinama. Ti ljudi zbilja znaju kako napra¬viti sjajnu uru. Što kažeš na to da ti umjesto toga pošaljem cvjetni aran¬žman koji će se slagati s tvojim lijepim plavim očima? To je fora, čovječe. - Iz Annabellina Hello Kitty vrča s kek¬sima izvukao je ključeve ijedan oreo. - Nikako mi nije jasno kako si ti postao takav stručnjak s takvim stavom. Heath se osmjehnuo. - Čini se da tebi to nikada i neće biti jasno. Tvoj gubitak. Robillard je zubima prepolovio oreo, kočoperno mu se nace¬rio i izvukao se iz kuhinje. - Ima vremena, Heathcliffe. Heath je Leandra poslao taksijem. Nije se mogao prestati ce¬rekati. Između Deana i Annabelle nije bilo ničega osim psina. Annabelle ga nije voljela. Ponašala se prema


njemu jednako kao prema ostalim igračima, kao da su prevelika djeca za svoje go¬dine. Sve to sranje koje je podmetala Heathu bilo je posve izmi¬šljeno. Daje Dean bio zaljubljen u nju, ne bije sigurno večeras ostavio samu s drugim muškarcem. Ležala je na boku i lagano dišući otpuhivala uvojak kose koji joj je pao preko usana. Prinio je deku. Nije se ni pomaknula kad ju je njome pokrio. Zatekao se u razmišljanju koliko bi loš potez bio posegnuti ispod deke i skinuti joj traperice, kako bi mogla spavati udobnije. Jako loš. Koliko god se trudio mogao je doći samo do jednog razloga zbog kojega je Annabelle izvodila to glumatanje s Deanom. Zato što je bila zaljubljena u Heatha i zato što je željela sačuvati svoj ponos. Neobična, borbena, divna Annabelle Granger voljela je njega. Još više se nacerio i prvi put u nekoliko zadnjih mjeseci osjetio se bezbrižnim. Nevjerojatno što jasno viđenje može uči¬niti za muškarčev spokoj. Probudio gaje telefon. Pružio je ruku preko toaletnog stolića i promrmljao u slušalicu. — Champion. — Nastupilo je dugo za¬tišje. Zaronio je lice dublje u jastuk i odlutao. Heath? Rukom je protrljao preko usana. — Daa? Heath? Phoebe? Čuo je ljutit zadržan dah, a potom zvuk prekidanja veze. Naglo je otvorio oči. Prošlo je još nekoliko sekundi prije nego je potvrdio ono čega se bojao. Ovo nije bila njegova spavaća soba, telefon na koji se javio nije pripadao njemu, a još nije bilo ni osam sati ujutro kad se zagledao u sat. Sjajno. SadjePhoebe znala daje noć proveo kod Annabelle. Zajebao je. Dvostruko zajebao, kad Phoebe čuje daje prekinuo s Delanev. Potpuno razbuđen izvukao se iz Annabellina kreveta, u ko¬jemu nažalostnije bilo Annabelle. Unatoč posljedicama koje je to što se upravo dogodilo moglo imati za njegovu karijeru nje¬govo dobro raspoloženje od sinoć nije ga napuštalo. Uputio se s tavana u prizemlje istuširati, a potom se obrijao s Annabellinim Gillette Daisyjem. Nije imao odjeću za promijeniti, stoje znači¬lo daje mogao navući jučerašnje


bokserice ili biti bez donjeg ru¬blja. Izabrao je potonje, potom navukao sinoćnju svečanu košulju koja je bila užasno zgužvana, od stiska Annabellinih šaka. Kad je sišao u prizemlje zatekao ju je još uvijek sklupčanu na kauču. Deka joj je bila navučena do brade, a jedno boso stopa¬lo izvirivalo. Nikada nije imao fetiš prema stopalima, ali bilo je nečega u tom slatkom malom svodu što gaje navelo na to da poželi učiniti brojne poluopscene stvari s njim. Ali čini se da su mnogi dijelovi Annabellina tijela imali na njega taj učinak, što je trebala biti velika naznaka. Odvratio je pogled od njezinih nožnih prstiju i uputio se prema kuhinji. On i Dean nisu baš najbolje počistili i jutarnje svjetlo otkri¬lo je ostatke kineske hrane zagurane uz pult. Dok je čekao da kava zakuha dohvatio je nekoliko papirnatih ručnika i pobri-sao ono najgore. Kad je ponovno pogledao u drugu prostoriju, Annabelle se bila uspravila u sjedeći položaj. Kosa joj je zastirala većinu lica, osim vrha nosa i jedne jagodice. — Gdje su mi traperice? — promrmljala je. — Nema veze. Poslije ćemo razgovarati o tome. - Omotala je oko sebe deku i tetura¬jući pošla prema stubama. Vratio se natrag u kuhinju i natočio si kavu. Kad se spremao otpiti prvi gutljaj zapazio je veliki lonac afričkih ljubičica zagu-ran pod stol. Nije znao mnogo o biljkama, ali lišće na ovoj doi¬malo se puno gore zbog nepažnje. Nije zapravo mogao dokazati daje netko u nju obavio nuždu, ali čemu riskirati? Iznio ju je i sakrio ispod stražnjih stuba. Upravo je završio s čitanjem poticajnih poruka na Anna-bellinom hladnjaku kad je začuo šuštanje. Okrenuo se uživati u prizoru Annabelle koja se dovlačila do kuhinje. Nije se istu-širala, ali podigla je i smotala kosu i umila se. Trepavice su joj ostale slijepljene, a obrazi rumeni. Karirane pamučne bokseri¬ce za spavanje izvirivale su ispod prevelike ljubičaste trenirke. Pratio je liniju njezinih bosih nogu, do stopala zaguranih u za¬puštene žućkaste tenisice. Sve u svemu izgledala je pospano, ra¬skuštrano i seksi. Pružio joj je njezinu šalicu kave. Pričekala je dok otpije prvi gutljaj i tek tad ga primijetila, a zbunjenost joj se još uvijek po¬malo osjećala u glasu. - Trebam li znati tko mi je skinuo tra¬perice? Malo je razmislio. - Robillard. To je sumnjiv tip. Mrko gaje pogledala. - Nisam bila baš toliko izvan sebe. Jesi li me pipkao kad si mi otvorio patentni zatvarač?


Nije mogao pokajnički izgledati ni daje pokušao. - Ruka je sama kliznula. Skljokala se za kuhinjski stol. — Izmišljam lija to ili je Delanev bila tu sinoć? -Bila je. — Zašto nije ostala i pomogla? Sad je dolazio onaj zamršeni dio. Pretvarao se da prekapa po kuhinjskom ormariću tražeći nešto za jelo premda je znao ČA je ostala bez ičega. Nakon stoje zašuškao s nekoliko limenki pasirane rajčice zatvorio je vrata. - Sve je to bilo malo previ¬še za nju. Ispravila se sjedeći. - Sto želiš time reći? Prekasno, shvatio je daje trebao razmišljati o tome kako to izvrdati, umjesto što je skrivao afričke ljubičice i stajao ispred hladnjaka čitajući poticajne Oprahine citate. Možda bi slijega¬nje ramenima pomoglo odgoditi ovu raspravu dok se ona posve ne razbudi. Pokušao je. Nije uspjelo. Ne razumijem. - Annabelle je izvukla nogu koju je bila podvukla pod sebe i počela se doimati zabrinuto. — Rekla mije da joj se počinje sviđati nogomet. — Ispostavilo se da baš i ne kad je bilo izbliza i osobno. Bore na njezinu licu postale su dublje. — Istrenirat ću je. Zastrašujući su samo ako im dopustiš da budu jači. Nije se trebao osmjehnuti, ali nije li baš to ono zbog čega će njegov novi plan djelovati mnogo bolje nego stari? Od samog početka Annabelle gaje činila sretnim, ali bio je usredotočen u pogrešnom smjeru pa nije ni shvaćao što to znači. Annabelle nije bila žena njegovih snova. Daleko od toga. Njegovi snovi bili su proizvod nesigurnosti, nezrelosti i pogrešno usmjerenih ambicija. Ne, Annabelle je bila žena njegove budućnosti... žena njegove sreće. Jasnije viđenje govorilo mu je da ona ne bi dobro primila nje¬gove vijesti o Delanev, posebice kad nije mogao posve potisnu¬ti osmijeh. — Zapravo... između mene i Delanev je gotovo. — Annabelle je naglo spustila veliku šalicu kave. — Ne, nije. To je samo jedan veliki nesporazum. Bojim se da nije. Sinoć je dobro sagledala moj život i to što je vidjela nije je usrećilo. -Ja ću to srediti. Kad ona jednom shvati... Ne, Annabelle - rekao je odlučno. - Ovo se ne da popra¬


viti. Ne želim je ženiti. Eksplodirala je. — Ti nikoga ne želiš ženiti! To baš i... nije istina. Istina je. Sita sam svega. Tebe sam sita. - Počela je lamata-ti rukama. Dovodiš me do ludila i ne mogu to više podni¬jeti. Otpušten si, gospodine Champion. Ovaj put ja tebi dajem otkaz. Bilo je to dojmljivo iskazivanje raspoloženja pa je nastavio oprezno. -Ja sam klijent - naglasio je. - Ne možeš me otpu¬stiti. Prosvrdlala gaje pogledom svojih očiju boje meda. — Upravo sam to učinila. U svoju obranu govoreći, imao sam dobre namjere. Posegnuo je u džep i izvukao kutiju iz draguljarnice. - Sinoć sam je namjeravao zaprositi. Bili smo kod Charlieja Trotter'sa. Hrana je bila izvrsna, raspoloženje savršeno, i imao sam prsten. Ali baš kad sam joj ga se spremao dati... nazvala si ti. Načinio je stanku i pustio da sama stvori zaključke, stoje ona, budući da je bila žensko, brzo učinila. O moj Bože. Ja sam bila ta. Ja sam odgovorna. Dobar agent uvijek je prebacivao krivnju na drugoga, ali kako je ona postajala sve zabrinutija, znao je da joj mora reći pravu istinu. — Nije tvoj telefonski poziv bio suštinski problem. Cijele večeri sam joj pokušavao dati zaručnički prsten, ali izgleda da ga nisam mogao izvaditi iz džepa. To ti sigurno nešto govori. Svaljujući krivnju tamo gdje treba, ponovno ju je izazvao da plane. - Tebi nitko nije dobar! Kunem ti se, ti bi i Djevici Mariji našao manu. - Zgrabila je od njega kutiju s prstenom, otvorila je i izvila usnicama. - I to je najbolje što si mogao? Pa ti si multimilijarder! Točno! — Ako mu je trebao još koji dokaz da je Annabelle Granger bila jedna među milijun žena, dobio gaje. - Kako ne shvaćaš? Njoj se sviđa sve profinjeno, i da sam izabrao nešto veće, bilo bi joj neugodno. Meni se nikako ne sviđa taj prsten. Zamisli kako bi dečki reagirali kad bi na prstu moje žene vidjeli takav sićušan kamenčić. Naglo je uz škljocaj zatvorila poklopac i gurnula mu kutiju natrag u ruku. - I dalje si otpušten. Razumijem. - Gurnuo je kutijicu u džep, srknuo zadnji


gutljaj kave i krenuo prema vratima. — Mislim da će najbolje za oboje biti ako prekinemo na licu mjesta. Nadao se da drhtanje koje je zapazio u njezinom glasu nije bilo samo u njegovoj mašti. — Misliš? - Gotovo gaje preplavio poriv da poljupcem odagna njezin bijes. Ali premda je kratko¬trajno zadovoljstvo bilo izazov, trebao se usredotočiti na dugo¬ročno pa se samo osmjehnuo i ostavio je samu. Vani je jutarnji zrak imao onaj svježi privlačan miris jeseni. Udahnuo ga je i laganim korakom uputio se niz ulicu do svog auta. Dok ju je sinoć gledao s muškarcima progledao je i shva¬tio ono što je trebao shvatiti prije nekoliko tjedana. Annabelle Granger bila je savršena žena za njega. DVADESET PRVO POGLAVLJE Sve od dana kad je Annabelle ušla u Heathov ured njezin život postao je golemi kotač, vidikovac koji se trostruko brže okretao. Uspela bi se do vrha, nekoliko blaženih trenu¬taka zadržala na njemu, a potom se tako sunovratila da bi joj se želudac preokrenuo. Kad se spremila za svoju rođendansku zabavu samoj sebi je rekla da joj je drago što ga je otpustila. Bio je lud. Još gore, izluđivao ju je. Večeras barem neće imati vremena razmišljati o njemu. Naprotiv, pobrinut će se da je njezina obitelj vidi onakvom kakva jest, ne više neuspjelom, već gotovo uspješnom, upravo zašlom u tridesetdrugu godinu poslovnom ženom kojoj nije trebao ničiji savjet ni sažaljenje. Savršeno za vas možda ni neće postati kandidatom za 500 najbogatijih, ali barem je konačno počelo ostvarivati zaradu. Ponovno je zavrnula zatvarač na tubi sjajila za usne i uputila se preko hodnika prema zrcalu u naravnoj veličini u Naninoj spa¬vaćoj sobi. Svidjelo joj se to stoje vidjela. Njezina koktel haljina A linije dugačkih rukava bila je pretjerano skupa, ali nije žalila ni jednog jedinog novčića. Laskavi izrez preko ramena činio joj je vrat dugim i gracioznim, ujedno ističući lice i kosu. Mogla je bila odabrati haljinu u sigurnoj konzervativnoj crnoj boji, ali ipak se odlučila za boju breskve. Voljela je dramatično suposto-janje blago pastelne uz njezinu crvenu kosu koja se za promjenu ponašala savršeno, padajući oko lica u lijepom čuperku i pru¬žajući, kao u igri skrivača, kratkotrajan pogled na par čipkastih zlatnih, poput lustera visećih naušnica. Njezine žućkaste cipele visokih potpetica dodavale su joj još nekoliko


centimetara visi¬ne, ali ni blizu onoliko ugleda koliko bi joj muškarac koji bi je držao pod ruku mogao pružiti. — Dovodiš nekoga sa sobom? — Kateina zapanjenost, tog jutra za doručkom u hotelu u kojemu su odsjeli njezini roditelji, još je vrijeđala, ali Annabelle je držala jezik za zubima. Premda bi Deanova relativna mladost mogla raditi protiv nje, Grangerovi su bili veliki ljubitelji nogometa. Uz iznimku Candace, obitelj je godinama pratila Starse i samo se mogla nadati da će Deanov status biti nadomjestak za njegovu mladost i dijamantne nauš¬nice. Bacila je zadnji pogled na svoj odraz u zrcalu. Candace će no¬siti Max Maru, pa što? Njezina šogorica bila je nesigurna gnjida koja se penjala na društvenoj ljestvici. Annabelle bi više voljela daje Doug doveo Jamisona umjesto nje, ali njezin nećak je bio s dadiljom u Kaliforniji. Annabelle je bacila pogled na sat. Njezin trofej momak neće doći po nju još sljedećih dvadeset minuta. Prije nego je Dean na to pristao morala mu je obećati da će, dok bude živa, skakati na svaki njegov mig, ali vrijedilo je toga. Dok se spuštala niz stube postala je nelagodno svjesna daje baš jadno da sad već tridesetdvogodišnja žena još uvijek poku¬šava zadobiti priznanje svoje obitelji. Možda će to prevladati kad bude imala četrdeset. A možda neće. Priznajmo, imala je razloga za zabrinutost. Kad je zadnji put bila sa svojom obitelji počeli su s uplitanjem u njezin život. Imaš toliko potencijala, dušo — rekla je Kate dok su pili eggnog 21 na badnju večer na otvorenoj terasi njihova doma u Naplesu. — Previše te volimo da bismo stajali sa strane i gledali kako ga ne iskori¬ štavaš. — Oprašta ti se brljanje kad imaš dvadeset jednu — rekao je Doug. — Ali ako se do tridesete nisi ozbiljno pozabavila karijerom, počinješ odavati dojam gubitnika. — Doug je upravu — rekao je dr. Adam. — Ne možemo mi uvijek paziti na tebe. Moraš sama zapeti. Pomisli makar na to koliko se tvoj životni stil odražava na osta¬ tak obitelji. — Rekla je to Candace nakon stoje iskapila četvrti eggnog. Čak je i njezin otac pretjerao. - Uzmi nekoliko sati golfa. Nema boljega mjesta za ostvarivanje pravih veza i poznanstava. — Večerašnja 'zabava' bit će u pretrpanom klubu Mavfair gdje


je Kate rezervirala privatnu prostoriju. Annabelle je željela po¬ zvati Klub ljubitelja knjige, da ima zaštitu, ali Kate je ustrajala na tome da to bude 'samo obitelj'. Adamova najnovija djevojka i Annabellin tajanstveni pratitelj bili su jedine iznimke. Annabelle je provjerila temperaturu vani. Bilo je prohladno, uskoro će Noć vještica, ali nije bilo dovoljno hladno da izgled pokvari jednom od svojih otrcanih jakni. Ponovno je ušla na¬trag i počela koračati po prostoriji. Još petnaest minuta do tre¬nutka kad ju je prema dogovoru Dean trebao pokupiti. Večeras će njezina obitelj zacijelo konačno vidjeti da ona nije neuspješ¬na. Dobro je izgledala, imala je veoma seksi tobožnjeg dečka, i Savršeno za vas napokon je počelo ostvarivati zaradu. Samo da Heath... Jako se trudila ne izjedati se svojom nesrećom. Nije se s njim čula od prošlotjedne zabave i dosad je ispoštovao njezin zahtjev daje ostavi na miru. Čak se uspjela suzdržati da ga ne nazove i zahvali se na kutijama gurmanskih potrepština i skupocjenih že¬stokih pića koja je poslao kako bi ponovno napunio njezinu osta¬vu. Zastoje uključio samotnu afričku ljubičicu ostalo je tajna. Koliko god bolno bilo znala je daje on emotivno ulaganje koje ona sebi više nije mogla priuštiti. Mjesecima je nastoja¬la samu sebe uvjeriti da su njezini osjećaji prema njemu usre¬dotočeni više na požudu nego na ljubav, ali to nije bilo istina. Voljela gaje na toliko mnogo načina da im ni broja nije znala; njegovu temeljnu pristojnost, smisao za šalu, način na koji ju je razumijevao. Ali njegovi emotivni kompleksi imali su kilome¬trima duboke korijene koji su mu nanijeli nepopravljivu štetu. Bio je sposoban za apsolutnu odanost, potpunu požrtvovnost, pružanje snage i ugode, ali više nije vjerovala daje sposoban za ljubav. Morala gaje izbaciti iz svog života. Zazvonio je telefon. Ako Dean otkazuje, nikada mu to neće oprostiti. Požurila je u ured dograbiti slušalicu prije nego se uključi govorna pošta. — Halo? Zovem privatno, ne poslovno - rekao je Heath — pa nemoj spustiti slušalicu. Moramo razgovarati. Samo na zvuk njegova glasa srce joj je poskočilo. - O ne, ne moramo. Otpustila si me - rekao je smireno. - Poštujem to. Više mi nisi posrednica. Ali i dalje smo prijatelji, i u interesu našega pri¬jateljstva trebamo porazgovarati o stranici broj trinaest. Stranici broj trinaest?


Optužila si me da sam arogantan. Uvijek sam za sebe mi¬slio da imam samopouzdanja, ali zovem da ti kažem kako to više ne mislim. Nakon proučavanja ovih slika... Dušo, ako je to ono što ti tražiš kod muškarca, mislim da se nitko od nas ne može s tim mjeriti. Imala je osjećaj gubljenja tla pod nogama kad je shvatila o čemu on to govori, i spustila se na rub stola. - Pojma nemam o čemu govoriš. Tko bi znao da fleksibilni silikoni dolaze u toliko boja? Njezin katalog seksi igračaka. Uzeo gaje prije nekoliko mje¬ seci. Nadala se daje dosad na nj zaboravio. Većina tih proizvoda je, čini mi se, hipoalergenična - na¬ stavio je Heath. - Pretpostavljam daje to dobro. Neki su s bate¬ rijama, a neki bez njih. Vjerujem da to ovisi o tome što tko više voli. Na ovome je oklop. Prilično perverzno. I... jesemti! Piše da se ovo sigurno može prati u stroju za pranje. Oprosti, ali po mom ukusu ima nešto gadljivo u tome. Trebala je spustiti slušalicu, ali jako joj je nedostajao. - Seane Palmere, jesi li to ti? Ako ne prestaneš govoriti prostote, reći ću te tvojoj majci. Nije se uhvatio na mamac. — Na vrhu stranice četrnaest... Taj maneken je u nekakvim salonkama. Napravila si uši na rubu stranice, što znači da si sigurno zainteresirana. Bila je prilično sigurna da nije zavrnula nikakve stranice, ali tko zna? A što kažeš na ovoga koji se može zalijepiti. Pitanje zapravo glasi, na što ćeš je zalijepiti? Oprez, dušo. Zalijepiš li takvo što na prozor spavaće sobe ili, dovraga, na instrument ploču svog automobila, privući će pogrešnu vrstu pozornosti. Osmjehnula se. Samo mi jedno reci, Annabelle, pa moram ići. — Njegov glas postao je tih i prisan, zbog čega je zadrhtala. - Zašto bi neku ženu zanimao umjetni kad je pravi mnogo učinkovitiji? Dok je tragala za pravim kontra odgovorom, spustio je sluša¬licu. Nekoliko puta je duboko udahnula, no to je nije umirilo. Bez obzira koliko se trudila ostati imuna, svaki put je uspio dje¬lovati na nju, stoje bio najveći od svih razloga zbog kojih takve razgovore nije mogla priuštiti.


Oglasilo se zvono na vratima. Hvala Bogu, Dean je uranio. Skočila je iza stola i prislonila ruke uz obraze da se rashladi. Nabacivši osmijeh na lice otvorila je ulazna vrata. S druge strane vrata stajao je Heath. Sretan rođendan. - Ubacio je mobitel u džep, bacio na pod katalog i ovlaš joj dodirnuvši usne dao nježan i kratak poljubac. Jedva se suzdržala da mu ne uzvrati. Što ti tu radiš? Lijepo izgledaš. I više od toga. Nažalost, tvoj dar neće stići do sutra, ali ne želim da pomisliš kako sam zaboravio. Kakav dar? Ma nema veze. - Stala je na vrata tako daje prepriječila prolaz, umjesto da gaje dočekala raširenih ruku. -Dean će za deset minuta doći po mene. Ne mogu sad s tobom razgovarati. Sklonio ju je s puta da može proći unutra. - Bojim se da se Dean ne osjeća dobro. Umjesto njega sam došao ja. Sviđa mi se tvoja haljina. O čemu ti to govoriš? Prije tri sata sam razgovarala s njim i bilo mu je dobro. Ti virusi u želucu brzo naiđu. Pričaš gluposti. Što si mu učinio? Nisam ja. Kevinje. Ne znam zastoje insistirao večeras s njim gledati snimku igre. Ne citiraj moje riječi, ali tvoj prija¬telj Kevin, kad hoće, zna biti prava guzica. Onjušio joj je vrat, odmah iza viseće naušnice. - Kvragu, kako dobro mirišeš. Potrajalo je nekoliko otkucaja srca predugo da se odmakne. - Zna li Molly za ovo? — Baš i ne. Nažalost, Molly je poput svoje sestre na sve po¬ čela pesimistički gledati. Te dvije žene te na neki način previše štite. A zapravo bi se za mene trebale brinuti. Ne znam kako nisu shvatile da se ti možeš sama brinuti za sebe. Svidjela joj se spoznaja daje to shvatio o njoj, ali još uvijek neće popustiti ulagivačkom šarmu agenta. - Ne želim s tobom na svoju rođendansku zabavu. Koliko je mojoj obitelji poznato, ti si još uvijek moj klijent pa bi im bilo malo čudno. Osim toga, želim ići s Deanom. S nekim tko će ih se dojmiti. — Misliš da ja neću? Obuhvatila je pogledom njegovo sivo odijelo, vjerojatno Armanijevo, dizajnersku kravatu i sat koji je nosio večeras, ne-vjerojatni Patek Philippe od bijeloga zlata. Njezina obitelj bi se na leda zakotrljala i molila ga da ih počeše po trbuhu.


Znao je da ju je stjerao u kut. Vidjela je to po njegovu pre¬predenu osmijehu. — O, u redu — rekla je mrzovoljno. — Ali sad te upozoravam da su moja braća najveći bezveznjaci, najod-bojniji ljudi nepopustljivih nazora koje ćeš ikada sresti u živo¬tu. - Očajno je podigla ruke. — Zašto ja tratim riječi? Zavoljet ćeš ih. Oni su njega odmah zavoljeli. Izraz nevjerice na njihovim licima kad je u privatnu blagovaonicu obloženu daskama od orahovi¬ne ušla s Heathom pokraj sebe ispunio je sve njezine maštarije. Najprije su ga odmjerili kako bi se uvjerili da on ne nosi cipe¬le s visokim potpeticama, a potom su u mislima procjenjivali njegovu skupocjenu garderobu. Čak i prije nego što su se me¬đusobno upoznali, bio je jedan od njih, službeno potvrđen član kluba ljudi visokih postignuća. — Mama i tata, ovo je Heath Champion. Znam što mislite. I meni je zvučalo lažno. Ali rodio se kao Campione, a morate priznati daje prezime Champion dobro za marketing. — Veoma dobro za marketing — rekla je Kate odobravaju¬ći. Njezina omiljena narukvica, izgravirana i zlatna, zveckala je uz Naninu staru narukvicu srećonošu. Istodobno je uputila Annabelle ispitivački pogled, ali Annabelle se pretvarala da ga ne vidi jer još uvijek nije bila smislila kako će objasniti zašto se muškarac kojega su znali kao njezinog najvažnijeg klijenta po¬javio kao njezin pratitelj. Večeras je Kate bila odjevena ujedan od svojih St. John plete¬nih kostima i boja šampanjca savršeno joj se slagala s pepeljasto-plavom kosom, koju je otkad Annabelle pamti nosila poput paž frizure Gene Rowlands. Na njezinom tati bio je omiljeni mor-narskomodri blejzer, bijela košulja i siva kravata u istoj boji kao ono stoje ostalo od njegove kovrčave kose. Nekoć je bila crven-kastokestenjasta poput njezine. Pribadača s američkom zastavom krasila mu je ovratnik, i kad gaje zagrlila osjetila je onaj poznati miris koji ju je podsjećao na taticu: Brut pjenu za brijanje, dašak kemijske čistionice i dobro izribanu kožu kirurga. Heath se počeo dugo i energično rukovati. — Kate, Chet, drago mije. Premda se Annabelle već prije našla s roditeljima na doručku njezina braća su tek prije nekoliko sati doletjela i sad su se grleći pozdravljali. Doug i Adam naslijedili su od Kate dobar izgled. Bili su plavokosi i plavooki, ali nisu naslijedili njezinu sklonost da oko struka nose nekoliko dodatnih kilograma. Večeras su po¬sebno zgodno izgledali, nepopustljivi i uspješni. — Doug, ti si računovođa, jesam u pravu? — U Heathovu po¬ gledu vidjelo se poštovanje. — Čuo sam da si postao potpredsjed¬


nik u Revnoldsu i Peateu. Bogme dojmljivo. A Adam... vrhun¬ ski stručnjak kardiolog u St. Louisu. Počašćen sam. Njezina braća su bila jednako tako počašćena i muškarci su se prijateljski potapšali po ramenu. — Čitao sam o tebi u novi¬nama... — Stekao si popriličnu reputaciju... — .. .imaš nevjerojatan popis klijenata. Njezina šogorica koristila je parfem poput sredstava za uni¬štavanje gamadi pa ju je Annabelle zagrlila zadnju. Pretjerano preplanula, napadno našminkana i pothranjena, Candace je na sebi imala kratku crnu haljinu bez naramenica kojom je istica¬la isklesane ruke i vitke listove. Njezine dijamantne naušnice bile su gotovo jednako velike kao naušnice Seana Palmersa, ali Annabelle je još uvijek smatrala da nalikuje na konja. Heath je Candace uputio svoj dvostruki urokljivi-seksi osmi¬jeh i patentirani otvoren i iskren pogled. - Opa, Doug, kako će ružnom tipu poput tebe uspjeti osvojiti takvu ljepoticu? Doug, koji je bio potpuno svjestan svoga dobroga izgleda, samo se nasmijao. Candace je koketno zabacila svoje mahagoni ekstenzije. — Pitanje glasi... kako je djevojka poput Annabelle uspjela nagovoriti muškarca poput tebe da se priključi našoj maloj obiteljskoj zabavi? Annabelle se slatko osmjehnula. — Obećala sam mu da me poslije može vezati i bičevati. Heath je uživao u tome, ali njezina majka je otpuhivala. — Annabelle, nisu svi ovdje upoznati s tvojim smislom za humor. Annabelle je pozornost usmjerila prema strankinji u prostoriji, Adamovom zadnjem ljubavnom uspjehu. Poput ostalih, uklju¬čujući i njegovu bivšu ženu, ova je bila iznimno dotjerana i pri¬vlačna, bez ženskih atributa, s tamnosmeđom ravno ošišanom paž frizurom i bez imalo šarma. Samo pogled na te tanke usnice bez osmijeha dao je do znanja daje njezin brat izabrao još jednu ženu emocionalnog robota. — Ovo je doktorica Lucille Menger. — Zaštitničkijoj je preba¬cio ruku preko ramena. — Naša veoma nadarena patologinja. Sjajan posao si izabrala, Lucy. Nemaš velike potrebe brinuti o tak-tičnom ophođenju liječnika prema bolesnicima.


Heath joj je uputio megavatski osmijeh. — Čini se da smo vi i ja večeras jedini autsajderi pa će biti bolje da se držimo zajed¬no. Koliko smo mi upoznati, ovi ljudi mogli bi biti i serijske ubojice. Njezini roditelji i braća su se smijuljili, ali Lucille se doima¬la tajanstveno. Napokon joj se magla u mislima razišla. O, pa to je samo šala. Annabelle je brzo pogledala Kate, ali osim kratkog trzaja obrve ništa drugo se nije moglo pročitati s lica njezine majke. Annabelle je postajala sve ljućom. Njezin brat imao je dosje takvih izabranih lumena koji ne znaju za šalu, a je li se itko ikada pokušao uplitati u život dr. Adama? Ne, nisu. Samo u Annabellin. Heath se doimao pokajnički poput djeteta. — Bojim se daje to bila ružna šala. Činilo se daje Lucille pao kamen sa srca kad je shvatila da se ne radi o njoj. Kate je za okupljanja Granger obitelji u Chicagu uvijek rezer¬virala privatnu blagovaonicu na drugom katu. Ukrašena poput engleskog plemićkog dvorca, s ulaštenim mjedom i zastorima od satinirane tkanine s cvjetnim uzorcima cica, prostorija je pru¬žala ugodan osjećaj za sjedenje pokraj prozora u kamenu uz za¬ljev koji je gledao na Delaware Place, gdje su se smjestili popi¬ti koktele i uručiti rođendanske darove. Doug i Candace su joj darovali poklon bon za potpunu promjenu izgleda u obližnjem salonu. Zna se kome je ta zamisao pala na pamet. Adam joj je darovao novi DVD, uz zbirku video vrpci za vježbu, i hvala mu na tome. Kad je razmotala dar koji je dobila od roditelja našla je skupo modro odijelo koje ni mrtva ne bi obukla na sebe, ali nije ga mogla vratiti jer gaje Kate naručila iz svog najdražeg butika za zaposlene žene u St. Louisu, i direktorica bi vrištala. — Svakoj ženi, kako postaje sve starija, potrebno je poslovno odijelo — rekla je njezina majka. Heath je iskrivio usnice. — Imam i ja dar za Annabelle. Na¬žalost, neće biti gotov do ponedjeljka. Candace je željela čuti pojedinosti, ali odbio je reći nešto više. Kate više nije mogla zadržati znatiželju zbog čega je on tu. -Nikada nam ne smeta kad se Annabelle pojavi bez pratnje, prem¬da ona kaže da se zbog toga osjeća kao peti kotač. Kao njezin klijent zacijelo joj nemaš obvezu biti pratnja, ali... Dakle, moram li ti reći da nanije drago što si nam se pristao priključiti...? Završila je rečenicu, na kraju koje je upitnik ostao visjeti u zraku. Annabelle se nadala da će Heath nekako stati na kraj pretpostavci njezine majke da ju je dopratio


iz samilosti, ali on je radije zaigrao na kartu šarma. — Zadovoljstvo mije. Radovao sam se susretu sa svima vama. Annabelle mi je ispričala doista nevjerojatne priče o vašoj karijeri u bankarstvu, Kate. Za jednu ženu, Kate, bili ste pravi pionir. Kate se posve raznježila. - To ne znam, ali reći ću daje ženi tad bilo mnogo teže nego danas. Stalno govorim Annabelle da ne zna koliko je sretna. U današnje vrijeme jedine prepreke koje stoje na putu ženina uspjeha su one koje ona sama stvori. Žamor. Očito ste je dobro poučili - rekao je Heath spremno. Pravo čudo stoje sve uspjela stvoriti u tako kratkom vremenu. Sigurno ste strašno ponosni na nju. Kate se ozbiljno zagledala u Heatha vidjeti šali li se on to. Candace se smijuljila. Annabelle zapravo nije mrzila svoju šo-goricu, ali ne bi prva stala u red ako bi se ispostavilo da treba donirati bubreg za Candace. Kate je preko naslona stolca ispružila ruku i potapkala Annabelle po koljenu. Taktično rečeno, Heath. Moja kći uvi¬jek je bila slobodna duha. Večeras divno izgledaš, dušo, premda je velika šteta što tu haljinu nisu imali u crnoj boji. Annabelle je uzdahnula. Heath se osmjehnuo, a potom po¬zornost svratio na Candace koja se na kožnoj počivaljki smje¬štala između njega i Douga. - Koliko shvaćam vi i Doug imate nadarenog malog klinca. Nadarenog? Najviše što je Annabelle o Jamisonu rekla jest to daje naučio privlačiti pozornost ostalih piškeći po tepihu u dnevnom boravku. Ali klan Grangerovih je to progutao. Kate je cvjetala. -Jako me podsjeća na Douga i Adama kad su bili njegovih godina. Sićušnih penisa? ■ - Dajemo ga na provjeru - rekao je Doug. - Ne želimo da se dosađuje u školi. Voli sat zaštite prirode. - Čuperak Candacene ekstenzije za¬lijepio joj se za sjajilo za usnice, ali ona to, čini se, nije primje¬ćivala. - Učimo ga reciklirati. Nevjerojatno kakvu dobru koordinaciju ima za jednog tro-godišnjaka - dodao je Adam. - Bit će pravi sportaš. Kate se majčinski ponosno pravila važnom. — Doug i Adam su isto bili plivači. I Annabelle je bila plivačica. I Annabelle je plivala. - Kate je zakačila pramen plave


kose iza uha. - Nažalost, plivanjem se nije bavila koliko nje¬ zina braća. U prijevodu: Annabelle nikada nije osvojila nijednu meda¬lju. -Ja sam se samo zabavljala - promrmljala je, ali nitko na to nije obraćao pozornost jer se njezin otac odlučio uključiti u razgovor. -Ja za Jamisona smanjujem svoju staru golf palicu. Nikada nije prerano zainteresirati ih za igru. Candace se upustila u opis Jamisonovih akademskih podvi¬ga i gospodin Sarmer je na sve imao prave odgovore. Kate se s puno ljubavi odnosila prema sinovima. Doug i Adam su već s četiri navršene godine čitali. Ne samo riječi, nego cijele odlom¬ke. Bojim se daje Annabelle trebalo malo više. Ne mislim daje bila spora, nije uopće, ali teško je sjedila mirno. Još uvijek se ništa po tom pitanju nije promijenilo. Mali poremećaj smanjene pozornosti ne znači nužno nešto loše - rekla je Annabelle, osjećajući potrebu da se ubaci. - Barem ti pruža širok raspon zanimanja. Svi su se netremice zagledali u nju, čak i Heath. Prema oče¬kivanju. Za manje od pola sata napustio je stol gubitnika i za stalno se preselio kod cool klinaca. Agonija se nastavila kad su stigli aperitivi i kad su se ponovno smjestili oko stola postavlje¬na bijelim platnenim stolnjakom, s ružičastim ružama i srebr¬nim svijećnjacima. - Dakle, Krumpiru, kad dolaziš u St. Louis vidjeti novo krilo na odjelu za kardiologiju? - Adam je sjeo po¬kraj nje, a njegova pratiteljica njemu sučelice. — Da vidiš kako je bilo smiješno, Lucille, kad je Annabelle zadnji put bila kod nas u posjetu, netko je u hodniku ostavio kantu. Annabelle se ras¬pričala, kao i obično, pa je nije vidjela. I pljus! Svi su se smijali, kao da priču nisu već barem desetak puta čuli. Sjećaš se one zabave na kojoj smo bili prije naše zadnje go¬dine na faksu? dobacio je Doug. - Pomiješali smo sva preostala pića i izazivali Krumpir da sve to iskapi. Bože, mislio sam da nikad neće prestati bljuvati. O, da, slažem se, to su neka lijepa sjećanja. - Annabelle je iskapila vino iz čaše. Na svu sreću više ih je zanimalo ispitivati Heatha nego mučiti nju. Doug je želio znati razmišlja li o otvaranju ureda u L.A.-ju. Adam gaje pitao je li našao još neke partnere. Njezinoga oca zanimalo je kako igra golf. Svi su se složili da su


marljivost, jasno postavljeni ciljevi i gladak zamah bile tajne koje su vodile do uspjeha. Do trenutka kad su se zadubili u glavno jelo mogla je vidjeti da se Heathu njezina obitelj svidjela jednako koliko i on njezinoj obitelji. Ali Kate još nije bila zadovoljila svoju znatiželju zašto se po¬javio kao njezina pratnja. - Reci nam kako napreduje tvoja po¬traga za ženom. Koliko shvaćam, radiš s dvije posrednice. Annabelle je to odlučila okončati. -Jednom. Ja više ne radim za njega. Njezina braća su se nasmijala, ali Kate ju je oštro pogleda¬la preko peciva. Annabelle, ti doista imaš jako bizaran smi¬sao za šalu. Ne šalim se - rekla je. - S Heathom je bilo nemoguće ra¬ diti. Neugodna tišina zavladala je za stolom. Heath je slegnuo ra-menima i odložio vilicu. - Čini se da nisam mogao ostati na visini zadatka, a Annabelle baš ne tolerira mnogo gluposti kad je riječ o poslu. Njezina obitelj je zinula, svi osim Candace, koja je dokrajči¬la treći chardonnav i zaključila kako je vrijeme započeti svoju omiljenu temu razgovora. - To nikada nećeš čuti ni od koga od njih, Heathe, ali obitelj Grangerovih je stara, stara obitelj iz St. Louisa, ako znaš što time želim reći. Heath je prstima obujmio stapku vinske čaše. — Nisam baš siguran da znam. Koliko god se Annabelle svidjela promjena teme, poželjela je daje Candace izabrala nešto drugo. Ni Kate nije bilo drago, ali budući da se Candace odlučila nedolično ponašati umjesto Annabelle, samo je zamolila Lucille da joj doda sol. Sol dovodi do visokoga krvnoga tlaka. - Lucille je osjećala dužnost to spomenuti. Zanimljivo. - Kate je preko nje posegnula do solnjače. Grangerovi su jedna od izvornih pivarskih obitelji - rekla je Candace. — Doslovno su naselili grad. Annabelle je prigušila zijevanje. Ali Heath je ostavio prvoklasno rebarce kao bi posvetio Candace punu pozornost. Ma nemoj mi reći? Candace, rođeni snob, bila je više nego sretna što može poja¬sniti. - Moj svekar je čekao dok diplomira da objavi kako će se baviti medicinom, a ne pivom. Njegova obitelj bila je prisiljena prodati Anheuseru-Buschu. To je očito bila priča za novine.


Mogu misliti. - Heath je preko stola piljio u Annabelle. -Ništa ti to meni nisi spominjala. Nitko od njih to ne spominje - urotnički je prošaptala Candace. - Sram ih je što su rođeni bogati. Nije nas sram — rekao je odlučno Annabellin otac. — Ali Kate i ja oduvijek snio vjerovali u vrijednost marljivoga rada. Nismo imali namjeru odgajati djecu koja će samo brojiti novac na svojim štednim zakladama. Budući da nitko od njih nije mogao doći do novca u za¬kladama dok ne budu imali otprilike stotinu trideset godina, Annabelle nikada nije shvatila koga vraga se tome pridavalo to¬liko važnosti. Vidimo jako mnogo mladih koji se upropaste na taj način — rekla je Kate. Candace je imala otkriti još jednu poslasticu. - Očito se pri¬lična prašila podigla kad je Chet kući doveo Kate. Grangerovi su to shvatili kao nedostojnu ženidbu, ispod svog ranga. Umjesto da se uvrijedi, Kate je izgledala samodopadno. -Chetova majka bila je grozan snob. Sirotica, nije si mogla pomo¬ći. Bila je proizvod te uskogrudne kulture pripadnika otmjenih krugova St. Louisa, zbog čega sam se ja jako trudila, posve uza¬ludno, mogla bih dodati, odgovoriti Annabelle od toga da bude debitantica. Možda je moja obitelj pripadala radničkoj klasi, Bog zna daje moja majka to bila, ali... — Da se nisi usudila reći jednu ružnu riječ o Nani! — Annabelle je nabola zelenu mahunu. - .. .ali ja sam poput svih drugih znala čitati bonton - nastavila je nesmetano Kate - i nije mi dugo tre¬ balo da se uklopim medu ugledne i moćne Grangerove. Chet je ponosno pogledao Kate. — Moja majka je, sve do svoje smrti, više marila za Kate nego za mene. Heath nije skidao pogleda s Annabelle. - Bila si debitantica? Kralježnica joj se ukočila i podignula je bradu. - Sviđale su mi se haljine i u to vrijeme mi se to učinilo dobrom zamisli. Ne sviđa ti se? Heath se nasmijao i nastavio se smijati toliko dugo daje Kate morala iz torbe izvući maramicu i pružiti mu kako bi mogao obrisati oči. Iskreno govoreći, Annabelle nije vidjela ništa što bi bilo tako urnebesno smiješno.


Candace je, nimalo mudro, dopustila konobaru da joj doto¬ci vino u čašu. - A tu je još i River Bend, kuća u kojoj su svi odrasli... Heath je dobacio zabavljajući se. — Tvoja kuća je imala naziv? — Nemoj mene gledati - odvratila je Annabelle. — To je bilo prije moga rođenja. — River Bend je bio posjed, ne samo kuća — objasnila je Candace. -Još uvijek ne možemo sasvim vjerovati daje Chet na¬govorio Kate da prodaju imanje, premda njihov dom u Naplesu treba vidjeti da bi se u nj povjeravalo. Heath se ponovno od sveg srca nasmijao. — Ideš mi na živce — rekla je Annabelle. Candace je nastavila s opisom ljepota River Benda pa je Annabelle postala nostalgična, premda je Candace zaboravila spomenuti propuh s prozora, kamine iz kojih se dimilo i česte zaraze miševima. Napokon je čak i Dougu bilo dosta slušati pa je promijenio temu. Heathu su se svidjeli Grangerovi, svi do jednoga, osim Candace koja je bila uobražena gnjavatorica, ali ona je mora¬la živjeti u Annabellinoj sjeni pa je bio spreman biti tolerantan. Dok je gledao oko stola vidio je kao stijenu stabilnu obitelj o kakvoj je sanjao još kao dijete. Chet i Kate bili su divni roditelji koji su se posvetili tome da od svoje djece stvore uspješne odrasle ljude. Annabelle je izluđivalo zadirkivanje braće, činili su sve da bi joj zagorčati život, ali kao najmlađe dijete i jedino žensko, sa¬svim očito im je bila ljubimica pa je promatrati Adama i Douga koji se ne baš suptilno natječu koji će joj više privući pozornost bilo jedna od najsvjetlijih točaka ove večeri. Složenost odnosa između majke i kćeri nije mogao shvatiti. Kate je bila zanovi-jetalo, ali ispričavala se Annabelle kad god je mogla, i osmjehi¬vala joj se kad ova nije gledala. A što se Cheta tiče... Njegovo lice puno dragosti nije ostavljao dvojbe po pitanju tko je mala tatina djevojčica. Dok je preko stola gledao u nju, u grlu gaje stezalo od pono¬sa. Nikada mu nije izgledala tako lijepo ni tako seksi, ali njegove misli su, čini se, uvijek išle u tom smjeru. Njezina gola ramena obasjavala je svjetlost svijeće i poželio je liznuti pjegice razasute po tom dražesnom nosiću. Vrtlozi njezine sjajne kose podsjetili su ga na jesenje lišće i prsti su ga svrbjeli od želje daje raskuštra. Da nije bio toliko zaokupljen svojim staromodnim pogrešnim pretpostavkama kakva treba biti žena trofej, bio bi još prije ne¬koliko mjeseci shvatio koje mjesto ona zauzima u njegovu ži¬votu. Ali bila je potrebna prošlotjedna zabava da mu otvori oči. Annabelle ih je


sve usrećivala, uključujući i njega. Uz Annabelle se sjetio da se život živi i da nije sve u poslu, daje smijeh jedna¬ko dragocjen kao ugoda koju pruža osjećaj novca. Otkazao je važne jutarnje dogovore da joj izabere zaručnički prsten, od samo dva i pol karata jer su njezine ruke bile male pa bi nakon cjelodnevna teglenja tri karata možda bila preumorna noću skinuti odjeću sa sebe. Točno je isplanirao kako će je za¬prositi i jutros je aktivirao prvi dio toga plana. Unajmio je paradni orkestar sveučilišta Northwestern. Točno je predvidio kako će se sve razvijati. Ali sad je bila ljuta pa ju je morao navesti da zaboravi na to jer se sve do prije nekoliko tjedana namjeravao vjenčati s Delanev Lightfield. Bio je prilično uvjeren da ga Annabelle voli. Ona ništarija Dean Robillard mu je to potvrdila, nije li? Ako i nije bio u pravu, naveo bije da ga zavoli... još večeras. Ljubit će je dok ne ostane bez daha, odnijeti uz stepenice do spavaće sobe na tavanu, okrenuti Nanu prema zidu i voditi s njom ljubav sve dok oboje ne ostanu bez svijesti. Nakon toga će uslijediti puni brodovi cvijeća, neki krajnje romantični izlasci i masa strastvenih telefonskih poziva. Kad bude potpuno siguran daje slomio njezin posljednji otpor pozvat će je na posebnu ve¬čeru u vrhunski restoran Evanston's. Kad bude opijena dobrom hranom, šampanjcem i svjetlošću svijeća reći će joj da želi vi¬djeti stara mjesta na koja je izlazila tijekom studiranja i predlo¬žit joj šetnju oko sveučilišta Northwestern. Usput će je uvući u jedan od onih velikih nadsvodenih prolaza, poljubiti je, vjero¬jatno je malo i zašlatatijer, koga on to zavarava, nije bilo nači¬na da poljubi Annabelle a da je ne dotakne. Napokon će doći do obale jezera uz sveučilište gdje će ih čekati paradni orkestar Northwesterna koji će svirati neku staru romantičnu stvar. On će kleknuti na koljeno, izvaditi prsten i zaprositi je. Držao je on tu sliku u glavi, prožvakao je, a potom je uz bolno žaljenje odbacio. Neće biti paradnog orkestra, neće biti prošnje pokraj obale jezera, čak ni prstena da zapečati pravi tre¬nutak kad je upita hoće li se udati za njega jer prsten kojega je izbrao neće biti gotov do sljedećeg tjedna. Odustajao je od svog savršenog plana zato stoje, nakon stoje upoznao obitelj Granger i vidio koliko mnogo znače jedni drugima i koliko Annabelle znači njima, znao da i oni moraju biti dio toga. Konobar je nestao nakon što im je poslužio svježu kavu i de¬sert. Na drugoj strani stola Annabelle je siktala na vrhunskog kirurga kardiologa u St. Louisu koji je


pramen njezine kose oba¬vio oko prsta i rekao kako joj ga neće pustiti dok svima ne ispri¬ča kako se upiškila u gaće na rođendanskoj zabavi neke Laurie. Heath je ustao. Adam je pustio Annabellinu kosu, a ona ga je nogom udarila ispod stola. -Joj! - Adam je protrljao nogu. - To boli! Baš mi je drago. Djeco... Heath se osmjehnuo. Sviđalo mu se to. - Nadam se da nitko nema ništa protiv, ali ja imam nekoliko stvari za reći. Kao prvo, sjajni ste. Hvala vam što ste mi dopustili da budem dio ove ve¬čeri. Uslijedilo je zborno — Daj daj — popraćeno zveckanjem vinskih čaša. Samo je Annabelle ostala tiha i sumnjičava, ali to što se spre-mao reći trebalo je odagnati tu namrgodenost s njezina lica. Nisam imao te sreće da odrastem u obitelji poput vaše. Mislim da svi vi znate koliko ste sretni što imate jedni druge. -Piljio je u Annabelle, ali ona je pokušavala naći svoj ubrus ko¬jega je Adam ispod stola pružio Dougu. Čekao je da ona podi¬gne glavu. Prošlo je gotovo pet mjeseci otkad si u onom groznom žutom kostimu upala u moj ured, Annabelle. Za to vrijeme pre¬okrenula si moj život naopačke. Kate je ispružila ruku i narukvice su zvecnule. — Samo ako budeš strpljiv, sigurna sam da će dati sve od sebe da sve bude kako valja. Annabelle je izuzetno vrijedna radnica. Dopuštam da možda nisi naviknut na njezine metode, ali ona je čovjek na mjestu. Doug je naglim pokretom iz džepa izvukao nalivpero. - Prije no što odem namjeravam pregledati njezine bilješke. Uz malo reorganizacije i s čvršćom rukom na uzdama njezino poslovanje trebalo bi se u tren oka stabilizirati. Annabelle je stavila ruku na bradu i uzdahnula. Ne radi se o Savršeno za vas - rekao je Heath. Blijedo su ga pogledali. Preimenovala je tvrtku — objasnio je strpljivo. — Više se ne zove Vjenčanja Myrna. Nazvala ju je Savršeno za vas. Adam je zbunjeno piljio u nju. -Je li to istina? Candace je popravila naušnicu. — Nisi li mogla naći nešto zvučnije, nešto što će više privući pozornost? — Ne sjećam se da sam za to čuo — rekao je Doug. — Ni ja. — Chet je odložio šalicu s kavom. — Meni tu nitko ništa ne govori.


—Ja sam ti rekla - odgovorila je Kate zajedljivo. - Nažalost, nisam to objavila na programu na kojemu prikazuju golf. — Kakva je to tvrtka? - upitala je Lucille. Dok je Adam objašnjavao da se njegova sestra bavi bračnim posredovanjem, Doug je izvukao svoj BlackBerrv. — Uvjeren sam da ti nije palo na pamet ispitati zaštitu zaštitnog znaka. Heath je shvatio da gubi njihovu pozornost pa je progovo¬rio glasnije. — Sto vam zapravo želim reći... dok nisam sreo Annabelle, mislio sam da sam shvatio svoj život, ali njoj nije trebalo dugo da mi ukaže kako sam u svojim kalkulacijama na¬činio neke ozbiljne pogreške. Kate se lecnula. - O, Bože. Znam da nije uvijek taktična, ali ne misli ona ništa loše. Annabelle je podignula Adamovu ruku i pogledala u sat na zapešću. Heath je poželio da ima malo više povjerenja u njega. — Znam da svi vi shvaćate koliko je Annabelle posebna — rekao je — ali ja je ne poznajem toliko dugo pa mije trebalo vremena da to shvatim. Annabelle je krenula prema sivoj mrlji na stolnjaku. — Samo zato što sam bio spor da to odmah shvatim — rekao je — ne znači da sam glup. Prepoznajem kakvoću kad je vidim, i Annabelle je jedna doista nevjerojatna žena. — Sad mu je po¬ svetila punu pozornost i osjetio je ono poznato naviranje adre¬ nalina koje je označavalo zadnje trenutke prije nego što sklopi posao. - Znam da ti je danas rođendan, dušo, što znači da bi ti trebala biti ta koja dobiva dar, a ne ja, ali osjećam se pohlepno. — Okrenuo se, najprije jednom kraju stola, a potom drugom — Chet, Kate, želio bih vas zamoliti da mi dopustite uzeti vašu kćer za ženu. U prostoriji je neočekivano zavladala tišina. Svijeća je zatrepe-rila. Žlica je zveknula od tanjur. Annabelle je sjedila nepomično dok se ostali dio obitelji postupno vraćao u život. — Zašto bi se želio oženiti Annabelle? — zajaukala je Candace. — Ali mislio sam da ste... — O, dušo... — Nju oženiti?


— Našu Annabellu? — Nikad nam ništa nije govorila o... Kate je posegnula po papirnate maramice. — Ovo je najsretniji trenutak u mom životu. — Moje dopuštenje imaš, Champione. Cerekajući se, Doug se protegnuo preko stola i gurnuo majku. — Neka to bude vjenčanje za Božić, prije nego što shvati u što se uvalio i ne predomisli se. Heath je bio usredotočen na Annabelle, ostavljajući joj vre¬mena da se prilagodi. Usne su joj oblikovale zakrivljenu elipsu, a oči se pretvorile u lokvice razlivenog meda... potom su joj se spojile obrve. — O čemu ti to govoriš? U najboljem slučaju očekivao je radostan uzdah. - O tome da te želim ženiti — ponovio je. Namrgodila se još zlokobnije i prisjetio se kako je Annabelle rijetko kad činila ono stoje od nje očekivao. Trebao se toga sje¬titi prije nego je ustao. — A kad si došao do tog tajanstvenog otkrića? — upitala je. — Nemoj mi reći, pusti me da pogodim. Večeras, nakon što si upoznao moju obitelj. — Pogrešno. - Tu je barem bio na čvrstom terenu. — Nego kad? — Prošli vikend, na zabavi. U očima joj se zrcalila nevjerica. - Zašto mi onda tad ništa nisi rekao? Prekasno, shvatio je da je trebao ostati pri svom prvotnom planu, ali nije dopustio sebi da ga uhvati panika. Sili se uvijek treba suprotstaviti silom. - Tek nekoliko sati prije prekinuo sam s Delanev. Činilo mi se malo preuranjenim. — Sve ovo čini se malo preuranjenim. Kate se rukom oslonila na stolnjak. — Annabelle, postaješ raz-dražljiva. — To ne objašnjava kako se osjećam. — Lecnuo se kad je Annabelle naglo ustala sa stolca. -Je li netko čuo daje spome¬ nuo riječ koja počinje na LJ2 Ja nisam. Samo tako gaje stjerala u škripac. Je li on zbilja pomislio da ona to neće primijetiti? Je li zbog toga to odlučio učiniti pred Tijezinom obitelji? Počeo se znojiti. Ako ovo ne izvede kako treba, čitav posao će propasti. Znao je što mora učiniti, ali iz¬gubio se u presudnom trenutku, kad mu je najviše trebalo ostati hladne glave. - Angažirao sam paradni orkestar Northwestern.


Njegovo otkriće bilo je dočekano zapanjujućom tišinom. Napravio je budalu od sebe. Annabelle je tiho i dostojanstve¬no odmahnula glavom, što gaje iživciralo. - Ti nisi pri sebi. Da si to barem učinio u četiri oka. Annabelle - Katein vrat postajao je sve crveniji. - Samo zato što Heath ne želi svoje najintimnije osjećaje iznijeti pred virtu¬ alnim strancima ne znači da nije zaljubljen u tebe. Postoji li na svijetu netko tko tebe ne bi zavolio? Annabelle nije odvajala pogleda od njegova. — Evo što sam naučila o pitonima, majko. Katkad je važnije obratiti pozornost na ono što ne kažu nego na ono što kažu. Kate je ustala. - Previše si uzrujana da bi sad o tome razgova¬rala. Heath je divan čovjek. Pogledaj samo kako se dobro ukla¬pa. Pricekaj do sutra, kad se budeš imala priliku ohladiti, a onda vas dvoje možete popričati o tome. Ne troši riječi uzalud - promrmljao je Doug. — Dovoljno ti je samo je pogledati i znati da će uprskati. Daj, Krumpiru - preklinjao je Adam. - Reci tom tipu da ćeš se udati za njega. Barem jednom u životu učini nešto pa¬metno. Zadnje stoje Heathu bilo potrebno bila je pomoć njezine braće. Takve tipove si trebao imati uz sebe u streljačkom zaklo¬nu, ali ne u blizini razjarene ženske osobe. Zaprositi je pred nje¬zinom obitelji bila je najgora zamisao koju je imao u životu, ali i prije su se njemu znali izjaloviti planovi pa se uspijevao izvu¬ći. Trebao ju je samo pustiti na miru... i izbjeći jedinu temu o kojoj će ona najviše željeti razgovarati. DVADESET DRUGO POGLAVLJE Annabelle je požurila u napušteni hodnik. Sa zvučnika je dopirala lagana glazba i romantično svjetlo bacalo je umirujući sjaj preko granitnih zidova, ali nije se mogla prestati tresti. Mislila je da joj je Rob slomio srce, ali ta bol nije bila ništa u usporedbi s boli koju je sad osjećala. Kad je prošla bla¬govaonicu spotaknula se u kutku u kojemu su namještaj činili dvosjed i dva Sheraton stolca. Heath je išao za njom, ali ona mu je bila okrenuta leđima, a on je bio dovoljno pametan da je ne dotakne. Prije nego kažeš nešto za čim ćeš požaliti, Annabelle, dopu¬ sti da ti predložim uključiti faks kad stigneš kući. Šaljem ti račun


iz draguljarnice, za veoma veliki dijamantni prsten. Pogledaj kad sam ga naručio. U utorak, prije četiri dana. Dakle, govorio je istinu kad je rekao kako ju je odlučio ženiti one večeri kad je održana zabava. Nije je to smirilo. Premda je znala da on u sebi ima tu emotivnu rupu, pomislila je kako bi mogla spriječiti da se nikada ne skotrlja u nju. Čuješ li što ti govorim - upitao je. - Već sam te odlučio že¬niti prije nego sam upoznao bilo koga iz tvoje obitelji. Oprosti što mi je tako dugo trebalo da se zbrojim, ali kako si spretno primijetila, ja sam kreten, i sve što sam večeras učinio dokaz je da si u pravu. Trebao sam najprije razgovarati samo s tobom, ali pomislio sam kako bi njima puno značilo da budu dio toga. Očito sam pretjerao. Nije ti palo na pamet da ću te odbiti, je li? - Piljila je nijemo u svoj blijedi uplakani odraz u zrcalu. - Bio si toliko siguran da sam do ušiju zaljubljena u tebe da nisi čak ni trunka oklijevao. Prišao je iza nje, i stao tako blizu daje osjećala vrelinu nje¬gova tijela. - Nisi li? Mislila je da je jako pametno postupila kad se pred njim vje¬šala po Deanu, ali prozreo je njezinu glumu i sad joj je, uz osta¬lo, ukrao ono stoje preostalo od njezina ponosa. —Jesam, ali što onda? Lako se zaljubim. Na svu sreću jednako tako lako i pre-bolim. — Kakva laž. — Ne govori to. Napokon se okrenula licem prema njemu. — Poznajem te mnogo bolje no što misliš. Vidio si kako sam se slagala s deč¬kima na zabavi, i tad si shvatio da bih ti bila dovoljan poslovni dobitak kojim bi nadoknadio to što nisam divna. — Prestani se omalovažavati. Ti si najljepša žena koju sam ikada upoznao. Možda se mogla nasmijati njegovoj pravoj drskosti da nije tako jako boljelo. — Prestani lagati. Ja sam kompromis, što znamo oboje. — Nikada ne činim kompromise — odvratio je. — I sasvim si¬ gurno ne činim kompromis s tobom. Katkad dvoje ljudi odgo¬ vara jedno drugome, a upravo to se nama dogodilo. Bio je veoma okretan na jeziku, ali nije mu mogla dopusti¬ti da dopre do nje. — To sad počinje imati smisla. Ne vjeruješ u prekoračenje posljednjih rokova. Približava se tvoj trideset peti rođendan. Vrijeme je za požuriti, nije li tako? Na zabavi si vidio da bih ti mogla biti poslovan dobitak. Sviđa ti se biti sa mnom. A potom si večeras saznao da sam rođena pod sretnom zvijezdom koju tražiš. Pretpostavljam da ti je to


predstavljalo vrhunski do¬bitak. Ali nešto si zaboravio, nisi li? - Natjerala se pogledati ga u oči. - A stoje s ljubavlju? Sto s tim? Shvatio je što želi reći. - Što s tim? Obrati pozornost jer kre¬ćem od vrha. Lijepa si, svaki djelić tebe. Sviđa mi se tvoja kosa, njezin izgled i opip. Volim je dodirivati, mirisati. Sviđa mi se kako zavrneš nosom kad se smiješ. Svaki put se tome nasmijem. Volim te gledati dok jedeš. Katkad ne možeš dovoljno brzo tr¬pati hranu u usta, ali kad te razgovor počne zanimati zaboraviš na sve ispred sebe. Bog mi je svjedok da volim voditi ljubav s tobom. Ne mogu o tome čak ni pričati a da te ne poželim. Sviđa mi se tvoja samilosna privrženost seniorima. Sviđa mi se kako marljivo radiš... — Nije prestajao govoriti, koračajući po malom četvrtastom tepihu i nabrajajući njezine vrline. Počeo je opisivati njihovu budućnost, prikazujući ružičastu sliku njihova zajedničkog života u njegovoj kući, zabave koje će priređivati, odmora na koji će odlaziti. Čak je imao smjelosti spomenuti djecu, na stoje skočila. Prestani! Prestani s tim. - Stisnula je šake. - Rekao si sve osim onoga što trebam čuti. Hoću da voliš mene, Heathe, a ne moju groznu kosu ili način na koji se ophodim prema tvojim klijentima ili činjenicu da imam obitelj o kakvoj si oduvijek sa¬ njao. Hoću da voliš mene, a ti ne znaš kako, znaš li? Nije čak ni trepnuo. - Slušaš li ti mene uopće? Svaku riječ. Prodorno ju je pogledao nastojeći je obasuti smrtonosnim po-vjerenjem. — Pa kako bih mogao ne voljeti te? Da nije bila tako oprezna na njegove trikove mogao ju je pre¬variti, ali njegove riječi nisu izazvale željeni dojam. — Ne znam — rekla je tiho. - Reci mi. Podigao je ruku, ali osjetila je da se koprca. - Tvoja obitelj je u pravu. Ti si prava katastrofa. Što želiš? Samo mi reci što želiš. Želim tvoju najbolju ponudu. Piljio je u nju, netremice, zastrašujuće, nadmoćno. A potom učinio nešto nevjerojatno. Odvratio je pogled. Potišteno je gle¬dala kako ruke gura u džepove i gotovo neprimjetno spušta ra¬mena. — Već je imaš. Ugrizla se za usnicu i kimnula. - Tako sam i mislila. - Potom se udaljila. Nije kod sebe imala novca, ali ipak je ušla u taksi, a potom vozaču rekla daje pričeka dok uđe u kuću i donese mu novac. Njezina obitelj će se svakoga trenutka


spustiti. Prije nego se to dogodi dograbila je kovčeg i počela u njega trpati sve čega se dočepala, ne dopuštajući sebi da razmišlja ni da osjeća. Nakon petnaest minuta bila je u svom automobilu. Nešto prije ponoći, u subotu, Portia je čula za Heathovu prosid-bu kad ju je nazvao Baxter Benton, koji već cijelu vječnost poslužuje u klubu Mavfar i koji je načuo razgovor na zabavi obitelji Granger. Portia je bila sklupčana na kauču, u starom ručniku za plažu i donjem dijelu trenirke, traperice joj više nisu odgova¬rale. Poput žičane ograde bila je okružena morem papirića od bombona i zgužvanih maramica. Kad je spustila slušalicu bila je već na nogama, uzbuđena kako nije bila u nekoliko zadnjih tjedana. Na kraju krajeva, nije izgubila intuiciju. Eto zašto nije mogla naći savršenu ženu za to završno upoznavanje. Kemija koju je onog dana u uredu otkrila između Heatha i Annabelle nije bila imaginarna. Prekoračila je preko ručnika za plažu kojega je ispustila i do¬grabila nepročitan primjerak Tribunea s namjerom da provjeri datum. Njezin ugovor s Heathom isticao je u utorak, za tri dana. Odložila je novine i počela koračati. Kad bi ovo uspjela izvući, možda bi za sobom mogla ostaviti agenciju za bračno posredo¬vanje Power Matches i riješiti se osjećaja neuspjeha. Bila je ponoć pa do jutra nije mogla ništa učiniti. Zagledala se u nered koji se nagomilao oko nje. Žena koja joj je dolazila čistiti prije nekoliko tjedana je dala otkaz, i Portia joj nije našla zamjenu. Na svemu je bio sloj prašine, smeće je ispadalo iz kante i sagove je trebalo usisati. Jučer čak ni na posao nije bila otišla. Nije imalo ni smisla. Nije imala pomoćnice, samo Inez i IT tipa koji je uređivao web stranicu za agenciju Power Matches, obav¬ljajući onaj dio posla koji je nju najmanje zanimao. Dotaknula je lice. Jutros je bila kod dermatologa. Katastrofalno odabran trenutak, ali takav je bio njezin život. Ipak je prvi put u nekoliko zadnjih tjedana osjetila tračak nade. Heath se u subotu večer napio, baš kao što se znao napiti njegov stari. Samo mu je još trebala žena koju bi udarao, i bio bi isti otac. Kad smo već kod toga, stari bi bio ponosan na njega jer je prije nekoliko sati Heath jednoj zadao priličan udarac, možda ne tjelesno, ali emotivno ju je prebio na mrtvo ime. I ona mu je odmah uzvratila. Pogodila gaje tamo gdje najviše boli. Kad je negdje pred zoru pao u krevet požalio je što joj nije rekao da


je voli, što nije rekao ono što je željela čuti. Ali Annabelle nije mogao reći ništa drugo doli istinu. Previše mu je značila. Kad se konačno probudio bila je nedjelja popodne. Teturajući, dovukao se do tuša i glavu u kojoj je sve bubnjalo gurnuo pod vodu. Trebao je sa Seanovom obitelji biti na Soldier Fieldu, ali kad je izišao ispod tuša navukao je na sebe ogrtač, a potom se zaputio u kuhinju i posegnuo za lončićem za kavu. Nije nazvao nijednog klijenta da mu poželi sreću. Nije čak uopće mario za to. Izvukao je šalicu iz ormarića s posuđem i nastojao biti još ogorčeniji na Annabelle. Izbacila gaje iz kolosijeka, što mu se nije svidjelo. Imao je plan, prokleto dobar plan za oboje. Zašto mu nije mogla vjerovati? Čemu joj je trebalo čuti hrpu besmisle¬nog baljezganja? Djela su govorila više od riječi i, da su u braku, on bi joj na svaki mogući način pokazao koliko mu je stalo. Dočepao se nekakvog aspirina i nestao niz stube do svoje sku-pocjene, oskudno namještene multimedijske prostorije kako bi ulovio nekoliko igara. Nije bio odjeven, nije se obrijao i nije jeo, i ni za što ga nije bilo briga. Kad je počeo mijenjati sportske kanale pomislio je na to kako gaje njezina obitelj napala kad je ona izišla. Kao jato pirana. — Kakva je tvoja igra, Champione? — Voliš lije ili ne voliš? — Nitko tko povrijedi Annabelle neće proći olako. Čak gaje i Candace napala. — Sigurno sije rasplakao, a ona mrzi biti uplakana. Napokon je Chet sve rekao: - Najbolje će biti da sad odeš. Ostatak nedjeljnog popodneva pa sve do dugo u noć Heath je prebacivao program sjedne utakmice na drugu ne odgledavsi nijednu do kraja. Cijeli dan se nije javljao na telefon, ali nije želio da netko nazove policiju pa se u razgovoru s Bodiejem uspio opravdati i izmislio gripu. Poslije se popeo na kat i domogao vrećice čipsa. Imao je okus sasušenih mrvica. Još uvijek odjeven u svoj bijeli pamučni ogrtač za kupanje smjestio se u stolac na osami u dnevnom boravku, s novom bocom viskija. Njegov savršeni plan ležao je oko njega u velikom neredu. U jednoj katastrofalnoj noći izgubio je suprugu, ljubavnicu, prija¬teljicu, sve u jednoj osobi. Dugačka samotna sjena parka s po¬kretnim kućicama Beau Vista sporo se nadvila nad njim. Portia se u nedjelju zavukla u svoj stan, i s telefonskom slušali¬com na ramenu pokušavala doznati gdje je Heath. Napokon je uspjela doći do njegove recepcionarke koju je obećala počastiti vikendom u toplicama ako joj uspije saznati


gdje se on nalazi. Žena joj se javila tek u jedanaest iste te večeri. — Bolestan, kod kuće - rekla je. - Na dan odigravanja utakmice. To nitko živ ne može vjerovati. Portia je morala izgovoriti njegovo ime. -Je li Bodie razgo¬varao s njim? Tako smo i doznali daje bolestan. Znači... Bodie je išao provjeriti? Nije. Još uvijek je na povratku iz Teksasa. Kad je Portia spustila slušalicu srce ju je zaboljelo, ali nije se tome mogla prepustiti, ne u ovome trenutku. Ni za trenutak nije povjerovala daje Heath bolestan pa gaje nazvala. Kad joj se javila automatska sekretarica pokušala je ponovno, ali nije bilo odgovora. Još jednom je dotaknula lice. Kako bi to mogla učiniti? A kako ne bi? Požurila je u kupaonicu gdje je prekapala po ladicama sve dok nije našla svoj najveći Hermesov šal. Ipak je oklijevala. Prišla je prozoru i zagledala se u tamu. Dovraga s tim. Heath je dremuckao dok je glas Willieja Nelsona dopirao sa sterea. Negdje oko ponoći začuo je zvono na vratima. Nije se obazirao. Oglasilo se ponovno. Pa još jednom. Kad to više nije mogao podnijeti bijesno je izišao u hodnik, zgrabio teniske i za¬vitlao ih u vata. — Gubi se! - Odlučnim korakom vratio se natrag u prazan dnevni boravak i uzeo čašu viskija koju je bio odložio. Oštro kucanje na prozoru navelo gaje da se naglo okrene... i zapilji u prizor poput onoga iz pakla. —Jebiga! Čaša je pala na pod i razbila se, a viski pljusnuo preko njego¬vih golih listova. — Kog... Lice iz noćne more naglo se sagnulo i sakrilo u ukrasnom gr¬mlju. - Otvaraj ta prokleta vrata! Portia? — Prekoračio je preko razbijena stakla, ali ugledao je samo grane koje su šuštale ispred prozora. Nije mogao izmisliti to tamno zamotano lice lišeno svih ljudskih crta, osim dva oka koja su začuđeno piljila. Vratio se u predvorje i naglo otvorio vrata. Trijem je bio prazan. Čuo je šištanje koje je dopiralo iza grmova. - Pridi. Ne dolazi u obzir. - Čitam Stephena Kinga. Dođi ti ovamo.


Ne mogu. —Ja se ne mičem. Prošlo je nekoliko sekundi. - U redu - rekla je - ali okre-ni se. Dobro. — Nije se pomaknuo. Portia je postupno izišla iz sjene na prilaz. Na sebi je imala dugačak crni kaput i veoma skupi šal omotan oko glave. Držala je ruku na čelu, poput šilta. — Gledaš li? Naravno da gledam. Misliš da sam luđak? Sekunde su otkucavale, a potom je spustila ruku. Bila je plava. Cijelo njezino lice i onaj dio vrata koji je mogao vidjeti. Ne nekakva bljedunjava plavičasta nijansa nego jarko plava, kao Blue Man Group22. Samo joj bjeloočnice i usnice nisu bile plave. Znam - rekla je. — Izgledam kao Strumf. Zatreptao je. - Menije nešto drugo palo na pamet, ali u pravu si. Može li se to oprati? Misliš li da bih ovakva izišla da se moglo? Pretpostavljam da ne bi. To je poseban kozmetički piling na bazi kiseline. Jučer uju-teo su mi ga nanijeli. - Zvučala je ljutito, kao daje on za to bio kriv. - Očito je da nisam namjeravala pokazati lice sve dok to ne iščezne. Ali ipak si tu. Koliko dugo traje taj Strumf? —Još nekoliko dana, a onda se zguli. Jučer je bilo još gore. Teško mije to i zamisliti. I ti si to sebi učinila zato što...? Uklanja mrtve stanice i potiče stvaranje novih. — Ma, nema veze. Pogledom je obuhvatila njegovu neobrijanu vilicu, bijeli ku¬paći ogrtač, gole noge i Gucci cipele. - Ne izgledam samo ja odvratno. Ne može li muškarac katkad sebi uzeti slobodan dan? Nedjelju, usred nogometne sezone? Mislim da ne. - Naglo je prošla pokraj njega u kuću i odmah isključila svjetlo u pred¬vorju. — Moramo ozbiljno porazgovarati. Ne znam zašto. Poslovno, Heath. Moramo razgovarati o poslu. U svakoj drugoj situaciji bije izbacio, ali izgubio je apetit za viskijem i trebao mu je razgovor s nekim tko nije bio sklon stati na Annabellinu stranu. Pošao je ispred nje u dnevni boravak i, zato što se razlikovao od svoga oca te zato što je znao nešto o


učtivosti, prigušio svjetlost na jedinoj svjetiljci u prostoriji. -Pokraj kamina ima razbijena stakla. Vidim. - Zapazila je da u prostoriji nedostaje namještaj, ali ništa nije komentirala. - Čula sam da si sinoć zaprosio Annabelle Granger. Samo ne znam zašto te ta mala bezveznjakovićka od¬ bila. S obzirom na to daje iz Mavfair kluba izjurila bez tebe, pretpostavljam da se baš to dogodilo. Iz njega su nahrupili osjećaji daje zlostavljan. - Luđakinja, eto zašto. Ne treba mi dodatnih problema u životu. I ne zovi je bezveznjakovićkom. Ispričavam se - rekla je otegnuto. Ne izgleda mi baš da tipovi u redovima čekaju da se njome ožene. — Čula sam daje njezin zadnji zaručnik imao problema s identitetom spola pa smatram da se može reći kako si bio korak naprijed. Očito nisam. Činilo se da Portia ne primjećuje da joj je šal skliznuo s glave. Ispod njega joj je kosa bila neuredna, polegla na jednoj strani i stršala na drugoj. Teško mu je bilo dovesti u sklad njezinu luđač¬ku pojavu sa slikom osobe iz modnog časopisa kakve se sjećao. - Pokušala sam ti reći daje hirovita - rekla je. - Nikada s njom nisi ni trebao sklapati posao. - Približila se i prodorno zagledala u njega, pogledom očiju upalih u sablasne plave kratere. - Očito se nisi trebao zaljubiti u nju. Kao da gaje nožem ubola u trbuh. - Nisam zaljubljen u nju! Ne pokušavaj mi to pripisati. Pogledala je praznu bocu viskija. — Mogao bi me i prevariti. Nikako joj neće dopustiti da mu to čini. - Stoje to s vama že¬nama? Ne možete li se okaniti toga? Činjenica je da se Annabelle i ja sjajno slažemo. Razumijemo se i zabavno nam je zajedno. Ali njoj to nije dovoljno. Tako je prokleto nesigurna. — Počeo je koračati po prostoriji, potičući osjećaj daje iskorišten, tražeći primjer kojim bi to potkrijepio. — Eto, recimo samo zbog onoga što misli o svojoj kosi. Portia se napokon sjetila svoje kose i dotaknula spljoštenu ne-urednu frizuru. - S kosom poput njezine mislim da joj malo ta¬štine može biti oprošteno. Mrzi je — rekao je pobjedonosno. - Rekao sam ti daje lu¬đakinja. Ali to je ipak žena koju si izabrao ženiti.


Njegove ljutnje je nestalo. Osjećao se iscijeđeno i poželio još jedno piće. - Sve me to nekako nenadano zateklo. Slatka je, pa¬metna, doista oštroumna, ne samo knjiški pametna. Zabavna je. Bože, kako me samo zna nasmijati. Prijatelji je vole i to ti odmah nešto govori, zato što su to nevjerojatne žene. Ne znam... kad sam s njom zaboravim na posao, i... — Zaustavio se. Već je i previše rekao. Portia se zaputila prema kaminu. Kaput joj se rastvarao i ot¬krivao crveni donji dio trenirke i nešto stoje nalikovalo gornjem 9 dijelu pidžame. Obično ne bi previše ozbiljno uzimao u obzir ženu sa štrumfovski plavim licem i uznapredovalim slučajem zaležane kose, ali bila je Portia Powers pa je, na svu sreću, bio na oprezu, jer gaje ponovno pogodila. Unatoč svemu tome čini se da ti nju voliš. Jedva je uspijevao kontrolirati svoja previranja. — Ma daj, Portia. Ti i ja smo isti. Oboje smo realisti. — To što sam realistična ne znači da ne vjerujem u postojanje ljubavi. Možda ne za svakoga, ali... načinila je mali nezgrapan pokret koji joj nije bio svojstven. Sigurno ju je tvoja bračna ponuda oborila s nogu. Voli te, naravno. Nekako sam imala taj predosjećaj tijekom našeg nesretnog upoznavanja. Iznenađena sam što nije bila spremna zanemariti tvoju emotivnu zatvore¬nost i prihvatiti ponudu. — Činjenica da joj ne bih lagao ne znači da to nije bila prokleto dobra ponuda. Bio bih joj dao sve što joj je potrebno. — Osim ljubavi. A ona je čekala da to čuje, jesam li u pravu? — To su samo riječi! Važna su djela. Vrškom cipele odgurnula je bocu viskija koju je ostavio na podu. —Je li ti palo na pamet, pitam to samo zato što mije to posao, daje možda Annabelle razumna, a da si ti taj koji je luđak? — Mislim daje bolje da podeš kući. — A meni se čini da ti previše prigovaraš. Upoznali te smo se nizom prekrasnih žena, a Annabelle je jedina koju si odlučio ženiti. To te samo po sebi mora zaustaviti. — Samo sam logički sagledao situaciju, ništa više. — O da, majstor si za logiku. — Zaobišla je razbijeno staklo. — Hajde Heath. Prestani srati. Ne mogu ti pomoći ako mi ne želiš reći istinu o zidu koji si podigao oko sebe. — Stoje ovo? Vrijeme za psihijatra?


— Zašto ne? Bog mi je svjedok da nikome neću odati tvoje tajne. Nemam ti ja vojsku prisnih prijatelja koji čekaju da ih iščupaju od mene. Vjeruj mi, ne želiš slušati o mojim traumama iz djetinjstva. Reći ću samo to da sam negdje u vrijeme kad sam navršio pet¬naest shvatio da moj opstanak ovisi o tome da pazim i da se ne otvaram ljudima. Jednom sam se poskliznuo i platio za to. Znaš što? Ispostavilo se daje to pametniji način u životu. I ja ga pre-poručam. — Prijeteći joj se približio. - Usto, nikako mi se ne sviđa tvoj neizravan zaključak da sam nekakvo hladnokrvno čudovište, jer nisam. Ti zbilja to čuješ? Ali ti imaš sve klasične simptome. Čega? Zaljubljenog muškarca, naravno. Lecnuo se. Pogledaj se. — Glas joj se smekšao i pomislio je daje u njemu čuo notu iskrene samilosti. - Ne govorimo o propalom ugovo¬ ru. Govorimo o tvom slomljenom srcu. Čuo je brujanje u svojoj glavi. Prišla je prozoru. Njezine riječi prigušeno su doprle do njega, kao da joj ih je bilo teško izgovoriti. - Mislim... mislim da ljudi poput mene i tebe na taj način doživljavaju ljubav. Kao nešto pri¬jeteće i opasno. Mi moramo sve imati pod kontrolom, a u lju¬bavi to ne možemo. Ljudi poput nas... Ne možemo podnijeti ranjivost. Ali unatoč našim najboljim nastojanjima, ljubav nas prije ili poslije sustigne. A tad... — isprekidano je udahnula. — A tad se raspadnemo. Osjećao se kao da gaje netko šakom lupio u trbuh. Polako se okrenula prema njemu, visoko uzdignute glave, dok su srebrni tragovi tekli niz njezine jarko plave obraze. — Zahtijevam svoje upoznavanje. Čuo je što govori, ali njezine riječi nisu imale smisla. Obećao si meni i Annabelle posljednje upoznavanje. Annabelle je svoje iskoristila upoznavši te s Delanev Lightfield. Sad je na mene red. Želiš me upoznati s nekim? Sad? Nakon što si mi upravo rekla da sam zaljubljen u Annabelle? Imamo dogovor. — Obrisala je nos rukavom svog kišnog ogrtača. — Ti si taj koji je iznio uvjete, a ja imam divnu mladu ženu, baš onakvu kakvu trebaš. Energičnu i inteligentnu. Usto još impulsivnu i pomalo temperamentnu, što će ti biti zanimlji¬vo. Privlačnu, naravno, kakve su


uostalom sve ostale kandidatki¬nje agencije Power Matches. Ima nevjerojatnu crvenu kosu... Obično je brzo shvaćao pa je spremno upitao: — Želiš me upo-znati s Annabelle? Ne želim. Hoću. - rekla je žestoko. Imamo dogovor. Tvoj ugovor istječe tek u utorak u ponoć. -Ali... — Sam više ne možeš ništa učiniti. Vrijeme je da se time po¬ zabavi profesionalac. — Odjednom je ostala bez daha i nova suza skotrljala joj se niz obraz. — Annabelle ima... Ima širinu karak¬ tera koja tebi nedostaje. Ona će te učiniti... ljudskim. Neće se zadovoljiti manjim od toga. — Prsa su joj se nadimala dok je dugo i isprekidano udisala. — Nažalost, najprije ćeš je morati naći. Raspitivala sam se. Nije kod kuće. Vijesti su ga uzdrmale. Želio je daje skrivena na sigurnom, u kući svoje bake, i da ga čeka. Ružičasti rub Portijinih usana stisnuo se ispod njezinih upla¬kanih plavih obraza. — Poslušaj me, Heath. Zovi me čim je nadeš. Ne pokušavaj to sam riješiti. Potrebna ti je pomoć. Shvaćaš me? To je moje upoznavanje. U ovom trenutku shvaćao je jedino ponor svoje gluposti. Volio je Annabelle. Naravno da ju je volio. To je bilo objašnjenje za sve one osjećaje koje je bio previše prestrašen okarakterizirati. Bilo mu je potrebno ostati sam i o svemu razmisliti. Činilo se da je Portia shvatila jer je privukla kišni ogrtač i napustila prostori¬ju. Osjećao se kao da gaje u glavu udarila lopta u letu. Skljokao se u stolac i glavu zagnjurio u ruke. Portijine potpetice odzva¬njale su po mramornom podu predvorja. Čuo je kad je otvorila ulazna vrata, a potom neočekivani Bodiejev glas. —Jebigal DVADESET TREĆE POGLAVLJE Portia je pala Bodieju u naručje. Jednostavno pala. Nije to očekivao pa je posrnuo unatrag. Posrnula je i ona za njim, obujmila ga, i nije ga puštala. Nikada ga više neće pustiti. Taj čovjek bio je čvrst kao stijena. Portia? - Zgrabio ju je za ramena i odmaknuo nekoliko centimetara od sebe kako bi joj uspio proučiti lice.


Netremice je piljila u njegove prestravljene oči. — Istina je sve ono što si o meni rekao. To znam, ali... — Palcem je prešao preko njezina plavoga obraza, nalik na papir. -Jesi li izgubila opkladu, što se zapravo dogodilo? Naslonila mu je glavu na prsa. — Doista je bilo teško ovih ne¬koliko zadnjih mjeseci. Možeš li me samo tako držati? To mogu. - Privukao ju je bliže, i neko vrijeme stajali su tako obasjani svjetlošću s bakrenih instalacija na trijemu. Gađali ste se bojama pa je nešto krenulo po zlu? — napokon je upitao. Čvršće se stisnula uz njega. — Tretman kiselinama. Jako je izgorjelo. Mislila sam da bih možda mogla... odlijepiti staru sebe. Protrljao joj je potiljak. — Sjednimo tamo pa ćeš mi sve ispri¬čati. Privila se uz njega. — Može. Ali ne puštaj me. Neću. - Održavši riječ nije skidao ruku s nje dok ju je preko ulice vukao do obližnjeg parkića u kojemu se nalazila samo jedna zelena željezna klupa. Progovorila je prije nego su došli do nje, i dok im je suho lišće lepršalo preko cipela, sve mu je ispričala: o spužvastim slatkišima u obliku pilića, o svojoj maski na bazi kiselina, o Heathu i Annabelle. Ispričala mu je kako je dobila otkaz kao mentorica, i o svom strahu. Uvijek sam prestrašena, Bodie. Uvijek. Pogladio ju je po spljoštenoj kosi. — Znam, lutko. Znam. — Volim te. Znaš li i to? — To nisam znao. — Poljubio ju je u tjeme. — Ali drago mije što to čujem. Rub njezina šala zalepršao joj je preko obraza. - Voliš li ti mene? — Bojim se da da. Osmjehnula se. - Hoćeš li me oženiti? Pusti da vidim mogu li preživjeti nekoliko sljedećih mje¬seci, a da te ne ubijem. U redu. — Privila se bliže. - Možda si primijetio da nisam baš majčinski nježan tip osobe.


— Jesi, ali na nekakav svoj čudan način. — Odmaknuo joj je šal u stranu. —Još uvijek ne mogu vjerovati da si imala hrabrosti izići van kad tako izgledaš. — Imala sam posla. Volim ženu koja je spremna žrtvovati se za ekipu. U njegovu glasu čula je samo strahopoštovanje, što ju je na¬velo da ga još više zavoli. — Moram obaviti to posredovanje, Bodie. Nisi li još naučila o opasnostima bezobzirne ambicije? Nije to baš ono što ti misliš. Zapravo, najviše to želim uči¬niti zbog Heatha. Ali ujedno se želim oprostiti u visokom stilu. Samo to posljednje posredovanje, ovo, a potom prodajem tvrt¬ku. — Stvarno? Potreban mije novi izazov. — Pomozi nam, Bože. Ozbiljno to mislim, Bodie. Želim slobodno trčati. Biti div¬ lja. Želim ići tamo kamo me vodi moja strast. Želim marljivo raditi na nečemu što samo najsnažnije žene na svijetu mogu učiniti. — Dobro, ali sad sam prestrašen. — Želim jesti. Doista jesti. Biti ljubaznija i velikodušnija. Doista velikodušna, ne očekujući ništa zauzvrat. Želim imati divnu kožu i s osamdeset. Nikada više neću mariti za mišljenje drugih. Osim za tvoje. — O Bože, toliko sam napaljen da ću eksplodirati. — Iznenada ju je povukao s klupe. — Hajdemo do mene. Odmah. — Samo ako mi obećaš da mi nećeš pričati one proste seksi viceve s vrećom preko glave. — Izrezat ću rupe za zrak u njoj. Osmjehnula se. — Znaš da nemam smisao za humor. — Poradit ćemo na tome. — Potom ju je poljubio, u plave usni¬ ce i sve ostalo. U ponedjeljak jutro, čak prije nego se istuširao, Heath je počeo obavljati telefonske razgovore. Bio je mamuran, osjećao muč¬ninu, bio prestrašen i razigran. Portijina šok terapija navela ga je da se suoči s onim stoje njegova podsvijest odavno znala, ali strah gaje priječio da prizna kako svim srcem voli Annabelle. Portiaje bila u pravu u svemu stoje rekla. Njegov neprijatelj bio je strah, a ne ljubav. Da nije bio


toliko zauzet mjerenjem svog karaktera zavinutim ravnalom, mogao je shvatiti što mu nedo¬staje. Ponosio se svojom radnom etikom i intelektualnom vje¬štinom, svojom pronicljivošću i visokom tolerancijom za rizik, ali nije priznavao daje njegovo usrano djetinjstvo od njega na¬činilo kukavicu u emotivnom smislu. Kao posljedica toga živio je napola ispraznim životom. Možda bi se uz Annabelle napo¬kon uspio opustiti i postati onakav muškarac kakav nikada nije imao hrabrosti postati. Ali prije nego bi se to uopće moglo do¬goditi, morao ju je naći. Nije se javljala na kućni telefon ni na mobitel i ubrzo je ot¬krio da ni njezini prijatelji ne žele s njim razgovarati. Nakon što se nabrzaka istuširao, dobio je Kate. Najprije mu je isprašila tur, a potom priznala daje Annabelle nazvala u nedjelju jutro, javiti daje s njom sve u redu, ali nije željela svojoj majci otkri¬ti gdje se nalazi. — Osobno te krivim zbog ovoga — rekla je Kate. — Annabelle je iznimno osjetljiva. To si trebao shvatiti. — Slažem se, gospodo. Obećavam da ću to odmah popraviti, čim je nađem. To ju je smekšalo dovoljno da mu oda kako ga braća Granger imaju na zubu te da mu je bolje da se pripazi. Volio je te momke. Uputio se u Wicker Park. Iz njegova ureda brzo su stizale bi¬jesne poruke, ali nije se obazirao na njih. Prvi put u karijeri nije stupio u kontakt ni s jednim jedinim klijentom kako bi s njim popričao o jučerašnjoj utakmici. Nije to ni namjeravao učiniti, sve dok ne nade Annabelle. Vjetar je hučao s jezera i oblačno listopadsko jutro bilo je pro-hladno. Zaustavio se u uličici iza Annabelline kuće i zatekao novog sportskog srebrnog audija TT roadstera kojega joj je na¬ručio za rođendan, ali nije bilo njezina crown vica. Gospodin Bronicki gaje odmah zapazio i prišao vidjeti što to Heath smje¬ra, ali osim podatka da se u subotu večer Annabelle odvezla kao luđakinja nije imao ništa drugo dodati. Naravno, želio je saznati sve o audiju, i kad je doznao daje to rođendanski dar rekao je Heathu da mu je bolje ne očekivati od nje nikakvu 'vezu' u za¬mjenu za luksuzna vozila. — Ne znači ako više nema njezine bakice da ljudi ne paze na nju. — Pričajte mi o tome - promrmljao je Heath. — Što ste to rekli?


— Rekao sam da sam zaljubljen u nju. — Svidio mu se način na koji su riječi zazvučale pa ih je ponovio. — Volim Annabelle i planiram se njome oženiti. - Ako je uspije naći. I ako ga ona još bude htjela. Gospodin Bronicki gaje srdito pogledao. — Pripazite samo da ne poveća cijenu. Mnogi ljudi imaju stalne prihode, znate. — Dat ću sve od sebe. Nakon što je gospodin Bronicki audi parkirao na sigurno, u svoju garažu, Heath je obišao oko kuće i zalupao na ulazna vrata, ali bila su zatvorena čvršće od bubnja. Izvukao je mobitel i odlučio ponovno pokušati nazvati Gwen, ali nije dobio nju nego njezina supruga. — Ne, Annabelle nije kod nas prove¬la noć - rekao je lan. - Frajeru, bolje ti je pripazi leđa. Jučer je razgovarala s nekim u Klubu ljubitelja knjiga, i žene su ogorče¬ne. Samo ti dajem savjet, kompa. Većina žena nije previše želj¬na udati se za tipa koji nije zaljubljen u njih, bez obzira koliko kose imao na glavi. -Jajesam zaljubljen u nju! — To reci njoj, a ne meni. — Kvragu, to i pokušavam. Ne mogu ti reći koliko je ugodno znati da se svi u gradu bave mojim privatnim problemima. — To si sam sebi natovario na glavu. To je cijena koju plaćaš za glupost. Heath je prekinuo vezu i nastojao razmisliti, ali sve dok ne nađe nekoga s kim će popričati, bio je skrhan. Dok je stajao na Annabellinu trijemu prelistavao je poruke. Nijedna nije bila nje¬zina. Kvragu, zašto ga svi ne ostave na miru. Protrljao je vilicu i shvatio da se već drugi dan za redom zaboravio obrijati i s obzi¬rom na to kako je bio odjeven bit će sretan ako ga ne uhite zbog skitnje, ali navukao je na sebe prvo stoje dohvatio: mornarsko-modre hlače s potpisom, otrcanu crno narančastu bengals maji¬cu kratkih rukava i bojom umrljanu crvenu cardinals vjetrovku koju je Bodie negdje pokupio i ostavio u njegovu ormaru. Konačno se dočepao Kevina. - Heath je. Jesi li... — Samo ću ti ovo reći... za tobože pametnoga momka kao što si ti... — Znam, znam. Je li Annabelle u tvojoj kući provela noć? — Nije, a mislim da nije bila ni kod jedne od žena. Heatha je obuzela malodušnost na Annabellinim ulaznim stu¬ bama. — Moraš doznati kamo je otišla.


— Misliš da će mi reći? Žene su posvuda preko svoje male ru¬žičaste klupske zgrade zalijepile znak MUŠKARCIMA ULAZ ZABRANJEN. — Ti si moj najbolji strijelac. Hajde, Kev! — Znam samo to da se Klub ljubitelja knjige danas sastaje u jedan. Phoebe tijekom sezone ponedjeljak uzima slobodan, pa je okupljanje u njezinoj kući. Mollv pravi vijence pa znam da imaju nekakvu havajsku temu. 'Annabelle je voljela Klub ljubitelja knjige. Naravno, bit će tamo. Potrčala je, onoliko brzo koliko su je njezine male noge nosile, kod tih žena naći utjehu i podršku. One će joj pružiti ono što nije dobivala od njega. -Još nešto — rekao je Kevin. — Robillard naziva sve žive na¬stojeći doći do tebe. Može pričekati. —Jesam lija to dobro čuo? - upitao je Kevin. - Govorimo o Deanu Robillardu. Očito je nakon nekoliko mjeseci zafrkancije osjetio hitnu potrebu za agentom. Poslije ću ga nazvati. - Heath se uputio prema ulici i svom automobilu. Hoće li to biti u isto vrijeme kad ćeš meni čestitati na juče¬rašnjoj utakmici, možda čak najboljoj u karijeri? O da, čestitam. Najbolji si. Moram sad ići. Dobro, gnjusu, ne znam tko si ni kakve su ti namjere, ali odmah mi na telefon daj mog agenta. Heath je spustio slušalicu. Potom mu je sinulo. Vidio je Deanov broj na svom pokazivaču brojeva, ali nije se obazirao na pozive. Sto ako Annabelle zadnje dvije noći nije provela kod neke od svojih prijateljica? Što ako je otrčala svom omiljenom vodi navale? Dean je podigao slušalicu kad je telefon drugi put zazvonio. - Porno palača Daffy Dan. -Je li Annabelle kod tebe? Heathcliffe? Dovraga, čovječe, zbilja sije udesio. Znam, ali otkuda ti to znaš? Od Phoebene tajnice. Siguran si da ti to Annabelle nije rekla? Je li s tobom? Nisam je ni vidio ni razgovarao s njom, ali budem li, izri¬čito ću joj predložiti da ti kaže da...


Volim je! — Heath nije namjeravao vikati, ali nije se mogao zaustaviti pa je žena koja se u taj tren pojavila iz kuće preko puta brzo šmugnula i vratila se natrag u kuću. - Volim je — ponovio je tek neznatno tišim glasom. - To joj i moram reći. Ali najpri¬je je moram naći. Teško da će me nazvati. Neće, osim ako taj test na trud¬noću... Upozoravam te, Robillarde, da ću ti, saznam li da znaš kamo je otišla a nećeš mi to reći, slomiti svaku prokletu kost u tim tvojim milijun dolara vrijednim ramenima. Momak cmokće, a nije još ni vrijeme ručku. Jako si utu¬čen, Heathcliffe. Nego da mi prijeđemo na ono zbog čega te zovem. Kontaktiralo me nekoliko špekulanata na visoke uloge iz Pepsicoa i,... Heath je spustio slušalicu božjem daru za NFL, pritisnuo gumb za otključavanje vrata na svom automobilu i zaputio se prema Loop and Birdcage Pressu. Sastanak Kluba ljubitelja knji¬ge bio je zakazan tek za jedan, što mu je ostavljalo vremena da provjeri na još jednom mjestu. -Jutros sam razgovarao s Molly. Annabellin bivši zaručnik je iza stola u marketinškom odjelu Mollyne izdavačke tvrtke pro¬matrao Heathovu neobrijanu bradu i pogrešno sparenu odje¬ću. - Povrijedio sam Annabelle više nego što treba. Jesi li se i ti morao istresti na njoj? Rosemary nije bila najprivlačnija žena koju je Heath vidio u životu, ali bila je dobro odjevena i dostojanstvena. Nekako pre¬više dostojanstvena. Potpuno pogrešna osoba za Annabelle. Koga lije vraga mislila? - Nisam se namjeravao istresti na nju. Vjerujem da si mislio kako joj činiš golemu uslugu time što sije zaprosio — otegnuto je izgovorila Rosemary. Potom je nastavila žestoko napadati Heatha držeći mu previše pronicljivo predavanje o tome kako su muškarci neosjetljivi, što on u ovome trenutku nikako nije želio čuti. Pobjegao je stoje brže mogao. Dok se vraćao prema automobilu vidio je daje pristiglo još pet-šest poziva, ali nijedan nije bio od osobe s kojom je želio razgovarati. Poderao je kartu za parkiranje zataknutu ispod bri¬sača i zaputio se prema Ikeu. Kad je došao do autoceste osjetio je snažno stezanje u želucu. Samom sebi govorio je da će se ona prije ili poslije vratiti kući te da ovo nije nikakva iznenadna opasnost. Ali ništa nije moglo umiriti njegov osjećaj hitnosti. Patila je zbog njega, zbog njegove gluposti, stoje bilo nepodnošljivo.


Naišao je na prometni zastoj na East West Tollwayu pa je do kuće Calebowih stigao tek ujedan i petnaest. Pogledomje pre-letio po automobilima poredanim na prilazu tražeći stari zeleni crown victoria, ali Annabellin automobil bio je MIA. Možda se povezla s nekim. Ali kad je pritisnuo zvono nije se mogao osloboditi zle slutnje. Vrata su se zanjihala i otvorila i zapiljio se u Pippi Tucker. Kratke debele plavokose pletenice izvirivale su joj sa svake stra¬ne glave, a uz ravna prsa privijala je menažeriju plišanih životi¬nja. — Pvinc! Nisam danas išla u vrtić jer su u mojoj školi pukile cjevi za vodu. —Je li? Hmm, je li tu Annabelle? — Igram se s Hannahinim plišanim životinjama. Hannah je u školi. Njoj nisu pukile cjevi za vodu. Mogu vidjeti tvoj mo¬bitel? — Pip? — U predvorju se pojavila Phoebe. Na sebi je imala crne hlače i ljubičastu dolčevitu preko koje su bili prebačeni plavi i žuti papirnati vijenci. Pogledom kroz naočale bez okvira obu¬hvatila je Heathov neuredan izgled. Pippi je cupkajući poskakivala. - Došao je Pvinc! — Vidim. — Phoebe je spustila ruku djevojčici na rame, ne ski¬ dajući pogleda s Heatha. -Jesi li ti cijeli taj put ovamo prevalio samo zato da bi zlurado likovao? Voljela bih da sam dovoljno velika osoba da ti čestitam na novom klijentu, ali nisam. Provukao se pokraj nje u predvorje. —Je li Annabelle tu? Skinula je naočale. — Samo naprijed. Reci na koje me sve na¬čine namjeravaš dovesti do bankrota. — Ne vidim joj auto. Zaškiljila je svojim mačjim očima. — Razgovarao si s Deanom, jesam u pravu? —Jesam, ali nije mi znao reći gdje je Annabelle. — Nemilosrdno postupati prema Phoebe bio je samo gubitak vremena pa se za¬putio u dnevni boravak, prostran i rustikalan, u kojemu su se isticale grede i galerija. Klub ljubitelja knjige okupio se u kutku ispod nje. Sve su žene bile tu, sve osim Annabelle. Cak i tako ležerno odjevene i ogrnute papirnatim vijencima bile su zastra¬šujuća hrpetina žena. Kad se uputio preko prostorije osjetio je na sebi zabadanje njihovih pogleda, poput potkožnih injekcija. — Gdje je ona? Nemojte mi reći da ne znate. Molly je razdvojila prekrižene noge i ustala. — Znamo, ali naređeno nanije da držimo jezik za zubima. Annabelle želi biti sama. Ona to samo tako misli. Moram razgovarati s njom.


Gwen gaje, preko golemoga trbuha, promatrala poput ne-prijateljskog Bude. Namjeravaš li joj navesti još razloga zbog kojih bi se trebala udati za muškarca koji je ne voli? Nije baš tako. - Zaškripao je zubima. -Ja nju doista volim. Volim je svim svojim srcem, ali ne mogu je u to uvjeriti dok mi netko od vas ne kaže kamo je otišla. Nije mu bila namjera zvu¬čati tako ljutito i Charmaine se uvrijedila. - A kad si došao do tog čarobnog otkrića? Sinoć. Plava žena i boca viskija otvorili su mi oči. A sad mi recite gdje je. Nećemo ti reći — oglasila se Krvstal. Janine je netremice gledala u njega. - Ako nazove, prenijet ćemo joj tvoju poruku. I reći joj da nam se ne sviđa tvoj stav. Sam ću ja prenijeti svoju prokletu poruku - odvratio je. Cak ni veliki Heath Champion ne može nametanjem svoje volje proći kroz ovo. - Zbog Mollvne pritajene tvrdoglavosti osjetio je trnce niz kralježnicu. — Annabelle će ti se javiti kako i kad ona to bude htjela. A možda i neće. To samo o njoj ovisi. Znam da se to protivi tvojoj naravi, ali morat ćeš imati strplje¬nja. Sad ona zapovijeda. Nije da nećeš imati posla - Zla Gospoda se otegnutim gla¬ som javila iza njega. — Sad kad je Dean ostavio na cjedilu ženu, klijenticu koja ima njegov ugovor... Obrecnuo se na nju. — U ovom trenutku nimalo me ne za¬nima Dean, Phoebe, i evo ti najnovijih vijesti. Neke stvari u ži¬votu važnije su od nogometa. Neznatno je podigla obrve. Ponovno se okrenuo ženama, spreman ih daviti ako treba, samo da bi došao do podataka, ali shvatio je da gaje napustila ljutnja. Nemoćno je podigao ruke, šokiran kad je vidio da su uzdrhtale, ali ne onoliko koli¬ko je mu je drhtao glas. — Ona je... Ja, ja to moram popraviti. Ne mogu podnijeti spoznaju da ona... da sam je naveo da pati. Molim vas... Ali nisu imale srca pa su jedna po jedna odvratile pogled. Naslijepo je izišao iz kuće. Vjetar je postao jači i kroz jaknu je osjetio hladan zapuh. Mehanički je posegnuo za mobitelom, uzalud se nadajući da gaje nazvala, premda je znao da nije. Pokušavali su ga dobiti Chiefsovi te Bodie i Phil Tyree. Oslonio se dlanovima o prtljažnik automobila i sagnuo glavu. Zaslužio je da pati. Ali ona nije. — Jesi li tužan, Pvinc?


Osvrnuo se prema kući i ugledao Pippi kako stoji na najvišoj stubi trijema, držeći majmuna pod jednom i medvjeda pod dru¬gom rukom. Snažno se borio protiv neobuzdanog poriva daje podigne i malo pronosa uokolo, daje ušuška pod bradu i privije uz sebe, baš kao jednu od tih pisanih životinja. Plitko je udah¬nuo. — O da, Pip, nekako sam ti tužan. — Plakaćeš? Protisnuo je odgovor, premda je osjećao knedlu u grlu. — Neću, muškarci ne plaču. Otvorila su se vrata iza nje i pojavila se Phoebe, plavokosa, moćna i nemilosrdna. Nije obraćala pozornost na njega. Ali zato je čučnula pokraj Pippi, popravila joj kratku debelu pletenicu i nježno joj se obratila. Posegnuo je u džep po ključeve. Phoebe se zaputila natrag u kuću. Pippi je ispustila svoje pli-šane životinje i brzo potrčala niz stepenice. — Pvinc! Moram ti nešto reć'. — Potrčala je prema njemu dok su joj ružičaste tenisi-ce letjele. Kad mu je prišla zabacila je glavu unatrag i zagledala se u njega. — Imam tajnu. Čučnuo je uz nju. Mirisala je nedužno. Na voštane bojice i voćni sok. — Zbilja? — Teta Phoebe je rekla da to nikome ne kažem osim tebi, čak ni mamici. Bacio je pogled prema trijemu, ali Phoebe je već bila nesta¬la. - Odaj mi koju. — Belle! — Pippi se nacerila. — Otišla je u naš kamp! Osjetio je kako mu adrenalin navire kroz vene. Zavrtjelo mu se u glavi. Odigao je Pippi od zemlje, privukao je i snažno po¬ljubio. - Hvala ti, dušo. Hvala što si mi rekla. Obujmila mu je bradu i mršteći se odgurnula ga. — Grebe. Nasmijao se, još jednom je poljubio za svaki slučaj, i spu¬stio na zemlju. Zaboravio je isključiti mobitel, koji je zazvo¬nio. Razrogačila je oči. Nagonski je posegnuo za njim. -Champion. — Heathcliffe, trebam agenta, čovječe - zarežao je Dean - i kunem ti se Bogom da ću, prekineš li i ponovno vezu... Gurnuo je mobitel i predao ga Pippi. — Pričaj s ovim dragim čovjekom, dušo. Ispričaj mu sve o tome kako je tvoj tatica naj¬veći voda navale koji će ikada zaigrati nogomet. Dok se udaljavao s prilaza gledao je za Pippi koja se vraćala prema trijemu. Mobitel joj je bio prislonjen uz uho i pletenice su joj poskakivale dok je do mile volje čavrljala.


U kući su se pomaknuli zastori i kroz prozor je nazreo naj¬moćniju ženu u NFL-u. Možda mu se to samo učinilo, ali izgle¬dalo je da se osmjehuje. DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Heath je do kampa Wind Lake stigao nešto malo prije ponoći. Samo je blijeda svjetlost viktorijanskih uličnih svjetiljki u kampu i jedinog svjetla s trijema svratišta prosija¬vala kroz kišom prošaranu tamu. Njegovi brisači udarali su po prednjem staklu audija. Nezagrijane vikendice bile su prazne i rolete navučene u to godišnje doba. Čak su i žuta svjetla lučkog doka u daljini bila pogašena. Najprije je namjeravao poći zrakoplovom, ali je zbog lošeg vremena zračna luka bila zatvorena, a on nije imao dovoljno strpljenja čekati da zrako-plovi ponovno polete. Trebao je, jer se zbog oluje putovanje koje inače traje osam sati protegnulo na deset. Kasno je krenuo iz Chicaga. Smetalo gaje što u džepu nema Annabellin zaručnički prsten. Želio joj je dati nešto opipljivo pa se odvezao natrag do Wicker Parka po njezin novi automobil. Možda ga neće moći nositi na prstu, ali barem će shvatiti daje bio ozbiljan. Nažalost, audi roadster nije bio građen za nekoga tko ima metar osamdeset pa su mu nakon deset sati noge bile ukočene, vrat stiješnjen, a ubitačnu glavobolju liječio je crnom kavom. Deset Disnevevih balona poskakivalo je na stražnjem sjedištu. Vidio ih je zajedno privezane kad se zaustavio natočiti benzin i bez razmišljanja ih kupio. Zadnjih stotinu kilometara slonić Dumbo i Žlica od Opaka lupkali su ga po potiljku. Kroz kišom okupana prednja automobilska stakla razaznao je niz praznih stolaca za njihanje na prednjem trijemu. Premda su kućice bile zatvorene Kevin mu je rekao da u svratištu pristoj¬no posluju u ovo doba godine, pružajući usluge turistima koji tragaju za jesenjim lišćem, pa su farovi roadstera obasjali dese¬tak automobila parkiranih sa strane. Ali medu njima nije bilo Annabellina crown vica. Audi se zanjihao naišavši na kišom ispunjenu duboku rupu na kolniku kad je Heath skrenuo u uličicu koja je vodila paralelno s mračnim jezerom. Nije mu prvi put palo na pamet uputiti se prema sjevernoj šumi, na temelju informacije koju je trogodiš¬njoj djevojčici prenijela žena koja je bila strašno kivna na njega, možda nije bio njegov najpametniji potez, ali ipak je to učinio. Naglo je zakočio kad su njegovi farovi obasjali ono za što se zadnjih deset sati molio da želi ugledati: Annabellin automobil parkiran ispred Poljskih ljiljana. Pao


mu je kamen sa srca pa je postao grozničav. Kad je parkirao iza Crown Vica zagledao se kroz kišu u mračnu kućicu i borio protiv poriva daje probudi i sve joj objasni. Nije bio u stanju pregovarati o svojoj budućoj sreći sve dok nekoliko sati ne odspava. Svratiste je tijekom noći bilo zatvoreno pa nije mogao ostati u gradu, posebice za slučaj da Annabelle odluči otići prije nego se on vrati. Preostalo mu je jedino da... Pošao je Audijem unatrag, sve dok nije prepriječio uličicu. Kad je bio zadovoljan činjenicom da ona neće moći izići, is¬ključio je motor, odgurnuo patka Dodoa koji mu se našao na putu i nagnuo sjedalo sasvim unatrag. No unatoč iscrpljenosti nije odmah utonuo u san. Javljalo se previše glasova iz prošlosti. Previše podsjećanja na sve te načine na koje mu je ljubav zada¬vala udarac u zube... svaki prokleti put. Hladnoća je probudila Annabelle prije zvonjave budilice koju je navila na šest. Tijekom noći temperatura se spustila i deka koju je navukla preko sebe nije mogla odagnati jutarnju hladnoću. Mollvjoj je rekla da ostane u privatnom dijelu svratišta obitelji Tuckers, a ne u kućici u kojoj nije bilo grijanja, ali Annabelle je poželjela samoću Poljskih ljiljana. Sad je požalila. Prošloga tjedna isključili su toplu vodu pa je hladnom zaplju¬snula lice. Nakon što pomogne gostima poslužiti doručak poča-stit će se dugom kupkom u Mollvnoj kadi. Jučer se dragovoljno javila pomoći oko doručka, kad se djevojka koja je obično radila u jutarnjoj smjeni razboljela. Bilo joj je to malo, ali dobrodošlo odvraćanje pozornosti. Zagledala se u svoje upalo lice u zrcalu. Žalosno. Ali svaka suza koju prolije tu u kampu bit će suza koju neće morati proliti f kad se vrati u grad. Bilo je to njezino vrijeme za žalovanje. Nije namjeravala praviti karijeru od svog jada, ali neće se ni kažnja¬vati skrivajući je. Zaljubila se u muškarca koji joj nije bio spo¬soban uzvratiti ljubav. Ako žena zbog toga ne može zaplakati, onda zbilja nema srca. Okrenuvši se, skupila je kosu u konjski rep, potom na sebe navukla traperice i tenisice te topli pulover kojega je posudila iz Mollvna ormara. Izvukla se kroz stražnja vrata. Oluja je napokon prošla i njezin dah stvarao je zaleđene oblake na hladnom čistom zraku dok se niz stazu upućivala prema jezeru. Gnjecav tepih od lišća upijao joj je tenisice i sa stabala joj je kapalo na glavu, ali raspoloženje joj se popravilo kad je u rano jutro ugledala jezero, tako da uopće nije marila za to hoće li se smočiti.


Dolazak ovamo bio je dobra odluka. Heath je bio pravi trgo¬vac koji je u svakoj prepreci vidio izazov. Bit će joj za petama kad se vrati i pokušavat će je uvjeriti kako bi trebala biti zado¬voljna mjestom u njegovom životu koje joj je želio dodijeliti, iza njegovih klijenata i sastanaka, njegovih telefonskih poziva i naporne ambicije. Nije se mogla vratiti sve dok ne bude imala čvrstu obranu na svom mjestu. Prsti magle digli su se s vode i dvije sniježnobijele čaplje hranile su se blizu obale. U svoj toj tuzi koja ju je tištila borila se naći nekoliko trenutaka spokoja. Možda bi se prije pet mjeseci zadovoljila Heathovim emocional¬nim mrvicama, ali sad ne. Sad je znala da zaslužuje bolje. Prvi put u životu imala je jasnu sliku o tome tko je i što želi od živo¬ta. Bila je ponosna na sve stoje postigla s agencijom Savršeno za vas, ponosna stoje stvorila nešto dobro. Ali još ponosnija bila je na sebe zato što je odbila prihvatiti drugorazredno od Heatha. Zaslužila je voljeti otvoreno i radosno, bez ograda, i biti na isti način voljena zauzvrat. S Heathom to ne bi bilo moguće. Kad se okrenula od jezera znala je daje postupila ispravno. Zasad joj je to bila jedina utjeha. Kad je došla do svratišta čvrsto se latila ispomoći. Kad su gosti počeli popunjavati blagovaonicu točila je kavu, donosila košare s toplim mliječnim pecivima, iznova punila poslužavnike na bifeu, čak se uspijevala i našaliti. Do devet sati blagovaonica se ispraznila i ona se zaputila natrag do kućice. Prije nego se oku¬pala obavila je nekoliko poslovnih razgovora. Vrhunski izvršni direktor poučio ju je vrijednosti osobnog kontakta, a imala je i klijente koji su ovisili o njoj. Ironija je zapravo koliko toga je naučila od Heatha, izme¬đu ostaloga i to koliko je važno slijediti svoje vlastite, a ne ne¬čije tuđe vizije. Od Savršeno za vas nikada se neće obogatiti, ali povezivanje ljudi bio je posao za koji je bila rođena. Svakakvih ljudi. Ne samo lijepih i uspješnih, već i onih nezgrapnih i ne¬sigurnih, nesretnih i tupastih. I ne samo mladih. Donosilo to zaradu ili ne, nikada ne bi mogla napustiti svoje seniore. Posao bračnoga posrednika bio je nesređen, nepredvidiv i zahtijevan, ali ona gaje voljela. Došla je do napuštene plaže i na trenutak zastala. Privukla je svoj pulover i izišla na dok. Jezero je bilo mirno, bez ljetnih po¬sjetitelja, i preplavila su je sjećanja na onu noć u kojoj su ona i Heath plesali na pijesku. Sjela je uz rub i privukla koljena prsi¬ma. Dvaput su joj se svidjeli muškarci s greškom. Ali neće više nikada.


Na doku iza nje začuli su se koraci. Netko od gostiju. Prislonila je mokar obraz uz koljeno, brišući suze. — Bok, dušo. Podignula je glavu i srce joj je poskočilo. Našao ju je. Mogla je to i misliti. Koristio sam tvoju četkicu za zube - oglasio se iza njezinih leda. - Htio sam se poslužiti i tvojom britvicom, sve dok nisam shvatio da uopće nema tople vode. - Glas mu je zvučao promu¬ klo, kao da neko vrijeme nije govorio. Polako se okrenula. Oči su joj se razrogačile u šoku. Imao je na sebi rasparenu odjeću, bio je neuredan i neobrijan. Ispod iznošene crvene vjetrovke nosio je izblijedjelu narančastu maji¬cu kratkih rukava i mornarskomodre hlače koje su izgledale kao da je spavao u njima. U ruci je držao hrpu Disnevevih balona. Siljo se probušio i visio mu niz nogu, ali činilo se da on to ne primjećuje. Između balona i njegova raščupana izgleda trebao je izgledati smiješno. Ali bez uglađene vanjštine koju se tako jako trudio postići, osjećala se još ustrašenijom. — Nisi trebao doći ovamo — čula je samu sebe kako govori. — To je gubljenje vremena. Zabacio je glavu i uputio joj svoj osmijeh agenta. — Hej, ovo bi trebalo biti kao ujerryju Maguire. Sjećaš se? Već pri prvom po¬zdravu si me imala. — Mršavice su lake žene. Njegov prijetvorni šarm ishlapio je poput helija u balonu koji je predstavljao Silju. Slegnuo je ramenima i primaknuo se korak. - Moje pravo ime je Harlev. Harlev D. Champione. Pogodi umjesto čega stoji slovo D. Da se nije nastavila ljuljati, bio bije pokosio. - Umjesto bu¬dala. — Stoji umjesto Davidson. Harlev Davidson Campione. Kako ti se to sviđa. Moj stari se volio dobro našaliti, sve dok šala nije išla na njegov račun. Neće mu dopustiti da zaigra na njezinu samilost. — Odlazi, Harlev. Oboje smo rekli sve što smo imali. Zagurao je slobodnu ruku u džep vjetrovke. - Obično sam se zaljubljivao u njegove djevojke. Tip je dobro izgledao i znao je kako zaigrati na šarm kad je to želio, tako da ih je bila masa. Svaki put kad bi kući doveo novu, ponadao bih se da će ta biti ona koja će se zadržati te da će se konačno smiriti i ponašati kao otac. — Bila je


jedna... Carol. Taje rezance pravila ni od čega. Tijesto bi razvaljala bocom mineralne i dopustila mi da ga režem u male trakice. Nešto najbolje što sam ikada kušao u životu. Jedna druga, ta se zvala Erin, vozila me kamo god sam htio. Krivotvorila je njegovo ime na propusnici pa sam mogao igrati PopWarner nogomet. Kad je otišla, ostao sam bez vožnje i morao sam sedam kilometara propješačiti da bih mogao vježbati, ako me nitko ne bi pokupio na autocesti i povezao. Ali ispostavilo se daje to imalo i svoju dobru stranu. Na kraju sam bio mnogo iz-držljiviji od ostalih dečki. Nisam bio najjači i nisam bio najbrži, ali nisam odustajao. Bila mije to najveća lekcija u životu — Katkad je znati kad odustati prava kušnja karaktera. Mogla je i ne progovoriti. — Pa Joyce, ta me naučila pušiti i još nekoliko stvari koje nije trebala, ali imala je nekakvih pro¬blema pa joj to pokušavam ne uzeti za zlo. — Prekasno je za to. Činjenica je daje... - Pogledao je u dok, ne u nju, prouča¬ vajući daske pod nogama - prije ili poslije, svaka žena koju sam zavolio, otišla. Ne znam. Možda sad ne bih bio tu gdje jesam da je neka od njih ostala. - Kad je ponovno podigao pogled i za¬ gledao se u nju vratila se njegova stara ratobornost. — Rano sam naučio da mi nitko ništa neće dati. To me očvrsnulo. Ali nije bio čvršći od nje. Psihički se pripremila i ustala. -Zaslužio si bolje djetinjstvo, ali ja ne mogu promijeniti to što se dogodilo. Sve te godine su te oblikovale. Ja to ne mogu popra¬viti. I ne mogu popraviti tebe. Mene više i ne treba popravljati. Taj posao je već obavljen. Volim te, Annabelle. Bolje bio gotovo jači od onoga kojega je mogla podnijeti. Govorio joj je samo ono stoje znao da ona želi čuti, i ni za tre¬nutak mu nije povjerovala. Njegove riječi bile su oprezno pro¬računate, odabrane isključivo zbog postizanja dogovora. — Ne, ne voliš me - uspjela je izustiti. - Samo ti se ne sviđa što nije sve po tvom. — Nisi u pravu. Tebi je pobjeda sve. Tebi je u krvi uživati u ubijanju. Ne kad se radi o tebi. — Ne čini to! Okrutno je. Znaš tko si. - Oči su joj se napu¬ nile suzama. - Ali isto tako i ja znam tko sam. Žena sam koja


se neće zadovoljiti drugim mjestom. Želim najbolje - rekla je blagim glasom. - A to nisi ti. Doimao se kao da gaje ošamarila. Unatoč vlastitom bolu nije ga željela povrijediti, ali jedno od njih dvoje trebalo je reći istinu. - Oprosti - prošaptala je. — Ne želim provesti život če¬kajući tvoje mrvice. Ovaj put ustrajnost ti neće pomoći u obav¬ljanju posla. Nije ju pokušao zaustaviti dok je odlazila s doka. Kad je došla do pijeska prekrižila je pulover preko prsa i požurila prema šumi, naredivši samoj sebi da se ne osvrne. Ali kad je zakoračila na stazu, nije si mogla pomoći. Dok je bio prazan. Sve je bilo mirno. Jedini pokret dolazio je od hrpe balona koji su nestajali u sumorno listopadno nebo. Nije joj trebalo dugo da se spakira. Suza je kapnula na ruku dok je povlačila patentni zatvarač na kovčegu. Bilo joj je zlo od plakanja. Uzela je torbu i kao omamljena krenula kroz ulazna vrata. Sa svakim načinjenim korakom podsjetila se da ni zbog koga nikada neće odustati od onoga što jest. Došla je do mrtve točke. Posebice ne zbog muškarca koji je sportskim srebrnim audijem prepriječio izlaz njezinom autu... Dobro je to učinio. Divovski hrast priječio ju je da krene na¬prijed, a zbog audija nije mogla poći unazad. Privremene tablice države Illinois nisu ostavljale dvojbu čije je to djelo. Nije mogla podnijeti još jedan susret s njim i uvukla je kovčeg natrag u ku¬ćicu, ali tek što gaje spustila začula je gume na šljunku. Prišla je prozoru, ali to nije bio Heath. Umjesto njega nazrela je tamno-plavi sportski automobil koji se zaustavljao iza audija. Stabla su se dovoljno daleko prostirala i priječila joj pogled na gosta koji je odlučio istražiti kamp. Svega joj je bilo previše. Skljokala se na kauč i pokrila lice ru¬kama. Zašto je morao sve još samo dodatno otežati? Začuli su se lagani koraci na trijemu. Previše lagani da bi bili Heathovi. Čula je kucanje. Privukla je noge, ustala, krenula preko prostorije, otvorila vrata... i vrisnula. Unatoč opasnosti nije to bio vrisak iz horor filma, nego nešto što je više naliko¬valo zgranutom štektanju. Znam - rekao je poznati glas. - Bilo je dana kad sam i bolje izgledala. Annabelle je nevoljko ustuknula za korak. - Plava si. Kozmetički tretman. Počinje se guliti. Smijem li ući?


Annabelle se sklonila u stranu. Čak i bez plavog lica koje je počelo pucati poput jeftine torbe od krokodilske kože Portia baš nije izgledala najbolje. Njezina tinti nalik kosa ležala je priljublje¬na uz glavu, čista, ali bez frizure. Na prednjici njezinog bijelog pulovera bila je svježa mrlja od kave. Udebljala se i traperice su joj bile za broj preuske. Portia je pogledom prešla po kućici. -Jesi li razgovarala s Heathom? Sto ti tu radiš? Portia je pošla prema kuhinji i provirila unutra. - Zahtijevam svoje zadnje upoznavanje. Ti si izabrala Delanev Lightfield. Ja biram tebe. Dobrodošla u Power Matches. Da vidimo, može¬mo li ti naći malo šminke? A ni pristojna odjeća ne bi bila zgo¬rega. Ti si luda. Annabelle je iznenadio srdačan osmijeh kojeg joj je uputila. -Jesam, ali nisam ni blizu šašava kao nekad. Baš je to zanimlji¬vo. Kad jednom zastrašiš restoran pun ljudi, Burger King blizu luke Benton, u suštini si ubuduće zauvijek lišen vođenja brige o svom izgledu. Takva si otišla u Burger King? Na WC. A osim toga, Bodie me izazvao. Bodie? Osmjehnula se, a njezini veoma lijepi zubi su uz plave usnice izgledali pomalo žućkasti. - Mi smo ljubavnici. Više od ljubav¬nika. Zaljubljeni. Bizarno, znam, ali nikad nisam bila sretnija. Vjenčat ćemo se. Gle, još se nije složio, ali hoće. Pomnije je proučavala Annabelle i namrštila se. - Iz tih crvenih očiju vidim da si razgovarala s Heathom i da nije prošlo dobro. Prošlo je jako dobro. Rekla sam mu ne i otišla. Portia je nemoćno podigla ruke. - Zašto nisam iznenađena? Gle, odsad je vrijeme za igru završeno. Vi amateri ste se na svoj način zabavili, ali sad je vrijeme uzmaknuti i pustiti profesional¬cu da se time pozabavi. Ti si sasvim očito izgubila razum, o izgledu da i ne govo¬ rimo. Iznenađujuće, ali Portia se nije uvrijedila. - Moj izgled će se uvelike vratiti. Čekaj da vidiš što sve ima ispod ovoga. — Morat ću te držati za riječ.


— Rekla sam Heathu da ne razgovara s tobom bez mene, ali onje svojeglav. I baš ti... od svih ljudi, trebala si znati kako biti uviđavnija. Nisi li ništa naučila o ovome poslu? Dvojica različi¬tih muškaraca naredila su mi da te ne nazivam bezveznjaković-kom, ali iskreno Annabelle, ako cipela pristaje... Odrješita koraka krenula je prema vratima. — Hvala što si na-vratila. Žao mije što tako brzo moraš otići. Portia je sjela na naslon kauča. — Imaš li ti uopće pojma koliko mu je hrabrosti trebalo prihvatiti činjenicu da se zaljubio u tebe, da ne govorimo o tome daje došao ovamo i riskirao ti reći što mu leži na srcu? A što si ti učinila? Bacila mu osjećaje natrag u lice, nisi li? Krajnje nerazumno, Annabelle, posebice kad je riječ o Heathu. Emotivno je veoma nesiguran. Prema onome što mi je Bodie rekao pretpostavljam daje podsvjesno baš to očekivao od tebe i mislim da neće imati hrabrosti ponovno te pitati. — Nesiguran? Onje najumišljeniji muškarac u cijelom sve¬miru. — Ali Portia joj je poljuljala povjerenje i tlo pod noga¬ma joj se više nije učinilo tako čvrstim. — Ne voli me — rekla je Annabelle uvjerljivije. -Jedino ne može podnijeti da netko njemu kaže ne. — Uopće nisi u pravu. - Čula je nečiji glas iza sebe. Naglo se okrenula i u dovratku ugledala Bodieja. Za razliku od Portie bio je sređen od glave do pete, odjeven u sivi pulover, traperice koje su mu savršeno pristajale, i motociklističke čizme. Annabelle je prešla u napad. —Je li te Heath poslao da razgo¬varaš sa mnom? To bi njemu bilo svojstveno, ovlastiti druge za rješavanje još jednog od zakučastih zadataka koje on sam mora obaviti, a koji su mu nadasve mrski. — Baš je neka kučka — rekla je Portia Bodieju, kao da Annabelle nije bila u prostoriji. Podigao je obrvu. — Lutko. Portia je ispružila ruku. — Znam, znam... daje muškarac okarakterizirala bih je agresivnom. Ali iskreno govoreći, Bodie, katkad kučka nije ništa drugo nego kučka. — Upravo tako. Činilo se da se Portia zabavlja. - Shvatio sam. Smijuljio se i Annabelle se počela osjećati kao priperak u svojoj vlastitoj krizi Bodie je napokon uspio odvratiti pogled s Plave djevojke. — Heath ne zna da smo nas dvoje ovdje. Saznao sam kamo je otišao u slučajnom telefonskom razgovoru


koji sam vodio s Kevinovim djetetom. — Prebacio je ruku preko Portijinih ramena. - Nego, Annabelle... Sto ako je Portia u pravu? Uzmimo u obzir da ona s tim sranjem ima više isku¬stva od tebe. Samo zbog činjenice daje u prošlosti uprskala svoj život, drago mije što mogu reći da se izvukla, ne znači da nije stvorila uspjeh iz života drugih ljudi. Bitno je dakle jedino da postoji prilično jednostavan način da se to riješi. Borba protiv njih dvoje iscrpila je njezina već oslabljena sred¬stva i Annabelle se skljokala na počivaljku. — Ništa nije jedno¬stavno kad je taj čovjek u pitanju. — Ovaj put jest - rekao je. — Zapazio sam ga kako se upućuje prema stazi koja vodi oko jezera. Istoj onoj stazi kojom je popodne namjeravala prošetati. — Pođi za njim — rekao je Bodie — i kad ga nadeš, postavi mu dva pitanja. Kad čuješ odgovore koje će ti dati, točno ćeš znati što učiniti. — Dva pitanja? — Tako je. A ja ću ti reći točno koja... Voda se sa gnjecava lišća slijevala u Annabelline tenisice i zubi su joj počeli cvokotati, više od živaca, pretpostavljala je, nego od hladnoće. Možda čini najveću pogrešku u životu. Nije mogla vidjeti ništa posebno u pitanjima koje je Bodie postavio, ali bio je neumoljiv. A što se Portije tiče... Ta žena bila je zastrašu¬juća. Annabelle se ne bi bila začudila da je vidi kako iz torbi¬ce izvlači pištolj. Portia i Bodie bili su najneobičniji par koji je ikada vidjela, pa ipak, činilo se da se savršeno razumiju. Očito je Annabelle još mnogo toga morala naučiti da bi bila prava brač¬na posrednica. Morala je priznati da joj se Portia počela sviđati. Kako ste mogli mrziti ženu koja je bila tako spremna riskirati samu sebe. Staza je postajala sve strmija penjući se prema stjenovitom iz-bojku koji je stršio iznad vode. Mollvjoj je pričala kako su ona i Kevin tu katkad dolazili roniti. Kadje okružila zavoj, Annabelle je zastala kako bi povratila dah. U tom trenutku ugledala je Heatha. Stajao je na stjenovitom grebenu zagledan u jezero. Jaknu je gurnuo otraga i prste zagurao u stražnje džepove. Cak onako neuredan i raščupan bio je divan, muškarac broj jedan u svakoj igri koju je igrao, osim u onoj najvažnijoj. Cuo je njezine korake i okrenuo glavu. Ruke su mu lagano pale niz tijelo. U daljini je ugledala nekakvu mrljicu na nebu. Bili su to baloni nošeni vjetrom. Nije se doimalo umirujućim znakom. — Moram ti postaviti dva pitanja — rekla je.


Njegovo držanje, nepomičan izraz lica i sve ostalo na njemu podsjetilo ju je na kućice koje su zimi bile zatvorene; nije bilo vruće vode, zastori su bili navučeni, vrata zaključana. Srce mu je lupalo i ona je zaobišla znak na kojemu je pisalo ZABRANJENO RONJENJE. - Prvo pitanje. Gdje ti je mo¬bitel? Moj mobitel? Sto te za to briga? Nije znala odgovor. Kakva je razlika bila u tome u koji gaje džep zagurao. Ali Bodie je ustrajao na tome da ga to upita. Kad sam ga zadnji put vidio - rekao je Heath — bio je u Pip. Pustio si joj da ti ukrade još jedan mobitel? Nisam, dao sam joj ga. Progutala je i zagledala se u njega. Ovo je postajalo ozbiljno. - Dao si joj svoj mobitel? Zašto? —Je li to drugo pitanje? Nije. Prekriži ga. Drugo pitanje je... zašto se nisi javljao na Deanove pozive? Uzvratio sam mu na jedan, ali nije znao gdje si. Ali zašto te on ustvari nazvao? Sto to treba značiti, Annabelle. Iskreno, sit sam svih koji se ponašaju kao da se svijet Vrti oko Deana Robillarda. Samo zato što je on iznenada osjetio strašnu potrebu za agentom ne znači da mu moram odmah posvetiti pozornost. Stupit ću s njim u kontakt onda kad stupim, a ako mu to ne odgovara, ima broj IMG-ja. Noge su je izdale i spustila se na najbliži kamen. — O, Bože. Pa ti mene zbilja voliš. — To sam ti već rekao — odvratio je. — Jesi, nisi li? — Nije mogla povratiti dah. Napokon je postao svjestan da se nešto promijenilo. — Annabelle? Pokušala je odgovoriti, doista je pokušala, ali još jednom je okrenuo njezin svijet naopačke i jezik joj je otkazao posluš¬nost. U njegovom pogledu nada se borila sa zabrinutošću. Jedva je pokrenuo usne. Vjeruješ mi? — Aha. - Njezino uzlupalo srce stvaralo je drhtaje koji su se širili poput krugova na vodi pa je morala sklopiti ruke da joj ne bi zadrhtale. — Zbilja? Kimnulaje. — Udat ćeš se za mene?


Ponovno je kimula, a njemu je samo to bilo dovoljno. Tiho zaječavši podigao ju je na noge i poljubio. Sekunde... sate... pojma nije imala koliko je taj poljubac trajao, ali pokrio je veliki teritorij: usnice, jezik i zube; njezine obraze i kapke, njezin vrat. Rukama joj je ispod pulovera potražio grudi dok je ona prtljala ispod njegove jakne nastojeći mu dotaknuti gola prsa. Gotovo se i nije sjećala kako su se uspjeli vratiti do prazne ku¬ćice, sjećala se samo da joj je srce pjevalo i da nije mogla dovoljno brzo hodati kako bi s njim održala korak. Na kraju ju je uzeo u naručje i nosio je. Zabacila je glavu unatrag i smijala se nebu. Skidali su odjeću sa sebe i, želeći to što prije učiniti, činili nezgrapne kretnje odbacujući blatnjave cipele i mokre traperice te nespretno pocupkivali nastojeći izuti mokre priljubljene čara¬pe, udarali u pokućstvo, jedno u drugo. Drhtala je od hladno¬će dok nije odgrnuo pokrivače i povukao je sa sobom u mrzli krevet. Ponudio joj je vrelinu svog tijela kako bi naježenosti ne¬stalo, trljao joj ruke i križa i vraćao toplinu sišući joj namreška-ne bradavice. Napokon su njegovi gorljivi prsti napipali čvrste udubine medu njezinim nogama i rastvorili ih u punašne latice obasjane ljetnim suncem, gdje su ih radosno dočekale kaplji-ce^rose. Svojim dodirom svojatao joj je svaki centimetar tijela. Dahtao je kad je ušao u nju. Kako ja tebe volim, moja slatka, slatka Annabelle - šaptao je, a sve ono stoje osjećao u srcu pretočilo se u riječi. Smijala se, radosna zbog njegova prodiranja, i netremice gle¬dala u njegove oči. Volim i ja tebe. Zastenjao je, ponovno je poljubio i pomaknuo joj bokove da ga primi cijeloga. Prepustili su se osjećajima, ne u lijepo usklađe¬nom vođenju ljubavi nego u nejasnom spajanju sperme i sokova, opojne prljavstine, sočnih bestidnih riječi, dubokog i potpunog povjerenja, čistog i svetog poput zavjeta pred oltarom. Dugo je potrajalo, a poslije su proklinjali zbog hladne vode, smijali se i prskali jedno drugo, nakon čega su ponovno završili u krevetu. Ostatak popodneva proveli su u vođenju ljubavi. Spustila se noć i iznenada ih je zateklo glasno kucanje na vra¬tima, nakon čega su začuli Portijin glas. - Dostava u sobu! Heath se nije žurio, ali na kraju je omotao ručnik oko bedara i krenuo u istraživanje. Vratio se sa smeđom papirnatom vrećom punom namirnica. Proždrljivo su jeli, hraneći sebe i onog dru¬gog, žderući sendviče s pečenom govedinom, sočne


Michigan jabuke i ljepljivu bučnicu koja je imala božanstven okus. Sve su to sapirali mlakim pivom, a potom omamljeni i prezasićeni za-drijemali jedno drugome u naručju. Bio je mrak kad se Annabelle probudila. Zamotavši se u po¬krivač ušla je u dnevni boravak i uzela svoj mobitel. Nedugo zatim preslušala je glasovnu poruku od Deana. Znam daje Heath poludio za tobom, kompa i ispričavam se u njegovo ime. Taj čovjek je zaljubljen i ne može si pomo¬ ći. — Osmjehnula se. - Obećavam da će te odmah sutra ujutro nazvati i sve srediti, i da se nisi usudio prije toga razgovarati s IMG-om. Ne šalim se, Dean. Potpišeš li za nekoga drugoga a ne za Heatha, nikada više neću s tobom razgovarati. Osim toga, svima u Chicagu reći ću da spavaš s divovskim plakatom na ko¬ jemu si ti, tik uz svoj krevet. Vjerojatno to i činiš. Nacerila se, prekinula vezu, i iz ladice uzela otrcani blok pa¬pira sa žutim crtama te nagrizenu olovku. Kad se vratila u spa¬vaću sobu uključila je svjetiljku i naslonila se na uzglavlje, čvr¬sto umotana u pokrivač. Stopala su joj se smrzavala pa ih je uvukla ispod pokrivača, a potom podigla i prislonila uz toplo Heathovo bedro. Jauknuo je i podigao se na jastuke. - Platit ćeš mi za ovo. Samo se ti nadaj. - Podbočila je blok na pokrivačem omo¬ tano koljeno i upijala ga pogledom. Doimao se poput zločestog gusara na snježnim jastucima. Preplanuo, tamnokos i raščupan, s čekinjastom bradom pljačkaša koja je trenjem ogrebla razne osjetljive dijelove njezina tijela. — Dobro, ljubavnice, vrijeme je za nagodbu. Povukao se još više na jastuke i zagledao u blok. - Zar baš moramo? Jesi ti lud? Misliš da ću se udati za Pitona bez savršenog predbračnog ugovora? Pipao je ispod pokrivača tragajući za njezinim hladnim sto¬palom. — Očito ne. Prvo... — dok joj je trenjem vraćao toplinu u nožne prste zapisala je na blok. - Za našim stolom, dok ručamo, neće biti poziva na mobitel, odgovaranja na BlackBerrvje, minifaxove i sve ostale napravice koje se tek trebaju izumiti. Protrljao joj je nožne prste. —A što ako ručamo u restoranu?


Posebno ako ručamo u restoranu. Osim u restoranu brze hrane i, nagodili smo se. Razmislila je o tome. - Dogovoreno. Sad je na mene red. - Pomaknuo je list njezine noge na vrh svog bedra. Odabranim elektronskim spravicama, ne uključujući malo¬prije spomenute, ne samo da će biti dopušteno korištenje u spa¬vaćoj sobi, nego će biti poticano. A ja ću ih birati. Ako ne zaboraviš taj katalog... Pokazao je prema bloku. - Zapisi to. Dobro. — Zapisala je. Deka je spuznula do sredine njegovih prsa i u trenutku joj od¬vratila pozornost kad je ponovno progovorio. - Neslaganja po pitanju novca najveći su uzrok razvoda. Odmahnula je rukom. - To nije nikakav problem. Tvoj novac je naš novac. Moj novac je moj novac. - Zapisala je. Trebao bih te natjerati da pregovaraš s Phoebe. Olovkom je pokazala prema njegovim muževnim prsima. Ako slučajno, nakon što se vjenčamo, doznam daje tvoja izjava o vječnoj ljubavi i odanosti oprezno obavljen prevarantski posao kojega ste smislili ti, Bodie i Zastrašujuća Špice... Masirao joj je nožni svod. - Da sam na tvom mjestu ne bih se time zamarao. Za svaki slučaj. Dat ćeš mi sva svoja ovozemaljska dobra, obrijati glavu i napustiti zemlju. Dogovoreno. Osim toga, moraš mi predati ulaznice za utakmice Soxa, da ih pred tvojim očima mogu spaliti. Samo ako dobijem nešto zauzvrat. -Što? Neograničeno seksa. Kako ja želim, kad želim i gdje že¬ lim. Na stražnjem sjedištu tvog sjajnog novog auta, na mom stolu... Konačan dogovor. -1 djecu. Odjednom se počela gušiti. - Da, o da.


Nije reagirao na njezino iskazivanje emocija nego je samo za-škiljio i obrušio se za završni udarac. - Barem šest puta godišnje odlazit ćemo u posjet tvojoj obitelji. Naglo je zatvorila blok. - To tako neće ići. Pet posjeta i ja ću nadmašiti tvoju braću. -Jedan. Spustio je njezina stopala. - Kvragu, Annabelle, složit ću se s četiri posjeta dok ne rodiš, a onda ćemo ih viđati svakoga dru¬goga mjeseca, i tu nema pogovora. Dograbio je blok i olov¬ku i počeo pisati. Dobro - odvratila je. -Ja ću ići u toplice dok svi vi budete sjedili i žalili se na ograničenja šezdesetsatnog radnog tjedna. Nasmijao se. - Kenjaš. Znaš da ćeš jedva čekati zanjihati naše prvorodenče ispred Candecenog nosa. Tu smo dakle. - Zastala je, uzela blok natrag, ali nije mogla vidjeti ni riječi koju je napisala. Koliko god joj se bilo mrsko prepustiti stvarnosti, bilo je vrijeme uozbiljiti se. - Heathe, kako ti planiraš biti ocem toj djeci koju želimo ako radiš šezdeset sati tjedno? — Govorila je oprezno, želeći daje ispravno shvati. — Uz rad u Savršeno za vas moje radno vrijeme je fleksibilno, ali... znam koliko voliš svoj posao i, nikada ne bih željela da od njega odustaneš. S druge strane gledano, neću sama podizati obitelj. Nećeš ni morati - rekao je samodopadno. - Imam plan. Želiš ga podijeliti sa mnom? Posegnuo je za njezinom rukom, privukao je bliže sebi i rekao joj što ima na umu. Sviđa mi se tvoj plan. - Nacerila se i sklupčala na njegova prsa. — Bodie zaslužuje biti ravnopravan partner. U potpunosti se slažem. Oboje su bili jako zadovoljni pa su se ponovno počeli ljubiti, stoje dovelo do simpatične i veoma uspješne provjere moći nje¬zinih konačnih dominantnih odluka. Ishod je bio taj da im je bilo potrebno neko vrijeme da se vrate pregovorima. Razmotrili su u čemu će spavati (goli), daljinski (dijelit će ga), imena djece (ne nazivi motora) i bejzbol (nepomirljive razlike). Kad su završili Heath se sjetio da joj je zaboravio postaviti jedno pitanje. Zagledan u njezine oči privukao joj je prste svojim usnama. — Volim te, Annabelle Granger. — Hoćeš li se udati za mene? Harlev Davidson Campione, imaš ženu.


-

To je najbolji sporazum koji sam ikada postigao - odvratio je uz osmijeh.

EPILOG Pipi je kasetofon prinijela usnama i povikala: — Provjera! provjera! Provjera! Radi - uzviknuo je Heath s kauča na drugom kraju svoje multimedija prostorije. - Možeš li biti malo tiša? Zovem se Victoria Phoebe Tucker... - prošaptala je. A potom normalnim glasom nastavila: - Imam pet godina i živim u hotelu Plaža. - Krišom je pogledala Heatha, ali on je s njom gledao film Eloise pa joj se samo osmjehnuo. Ovo je prinčev kasetofon i kaže da mu ga moram vratiti. Bogme i trebaš. - Trebala je s njim gledati utakmicu Soxa dok se na katu održavao sastanak Kluba ljubitelja knjige, ali po¬stalo joj je dosadno. Princ je još ljut zbog svih onih mobitela koje sam mu uzela kad sam imala samo tri godine - rekla je u kasetofon. - Ali tad sam bila jako mala i mama ih je većinu našla i vratila mu. Nije sve. -Jer se ne mogu sjetiti kamo sam ih stavila! - uzviknula je, pogledavši ga minipogledom vode navale. - Milijun puta sam ti to rekla. - Ne želeći više s njim raspravljati o tome ponovno je posvetila pozornost onome što je radila. - Evo koga sve volim: volim mamu i tatu i Dannvja i tetu Phoebe i ujaka Dana i sve svoje rođake i princa kad ne spominje mobitele i Belle i sve u Klubu ljubitelja knjige osim Portie, zato što mi nije dopustila da idem iza mladenke na vjenčanju kad se udala za Bodieja jer su objegi u Vegas. Heath se nasmijao. — Pobjegli su. Pobjegli su - ponovila je. - Belle nije htjela Portiu u Klubu ljubitelja knjige, ali teta Phoebe je egzistirala i rekla da Portiji tre¬ baju. .. - Nije se mogla sjetiti pa je pogledala prema Heathu. Prijateljice koje joj neće biti konkurencija - rekao je uz osmijeh. - Kao i obično, Phoebe je bila u pravu. Zato sam ja, oš¬ trouman kakav jesam, uvjerio tetu Phoebe da postane Portijina mentorica. Pippi je kimnula i nastavila brbljati. - Princ voli Portiju. Portia je nekad bila bračna posrednica, ali sad radi za njega i Princ kaže daje prokleto najbolja sportska


agentica koju je ikada vidjo i zbog nje njihova nova ženska sportska lika iz dana u dan posta¬je sve veća. Ona je treća po redu medu najboljim sportskim agentima rekao je. - Nakon Bodieja i mene. - I ne govori prokleta. Utonula je dublje u veliki naslonjač s osloncem za noge i prekrižila gležnjeve, baš poput njega. - Prince je Portiji pla¬tio mnogo novca za Bellen vjenčani dar. Mamica kaže daje to glup dar, ali Belle je rekla da joj Princ nije mogao dat' ništa što bi joj se svidjelo više pa sad Portia Annabelle daje savjete kako biti bračna posrednica. Pritiskala je čelo. — Sto s' ti ono dao Belle za vjenčani dar? Portijinu bazu podataka s njezinog bivšeg posla. Trebao si joj dati psića. Heath se nasmijao, a potom se namrštio kad je pogledao u te-leviziju. — Nemoj zamahivati na svaku, kretenu! Ne volim Soxe - naglasila je Pippi. - Ali volim dr. Adama i Delanev jer mi oni dopuštaju da nosim cvijeće iza mladenke na njihovom vjenčanju, i Bellena mama je plakala i rekla daje Belle najbolja bračna posrednica na svijetu. A volim i Rosemarv zato što mi priča priče i šminka me. Rosemarv je sad u klubu ljubi¬telja knjige. Belle je rekla teti Phoebe da ako Portia može biti u Klubu ljubitelja knjige, onda može biti i Rosemarv, jer i njoj prijatelji trebaju jednako kao i Portiji, a onda je Belle rekla daje presretna da bi i dalje ustrajala na staroj ogorženosti. Ogorčenosti. A sad koga ne volim. -Još jednom je mrko pogledala prema Heathu. - Ne volim Trevora Grangera Championa. On je jedan veliki posranko. Opet počinjemo. - Heath je na rame premjestio zavežljaj kojeg je držao u naručju. Spustila je kasetofon, izvukla se iz naslonjača, popela na kauč, sjela pokraj njega i nezadovoljno virnula na usnulo djetešce. -Trevor mi je rekao da mrzi kad ga cijelo vrijeme tako nanašaš. Kaže da hoće da... ga... spustiš! Budući daje Trevor bio samo šest mjeseci star, Heath je sum¬njao daje tako napredan u govoru, stišao je ton i obratio se lju¬bomornoj petogodišnjakinji. Mislim da smo već razgovarali o tome. Naslonila se na njega. — Razgovarajmo ponovno. Prebacio je slobodnu ruku preko njezinih ramena. Pip nije bila zadovoljna sve dok nije postigla da svaki muškarac na ovome svijetu skače na svaki njezin mig, što joj


je prilično često uspije¬valo. - Trevor je tek malo dijete. Dosadan je. Ne može se igrati sa mnom kao ti. I veliki je plačko. Heath je osjetio roditeljsku potrebu da obrani muškost svog sina. — Samo kad je gladan. Pippi je podignula glavu. - Čujem ih kako se kreću gore. Mislim daje vrijeme za desert. Sigurna si da ne želiš gledati ostatak utakmice sa mnom? Daj budi ozbiljan. - To joj je bio najnoviji izraz i koristila gaje svaki put kad joj nije bilo roditelja u blizini. Heath je Trevora Grangera Championa poljubio u kovrčavu kosu i za njom pošao na kat. Annabelle je od samoga početka dala svoj pečat njegovoj kući. Kad je zakoračio u dnevni boravak pogledom je obuhvatio veli¬ko udobno pokućstvo, tople tepihe i svježe cvijeće. Apstraktna slika s mrljama koju su jednog kišnog popodneva kupili u nekoj galeriji u Seattleu zauzimala je prostor iznad kamina. Kupnju su naknadno proslavili popodnevnim vođenjem ljubavi, za koje su oboje vjerovali da im je podarilo sina. Ispod te slike stajale su Portia i Phoebe, priljubljenih glava, i vjerojatno urotnički raspravljale o dominaciji u svijetu. Mollv se sagnula čuti što joj govori Pippi. Ostali su se okupili oko Rosemarv. Kad je Annabelle postala svjesna njegova prisustva, odvojila se od skupine i pošla prema njemu, dok joj je na licu blistao onaj njezin karakterističan osmijeh. Pogledom je obu¬hvatio Pip, pa Klub ljubitelja knjige, a potom svoju lijepu crve¬nokosu suprugu. Bilo je to ono za činije cijeli život tragao. Za ženama koje neće otići. Ima li kakvoga izgleda da ćeš u sljedećih deset minuta istje¬ rati tu svoju družbu vještica odavde? - upitao je utišavši glas kad je prišla k njemu. Dotaknula je obraz svog sina i djetešce se nagonski okrenulo prema njezinoj ruci. Sumnjam. Nisu pojele desert. — Posluži ga na trijemu. — Pristojan budi. Tako sad govoriš - prošaptao je - ali pjevat ćeš ti meni po¬


slije drugu pjesmu. Nasmijala se, brzinski poljubac spustila u kut njegovih usana, a potom poljubila glavu djeteta. Na drugoj strani prostorije Phoebe Calebow je uhvatila njegov pogled i razmijenili su pogled savr¬šenog razumijevanja. Sljedećega tjedna vodit će bitku oko no¬voga Deanovog ugovora, ali zasad je vladao mir. Dok je Pip pomagala Annabelle pri posluživanju deserta on je djetešce odnio na kat do svog proširenog ureda kod kuće. Pustio je da mu dijete zaspe u krilu dok je obavio nekoliko tele¬fonskih poziva. Uz Bodieja koji mu je sad bio ravnopravni par¬tner, Heathova zatrpanost poslom znatno se smanjila. Umjesto da vode najveću sportsku agenciju u gradu usredotočili su se na to da budu najbolji pa su postali veoma izbirljivi pri izboru kli¬jenata. Pa ipak, nisu stigli kontrolirati sve i po Portijinim upu¬tama nova ženska liga strelimice je rasla, premda je i ona posta¬vila granice. Prošlo je nekoliko godina otkad je zadnji put vidio onaj upali izraz na njezinom izbezumljenom licu. Nevjerojatno što sve dobar brak i deset kilograma više mogu učiniti za ženi¬no raspoloženje. Savršeno za vas također je cvjetalo. Annabellinim seniorima pao je kamen sa srca kad je Kate svojoj kćeri za rođendan daro¬vala kuću u Wicker Parku. Poslušavši Portijin savjet Annabelle je zaposlila tajnicu i pomoćnicu. Oglušivsi se na Portijin savjet nastavila je udovoljavati ukusu raznovrsnih klijenata. Tako joj se sviđalo. Konačno je čuo da se Klub ljubitelja knjige počeo razilaziti. Trev je postajao gladan i buka gaje probudila. Čim je teren bio čist, Heath gaje donio dolje u prizemlje. Annabelle je stajala uz rub prozora dok se popodnevno sunce prelijevalo preko nje poput tekućegjantara. Kad gaje čula da joj prilazi, osmjehnula se kao daje cijeli dan čekala taj trenutak, što vjerojatno i jest. Pružio joj je djetešce, a potom sjeo, zadovoljno promatrajući kako njegov sin siše. On i Annabelle razmijenili su pokoju riječ. Ne previše. Gore na katu začuo je zvuk faksa, a nekoliko trenutaka potom zavibrirao mu je mobitel. Zavukao je ruku u džep i isključio ga. Konačno su umotali svog sina i sve troje izišlo je u šetnju. Muškarac i njegova obitelj. Jednog lijepog popodneva u Chicagu. Soxi su bili na putu do prijelazne zastavice. — Zašto se smješkaš? — upitala gaje njegova supruga i sama se osmjehujući. — Zato što si savršena. — Ne, nisam — nasmijala se. — Ali savršena sam za tebe.


Piton se s tim u potpunosti sloĹžio.

Susan elizabeth phillips dođi i poljubi me  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you