Page 1


Gail McHugh

Puls Naslov izvornika

Pulse


Posvećeno svim ženama koje još nisu pronašle svoj glas, snagu i hrabrost. Ne dajte im nikad da vam oduzmu ono s čim ste se rodile. Uzmite to natrag.


1. PROPUŠTEN POSLJEDNJI SUSRET

E

mily je naslonila glavu na prozor taksija i suzama natopljenih očiju promatrala gradska svjetla Manhattana. U mislima joj se maglovito pojavio i projurio izraz na Gavinovu licu dok je odlazio od nje prije nekoliko sati. I što se više približavala njegovoj zgradi te udaljavala od prošlosti s Dillonom, ona je sve više osjećala da joj duševno zdravlje i srce vise na jednoj tankoj niti. Nemirno se vrpoljila i pogledala blještavo zeleno svjetlo digitalnog sata. Bilo je skoro jedan ujutro. Tračak nade preplavio joj je tijelo i ona je čvrsto sklopila oči moleći se da će ju Gavin primiti natrag k sebi. Taksi je stao pred njegovom visokom zgradom, a ona je zavukla ruku u torbicu i izvadila svežanj novčanica. Nakon što je pružila neznanu svotu vozaču, otvorila je vrata i izišla na pločnik obavijena hladnim zrakom kasnog studenog. - Hej! - dozvao ju je vozač arapskog izgleda. - Mlada damo, morate zatvoriti vrata za sobom! Emily je čula te riječi, ali nije obraćala pozornost na to. Šeprtljava su ju stopala gurala naprijed prema onomu za što se nadala da će biti nov početak. Nova budućnost s čovjekom za kojeg je sad znala da ne može živjeti bez njega. Otvorila je vrata i prošla kroz predvorje. Znoj joj se, poput truleži, raširio preko tijela. Drhtavom je rukom pritisnula dugme lifta. Živce joj je kidala mješavina ljubavi i tjeskobe. Kad su se vrata lifta otvorila, ona je ušla unutra i naslonila se na zid, iscrpljena umno i tjelesno. Suze su joj se neprestano slijevale niz lice dok je nastojala zaustaviti drhtanje. Emily nije znala kakva će biti Gavinova reakcija, pa je stoga duboko udahnula. Nastojala je primiriti opake osjećaje koji su se uskovitlali u njoj. Vrata su se otvarala nečemu što bi mogao biti novi početak... ili kraj. Osjetila je da su joj stopala zalijepljena za tlo, na tren je ostala sleđena na mjestu i promatrala je zid preko puta hodnika. Bila je tek mutno svjesna toga da se vrata lifta zatvaraju i zavrtjelo joj se u glavi dok je pridizala ruku da ih pridrži. Polako je izišla. Pogled joj se usmjerio prema Gavinovu penthouseu, a u glavi su joj se nekontrolirano vrtjele misli sa svakim


mogućim scenarijem. Nastojala se usredotočiti na njegove prijašnje riječi te tako raspršiti strah dok su ju stopala vodila sve bliže njemu. Svaki idući korak bio joj je brži. Kad je došla do njegova stana, strahovi su joj se osvetoljubivo vratili i teško ukotvili u prsima. Sa zebnjom mu je pokucala na vrata, a svako je kucanje oponašalo divlje lupanje njezina srca. Obrisala je suze dok je drhtala od glave do pete. Minute su prolazile bez ikakvog odgovora i ona je još snažnije pokucala. - Molim te, odgovori - izrekla je tihu molitvu dok je pritiskala zvono na vratima. Suze su joj kapale niz obraze i zurila je u ključanicu zamišljajući ga kako i on nju gleda sa svoje strane. Ubola ju je pomisao na to da ju gleda i usjekla joj stazu u srcu. - Molim te - zaplakala je i ponovno pozvonila. - Bože, Gavine, molim te. Volim te. Tako mi je žao. Ništa. Uvukla je još uvijek drhtavu ruku u torbicu i izvukla mobitel. Nazvala je Gavina. Nije skidala pogled s vrata i slušala je kako neprestano zvoni. - Dobili ste Gavina Blakea. Znate što vam je činiti. Emilyino se srce stisnulo, steglo i došlo u pete kad mu je začula glas. Taj će ju sladak glas zauvijek progoniti ako ju ne primi natrag. Taj sladak, molećiv glas koji ju je preklinjao da mu povjeruje. Prekinula je poziv, ponovno nazvala i još jednom poslušala. Nije progovorila. Nije mogla. Njezino mahnito disanje bit će jedina poruka koju će mu ostaviti. Riječi... nije pronalazila. Emily je pritisnula ruku na usta kad je počela shvaćati da joj on neće oprostiti. Nekoliko bolnih trenutaka provela je u tišini. Tad joj je u prsima buknula žalost. Bujica suza slijevala joj se niz obraze. Plač joj je odjekivao hodnikom. Povukla se i osjetila kako je leđima udarila u zid. Zurila mu je u vrata, a živo sjećanje na njegovo lice urezalo joj se u misli. Žestoka bol provrla joj je i kovitlala se u crijevima dok se polako vraćala prema liftu i dok joj je srce padalo ravno u ponor.


Emilyna su se ramena objesila i duh joj je bio slomljen dok je otvarala vrata svog stana. Nejako svjetlo iznad pećnice slabo je osvjetljavalo dnevni boravak. Emily je hodala što tiše da ne probudi Oliviju i ušla je u svoju sobu. Još je uvijek drhtala, a plašt tuge obavijao ju je dok je ulazila u svoju kupaonicu. Upalila je svjetlo i zurila u vlastiti odraz. U zelenim očima, koje su nekad živo blistale od nade, sada više nije bilo života. Prešla je prstima preko obraza uprljanih maskarom. Lice joj je izgledalo blijedo. A srce joj je, još gore od toga, bilo pogođeno gubitkom. Naslonila je dlanove na hladnu mramornu površinu umivaonika, oborila je glavu i plakala boreći se da dođe do zraka dok joj je duboka bol omatala dušu. Oko nje se stezao žal u svom najsurovijem obliku, poput neumoljive omče oko vrata. Pokušala se smiriti prskajući lice vrelom vodom. Uzela je potom ručnik, obrisala se i isključila svjetlo. Umor joj je usporavao korake dok je išla prema krevetu i ona se sklupčala na njem bočno. Iscrpljeno je utonula u madrac nastojeći uhvatiti nekoliko sati sna. Ali on neće doći. Ne. Dok su sekunde, minute i sati otkucavali, Gavinovo bolno lice i zbunjene plave oči proganjali su Emilynu savjest. Plitko je udahnula, prevrnula se na leđa i zurila u strop. Tijekom idućih nekoliko sati silna joj je bol prolazila kroz srce. Pustila ga je da joj sklizne kroz prste.

Gavin je nastojao zanemariti prodoran zvuk paljenja motora privatnog aviona tvrtke Blake Industries pitajući se hoće li se Emily moći sjetiti onih stvari koje on nikad neće zaboraviti. Čudio se da je ovo uistinu kraj. Izgubio ju je. Ona će postati zauvijek Dillonova za manje od sedam sati. Izvukao je svoj kovčeg iz prtljažnika Coltonova džipa, a srce mu je još više potonulo dok je gledao u bistro i hladno večernje nebo. Colton je stupio na asfalt, a izraz na licu nije mu bio ništa mirniji od trena kad mu je Gavin došao. - Čovac, ne moraš ovo raditi - vikao je Colton dok su mu se uvojci tamne kose vijorili od siline motora do njih. - To što bježiš iz grada usred mrkle noći nju neće vratiti.


Gavin nije bio siguran da će bijeg izbrisati onaj žig koji mu je Emily utisnula u duši. Isto tako nije bio siguran hoće li se ikad osloboditi žudnje i potrebe za njom. Jedini osjećaj u koji je bio jebeno siguran... znao je da mora napustiti New York. Odjebati daleko i udaljiti se od Emilyna duha koji će ga, bez sumnje, progoniti. - Rekao sam ti, moram se malo udaljiti od svega, Coltone - prepirao se Gavin prelazeći rukom po licu. - Ne mogu ostati ovdje. A ti se samo pobrini za to da izvučemo naše dionice iz Dillonovih ruku. Coltonu se oteo težak uzdah i kimnuo je. - To ću srediti odmah u ponedjeljak ujutro. - Udario je Gavina po ramenu, a pogled mu se ublažio. Sve mora biti dobro kad se vratiš. Obećaj mi da nećeš misliti na Emily dok si tamo. Gavinu su prsa uzdrhtala čim je čuo njezino ime. - Da - odgovorio je ozbiljnim glasom. - Pokušat ću. Nekoliko trenutaka gledali su jedan u drugoga, a potom se Gavin uspeo stubama u avion. Okrenuo se i opazio kako mu brat napušta zemljište malog, privatnog aerodroma. Gavin se osjećao sjeban i nalazio se u najdubljem životnom košmaru, uvukao je ruku u džep traperica i izvukao mobitel. Bacio ga je na pistu ni ne pogledavši u njega. Razbio se kad je pao na zemlju. Isključiti se iz svega znači isključiti se iz svega. Nema kontakta ni s kim. Nitko ga neće pokušati izvući iz boli, nitko ga neće nastojati uvjeriti da su mu radnje pogubne. Kad je predao svoju prtljagu stjuardesi, pilot ga je došao pozdraviti. - Dobra večer, gospodine Blake. - Pilot, čija je sijeda kosa padala preko čela, čvrsto je stisnuo Gavinovu ruku. - Pripremljeno je sve što ste zatražili, a mi bismo, gospodine, trebali stići u Playu del Carmen za nešto više od četiri sata. Gavin je slabašno kimnuo i krenuo u svoju privatnu kabinu. Zatvorio je vrata, a pogled mu je odmah pao na bocu burbona u minibaru, kao da je izvikivala njegovo ime. S prezirom je gledao u nju. Tmina se uvlačila svud oko njega. Skinuo je kaput i bacio ga na krevet. Nastojao je odbiti od sebe crnog anđela koji mu se uvukao u misli, pa je prešao malen prostor i posegao za tekućinom jantarne boje koja će mu otupiti um. Nije se odlučio za čašu, samo je odvrnuo čep s boce i prinio ju svojim usnama. Alkohol mu je spržio grlo, a da mu nije olakšao bol ni za jedan gram.


Tad je Gavin shvatio da mu u životu neće postojati vrijeme u kojem neće biti svjestan Emilyna izostanka. Bio on pijan ili trijezan, ona će mu slamati srce i dušu sve dok ne umre. Volio ju je. Udisao ju je kao da je zrak koji ga okružuje... zrak kojega će zauvijek biti lišen. Odložio je bocu, prošao umornom rukom kroz kosu i nastojao odgurnuti od sebe sjećanje na to kako mu Emily uzvraća pogled svojim prelijepim očima. Prišao je prozoru, povirio na grad ispod sebe i znao da to neće upaliti. Ništa neće upaliti. Ni to da utapa bol u alkoholu niti da pobjegne od nje ne može promijeniti ono što osjeća. Ona je otišla. Svjetlucanje gradske rasvjete blijedilo je kako se avion penjao sve više, a Gavinovo je srce nastavilo oplakivati ženu koju je izgubio dok se u mislima pitao koliko će joj dugo prisustvovati sprovodu.

Jutarnja je svjetlost usisala posljednje zvijezde s neba, a Emily je, bez minute sna, ustala i krenula u kuhinju. Mučnina joj je ispunila trbuh. Otvorila je vratašca hladnjaka i izvukla bocu vode. Sjela je za stol dok joj je Olivia prilazila iza ugla. - Hmm, vidim da te guzonja ostavio rano ujutro - odbrusila je Olivia gledajući u Emily. Prišla je jednom kredencu i otvorila ga. - Kako je lijepo od njega što je dopustio vlastitoj mladenki da se na dan vjenčanja sredi u svom stanu. - Olivia, ja... - Emily, prije no što započneš braniti svoga guzonju ili vlastite zablude, samo bih htjela da znaš koliko je Gavin sinoć bio uznemiren. - Olivia je zalupila vratima kredenca. - Nikad ga nisam vidjela tako povrijeđenog. Emily je sklopila oči koje su ju peckale i srce joj se steglo od pomisli na bol koju je prouzročila Gavinu. Odmahnula je glavom. - Olivia, molim te. Ja nisam...

- Znam, Emily. Nisi raspoložena za priču o ovom - otpuhnula je otvarajući još jedan kredenc. - Ili, da pogodim, nije zabluda to što misliš da se trebaš udati za Dillona zato što ne vjeruješ Gavinu? - Olivia - izustila je Emily ustajući. - Ne slušaš me. Nisam...


Olivia se munjevito okrenula, a zjenice su joj se smeđih očiju suzile. Jebote, mrzim što moram ovo reći, Em, ali ja ne mogu danas sudjelovati u ovom. Ti voliš Gavina i Gavin voli tebe. Svršena stvar. Ja vjerujem Gavinu, a čak ako mu ti ne vjeruješ, opet me prisiljavaš na izbor. - Položila je ruku na bok, a drugom prošla kroz gustu plavu kosu. - Žao mi je, ali ja ti ne idem na vjenčanje danas. - Dobro, zato što ne idem ni ja - šapnula je Emily i ponovno sjela. - Neću se udati za Dillona. Olivijinim se licem raširio smiješak dok su joj se zjenice proširile od šoka. - Nećeš? - uzdahnula je i pojurila k Emily. Emily je odmahnula glavom dok joj se svježa navala suza oslobađala iz očiju. Olivia je kleknula do nje i omotala ruke oko Emilyna struka. Izrekla je riječi uz Emilyn trbuh. - Oh, Bože moj, oh, Bože moj. Više mi nisi na crnoj listi. Jebote, sad ću te voljeti do smrti! - Povrijedila sam Gavina - Emily se skoro zagrcnula izgovarajući ovo. Htjela sam mu vjerovati, i dio mu je mene vjerovao, bar tako mislim, ali bila sam uplašena, a sad je već prekasno. Olivijin izraz lica poprimio je crte zbunjenosti dok je ustajala i povlačila Emily za sobom. Položila je ruke na Emilyne obraze. - Nije prekasno. Samo ga nazovi i on će sve zaboraviti. Gavin te voli. Sinoć se raspizdio, ali on bi umro za tebe. Vjeruj mi. To stalno ponavlja. Emily je zadrhtala i jedva jedvice udahnula. - Ne. Sinoć sam otišla do njegova penthousea i nije mi otvorio vrata. - Odmaknula se od Olivije i sjela za stol. - Nekoliko sam ga puta zvala na mobitel i nije se javljao. Završio je sa mnom, a ja zaslužujem svaki djelić boli koji mi predstoji. Emily je odmahnula glavom, a glas joj se utišao. - Ne mogu vjerovati da sam ovo dopustila. - Sinoć mi nije dao da ga odvedem kući. - Olivia je ponovno pala na koljena i uhvatila Emily za ruke. - Nakon večere morala sam ga odvesti do Coltonove kuće. Ono što se dogodilo malo ga je otrijeznilo, ali prilično sam sigurna da je dečko još uvijek u komi. Samo se sjeti kako se opio. Tek je sedam ujutro. Vjerojatno nije ni čuo mobitel. Ja ću ga uskoro opet nazvati, ali ti mi se moraš malo smiriti, može?


Emily je polako povukla ruke k sebi i pritisnula dlanove na oči. Nevoljko je kimnula i zatomila dio brige koja joj se kovitlala u glavi. - U redu, nastojat ću se smiriti. U kutovima Olivijinih usta pojavio se smiješak. - Ponosna sam na tebe, Emily. - Ponosna na mene? - upitala je brišući nos stražnjom stranom ruke. Zašto? Zato što sam povrijedila Gavina? Njegovo lice, Olivia. Ne mogu iz misli izbaciti njegovo lice. Olivia ju je blago pogledala i pomilovala ju rukom preko čeljusti. Ponosna sam zato što si konačno uvidjela da zaslužuješ bolji život s muškarcem koji te istinski voli i brine se za tebe. Ponavljam ti, možda si trenutno povrijedila Gavina, ali između vas sve će se riješiti. Vidjet ćeš. Emily je zurila u Oliviju i dopustila tračku nade da joj zaplovi udovima. Kimnula je moleći se da će se Olivijina izjava pokazati istinitom. - U redu - rekla je Olivia ustajući i gledajući na sat. - Tvoje nevjenčanje dogodit će se za manje od četiri sata. Što još želiš da uradim, osim da kupim kavu jer je više nemamo u kući? Ti mi definitivno izgledaš kao da ti je potrebna šalica, a ne bi ni meni bila naodmet također. - Olivia je otišla do ormara u hodniku te izvukla i odjenula svoj kaput. - Hoćeš li da ti nazovem sestru? - Zastala je u pola koraka. - Ili, još bolje, da nazovem tvog bivšegbudućeg muža i kažem mu da odjebe? Emily je ustala i prošetala kuhinjom. Zgrabila je papirnati ubrus i ispuhala nos. Podišli su ju žmarci niz kralježnicu na samu pomisao na Dillona koji se budi i vidi da nje nema. - On još ne zna. Na Olivijinu se čelu pojavila bora zbunjenosti. - Kako to misliš? Ja sam smatrala da... - Otišla sam kad je zaspao - prekinula ju je Emily prekrivajući lice rukama. - On nema pojma. Samo ti znaš. Oliviji se čeljust opustila, a zjenice proširile. - Umm... u redu. Možda se varam, ali zar ne bi budući mladoženja to trebao znati? Emily je uzdahnula i prošla pokraj Olivije prema spavaćoj sobi. Počela je prekapati po svojim ladicama. Osim Gavina, žudjela je za samo još jednom stvari, a to je bila duga i vrela kupka. - Da, Olivia. Moram se oprati, a kad završim s tim, onda ću ga nazvati.


Olivia se naslonila na vrata sa zabrinutim pogledom. - Možeš li barem pričekati dok se ja ne vratim iz kafića? Nazvat ću Lisu i Michaela i kazati im što se događa, u redu? Emily je zatvorila ladicu znajući da je Olivia zabrinuta i pogledala ju je. Da. Pričekat ću. - Prišla je Oliviji i blago ju pogledala. - Hvala ti. Olivia je položila ruku na Emilynu bradu i blago ju prodrmala. - Nema na čem. Samo naprijed. Ti se otuširaj, a ja se začas vraćam. Emily je kimnula i promatrala ju kako odlazi. Kad su se vrata zatvorila, Emily si nije mogla pomoći, osjetila je kako joj jeza sažiže trbuh. Suočavanje s Dillonom, bez obzira na to bio Gavin ili ne bio uz nju, neće biti lako. Uzdahnula je i nastojala zanemariti njegovu kužnu prisutnost. Ušla je u kupaonicu, odložila gaćice i majicu na prečku i odvrnula slavinu. Vrela para uskovitlala se zrakom dok je ona s tijela odbacivala ostatke sinoćnje odjeće te ulazila pod tuš. Uzela je sapun i polako prelazila njime po bolnom mesu međunožja dok su joj misli preplavile slike onoga što je dopustila Dillonu da joj učini. Oborila je glavu od srama, a mokra crvenkasto-kestenjasta kosa pala joj je preko lica poput zavjese. Osjećala se kao da je istegnula svaki mišić, ali ta bol blijedila je u usporedbi s njezinim pretučenim i slomljenim srcem. Zaronila je u najdublji kutak vlastita uma i ponovno odigravala njegove sinoćnje scene i ono što joj je učinio. To uopće nije zaostajalo za noćnom morom. Tek je tad shvatila koliko mu je mnogo stvari oprostila i dala mu da se izvuče tijekom prošle godine. Svjesnost o tom kako je samu sebe zavarala misleći da ju voli, brine se za nju i za njih, izbila joj je zrak iz pluća. Sveobuhvatna i duboko usađena dužnost koju je osjećala prema njemu zbog svih stvari u kojima joj je pomogao bila je nešto za što je znala da ju je dovelo do ovog trenutka. U njoj je bujala ljutnja na samu sebe, pjenušala joj se u dnu trbuha dok se sve žustrije trljala po mesu, rukama, licu i nogama. Htjela je ukloniti svaki trag njegova postojanja iz svojih pora. Pustila je da teče još vrelija voda, zgrčila se zbog načina na koji mu je dopustila da upravlja svakom njezinom radnjom. Svakom njezinom mišlju. Plakala je, duboko udahnula i pokušala doći k sebi. Više nema Dillona. Više nema njih. Otišao je. Emily u toj pari nije samo ispirala ostatke mjehurića s kože već i poguban otrov koji joj je on usuo u dušu. Izišla je iz


kade, dohvatila ručnik i omotala se njime. Stala je pred zrcalo i pogledala ženu s kojom će se oprostiti. Zauvijek. - Nikad više - šapnula je. Odmahnula je glavom, prešla rukom preko obraza i sklopila oči. - Nikad. Na tren je razmislila o svim suludim događanjima koja joj tek predstoje u ovom danu, a potom se odjenula, osušila kosu i ponovno vratila u sobu. Naglo je zastala kad je čula zvonjenje mobitela, a zvuk joj je dao do znanja da ju čeka poruka. Ščepala ju je iznenadna tjeskoba da bi to mogao biti Dillon te moguća nada da se radi o Gavinu. Progutala je pljuvačku, krenula prema noćnomu stoliću i drhtavom rukom uzela mobitel. I tjeskoba i nada istovremeno su isparile kad je opazila da je riječ o Lisinoj glasovnoj poruci. Emily je podlegla od umora koji ju je proganjao, pala je na krevet i naslonila glavu na jastuk. Čula je kako ulazna vrata škripe i otvaraju se dok je slušala sestrin zabrinut glas. Sjela je i poslušala posljednjih nekoliko sekundi Lisine poruke u kojoj ju je obavijestila da su ona i Michael krenuli prema njoj. - Liv? - oglasila se Emily sklapajući mobitel. Bacila ga je na krevet, prešla dlanom preko lica i ustala te krenula prema susjednoj prostoriji. - Nadam se da si uzela i nešto za pojesti dok... Zastala je pokraj luka u dnevnom boravku, a riječi su joj zamrle na usnama. Sledila se sva zbunjena, tiha i oprezna kad je opazila kako se Dillon ležerno naslanja na radnu plohu. On je preletio pogledom preko nje dok je ispijao sok od naranče. - Emily, kad sam se probudio, tebe nije bilo. - Odložio je čašu i prišao joj s drskim cerekom na licu. - Toliko si se uzbudila da si se odmah došla dotjerati ovdje kako bi se danas udala za mene, ha? - Prešao joj je prstima preko obraza. - Ionako sam mislio svratiti ovdje prije no što odem do Trevora da se spremi. - Miči se od mene, Dillone - šapnula je drhtavim glasom. Otrgnula se nastojeći tako sakriti strah koji joj je kolao venama. Dillon je zažmirio i iskašljao se da pročisti glas. Gledao ju je suženih zjenica, a izraz lica bio mu je sav zbunjen. - Molim? - upitao ju je prilazeći joj i grabeći ju za ruku poviše lakta.


Emily se otrgnula od čvrstog stiska i udarila ramenom o kredenc dok je zateturala unatrag. - Čuo si me. Rekla sam ti da odjebeš od mene. - Riječi su se čule kao neko tiho siktanje.

- Za mene je sve završeno, Dillone. Ovo - pokazala je na prostor između njih - jest gotovo. Ja više nisam tvoja dobrovoljna žrtva. Nije se ni snašla, a on ju je već pritisnuo uza zid, jednom ju je rukom zgrabio za kosu, a drugom stisnuo bradu. Prešao je jezikom preko donje usne i pažljivo ju promatrao. - Ti si se stvarno jebala s njim, zar ne? Tih jecaj oteo se s Emilynih usana zbog boli koju je osjećala u lubanji, ali mu je ipak podrugljivo odgovorila. - Da, jebala sam se s njim. Da, zaljubljena sam u njega i, ne, neću se ni sad ni ikad udati za tebe. - Iako joj je strah natopio sve udove, ona je osjetila kako ju preplavljuje osjećaj olakšanja i slobode te se sidri negdje duboko u njoj i pušta svoje korijenje. Na časak je sklopila oči i dopustila da joj misli preplave Gavinove slike, ali ih je brzo otvorila kad ju je stražnji dio Dillonove ruke odalamio po obrazu. Osjetila je žalac boli kroz čitavo meso dok je lupala šakama po njegovim prsima u nastojanju da se oslobodi. Dillon joj je još uvijek držao jednu ruku u kosi i gurnuo ju je preko sobe poput ofucane male igračke. Emily je pala na sve četiri po drvenom podu, pokušala je ustati, ali ju je Dillon zgrabio za kosu i gurnuo ju dolje. - Bolesni kretenu! - vrištala je svijajući mu ruke oko zapešća dok se on nadvijao nad njom. Dillon je pao na koljena i trznuo joj glavu uvis sileći ju da ga gleda pravo u oči. - Nakon svega što sam učinio za tebe, ti se udaljavaš od mene da bi se jebala s njim iza mojih leđa? - zarežao je i još ju snažnije počupao za kosu. Emily je osjećala u sebi bubnjanje pulsa i, koristeći se svakim djelićem snage, zarila mu je nokte u kožu nastojeći mu odmaknuti ruke iz svoje kose. - Ništa nisi napravio za mene, samo si me slomio! - vrisnula je. Kad je vidjela da ju on neće pustiti, podrugljiv i širok osmijeh pojavio joj se na licu. Suze su joj se slijevale niz obraze. - Da sam se barem mogla jebati s njim ispred tebe! Dillon ju je ponovno ošamario dok su mu oči bile hladne, a pogled prazan i mračniji od noćnog neba. Emily je osjetila kako joj se koža iznad obrve rastvorila i kako ju bol igličasto probada. Jecaj joj se oteo s usana dok joj je topla i gusta krv kapala niz sljepoočnicu i plazila niz jagodicu.


Dillon ju je još uvijek čupao za kosu, podignuo ju je i uspravio uz svoja prsa. Emily se usudila pogledati ga u oči, progutala je strah koji joj je oblagao grlo dok ju je Dillon prikovao za mjesto pogledom iz kojeg se moglo iščitati da ovdje njezinim mukama još nije kraj. Zarila mu je nokte u lice osjećajući navalu bijesa i adrenalina u živcima te mu je zabila palce u oči. Sitni krvavi tragovi pojavili su se na Dillonovim kapcima dok mu se urlik boli otimao duboko u grlu. Negdje iznad ovog izopačenog košmara koji joj je glasno odjekivao u glavi, Emily je ipak čula zvuk otvaranja ulaznih vrata praćen Lisinim vrištanjem. Michael je usred te gužve jurnuo iza Dillona i zgrabio ga za ruke. Michaelovi pokreti bili su mahniti dok je odvlačio Dillona od Emily. Oba su muškarca posrtala, a udovima su mlatarali u svim smjerovima. Michael je leđima pao na pod. Dillon je pao preko njega. Glasan tresak odjeknuo je prostorijom. Michael je odgurnuo Dillona od sebe, prevrnuo se bočno te poskočio na noge. Emily se nekontrolirano tresla dok joj je Lisa čvrsto stezala ruku oko ramena, plakala je promatrajući Dillona koji se teturavo osovljivao na noge. Michael je jurnuo prema njemu, zamahnuo šakom i pogodio Dillona ravno u usta. Silina udarca raskrvavila mu je usnu. - Ovo sam ti sinoć trebao učiniti, šupčino! - ispljunuo je Michael. Dillon se uspravio, zateturao unaprijed i zgrabio Michaela za ovratnik. Nije se još ni snašao, a Michaelova ga je šaka više puta pogodila u lice sve dok ga konačno nije oborila na pod. U Emilynim ušima odjekivao je žamor glasova, uključujući i Olivijin, a osjetila je i kako ju mučnina steže u trbuhu. Stajala je sleđena, vrisak joj je zamro na usnama dok je gledala kako joj se stan puni zabrinutim susjedima te, nakon nekoliko minuta, dvojicom njujorških policajaca. Michael je brzo objasnio što se dogodilo, a jedan je policajac silom osovio Dillona na noge i stavio mu lisičine na ruke. - Ti si jebena kurva! - zasoptao je Dillon pljujući krv prema Emily. Jedna obična jebena kurva! Nadam se da će te i on jebati i odjebati kao i svi ostali, pizdo jedna! Dillonove otrovne riječi buknule su u Emilynoj glavi poput divlje eksplozije. Osjetila se poput sitne čestice prašine koja se usporeno kovitla usred mahnitog tornada. Iako se ludilo razmahalo oko nje u prostoriji


prepunoj ljudi, ona ništa nije vidjela... samo Gavinovo lice. Iako je jedan policajac prijetio Dillonu da će zapamtiti noćenje u zatvoru, ona ništa nije mogla čuti... samo bubnjanje vlastita slomljenog srca. Razumijevala je samo mrtvilo koje joj je preplavilo vene. Oslobodila se iz sestrina zagrljaja i krenula prema Dillonu koji je stajao i s drskim se i podrugljivim cerekom poigravao s raskrvavljenom usnom. Zurila je u izopačenu dušu muškarca kojeg je tako dugo voljela, muškarca kojem je dala sve od sebe, a potom ga je, bez suze u oku, odalamila preko čitavog lica. Nije mogla više zadržavati potisnutu tjeskobu svih onih paklenih mjeseci koje joj je priuštio, bol joj je izbila u rukama i proširila se nježnim kostima dok ga je nastavljala udarati šakama po licu i prsima. - Ti si mi ovo učinio! - vikala je boreći se s jednim od policajaca. Policajac ju je odvukao dok je ona bijesno gledala Dillona. - Voljela sam te, a ti si se pretvorio u sve ono što si rekao da nikad nećeš postati! I, znaš što, Dillone? - upitala ga je dišući otežano i isprekidano. Dillonu je podrugljiv smješak ispario s lica, gledao je preko ramena dok ga je policajac ispraćao iz stana. Ako me Gavin doista napusti i nikad više ne progovori sa mnom, ja zaslužujem svaku sekundu bijede u kojoj ću se naći bez njega. Emily je s drhtavim tijelom pratila kako Dillon napušta njezin život jednakom brzinom kao što je nekad i ušao u njega. Omotala je ruke oko trbuha i pala na koljena dok su joj se misli o Gavinu poput iverja zabadale u srce. Emily se oslonila na stolić posljednjim snagama, zabila je lice u ruke i počela silovito plakati. Lisa je sjela do nje, povukla ju na svoje krilo i njihala joj glavu uz svoje rame. I dok ju je Lisa ljuljala tamo-amo, Emily je shvatila da se spasila od toga da postane samo još jedan statistički podatak. Još jedan tih glas. Začudila se što je dopustila da sve ode ovako daleko i sjećanja na majku koja je prihvaćala isti divlji tretman, ne samo od oca nego i od brojnih drugih muškaraca, sad su joj se pojavila u mislima. Mučne su slike sledile Emilyne kosti. - Ššš, Emily - šaptala je Lisa grleći ju čvršće. - Sad je gotovo. Olivia je klekla do njih i obratila im se blagim glasom. - Jesi li dobro? Pružila je Emily vrećicu leda i otvorila kutiju prve pomoći. Olivia je izvadila zavoj, otvorila ga i položila ruku ispod Emilyne brade. Pričvrstila je komad gaze flasterom na svježu ranu iznad Emilyne obrve i namrštila se.


Emily je suznih očiju kimnula. - Da, dobro sam. Policajac koji je ostao s njima prišao je Emily, a zbog pretjerano debeljuškaste i oble figure izgledao je kao da mu uniforma loše pristaje. Gospođice, trebat ću uzeti izjavu od vas. Liječnici bi trebali uskoro stići. Odvest će vas u bolnicu ako mislite da vam treba pregled.

- Ne. - Emily je ponovno stavila led na natečenu jagodicu. Stresla se kad joj je dodirnuo kožu. - Ne želim ići u bolnicu. - U redu - odgovorio je policajac pogledavajući u notes. - Možete odbiti tretman kad oni stignu, ali ipak se moraju pojaviti jer se ovdje radilo o pozivu zbog nasilja u obitelji. Michael je sjeo na ležaj, a izraz lica poprimio mu je upitne značajke. Emily, mislim da ti je bolje da odeš na pregled. - Slažem se - rekla je Lisa kojoj se u pogledu mogla opaziti zabrinutost. Emily je ustala nastojeći smiriti ovaj nered koji joj je sjebao um. Teturavo je prošetala dnevnim boravkom kako bi provjerila je li ju Gavin nazvao. Lisa i Olivia ustale su i pratile ju do sobe. - Em - rekla je Olivia. Nježno je uhvatila Emily za ruku, a čelo joj se naboralo od zbunjenosti. - Zašto ne želiš ići? Emily se okrenula i prošla rukama kroz kosu. Uzela je mobitel i srce joj je potonulo kad je opazila da nema propuštenih poziva od Gavina. - Rekla sam ti da neću, Olivia. Ne moram ići u bolnicu. - Suze su joj navrle na oči dok se svalila na krevet. - U redu sam. Treba mi samo aspirina i sna. Olivijine su se usne stegnule u tanku liniju. Pogledala je prema Lisi na čijem se izrazu lica ogledala podjednaka zabrinutost. Lisa je prekrižila ruke i naslonila se na vrata. - Emily, kunem ti se da ponekad stvarno znaš biti tvrdoglava. - Znam - šapnula je Emily. - Ali stvarno sam u redu. Olivia je podignula glavu i uzdahnula gledajući u strop. Ponovno je svratila pozornost na Emily i položila joj ruku na bok. - Znaš li koji je jedini razlog zbog kojeg neću dalje ustrajati na ovoj stvari, prijateljice? Emily je sklopila oči i odmahnula glavom. - Koji, Olivia?


- Pa, zato što si onoga govnara pošteno izmlatila prije no što su mu debelu guzicu odvukli odavde. Emily je ponovno legla, okrenula se na stranu i približila koljena prsima. U normalnim bi joj okolnostima ovaj Olivijin komentar bio donekle smiješan. Ali sada ne. Nije se mogla nasmiješiti. Mogla je samo šturo odgovoriti. - Točno - rekla je Emily dok joj je tuga obavijala glas. Ponovno je prinijela vrećicu s ledom obrazu. Zurila je pogledom punim boli od nelagode u Oliviju. - Pretpostavljam da jesam. - Emily je duboko udahnula, zgrabila deku i prebacila ju preko tijela. - Kad liječnici stignu, pošaljite ih unutra. Ali sad me samo pustite da se odmorim. Olivia i Lisa kimnule su iako im se briga još uvijek ocrtavala na licima. Izišle su iz sobe bez riječi. Tijekom idućih pola sata Emily je obavila nužnu papirologiju s policajcem i odbila pregled kad su se liječnici napokon pojavili. Kad je soba napokon postala tiha i misli joj se počele smirivati, pogled joj se zaustavio na mobitelu. Podignula ga je i zurila u njega, a lice joj je problijedjelo kad je vidjela da nema poruka od Gavina. Suze su joj slobodno potekle niz obraze. Nazvala ga je znajući da mora objasniti bol koju mu je nanijela. Grickala je unutrašnji dio usne dok je slušala zvonjenje. Kad se oglasila glasovna pošta, htjela je prekinuti poziv, ali se zaustavila. Mučila ju je briga i žudnja za njim, tako duboka da ju je stezalo u prsima. - Gavine... Ja... Emily je - šapnula je nastojeći prijeći preko osjećaja koji su joj se penjali uz grlo. - Ne očekujem da ćeš ikada više htjeti popričati sa mnom, ali ja ti moram reći neke stvari. - Duboko je udahnula, sporo izdahnula i nastavila. - Gavine, Dillon mi je umanjio osjećaj da sam živa. Ali ti... ti si mi to ponovno vratio. Kad je Gina otvorila vrata onog jutra, ja... - Emily je zastala otirući suze. - Ja sam se uplašila da si ju ponovno primio k sebi, iako sam ti trebala dopustiti da to objasniš, ali nisam to učinila. Tako mi je žao. Žao mi je da si se zaljubio baš u mene od svih djevojaka na svijetu u koje si se mogao zaljubiti. Žao mi je što ti nisam vjerovala kad sam to trebala i da sam ja ta koja ti je slomila srce. Znam da si mi rekao da si pomislio da me voliš od trena kad si me prvi put ugledao, ali ja sam znala da te volim od tog istog trena. Nešto mi je u nutrini govorilo da mi je suđeno biti s tobom, ali ja sam se borila protiv toga. Isprva me toliko stvari o tebi uplašilo, a onda si mi pokazao tko si ti doista.


Emily je postala histerična, više nije mogla obuzdavati sirove osjećaje koji su joj pritiskali srce. - Molim te, oprosti mi što sam se borila protiv nas, Gavine. Molim te, oprosti mi što se nisam borila za nas, iako sam znala da nam je suđeno biti zajedno. Oprosti mi što sam bila tako slaba i sva u neredu. Ali, više od svega... hvala ti što si me volio. Hvala ti za onaj osmijeh s jamicom na obrazu i za tvoje čepove. Nikad više neću moći pogledati neki čep, a da me ne sjeti na tebe. Hvala ti za tvoje glupe Yankeese i primjedbe pametnjakovića. Hvala ti što si želio kasne vožnje i gledanje sumraka sa mnom. Hvala ti što si želio dobro, zlo i ono u sredini. - Emily je stala i odmahnula glavom, a glasovna ju je pošta prekinula prije no što je mogla izustiti još koju riječ, dug bip upozorio ju je na to da je vrijeme isteklo. - Žao mi je samo zbog toga što si od mene primio samo ono loše - šapnula je zureći u strop dok je stezala mobitel na prsima.


2. UMRTVLJENOST

P

ostojala su vremena kad bi Emily, u svoje dvadeset četiri godine života, iskusila umrtvljenost koja bi se javljala onda kad bi se htjela isključiti iz nečega. U određenim trenucima puštala bi svoj um da se riješi otrova koji joj je činio život kužnim. Sad joj je to bila dobrodošla praksa. Udisala ju je poput slatkog mirisa ruža. Bila je to umrtvljenost za koju se može reći da ju je “pročišćavala”. Pa ipak, dok je sjedila za šankom Bella Lucine prateći narudžbe na svom notesu, umrtvljenost joj se ukorijenila u srcu poput gustog, ljetnog korova i nije bila nalik ničemu što je dotad osjetila. Ovakvo nešto nije poželjela osjetiti. 216 sati... osjećaja da je mrtva. 12960 minuta... osjećaja da je izgubljena. 777600 sekundi... osjećaja da je potpuno otupjela. Koncentracija joj je, za koju joj se činilo da je svezana čvrstim nitima nade, dan za danom blijedjela. Nestajala. U mislima se vraćala na Gavina čak i dok bi spavala, a snovi su joj predstavljali opasnost zato što su ju podsjećali da je on otišao. Postao je prelijepa para koja je nestala u zraku te sa sobom povukla i Emilyn život. Emily je ostala s polomljenim mislima za koje je bila sigurna da ih neće moći popraviti i patila je zbog toga što ju je on volio onda kad je to najmanje zasluživala. Ne. Ona nije bila spremna za nešto ovakvo, a ipak je znala da će se morati nositi sa svakom sekundom, minutom i satom svega toga. - Odnijela sam za stol broj dvanaest novu rundu pića umjesto tebe izjavila je Fallon i sjela do Emily. Emily je oborila glavu i nije joj odgovorila, još ju je uvijek zaokupljalo to koliko je vremena prošlo otkako je Gavin otišao. - Naručili su i pastu primaveru za majmuna koji im se pridružio. - Emily je tad nevoljko podigla pogled prema Fallon, a na licu joj se pojavio izraz


zbunjenosti. - Da. Pronašli su ga uz cestu. Očito ga je cirkus odbacio dodala je Fallon i svezala kosu u neurednu pundžu. - Jesi li ti sad kazala nešto o majmunu? - upitala ju je Emily zbunjenim glasom. - I kad si ofarbala kosu u plavo? - Ne. Nisam rekla ni riječ o majmunu. - Fallon je uzdignula obrvu, položila laktove na šank i podbočila bradu dlanovima. - A kosa mi je plava već tri dana i to si vidjela. - Oh. - Emily se vratila pregledavanju narudžbi i brojeva. - Što ti je to tu? - Fallon je zgrabila notes prije no što je Emily stigla odgovoriti. - Kakvi su ovo brojevi? - Ništa. - Emily ga je preotela iz Falloninih ruku. Fallon se mrštila i pažljivo promatrala Emilyno lice, a na njezinu se ogledala velika briga. - Djevojko, ne želim biti mračnjak ni crnjak, ali to nije valjda odbrojavanje do samoubojstva, zar ne? Emily se naslonila iskolačivši oči od šoka. - Isuse, Fallon, pa zar ti iskreno misliš da bi meni takvo što palo na pamet? - Samo mi odgovori na pitanje. Je li to nekakvo odbrojavanje? Emily je uzdahnula i lupnula prstom po granitnoj površini šanka. Prošlo je devet dana otkako je otišao, Fallon. Devet dana otkako sam ga potpuno uništila. Zvala sam ga, a on se ne javlja. - Točno, ali ne odgovara ni na čije pozive. - Fallon je prebacila ruku oko Emilyna ramena. - Colton je nekidan rekao Trevoru da se nije ni njemu javio. - Razumijem, ali Colton nije razlog zbog kojeg je otišao. Ja sam razlog. Emily je odmahnula glavom nastojeći s mukom zadržati suze. - Pružio mi je svoje srce, a ja sam ga odbacila. Natjerala sam ga da napusti obitelj, prijatelje... svoj čitav život. - Emily, kao prvo, prekini šamarati samu sebe. Sretan je što mu uopće vjeruješ s obzirom na ono što si vidjela onog jutra. Ne kažem da mu ne trebaš vjerovati, ali budimo realni. To je bilo prilično gadno sranje. A kao drugo, otišao je zato što je mislio da ćeš se udati za Dillona. Znaš da će se odmah vratiti čim sazna da to nisi napravila.


- On već zna da se nisam udala za Dillona - šapnula je Emily dok joj se srce opet počelo rastvarati. - Olivia mi je rekla da je Colton ostavio poruku njegovu kućepazitelju. Obavijestio ga je da to nisam učinila. - Oh. To nisam znala - promrmljala je Fallon i skrenula pogled. Omotala je uvojak kose oko prsta i ponovno usmjerila pozornost na Emily. - Možda mu treba malo više vremena? - Ne znam više što bih mislila. - Emily je protrljala sljepoočnice. - Znam samo da sam izgubljena bez njega. Fallon se namrštila i okrenula prema Emily. Trevor joj se prikrao iza leđa prije no što je mogla nešto reći i poškakljao ju po grudnom košu. Fallon se trznula i iskolačila oči. - Trevore! - zacičala je privlačeći time neželjenu Antonijevu pozornost. Ljutito ju je pogledao s druge strane restorana. Fallon se ugrizla za usnu i rekla: - Oprosti. Antonio je odmahnuo glavom i vratio se svom ručku. - Šupčino - šapnula je Fallon i odgurnula Trevora. Trevor se zahihotao i utisnuo poljubac na Fallonino tjeme. - Oprosti. Zaboravio sam da si škakljiva, plavušo. - Naravno da si zaboravio, tupino jedna. - Fallon je napravila grimasu i ustala. - Što ti radiš ovdje ovako rano? Znaš da radim još dva sata. - Zapravo, došao sam popričati s Emily. - Trevor je pogledao Emily s uzdržanim smiješkom. - Jesi li ti gotova s poslom? - Ne, nisam još. - Emily je ustala i uzela notes s narudžbama sa šanka. Duboko je udahnula, pogledala ga i ubacila u pregaču. - Smjena mi završava za pola sata. - Djevojko, ja mogu baciti oko na tvoje stolove dok ti razgovaraš s mojim zaboravnim dečkom. - Fallon je ošinula Trevora pogledom i prebacila ruku preko Emilyna ramena. - Odradit ču ovo što ti imaš, a čak ču se pobrinuti i za to da majmun za stolom dvanaest dobije desert. Trevor se počešao po bradi, a obrve su mu se nabrale. - Majmun? - Da. Majmun. - Fallon je lupnula Trevora po leđima i namignula Emily. Trevor je slegnuo ramenima. - Samo naprijed. Popričaj s njim, a ja ću te poslije nazvati. - Jesi sigurna? - upitala je Emily raspličući kosu iz repa.


- Da. Nazvat ću te večeras. - Fallon je čedno poljubila Trevora u obraz i udaljila se. Trevor je pogledao Emily. - Hoćemo sjesti u separe? - Može. - Emily je razvezala pregaču i zaobišla šank. - Hoćeš li nešto popiti? - Ne, u redu je. Hvala ti. Kad je napravila sebi dupli espresso, povela je Trevora prema separeu smještenom u stražnjem dijelu restorana. Emily je sjela i ispijala vrelu tekućinu. Proteklih nekoliko dana skoro uopće nije mogla zaspati, pa se nadala da će dvostruka doza kofeina vratiti u život ovog zombija u kojeg se pretvorila. Trevor je promatrao Emily, a u očima mu se ogledala grižnja savjesti. Kao prvo, želim ti reći da se osjećam poput pravog šupka zbog svega što se dogodilo s Dillonom. Emily se uzvrpoljila zatečena ovim iznenadnim priznanjem. - Daj, Trevore, ti nisi nimalo kriv u svem tom. - Ne, Emily, stvarno. Želim da me saslušaš do kraja, u redu? Emily je nevoljko kimnula. - Žao mi je što je ovo prvi put da te dolazim vidjeti nakon što se čitavo sranje već zbilo. Jedan dio mene htio se pojaviti onoga dana kad se dogodilo, ali nisam mogao. Pratio sam tijekom prošle godine kako te slama, a da nisam kazao nijednu jebenu riječ. - Trevor je zastao i počeo prstima nervozno čupkati bijeli stolnjak. - Sjećam se kako ste bili vedri i živahni kad ste počeli izlaziti zajedno, a on te poslije rastavio, komad po komad. Nemoj me krivo shvatiti, mislim da sam znao da su stvari krenule naopako, ali smatram da nisam shvatio u kolikoj mjeri. Trevor je ponovno stao, naslonio se i odmahnuo glavom. - Znaš što? Zajebi to. Ovdje moram preuzeti odgovornost. Vidio sam to. Vidio sam to vlastitim očima i trebao sam sve zaustaviti. Mogao sam to zaustaviti. Imao sam prokletu svađu s Gavinom i rekao sam mu da blati Dillona zato što se zaljubljuje u tebe. - Trevor je zario obje ruke u kosu, izdahnuo, a glas mu se pretvorio u šapat. - Jebote, Gavin mi je najbolji prijatelj otkako smo bili djeca, a ovdje nisam stao uz njegovu stranu. Gledao sam kako ga Dillon udara tijekom večere i nisam maknuo jebenim prstom. Jebenim prstom.


- Trevore, molim te. Ti nisi... - Ne, čekaj. Dopusti mi da dovršim, Emily. Emily je još jednom kimnula. - Oliviju i mene odgojio je otac koji s mojom majkom nikad ne bi pričao onako kako je Dillon pričao s tobom. - Trevor je pogledao Fallon koja je spremala svježu kavu iza šanka. - Kvragu, ja nju volim i ne bih mogao ni zamisliti da se netko prema njoj ponaša kao Dillon prema tebi. Kraj priče, podvio sam rep i mogu se samo nadati da ćete mi ti i Gavin oprostiti što sam se ponio poput prave pičke. Ali ono što je učinjeno, učinjeno je. Sad samo mogu pokušati ispraviti ovo. Otišao sam iz Morgana i Buckingbama. Nisam ni vidio seronju dok sam pospremao stvari za sobom, ali završio sam s njim i njegovim sranjima. Bio sam iskren kad sam ti rekao da te doživljavam poput druge sestre. Brat nikad ne bi dopustio da mu se netko tako ponaša prema sestri. - Trevor je pružio ruku Emily. - Samo želim znati da si mi oprostila. Emily su suze počele navirati iz očiju, snažno je stisnula Trevorovu ruku, a misli su joj se raspršile. - Ne mogu ti oprostiti zato što za ovo nikad nisam krivila ni tebe ni bilo kog drugog. Ja sam najviše kriva što sam mu to dopustila i zato ne želim da se osjećaš odgovornim. - Pa, ja se ipak osjećam odgovornim. - Ne, Trevore. Ja sam mu dopustila da mi to učini. - Emily je ispustila Trevorovu ruku i uperila prst prema svojim prsima. - Ja, ne ti. - Ali, nakon svega kroz što si prošla odrastajući? Olivia mi je ispričala da ti je majka išla iz ruku jednog do ruku drugog šupka. Mislim da to ima nekakve veze s tim. Što se mene tiče, ja nemam valjanu ispriku. Sjećanje na majčine destruktivne veze izbilo joj je poput gorčine u ustima i Emily je odvratila pozornost s Trevora. Pogledala je par koji je ulazio u restoran. Njihov je osmijeh odjekivao prostorijom dok ih je Fallon pratila do stola. - Točno, ona je tako postupila. A ja sam mogla napraviti i nešto bolje od toga da ju pratim u stopu po tom pitanju... - Emilyn se glas utišao dok se nastojala sabrati. Ponovno je svratila pogled na Trevora.

- Pa, učinila si prvi korak, Em, i ja sam ponosan na tebe što si ga tužila i zatražila zabranu prilaska. Sad kad Gavina nema, nazovi mene ako te taj šupak pokuša kontaktirati, u redu?


Emily je prešla vršcima prstiju preko ranice iznad obrve koja je počela zacjeljivati. - Hoću. Hvala ti. - Oklijevala je jedan tren i nakašljala se. Mogu li te nešto pitati? - Svakako. - Zvao si Gavina i slao mu poruke, zar ne? - Aha - kimnuo je Trevor. Emily je duboko udahnula i ispreplela ruke na krilu. - Molim te, samo mi kaži da mu nisi obznanio ono što mi je Dillon učinio. - Ne, smatrao sam da to ne valja preko poruke. Ali planiram popričati s njim o tom kad se vrati. - Molim te, samo me poslušaj. Ne želim da on sazna što se dogodilo. On će... Ne znam. Molim te, možeš li se samo suzdržati od toga da mu bilo što kažeš? Trevor je nakrivio glavu ustranu, a u glasu mu se osjetio tračak zbunjenosti. - Tražiš li ti da ja to sakrijem od njega? Emily je osjetila žalac neke zle slutnje u želucu dok je gutala pljuvačku. Tražim. Dovoljno ga je sve ovo povrijedilo, Trevore. Ako sazna za to, on će se dati u potjeru za Dillonom. - Zašto pokušavaš zaštititi Dillona? - Vidljiv šok pojavio mu se na crtama lica. - Bože, Trevore. Ne pokušavam zaštititi njega. Pokušavam zaštititi Gavina. Dotuklo ga je sve ovo. A ako sazna, nema šanse da neće krenuti u potjeru za Dillonom. Bože sačuvaj, samo da se ne dogodi da ga ozlijedi i još završi u zatvoru. Isuse, a i Dillon bi mogao ozlijediti njega. Tad ne bih više mogla živjeti s tim. Već sam prouzročila dovoljno sranja Gavinu. - Emily je oborila glavu i obrisala suze koje su joj navirale u očima. - Molim te šapnula je. - Samo mu nemoj ništa reći. Trevor je prošao rukom kroz kosu i niz vrat. - Slušaj, ja neću ništa spominjati, ali Gavin poznaje Dillona. Zna da ti on ne bi dao da tek tako lako odeš. Ali moram ti biti iskren, Em, ako me pita je li se nešto dogodilo, ja mu ne namjeravam lagati. Emily je pritisnula sljepoočnice prstima. - Žao mi je. Nisam te smjela tražiti da lažeš.


Trevor je teško uzdahnuo, nekoliko puta žmirnuo i gurnuo naočale još više na nos. - Nemoj se ispričavati. Čitava je stvar sjebana. Samo mi obećaj da ćeš mu ti to reći ako vas dvoje izgladite sve što imate. - Da, sigurno - Emily je podrugljivo kazala. - Uopće nije odgovorio na moje pozive. - Ponovno je pogledala par koji je sjedio u restoranu nastojeći zanemariti mučan osjećaj u dnu trbuha. - On je završio sa mnom. - Mislim da mu je glava sam malo sjebana, ali Gavin je zaljubljen u tebe. Siguran sam da ti neće moći odoljeti, čim se vrati i samo te jednom pogleda. - Trevor je ustao i položio joj ruku na rame. -Nadajmo se samo da će se vratiti u idućih šest mjeseci. Emily je pokušala doći do zraka osjetivši da joj je Trevor iščupao posljednji komad srca iz prsa. Ustala je, pogledala ga u oči i obratila mu se drhtavim glasom: - Zar ti iskreno misliš da će on ostati toliko dugo? - Em, nisam to tako mislio. - Ne, mislio si. Zašto bi to inače spomenuo? Trevor je grickao rub usne i nakratko skrenuo pogled s nje. Slegnuo je ramenima. - Gavin se nekad zna povući u sebe kad mu dođe. Ne znam koliko ga dugo neće biti. Emily je osjetila tešku dezorijentaciju u mislima te prislonila ruku na usta. - Oh, moj Bože. Ja ne mogu... On ne može. - Krenula je prema šanku, a noge su ju nosile brže od onoga što je tijelo moglo prihvatiti. Dohvatila je torbicu, kaput i šal ispod pulta te osjetila kako joj srce sve brže lupa. - Slušaj, nisam to trebao reći. - Trevor je prišao šanku s izrazom žaljenja na licu. - On bi se sutra mogao vratiti... - Ili za šest mjeseci - izustila je prolazeći pokraj njega. Dohvatila je kvaku i nešto ju je steglo u prsima, stisla su se od panike. Drhtaj joj je potresao tijelo kad je izišla iz restorana. Misli su joj jurcale vrtoglavom brzinom, a Emily je odjenula jaknu i požurila, skoro potrčala, i počela se probijati kroz gomilu tjelesa koja su zakrčila pločnik. Trube, razgovori i sirene plesali su oko nje, ali ona nije mogla ništa čuti. Kao da je bila gluha na sve. Čula je samo Gavinov glas koji joj je šaputao na uho, Gavinov smijeh koji je šumio u zraku te otkucaje Gavinova srca koji su ju poput uspavanke


uljuljali u san. Suze su joj navrle pri pomisli da ga neće biti toliko dugo. Skoro je potonula nakon devet dana. A znala je da bi ju šest mjeseci ubilo. Kad je opazila fasadu zgrade Chrysler, osjetila je kako joj kožu mreška nesigurnost zbog onog što je naumila napraviti. Ali ona nije dopustila da ju išta zaustavi, bez obzira na to koliko nesigurna bila. Začas se našla u predvorju zgrade. I čim je ušla, osjetila je kako joj je zrak nestao iz pluća. Pogled je prikovala za leđa gospodina koji se naslanjao na pult za informacije. Vid joj je zamaglila crna kosa i mišićava fizionomija koja je podsjećala na Gavinovu. Potpuno se ukočila dok ga je gledala kako jednu ruku ležerno uvlači u džep dok drugom prolazi kroz kosu na isti način kao što je to i Gavin radio. Emily je bezuspješno nastojala doći do zraka i polako krenula prema njemu. Nije uopće bila svjesna toga što joj tijelo čini, podignula je drhtavu ruku i potapšala ga po ramenu. Emily je svim osjetilima žudjela za Gavinom i pokušala je namirisati njegovu kolonjsku prije no što se čovjek okrene. A kad je to učinio, opazila je neznane oči, nepoznato lice i nepoznat osmijeh. Uzlupalo srce stalo joj je u pete. - Mogu li vam kako pomoći? - upitao je muškarac. Emily se nije mogla micati, govoriti ni misliti, samo je zurila u stranca. Osjetila je iznenadnu navalu mučnine i vrtoglavicu dok je otvarala usta u pokušaju da nešto kaže. Ništa nije uspjela prozboriti. - Gospođice, jeste li u redu? - Muškarac je sa zebnjom položio svoje ruke na Emilyne. - Izgledate mi kao da ćete se onesvijestiti. Emily se nakašljala, odmahnula glavom i odmaknula. - Ja... Ja se ispričavam. Mislila sam... - Nije mogla dovršiti rečenicu. Emily je žmirnula jednom, okrenula se i ugurala u krcat lift, nije se mogla oteti ovom prisilnom ustrajanju. Jedna žena u crvenom poslovnom kostimu izvila je vrat i okrenula glavu. - Koji ste vi kat? - upitala je kratko. Emily se pokušala vratiti u stvarnost i doći do kakve-takve mentalne uravnoteženosti dok je gledala tu ženu. Ali nije joj išlo. - Nisam sigurna. Žena se na ovo nasmijala i slegnula ramenima. Stariji je gospodin s ugodnim osmijehom progovorio. - Kako se zove tvrtka koju tražite? - Blake Industries - odgovorila je Emily podižući ruku prema čelu.


- Poznata mi je ta tvrtka i njezina dva veoma karizmatična vlasnika dodao je čovjek. Dao je znak glavom nimalo ljubaznoj ženi u crvenom poslovnom kostimu koja je pogledavala preko ramena. - To je šezdeset drugi kat. Budite ljubazni i pritisnite gumb za ovu mladu damu. Emily je prikupila svu preostalu snagu u sebi i nasmiješila se čovjeku. On je kimnuo i namignuo joj. Dok se lift otvarao i zatvarao na svakom katu, Emily si nije mogla pomoći i uronila je u sjećanje na Gavina koji je stajao u istom ovom liftu kad ga je prvi put susrela. Iako je mali prostor bio i tad pun ljudi, u tom trenu bili su samo oni prisutni.

- Ona nije moja djevojka ako te to zanima. - A tko kaže da me zanima? - A tko kaže da te ne zanima? Sjećanje je isparilo kad joj je gospodin dodirnuo ruku i dao joj do znanja da su došli do šezdeset drugog kata. Suzbila je iznenadan poriv da napusti zgradu. Kimnula je u znak zahvale, prošla pokraj nekoliko ljudi i izišla iz lifta. Kad je došla do čekaonice, pogledala je u stakleni zid na kojem je pisalo Blake Industries. Progutala je pljuvačku i krenula prema ženi na recepciji koja je sjedila iza visokog mahagonijskog stola u obliku polumjeseca. Tamnokosa žena skrenula je pogled sa zaslona i obratila joj se s toplim osmijehom dobrodošlice. - Mogu li vam kako pomoći? Emily je kimnula i nekako se uspjela nasmiješiti. - Da. Trebala bih popričati s Coltonom Blakeom. - Žao mi je, ali gospodin Blake trenutno je na sastanku. Ako hoćete, možete sjesti i pričekati ga. Trebao bi biti gotov za desetak minuta. Pokazala je rukom prema dijelu čekaonice blizu dvanaestak pregrada. Molim vas, možete li mi reći vaše ime? - Emily Cooper. - Reći ću mu da ga čekate, gospođice Cooper. - Žena joj se još jednom nasmiješila. - Hvala vam. - Emily se već okretala kad su joj pozornost privukla vrata ureda koja su se otvarala. Živci su joj se potpuno napeli kad je opazila Coltona kako izlazi iz ureda, a grlen i srdačan hihot odjekuje mu


prostorijom dok se rukovao s čovjekom koji je izlazio zajedno s njim. Emily je osjetila kao da će se razboljeti kad joj se pogled susreo s Coltonovim. Njegovo se vedro ponašanje gotovo smjesta promijenilo, a na izrazu lica nije mu se više ocrtavao nijedan osjećaj. Zurio je u nju malčice razdvojenih usana dok je pomicao pogled s nje na poslovnog partnera. Emily se ukočila i gledala ga kako rukom prolazi kroz kosu dok je pokušavao povratiti na lice onaj prijateljski osmijeh otprije samo nekoliko sekundi. Emily je nervozno cupkala porub bijele, radne košulje na kopčanje. Još ju je jednom pogledao prije no što je ispratio klijenta. - Čujemo se idući tjedan, Tome - rekao je Colton pritiskajući gumb kako bi pozvao lift. - Pozdravi mi Elbe i reci joj da će ju moja majka uskoro pozvati na brunch. - Svakako - odgovorio je čovjek i kratko kimnuo prije no što je nestao u liftu kad su se vrata otvorila. - Gospodine Blake - oglasila se tajnica. - Gospođica Cooper došla vas je vidjeti. - Vidim. Hvala ti, Natalie. - Colton se okrenuo prema Emily i prignuo glavu u znak pozdrava. - Emily. - Bok, Coltone. - Što ti radiš ovdje? - upitao ju je prilično suzdržanim tonom. Emily se nervozno okrenula zureći u njegove podozrive zelene oči. Progutala je pljuvačku. - Moram popričati s tobom. - To je očito. - Pa zašto me onda pitaš? - upitno je trznula glavom. Colton je uzdignuo obrvu, a podrugljiv cerek iskrivio mu je rubove usta. - Idemo popričati. Emily ga je pratila nastojeći suzbiti tjeskobnu mučninu koju je osjećala u želucu. Colton je zatvorio vrata kad su ušli u ured i skinuo sako. Bez riječi joj je pokazao stolicu ispred radnog stola. Emily je sjela kad je odložila kaput i šal, a u mislima se borila protiv silovitog poriva da jednostavno ode. Ali odlučila je da neće. Znala je da ne smije smetnuti s uma razlog zbog kojeg je došla. Kradomice je pogledala prema Coltonu i pratila ga kako odlaže sako u ormar, a potom sjeda preko puta nje.


Colton se nakašljao i pogledao ju prodornim očima. - Povrijedila si ga, Emily. Žudnja je prodrla u Emilyno već bolno srce, a nekako ju je još pojačalo kad je čula ove riječi od Gavinova brata, osjećaj se razrastao van svake mjere. - Znam da jesam. Znam to bolje od ikoga. - Emily se borila da joj glas ne prepukne. - Ali ja ga volim i moram ovo ispraviti. Olivia mi je rekla da je napustio državu. Coltone, moraš mi reći gdje se nalazi. On se naslonio i snishodljivo frknuo. - Voliš ga? Zašto mi je teško povjerovati u to? - Emily se povukla u šoku, ali Colton je nastavio. - I kako to misliš ispraviti stvari s njim? Čak i da ti kažem gdje se nalazi, tko ti kaže da će te on primiti natrag k sebi? Nisi vidjela kakav je bio kad mi se pojavio u kući one večeri. Pogled u njegovim očima. Povrijeđenost na njegovu licu. - Colton je ležerno slegnuo ramenima, a u glasu mu se sad osjetila samodopadnost. - Pa točno, kako si i mogla vidjeti? Bila si zauzeta uživanjem u svojoj večeri. Nad ured se nadvila teška napetost, a njezina je prisutnost skoro izbila sav kisik iz Emilynih pluća. Njegova ju je pretpostavka silovito ošamarila po licu. Više nije mogla susprezati osjećaje i žmirnula je dok je počinjala plakati. - Te sam večeri i ja platila na više načina. Izmučila sam samu sebe na toliko načina da to nitko nikad neće saznati. Gorka istina prešla joj je preko usana dok je u sjećanju ponovno proživjela samonametnutu bol kojom ju je Dillon kaznio za njezine radnje i neodlučnost. I koliko je god voljela Gavina, odbila je prihvatiti Coltonove optužbe da je u ičem uživala te grozne večeri. Izvukla se iz stolice i položila ruku na prsa. - Nemaš pojma koliko ja volim tvog brata. Ne mogu disati bez njega. Ne mogu spavati. Jedva da sam išta pojela. Ne, isprva mu nisam vjerovala. Nisam mogla. Tog sam jutra otvorila vrata u njegovu prošlost, vrata za koja sam mislila da će ipak voditi u budućnost. I to me ubilo. Instinkti su mi nalagali da pobjegnem, tako sam i učinila, i sad oboje patimo zbog toga. Emily je stavila ruku na usta i oborila pogled prema podu dok joj je srce bolno kucalo. Polako je ponovno svratila pozornost na Coltona dok ga je mahnito preklinjala zelenim očima. - Ne znam hoće li me opet primiti k sebi, a to ni ne očekujem. Ne znam hoće li me uopće pogledati jer jedva samu sebe pogledam. Znam samo da ga moram vidjeti. Moram mu reći koliko mi je žao. Možda se izlažem bez znanja i o čem, ali ja to moram


napraviti. - Emily je duboko udahnula, a zjenice su joj se suzile. - I da mi se nisi usudio reći da ga ne volim. Colton je prestao samodopadno gledati u nju, a razumijevanje mu se i suosjećanje umjesto toga pojavilo na licu. Ustao je te uzeo kemijsku olovku i papirić. Nešto je zapisao na njem, zaobišao oko stola i pružio joj taj papirić. - Ovdje je adresa njegove kuće i kafića na plaži u kojem ćeš ga vjerojatno susresti. - Colton je zavukao ruku u džep hlača i izvukao lisnicu. Izvukao je nešto novca i osmijeh mu je zatitrao u kutovima usta. - Iako mi nisi bila pretjerano draga ranije, neću ti dopustiti da platiš kartu kako bi posjetila onog malog pametnjakovića. - Colton je pružio ruku prema Emily i gurnuo joj novac u dlan. - To nije moj stil. Emily je pogledala novac i zašmrcala. Odmahnula je glavom. - Ne mogu to uzeti. Dovoljno mi je što si mi rekao gdje se nalazi. - Pokušala mu je vratiti novce. - Inzistiram. - Nježno joj je odgurnuo ruku. - Osim toga, radi se samo o nekoliko stotina dolara. Tamo ćeš letjeti privatnim avionom, a pobrinut ću se i za sve ostalo što ti treba, uključujući i hotel. - Colton se nakašljao i uvukao ruke u džepove. - Moramo računati i na sljedeću pretpostavku, iako se ja nadam drukčijem ishodu... pa, on možda i neće biti oduševljen kad se pojaviš. Emily je s mukom progutala pljuvačku i kimnula. Dok je skupljala svoje stvari, nastojala je tu gorku činjenicu istjerati iz misli, ali znala je da bi se s ovakvim potezom mogla suočiti s nečim sličnim. Kad je odjenula kaput, na trenutak je zurila u Coltona. - Jesi li se uopće čuo s njim? - Nisam. - Colton je odmahnuo glavom. - Nisam još. Strah joj se poput noža zario u želudac. - Kako znaš da je onda stigao tamo? Nešto mu se moglo dogoditi. - Vjeruj mi, poznajem svog brata. Ništa mu se nije dogodilo. - Osjećala mu se samouvjerenost u tonu dok je ispraćao Emily prema vratima. - On samo može povrijediti samog sebe. Emily su se usne razdvojile i obrve u brizi namreškale dok ga je promatrala iskolačenih očiju. - Ne misliš valjda da bi mogao... - Ma ne, ne - prekinuo ju je Colton dok mu je cerek krivio usne. - Krivo si me shvatila. Zaboravi što sam rekao. - Napetost u Emilynim ramenima


raspršila se poput lišća na vjetru. Prestao se cerekati kad joj je tiho rekao: Ispričavam se zbog vlastite krutosti. On mi je mlađi brat i, iako je zagrižen navijač Yankeesa, što ja kao zagrižen navijač Metsa prezirem, ipak mi je nekako drag. - I meni je također nekako drag - šapnula je Emily zureći u vlastita stopala. Ponovno je pogledala Coltona u oči, bilo je nešto i od Gavinova pogleda u njima. - Stvarno mi je drag. - Znam, ali ne moraš mene uvjeravati u to. Moraš otići tamo i to mu dokazati. Moj će te pomoćnik nazvati i reći ti sve potrebne informacije. Emily je prislonila torbicu prsima, a pogled joj je bio pun zahvalnosti. Hvala ti, Coltone. Colton je kimnuo i otvorio vrata. Emily su suze kanule niz obraze dok je izlazila. Opet je stajala u liftu u kojem je sve počelo, a tijelo joj je ispunila mješavina olakšanja i straha. Opasna oluja potresala joj je živce i ubrzavala otkucaje srca. Iako joj je sumnja u uspjeh nenajavljenog dolaska u pokušaju spašavanja bilo kakve veze s Gavinom napela mišiće, Emily je znala da ne može povećati ionako velik broj sekundi koje su protekle od rastanka. Tik-tak...


3. UDALJENOST

Z

alazeće karipsko sunce bacalo je sjene po pločicama mozaika koji je obrubljivao mali kafić na plaži. Gavin je sjedio na najjužnijem dijelu Pete avenije, dobro je poznavao mjesto i svaki put dolazio ovdje kad bi posjećivao ovo područje. Dim se lijeno uzdizao sa zapaljenog roštilja, a miris tacosa od račića i tamalesa ispunio je zrak. Osjećao se nalet toplih vjetrova, a Gavinovo slomljeno srce lupalo je u ritmu valova koji su se odbijali o pješčane obale dok je on upijao prizore i zvukove oko sebe.

Svirali su bubnjeve na plaži i taj mu je zvuk odjekivao u ušima dok su izletnici dovršavali partiju odbojke na vrelom pijesku. Žene sa savršenim tijelima mazale su sloj po sloj kreme za sunčanje po kirurški uvećanim grudima. Jedan dječačić upao je u tirkiznu vodu i otac je potrčao za njim. Konačno ga je podignuo i okrenuo dijete prema sebi. Dječak se grleno nasmijao, a bez sumnje mu se još uvijek vrtjelo u glavi. Kutovi Gavinovih usta oblikovali su se u smiješak dok ih je gledao kako se igraju. Čovjek je izjurio iz mora sa sinom kojeg je čvrsto držao pod rukom i polegao ga na pijesak do majke kojoj je time naglo prekinuo onih nekoliko mirnih trenutaka. Gavin si nije mogao pomoći kad je osjetio duboko zaboden žalac žudnje promatrajući sredovječnog muškarca koji se nagnuo do svoje žene. S osmijehom na licu privukao je svoju lijepo preplanulu draganu u naručje i utisnuo joj poljubac na usne. Gavin se s adrenalinskom jasnoćom prisjetio onog trena kad je zagrlio Emily. Dohvatio je čašu burbona s ledom, s tim da se led već otopio od vrućine, te odvratio pogled s para. - Senor Blake. - Gavin je podignuo pogled i opazio konobara kojeg je dobro upoznao tijekom godina kako mu prilazi s još jednim burbonom. Miguel je šeretski uzdignuo obrve kad je položio piće ispred Gavina. - Ovo, senor, šalje vam ona prelijepa senorita. - Okrenuo je glavu prema ženi koja je sama sjedila za šankom.


Gavin je iskosa pogledao prema njoj. Prekrižila je duge noge ispod kratke, svilene haljine, plaho mu se osmjehnula i ispila gutljaj pina colade. Držala je usne na slamci dok ga je pažljivo promatrala. Gavin je jednostavno kimnuo u znak zahvale. Ponovno je obratio pozornost na mladog meksičkog radnika, izvukao lisnicu iz stražnjeg džepa i pružio muškarcu napojnicu. - Hvala ti, Miguele. A sad otiđi tamo i odnesi joj još jednu rundu na moj račun. - Naslonio se i prebacio ruku oko stolice do sebe. - Kako su Maria i maleni? - Oh, odlično su, senor Blake - odgovorio je, a radost u glasu ogledala mu se i u očima. - Pokušavamo ga naučiti igrati nogomet. - Mladić se osmjehnuo i podignuo praznu Gavinovu čašu sa stola. - Pa, vi Amerikanci to nazivate drukčije. Nadam se da će igrati na... kako vi to zovete? Olimpiji? Gavin se tiho zahihotao. - Olimpijadi. Miguel se nasmijao i prebacio krpu preko ramena. - Da. Olimpijadi. Onda će on meni i mojoj obitelji jednog dana priuštiti isto toliko dinera koliko i vi imate. S takvim novcem dolazi i velika sreća. Si? Gavin je podignuo novu čašu ispijajući tekućinu dok je svjež led zveckao po rubovima. Umorno se osmjehnuo Miguelu, a glas mu je bio lišen bilo kakvih osjećaja dok su mu se po osjetima uvlačile slike i sjećanja na Emily. Da. Novac ti pruža veliku sreću, Miguele. Miguel se široko osmjehnuo i okrenuo prepuštajući Gavina torturi svih demona očajanja. Gotovo nepodnošljiva bol zarila mu se ispod kože i svezala za srce. Neželjena sjećanja na Emilynu crvenkasto-kestenjastu kosu koja mu je draškala lice poharala su mu um. Misao da mu više nije nadohvat ruke isisala je i posljednje ostatke osjećaja iz Gavinove duše. Mješavina osjećaja opadala je sa svakim plitkim dahom koji je udisao, a bol je ustupila mjesto ljutnji. Ali Gavin nije mogao pobjeći od nje bez obzira na to koliko se trudio. Potreba za njom napela mu je svaki mišić u tijelu dok su mu sjećanja na zajednički provedeno vrijeme mračila misli, spoticala se i prevrtala jedna na drugo. Gavin je podignuo glavu dok se zid nelagode podizao oko njega. Njegov pogled privukao je pozornost žene koja mu je poslala piće. Crte lica bile su joj prilično lijepe. Bogata i valovita crvena kosa padala je do ramena i preko naramenica njezine ljetne haljine. Gavin je nakratko pogledao njezino vitko


tijelo dok je ona zurila u njega s plahim osmijehom. Iako ju nije smatrao ženom koja bi se istaknula u gomili, oči i osmijeh zasjali su joj na licu i Gavinu je bilo teško odvratiti pogled s nje. Promatrao ju je dok se elegantno spuštala s barske stolice. Uzela je piće i torbicu i krenula prema njemu. Gavin je progutao pljuvačku ne skidajući pogled s nje i slušao kako joj potpetice sandala lupkaju po drvenom podu. Žena je stala prije no što je prešla udaljenost koja ih je dijelila. Nagnula je glavu i pažljivo mu promatrala lice kao da ga pita je li u redu da mu se pridruži. Gavina je privukla ovakva strepnja. Nevoljko je kimnuo i pokazao na stolicu do sebe. Ona se nasmiješila, nastavila dalje i prešla s drvenog poda na nenatkriveno dvorište okrenuto prema plaži. Izvukla je stolicu, položila piće i torbicu na stol, a topao povjetarac raspršio joj je kosu preko lica. Kad je podignula ruku da zagladi par nestašnih uvojaka iza uha, Gavin je primijetio njezine zelene oči u čijim je nijansama pronašao nešto zapanjujuće slično. Preplavili su ga osjećaji dok se očajnički borio da ne misli o Emily. - Muškarca sa slomljenim srcem mogu opaziti na kilometar - umilno se oglasila žena i sjela na stolicu. Prekrižila je noge i otpila dug gutljaj svog ledenog pića. Suptilno se naslonila na stol. Zavodnički osmijeh zatitrao joj je u kutovima našminkanih usana, a pogled je prebacila s Gavinova lica na njegova prsa. Kad je napasla oči na gornjim dijelovima njegova tijela, ponovno ga je pogledala. - Kako vam mogu ublažiti ovaj problem, gospodine...? Gavin se naslonio i odmahnuo glavom. - Nisi tako sramežljiva kako izgledaš - promrmljao je i uzeo čašu. - Kažu da izgled može varati. Ali to je u redu. Ni ja nisam sramežljiv kako možda izgledam. - Gavin je ispio ostatak pića, odložio čašu na stol te ju počeo prevrtati palcem i srednjim prstom. Zbog orošenosti je lako kliznula staklenom površinom i kucnula o pepeljaru. On je položio laktove na stol, podrugljivo se nasmiješio i stavio prste pod bradu. - Vi želite ublažiti moj problem? Zanima me to, gospođice...? Bezimena žena ugrizla se za usnu i stala ga oponašati. - Kao prvo: baš mi je drago što vas zanima. To mi je bila jedina svrha kad sam vam prilazila. Uživam kad zanimam i intrigiram muškarca. Kao drugo: ne, nisam tako sramežljiva kao što izgledam, dragi. Daleko od toga. Kao treće: nikad nisam


rekla da mi ti izgledaš sramežljiv. Ništa u tvojoj pojavi ne odaje sramežljivost, a što se mene tiče, to je dobra stvar. - Spustila je noge, skinula sandalu s desnog stopala i spustila ruku da ga izmasira. Gavin je trznuo glavom i promatrao ju mirno dok je crveno lakiranim noktima prelazila od stopala do listova. Ponovno se smjestila na stolici, podmetnula boso stopalo pod guzu i nasmiješila se. - Kao četvrto: da, ja bih ti htjela ublažiti taj problem na koji god način to tebi odgovara. I ja prolazim kroz jedan gadan period, pa će nam to koristiti oboma. I peto: nisi mi još rekao kako se zoveš, pa zašto bih onda ja to tebi rekla? Očito je da sam malo starija od tebe, a ti bi ipak mogao malo poštovati starije. Zar se ne slažeš s tim, gospodine...? Gavin se nije ni pomaknuo, a širok osmijeh razvukao mu je kutove usta. Gavin Blake. - Ah, onda dobro, gospodine Blake, čije je srce očito povrijeđeno, meni je drago da smo se upoznali. Ja sam gospođica Layton, ali ti me zovi Jessica. Zurila mu je ravno u oči i pružila mu ruku preko stola. On ju je primio i osjetio kako mu prstom ucrtava sitne krugove po dlanu. Pričekala je prije no što je povukla ruku i nagnula se spajajući grudi. - Onda, tko je ona i koji joj je vrag pao na pamet da slama srce muškarcu koji izgleda ovako privlačno poput tebe? Pogodila ga je u živac, Gavin se nakašljao i pogledao mimo Jessice. Podignuo je ruku prema Miguelu da im donese još jednu rundu. Podignuo je ovratnik košulje, naslonio se i zavukao ruke u džepove zelenosmeđih kratkih hlača. Lice mu je bilo bezizražajno, nije skinuo pogled s nje i trznuo je glavom ustranu. - Samo da ti objasnim nekoliko stvari. Zoveš se Jessica, zar ne? Kimnula je, a malo ju je izbacilo iz ravnoteže njegovo pitanje i ton kojim je postavljeno. - Pa, Jessica - nastavio je Gavin. - Kao prvo: moj život i osobe koje su nekad bile u njem ne tiču te se. O tom me nemoj više pitati. Drugo: ti možda misliš da možeš ublažiti moj problem, ali ja sam prilično jebeno siguran da ne možeš. Pa ipak sam siguran da te mogu tako dobro izjebati da zaboraviš na samu sebe, ublažiti ti gadan period kroz koji prolaziš i istjerati ti ga iz misli. Možda sam mlađi od tebe, ali ti mi sigurno nisi prva. Shvaćaš li na što ciljam?


Jessica je iskolačila oči, razdvojila usne, ali ništa nije rekla. Samo je ponovno kimnula. - Dobro. Drago mi je da smo se razumjeli. - Gavin je pružio Miguelu, koji im je prišao noseći piće, svoju kreditnu karticu. - Treće: bio sam u blizini mnogih intrigantnih žena, pa moju izjavu nemoj shvatiti kao kompliment. Znam laskati ženi mnogo bolje od toga da joj kažem da je njezin netemperamentan i mahnit pristup intrigantan. Četvrto: ako se želiš jebati, možemo se jebati. Kuća mi je na dvije minute šetnje odavde. Ali sad te odmah upozoravam da je to sve što će biti između nas. Ne očekuj da ćeš prespavati kod mene. Jebat ću te i jebat ću te veoma dobro, ali šaljem te na put čim naša mala eskapada završi. Neću ti dati svoj broj mobitela i ti se više nikad nećeš pojaviti u mojim mislima. Dakle, Jessica... - Gavin je podbočio bradu, a bora između obrva odavala je da joj se pokušavao prisjetiti prezimena. - Layton - odgovorila je Jessica napuklim glasom. - Prezivam se Layton. - Ah, u redu. Onda, gospođice Jessica Layton, lopta je sad na vašem dijelu terena. - Gavin je prošao rukom kroz kosu i namignuo joj. Miguel im je opet prišao s Gavinovom kreditnom karticom. Gavin ju je ugurao natrag u lisnicu i pogledao preko stola u Jessicu koja je ostala sasvim bez teksta dok je prstima trljala vrat gore-dolje. - Odluči se, Jessica, jer ću se, iskreno, ako ovo ne napravimo - rekao je sporo sliježući ramenima - jednostavno vratiti kući i sam ga izdrkati. Jessica je ustala, šok joj je izobličio lice, ponovno je odjenula sandalu i zgrabila torbicu. Gavin je pretpostavio da ju je ovaj grub odgovor uplašio, pa je ponovno slegnuo ramenima dok mu je pogled pao na obitelj kojoj se ranije divio. Gledao ih je kako idu, ruku pod ruku, prema svojoj maloj krntiji od automobila s dvama vratima. Znao je da se njegovo bogatstvo ne može usporediti s njihovom srećom. Htio je takvu sreću. Htio je tu krntiju. - Onda, jesi li spreman? - upitala ga je Jessica, a glas joj je prožimala hitna potreba za seksom. Gavin je skrenuo pozornost s izblijedjelog sna i promatrao Jessicu kako mu oduzima burbon iz ruku. Dokrajčila ga je u jednom dugom cugu. Kad je položila čašu na stol, prešla je vršcima prstiju po Gavinovoj sljepoočnici, niz obraz i preko čeljusti. Gavin se odmah ukočio nastojeći se ni ne trznuti na


taj dodir. Ustao je i uhvatio Jessicu za ruku. Njegova su ih stopala, kao da raspolažu nekom vlastitom voljom, sama vodila prema njegovoj kući. - Pa, zar te ni najmanje ne zanima zašto sam sama u Meksiku? - upitala ga je Jessica dok su prelazili preko malog drvenog prilaza. Gavin je pogledao prema uzbibanim valovima i odmahnuo glavom dok je sunce padalo u san iza obzora. - Ne baš. - Znaš, ti stvarno nisi fin tip. - Otrgnula je ruku od njega. Njezin izostanak nije pogodio Gavina ni na koji način. Pa ipak ga je ona pratila u stopu. - Ne, ja sam ti stvarno fin tip - promrmljao je Gavin pitajući se u dokolici gdje se sad nalazi Emily. Usamljenost mu je preplavila prsa, a on je pozdravio njezinu zagušujuću prisutnost. To je nešto što je poznavao. Sve mu je to bilo i previše znano. Taj je osjećaj gotovo smatrao starim prijateljem. - Svakako - otpuhnula je Jessica tonom odrješitim od sumnjičavosti. - Pa, s obzirom na ono što ćemo upravo raditi, zar ne bi mogao pokušati biti malčice... ugodniji? Gavin je stao tik do svoje kuće, pogledao ju i uzdignuo obrvu. - Slušaj, sve sam ti već rekao. Mogu se seksati, ali ništa me od tih ugodnosti ne zanima. Uzmi ili ostavi. - Gavin je na sekundu osjetio muku u želucu. Odgojen je da se uvijek ponaša s poštovanjem prema ženama, a zamislio je i koliko bi mu se ocu zgadilo ovakvo njegovo ponašanje. Ipak, ta je misao bila prolazna. Stara navika vrištala je i mahala mu receptom pred nosom. Isključi se. Ištekaj se. Prekini vezu. Jessica je napućila usne. - U redu. Samo da znaš da ovo radim samo zato što mi je mnogo potrebnije nego tebi. Kad je stupila na trijem, Jessica je zamahnula grimiznom kosom ustranu, a Gavina je iznenada okružio miris njezina tijela. Njezin parfem od jasmina budio mu je sjećanja koja je nastojao zaboraviti. To ga je potreslo i skoro mu oduzelo ravnotežu. Duboko je udahnuo i ispravio se. Gledao je u njezine željne zelene oči, položio joj ruku na zatiljak i snažno ju primaknuo ustima. Stisnuo joj je prsa uz svoja i tiho uzdahnuo dok ga je ona rukama zgrabila za kosu. Iako se u njezinu jecaju osjećala zavodnička, ženska žudnja, to nije bio onaj jecaj koji je on htio čuti. Usne su joj bile slatke na svoj osebujan


način, ali nije osjetio ono pravo kad su im se spojile. Nisu se stopile s njegovima poput slagalice. U Gavinu je nabujao bijes i počeo ju je ljubiti s proždrljivom silinom. Stisnuo ju je uza zid, zgrabio ju za bedro i stavio joj nogu oko struka. Ona je teško disala dok joj je grubo zavlačio ruku pod ljetnu haljinu i uvlačio joj ju u gaćice. Jednim brzim pokretom gurnuo joj je tri prsta. Kukovi su joj se propinjali pri svakom snažnijem naletu, privinula se uz njegov vrat i stezala mu ovratnik bijele košulje. Njezina pička bila mu je nekako strana, iako je već bila toliko vlažna i spremna da bi to svaki muškarac poželio, pa je Gavin nastavio dublje i snažnije gurati prste u nju. - Čekaj - oglasila se umiljato nastojeći doći do zraka. Zabacila je glavu unatrag i zurila mu u oči. - Što to radiš? Misliš li me ti jebati? Gavin se samodopadno nasmiješio i odmaknuo ostavljajući njezino zadihano tijelo da mlitavo stoji uza zid. - Nisi mi toliko zabavna koliko si mi isprva djelovala - promrmljao je izvlačeći ključeve iz džepa. Gurnuo je ključ u bravu, otključao vrata i držao ih otvorenima dok je čekao da se Jessica sredi. Ona je uzdahnula i podignula torbicu s poda. Zakolutala je očima kad je prošla pokraj njega. Odložila je torbicu na starinski drveni stolić u predvorju i prešla pogledom preko prostrane kuće s pogledom na more. Lijepo mjesto. - Pogledala ga je, a po osmijehu se dalo vidjeti da je impresionirana. - Onda, gdje smo stali? - Upravo si se spremala izvesti striptiz ispred mene. - Gavin je bacio ključeve na stol i počeo otkopčavati košulju. Kad ju je skinuo, naslonio se na dovratnik kuhinje i prekrižio ruke promatrajući ju dok se skida. Jessica je skinula posljednji komadić odjeće s tijela i krenula prema Gavinu. Obje ruke položila mu je na lice i primaknula ga usnama. Tad je Gavin gurnuo Emily u dno ormara svog bolnog srca, zaključao mu vrata i odbacio ključ. Dok je otkopčavao remen, samo mu je jedna misao jasno sinula u glavi. Emily bi bila ponosna na to što “puni prazninu” večeras u svom krevetu.


4. SLOMLJENA

E

mily je osjetila kako joj strah nagriza želudac i kako ju obuzima očajnička žudnja za Gavinom. Pružila je torbe stjuardesi dok je ulazila u privatan avion Blake Industriesa.

Olivia je zaigrano uzdignula obrvu. - Hmm, možda bih i ja trebala slomiti poneko srce da dobijem ovakav poseban tretman poput tebe... Da. Odlučeno je. Dok te ne bude, ja ću sebi naći nekog bogatog frajera, malo ga jebati u glavu, a onda će me njegov brat poslati u apsolutno jebeni luksuz da povratim njegovu ljubav. Emily je otvorenih usta tupo zurila u Oliviju. - Znaš da se samo šalim, Em. - Olivia se nasmijala i zgrabila Emily za ruku odvlačeći ju prema stražnjem dijelu aviona. Emily je uzdahnula i odmahnula glavom nastojeći ostati sabrana. - Što to radiš, luđakinjo jedna? Pa ti ne ideš sa mnom. Ili je ovo još neka od tvojih hirovitih odluka? - Ovo je nov avion Blake Industriesa, a ako misliš da ću izići prije no što pregledam svaki njegov kutak, onda si odletjela kao što sam i mislila. Olivia je zastala i zaroktala. - Upravo sam se našalila. Odletjela, let, letenje. Kužiš? - Da. Kužim, Liv. A hoćeš li da ti ja kažem kakva je moja hirovita odluka? Olivia je trznula glavom i raširila zjenice. - Nećeš se valjda predomisliti, zar ne? Em, samo sam rekla da se šalim. Znaš da sam ja trenutno tvoja najveća obožavateljica. Znam da ti je sve ovo strašno - ovo letenje i Gavin koji te možda neće prihvatiti - ali ti to moraš napraviti. Pilot mi ne djeluje pijano, pa, ne previše pijano, i mislim da si prilično sigurna i u dobrim rukama. Osim toga, ako ne odeš, nikad nećeš saznati što je moglo biti između tebe i Gavina. Žalit ćeš za tim ostatak svog života. Emily je položila ruku na Olivijino rame. - Neću se predomisliti, Olivia, ali sam odlučila da više ne smiješ piti capuccino. - Emily je spustila ruke i


nasmiješila se. - Osobi koja počne praktički vibrirati nakon samo jedne šalice, dvije šalice proizvele bi dojam kao da je pušila crack. - Oh. Istina. To mi i majka govori uz izuzetak ovog dijela o cracku. Olivia se uhvatila za kvaku vrata kabine. - Uglavnom mi kaže da izgledam kao da sam izvršila ubojstvo. - Što to radiš? Pa ne možemo tek tako ući unutra. Olivia je hitro okrenula glavu. - Zašto ne? - Zato što je to Gavinova i Coltonova privatna kabina. - Velika stvar. - Olivia je slegnula ramenima i otvorila vrata. - Kao što sam ti rekla, želim pravu turneju po avionu prije no što izađem. Emily je odmahnula glavom i pratila kako Olivia nestaje u kabini. Kad su se motori upalili i zagrmili, čvrsto je stisnula oči i zarila nokte u obje strane kožnog sjedišta kremaste boje. Vibrirajući joj je zvuk odmah potaknuo mučan strah od letenja. Teško je disala i osjetila kako joj srce lupa po grudnom košu. Emily se u mislima prebacila na jedan jedini razlog zbog kojeg je ovdje. Gavin... Emily se uspravila zatomljujući instinkt da se nosi kvragu odavde i obrisala znoj koji joj se skupljao na zatiljku te oprezno učinila dva koraka naprijed. Pokušala je pri sljedećem koraku duboko disati kroz nos, a noktima je skoro probila hladnu površinu kožnog sjedišta. Emily se uhvatila za glatku, mahagonijsku kvaku kabine, provirila unutra i opazila Oliviju opruženu na golemom krevetu dok joj je lijen osmijeh odavao da se osjeća ugodno. - Moraš ustati - izjavila je Emily. Teturavo je prošetala kabinom. Oliviji je osmijeh nestao s lica, ustala je i napućila usne. - Pa ti stvarno nisi nimalo zabavna. - Znam. - Emily se namrštila i prošla rukom kroz kosu. Oči su joj prelijetale po kabini dok nije opazila plavu kapu Yankeesa koja je visjela na kuki do minibara. U istom se trenu sledila. Zanemarila je i strah od letenja i Olivijino lajanje dok se izvlačila iz kreveta te je samo zurila u kapu prije no što je krenula prema njoj. Podignula je ruku i nježno prešla vršcima prstiju po njoj dok je osjećala težinu u srcu od sjećanja na Gavinov osmijeh, onako


sjajan na suncu, dok su prije samo nekoliko mjeseci sjedili na stadionu i gledali utakmicu. Emily je spustila ruku, kao da joj je ta kapa opekla kožu, a vrele su joj suze zamutile pogled. Odmaknula se i još jednom suspregnula poriv da bježi... pobjegne. Prije je bježala od svega i ta ju je navika obuzela, ali sad je blijedjela dok joj se blag osmijeh pojavljivao na usnama. Sklopila je oči, jedna joj je suza kanula niz obraz i utopila se u sjećanju na Gavinov sladak osmijeh s jamicama na obrazima. Pustila je da ju gurne prema nepoznanici kakvu je predstavljala njihova zajednička budućnost. Ako uopće išta bude od toga. Emily je osjetila ruku na ramenu i obrisala je suze, nije htjela da Olivia opazi kako je plakala. Brzo se okrenula i prošla pokraj Olivije. - Jesi dobro? - upitala je Olivia prateći ju prolazom. Emily je pronašla jedno sjedište i naslonila glavu na prozorčić. - Dobro sam. Olivia je prekrižila ruke i sumnjičavo uzdignula obrvu. - Samo da znaš, nisi baš najbolja lažljivica. - Da. Majka mi je to često znala reći - šapnula je Emily okrećući se prema Oliviji. Olivia se s umornim osmijehom naslonila na sjedalo. Podmetnula je ruku pod Emilynu bradu. - Ovdje si i sada točno tu gdje trebaš biti. Sve će ispasti kako treba. Znam da mi ne vjeruješ, ali mislim da sam trenutno dobila neke moći predskazanja. Imat ćeš hrpu dječice u prljavom zelenom kombiju s gospodinom Gavinom Jebežljivim Blakeom. Vidjet ćeš. - Olivia je poljubila Emily u tjeme, uspravila se i udaljila. - Napiši mi poruku čim sletiš viknula je i izišla iz aviona. Emily je odbila piće i grickalice koje joj je nudila stjuardesa, sklopila je oči i nastojala se usredotočiti na kombi pun djece. Gavinovo lice pojavilo joj se u mislima donoseći sa sobom drhtaj tjeskobe i nade dok se avion već počeo rolati duž piste. Zvuk ubrzanih otkucaja njezina srca zagušili su glasni motori. Izračunala je da će let od New Yorka do Playe del Carmen trajati četiri sata i petnaest minuta, znala je da će joj se nakon toga život zauvijek promijeniti, čak i više no što se dosad izmijenio. Emily Cooper znojnim se dlanovima uhvatila za naslone sjedišta i našla se u drukčijoj situaciji od one kad je prošlog puta kretala prema novom


odredištu, novom početku. Uzdahnula je i promatrala kako gradski čelični divovi nestaju ispod deke oblaka, a srce joj je gubilo hrabrost dok se u sebi molila da će joj ono što radi doista promijeniti život. Ovog puta nabolje... Ovog puta bez straha... Ovog puta u borbi za muškarca kojeg joj je sudbina namijenila... Nakon što je sat vremena provela na carini, Emily se počela probijati kroz krcatu zračnu luku dok je vukla za sobom svoj crn kovčeg. Vijugala je kroz raznoliku mješavinu turista svih mogućih narodnosti dok su joj se živci čeličili sa svakim novim korakom. To je to. Stigla je i više nema povratka. Molila se da će Gavin biti uz nju kad se bude vraćala. Pa ipak, to nije bilo nešto što je očekivala. Kad je izišla iz pretrpane zgrade, kožu joj je zapuhnuo val vrućine i zaškiljila je pred jarkim suncem. Tražila je vozača za kojeg joj je Coltonova tajnica rekla da će ju čekati. Kroz zbunjujuć košmar uličnih prodavača ručno rađenih deka, lutaka i majica, Emilyn je pogled pronašao niskog i tamnokosog muškarca koji je držao znak s njezinim prezimenom. Prišla mu je, nasmiješila se i pokazala mu svoju putovnicu. - Bok, ja sam Emily Cooper. - Da. Da. Pozdrav, senorita Cooper. - Čovjek je uzeo Emilynu prtljagu, uzvratio osmijeh i poveo ju prema crnoj limuzini parkiranoj između nekoliko collectivosa na krcatim ulicama. - Jeste li prvi put u Playi del Carmen? - Otvorio joj je vrata. Emily je ušla i s radošću opazila da automobil ima klima-uređaj. - Hvala vam. Jesam. Kad je zatvorio vrata, ubacio je njezine stvari u prtljažnik i smjestio se na vozačevom sjedalu. Malo je zakrenuo retrovizor i zurio u nju dok je govorio. - Pa, dobro došli. Naš je grad prelijep. Ja se zovem Javier. Pobrinut ću se za jedno fino razgledavanje na putu do hotela. Si?

- Oh. Ja, zapravo, nisam odmah planirala ići do hotela. - Emily je pročeprkala po torbici i izvukla papir s Gavinovom adresom. Nije više htjela provesti ni minutu, a da ga ne vidi, pa se nagnula i pokazala papir Javieru. - Ako može, prvo bih htjela stati ovdje, u redu?


Javier je kimnuo, udaljio se s pločnika i nasmiješio, tople smeđe oči zabljesnule su mu u odrazu retrovizora. - Svakako, senorita Cooper. Gdje god vi želite. Uskoro ćemo stići na vaše odredište. - Hvala ti, Javier. Emily je sjela i nastojala dokučiti svaki osjećaj koji joj je sad prolazio kroz glavu. Ponovno je osjetila silnu, urođenu potrebu za Gavinom, a bila je izražena više od ičega što je dosad osjetila. Tjeskoba joj se omatala oko rebara i širila tijelom. Nemirno se premještala, svaki joj je dah postajao prava borba dok je promatrala gradske autobuse, mopede i Fifu, meksičku policiju, kako prolaze oko nje. Iako je vožnja do središta Playe del Carmen trajala manje od dvadeset minuta, čekanje kao da se odužilo dovijeka. Nervoza i nemir kolali su joj žilama i Emily se bilo teško koncentrirati dok je limuzina skretala prema praznoj, uskoj cesti uz koju je stajalo nekoliko kuća. Kad je vozilo stalo ispred Gavinova doma, ona je duboko udahnula i prigušila svaki instinkt koji joj je govorio da ju Gavin neće primiti natrag. Emily je otvorila vrata i prije no što je Javier uspio izići iz limuzine. Izišla je i promotrila golemu kuću. Klasičan crijep od meksičke terakote okrunio je predivnu bijelu fasadu kuće na brdu s pogledom na djevičanske karipske vode. Odmaknula je vjetrom raskuštranu crvenkasto-kestenjastu kosu s lica i osjetila da joj se mozak zaledio, ali tijelo joj je ipak zanemarilo molbu glave da se ne miče. Osjećala je mučninu od tjeskobe te Gavinovu privlačnost, duboku i poznatu privlačnost koju je osjetila kad ga je prvi put vidjela. Nije se ni snašla, a već je polako kročila prema njegovoj kući. Javier ju je dozivao, ali ona je podignula ruku i dala mu znak da čeka. Stajala je ispred tamnog mahagonija i koso rezanih staklenih vrata koja su se nadvila nad njezinom sitnom pojavom i suzbijala u sebi suze. Emily je podignula drhtavu ruku i pozvonila. Srce joj je ubrzalo ritam i bubnjanje odjekivalo u ušima dok je kroz vrata nazirala nejasne obrise figure koja joj je išla otvoriti. Tijelo joj se napelo od straha zbog onoga što će ovim donijeti sebi i Gavinu, pa je Emily sklopila oči i pokušala se osloniti na sićušnu nadu da se neće suočiti s katastrofom koju joj je mozak obećavao. Prizori Gavinovih plavih očiju uvukli su joj se u misli prije no što su se vrata otvorila, a kad su se otvorila, to ipak nisu bile oči koje su ju dočekale.


Vitka žena gavranski crne kose čvrsto svezane u pundžu i u uniformi služavke nasmiješila se. - Puedo ayudarle? - Hm, da. Je li Gavin kod kuće? - upitala je Emily nastojeći primiriti drhtav glas. - No. El Senor Blake no está aqui. Se fue beber a Akumal. Emily je odmahnula glavom. - Žao mi je. Znam samo engleski. - No entiendo lo que está diciendo. El Senor Blake no está aqui. Emily se okrenula i mahnula Javieru koji ju je čekao na prilazu s prtljagom. - Si, senorita Cooper - rekao je uspinjući se stubama na natkriven trijem. - Unijet ću vam prtljagu. U redu? - Ne, hvala ti, Javiere. Ne trebaš unositi moje stvari. Mislim da gospodin Blake nije kod kuće, a ova mi žena nastoji objasniti gdje se nalazi. Možeš li mi, molim te, prevesti? - Ah, naravno. - Javier se nasmiješio i obratio ženi. - Juanita, buenas

tardes. Žena je kimnula. - Buenas tardes.

- Colton me envió al aeropuerto a recoger a esta joven y traerla de vuelta a ver a Gavin. Está en casa? Emily je čekala najstrpljivije što je mogla dok su njih dvoje razgovarali. Kad su završili, žena je kimnula prije no što je zatvorila vrata. Javier je pogledao Emily. - Senor Blake je u jednom baru u Akumalu. Nije daleko automobilom. Možda dvadeset minuta. Idemo. Odvest ću vas sad tamo. Emily je promatrala Javiera kako se brzo spušta stubama i kreće prema prilazu. Vratio je njezin kovčeg u prtljažnik i otvorio joj vrata limuzine. Emily je oklijevala i još uvijek stajala na trijemu. U glavi je vrtjela svaki mogući razlog protiv toga da se pojavi na javnom mjestu kako bi vidjela Gavina. Ne može. To ne bi bilo u redu. Treba im privatnost da popričaju o svem. Iako ju je bolno čekanje na susret s njim, makar se još malo odužilo, stezalo u prsima, Emily je odlučila da će se smjestiti u hotelskoj sobi i vratiti se navečer. Tako je odlučila i krenula prema Javieru da mu kaže kakvi su joj planovi.


Dok se približavala limuzini, trznula je glavom u smjeru udaljenog zvuka guma koje su strugale po šljunku. Podignula je ruku da se zakloni od sunca, zaškiljila i pratila kako siv sportski automobil skreće lijevo s prilaza. Emily nije mogla vidjeti vozača jer su mu prozori bili crni kao dno kotla. Srce, koje je udaralo poput bubnja, ipak joj je stalo na jednu dugu sekundu. Nastojala je doći do zraka i organ je ponovno proradio kad je Gavin izišao iz vozila s osmijehom na licu. Emily ga je pogledala sva nesigurna zbog načina na koji se ponaša jer još nije pogledao u njezinu pravcu. Prizor kojem je svjedočila odvijao se u potpunoj magli, a žmarci su draškali Emilynu kožu dok su ne jedan, već dva razloga Gavinova dobrog raspoloženja izlazila iz automobila. Panika je zahvatila Emilyne udove dok je teturavo koraknula unatrag i susrela se s njegovim pogledom. Širok mu je osmijeh odmah nestao. Mogla mu je iščitati pitanje u pogledu i bila je sigurna da će se onesvijestiti. Gavin je zbunjeno trznuo glavom i stao. Znao je da plaća danak prijašnjih nekoliko dana, i tjelesno i mentalno, isto je tako znao da mu alkohol još uvijek kola žilama, ali bio je prilično jebeno siguran da mu se još nije počelo priviđati. - Koji kurac? - šapnuo je. Skinuo je sunčane naočale i dlanovima protrljao oči. - Što ti je? - upitala ga je smeđokosa ljepotica napućujući usne i prelazeći mu njima preko vilice. - Izgledaš mi kao da si ugledao duha. Gavin je trznuo ramenom i odmaknuo ju od svoje ruke. - Jesam protisnuo je promatrajući ju suženim zjenicama. Ljepuškasta plavuša napravila je balon od žvakaće gume. - Isuse, sad će priča o podvojenim ličnostima. Što ti je? Gavin je skrenuo pozornost s dva “punjača praznine” i pažljivo promatrao Emily koja se okretala kako bi ušla u limuzinu. Nije rekao dalje ni riječi, samo je otrčao do nje, a tijelo mu je reagiralo na Emily na jedini način koje je poznavalo. Gavin joj je pružio ruku i zgrabio ju za lakat, srce mu se popelo u grlo, a zbunjenost mu je bubnjala u glavi. - Emily, što ti ovdje radiš? - Osjećaj mu se njezine meke kože poput žiga utisnuo u glavu te raspirio ona sjećanja koja je nastojao zatomiti. Emily je bila sleđena i nije se okrenula. Nije mogla. Teško je disala od ovog običnog dodira, nervozno je progutala pljuvačku i nastojala doći do riječi. - Došla sam te vidjeti - šapnula je.


Gavin joj je ispustio ruku i odmaknuo se jedan korak unatrag. - Okreni se i pogledaj me - zapovijedio joj je tiho. Emily se puls ubrzao i polako se okrenula gledajući ga u oči. Zurila mu je u zbunjene plave oči i položila ruke na vrh vrata kako bi zadržala ravnotežu. Njezino je prelijepo lice skoro izbilo sav zrak iz Gavinovih pluća. Nije ju više gledao u oči, sad mu je pogled odmah pao na njezine treperave usne. Usne koje je Bog stvorio da odgovaraju njegovima. Usne koje su ga proganjale u svakom snu otkako je otišla. Svilenkasta kosa lelujala joj je na toplom povjetarcu i bila je stvorena da ga škaklja po licu dok se ona nadvija nad njega i oni vode ljubav. Gavin je nastojao disati dok mu se potreba za njom uvukla u svaki napeti mišić u tijelu te ga mučno i sporo spaljivala. Prsa su mu se stegla od ljubavi, ali bijes na nju kuhao mu je pod kožom. Spor i podrugljiv osmijeh zatitrao mu je na usnama. - Muž ti je dao odobrenje da me posjetiš? Nikad nisam smatrao Dillona za tipa koji bi dopustio ženi da bude u otvorenom braku. Emilyna su koljena zaklecala i oči joj se ispunile zbunjenošću. - Ja se nisam udala za njega, Gavine. Znaš to. Ja... Ja sam te zvala. Ostavljala ti poruke. - Iako je nastojala, nije mogla zadržati suze koje su joj se nakupljale u očima dok je zurila u njegovo šokirano lice. Iznenada su joj riječi same krenule. - Napustila sam Dillona one večeri kad sam otišla do tvog penthousea. Zvala sam te na mobitel svakoga dana tijekom proteklih nekoliko tjedana. Colton te zvao i ostavljao poruke tvom kućepazitelju. Trevor, Olivia, svi smo te zvali. - Emily je skrenula pogled prema dvije Gavinove pratilje. Naslonile su se na njegov Jaguar i gledale prema njoj dok je ona odmahivala glavom i ponovno skretala pogled prema njemu. - Ne očekujem da me primiš natrag, ali trebala sam doći ovdje i reći ti koliko mi je žao. Morala sam doći i reći ti koliko te volim, Gavine. Koliko te trebam u svom životu. Gavin je oborio pogled prema tlu i položio obje ruke na vrat. Brzo je podignuo glavu i pogledao vozača. - Javier, dame sus cosas. Javier je kimnuo. - Por supuesto, Senor Blake. Emily je promatrala kako joj Javier izvlači kovčeg iz prtljažnika i dodaje ga Gavinu. Gavin mu je zahvalio i uhvatio Emily za ruku, čvrsto ju je stezao dok ju je vodio prema automobilu. Emily se borila da ga prati u stopu, a potpetice su joj mahnito lupkale po pločniku. Zurila je u dvije žene.


Brineta je uzdignula obrvu i položila ruku na bok. - Hm, nemamo ništa protiv da nam se pridruži i četvrti član, ali ipak mislim da si nas prije toga mogao pitati. Plavuša je kimnula i navukla ružičast top naviše. Emily se ugrizla za usnu i iskolačenih očiju gledala Gavina. Gavin je teško uzdahnuo, doveo je Emily do mjesta suvozača i otvorio stražnja vrata. Ubacio je kovčeg na stražnje sjedalo. Otvorio je prednja vrata i pogledao Emily. - Uđi. - Molim? - upitala ga je dok joj je šok titrao u očima. - Čula si me, Emily. Uđi - odgovorio je obilazeći oko automobila. Plavuša je trznula glavom ustranu. - A gdje ćemo mi? - Vas dvije idete kući - odgovorio je Gavin odrješito. Pogledao je vozača koji je izgledao podjednako zbunjen. - Necesito que lleves a estas dos a su

casa, de acuerdo? - Si, senor Blake. - Javier je mahnuo dvjema ženama da priđu. Ovog je puta brineta trznula glavom ustranu. - Ti nas tjeraš da odemo? Ne možeš tako. - Baš mogu. Ugodan dan, moje dame - odgovorio je Gavin zureći u Emily preko krova automobila. Ležerno je slegnuo ramenima i zanemario uzdah koji se oteo jednoj od njih. - Upadaj u automobil, lutko. Emily se podložila njegovoj volji, držala je usta zatvorenima i ušla u vozilo. Gavin je zatvorio vrata i upalio automobil. Nekoliko je puta stisnuo gas i motor je zagrmio upozoravajući time dvije žene koje su još uvijek stajale iza vozila. Shvatile su ga ozbiljno i stupile su na travu te prekrižile ruke u očitoj zlovolji. Kad su mu se maknule s puta, Gavin je još jače stisnuo gas i elegantan je Jaguar krenuo unatrag s prilaznog puta. Gavin je spustio prozor i pozvao Javiera koji se spremao ući u limuzinu. -

Sabes en que hotel se está quedando? - Si, en El Real, Senor Blake. - Gracias - odgovorio je Gavin. Jednom je rukom čvrsto stezao upravljač a drugu je držao na mjenjaču i gledao Emily. - Sveži pojas. - Što si ga upravo pitao?


- Pitao sam ga u kojem si hotelu odsjela. A sad sveži pojas. Emily je osjetila kako iz njega izbija napetost, pa je povukla pojas preko struka. Kad je kliknuo, Gavin je ubacio u prvu i krenuo. Prašina od šljunka zatrpala je stražnji i bočni dio automobila. Emily je krajičkom oka promatrala Gavina, pogled mu je bio usredotočen na cestu, a lice mu na jedan bolan način nije odavalo ništa dok se njezino srce stezalo od dugog perioda tišine koji se nadvio nad njima. Gavin je izišao na autocestu i adrenalin je počeo jurcati po Emilynu tijelu dok je on ležerno mijenjao iz brzine u brzinu. Jurišao je pokraj sporijih vozila, a brzinomjer se bližio brojci od 135 km/h. Emily se sva napela i uhvatila za dršku iznad glave te pogledala Gavina. Ubit ćeš nas. - Ja sam ionako već mrtav - odgovorio je stežući mišiće vilice. Još je jače stegnuo upravljač i ponovno pritisnuo gas, ovog puta snažnije. Emilyino se tijelo trznulo unatrag od siline. - Gavine! Jesi li poludio? Gavin ju nije ni pogledao, skrenuo je udesno i automobil se uz škripu kočnica jedva zaustavio na samom rubu ceste. Ostali su vozači trubili i prolazili pokraj Emily i Gavina dok je prašina padala po vozilu. Oboje su se borili da dođu do zraka i tad su im se pogledi susreli. Zalijepili. - Već sam mrtav - Gavin je tiho ponovio, ali ljutnja koja mu se osjetila u tonu bila je čista poput vedrog neba. Iako je bio bijesan na nju, nešto je u njem puknulo, poput gumice, dok je zurio u Emilyne usne. Uhvatio ju je u jednom brzom pokretu, podignuo i položio na svoje krilo. Emily ga je zajašila i ponestajalo joj je daha dok mu je zurila u lice i dok su nju promatrale njegove izmučene oči. Nije mogla suzdržati svoju žudnju i prislonila je usta na njegova te ga uhvatila za kosu, a isprike su joj prelazile preko usana dok je svakim novim pokretom njegova jezika upijala poznat okus. - Tako mi je žao, Gavine. Ne mogu povući ono što sam ti napravila. Znam da ne mogu, ali volim te. Bože, previše te volim. Gavin joj je stegnuo bedra i uvukao joj ruku pod ljetnu haljinu. Obujmio je Emilyn struk i oteo mu se uzdah iz grla kad je ona podignula prsa prema njemu. Mogao je osjetiti krute bradavice kroz tanak sloj pamuka i mogao se zakleti da će se već tu pogubiti. Brzo joj je prelazio jezikom u ustima i nastojao je uživati u svakom stenjanju koje bi joj se otelo od njegova dodira,


a istovremeno se borio sa sumnjom koja mu je mučila um. Jednom ju je rukom još uvijek milovao po struku, a drugom joj je stegnuo kosu i povukao ju naniže prema svojim usnama. Ona je uzdahnula i počela snažno kružiti kukovima oko njegova ukrućenog kurca. Njezino dahtanje odjekivalo mu je u ušima i miješalo se s riječima koje mu je izgovarala na onoj večeri. - U kurac! - zarežao je i odmaknuo usta od njezinih. Ruka mu je još bila zapletena u njezinim valovitim kovrčama, a on je suženih zjenica zurio u nju. Emily nije stigla doći ni do daha, a on je otvorio vrata i izišao iz automobila ostavljajući ju na koljenima vozačeva sjedala. Ona je položila prste na uzglavlje i gledala ga kako šeta uz rub ceste i s obje se ruke drži za glavu. - U kurac! - ponovno je viknuo i spustio se na zemlju. Emily je teško disala i gledala ga iskolačenih očiju, trznula se od iznenadnog straha kad je on hitnuo kamen u stražnji prozor. Staklo se smrskalo na komadiće. Nije oklijevao i odmah je bacio i drugi na stražnje svjetlo. Emily je uzdahnula i osjetila kako joj zbunjenost i strah bujaju u želucu. Uzela je kovčeg sa stražnjeg sjedala i izletjela iz automobila. Krenula je bježati od Gavina, a niz obraze su joj se slijevale suze dok je nastojala gurati kovčeg na kotačima po stijenama. - Emily, kamo si se uputila? - viknuo je Gavin prateći ju. Nije se zaustavljala, samo mu je pokazala srednji prst i nastavila prema ničijoj zemlji. Gavin joj je prišao iza leđa i zgrabio ju za lakat te ju okrenuo prema sebi dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. - Usred Meksika si, lutko. - A ti si jedna obična šupčina! - zasiktala je dok joj je u očima sjao prkos. Obrisala je suze s lica. - Ah, još si uvijek lijepa kad se razljutiš. - Položio joj je ruku pod bradu i pomilovao palcem ispod oka. Kad joj je obrisao razmazanu maskaru s lica, odmaknuo se i prekrižio ruke. - I još me uvijek voliš nazivati šupčinom, ha? Izmaknula je ruku ustranu i prišla mu uzdignute brade. - Što želiš od mene, Gavine? Došla sam ti se ispričati. Ti dobro znaš da se nisam udala za njega, nisi odgovarao na moje pozive i onda mi kažeš da se osjećaš mrtvim? Ja sam upravo umrla!


- Ja sam jebeno mrtav, kvragu! - Približio joj se, položio joj ruku oko struka i primaknuo ju sebi na prsa. Zurio je u njezine uplakane zelene oči i ponovno odolio porivu da ju poljubi. - Ubila si me, Emily - šapnuo je i odmaknuo joj kosu s lica. Prislonio joj se uz uho, istrgnuo joj kovčeg iz ruke, a glas mu je poprimio ton vrelog šapta. - Nisam znao da nisi prošla kroz sve to. Bacio sam mobitel iste večeri kad sam došao ovdje i nisam čitao poruke koje mi je ostavljao jebeni kućepazitelj. Bacio sam svaku poruku. Hitro se okrenuo i otišao prema automobilu. - Gavine, čekaj! - viknula je. Stao je i odmahnuo glavom odbijajući ju pogledati u lice. Emily mu se polako primicala i nervozno gutala pljuvačku, a sad je osjećala veću zbunjenost negoli kad je tek došla. - Što mi to pokušavaš reći? - upitala je oprezno mu prilazeći. - Reci mi to ako moraš, Gavine, ali ja trebam znati. Što mi to radimo? Gavin se okrenuo i prošao rukom kroz kosu. - Ne znam što radimo, Emily. - Stao je, a pogled mu je stalno bježao s nje na autocestu. Ponovno je odmahnuo glavom i obratio pozornost na nju. - Nemam pojma što trenutno želim. - Ja sam nas slomila - šapnula je polako primičući ruku obrazu dok je zurila u pod. Pokušala je doći do zraka koji joj je oteo i podignula je glavu. Pogledala je Gavina u oči. - Jesam. Ja sam nas slomila. Gavin je stavio ruku na vrat i dugo zurio u nju dok mu se um borio protiv onog što je srce željelo. - Da. Mislim da jesi - odgovorio je blago. Duboko je udahnuo i okrenuo se. - Idemo... vodim te do hotela. Emily je osjetila blagu vrtoglavicu, osjećala je kao da joj je krv nestala iz lica. Znala je da bi ju mogao odbiti kad dođe ovdje, ali nikakav oblik mentalnih vježbi ne bi ju mogao pripremiti na usamljenost koja ju je sada razarala. Vratila se, kao u nekoj izmaglici, do automobila i sjela na svoje mjesto. Emily je jedva mogla dokučiti smisao onoga što osjeća i nije mogla gledati Gavina kad je on ušao i upalio automobil. Naslonila je glavu na sjedište i tupo gledala kroz prozor. Svim silama kojima je raspolagala nastojala je ne udariti u histeriju kad je Gavin ponovno krenuo automobilom po autocesti. - A kako mogu znati da mu se ti nećeš vratiti? - Gavinov blag i slomljen glas prekinuo je tišinu. - I zašto misliš da ti ja mogu povjerovati u to da nećeš?


Emily je trznula glavom prema njemu, a usne su joj se razdvojile dok ga je promatrala u oči. U njima je bilo toliko boli i tek je tad shvatila koliko ga je silno povrijedila. Svjesno je preuzela rizik na sebe i ispružila ruku te mu vršcima prstiju prešla preko bradate čeljusti. Osjetila je kako je ukočen i to ju je ujelo za srce. Spustila mu je ruku na krilo i oborila pogled. - Njemu se ne vraćam, Gavine. Tebe volim - šapnula je i obrisala suzu koja joj je kanula niz lice. - To sad kažeš. - Skrenuo je pozornost s nje na cestu. - Voliš me dok si ovdje, Emily. A što će biti kad se vratimo u New York? Što će se dogoditi kad ga opet vidiš? Položila je ruku na usta ijedan joj se jecaj uspeo grlom dok je zurila u njega. - Ne znam kako bi mi mogao povjerovati, osim da mi pružiš priliku da ti to dokažem, Gavine. Ne znam. Gavin je izdahnuo, zgrabio upravljač i ostatak putovanja nije prozborio ni riječi. Kad su stali ispred hotela, Emily više nije bila sigurna kuca li joj još srce. Nije bila sigurna u to može li se pomaknuti... može li disati. Pa ipak, bila je sigurna da joj se duša raspala na milijun sitnih komadića razbacanih negdje po meksičkoj autocesti. Nijanse ružičaste, ljubičaste i narančaste zamijenile su lijeno sunce koje se povlačilo s neba, a Gavin je izišao iz automobila i pokupio Emilynu prtljagu. Pružio ju je hotelskom pomoćniku, dohvatio lisnicu da mu da napojnicu i rekao nešto na španjolskom. Emily je izišla iz automobila i prišla Gavinu. Zurila mu je u oči, a riječi su joj blago prešle preko usana. - Znaš li kako je strašno nešto silno željeti i to toliko da si voljan promijeniti čitav život za to? Gavin ju je pažljivo gledao u lice. - Misliš onako kao što sam ja bio spreman promijeniti život zbog tebe? - Da. Pretpostavljam da smo oboje bili spremni na to, Gavine. Ja sam se bila spremna otisnuti i više nikad ne pogledati iza sebe. Nikad. Bila sam spremna sve riskirati zbog tebe, odbaciti od sebe ogroman strah koji sam osjećala zato što sam znala da ja i ti to zaslužujemo. Za sekundu smo se zaljubili. Nisam mogla ni žmirnuti, a ti si mi prevrnuo čitav svijet naglavačke. Plašila sam se da nisi... stvaran. Bojala sam se da mi nitko ne može biti tako magnetski privlačan kao ti. To me još uvijek plaši. Ti me još uvijek plašiš. - Emily je zastala i odmahnula glavom. - Onda sam vidjela


Ginu i svi su se moji strahovi vratili. Srce mi je htjelo vjerovati tebi, ali glava mi to nije dopuštala nakon što sam već riskirala zbog nas. Tako mi je žao, Gavine. Ne znam što bih ti drugo rekla, osim toga da te volim i trebam čitavom dušom. Gavin se nakašljao, ali nije rekao ni riječ. Emily još jednom nije mogla suzbiti želju i potrebu, pa se približila njemu, podignula na vrške prstiju i utisnula mu nježan poljubac u obraz. Sklopila je oči dok je osjećala kako njegova toplina isijava kroz njezino tijelo. Gavin je podignuo ruke i prstima čvrsto stegnuo Emilyn struk. Emily mu je osjetila usne na tjemenu i čula ga kako duboko udiše da dođe k sebi, ali on se povukao prije no što je ona otvorila oči. Srce joj je lupalo i ona ga je gledala kako se ponovno vraća u automobil, a zatim uz škripu guma izlazi s parkirališta. Emily se uhvatila za trbuh osjećajući da Gavin neće tako brzo moći pobjeći od nje, bilo joj je mučno zbog onoga što im je učinila. Sva je nada otišla, u glavi je osjećala vrtoglavicu i ona je pogledala pomoćnika koji ju je čekao s njezinom prtljagom. Srdačno se osmjehnuo, kimnuo i uveo ju u hotelsko predvorje. Pratila ga je jedva dišući dok se nastojala dovoljno pribrati da pokaže pravu osobnu iskaznicu ženi koja je sjedila na recepciji. Mlada, tamnokosa žena nasmiješila se kad je vratila Emily njezinu putovnicu. - Hvala vam što ste odabrali Royal Playa del Carmen, Senorita Cooper. Rafael će vas odvesti do sobe. Predsjednički su nam apartmani u drugoj zgradi, ali nije daleko prošetati do njih. - Pružila joj je letak i karticu za sobu preko mramornog pulta boje gline. - Sve informacije o apartmanu i pogodnostima koje pruža naš hotel možete dobiti ovdje ili možete nazvati conciergea u bilo koje doba. Nadam se da ćete uživati u boravku. - Hvala vam. - Emily se okrenula Rafaelu i odmahnula glavom. - Ne treba mi pomoć s kovčegom, ali svejedno zahvaljujem. - Jeste li sigurni, senorita? Meni bi bilo drago pomoći. - Sigurna sam. Kimnuo je i Emily je izišla iz starinskog predvorja na vlažan noćni zrak. Pogledala je letak s ispisanim brojem sobe, skrenula iza ugla i pratila šljunčanu stazu prema stražnjem dijelu odmarališta. U ušima joj je odjekivao zvuk mariača u daljini te smijeh turista. Povlačila je kovčeg i


nastojala skrenuti pozornost s nekoliko sretnih parova koji su plesali ispod niske zvjezdanih dijamanata. Zavist je ubola Emily. To je trebala biti ona, a upropastila je svaku šansu da se nađe u sličnom položaju. Kad je došla do zgrade, gurnula je ključ u staklena vrata, ušla u malo predvorje, a potom i u lift. Srce joj je žudjelo za Gavinom i ona se pitala zašto će uopće prespavati. Nije pripadala ovdje i znala je to. Njezin je razlog za ostanak nestao, zauvijek iščeznuo iz života i ona ništa nije mogla učiniti da on promijeni svoje mišljenje. Kad su se vrata lifta otvorila, stupila je u hodnik u kojem je bilo smješteno šest apartmana. Pratila je brojeve i naposljetku pronašla svoj te prošla karticom kroz skener. Emily je otvorila vrata i upalila svjetla. Bol ju je nastavila slamati dok je šetala prostranim apartmanom. Bila je iscrpljena i mentalno istrošena i položila je ruku na jedan od četiriju tankih bambusovih prutova oko velikog kreveta. Skinula je cipele i odbacila ih na hladan mramorni pod. Osjećala se ispražnjenom, u tijelu, umu i duši, pa se bacila na krevet i zaronila glavom u jastuk dok su joj suze navirale iz očiju. On je otišao. Njezin obožavatelj Yankeesa, darovatelj čepova i njezina druga polovica s jamicama na obrazima otišla je, a ona ništa nije mogla učiniti da vrati vrijeme. Ipak, vrijeme joj je isteklo.


5. SUDAR

E

mily je otvorila oči, okrenula se na bok i zijevnula. Na sekundu nije imala pojma gdje se to nalazi. Pogledala je sat na noćnom stoliću. Tek je prošlo dva ujutro. I tad ju je stvarnost lupila po glavi. Neumoljiva tuga bičevala ju je dok se uspravljala na rubu kreveta. Zurila je po praznom apartmanu dok su joj se u glavi rojile Gavinove slike. On se očito ne vraća. Sad je još dublje potonula u bazen boli. Zurila je u sat prije no što je zgrabila prtljagu i bacila ju na krevet. Kad je pročeprkala po njoj, otišla je do kupaonice. Obuzimao ju je zamor, a žalost joj je slabila svaki mišić dok je ulazila pod tuš. Stajala je pod vrelim mlazom i odlučila otići. Nije mogla ostati, čak i ako bi odlazak podrazumijevao spavanje u zračnoj luci. Dio nje preklinjao ju je da pozove taksi, krene prema Gavinovoj kući i moli ga da ju primi natrag k sebi, dok ju je drugi dio nastojao zaštititi od bilo kakve daljnje boli. Umorno je uzdahnula, dohvatila ručnik i omotala ga oko sebe. Kad je osušila kosu, odjenula je kratku suknjicu od jeansa i majicu. Povukla je torbu s kreveta, još jednom pogledala sobu od koje zastaje dah i otišla. Emily se okrenula u hodniku i osjetila kako joj koljena klecaju. Gledala je Gavina kako izlazi iz lifta. Kad su im se pogledi susreli, Emily je pokušala progutati pljuvačku, ali grlo joj je bilo previše suho i nadraženo. Drhtavo je udahnula i izdahnula dok se on sporo gibao prema njoj. Srce joj je preskakalo, zastajalo i ponovno se vratilo u život kad je on došao na samo nekoliko centimetara od nje. Zapahnuo ju je njegov opojan, muški miris. On joj je zaustavio pogled na usnama i blago rekao: - Pola večeri zurio sam u strop pitajući se mogu li iskreno provesti ostatak života, a da opet ne ljubim ove usne. - Gavin je prešao palcem preko Emilynih usta. Dao si je vremena i prelazio od vrha prema dnu. Ona je razdvojila usne i očajnički pokušavala disati dok mu je zurila u oči. Gavin joj se približio. - Šetao bih po kući kad nisam mogao spavati zamišljajući još jedan dan bez ovog tijela do sebe. Ovo je tijelo stvoreno da mi odgovara na svaki mogući način. Gavin joj je dodirivao obraz vršcima prstiju, pa se spustio na vrat. Vrelina


je izbila u Emilynu želucu dok joj se njegova ruka spuštala niz rame, prelazila joj po torzu te se napokon smirila na struku. Stisnuo ju je i požuda joj je jurnula duž kralježnice. Emily je drhtala i povukla glavu ustranu, ali Gavin ju je uhvatio za bradu i nježno joj podignuo lice. Suspregnula je suze i pogledala ga zelenim očima. Prešao je jezikom preko usana i udahnuo. - Pomisao da ti neću vidjeti oči čim se probudim ili da neću osjetiti otkucaje tvog srca na sebi kad spavaš, jednostavno me izmučila. Kad sam sve to uzeo u obzir, odlučio sam da neću moći provesti još jedan dan bez tebe. Ja više ne želim provesti nijedan dan bez tebe. - Gavin se približio, a Emilyna su se leđa iznenada našla uz vrata apartmana. - Ti si moja - dodao je. - One večeri kad si se pojavila kod mene, zapečatila si svoju sudbinu. - Emilyno je srce lupalo. Položio joj je ruke na glavu. - Emily, voliš li me? Osjetila je čvor u želucu i počela je teško i isprekidano disati. - Da, volim te - šapnula je zureći mu u plave oči. On je obliznuo usne, spustio ruku na vrata i prislonio joj se uz uho. Znaš li da si moja? Čula je kako se vrata otključavaju. - Znam - izustila je.

- Kaži mi to - zarežao je nadvivši usne nad njezine. Bradavice su joj se orosile. - Ja sam tvoja. - Kaži to još jednom. - Položio joj je ruku oko struka, istrgnuo joj torbu iz ruku i snažno ju stegnuo na svoja prsa. Silna vrelina njegova tijela bacila je Emilyne osjećaje niz liticu. - Bože, Gavine, tvoja sam. Zauvijek. Samo tvoja i ničija. Emily nije stigla ni trepnuti, a Gavinove su se usne prilijepile uz njezine, ljubio ju je u isti mah očajnički i gladno. Teško su disali i gurali jezike jedno drugome u usta kao da umiru za tim da se u cijelosti okuse. Gavin je otvorio vrata, ispustio joj torbu na pod i uveo ju u apartman. Emily je uzdisala i prebacila mu ruke oko vrata, čupala ga je za kosu dok joj je on počeo otkopčavati suknjicu. Spustio ju je zajedno s gaćicama niz njezina bedra. Emily se izmigoljila iz njih, odmaknula usta od njegovih te prebacila majicu preko glave. Bez oklijevanja mu je počela otkopčavati traperice. Gavin joj je držao ruke u kosi, zabacio joj glavu unatrag i počeo ju


ljubiti po vratu. Emilyn grudnjak pao je na pod, kao i Gavinova košulja te hlače, a ona se našla leđima naslonjena na baršunastom kauču na sredini dnevnog boravka. Gavin je stajao iznad nje i zurio u ženu koju voli dok mu se srce nadimalo prateći ju kako ga očekuje. Plazio joj je pogledom preko čitavog tijela i usisavao sočne ružičaste bradavice koje su se ukrutile od uzbuđenja. Tako. Prokleto. Sočno. Prešla je jezikom preko lijepo oblikovanih usta natečenih od njegovih poljubaca. On je znao da ga samo jedan pogled na nju može upropastiti. Znao je to otkako ju je prvi put ugledao. Očajnički je poželio ući u nju i osjetiti kako joj se slatka mala pičkica steže oko njega. Dok joj je prelazio rukama preko nogu koje mu je širom razmaknula, Emily je klonulo uzdahnula i tad je dubok, sirov i elementaran poriv da svaki dio njezina tijela bude njegov prodro silovito u Gavinove misli. Mučna potreba da joj zauvijek izbriše Dillona iz misli udarila ga je ravno u trbuh. Kad mu se Emily prvi put dala, on joj je rekao da će ga osjetiti svakim dijelom svog tijela. Večeras je znao da će s nje ukloniti svaku Dillonovu mrlju. Plave oči zasjale su mu od posesivnosti i teškog dahtanja, Gavin je pao na koljena i prebacio Emilynu nogu preko ramena. Zurio je u nju, nastojao joj opaziti svaku reakciju, a onda joj je prešao s dva prsta preko klitorisa. Vlažnost je izbijala iz nje i prekrila mu prste. Nije stigla ni ispustiti uzdah koji joj je počivao na vršku jezika, a Gavin joj je već priljubio usta na glatku pičkicu. Izvila je leđa, tijelo joj se trzalo i propinjalo, a bradavice joj se čvrsto napinjale dok je on ulazio i izlazio jezikom iz nje. Mili Bože, nije mogla disati i nije željela disati. Izgubila se u ovom osjećaju prema njemu i samo se htjela utopiti u toj poznatosti. Preplavila ju je njegova vrelina dok joj je sporo i duboko gurao prste. Duboko je uzdahnuo i svio ih tako da ju je sad pritiskao u samu srž dok ju je jezikom istovremeno dodirivao, oblizivao i utiskivao sitne kružiće po njezinu osjetljivom pupoljku. - Gavine, molim te, nemoj prestati - zastenjala je kružeći mu kukovima oko usta. - Tako sam blizu. - I doista je bila. Tijelo joj je gladovalo za njim i znala je da neće proći dugo da ju dovede do vrhunca. Nikad joj nije trebalo dugo s njim. Trebao ju je samo pogledati i ona bi se već rastopila, a žudno očekivanje nije joj baš pomagalo u odgađanju. Gavin se ponašao kao da su ga njezine riječi dovele u trans, prodirao je prstima sve snažnije i dublje -


neumoljivo je održavao postojan ritam dok se Emily sagibala i približavala mu lice na svoju vlažnost. On je uzdahnuo, a bogat, dubok, erotski zvuk zavibrirao je i proširio joj se po osjetljivom mesu. Emily se raspala. Tijelo joj je padalo u vrtoglav orgazam. Zabacila je glavu unatrag, zastenjala i čvrsto mu stegnula kosu prstima. Tijelo joj se grčilo, a navale vreline skupljale su joj se u dnu trbuha. Gavinu je njezin primamljiv okus još bio svjež na jeziku, podignuo ju je i odveo prema sobi ne odvajajući usne od njezinih. Gavin ju je spustio udišući njezin miris. Emily ga je u transu promatrala kako skida bokserice s tijela. Kurac mu se oslobodio i on ga je uhvatio dlanom i počeo ga sporo natezati. Jedva je mogla disati. Gavin nije skidao pogled s nje, sirov i divlji od strasti, a onda joj se približio i stisnuo ju uz prsa. - Sad ću te jebati, Emily. Pružit ću ti toliko zadovoljstva da ti više nikad neće pasti na pamet da odeš od mene. - U glasu mu se osjećala samouvjerenost, a Emilyna je pičkica plakala od žudnje za ovim sirovim zahtjevom. On je sklopio oči i zabacio glavu dok mu se iz grla otimao uzdah. Ponovno ju je pogledao, prešao joj s dva prsta preko klitorisa i pokupio njezinu vlažnost. Podignuo je ruku i prešao joj prstima preko usana. Emily je razdvojila usne i tiho zastenjala kad joj ih je gurnuo. Zgrabila ga je za zapešće i tako ga drsko pogledala dok je sisala vlastite sokove s njegovih prstiju i nježno ga grickala zubima. - A kad završim s jebanjem, onda ću voditi ljubav s tobom. One minute kad sam dodirnuo tvoje tijelo, znao sam da za mene neće postojati nijedna druga. Zaljubljen sam u tebe, ali prvo te moram jebati. Shvaćaš li me? - upitao je. - Da - izustila je i pružila ruku prema njegovu kurcu. - Kaži to, mala - rekao je grubo. Gurnuo joj je ruku u kosu i nježno joj prelazio prstima preko mekih uvojaka. Drugom joj je rukom pomagao da ga miluje po dugom i krutom kurcu. - Moram to čuti prije no što krenem. Između Emilynih nogu rastao je pritisak i vrelina. Zajecala je prelazeći mu jezikom preko čeljusti. - Molim te, Gavine, želim da me izjebeš. Jebi me... snažno. Divlji osmijeh pojavio mu se na usnama, a glas mu je bio jezivo miran dok joj je šaptao: - Okreni se.


Emily je zurila u njega bez daha i prešla vrškom jezika preko usana dok su joj se napete bradavice ukrućivale uz njegova prsa. Emily se polako okrenula i osjetila kako joj Gavinove ruke klize niz struk. Drhtaj joj je vijugao tijelom dok ju je grabio za bedro i podizao joj koljeno na krevet. Smjestio je kukove uz njezinu guzu i sagnuo ju na krevet. Prešao joj je prstima po elegantno zakrivljenoj kralježnici prije no što joj se naslonio prsima na leđa. Liznuo ju je jezikom po uhu i svim osjetilima upijao njezin uzdah dok je gurao glavić u njezin vlažan otvor. Jednu ruku položio joj je na trbuh, a drugu na vrat i tako je navalio u nju. Njezina se pička odmah zatvorila i još ga dublje usisala. Njezino brzo dahtanje i gladno stenjanje zapalilo mu je kožu i potjeralo vrelu lavu u vene. Bože, bila je tako vrela i uska; sad se mogao samo suzdržati da se na zabije još dublje u nju. - Reci mi koliko me voliš, Emily - uzdahnuo je gurajući joj ga još snažnije. Spustio joj je ruke na bedra i posesivno ih stegnuo. Gurnuo ga je još dublje i bolno ju rastegnuo, iako je Emily osjećaj bio predivan. Tad se sasvim povukao ostavljajući ju sa sirovom boli koja joj se spuštala sve do koljena. Emily je zajecala i gotovo ga preklinjala stenjući i dašćući. - Volim te više od ičega, Gavine. - Zarinula je nokte u plahte i migoljila guzom ispred njega. - Molim te, nemoj stati. Molim te. Provlačio je glavić kroz njezinu vrelinu, gurnuo ga samo centimetar u nju i ponovno se povukao. Emily je osjetila kako joj se silna potreba nakuplja u trbuhu. Golema navala zraka ispunila joj je pluća. Glas joj je zadrhtao. - Što to radiš? Oh, Bože moj, Gavine. Molim te. Zaronio joj je licem u vrat i prešao joj palcem preko bradavice dok joj je prstima druge ruke kružio po klitorisu. - Reci mi da si moja - šapnuo joj je vatreno na uho. Emily mu je položila glavu na prsa i zastenjala. - Tvoja sam. Tvoja sam. A sad me jebi! Gavin ju je gricnuo za stražnji dio ramena, položio joj dlan na trbuh i ponovno uvukao svaki kruti centimetar u nju. Emily se ukočila i uzdahnula, a pičkica ga je počela stezati još jače no prije. Kurac mu je sav nabrekao. Njezino mu je meso zapalilo kožu dok se zabijao još dublje i širom ju rastvarao. Užitak ga je probadao poput noža dok mu je Emily izvikivala ime, a sa svakim novim dahom njezino se vrelo tijelo sve više


naslanjalo na njegovo. Ponovno se zabio u nju, smjenjivali su se dobro odmjereni ubodi, ali on je ipak htio ući još dublje u nju. Htio je da postane beskičmena i da joj um ispune samo misli o njem. Sad joj je i drugu nogu podignuo na krevet i počeo joj ga gurati snažno i odmjereno. Kad joj je sklonio kosu sa znojnog vrata, uhvatio ju je u šaku i povukao ju unatrag. Emily je zajecala, a tijelo joj se rastapalo uz njegovo. Pluća su joj brzo i snažno usisavala zrak, a tijelo joj je zujalo od slatkog osjećaja raspolućenosti dok se on gibao s nemilosrdnom kontrolom. Gavin joj je utisnuo usta na vrat i gladno prelazio jezikom gore-dolje po njem. - Jebote. Još mi jednom reci. Reci mi koliko me voliš, Emily. Emily ga je počupala za kosu i pogledala preko ramena, brzo je dahtala dok mu je zurila u oči. Tad je osjetila njegov strah da bi ona mogla nestati u zraku ako on samo žmirne. Krivnja se razlila po njoj. Tad se prestala gibati. Gavin je isto stao, a na licu mu se ogledala briga. - Jesam li te povrijedio? - Prešao joj je palcem preko usana. - Isuse, mala, žao mi je ako jesam. Nikad te ne bih povrijedio, Emily. Nikad. Odmahnula je glavom, uspravila se i okrenula. - Ne, nisi me povrijedio, i znam da to nikad ne bi učinio. - Položila mu je ruke na vrat. Na licu mu se pojavio izraz olakšanja, njegova savršena usta pronašla su njezina, počeo ju je silovito i pohlepno ljubiti. Emily se odmaknula i rekla mu nježno: Gavine, molim te, prestani. On se odmaknuo gledajući ju zbunjeno. - Što je? - Ja nigdje neću pobjeći, Gavine. Neću - šapnula je i uhvatila ga za ruku nježno ga odvodeći prema krevetu. - A sad lezi. Uzdignuo je tamnu obrvu i upijao se u nju pogledom dok je radio ono što mu je rekla. Oslonio se na laktove i gledao kako Emily puzi prema njemu. Oboje su teško i grubo disali kad je ona legla na njega. Emily se sagnula te meko i nježno dodirnula usnama njegove. Gavin je sklopio oči i uhvatio ju za struk. - Ne - izustila je sporo kružeći kukovima i titrajući tijelom oko njega. Pogledaj me, Gavine. Želim da me gledaš dok vodiš ljubav sa mnom. Brzo je otvorio oči i Emily ga je uhvatila za ruke. Povukla ih je na svoje grudi. Gavin ih je obujmio i svaku počeo mijesiti prstima. Gavinu se tijelo počelo trzati, uzdahnuo je i gurnuo joj ga. Osjetio je kako se Emily ukočila i


stegnula oko njega. Sitno trenje uzvilo se i napelo u svakom od njegovih mišića. Emily je sjela na njega i proračunatim ga pokretima masirala dok joj je on milovao grudi. - Tvoje su, Gavine. Samo tvoje. - Emily je izvila leđa, gurnula ruku niz trbuh i počela trljati klitoris. Gledala je Gavina u oči, kukovi su joj se počeli malo brže propinjati, a i brže je disala. - Ovo je tvoje. To neće dirati nijedan muškarac osim tebe. - Glas joj je zadrhtao kad je osjetila ubod vatrene boli koja joj je potresla svaki živac. Gledala je kako Gavin provlači donju usnu kroz zube i osjetila je kako mu se tijelo ukočilo. Ispružila je ruku i podmetnula mu nokte ispod jaja. Gavin je osjetio velik užitak. - Tako je dobro kad si u mojoj blizini. Oštro je udahnuo i spustio joj ruke na bedra. Čvrsto ih je stegnuo i vodio joj tijelo gore-dolje duž kurca. Njezina glatka i vlažna pičkica bila je vrela i napaljivala ga je kao nikad dosad. - Jebote, volim te, Emily. Ti si moja. Propeo se kukovima i gurnuo ju na sebe. - Reci mi da me voliš. Počela ga je jače i brže jahati, a potreba da ju on razumije dovodila ju je do ruba sulude žudnje. Osjećaj njega u njoj drogirao ju je do te mjere da se to nije dalo opisati riječima niti je išta suvislo mogla pomisliti o tom. Kvragu, Gavine, volim te! Previše te volim. I tako mi je žao. Nisam nam ovo namjeravala učiniti. Razumiješ li me? Žao mi je. - Suze su joj klizile niz obraze, zarila mu je nokte u ramena i privinula ga uz svoja znojem natopljena prsa. Zaronio joj je licem u grudi, usisavao njezinu orošenu bradavicu i kružio jezikom oko nje. Tijelo joj je gorjelo dok ga je čupala za kosu. Njegov se vrat napeo poput luka dok se upijao pogledom u nju. - Ti si sve što ja vidim. Sve što ja čujem. Sve o čem sanjam. Ovdje sam došla zbog tebe. I neću otići. Nigdje ne idem. Samo ti, Gavine. Samo ti. Spustila je usne na njegove, srca su im lupala i teško su disali u istom ritmu, potpuno usklađeni. Gavin joj je položio ruke na zatiljak i stegnuo joj kosu šakama jednako čvrsto kao što je i ona stezala njegovu. Sobom je odjekivao zvuk cmakanja vlažnog mesa dok su oni istovremeno svršavali. Svi su im se osjeti prilagodili jedno drugome kao nikada dosad. Vatra se u svakom od njih raspirila u divlju eksploziju užitka, a s njih su spadali svaki ukraden tren, teška riječ i optužba, sve je to nestajalo dok su im se tijela trzala i drhtala zajedno. Više nisu morali krasti vrijeme i to su oboje znali. To su upijali. Emily je osjetila kako se Gavinove snažne ruke stežu oko njezina struka dok je on teško disao na njezinim prsima. Kad su


se smirili osjeti koji su ih rastapali, Gavin je uhvatio Emilyn pogled kad je ona oborila svoj prema njemu. Gavin joj je sklonio vlažnu kosu s lica i približio joj usne svojima. Poljubio ju je duboko i strastveno, polako i nježno. Duboko u njezinoj utrobi ukotvila se toplina dok mu je stenjala na ustima. Gavin je legao i povukao Emily na svoja prsa. Nježno joj je klizio rukama niz kralježnicu te uzdahnuo od olakšanja. Gavin se prvi put otkako ju je upoznao osjetio opušten. Lagodan. Emily je napokon bila njegova. Njihov sladak dah počeo se smirivati, a zrak su ispunili zvuci valova koji su se valjali u daljini iza francuskih vrata koja su vodila do balkona. Mjesečeva svjetlost okupala je sobu dok je Emily slušala ravnomjerne otkucaje Gavinova srca na svom uhu. To je srce ona skoro uništila. Osjećala se kao da ga ne zaslužuje, pa mu je počela zasipati prsa poljupcima te ga svako malo gledati. - Tako mi je žao - šapnula je. - Ne mogu vjerovati da sam nas skoro uništila. Prešao joj je prstom preko obraza i pažljivo ju pogledao plavim očima. Znam da ti je žao i ne želim da to ponavljaš. Nismo uništeni. Sad nam je bolje. Razumiješ li? Kimnula je i ponovno mu položila glavu na prsa te ga stisnula za ramena. - Mislila sam da mi se nećeš vratiti. - Pa, ja sam znao da ću se vratiti istog trena kad sam otišao. Emily je podignula glavu i susrela se s Gavinovim pogledom. - Oh, jesi li, gospodine Blake? - Pa, naravno da jesam, gospođice Cooper - rekao je široko se osmjehujući. - Htio sam da se samo malo oznojiš od muke. - Smiješak mu se raširio licem. - A očito sam te doveo do toga da stenješ dok se znojiš. Ona ga je zaigrano lupnula po ruci i namjerno napućila usne. - Pametnjakoviću. - To je dio mog šarma - zahihotao se i prešao joj prstima preko leđa. Približio ju je k sebi i stavio usta na njezina. Emilyne su usne bile podatne i osjetila je žmarce po čitavom tijelu, sva se naježila. - Navikni se na to. Zaglavila si s ovim pametnjakovićem.


Gricnula ga je za usnu i nasmijala se. - Nosit ću se s tobom na svaki mogući način. - Emily je još malo uživala u njegovu poljupcu, a tad mu je naslonila glavu na prsa i osjetila da joj je čitavo tijelo bolno na jedan sladak način. Tišina se nadvila nad sobu dok je Gavin uživao u tom što mu je Emily prstom pratila liniju tetovaže. Njezin dodir bacao ga je u raj, ali su ga zato misli gurale ravno u pakao. U njem se pojavila krivnja i odlučila odigrati svoju malu igricu. Mislio joj je odmah ispričati sve o kratkom susretu s onom ženom koju je upoznao prije par dana na plaži, ali, neka mu je Bog na pomoći, to nije mogao kad je stigao u hotel. Kad je opazio Emily s prtljagom u hodniku kako se opet sprema pobjeći iz njegova života, sve prijašnje namjere skočile su mu kroz jebeni prozor. Kvragu, znao je da ima puno pravo učiniti ono što je učinio, ali to mu ipak nije uklonilo neki težak osjećaj u prsima. Gavin se nakašljao i prošao rukama kroz Emilynu kosu. Obujmio joj je lice i okrenuo joj glavu prema sebi. - Moram ti nešto kazati. Ona je zažmirila i na trenutak ga pogledala, a potom mu ponovno položila glavu na prsa. - Koliko si imao godina kad si se tetovirao i zašto si ovo odlučio tetovirati na rebrima? - Prešla je prstima preko zmajevih krila. Gavin je oborio glavu i promatrao kako njezini fini prsti dodiruju crnu tintu, a potom ju je počeo milovati duž leđa. - To sam napravio baš nakon faksa, s dvadeset dvije ili dvadeset tri godine. - Prošao je rukom kroz kosu i uzdahnuo. - Odlučio sam ju tu staviti zato što sam ju želio sakriti od pogleda koji nisam htio vidjeti i izložiti ju prstima koje sam želio vidjeti. Pogledala ga je, nježno se osmjehnula i još blažim dodirom počela prelaziti preko zmajeva tijela. - Ovim prstima? - Da - šapnuo je Gavin. - Tim prstima. - Gledao je kako se Emily osmjehuje ovim riječima i ponovno joj je položio glavu na svoja prsa. Na trenutak je oklijevao, ali znao je da će ga to izjesti ako joj sad ne kaže. Moram s tobom popričati o nečem. - Je li te boljelo kad si ju pravio? - Emily nije podignula glavu, samo je nastavila dodirivati to umjetničko djelo. Gavin je uzdignuo bradu i obrve su mu se namreškale. - Emily, napravio sam nešto što ti moram ispričati. Emily je progutala pljuvačku i kimnula. - Znam da si spavao s one dvije djevojke. - Stražnjim dijelom ruke dodirnula mu je obraz i pogledala ga u


oči. Te prelijepe plave oči uokvirene gustim, tamnim trepavicama predstavljale su njezinu budućnost. - I nije me briga. Ti si mislio da sam se udala za Dillona. Znam da to ne bi napravio da si znao da nisam. - Utisnula mu je nježan poljubac na usne i pomilovala ga licem po vratu. Gavin joj je gladio kosu i udahnuo. - Nisam spavao s njima. - Nisi? - upitala ga je s očitim šokom u glasu dok je zabacivala glavu unatrag. - Ne. Ti si, na svu sreću, spriječila tu nesreću kad si se pojavila. Ona je uzdahnula od olakšanja. - Onda tvoja djeca neće trčkarati po Meksiku. Hvala Bogu. Gavin je promatrao izraz olakšanja na njezinu licu i jebeš mu sve ako od toga iste sekunde nije osjetio dragost. Približio joj je lice i prešao joj palcem preko usana. - Ne. Moja djeca neće trčkarati po Meksiku zato što sam koristio zaštitu s jednom ženom koju nisi mogla spriječiti. - Zastao je i gledao ju pravo u oči. Emily se ugrizla za usnu i kimnula. - Žao mi je šapnuo je s tonom krivnje u glasu. Emily ga je gledala u lice i pronašla na njem samo žaljenje. Osjetila je i vlastitu krivnju u želucu znajući da je ona razlog svemu. Tražila je u mislima način da ga oslobodi grižnje savjesti, da mu pokaže da joj to ništa ne znači, a onda joj je preko usana prešao neiskren osmijeh. Ustala je, sjela mu na krilo, položila mu ruke iza glave i dodirivala usnama njegove. Zurila je u njega i govorila mu na ustima. - Gavine Blake, ja te toliko volim da je to doslovno opasno za nas oboje. Znaš li ti to? Sumnjičavo je uzdignuo obrvu. - Opasno? - Veoma - prela je kao mačka i ljubila ga duž čeljusti. Gavin je oslobodio ruke iz njezina zahvata i počeo joj prolaziti prstima kroz kosu. Smiješak mu je zatitrao na usnama. - Mmm, sviđa mi se ova zločesta Emily. Sa mnom možeš biti opasna koliko god želiš. Emily je osjetila vrelinu u želucu kad ju je Gavin spustio do svojih usana. Dok ga je ljubila čula je kako mu kruli u želucu od gladi. Nasmijala se. - Jesi li gladan? - Molim? - upitao je kao pravo nevinašce. A potom je pojačao osmijeh na najjače.


- U redu, Blake, nisam gluha. - Nagnula se i upalila lampu. - Ili ti je neki kukac upao u želudac ovdje u Meksiku ili si gladan. - Izvukla je jelovnik iz ladice noćnog stolića i pružila mu ga. - Molim se da se radi o ovom potonjem. Gavin se nasmijao i potom polako sabrao. - Što je to? - Prešao joj je palcem preko obrve i odložio jelovnik na krevet. Emily je osjetila mučninu u želucu. Sve moguće boli napadale su ju dok je svijala ruku oko Gavinova zapešća i odmicala ju od mjesta gdje ju je Dillon udario. Pojavila se panika koju je prikrila osmijehom. - Oh, to? Nije to ništa. Kad sam bila na poslu, sagnula sam se iza šanka da nešto podignem i udarila glavom o rub. Gavin je ustao, položio joj jednu ruku na leđa, a drugu ponovno podignuo prema obrvi. Promatrao ju je na sekundu. Nešto u Emilynu glasu nije mu sjelo. Pogledao ju je u oči. - Na poslu ti se to dogodilo, ha? - Da, Gavine - rekla je i prikupila svu uvjerljivost koja joj je preostala. Taj sretan trenutak desio mi se na poslu. Restoran je, na svu sreću, bio prazan, inače bih bila još više posramljena. - Podignula je jelovnik s kreveta i počela ga promatrati. - Za što si onda raspoložen? Imaju sve, od burgera do filet mignona. - Odmaknula je noge od njega i prekrila se posteljinom te ustala da krene prema kupaonici. - Meni samo naruči pileću Cezar salatu. Emily je upalila svjetlo i zatvorila vrata. Naslonila se na njih, duboko udahnula u nadi da je dobro slagala i zataškala ono što ju je grizlo. Ovako nije htjela započeti s Gavinom. Ni blizu. Osjećala je grižnju savjesti što mu mora nešto tajiti. Pa ipak, zamišljanje Gavina kako juri Dillona stezalo ju je u prsima kao i Dillonove prijetnje izrečene na večeri koje su joj glasno odjekivale u glavi. Time je primirila unutrašnju bitku koja se vodila u njoj. Ona štiti Gavina i neće mu kazati ni riječ o onom što se dogodilo tog jutra. Emily je okrenula kvaku da izađe iz kupaonice. S druge strane opazila je Gavina s prekriženim rukama kako se naslanja na štok. Srce joj se popelo u grlo od njegovih ispitivačkih plavih očiju. Iako su joj se živci kidali, ona se nije mogla suzdržati od pogleda na njegovo golo tijelo. Potpuno muško savršenstvo tog čvrstog tijela odmah joj je ubrzalo disanje i ona se nesvjesno ugrizla za usnu. - Zbunio si me. - Podignula se na prste i poljubila ga u obraz. - Ali uvijek sam znala da si uhoda. - Pretvarala se da je zaigrana i položila mu ruke oko vrata, ali on je tako nepomično zurio u nju, kao da očekuje da mu kaže


istinu. Htjela mu je sve priznati, ali nije mogla. - Kad smo već kod uhoda, kako si uspio doći do ključa apartmana? - Emily je znala da je to slab pokušaj u promjeni teme, ali sad se hvatala bilo čega da skrene Gavinovu pozornost s Dillona. - Nazvao sam Coltona iz kuće i rekao mu da doda moje ime na rezervaciju. - Gavin se sagnuo i dodirnuo joj čelo usnama. - Onda, što se dogodilo one večeri kad si ga napustila? Emily je progutala žuč koja joj je došla do grla i pritisnula posteljinu na prsa. Pogledala ga je ispod trepavica. - Ništa se zapravo nije dogodilo. Gavin se odmaknuo, a izraz lica bio mu je sav napet od sumnjičavosti. Ništa? Samo te pustio da izađeš i ništa ti nije rekao na to? Borila se da pronađe odgovor dok je šetala po sobi. Pala je na krevet, pogledala ga i slegnula ramenima. - Da. Otišla sam iz njegove kuće kad je zaspao, svratila do tebe, a potom se vratila u svoj stan. Došao je ujutro na dan vjenčanja i posvađali smo se. Usred svađe pojavili su se moja sestra i njezin muž, a Michael ga je natjerao da ode. To je to. Gavinu se čelo naboralo, položio je dlan na vrat i približio joj se. - I uopće te nije gnjavio? - Ne. Nije. - Ovu je istinu mogla priznati. Šokiralo ju je samo to što ju je Joan nazvala da ju izgrdi na pasja kola nakon što je platila jamčevinu za Dillona, ali njega nije ni čula ni vidjela nakon što su ga policajci odvukli iz njezina stana. Gavin je prešao udaljenost koja ih je dijelila i kleknuo ispred nje. Rukama je lako kliznuo ispod posteljinu kako bi ju uhvatio za struk. - Ti bi mi rekla da se nešto dogodilo, zar ne? Emily je paralizirala laž koju je izrekla i sad se borila da ne brižne u plač. Podignula je ruku na njegovo lice, uhvatila ga za obraz i kimnula. Naravno da bih ti rekla - šapnula je. On joj je palcem polako utiskivao krugove po koži i sklopio je oči. - Žao mi je što nisam bio tamo kad si mu to rekla. Nisi to trebala sama napraviti. - Gavine, ne - izustila je ustajući. Povukla mu je lice na trbuh. Pogledala ga je, a krivnja joj je slamala srce dok ga je gledala kako ljubi njezino meso. Čvršće ju je stisnuo za struk i prislonio svoja gladna usta. Njegova ju je


krivnja probadala u želucu. - Molim te, Gavine, sve je dobro prošlo. Mislio si da sam se udala za njega. Molim te, nemoj ovo činiti sebi. - Emily mu je pala u krilo i omotala mu noge oko struka. - Tako mi je jebeno žao, mala. - Gavin ju je još strastvenije poljubio dok je uzmicao prema noćnomu stoliću. - Nisam smio otići. Rekli smo da ćemo mu to zajedno kazati. Emily je odvojila usne od njegovih i obujmila mu lice rukama. Suze su joj krenule dok mu je zurila u oči. - Molim te, prestani - molila ga je. Tijelo joj je bičevala vrelina dok je namještala njegovu kurčinu prošaranu venama između svojih vlažnih nabora. Raspinjao ju je paradoks najgore vrste dok je uživala osjećajući ga u sebi. U tom zasljepljujućem i prelijepom trenu Gavin je posjedovao nju i ona njega, a ipak su oboje bili zarobljeni krivnjom i njezinim teškim, iscrpljujućim lancima. Gavinove su oči izgladnjelo sjale, a poljubac mu je postao posesivan dok joj je gurao jezik u usta i preuzimao potpunu dominaciju nad njezinim tijelom. Svaki mu se mišić napeo dok je stezao ruke oko Emilyna struka. Uživao je u njezinu mesu, pulsirajuća energija sudarala se s njihovom ljubavlju i kemijom dok je on sve dublje i punije ulazio u nju. Emily se brzo i nehajno prepustila svakom osjetu koji joj je Gavin pružao. Očima joj je kontrolirao dušu. Njegov dodir ispunjavao joj je nutrinu. Upravo je u tom trenutku shvatila da mora ukloniti svaku mrlju krivnje s Gavinova tijela. Molila se samo da će to moći učiniti.


6. PONOVNI POČETAK

S

unce je provirilo na obzoru i ušlo u sobu dok je Gavin ležao budan i upijao zvukove Emilyna usnulog tijela. Ona je ležala na boku, stavila je obje ruke ispod jastuka dok joj je on pratio pogledom svaku crtu lica. Bože, izgledala je tako slatko, kao prelijep anđeo do njega. Poželio je ispružiti ruku i dodirnuti ju, ali je samo otpuhnuo i odolio toj potrebi puštajući ju da spava. Gledao ju je hipnotizirano, a u glavi je vrtio film prijašnjih nekoliko tjedana dok mu se iscrpljenost podizala i nestajala s prsa. Svaki kompliciran i zamršen sloj s kojim su započeli sad je nestao. Osmijeh mu je podizao kutove usana dok se Emily ušuškavala uz njega. Sneno je uzdahnula i još mu se više približila stavljajući mu nogu preko bedra. Kvragu. Sve dobre namjere da ju ostavi da spava sad su bile uništene. Nestale su. Rukama je okrenuo njezino golo tijelo na prsa, spojio usne s njezinima i čvrsto ju držao. - Pokušao sam. Stvarno jesam. U grlu joj se pojavio zvuk nalik na predenje od užitka dok su joj se oči otvarale. Uzdignula je obrvu i nasmiješila se. - Ma jesi guzicu. - Ovu guzu ovdje koju ja zapravo posjedujem? - Gavin ju je pomilovao niz struk i položio ruku na već rečenu guzu. - Ovu? Ah, da. Da, to je ta. Volim ovu guzu. - Posjeduješ? - Emily ga je zaigrano ispitivala. - Da... posjedujem. I nikad ju neću iznajmiti drugome. Ja sam njezin vlasnik, slatkice. - Ugrizao ju je za usnu i ona se nasmijala. - Ne primam čekove, ali prihvaćam sve vrste predigre i seksa kao sredstvo plaćanja. Emily mu je prošla prstima kroz kosu i odmahnula glavom. Zatresla je guzom koju je on brižno obujmio rukama. - Ja sam samo za divlji i ekstreman seks. - Mmm, to je gadna stvar. - Gavin se ugrizao za usnu dok mu se sirovo zadovoljstvo ogledalo u sjajnim očima. - Prihvaćam tvoju ponudu ako te


mogu svezati za luster i zadovoljiti se s tobom na bilo koji način koji mi se sviđa. Emily se zahihotala i trznula glavom ustranu. - Tko si ti? Christian Grey? Klizio joj je rukama niz leđa, a između obrva pojavila mu se bora. - Tko je Christian Grey? Emily je iskolačila oči, ustala i podignula Gavinove ruke iznad glave. Dodirnula ga je nosom. - Ti ne znaš tko je Christian Grey? - Pojma nemam. - Gavin je podignuo glavu i spojio usta s njezinima. - Je li to netko s kim si išla u školu? - Emily nije stigla ni odgovoriti, a on joj je nježno počeo provlačiti usnicu kroz zube. - Čekaj. Nikad te nitko nije svezao, zar ne? - Ne, još nije - nasmijala se Emily prepličući prste. - I nisam išla u školu s Christianom Greyom. Ali sam prilično sigurna da nema te žene na zemlji koja nije čula za njega. - Gavin je uputio još jedan zbunjen pogled Emily. Ma nema veze. - Ustala je, omotala satensku plahtu oko tijela i izišla iz kreveta. - Objasnit ću ti to jednog dana. - Čekaj. Gdje ideš? Nadam se da ne razmišljaš o tuširanju bez mene. Široko se osmjehnuo i oslonio na laktove. - Zapamti, ja sam gazda. Za sve ti treba moje dopuštenje. Emily ga je s vedrinom u očima promatrala kako prebacuje noge preko kreveta i jednim sirovim korakom kreće prema njoj. - Previše špiljarski? Gavin nije odgovorio. Ne. Umjesto toga, podignuo ju je s tla. Usne su im se spojile i on ju je ljubio snažno, udisao duboko, kao da ju nastoji udahnuti u sebe. Odveo je Emily do kupaonice i položio ju na toaletni stolić. Gavinovo joj je čvrsto tijelo odmah potjeralo dobrodošao drhtaj niz kralježnicu tako da je zaboravila na hladan granit pod guzom. Krv joj je pjevala i osjetila je da joj se rumenilo penje uz vrat dok je on polako sklanjao plahtu s nje. Prelazio joj je pogledom preko tijela prije no što se zaustavio na usnama. - Bože, kako si predivna. - Smjestio joj se između bedara. Uhvatio ju je za noge, povukao ih i omotao oko svog struka. - Ovo ti je pravo jebačko buđenje.


Užitak koji će tek doći zamaglio je Emilyn um dok ga je gledala kako gura sebi prste u usta. Izvukao ih je na bolno spor način, nije odvajao pogled s nje i zatim joj je prelazio prstima preko trbuha. Sva se naježila, žmarci su joj zaplesali po čitavoj koži. Ostala je bez daha kad joj je položio dlan na pičkicu i gurnuo joj prste duboko. Oteo joj se jecaj kad joj je drugu ruku položio na vrat i naslonio ju uz ogledalo. - Želim da mi i ti pomogneš svojim prstima - rekao je grubo i hrapavim glasom. - Molim? - zastenjala je Emily ne mogavši primiriti drhtanje u glasu. - Ja nikad... - Nisi stavljala prste? - Prešao joj je palcem preko klitorisa. Emily je izvila leđa uz ogledalo i počela teško dahtati. - Ne, samo sam se služila vibratorom. Gavin se ugrizao za usnu i sklopio je oči. Režanje mu je odjekivalo u prsima dok joj je gurao prste unutra i van sporim i odmjerenim pokretom. Otvorio je oči, prošao rukom preko Emilyna vrata i uhvatio ju za zapešće. Usmjerio joj je ruku između nogu i stavio joj prste na klitoris. - Danas nema vibratora. A sad se trljaj, da te ja gledam. Emily je sramežljivo zatreptala, ali je ubrzo radila ono što joj je rekao. Udahnula je kad je počela prelaziti s dva prsta preko svog natečenog mesa. Usne su joj se razdvojile od brojnih istovremenih osjeta, zurila je u Gavina i stezala se oko njegovih prstiju. Svaki joj je živčani završetak titrao, a žarka ju je potreba za klimaksom gotovo dovela do raspadanja i ona je uzdisala dok je kružila kukovima oko njega. - Oh, moj Bože, Gavine - izustila je trljajući se snažnije. Gavin se igrao sa sobom slobodnom rukom, a u očima mu se ogledalo nemilosrdno uzbuđenje. - Tako je, mala - zarežao je. - A sad ih gurni s mojima. Emily se predala ovom tako sirovom zahtjevu. Gurnula je dva prsta s njegovima, zatresla se i zadrhtala. Krv joj je pojurila silinom brzog vlaka i izbrisala sve misli. I što ga je Gavin jače natezao, to je sve brže gurao prste u nju. Pogledi su im se spojili, oboje su teško disali, a lica im je izobličila potpuna ekstaza. - Isuse, pičkica ti je tako savršena. - Gavin je zabacio glavu na sekundu, a uz grlo mu se uspeo hrapav uzdah. Ponovno ju je pogledao, a užitak mu je


preplavio i duboko ispunio jaja dok je Emily sve više klizila prema ogledalu. Maknula mu je noge sa struka i položila stopala na toaletni stolić. Sva mu se izložila i nastavila je gurati prste zajedno s njegovima. Krut kurac pulsirao je u njegovoj ruci dok je gledao kako joj se oči sklapaju. - Jebote. Moram te okusiti - izustio je Gavin dok su mu nosnice zatreperile. - Izvuci prste i trljaj mi taj svoj vreli klitoris. Emily je žudjela za olakšanjem, uzdahnula je i izvukla prste prelazeći sad njima po sebi. Gledala je kako Gavin kleči. Uhvatio ju je za kukove i povukao joj guzu do ruba toaletnog stolića. Spojio je usne s njezinom pičkicom i brzo joj počeo prelaziti jezikom preko nje. Potreba u samoj Emilynoj srži odmah se pojačala i umnožila. Tijelo joj se ukočilo i potpuno izgubilo u strasti ovog intimnog čina. Nikad se nije s nekim ovako izložila, ali je osjećala da je to s Gavinom tako prirodno. Počela se snažnije trljati, a disanje joj je postalo još teže i isprekidanije te se potom sasvim prekinulo. Gavin joj je odmaknuo prste i prelazio jezikom preko nje uvlačeći joj klitoris u usta, grickajući ga i usisavajući. Ona se rastopila. Gotova stvar. Dugo i šokirano udisala je zrak. - Oh, moj Bože, Gavine... Ja... Ja... svršavam. - Nije mogla disati. Nije mogla misliti. Izgubila se u osjetima koji su joj potresli čitavo tijelo dok je potezala Gavina za kosu i privlačila ga k sebi izvlačeći ostatke svog klimaksa. Gavin je stajao i još ga je uvijek natezao, a potom je zgrabio Emily za šiju i povukao ju na svoje usne. Jezici su im se spojili. Okus njihovih pomiješanih sokova skoro ga je odveo preko ruba. Emily mu je stenjala na ustima i to je bio najvatreniji jebeni zvuk koji je Gavin ikad čuo. Gurnula je prste ispod njegovih i počela ga navlačiti dok su im ruke istovremeno klizile duž njegova kurca. Gavin je gurnuo jezik još dublje u Emilyna usta i uzdahnuo, čitavo mu se tijelo stezalo dok mu se orgazam širio kroz mišiće. Zarežao je, podignuo ruke i zgrabio Emily za kosu ostavljajući njoj da završi s njim. I učinila je to. Sve što je mogao iscijediti iz sebe poteklo je preko njezinih prstiju, a zajedno su teško dahtali dok je Gavin odvajao usta od njezinih. Zaronio joj je licem u vrat. Trenutak kasnije Gavin se odmaknuo i pogled mu se spojio s Emilynim, zelene oči bile su joj zadovoljne dok mu je ljubila usne. Tijela su im bila opuštena i oni su meko i nježno postajali sve zaljubljeniji dok su polako upijali jedno drugo i bili šokirani da je sad vrijeme... na njihovoj strani.


Vrijeme je bilo sve što su posjedovali.

Nakon sat vremena i dugog, vrelog tuširanja, Gavin i Emily izišli su iz hotela u popodnevnu sparinu. Dok su čekali da im pomoćnik doveze automobil, Emily je uputila Gavinu širok osmijeh od kojeg mu se srce rastopilo. Oči su joj sjale od sreće i to mu je pričinjalo zadovoljstva kakva nikad nije zamišljao. Došao joj je iza leđa i omotao joj snažne ruke oko trbuha. - Hvala ti šapnuo joj je uz vrat i primajući ju za ruku. Prinio ju je ustima i poljubio. Emily je uzdignula glavu prema njemu, digla se na prste i prešla mu usnama preko čeljusti. - Ne. Hvala tebi. Gavin se nasmijao i sagnuo da ju poljubi. Oboje su upali u onaj osjećaj drogirane omamljenosti kad je pomoćnik zaustavio automobil. Vozač je izišao i prišao Gavinu. - Muy bonito carro. Gavin je krenuo prema Emilynoj prtljazi, a zatim je pogledao vozača. Ponosan smiješak raširio mu se po čitavom licu. - Muchas gracias. Además

de esta hermosa mujer que tengo a mi laso, los carros son mi segunda pasión. Čovjek je pogledao prema Emily i entuzijastično kimnuo glavom. - Claro

que si, los dos son muy hermosos. Emily je pogledala Gavina. - O čem to vas dvoje? - O automobilima i tebi. Moje dvije omiljene stvari. - Gavin joj je namignuo dok joj je uvlačio stvari u prtljažnik. Emily je odmahnula glavom i nasmijala se. Gavin je prišao vozaču, uvukao ruku u džep, izvukao lisnicu i pružio mu napojnicu. - Gracias de nuevo. - Vozač je kimnuo u znak zahvale i krenuo dati ključeve Gavinu, ali mu ih je Emily uzela iz ruke. Pogledala je Gavina i sad je bio red na njoj da namigne. - Onda, pretpostavljam da ti neće smetati da jedna omiljena stvar vozi tvoju drugu omiljenu stvar? Na Gavinovim usnama pojavio se širok osmijeh. - Lutko, ovo ti nije automatski mjenjač.


Emily je lagano trznula glavom i širom otvorila usta. - A ti misliš da ja ne znam voziti bez automatskog? Gavin joj je omotao ruke oko struka i šapnuo joj na uho: - Pa, znam da si savladala vožnju s određenim tipom mjenjača. - Emily je uzdignula obrvu, a Gavin se zahihotao. Obujmio joj je obraze i poljubio ju u tjeme. - Ali, da, prirodno sam pretpostavio da ne znaš voziti bez automatskog. - Pa - zaprela je Emily prebacujući mu ruke preko ramena - jedna od tvojih omiljenih stvari zna voziti i s ovakvim mjenjačem, i to zna veoma dobro. - Spustila je usne na njegove. - A volim i brzo voziti. - E to mi je jebeno. - Prešao joj je usnama preko uha. - Možeš voziti na svakom mjenjaču, i to kad god poželiš. Uzbuđenje se pojavilo u Emilynu želucu dok se okretala i krenula prema vozačevu sjedalu. Otvorila je vrata, ušla i namjestila pojas. Kad je Gavin sjeo na svoje mjesto, Emily ga je pogledala i podrugljivo se nasmiješila. - Sad je moj red da kažem tebi da svežeš pojas. - Dominantna žena. To volim. - Gavin se uhvatio za pojas. - Samo nas nemoj ubiti. Emily ga je zaigrano lupila po ruci. Držala je ključeve u ruci i namrštila se kad nije mogla pronaći mjesto za njih. - Kako ga palim? Gavin se morao nasmiješiti na ovo. - Gospođice Indie 500, motor je već upaljen, pali se na dugme. Emily je zakolutala očima, pritisnula kvačilo i izišla s parkirališta. Nemoj se zezati sa mnom, pametnjakoviću. Gavin se zahihotao na njezine slatke, drske riječi. - Ova vozačica na Indie 500 nije naviknula na vožnju ovako skupih automobila. Automobili koje sam ja imala uglavnom su vikali na mene čim bih ih upalila. Gavin se pretvarao da je šokiran i iskolačio je svoje plave oči. - Doslovno viču na tebe? Gadovi. Emily je pogledala u retrovizor, nasmijala se i kimnula. - Zapravo me proklinju. - Gavin se glasno nasmijao, a Emily je stala prije skretanja za autocestu. Pogledala ga je. - Kad si stigao ovako brzo popraviti prozor?


- Novac ima svoje prednosti, slatkice. - Široko se osmjehnuo i položio joj prste na vrat. - A sad napali svoga gazdu i pokaži mu što znaš, moj demone brzine. Emily se nasmiješila poput cheshirske mačke i izišla na autocestu. Gavin je mirno pratio kako se skladne noge, koje pripadaju njemu, pomiču ispod svilene ljetne haljine svaki put kad steže kvačilo. Nježnim prstima držala je mjenjač dok je mijenjala brzine. Crvenkasto-kestenjasta kosa rasplela joj se u uvojcima i od toga se počeo prevrtati u sjedalu. Jebote. Stvarno ga je napalila. Osjećao je vrelinu u želucu. Ali, kvragu sve, ona je ipak vozila poput njegove bake. Nakašljao se i dodirnuo neke gumbe na monitoru kako bi uključio satelitski radio. - Ipak bi mogla voziti malo brže. Emily mu je uputila upitan pogled. - Pa pratim ograničenja brzine. - Ja sam mislio da ti voliš voziti brzo? - Gavin je zbunjeno uzdignuo obrvu. - To sam rekla samo kako bi mi ti dao da vozim, s obzirom na to kako si jučer jurcao. - Slegnula je ramenima. - Ja nikad ne vozim prebrzo. Na Gavinovim ustima pojavio se opak osmijeh. Nagnuo se, položio joj ruku na desno bedro i stisnuo prema dolje. Da doda još malo ulja na vatru, počeo ju je milovati sporim, kružnim pokretima. Sad ju je imao. Automobil je ubrzao trzajući se unaprijed i pretječući ostala vozila. - Osjećam se kao da sam u Driving Miss Daisy. Ti moraš ovom gazdi pokazati što znaš, a zasad si pala taj ispit, i to si pala ravno na guzicu. - Gavine - uzdahnula je Emily i iskolačila oči nastojeći zanemariti to koliko ju mami njegova ruka. - Upravo si mi rekao da pazim da nas ne ubijem, a sad želiš da ubrzam? - Emily je jače pritisnula gas osjetivši da mu se na neki način mora dokazati. - Dobro. Krenimo onda ususret smrti. Lumineersi su odjekivali sa zvučnika, a preko Gavinova lica prešao je nepogrešiv znak zadovoljstva dok je gledao kako se kazaljka na brzinomjeru penje. Još joj je uvijek držao ruku na bedru i oslonio je noge na kontrolnu ploču te pritisnuo dugme za spuštanje prozora. Navala toplog zraka ušla je u automobil. Pojačao je radio još više. Gledao je Emily lupkajući drugom rukom po koljenu, a njegov seksi osmijeh bio je još izraženiji od onih koje je prije viđala.


Emily se zahihotala i počela je lupkati po upravljaču u istom ritmu s njim. - Čekaj! Stani ovdje. - Gavin je spustio noge na pod. Stavio je ruku preko Emilyne i ubacio u manju brzinu. Uhvatio je upravljač i skrenuo udesno, a automobil se zaustavio pokraj ruba ceste. Šljunak je prskao dok se automobil zaustavljao uz škripu kočnica. Na Emilynu licu pojavila se zbunjenost. - Što to radimo? Gavin joj nije odgovorio, zurio je u nju ozbiljnog izraza lica. Umjesto odgovora nagnuo se nad kontrolnu ploču i nježno joj dodirnuo usne. Emily je sklopila oči i nastojala disati. Obujmio joj je lice i šapnuo joj tiho na usne. - Izađi iz automobila. Emily je uzdahnula, još uvijek sklopljenih očiju, kad je osjetila da odmiče od nje ruke i usne. Sa zvučnika se sad čula Etta James i ona je bez daha promatrala kako se Gavin izvlači iz sjedala. Nastojala je ponovno steći iznenada poljuljanu pribranost dok ga je pratila i izlazila iz automobila. Polako se okrenula prema mjestu na kojem je on stajao. Gavin ju je pogledao, približio joj se, uhvatio ju za ruku i polako ju primaknuo svomu tijelu. Emily se skoro sledila na vrelini kasnoposlijepodnevnog sunca. Gavin joj je položio ruku oko struka, uhvatio ju za njezinu ruku i položio ju sebi na prsa. - Što to radimo? - upitala ga je ponovno, skoro bez daha. Gavin se nagnuo i dodirnuo joj usne svojima. Draškale su ju prelazeći lagano preko njezinih, ali nisu joj u potpunosti namirile potrebu. Emilyni su se živci divlje i električki zapalili. Pogledao ju je pravo u oči. - Ponovni početak - nježno joj je odgovorio njišući ih. Gricnuo ju je za usnu i slobodnu joj ruku položio na struk. Ovdje smo se jučer svađali. Želim ponovni početak, pa će ti misao na ovu cestu biti drukčija. Ja koji te držim... ti koja mi gledaš u oči... i mi koji se ljubimo. - Ponovno ju je izluđivao igrajući se njezinim usnama i pružajući joj samo još malo više užitka. Gurnuo joj je jezik polako i duboko. Emily mu je stenjala na ustima, a sve osjete zahvatio joj je osjećaj Gavinovih ruku koje su joj klizile niz kuk. - Znaš li koja je ovo pjesma? - upitao ju je ne odvajajući pogled s nje dok su se lagano njihali u ritmu glazbe. - Još bolje, znaš li tko ovo pjeva?


Emily je prepoznala erotičan glas Ette James usred uskipjele krvi koja joj je jurila venama i automobila koji su prolazili mimo njih. Prela je kao mačka sa zvučnika iz automobila čija su vrata bila otvorena. - At Last Ette James. - Emily mu je zurila u oči dok ju je on približavao k sebi. - Vrlo dobro, gospođice Cooper - zapjevušio joj je na uho. - Jeste li vi to studirali jazz? Emily je progutala pljuvačku i odmahnula glavom. - Moja... moja je baka to... Gavin je svojim ustima prekrio njezina. Razdvojio joj je usne i gurnuo jezik uzdišući dok joj je obje ruke prislanjao na obraze. Dominirao je ovim poljupcem, prodirao jezikom, milovao ju i plesao preko njezina. Grozničavo ju je istraživao kao da je se ne može nasititi. Emily je ostala bez daha. Steglo ju je u utrobi. Osjećala se poput nježnog cvijeta na njegovim prsima i sva se rastopila. Tijelo joj se stopilo s njegovim. Vrelina se pojačavala između njih, a njegova ljubav i odanost okruživale su ju neopisivom toplinom i strašću. - Volim te - šapnuo je Gavin polako prekidajući poljubac. Još ju je uvijek držao za obraze, oborio je glavu i naslonio čelo na njezino. - Želim s tobom srušiti sva pravila. Želim te strastveno ljubiti svakoga dana. Nasmijati te kad ti se plače. Ne želim da za nečim žalimo. Želim da se smijemo zajedno sve dok možemo disati, i to toliko da nas zaboli. Nijedan muškarac neće te moći voljeti kao ja, Emily. Ti si ta. Moja prva i posljednja. Vječno moja. Emily je ostala bez zraka, a u grlu joj se stvorio čvor. - Ne znam što bih ti odgovorila - šapnula je dok su joj suze maglile oči. - Udahnuo si život u mene i ja te volim na toliko raznih načina za koje sam mislila da ih neću iskusiti, ali osjećam da si ti više no što ja zaslužujem. - Ne, ja sam upravo ono što ti zaslužuješ. - Gavin je spustio glavu i ponovno ju poljubio. - Zaslužuješ muškarca koji će se sjetiti da ti je baka voljela slušati jazz dok je kuhala. Emilyno je srce preskočilo jedan otkucaj. - Sjećaš se da sam ti to rekla? Gavin joj se nasmiješio na ustima. - Sjećam se svega što si mi rekla. Prošao joj je prstima kroz kosu. - Slomit ću te, Emily Cooper. Slomit ću te i polako te ponovno sagraditi. Sekundu za sekundom, komad po komad, sjećanje po sjećanje, i ti ćeš shvatiti da zavrjeđuješ sve ono što ću ti pružiti.


Ako budem morao otvarati rječnik svakoga dana da zuriš u riječ “vrijedna”, onda ću i to napraviti. - Gavin ju je približio k sebi i zahihotao se. - Čak ću nalijepiti i svoju sliku do te riječi. Emily je zašmrcala i tiho se zahihotala. - Svoju sliku, ha? - Da. Svoju sliku. - Gavin ju je još čvršće stegnuo i ljuljao ju snažnim rukama dok joj se naslanjao na uho. Prešao joj je usnama preko resice. Može biti i golišava ako budeš baš ustrajala na tom. Emily se nasmijala dok mu se naslanjala obrazom na prsa. - Pa što ću ja s tobom? Oborio je glavu i Emily ga je pogledala. Gavin je s blagim izrazom lica namjestio usne iznad njezinih i pažljivo ju promatrao. - Preseli se kod mene. Emily je udahnula, krenula je nešto reći, ali je oklijevala. Obuzela ju je tjeskoba, a puls joj je podivljao. Dodirnula ga je po čeljusti i pogledala krupnim zelenim očima. - Molim? Položio je ruku preko njezine. - Čula si me. Želim da se preseliš kod mene. Znam da je... - Ludo - prekinula ga je. Gavin joj je položio ruke na vrat. - Da. Ludo i brzo. Opasno je, nesmotreno i opojno. - Gavin je stao i približio se njezinu licu. - Ali to smo mi. To smo mi otkad smo se sreli. Preseli se kod mene, Emily. Ostani luda, opasna, nesmotrena i opojna sa mnom. Samo to učini i budi se svakoga jutra uz mene. Emily je oborila pogled prema tlu i gricnula palac. Sama ideja bila je i više no opojna. Bože, sve u vezi s Gavinom isušivalo ju je od svega negativnog. Pa ipak, nesigurnost u to hoće li ga moći istinski usrećiti bubnjala joj je u mislima. Bilo je već dovoljno što ju je primio natrag k sebi i ponovno joj povjerio svoje srce, ali nešto u njoj vrištalo je da mu ona nikad neće moći ispuniti potrebe. - Ne znam - rekla je Emily gledajući u njega. - Pogledajmo kako će sve izgledati kad se vratimo u New York. Dajmo si možda malo vremena. Lagan osmijeh počeo je prelaziti preko Gavinova lica i on je bez upozorenja podignuo Emily prebacujući njezino nježno tijelo preko ramena


poput vreće krumpira. - Emily Cooper, tražiš li ti to od mene da čekam još duže? - Gavine Blake, jesi li ti poludio? - uzdahnula je držeći se šakama za njegovu majicu. - Ja sam onaj koji ovdje postavlja pitanja. - Gavin se zahihotao, prišao automobilu i odložio Emily na poklopac motora. Ponovno je uzdahnula i poskočila. - Molim? - upitao ju je. Emily je iskolačila oči i odmaknula kosu s lica. Namrštila se. - Poklopac mi je motora opekao guzu. Gavin se podrugljivo nasmijao i prebacio majicu preko glave. Raširio ju je preko poklopca, ponovno podignuo Emily i položio ju na majicu. - A ja sam upravo pomislio da ti guza ne može postati vatrenija. - Nastavio se podrugljivo osmjehivati, iako je Emily zurila u njega kao da ima deset glava, a on joj se počeo namještati između nogu. Nagnuo se i nježno joj poljubio usne. - Je li ti ovako bolje? Ako nije, onda mogu skinuti i bokserice da toj slatkoj guzi bude još mekše. - Počeo je otkopčavati remen. - Ti jesi lud. - Emily ga je uhvatila za ruke dok je očima prelazila preko svakog nabora njegovih osunčanih trbušnjaka. - Totalno si lud. Gavin je uzdignuo obrvu i kimnuo. - Ludo zaljubljen - odgovorio je i polako se nagnuo da ju poljubi. Prebacio joj je ruku oko struka i približio ju. - Zakači ih. - Molim? - izustila je Emily nesvjesno trzajući glavom dok joj je Gavin prelazio usnama preko čeljusti. - Tvoje noge - rekao je prebacujući joj ruke preko ramena. - Zakači ih za moj struk. Emily se zacrvenjela. - Gavine, pa mi smo na samom rubu autoceste. - Znam. Uvrnuto, ha? - Široko se osmjehnuo i nije čekao na to da ona napravi ono što je tražio od nje. Preuzeo je to na sebe, položio joj ruke na listove i čvrsto ih stegnuo oko svog struka. - Ahh, eto nas. Emily se osjećala primjetno posramljenom, ugrizla se za usnu dok je gledala prema brzim automobilima na autocesti. Gavin se nasmijao kad je iskolačila oči kad je jedan automobil prošao pokraj njih, zatrubio i putnik iz njega zazviždao im kroz prozor.


Gavin je odmaknuo jednu ruku s njezinih listova i podmetnuo joj prst pod bradu. Ponovno je obratila pozornost na njega. Prelazio joj je pogledom preko sočnih usana boje borovnice, a puls mu je automatski zabubnjao. Preseli se kod mene, Emily. Jebote, kako smo se zaljubili... Idemo sad do kraja. Emily je zurila u more njegovih plavih očiju, progutala je pljuvačku i stegnula mu rukama gola ramena. Gavin se još više nagnuo dodirujući usnama njezine. - Ne mogu ti obećati da ću uvijek biti sladak i nježan zato što se ja i ti žestoko svađamo. Ali sam prilično siguran da sa mnom nećeš doživljavati nikakve horore, zato što se ja i ti volimo još žešće. Mogu ti samo obećati to da ćeš mi biti važnija od idućeg daha koji ću udahnuti i da ćeš samo ti biti u mom životu. Nitko drugi. U tom su trenu svi Emilyni strahovi isparili, nestali, zaglušio ih je svaki zvuk u pozadini osim onog njezina i Gavinova disanja. Njezino srce, koje je bilo tako prazno prije samo nekoliko dana, sad se nalazilo na ivici pucanja po šavovima. Približila ga je, kimnula, a osmijeh na licu pojačavao joj se kao i suze koje su joj navirale iz očiju. - U redu, gospodine Blake. Idemo do kraja. Gavinov osmijeh bio je potpuno u skladu s njezinim, a tračak iznenađenja bljesnuo mu je u očima dok je pritiskao usne uz njezine. Stvarno? - Da. - Emily mu se zahihotala na usnama. - Stvarno. Idemo do kraja. Gavin je sa svojim zloglasnim podrugljivim osmijehom podignuo Emily s poklopca motora. Zacičala je dok su joj stopala visjela preko njegovih ruku. - Ovo je bilo prilično lagano. Mislio sam da ćeš se boriti sa mnom više. Moj je striptiz riješio stvar, zar ne? - Da, Gavine - odgovorila je jednostavno, ali podsmijeh u očima bio joj je gotovo opipljiv. - Striptiz me sredio. Neka mi je Bog na pomoći. Gavin je spojio usne s Emilynima i on je tu, na dugoj meksičkoj autocesti, čitavim srcem znao da će oni dobiti svoj ponovni početak.


7. PRIZNANJA I IZNEVJERENA OBEĆANJA

E

mily je podignula pogled sa stola na zidni sat. - Još jedna minuta.

Petnaest prvašića pojurilo je sa svojih sjedala i oformilo zbrčkan red, prebacilo ruksake preko ramena i preskakalo jedan drugoga da se izbore za prvo mjesto do vrata. - Gospođice Cooper, hoćete li biti ovdje sutra?

Emily je prišla djevojčici krupnih očiju koja je s osmijehom i jamicama na obrazu strpljivo čekala Emilyn odgovor. Emily je kleknula ispred djeteta. Hoću sigurno. Gospođa Nelson vraća se tek sljedeći tjedan. - Osmijeh djevojčice postao je još širi dok je sklanjala uvojke plave kose, koji su joj se oteli iz čvrsto povezane pletenice, s lica. Zvono se oglasilo i utrka je započela. - Nemojte mi zaboraviti donijeti potvrde za izlet idućeg tjedna. Emily je promatrala red dok je svako dijete žurno prolazilo pokraj nje. Kroz hodnik je odjeknulo “dobro” zajedno s brbljanjem dok su napuštali učionicu, a uzbuđenje se ogledalo na svakom sićušnom licu. Emily je uzdahnula, ustala i krenula prema stolu gdje su bili skupljeni testovi koje je morala ocijeniti. Ubacila ih je u torbu i skupila roman koji je počela čitati tijekom pauze za ručak. Prišla je vratima, još se jednom osvrnula na učionicu i izišla iz prostorije. Nije se ni okrenula iza ugla kad je naletjela na Lauru Fitzgerald, još jednu učiteljicu na zamjeni koja je počela s radom par tjedana ranije. Bila je rođena u gradu i Emily ju je smatrala ovisnicom o klubovima, pa je već bila prilično sigurno u ono što će joj ova kazati. - Baš tebe tražim. Večeras izlazimo. - Visoka, dugonoga brineta nasmijala se, a smeđe su joj oči okrupnjele od uzbuđenja. - Večeras je u Webster Hallu ženska večer. Hoćeš li doći? Brooke, Cary, Stephanie, Angie i Melinda idu. Znam da je četvrtak, ali, hej, jednom se živi, zar ne? Mi ćemo sutra spavati dok ostali budu u knjižnici.


Emilyna pretpostavka o klubovima ispostavila se istinitom, pa se nasmiješila i krenula prema zbornici. - Ne mogu. Večeras idem na večeru s dečkom. - Emily je slegnula ramenima pod kaputom. - Idućeg tjedna? Laura se namrštila, a zatim joj se na izrazu lica moglo opaziti da je sve shvatila. Uzdignula je savršeno oblikovanu obrvu, a preko usana joj je prešao znatiželjan, širok osmijeh. - Nov dečko? Emily se nasmiješila i kimnula te napravila trik da gleda na sat. Htjela je kupiti neki komad odjeće za večeras i planirala je otići par blokova dalje do jednog butika koji joj je Olivia pokazala kad se tek preselila u New York. Morala je još stati do pošte prijaviti novu adresu i znala je da će biti u stisci s vremenom da se spremi. - Pa možda bi mogla svratiti poslije večere? - upitala ju je Laura nadobudno prateći Emily u stopu dok je ova prolazila kroz ulazna vrata. - Da. Možda. Napisat ću ti poruku kasnije. - Izišle su na prohladan zrak, bila je sredina prosinca i Emily je omotala šal oko vrata. - Moram još ocijeniti neke testove. Ako ranije završim s tim, malo ću izaći van. - Sranje - uzviknula je Laura okrećući se prema zgradi. - Zaboravila sam ključeve. Zvuči kao dobar plan. Mi smo ti tamo nakon deset. Emily joj je mahnula i promatrala kako Laura nestaje u školi. Navukla je rukavice i krenula niz stube. Parkiralište se skoro ispraznilo, školski su autobusi otišli. Zimski povjetarac hvatao joj se za porub suknje dok je tražila u torbi formulare koje mora predati na pošti. Srce joj je uzdrhtalo kad je pogledala Gavinovu adresu. Još se uvijek plašila da su možda prerano krenuli sa zajedničkim životom, ali Emily je upijala činjenicu da, kad ju Gavin gleda, njegov pogled prelazi preko njezina lica kao da nastoji upamtiti svaku crtu i oblinu. Lako ju je proveo kroz labirint košmara u kojem su se našli s ljubavlju i odlučnošću kakvu još nije iskusila. U teškim razgovorima on joj je mentalno pridržavao ruku kao da ju čuva od toga da padne s neke hridi. Umirivao ju je, volio i divio se svakoj njezinoj manjkavosti. Ali, više od svega, on nikad nije dizao ruke od nje. Bili su kao dva magneta odmah privučena, a kad je ona zaprijetila time da će se razdvojiti, Gavin je bio taj koji ih je zadržao. Emily je samo zacementirala njihovu sudbinu kad se pojavila u Meksiku. Bilo je to putovanje za kojim nikad neće požaliti.


Uzdahnula je od miline zbog neznane budućnosti koja im predstoji, ali za koju je bila sigurna da će nju i Gavina odvesti tamo gdje trebaju biti, a onda joj se želudac doslovno raspao kad je čula kako ju Dillon doziva. Puls joj je zabubnjao i taj joj je zvuk glasno odjeknuo u ušima. Tih uzdah oteo joj se s usana dok je iskolačila oči, a vid joj je prekrila tama unatoč vedromu, kasnoposlijepodnevnomu suncu. Zadrhtala je i okrenula se prema njemu. Naslonio se na automobil prekriženih ruku i stajao preko ceste ne skidajući pogled s nje. Emily nije razmišljala ni sekundu, samo je izvadila mobitel iz torbice. - Što ćeš učiniti, Em? Nazvati pandure? - viknuo je dok mu je glas probijao zrak poput košnice razjarenih pčela. - Udaljen sam više od sto metara i nisam na školskom terenu. Emily nije podignula pogled niti mu je što odgovorila. Rasklopila je mobitel, a prsti su joj se tresli dok je birala 911. Emily je čula kako se Dillon smije kad joj se javila osoba na centrali. - 911. O kakvoj se hitnoj situaciji radi? - upitala ju je jedna žena. - Trebam policijskog službenika na avenijama Hamilton i Stone zamucala je Emily. Pogledom je prelazila s Dillona na poluprazno parkiralište. Dillon je odmahnuo glavom, a u osmijehu mu se opažala zlobna vedrina dok je prelazio preko ulice s objema rukama u džepovima. Emily se nije mogla pomaknuti, užas ju je prikovao za tlo dok ga je gledala kako stupa na pločnik. Osjetila je paniku u želucu. - Ja se nalazim na parkiralištu osnovne škole Brody. Pružena mi je zaštita u slučaju da se moj bivši pojavi i on je upravo u mojoj blizini. - Kako se zovete? - pitala ju je žena. Glas joj je bio tako suludo smiren da je to preplašilo Emily. Progutala je pljuvačku zureći u Dillona, a riječi su joj zapele u grlu. Nije odgovorila. - Gospođice? Jeste li još tu? Treba mi vaše ime. Sa svakim drhtavim dahom koji je udahnula i sjećanjima koja su ju upozoravala, osjetila je kako joj se Dillonove tihe prijetnje uvlače u misli. -

Prisilit ćeš me na to da vas oboje ozlijedim. Oboje...


Njezin prirodan instinkt za bijegom sad se pretvorio u nešto drugo. Sklopila je mobitel i Emily je jednostavno prešla preko užasa što je on tu dok joj se strah pretvarao u bijes. Sad kad je osjetila čistoću, iskrenost i dobrotu s Gavinom još je bolje shvaćala zlo u Dillonu. Bila je sretna izvan svake pameti i prezirala je bijedu koju je nekoć sebi priuštila. Osjećala je zadovoljstvo i više nije trpjela bol. Iako joj je ponestajalo zraka i iako su joj živci u neredu plesali po želucu, nju je obuzela žudnja da prestane više biti njegova zatvorenica i da mu ne dopusti da povrijedi Gavina. Iskoračila je i drhtave su ju noge vodile pravo prema Dillonu. Dillon je trznuo glavom ustranu stojeći točno iza željezne ograde koja je okruživala školu. Nasmijao joj se poput morskog psa, samo su se zubi vidjeli. - Ponovit ću ti, pa ćeš možda ovoga puta shvatiti. Nisam na školskom terenu. Na pločniku sam. Možda nemam metar sa sobom, ali prilično sam dobar u matematici. Još se uvijek nalazim na više od sto metara udaljenosti. - Policajci stižu, Dillone. - Htjela je da te riječi zazvuče prijeteće, ali Emily je nekako osjetila da nije tako ispalo. - Volio sam te, a sad si me zapravo dovela do toga da te mrzim - zarežao je dok su mu se oči pretvarale u tekući otrov. - Kako si mi ovo mogla napraviti? Brinuo sam se za tebe, a ti si me onako jebeno osramotila? - Misliš da si se brinuo za mene? - Emily je šokirano zurila u njega, a ton joj je postajao sve oštriji. - Znaš što? Povlačim to. Neko sam vrijeme bila uvjerena da se brineš za mene, ali ti si me zavaravao. Znao si kroz što sam prolazila kao dijete. Što sam vidjela. Obećao si mi da se nikad nećeš pretvoriti u takvog muškarca, a pretvorio si se. Ja samo nisam shvatila kad se to točno počelo događati. Iskoristio si majčinu smrt protiv mene. Znao si da sam ranjiva i uhvatio si se za to. To nije ljubav. To je bolesno i izopačeno. I još samo malo podataka za tebe, Dillone. Ljubav nije u tom da si posramljen nakon svega. Ljubav je u slomljenom srcu zbog načina na koji su se stvari između nas okončale. - Jebote, pa ti misliš da ja nisam povrijeđen? - Mislio je krenuti prema njoj, ali se zaustavio. - Ne - odgovorila je Emily. - Mislim da nisi povrijeđen. Mislim samo da ti je ego izubijan. Nikad me nisi volio. Nikad.


Stegnuo je šake na boku i stisnuo zube. - Volio sam te, ali ti si ta koja se jebala s mojim prijateljem! - Emily je osjetila kako joj se ponovno uvlači onaj itekako poznat osjećaj. Borila se protiv njega dok je zurila u muškarca koji joj je predstavljao sve prije no što ih je slomio. - I samo nekoliko informacija za tebe, nisam ti iskoristio majčinu smrt protiv tebe. Ti si se jebeno raspala i nisi se znala nositi s tim. Ja sam učinio najbolje što sam mogao. - A jesi li razmišljao o tom da ću se raspasti? - Emily je zatomila jecaj. Ona mi je bila majka, Dillone! Moja majka! Dillon je slegnuo ramenima, a opak osmijeh prešao mu je preko usana. Imala si težak odnos s njom. Nemoj mi tu sad nešto pričati. Emily je iskolačila oči, a puls joj je počeo divlje bubnjati. - Pa kakve to veze ima i s čime? Bio težak ili ne, ona mi je bila sve u životu. - Emily je stala ne vjerujući kakvo se čudovište skrivalo pod plaštom dobrote tako dugo. - Ti si lažnjak. Kameleon. Gdje si samo u tom svom plitkom srcu uopće skupio sposobnost da joj pomogneš prije no što je umrla? Kaži mi. Jer ja ne mogu to sad uopće dokučiti. - Ne mogu ni ja. - Još je jednom slegnuo ramenima dok je mračnim pogledom zurio u nju. - Koliko god da je bila sjebana, ona nije zaslužila moju pomoć. Nije ni čudo da si digla ruke od nje baš prije njezine smrti. Čak i ti znaš u kakvom je neredu bila. Ni ti joj nisi mogla pomoći. Ili možda bolje da kažem - nisi željela pomoći. Iako je znala da nastavlja s ovim bješnjenjem samo kako bi ju povrijedio, Emily je ostala bez riječi, a bijes joj se skupljao duboko u venama. - Idi kvragu - zasiktala je. - Isto si zlo kao i tvoja majka. Očito ti je bilo dobro u zatvoru jer si se opet odlučio tamo vratiti. Ovoga puta trajat će više od par dana. Voljela bih samo da i nju odvuku s tobom zato što je rodila takvog seronju. - Odjebi, kučko - zarežao je. - Ne idem u zatvor. Znam svoja prava i svoje granice. - Ležerno se zaljuljao na petama. - Ponavljam ti da stojim na pločniku i tu ne možeš napraviti ni jednu jebenu stvar, Emily. Ni jednu jebenu stvar. - Pogledao je skupinu tinejdžera koji su niz blok prelazili ulicu, a potom je ponovno svratio pogled na nju dok ju je zloba u njegovim očima prikovala na mjesto poput mete. - Osim... ako ne želiš nazvati Gavina i reći mu da sam ovdje. - Stao je, odmahnuo glavom i nasmijao se. - Pa sad, to bi baš bilo zabavno. Ja ću se vratiti u zatvor - i uživati tamo u svakoj


provedenoj sekundi - znajući da si bila prisiljena gledati to kako ga prebijam i tučem do oblika jebene kaše na ovom pločniku. Za to bi valjalo žrtvovati par noći vlastite slobode. Nešto se u njoj preokrenulo, kao da joj je pritisnuo neki okidač u glavi, nešto što riječi ne mogu opisati. Dohvatila je svoju torbu i zarila prste u dlan. Nastojala je zvučati mirno, iako se osjećala sasvim suprotno od toga. Tako je, Dillone, puke prijetnje. U tom si uvijek bio dobar. - Uzdignula je obrvu hineći nezainteresiranost. - Ti samo pustiš malo krvi. Bar ja, od svih ljudi, to znam. Zar ne? - Podignula je ruku trljajući mjesto na usni gdje ju je udario. - Samo da znaš, jedva sam to osjetila. Moji prvašići mogli bi jače udariti. - Jebena pičko - odvratio je pljujući riječi kao da ispire kiselinu iz usta. Pazio je da ostane na pločniku, pa je samo prignuo glavu i pljunuo na nju. Nije stiglo do nje, ali Emily se nije ni izmaknula. Ostala je stajati na mjestu kao kamen. Dah joj je hripao grlom dok je zurila u njega i dok joj je srce lupalo. Glas nekog muškarca privukao joj je pozornost. Odmaknula se i opazila policajca kako izlazi iz službenog automobila, ležernost u njegovu hodu djelovala je malodušno. Stavio je ruke na kukove, a duboke su mu bore namreškale lice dok im je pristupao. - Što se to događa ovdje? Emily je gurnula ruku u torbicu i izvukla sudske dokumente. - Ovdje imam nalog... - Ništa - rekao je Dillon. - Samo vam troši vrijeme. - Bijesno je pogledao Emily i izvukao lisnicu iz stražnjeg džepa. - Evo moje policijske kartice. Predao mu je karticu preko ograde. - Moj je ujak detektiv za narkotike u sjevernom Brooklynu, Bed-Stuy, već dvadeset godina. Policajac je pregledao karticu. Kimnuo je, a na usnama mu je zatitrao osmijeh. - Vidi ti to. - Vratio mu je natrag tu karticu preko ograde. Sigurno zna Anthonyja Armenija. - Ja sam odrastao s mlađim Anthonyjem i Annom. - Dillon je pogledao Emily u oči i hladno zurio u nju dok je vraćao karticu natrag u lisnicu. Moj me ujak vodio do... - Ispričavam se - prekinula ih je Emily gurajući dokumente policajcu u ruke. - Moram prekinuti ovaj prijateljski razgovor jer je on prekršio zabranu prilaska koju je sud izdao.


- Ja nisam prekršio ništa - svađao se Dillon dok mu je podrugljiv osmijeh titrao na usnama. Emily je osjetila kako joj je strpljenje na rubu, pa je trznula glavom prema Dillonu. - Jesi, prekršio si! Jebote, ti ne bi smio biti ovdje! - Hej, hej - policajac je upozorio Emily ljutitim pogledom. - Smiri se. - Neću se smiriti - odvratila je Emily gledajući mu u značku. - Službenice McManus, vaš je posao da ga držite što dalje od mene. - Odmaknula se i prekrižila ruke. - Molim vas, obavite posao za koji ja plaćam porez i pogledajte nalog. Policajac je uzdignuo obrvu i protrljao bradu. Vidjela se ozlojeđenost na njegovim crtama lica, ali je ipak skrenuo pogled s Emily. Izgledao je kao da mu se nigdje ne žuri dok je pregledavao papire i listao ih. - On ovaj nalog nije prekršio, gospođice Cooper. - Vratio joj je dokumente. - A ja vam samo mogu reći da ste vi možda prekršili nalog. - Molim? - upitala ga je Emily širom otvorenih očiju. - Kako sam to ja prekršila nalog? Pa on se pojavio na mom radnom mjestu. - Ne, nije - ispravio ju je policajac izvlačeći mali notes. Emily je gledala Dillona dok je ovaj škrabao nešto. On joj je uputio samodopadan osmijeh. Piše da gospodin Parker ne smije pristupiti zemljištu osnovne škole Brody nastavio je policajac dok mu je sijeda kosa lelujala na hladnom zraku. Istrgnuo je komadić papira iz notesa i pružio joj ga. - A koliko ja vidim, on to nije učinio. Točno je na rubu zemljišta, i to na pločniku koji je gradski. Ali pitam se zašto ste vi tako blizu ograde. Pa sad, osim ako gospodin Parker ne posjeduje neke magične moći kojima vas je privukao preko parkirališta, onda ste vi svojevoljno prišli njemu. - Emily je otvorila usta, ali policajac ju je prekinuo. - Papir koji držite samo je upozorenje. Ako dobijete još jedan, onda će se vaš nalog poništiti. - Policajac ništa više nije rekao. Okrenuo se i zaputio prema svom automobilu. Kad je sjeo, spustio je prozor i nasmijao se. - Gospodine Parker, sjedit ću ovdje dok vi ne odete, ali gladan sam kao pas, pa zato požurite. Dillon se podrugljivo osmjehnuo, kimnuo i okrenuo prema Emily. Stavio je ruke u džepove, polako se odmaknuo i tiho rekao: - Ja nikad ne prijetim uludo, Emily. Zapamti to. Dillon je okrenuo glavu, prešao ulicu i ušao u svoj Mercedes, a Emily se nastojala riješiti zebnje koja joj se uvukla pod kožu. Ukotvila se u njoj i


pustila korijenje dublje no ranije. Stezala je papir za koji je tako olako pretpostavila da će joj osigurati zaštitu te pratila kako Dillon i policajac odlaze. Kukuljica njezine prošlosti odmatala joj se točno pred očima. Pa ipak, iz nje se nije oslobodio prelijep leptir. Umjesto toga, na parkiralištu je sama stajala emocionalno potresena žena čije su se varljive misli da će sve biti u redu pokazale kao udaljena maglica. Nikad se neće moći osloboditi Dillonova pustošenja. Negdje je usput stroj zamijenio njegovo srce i ona je u toj sekundi znala da nikad neće biti istinski sigurna od njega.

- Hej, pa ne možeš ovdje tek tako ući. - Olivia je ustala s kauča. Položila je ruke na kukove, a na licu joj je zaigrao vedar osmijeh.

- Više ne stanuješ ovdje, osim toga, upravo sam se seksala nasred dnevnog boravka. - Odselila sam se tek prije tri dana. - Emily ju je gledala s uzdignutom obrvom. - A to si se seksala sama sa sobom ovako kompletno odjevena? Olivia je slegnula ramenima. - Imam ja svoje načine. Emily je odložila svoje stvari na stolić u hodniku. Skinula je kaput, ušla u kuhinju i uzela limenku gaziranog pića iz hladnjaka. - Nemaš pojma što se dogodilo - rekla je sjedajući za stol. Olivia je zaškiljila i promatrala ju pažljivo jedan tren. - U redu, poznat mi je ovaj izraz lica. Nemoj mi samo reći da ti i Gavin već imate neke probleme. - Sjela je na stolicu preko puta Emily. - Ako je tako, kunem ti se da ću vas oboje otpisati. Osim toga, već ste napravili planove da ćete biti kod tvoje sestre za Božić. Pa nećete valjda sjebati praznike. - Gavin i ja smo u redu. - Emily je odmahnula glavom i ponovno postala živčana. - Danas mi je Dillon došao ispred škole. - Zvala si policiju, zar ne? - upitala ju je Olivia nestrpljivo. - Opet je u zatvoru? - Ne. Nije. Zvala sam policiju, a šupak koji se pojavio rekao mi je da sam ja u krivu, a ne Dillon.


Olivia je, makar jednom, skoro ostala bez teksta. Skoro. - Molim? Ne razumijem to. Kako si to ti u krivu? To nema jebenog smisla. Taj bi nalog trebao štititi tebe, a ne njega. Emily je uzdahnula. - Ja sam prišla mjestu na kojem je stajao iza ograde. Olivia je iskolačila oči. - Pa zašto bi uopće pokušala prići njemu? Znaš za što je sve on sposoban. Ako se taj šupak pojavio ispred škole, tko zna što onda planira? - Možda je u tom stvar, Olivia. Možda sam poželjela na sekundu da nema tu moć da me uplaši onim što mi planira učiniti. Olivia je otpuhnula i prekrižila ruke. Naslonila se, pogledala kroz kuhinjski prozor i zataknuta uvojak plave kose iza uha. - Moraš to reći Gavinu. - Znam. - Emily je osjetila mučninu u želucu, ali više nije mogla skrivati istinu od Gavina. - Planirali smo večeras otići u restoran na večeru, ali sam mu poslala poruku i rekla mu da se ne osjećam najbolje. Reći ću mu kad se vratim kući. Olivia se umorno osmjehnula i primila Emily za ruku. - Mislim da bi usput mogla stati i kupiti par boca vina. To bi moglo ublažiti reakciju kad mu kažeš. Emily je zašmrcala i ustala. - Točno. Situacija neće biti ništa bolja ako Gavin bude pijan kad mu to kažem. - Nisam mislila na njega. O tebi se radi. - Olivia je ustala i slegnula ramenima. - Tebi će trebati par čaša. On će popiziditi, ali sigurna sam da to već znaš. I znala je. Emily je osjetila tjeskobu, ali prije no što je mogla podrobnije razmisliti o onom s čim će se suočiti, pogled joj je zapeo za nekakav pokret koji je opazila u hodniku. - Je li Tina ovdje? Olivia se ugrizla za usnu i odmahnula glavom. - Trevor? Olivia ništa nije rekla, ponovno je odmahnula glavom i nasmijala se. Emilyno se čelo naboralo kad je visok i vitak muškarac ušetao u dnevni boravak noseći na sebi samo Olivijin ružičast pamučni ručnik.


- Oh, sranje. Nisam znao da je još netko ovdje - rekao je bezimen gost i prošao grubom rukom kroz vlažnu, svjetlosmeđu kosu. Pokušao se okrenuti, ali mu je Olivia brzo prišla. Stajala je na prstima, pohotno ga i strastveno poljubila u usne i spojila ruke s njegovima. Olivia je odvukla gospodina zvanog Ružičasti Ručnik u kuhinju i nasmijala se. - Emily, ovo je Jude. Jude, ovo je moja najbolja prijateljica Emily. Emily je zatvorila usta i ispružila ruku da se rukuje s Judeom. - Uh... bok. Drago mi je - rekla je Emily nastojeći da joj pozdrav ne zvuči poput pitanja. Osmijeh je istaknuo njegove biserno bijele zube i svjetlozelene oči. Jude je stavio palac na ručnik i čvršće ga stegnuo oko struka. - Da, i meni je drago. Žao mi je. Mislio sam da ću bar biti odjeven kad se upoznamo. - Zašto? - upitala ga je Olivia svijajući se ispod njegove ruke. Prešla mu je preko čvrstih trbušnih mišića. - Ove volim pokazivati. Jude se nasmijao, privukao Oliviju i počeo ju dugo ljubiti. - Ja moram još neke stvari obaviti, pa se žurim - rekla je Emily dok joj se očajnička želja za tim da ode pojačavala svake sekunde. - Bilo mi je drago, Jude. Sigurna sam da ćemo se još viđati. - Odlično. U to ne sumnjam - odgovorio je prekidajući poljubac. Uputio se prema hodniku ostavljajući Oliviju i Emily same. - Paa - rekla je Olivia otegnuto. - Što misliš? Sad sam našla pravog slatkiša, ha? Emily je navukla jaknu i prebacila torbicu preko ramena, a osmijeh joj je zatitrao na usnama. - Gdje si njega upoznala i što se dogodilo s Tinom? Olivia je slegnula ramenima. - Bila je pretiha za mene, a obitelj joj baš nije bila sretna s tim što ima curu. - Ispratila je Emily do vrata, a oči su joj iznenada zasjale. – Jude je svratio u galeriju, tražio je jednu sliku i ja sam ga nekako uvjerila da ga naslikam... golog. Emily se nasmijala i brzo prekrila usta. - Naslikala si njegov akt? - Ne, prijateljice. - Olivia je prebacila ruku preko Emilyna ramena, a osmijeh joj je bio opak poput vražjeg. - Slikala sam po njegovu tijelu dok je on bio gol. - Pa ti me uvijek zapanjiš. Znaš li ti to? - Emily ju je zagrlila.


- Stvarno si takva i zato te obožavam. - Oh, zapanjim i ja samu sebe, ali volim način na koji me Jude još više zapanji. - Olivia je ispustila Emily iz zagrljaja i naslonila laktove na rebra. Shvaćaš li što ti želim poručiti? - Da, shvaćam što mi želiš poručiti, ludo jedna. Olivia se zadovoljno nasmiješila. Otvorila je vrata i pogledala ju s mirnijim izrazom na licu. - Nazovi me večeras i reci mi kako je sve prošlo, u redu? Emily je kimnula i stvarnost joj je brzo izišla pred oči. - Hoću. - Zurila je jedan trenutak u Oliviju prije no što je prešla pogledom preko svog prvog njujorškog stana. - Volim te, Liv. - I ja tebe također volim. Izišla je u hodnik ostavljajući prošlost za sobom i osjetila nelagodu zbog budućnosti. Ali Emily je ipak znala da će se morati suočiti s njom. Više se nije skrivala, počela se pomalo mijenjati i ništa ju više neće vezati za nju... osim nje same. A ovo... ona ovo neće dopustiti.

Miris kruha s češnjakom ispunio je prostoriju dok je Emily ulazila u penthouse. Nervoza joj je pojurila rukama kad je opazila Gavina, ali je počela iščezavati kad je krenuo prema njoj, sa sporim i zamamno seksi osmijehom. Lijeno je prelazio pogledom preko nje dok ju je grlio. - Osjećaš li se bolje ili ću se večeras igrati doktora? - Kliznuo joj je rukama niz struk. - Iako bi nam potonja opcija bila veoma zanimljiva, meni bi bilo draže da si zdrava. Leptirići su se narojili u Emilynu trbuhu. - Sigurna sam da bi bilo itekako zanimljivo - odgovorila je gledajući usta koja je očajnički poželjela poljubiti. Prepustila se iskušenju, podignula na prste i upravo to učinila. Uživala je neko vrijeme u trenutku kad su im se usne spojile. - Mmm, vidim da se osjećaš bolje - rekao joj je vodeći ju iz predsoblja u dnevni boravak. Nije skidao usne s nje, uzeo joj je torbicu s ramena i ispustio ju na kutiju iza kauča. - Ali nemoj misliti da ćeš mi se tako lako


izvući. U ormaru imam sav liječnički pribor, stetoskop i bijele samostojeće čarape za te prelijepe noge. Emily je zabacila glavu unatrag dok joj se znatiželja ogledala u očima. Ti to ozbiljno? - Ne, ali mogu brzo otići do Kiki de Montparnasse u ulici Greene i izabrati nešto nestašno ako baš inzistiraš. Emily se zahihotala. - Jesi li ti to sad pričao francuski? Gavin se nasmijao, a jamice su mu se još više produbile na obrazima. Da... Zapravo ga točno pričam. Imam veoma talentiran jezik. - Prešao je usnama preko njezinih blago ju zadirkujući. - Ali to nije neka nepoznanica za tebe. Sviđa mi se pomisao na tebe u bijelim samostojećima, ali moram priznati da si mi draža u crnima. - A ja mislila da sam ti najdraža gola. - Još se jednom zahihotala kad je Gavin uzdahnuo. Emily je trznula glavom ustranu dok ju je on ljubio po vratu i primijetila je da će voda prekipjeti na štednjaku. - Kipi - rekla je Emily hrapavim glasom. Zadovoljstvo joj je prolazilo kroz čitavu kralježnicu dok je uživala u tom kako joj ljubi ključnu kost. - Pa da, siguran sam u to. Uvijek sam kod tebe stvarao takav efekt Gavinov je glas zavibrirao po Emilynoj koži dok joj je otkopčavao bluzu. Zapamti, ja činim tvom tijelu ono Što nitko drugi ne može. Emily je bila potpuno napaljena, ali nije si mogla pomoći i prasnula je u smijeh. Gavin je izgledao slatko zbunjen, ali u tom ju je trenu čitava ona nervoza dohvatila i ona nije mogla prestati. Gavin je nabrao obrve i upitno ju pogledao. Ruke su mu pale s njezine bluze dok se ona i dalje histerično smijala. - Molim? - Na usnama mu se pojavio nekakav poluosmijeh. - Nisam sad profesionalac, ali ipak sam mislio da su to prilično dobro odabrane riječi. Emily mu je položila ruku na prsa. - Ma govorila sam o vodi na štednjaku. Misliš li da bih stvarno iskoristila riječ “kipi” da opišem ono što radiš momu tijelu? Gavin je žmirnuo. - Je li ovo neki pokušaj da se bolje osjećam? Ako jest, onda si bijedno propala u tom pokušaju. Emily je zaigrano napućila usne prolazeći mu prstima kroz kosu. - Jao, pa jesam li ja to povrijedila ego mog muškarca?


- I to na više načina - priznao je. Proždirala ju je, poput vatre, sirova glad koja mu se ogledala na licu. Prislonio joj se uz uho i tiho šapnuo: - Ali ne brini se... moja će osveta biti tvoja prelijepa propast. Obećanje je kliznulo niz Emily poput svile. Drhtaj joj je naježio meso dok joj je on prelazio ustima preko čeljusti, mišići su joj se napeli od žudnje. Gavin joj je položio ruku na šiju i spojio usne s njezinima. Ostavio ju je gotovo bez daha, spleo joj prste u kosi, ljubio ju silovito, a potom se brzo udaljio. Dok se Emily nastojala oporaviti od slatkog utjecaja njegove razrađene i vješte taktike, čula ga je kako zatomljuje smijeh. Ušao je u kuhinju. Ona se u nekoj poluomamljenosti svalila na kožni kauč, skinula štikle i odbacila ih na mramorni pod. - Emily - dozvao ju je Gavin. Progutala je pljuvačku, još je uvijek osjećala vrtoglavicu i duboko je udahnula. - Gavine. - Sad sam ti pokazao kako je to kad ti tijelo kipi, slatkice - istaknuo je s uzdignutom obrvom i podrugljivim osmijehom. - Mogu li onda reći da ću postići iste rezultate kad tvoje golo tijelo bude večeras pod mojim? Znala je da muškarcu pred njom ne manjka čarolije, uzbuđenja, moći i privlačnosti, pa je Emily jednostavno kimnula. Nije znala što dodati njegovim riječima. Onako se seksi osmjehnuo kao i prvi put kad ju je time oboružao i ušao je potom u kuhinju. Otvorio je kutiju tjestenine i ubacio ju u vodu. Para se podignula i ovila se oko njega. Uključio je još jedan plamenik, ulio malo maslinovog ulja u tavu i na to bacio nekoliko komada u brašno uvaljanih pilećih prsa. Kad je oprao ruke, dohvatio je dva tanjura iz kuhinjskog ormarića. Emily je sjela i pratila ga kako vješto manevrira u prostoru. Išla su mu ova sranja. Kao pravom Emerilu, samo potpuno zgodnom i istinski nabildanom. Ako uzme u obzir da sjedi za stolom čitav dan, onda ne postoji drugi način da mu tijelo ostane u tako veličanstvenoj formi. Promatrala je svijetle traperice koje su mu savršeno pristajale oko tankog struka. Mirno je promatrala kako mu se mišići svakim pokretom napinju ispod crne majice. Bio je tako ležeran, a opet moćan. Pitala se je li on toga svjestan. Budući da u kuhanju nije stigla dalje od tjestenine ili naručivanja brze hrane, Emily je znala da će morati malo poraditi na svojim kulinarskim vještinama. Mislila je da Gavin ima svog osobnog kuhara koji mu priprema


većinu jela, pa joj je bilo zanimljivo da on doista zna što radi. Ipak, ovo nije prvi put da ju je nešto što je Gavin rekao ili učinio šokiralo. Njome se razlio ugodan osjećaj lagodnosti. Dillon nikad nije kuhao. Uvijek su išli van na večere. Nije joj, naravno, smetalo biti razmaženom do neke mjere, ali ona je voljela kako Gavin obavlja ove sitne stvari. Nekako je znala, kad bi Gavin izvukao bocu bijelog vina iz hladnjaka i natočio im u čaše, da će joj on ispuniti život bezbrojnim sitnim stvarima koje će joj značiti više od bilo čega što bi joj neki drugi muškarac mogao ponuditi. Na sekundu se nasmiješila. A zatim je opet postala živčana zbog onog što će ova večer donijeti. Zgrčila se i požalila što mu je lagala. Progutala je pljuvačku, duboko udahnula i ustala. Ušla je u kuhinju i prišla Gavinu iza leđa dok je on stajao za štednjakom. Položila mu je ruke oko struka, stala na prste i prislonila bradu na njegovo rame. - Nisam znala da kuhaš. Postaješ mi sve više seksi. Na to se on zahihotao. - Čekaj, Pa mislio sam da sam ja šmeksi? - Izvukao je komad tjestenine iz lonca i okrenuo se da nahrani Emily. Ona je progutala zalogaj. - Šmeksi? - upitala ga je žvačući u potpunoj zbunjenosti. - Tako ti izgovaraš tu riječ? Gavin se okrenuo, uzdignuo obrvu i vedro ju pogledao. - Ne, lutko. Tako ju ti izgovaraš kad previše popiješ. - Poljubio ju je u tjeme. - I ja mislim da je to veoma šmeksi. Podignula je pogled i nasmijala se. - Nemam pojma o čem pričaš, ali prihvatit ću to. - Pametna ženo - rekao je ponovno uzdižući kutove usana. - Sjedi, šmeksi. Sve je gotovo za minutu. - Šmeksi. - Emily se nasmijala. - Pa, kako ti mogu pomoći, gospodine Šmeksi? - Odnesi ovo na stol. - Gavin je podignuo košaricu kruha s češnjakom s radne plohe. - To je to? - upitala je. Udaljila se i odložila košaricu na stol. - I ništa više ne mogu učiniti za tebe? Gavin se široko osmjehnuo, naslonio na radnu plohu i prekrižio ruke. Kako tako jednostavno i nevino pitanje postaviš na tako seksi način?


Sad se i Emily osmjehnula i položila ruke na kukove. - Možda sam darovita? Gavin se ugrizao za usnu i krenuo prema njoj. Stajao je na samo nekoliko centimetara od njezina tijela i šapnuo joj na uho: - Ako se radi o nekom daru, mogu li ga onda odmotati? Emily je zadrhtala kad je osjetila njegov blag glas tako blizu sebe. - Prvo moramo jesti. - Vidiš? Opet si to napravila, gospođice Cooper. - Podignuo je ruku prema njezinu vratu. Prstima joj je prolazio kroz kosu, a Emily mu je lako pročitala sjajnu želju u očima. - Znaš da ja volim jesti... deserte. Vrelina je preplavila Emily i konačno joj se smjestila u trbuhu. Bože, kako je on samog sebe znao učiniti gotovo neodoljivim. Ispustila je dah koji je zadržavala i odmahnula glavom. - Vi, gospodine, morate se naučiti nekoj samokontroli. - Emily je nastojala vježbati vlastitu samokontrolu, ali se više brinula zbog dramatskog obrata koji će nastupiti u razgovoru, pa se odmaknula i sjela na stolicu. Gavin ju je pogledao s blagim šokom na trenutak, a potom se vratio do štednjaka. - Ti me lišavaš bilo kakve kontrole koju sam posjedovao. Iscijedio je tjesteninu i prelio umakom od rajčica. - Ali ti to već znaš. Istina. Lupilo ju je ravno u lice. Emily je znala da se on ne može kontrolirati u njezinoj blizini, a iako se slično osjećala na mnogo načina, u ovom trenu nije mogla probaviti to da ju on želi. Nije mogla probaviti samu sebe. Postavila je pitanje prije no što je razmislila o njem. - Zašto, Gavine? Pogledala ga je sa stola. - Zašto si izabrao mene? Možeš imati svaku ženu koju poželiš. Zašto ja? Gavin se okrenuo i nabrao obrve. - A zašto ne, Emily? Ležerno je slegnula ramenima. - Zato što u meni nema apsolutno ničega. Slaba sam na mnogo raznih načina, a ti... ti si jak. - Emily je stala meškoljeći se na stolici. - Ništa u meni ne odgovara onome što ti trebaš ili zaslužuješ. Gavin je stajao potpuno ukočen i nije skidao pogled s nje. - Zašto mi to govoriš?

- Mogu ti nabrojati još razloga zašto me ne bi trebao poželjeti. - Još je jednom slegnula ramenima dok je zurila u njega.


- Ne želim da mi nabrajaš ta sranja od razloga za koje ti misliš da te ja ne bih trebao poželjeti. - Došao je do nje ne imajući pojma odakle je sad ovo iskrsnulo. Pogled mu je plesao preko njezina lica. - Želiš li da ti ja nabrojim razloge zašto te želim, Emily? Zato što mi to i predstavljaš. Ti si mi potreba. A ne želja. - Emily su se u očima počele skupljati suze, usne su joj zadrhtale, odmahnula je glavom i nastojala nešto reći, ali Gavin ju je prekinuo. Obujmio joj je obraze rukama i približio joj lice. - Ne znam hoćeš li to ikad razumjeti, ali rekao sam ti da si mi potrebnija od sljedećeg daha koji ću udahnuti. Otkad smo se sreli, otkako sam te prvi put pogledao, nitko drugi nije bio vrijedan zauzeti ni jebeni centimetar prostora u mojoj glavi. Prešao joj je palcem preko usana naslanjajući se čelom na njezino. - Bog me stvorio da te volim. Dopusti mi da zaliječim pukotine u tvom srcu. Znam da ova slomljena žena nije postojala prije Dillona. Odbijam povjerovati u to. Ljubav umjesto laži. Povjerenje umjesto nepovjerenja. Emily je osjetila kako joj srce buja i slama se, pa je duboko udahnula. -Lagala sam ti - izustila je brišući suze. Gavin je zatomio iznenadan osjećaj nelagode i polako joj spustio ruke s lica. - Čekaj... čekaj? O čem si mi lagala? Upijao se pogledom u Emily i ona je zbog toga ustuknula jedan korak. Um joj se našao u pravom košmaru, nije mogla disati, a mučnina ju je uhvatila punom snagom. Emily je prekrila usta rukom i jurnula prema kupaonici skoro padajući preko kutija rasutih po čitavom penthouseu. - Emily - dozvao ju je Gavin prateći ju u stopu. Došla je do kupaonice, zalupila vratima i zaključala ih. Nagnula se nad školjku i nekoliko puta pokušala povratiti, ali ništa iz nje nije izišlo zato što joj je želudac tijekom proteklih nekoliko sati bio potpuno prazan. Gavin je lupao po vratima, a u glasu mu se osjetila zabrinutost. - Emily, pusti me unutra. Osjetila je još jedan opak trzaj u želucu. Odmahnula je glavom i pogledala u školjku. - Ja... samo sekundu, Gavine. - Ne, Emily - odvratio je okrećući kvaku. - Otvori vrata. Odmah. Iako je čula zabrinutost u njegovu glasu, ona je osjetila i zapovjedan ton te je smatrala da bi on bio u stanju razvaliti vrata ako ne učini ono što je tražio od nje. Emily se uspravila, brzo udahnula i polako krenula prema vratima. Nije znala gdje joj je glava s toliko emocija koje su jurcale kroz nju.


Emily se nagnula i otvorila vrata. Riječi su joj potekle s usana prije no što je Gavin imao priliku progovoriti. - Znaš li da jedna od triju žena završi u fizički ili psihički nasilnoj vezi? Gavin je zurio u nju bez riječi, iako su mu se svi mišići napeli i krv pojurila venama. Emily je zašmrcala i kimnula. - Ali smiješno je to što stvari tako ne započinju. Stvar počinje predivno, blizu svemu onome što zamišljaš da je čvrsto i postojano. A potom se veza malo-pomalo mijenja i ti se pitaš da nisi možda poludjela. Doslovno počinješ preispitivati vlastito duševno zdravlje. Jedne je sekunde osoba u koju si zaljubljena draga i brižna, a sljedeće iskače iz kože. Prvih nekoliko puta to otpišeš pretpostavljajući da imaju loš dan, ali poslije to postaje normalan uzorak ponašanja. Osoba koja to trpi nije nesvjesna toga, ali ipak započinje kriviti samu sebe. Gavinu se čeljust stisnula, čitavo mu se tijelo napelo dok je nastojao obuzdati vlastiti ton. Prešao je prstima preko obraza, pogledao ju u oči i kazao joj šapatom: - Je li Dillon podignuo ruku na tebe? Emily je zadrhtala i progutala pljuvačku. - Znaš li da žrtva zbog psihičkog zlostavljanja može osjećati depresiju, tjeskobu, bespomoćnost, nisko samopouzdanje i očaj? Ali to nije važno jer se tvoji osjećaji ne računaju i ti ne shvaćaš da se oni nikad neće računati. Ponekad ti zlostavljač pruži lažan dojam da je tako. A zatim se vraćaš mislima da si ti ta kojoj je mjesto u nekoj zdravstvenoj ustanovi te da oni tamo ne pripadaju. Ali uglavnom su tvoje osjećajne potrebe, ako ih uopće imaš snage jebeno izraziti - a većina žena nema te snage - ignorirane, ismijavane, umanjivane ili odbačene. Govori ti se da si previše zahtjevna ili da nešto s tobom nije u redu. U biti ti se poriče pravo da možeš osjećati... bilo što. Emily je histerično udarila u plač i krenula prema dnevnom boravku. Sjela je na kauč i zurila u Gavina koji je ulazio u prostoriju ne skidajući pogled s nje. - Ponekad se udaljiš od prijatelja ili voljenih osoba. Ponekad ti se uopće ne dopušta da imaš prijatelje. Iako si dao toj osobi i srce i dušu, njihovo ponašanje postaje tako nepredvidljivo da ti se čini kao da hodaš po minskom polju. Ali nastavljaš ih voljeti zato što nisu bili takvi kad si ih upoznao i zato ti se čini da je greška očito u tebi. A sad dolazimo do suludog dijela u kojem se vidi koliko čitava stvar postane izopačena jer ti počinješ pronalaziti isprike za njihovo neoprostivo ponašanje nastojeći


uvjeriti sebe da je sve to normalno. U stvarnom i prokletom nastojanju da se u to uvjeriš ti postaješ osoba koja je kriva za to što su se oni pretvorili u čudovišta. Srce mu se uzlupalo i Gavin je kleknuo do nje. Živcima mu je jurcao bijesan elektricitet dok joj je pružao ruku i ispreplitao prste s njezinima. Isuse, Emily, reci mi što ti je on učinio. Emily su se suze počele slijevati niz lice i ona se počela smijati. - Čekaj, Gavine, sad kreće prava stvar. Par žena iz jedne organizacije za borbu protiv nasilja u kući reklo mi je da sam to dopustila zato što sam “proizvod svog okruženja”. Pa, mislim, kakav je to klišej? Jesam li ti ikad pričala o svojim roditeljima? Jesam li ti rekla da mi je majka išla od jednog do drugog seronje kad nas je otac napustio? Gavin je poželio iščupati odgovor iz nje i jednostavno je odmahnuo glavom. Emily mu se nikad prije nije ovako otvorila i on je znao da ju mora pustiti da ispriča svoju priču. Stisnuo joj je ruku dok su mu se prsa stezala zbog svakog njezinog drhtavog udisaja. - Pa, tako je to bilo s njom. Toliko ih je imala kao da će svijet sutra propasti. Smatram da je teško prihvaćala ulogu samohrane majke. Ali itekako je znala odabrati mjesnog pijanca iz nekog obližnjeg bara kako bi joj pomogao s plaćanjem stanarine za idući mjesec. Pomagali bi joj neko vrijeme sve dok ne bi šmugnuo poput mog oca, ali ona je morala platiti neku cijenu za to. Puštala bi im da ju malo šamaraju ako večera ne bi bila gotova onog trena kad uđu u kuću ili ako se kuća ne bi počistila čim odbace svoje prljave čizme. Bili su različiti, ali kao da ih je sve ista majka rodila. Svaki je bio građen od čistog nasilničkog materijala. Emily je zatresla glavom i ovog puta stegnula Gavina za ruke. - I tako su mi te žene rekle da mi je to što sam svjedočila majčinoj slabosti potaknulo vlastitu slabost, a da je njezinu slabost potaknulo to što je gledala kako djed tuče baku. Rekle su mi da sam odgojena smatrajući da je u redu da se muškarac tako ponaša prema ženi. Odgojena sam misleći da se osjećaj vlastite vrijednosti stiče ugađanjem muškarčevim potrebama, i to po svaku cijenu. Pa čak i ako to podrazumijeva neprestano ponižavanje. - Ali jabuka ipak može pasti daleko od stabla. Pedeset posto djece koja svjedoče tomu neće poći za roditeljskim stopama bilo da se radi o dečku koji gleda kako mu otac mlati majku ili djevojci koja gleda kako joj netko udara majku. Ali je ova jabuka ipak pala blizu stabla, Gavine. - Emily je


zastala i pogledala u ruke koje su bile spletene s Gavinovima. Kad mu je ponovno uputila podjednako izmučen pogled, samo je mogla pronaći riječi i kazati mu ih. - Rekle su mi i to da sam napokon razbila krug jer sam se fizički suprotstavila Dillonu na dan vjenčanja. I to je bilo to. Dobio je tražen odgovor na pitanje. Na pitanje čiji je odgovor Gavin već znao. Osjetio je prazninu u želucu. Lice mu je problijedjelo dok je ustajao i dok su mu oštrice gnjeva parale prsa. Krv. Htio je Dillonovu krv, i to odmah. Emily je drhtavim nogama skočila na noge. - Nemoj. Molim te, nemoj šapnula je zureći mu u oči pune otrova. Podignula mu je ruke na obraze i tijela su im istovremeno zadrhtala. - S tobom sam, Gavine, i dobro mi je. Na njih se spustila zagušljiva tišina dok ga je ona gledala kako nastoji smiriti izraz lica. Nije mu to polazilo za rukom. Vidjela je da je spreman eksplodirati. - Nisam ti rekla jer ne želim da budeš povrijeđen. Ne želim da upadneš u nevolju jer si ih ionako dovoljno doživio. Molim te, nemoj me mrziti što sam ti lagala. Molim te, nemoj. Gavin je znao da mu je ona one večeri lagala. Nešto duboko u njem govorilo mu je da je tako. A ipak ga je drugi dio zavarao. Gavin ju je zbunjeno pogledao dok mu je mrk izraz nagrdio lice. - Nikad te ne bih mogao mrziti, Emily. Vjeruješ li mi kad ti to kažem? Emily je kimnula, a suze su joj kanule niz obraze. - A ti se brineš zbog mene? - Da - jedva je izustila i priznala. - Moram te zaštititi od svega ovoga. Ja sam sve prouzročila. - Zaštititi mene nakon onoga što je on tebi učinio? - upitao ju je dok mu je srdžba u glasu rezala zrak. Gavin je podignuo ruke prema njezinu licu i upijao se pogledom u njezine oči. - Bože moj, Emily, pa ti nisi ništa prouzročila, ali ne možeš tražiti od mene da mu nešto ne napravim. - Molim te - zaplakala je. Gavin je zaškrgutao zubima i okrenuo se. - Ne. Emily je osjetila strah u dnu želucu dok ga je gledala kako kupi ključeve s radne plohe. Krenula je prema njemu, a u glavi su joj plamtjeli prizori onoga što se on sprema učiniti i Emily je udarila u histeriju kakvu još nije doživjela i za kakvu je mislila da je nemoguća. Mnogo je puta plakala u


životu, ali sve je to bilo neznatno naspram onoga što je sad proživljavala. Nije mogla disati, nije mogla misliti. Osjećala se kao da nogama prolazi kroz blato i jedva se mogla šetati penthouseom. Emily je položila prste na stražnji dio Gavinove ruke dok se on spremao otvoriti vrata. Gavin se okrenuo s divljim izrazom na licu i zurio je u nju. - Tražiš od mene da ne budem muškarac, Emily, a ja to jebeno ne mogu. Ne mogu. Moja si i da ja nisam otišao, ništa od ovoga ne bi se dogodilo. Nemoj tražiti od mene da ne ispravim ovo na jedini način koji znam. Emily je ostala bez daha i srce joj se raspalo kad je shvatila da on sebe krivi za ovo. Stala je na tren i podignula mu ruku na lice. Pomilovala ga je po čeljusti, odmahnula glavom i nježno šapnula: - Gavine Blake, ti si veći muškarac od bilo kojeg drugog. Nježan si. Pažljiv. Jak si i promućuran. Imaš osobnost i toplinu te možeš većinu žena rastopiti u lokvice koristeći se samo najjednostavnijim riječima. - Odmaknula mu je prste s čeljusti i počela mu kliziti njima niz prsa. - Srčan si i nema toga što možeš učiniti da bih se još više zaljubila u tebe. Toga nema. - Stala je na prste i osjetila se na rubu živčanog sloma dok mu je stavljala ruke oko vrata i primicala mu lice. - I ti ništa nisi kriv ovdje. Gavin se borio protiv bijesa koji mu je progorio rupu u želucu i naslonio je čelo na njezino. - Ne, Emily. Da ja nisam otišao... - A da se ja nisam njemu vratila? - Jebote, on te nije smio ni dodirnuti - izustio je nastojeći obuzdati bijes. To nije ista stvar. - Znam da nije. Ali znaš li što je ista stvar? - Gavin joj je položio ruku na bok i upirao prstima dok je skretao pogled s nje. Emily ga je dodirnula po obrazu i natjerala ga da ju ponovno pogleda. - Iziđeš li kroz ta vrata i kreneš za njim, onda se nećeš razlikovati od ostalih muškaraca koje sam upoznala. Ne oduzimaj mi ovog muškarca koji stoji ispred mene, Gavine. Molim te. Kvragu sve. Od mješavine pogleda tih plačnih zelenih očiju te nježne molbe s njezinih usana, Gavin se osjetio kao da je stjeran uza zid. Um mu je bio potpuno sjeban i pregažen njezinim riječima kao buldožerom. Bio je razapet između potrebe da prebije Dillona na mrtvo ime te želje da Emily više ne trpi ova sranja i od toga je osjećao duboku napetost. Prenijela mu je svoju krv, ucijepila vlastitu bol i bolna sjećanja ispod kože. Prije ovoga činilo mu se da se do nje ne može doprijeti, ali danas je


utopila svaki svoj strah u moru povjerenja za koje je Gavin znao da ga samo on posjeduje. Ali, jebeš sve, neće moći pobjeći od vlastitih neprijateljskih osjećaja ako dopusti Dillonu da se izvuče. Svaki muški instinkt u Gavinu vrištao je da treba smrviti u prah čovjeka koji je povrijedio ženu koju voli. Ženu koja je njegova. Potpuno... jebeno... sjebati. Gavin je bio zaokupljen vlastitim mislima i stiskao je čeljust sve dok ga nije zaboljelo. Zurio je u oči žene za koju je bio siguran da ne može živjeti bez nje i donio je odluku za koju se nadao da ga neće progoniti do kraja života. - Neću ga goniti. - Zgrčio se kad su mu ove riječi prešle preko usana. - Obećavam ti da neću. Ali reći ćeš mi gdje te udario. Shvaćaš li me? To moram znati. Emily je opazila oklijevanje u njegovu pogledu, ali osjetila mu je i iskrenost u glasu. Emily je uzdahnula i kratko kimnula. - Da - zaplakala je. Gavina je steglo u prsima zbog boli u njezinu glasu. Držao ju je nježno za ruku i poveo u kuhinju gdje je isključio plamenik na kojem se pržila već potpuno zagorena piletina. Gavin je osjetio kako je Emily pojačala stisak kad je trenutak poslije krenuo s njom prema spavaćoj sobi. Stajali su u tišini i zurili jedno u drugo, kao da oboje ne znaju što reći. Gavin je nastojao izbrisati sve tragove bijesa sa svog lica, položio joj je ruke oko struka i čvrsto ju stisnuo uz svoje tijelo. Nekoliko sekundi stajala je sva mlohava u njegovu zagrljaju dok su joj se suze silovito i brzo slijevale. Dodirnuo joj je kosu nosom i udisao sladak miris njezina šampona dok se nastojao pripremiti za ono što će mu ona upravo kazati. U svom mozgu nije mogao ni približno dokučiti kako bi itko mogao nju povrijediti. Bila je krhka. Ljupka. Ranjiva. Gavin je, bez obzira na sve što je posjedovao, znao da je njezin dodir jedino što istinski i čisto posjeduje. Dillon ju je sistematski ogoljavao, sloj po sloj, otkrivajući one dijelove koje nijedna žena ne bi trebala ogoljeti. U tom trenu Gavin se pobojao da će prekršiti zadano obećanje da neće progoniti tog jebenog bolesnika. Ona se iz sekunde u sekundu raspadala u njegovu zagrljaju i Gavin se opasno približio gubitku bilo kakve kontrole nad samim sobom. Kad su se Emilyni jecaji utišali i disanje usporilo te postalo normalno, Gavin joj je nježno podignuo bradu. U očima mu se ogledalo razumijevanje. - Jesi dobro? Emily je obrisala nos. - Jesam. A ti?


Nije bila dobro. Ni blizu. On je bio rastrojen. Ali Gavin je kimnuo nastojeći ju zadržati što mirnijom. - Bože, pa ti još nisi ništa pojela. Umorno je uzdahnuo i prošao rukom kroz Emilynu kosu. - Jesi li gladna? - Nisam - šapnula je. Još je uvijek imala osjećaj da će povratiti, pa joj je hrana bila zadnja stvar na pameti. - U redu. Ja se idem malo umiti. - Spustio joj je usta na usne i nježno ju poljubio. - Eto me odmah. Emily je kimnula i pratila ga kako nestaje u kupaonici. Kad je zatvorio vrata, duboko je udahnula u pokušaju da smanji napetost u tijelu. Nije pomoglo. Gavinu nije htjela pričati detalje koji su se dogodili tog jutra. Kvragu, ako bi to sad opet prežvakala mogla bi zadati konačan udarac njegovu duševnom zdravlju. Dovoljno je bilo što je opazila da se bori s instinktom da ode i potraži Dillona. Ovo bi ga definitivno potaknulo na to. Otrgnula se od zlih misli i počela prekopavati po nekoliko kutija u kojima su se nalazile njezine stvari. Tražila je jednu pidžamu i slučajno naletjela na fotografiju majke i sestre s puta u Santa Cruz prije mnogo godina. Usiljeni osmijesi nagrdili su sliku. Ti kratkotrajni trenuci olakšanja bili su poput zlatne niti u kaosu njihovih života, ali ništa više od toga. Samo tanke niti mira. Niti koje nisu mogle postati trajne. Emily je suzbijala suze dok je zurila u tu fotografiju znajući da ih je večeras već dovoljno prolila. Gurnula je to sjećanje ispod naslaganih džempera. Gavin je izišao iz kupaonice dok je ona zamijenila radnu odjeću donjim dijelom trenirke i majicom. Nosio je na sebi samo bokserice, a lice mu je izgledalo srditije nego nekoliko minuta ranije. Emily ga je gledala kako se spušta na rub kreveta. Nešto u držanju njegova tijela uznemirilo ju je i učinilo opreznom. Kao da mu je ovih nekoliko minute koje je proveo nasamo bilo dovoljno da ga pretvori u jednu golemu zapaljivu kuglu rasrđenog alfa-mužjaka. Emily je nervozno progutala pljuvačku i popela se na krevet. Bože, samo ga je željela utješiti zbog ove bitke koja se odvijala u njem. Prišla mu je iza leđa, položila mu ruke na rame i počela ga masirati nastojeći ga osloboditi napetosti koja mu je stizala u vrelim nanosima. Pažljivo je birala riječi. - Gavine - započela je Emily nježno. - Zašto ne odemo spavati? Sad smo oboje mentalno istrošeni. Možemo sutra popričati o ovom.


Gavin ništa nije odgovorio, samo je odmahnuo glavom. Razgibao je vrat i podignuo se na jastuke naslagane uz uzglavlje. Emily se okrenula na koljenima i pogledala Gavina. Po licu su mu plesale sjene hladnog neprijateljstva i ona je zbog toga osjetila krivnju što mu nije dopustila da učini ono što je tako očajnički želio. Odvratila je pogled s njega jer više nije mogla svjedočiti njegovoj boli. - Emily, pogledaj me - naredio joj je izmučenim šapatom. Ponovno ga je pogledala. Gavin je osjetio njezinu nervozu i kolebanje i, jebeš ga ako mu to nije pomutilo misli. - Dođi ovamo - rekao joj je pružajući joj ruku. Ona ju je prihvatila i stala mu uz bok. Privijala se uz njega i oslonila mu glavu na prsa. Iako je i iz njezina tijela izbijala napetost, umirile su ju primamljiva aroma njegove kolonjske i pravilni otkucaji srca, mislima se vratila na mjesto na kojem se osjeća sigurnom. On joj je prelazio rukom gore-dolje po leđima i od toga je osjetila još veću euforiju koju joj je samo Gavin mogao pružiti. - Gdje te udario? Znala je da će doći vrijeme za ovo, ali ona je ipak od njegova pitanja osjetila istinski, do kosti dubok drhtaj koji ju je otrgnuo od onih nekoliko sekundi smirenosti. Emily se sklupčala i privila uz njega, a zatim podignula ruku prema glavi i pogledala njegove znatiželjne plave oči. Prstom je pokazala na mjesto iznad obrve o kojem ju je pitao prije samo nekoliko dana. Tad je slagala muškarcu kojeg voli. Muškarcu koji bi joj trebao vjerovati. Emily je osjetila kako mu se tijelo napelo. Bijes mu je poput pakla zasjao u očima. Emily je promatrala kako mu se jedan mišić na čeljusti trza dok zuri u nju. Nad njima se nadvila tišina, osim zvukova teškog Gavinova disanja i Emily je to ubadalo ravno u srce. - U redu sam, Gavine - šapnula je glumeći smirenost. U Gavinu je kuhalo. Potreba da zbriše Dillona s lica zemlje uvukla mu se u svaku tjelesnu stanicu, tetivu i mišić. Ali je isto tako osjećao i potrebu da utješi Emily dok je nastojao ostati sabran koliko je to moguće. Nježno ju je podignuo na sebe i prebacio joj noge preko svojih kukova. Osjetio je kako drhti, i to mu se uvuklo u glavu. Sjebalo ga... gadno. Zurio je u sitan ožiljak i prešao palcem preko njega. Iako se jedva vidio, sama spoznaja o tom kako je došlo do toga neopisivo je mučila Gavina. Kako muškarac, pravi muškarac, može učiniti takvo što jednoj ženi? Gavin


to nije mogao ni približno dokučiti. Podignuo se i približio joj se polažući joj jednu ruku oko struka dok joj je drugu stavio na vrat i primaknuo joj lice k sebi. Na sekundu ju je gledao u oči dok nije počeo prelaziti usnama preko ožiljka koji će zauvijek ostati na njezinu prelijepom licu. Ožiljak koji joj je priuštio seronja koji ju nikad nije zaslužio. - Gdje te još udario, Emily? - Gavin ju je nakratko pogledao u oči. Znao je da će ovako sebi naturiti još više boli na vrat, ali neki dio njega morao ga je dovesti do ovoga. Emily je patila mnogo više od njega. Ili nije. Na to pitanje sigurno nije mogao odgovoriti zato što nikada nije morao proći kroz takvu patnju. - Usna - blago je odgovorila Emily gledajući kako Gavinove oči poprimaju divlji sjaj. Sledila se. Gavin se sav zgrčio boreći se protiv silne želje da izleti iz kuće. - Usna ustvrdio je mirno ponovno nastojeći obuzdati ton. - Udario te u jebenu usnu? - Emily je, uz malo oklijevanja, kimnula. Gavin je gledao kako joj prelijepe usne podrhtavaju, a potom je namirisao njezin parfem. U tom mu je trenu jedino palo na pamet da mora utisnuti svoj žig na te usne. Snažno i brzo privukao ju je svojim ustima. Emily je nježno zajecala kad su im se jezici spojili na vreo i vlažan način. Poljubac mu je bio očajnički, pun žudnje i siline. Iako ju je iznenadila ovakva posesivnost, znala je da on utiskuje svoj pečat na nju. Znala je i nije ju to brinulo zato što je to željela. Njoj je ovo trebalo, a znala je da on osjeća potrebu da ju obilježi. Splela mu je prste u kosi i snažno ga počela čupati dok je osjećala kako joj se srce slama. - Mala, jebote, ja ne mogu vjerovati da te on ozlijedio - izustio je Gavin. Ove će mi usne odsad biti samo svetinja i ništa više. I ovo će mi tijelo biti svetinja. - Gavin ju je još jače primio za vrat i počeo ju još strastvenije ljubiti. - Kad te gledam, imam osjećaj da gledam svoju drugu polovicu. Ispunila si prazninu u mojoj duši i zbog toga si za mene boginja. Tako ću se uvijek ponašati prema tebi. Čitav život. To ti obećavam. Jebeno ti obećavam. Emily ga je strasnije poljubila. Utisnule su joj se u srce njegove riječi, a poljubac ju je gotovo lišio zraka koji ionako htjela. Željela je samo njega udisati.


Gavin je povukao Emilynu majicu preko glave znajući da neće biti problem ispuniti ova obećanja. Radije bi gorio u zadnjem krugu pakla negoli prekršio riječ zato što je ona boginja njegova života. Ljubavnica. Prijateljica. Njegovo sve. Dok je utiskivao sebe na svoju ljubav, osjetio je da bi zbog jedne stvari valjalo goriti u samom paklu i znao je da jedno obećanje neće moći ispuniti zato što ju je namjeravao štititi sve do svoje smrti. To je najjebeniji dio i neka mu je Bog na pomoći... Jedva je čekao prekršiti to obećanje.


8. JEBIGA

G

avine, hoćeš li ti odgovoriti na pitanje gospodina Rosendalea o našem pristupu?

Coltonov je glas bez upozorenja duboko prodro u Gavinove misli, opake misli koje su ga proždirale proteklih šesnaest sati nakon što mu je Emily objasnila što joj je Dillon učinio. Sjedio je na sastanku okružen predstavnicima jednog od najvećih državnih farmaceutskih divova - koji je zatražio golemu reklamnu kampanju - i Gavin je znao da mora biti pažljiv. Ali nije bio. Čitav mu se svijet preokrenuo, a srce mu je bilo rasječeno. Nije bilo prikladnih riječi kojima bi se makar približno moglo opisati njegovo stanje uma ovaj petak i ovo kasno jutro. Njegovo neispavano stanje uma. Gavin je u tmini zurio u strop dok je držao Emily u zagrljaju. Slušao ju je kako tiho diše, bio je dobrano razbuđen od adrenalina koji mu je kolao žilama i Gavin se nastojao očistiti od slika Dillona koji ju ozljeđuje. Koliko se god trudio, ništa nije upalilo. Mozak ga je jebao. U ušima mu je glasno odjekivala neprekidna žudnja da osjeti Dillonovu krv na rukama. U njem je kipjelo sve dok sunce nije izašlo. Gavin nikad nije pomislio da je moguće da Emilyno nježno tijelo, isprepleteno s njegovim, spriječi pad s provalije ubojitog uništenja s koje je tako žarko poželio skočiti. Sinoć se potvrdilo da Emily ne može ugasiti plamen tog bijesa, iako je njezin zagrljaj bacio malo vode na bijes koji mu je kuhao pod kožom. Colton je ponovio svoj prijašnji zahtjev i vratio Gavina u sadašnjost. Podignuo je svoju tešku glavu i pogledao brata. Colton je zurio u njega dok mu se na licu očitavao izraz zbunjenosti. Gavin je pretraživao dokumente ispred sebe. Gavin je prekinuo šutnju kad je čuo jednog od četiriju gospodina kako se preko puta njega nakašljava. Odmahnuo je glavom i pogledao Coltona. - Ne. Na to pitanje ne mogu odgovoriti. - Bacio je hrpu papira na konferencijski stol. - Coltone, hajde ti objasni sve i pruži potrebne informacije. - To nije bila ljubazna molba, već


više tvrdnja tipa: Sad nije vrijeme da se itko zajebava sa mnom. Lice najstarijeg muškarca posivjelo je i bojom počelo sličiti na boju njegove kose. Tišina se još jednom nadvila nad prostoriju. Colton se nakašljao, a obrve su mu se tako spojile da je Gavin lako dokučio kako se radi o ozlojeđenosti. Skrenuo je pogled s Gavina i usmjerio se na nestrpljive predstavnike. - Gospodo, ispričavam se. Čini mi se da mi je brat danas ustao na lijevu nogu. -Colton je ležerno slegnuo ramenima, a u kutovima usta zatitrao mu je podrugljiv osmijeh. Iskosa je pogledao Gavina dok mu je prijašnju ozlojeđenost zamjenjivalo veselo raspoloženje. Sinoć sigurno nije ništa poševio. Za nekoliko je sekundi čitav stol prasnuo u hihot kojem se Gavin nije priključio. Iako je htio našamarati brata zbog ove seljačke primjedbe, zapanjilo ga je kako se šupak brzo snašao u odgovoru. Colton je uvijek imao dara za to i Gavin je morao priznati da je to osjetno smanjilo napetost u uredu. Dok se Gavin naslanjao, na licu mu se zrcalio isti blesav i podrugljiv bratov osmijeh, a onda je umornom rukom protrljao bradu. Usmjerio je pozornost na zidni sat zanemarujući to da sranje koje Colton prosipa djeluje na grupu koju je Blake Industries nastojala pridobiti kao jedan od svojih najvećih poslova ikad. Kad je opazio koliko je sati, novac je Gavinu bio zadnja stvar na pameti. Jedanaest i petnaest. Za sat i nešto sitno susrest će se s Emily. Sinoć je, prije no što su zaspali, slatko predložila miran ručak u jednom malom kafiću u Battery Parku jer će njemu posao ranije završiti. Gavin je znao da ga nastoji smiriti. I to je bila jedna od mnogih stvari koje je volio kod nje - način na koji ga je ispravljala. Bože, kako ju je jebeno volio. Za nju bi sve dao. Otputovao bi preko čitavog svijeta samo ako bi mu ona dala mig ili ustrajala na tom. Nije bilo granice koju ne bi bio spreman dosegnuti ili linije koju ne bi prešao samo da nju usreći. Sad ju je samo morao uvjeriti u to da ona zaslužuje sve to. Gavinove je misli trenutak kasnije ponovno prekinulo ustajanje grupe muškaraca na čijim su se licima ogledali zadovoljni osmijesi. Gavin je ustao i s interesom pogledao Coltona. A on je gledao Gavina sa samodopadnim, širokim osmijehom. Gavin je znao da mu time daje do znanja kako je sklopio posao bez njegove pomoći i bio je siguran u to kako će ga poslije izgrditi na pasja kola i izraziti svoje nezadovoljstvo kad svi odu. - Zvuči kao izvrstan plan, Coltone - rekao je gospodin sijedi predstavnik dok se rukovao s njim. - Šaljemo vam ugovore do kraja radnog dana u ponedjeljak.


Colton se pobjednički osmjehnuo. - Izvrsno. Unaprijed se veselimo što ćemo imati priliku obaviti ovo za vas. Dobro ste izabrali. - Nadajmo se samo da će vam brat poševiti nešto dok vi budete radili na kampanji - rekao je čovjek hladno i primaknuo se da se rukuje s Gavinom. Ponovno je čitava prostorija prasnula u smijeh. I opet se Gavin nije nasmijao. - Imam neke veze u gradu ako vam treba pomoć oko toga. Nisu jeftini, ali, kvragu, vrijede svakog centa. Gavin je prihvatio pruženu ruku i stegnuo ju čvršće od uobičajenog ako se uzme u obzir da mu se nije sviđao komentar ovog seronje. Nevažno. Gavin se znao nositi s ovakvim tipovima, a da ne postane previše uvredljiv. Ili nije. Uglavnom, živo mu se jebalo za to. Na Gavinovim usnama zatitrao je lukav osmijeh. - Siguran sam da vrijede i stvarno cijenim ponudu, ali ja nikad nisam morao plaćati za takve stvari. Uglavnom mi same dolaze. Ali, hej, vi radite ono što smatrate da morate raditi. - Čovjeku je osmijeh brzo nestao s lica i zamijenilo ga je napeto mrštenje, ali Gavin mu nije dao priliku da nešto kaže. - Unaprijed se radujemo tim ugovorima, gospodine Rosendale - rekao je Gavin odlazeći prema uredskim vratima. Otvorio ih je grupi uglancanih bogatuna koji su zurili u njega. - Moj je brat u pravu. Dobro ste izabrali. Blake Industries jebeno će razvaliti s ovom vašom kampanjom. Ostat ćete s nama veoma bogati. Tipa suhi martiniji i skupe eskort dame. Čovjek koji se mrštio sad se pomalo umirio, a na usnama mu se pojavio spor osmijeh pravog pametnjakovića. - Gospodine Blake, imam puno povjerenje da ćete nam vi i vaš brat pomoći. Ali samo da znaš, mali, ja ti nisam od suhih martinija. Za mene je viski. I to Dalmore 1962 Single Highland, da budem precizniji. - Odličan izbor - rekao je Gavin otkopčavajući svoje dvadeset dvije tisuće dolara skupo odijelo Ermenegildo Zegna. Znao je da tip izigrava pravog seronju time što mu pod nos stavlja pedeset osam tisuća dolara skupu bocu viskija. Gavin se nasmiješio u pokušaju da sad on ispadne isti takav seronja. - Reći ću našoj tajnici da vam pošalje dva sanduka, pa da imate dovoljno u zalihama. Je li pošteno? Čovjek je stao na trenutak i pogledao ga oštrije. - Itekako pošteno. Vidimo se ponovno u ožujku. - Bez riječi je kimnuo prema Coltonu i izišao iz ureda dok ga je pratila grupa podjednako arogantnih gadova.


Gavin je prošetao preko ureda i zahihotao se kad je čuo kako je Colton zalupio vratima. - Koji je ovo bio kurac? - protisnuo je Colton. - Nije ti dovoljno što si bio van sebe tijekom sastanka, nego si mi još skoro sjebao posao u tipičnom Gavinovu stilu. Gavin se okrenuo i pogledao ga suženih zjenica. - A koji bi to kurac sad trebalo značiti? - Čovac, moram li ti slovkati? - Da. Možda moraš - hladno je odgovorio Gavin. Prekrižio je ruke, oslonio se na rub stola i čekao bratov odgovor. Colton je trznuo glavom i gurnuo ruke u džepove. - Ozbiljno ti govorim, ovaj posao i ponudu pripremali smo mjesecima. Jebote, gdje si odlutao? Rečenice su mu bile kratke i odrješite i Gavin je znao da Colton gubi strpljenje. Iako mu je dan bio usran, Gavin je osjetio krivnju. Kvragu. Colton je u pravu. Koliko su samo bezbrojnih sati potrošili da dođu do ovoga. Neka se goni kvragu; brat mu je noćima bio odvojen od Melanie i djece kako bi sve na vrijeme bilo gotovo prije sastanka. Gavinov se izraz lica ublažio. - Žao mi je, u redu? Colton je uzdahnuo i rekao mirnije.-Pa što se to događa s tobom, čovječe? Odmah sam vidio da te nešto muči kad si ujutro došao. Gavin je bacio pogled na sat. Nije imao mnogo vremena da sve objasni. Ponovno je usmjerio pozornost na Coltona i osjetio je navalu krvi u čitavom tijelu. - Dillon je udario Emily na dan vjenčanja. Colton je razjapio usta. - Molim? - Da, jebote, udario ju je i jučer joj se pojavio na poslu. - Gavin je ustao, prošao rukama kroz kosu razmišljajući samo o razgovoru koji je obavio s Emily nakon što su sinoć vodili ljubav. Još ga je više uzdrmala kad mu je objasnila da je Dillon došao ispred škole. Iako joj je Gavin htio reći da iste sekunde da otkaz, nije to mogao. Učiteljski joj je poziv previše značio i voljela je svoje učenike. Ali sve je ispalo dobro. Gavin je jutros, bez Emilyna znanja, obavio jedan poziv i sredio da odsad bude uvijek praćena. Malo novca i jedan stari prijatelj koji je upravo odrobijao svojih sedam godina odsad će stajati u Dillonovoj sjeni ostatak njegova jebenog života. Jesi li znao da ju je on udario?


Colton je iskolačio oči. - Isuse Kriste, Gavine. S kojim jebenim pravom pretpostavljaš da sam ja nešto znao o tom? Ne, nisam znao. - Pretpostavio sam da si i ti znao jer je Trevor očito znao, a nije mi ništa rekao. - Gavin je prošao uredom da uzme svoje ključeve dok mu je u glavi odjekivao drugi dio sinoćnjeg razgovora. Emily mu je prije spavanja sve ispričala. Gavin se nastojao otresti osjećajnog nereda koji mu je zavladao u glavi nakon njezine ispovijedi. Iako je Emily ustrajavala na tom da joj je Trevor obećao da će sve reći ako ona i Gavin ponovno završe zajedno, njemu tu nešto nije sjelo kako treba. Vidio je Trevora onog dana kad se ona doselila u penthouse. Zapravo, taj se šupak ponašao kao da je sve u najboljem redu. Gavin nije imao pojma da će njegov život upravo postati kompliciraniji no ikad. - Znao je i ništa ti nije rekao? - upitao ga je Colton sjedajući na stol. - I da samo malo razjasnim ovo. Ja sam ti brat. Nikad ti takvo što ne bih sakrio. Jesi me razumio? - Jesam, razumio sam. Ali i on mi je poput brata - promrmljao je Gavin i pogledao na sat. Njegov je vozač sigurno već pokupio Emily s posla. Sad je već morao krenuti da prijeđe preko čitavoga grada i na vrijeme se nađe s njom. - Nisam još pričao s njim, ali planiram to obaviti uskoro. Tad ću riješiti sve s njim. - Shvaćam - kimnuo je Colton. - Osim toga, mislim da ti je pri vrhu liste da sve prvo središ s Dillonom. - Colton je razgibao vrat i pucnuo prstima, a opak i podrugljiv osmijeh pojavio mu se na usnama. - Malo sam stariji i nisam u punoj snazi kao ti, ali ako ti zatreba kakva pomoć, odigrat ću par rundi s tim šupkom. Gavin je zastao na tren prije no što se okrenuo prema vratima. -Čuj, sad moram krenuti. Za četrdeset i pet minuta nalazim se s Emily na ručku. - Čekaj - izlanuo je Colton ustajući. - Zašto si me sad tako pogledao? Nemoj mi samo reći da nećeš tog šupka malo isprebijati zbog onoga što joj je napravio. Znam te bolje no što misliš. Što se događa? Gavin je uzdahnuo, stao tik ispred vrata i okrenuo se. - Emily me natjerala da joj obećam kako mu se neću osvetiti. Colton je tad skupio obrve i zahihotao se. - Gavine, ti imaš posla sa ženom kojoj si morao obećati i to da joj nećeš kupiti automobil zato što misli da je automobil na Manhattanu nepotreban.


Gavin se mogao samo nasmijati ovoj primjedbi. - Znam to, u redu? Koga boli kurac što se radi o Manhattanu. Ona to još ne zna, ali već sam joj naručio jedan. - Točno. - Colton se nasmijao i ponovno sjeo. Izraz mu je lica opet postao ozbiljan i on je podupro bradu rukama. - A sad sredi da Dillon malo dobije po guzici. Ono što Emily ne zna, neće ju ni zaboljeti. - Colton je stao ne skidajući pogled s Gavina. - Ali tebe će ubiti ono što odgađaš. Colton je jednostavno izrekao te riječi, ali istina je odjeknula prostorijom. Gavin se borio s tim da održi obećanje koje je dao Emily bez obzira na to koliko je žarko želio okusiti Dillonovu krv, a zatim je jednostavno izišao iz ureda.

Bez obzira na to radilo se o ranojutarnjoj, kasnojutarnjoj ili kasnopopodnevnoj gužvi, promet na Manhattanu bio je sulud. Jebeno. Sulud. Gavin je čak smatrao da ona Emilyna ideja o tom da je automobil ovdje nepotreban i nije tako loša. Ali bio je ovisnik o vožnji, koliko se god to trudio zatomiti. Njegov bi ga vozač sigurno mogao vozikati s jednog kraja na drugi u limuzini, kao nekog bogatog šupka, ali Gavin se nije htio odreći osjećaja kontrole koji je imao za upravljačem. Volio je to. Spuštene prozore, glasan radio, sjeban ili normalan promet na Manhattanu, bili su to ukradeni trenuci koje je imao samo za sebe kad bi se smirivao i olakšavao svoje misli. Pa ipak, dok se Gavin probijao nepreglednim valovima vozila koja su zakrčila ulice, nije osjećao nikakvu smirenost. Ne. Ni blizu. U glavi mu je kuhalo. Misli su mu postajale sjebanije iz sekunde u sekundu. Iako je pjesma Chevellea “The Red” glasno odzvanjala sa zvučnika, njemu su u glavi samo odjekivale Coltonove riječi.

Ali tebe će ubiti ono što odgađaš. Čekanje će ubiti Gavina. To je znao. Znao je i da će se pretvoriti u ogorčenog muškarca ako ništa ne poduzme. Gavin sad nije mogao u potpunosti shvatiti tu misao, ali bojao se da bi s godinama mogao prezreti Emily. Sad je jasno mogao vidjeti kafić u kojem će se naći s Emily i zamislio ju kako sjedi tamo i očekuje ga. Samo par stotina metara i on će biti tamo. Još nekoliko minuta i moći će održati obećanje koje joj je dao. Barem danas. - Ali ono što odgađaš, ubit će te .


- Ubiti... - Ubiti... - Ubiti...

- Tebe. - Jebiga - promrsio je Gavin. Mozak mu još nije mogao ni shvatiti što mu tijelo radi, a on je s najdalje lijeve strane ceste, kad se upalilo zeleno svjetlo, okrenuo upravljač udesno. Nije to mogao ni čuti ni vidjeti, ali prava simfonija trubljenja i pokazivanja srednjih prstiju nervoznih njujorških vozača uputila se prema njemu. Koje mu je novo odredište? Dillonov ured na Financial Districtu. Gavin je samo šatlao brzine i uspio se provući zatrpanim ulicama, a da pritom nikoga ne ubije. To ne znači da nije bio blizu. Krv mu je pojurila venama kad je trubio na ulici Church gdje se upalilo crveno svjetlo i gdje je skoro lupio stražnji dio autobusa krcatog turistima. Ponovno su se oglasile trube. Gavin ih opet nije mogao čuti. Nije mogao vidjeti pješake koji su skakali po pločnicima da se sklone od njegova sve bržeg Ferrarija FF zato što mu je u očima bila krv. Krv. Jebena. Crvena. Jednom je rukom držao upravljač, a drugom počeo razvezivati kravatu. Stao je do garaže ispod Dillonove zgrade, skinuo sako, platio parkiralište i brzo se parkirao na svoje mjesto. Otvorio je vrata i začas zalupio njima, krenuo prema liftu i stisnuo gumb do Dillonova kata. Gavin više nije vodio ovu sjebanu bitku u glavi. Zavrnuo je rukave i utonuo duboko u jezivo more mirnoće. Hranio je tijelo onim za čim je žudjelo, onim što mu je trebalo i zato se osjećao sasvim dobro. Kao da je drogiran. Uspinjao se prema petnaestom katu, a sve nijanse i sjene na Emilynu licu prolazile su mu kroz misli. Srce mu je potonulo kad je pogledao na sat. Gnjavila ga je pomisao na to da ona sjedi u kafiću potpuno nesvjesna onoga što se on sprema učiniti. Pa ipak se nije mogao zaustaviti. Gavin je izišao iz lifta kad su se vrata otvorila i upao u pravo sranje od vreve. Već je to često viđao. Ispred svojih malih ureda šetkala je mlada i pohlepna štenad u jeftinim odijelima kupljenima preko eBaya i kravatama koje su im bake poklanjale za dvadeset i peti rođendan. Na ušima su imali slušalice s Bluetoothom te brzo pričali s pravim bogatunima dok su nastojali doći do novca u portfelju kakav neće u životu nikad zaraditi. Isturali su brade u znak pozdrava i Gavin je znao da ga je nekoliko njih prepoznalo


dok se probijao kroz ovaj kaos. Jednostavno im je kimnuo glavom. Nijedan od njih neće uspješno dovršiti svoj poziv u pokušaju da se dočepaju mogućeg novca. Gavin je uzeo u obzir to da je s nekim popio pivo ili dva svih ovih godina kad bi ga Dillon pozvao van, pa mu se živo jebalo hoće li prekinuti poziv da stanu i pozdrave ga ili neće. On se usmjerio na vrata u lijevom kutu golemog ureda. Iza njih je stajao komad mesa kojeg se Gavin htio dočepati i rastrgati ga. Sa svakim novim korakom postajao je sve manje smiren i osjetio je kako mu neutažena glad cijepa trbuh na dva dijela. - Hej, Gavine - začuo je umilan i poznat ženski glas. Odvratio je pozornost s vrata iza kojih se nalazio njegov ručak, ali korak nije usporio. - Hej, Kimberly. Je li on u uredu? Prsata je plavuša kimnula. - U uredu je. - Dobro - odvratio je kratko i skrenuo iza stola. Dok je prilazio Dillonovim vratima, Gavin je sagnuo svoje metar i devedeset visoko tijelo u pokušaju da vidi nešto ispod roleta koje su prekrivale pola stakla. Gavinov se pogled zaustavio na Dillonovim leđima. Stajao je za radnim stolom prekriženih ruku. Gavin je jednim brzim pokretom otvorio i zatvorio vrata. Drugim ih je zaključao spriječivši tako bilo koga da uđe unutra. Neka jebene igre započnu. Dillon je zlovoljno otpuhnuo bez da se okrenuo. - Kimberly, koliko sam ti puta ovog mjeseca ponovio da se nećemo više jebati ovdje? Vrati se za svoj stol, a ja ću te poslije nazvati ako me bude volja. - Nije Kimberly, šupčino - zarežao je Gavin. Prikovao je pogled za Dillona kad se ovaj okrenuo. - Rekao sam ti već da ću te ubiti golim rukama ako ju još jednom dirneš. Dillonove su se zjenice suzile, otvorio je usta, ali prije no što je stigao nešto reći, Gavin je već jurnuo prema njemu i zakucao ga za stol. Iako se radilo o masivnom i čvrstom stolu od trešnjevog drveta, pomaknuo se par centimetara od težine dvojice muškaraca koji su pali na njega. Gavin se naslonio na Dillona i omotao mu ruke oko vrata skoro ni ne osjetivši kako ga je Dillonova šaka pogodila ravno u usta. Krv s razbijene usne pala je na Dillonov obraz i kliznula mu prema bradi. Gavin je zurio u bezdušne oči čovjeka kojeg je u jednom trenu smatrao prijateljem, a adrenalin mu je


jurnuo venama kad je počeo zamišljati slike Emilyna mučenja. U njem je provrio bijes i Gavin ga nije imao namjeru zauzdati. Držao je ruke na Dillonovu vratu, podignuo mu glavu i lupio njome o stol. Muklo je bubnula o površinu. Gavin je bio siguran da je Dillon doživio frakturu lubanje. - Pizdo jedna! - ispljunuo je Gavin dok mu se čitavo tijelo treslo. - Jebote, rekao sam ti da ću te ubiti ako ju ozlijediš! - Jebite se i ti i ona! - promrsio je Dillon nastojeći se izmigoljiti pod Gavinovom težinom. Gavin ga je stegnuo još jače i toliko je pojačao stisak da je mogao na palcima osjetiti bubnjanje Dillonova pulsa. Tad je Dillon podignuo ruke i stavio šake na Gavinove podlaktice u slabom pokušaju da pomakne Gavinove ruke s vrata. Nije upalilo, samo je još više razjarilo Gavina. Gavin mu je još jednom lupio glavom o stol. Nakon drugog udarca koji je lako mogao završiti frakturom, Gavin je čuo Dillona kako oštro udiše u nastojanju da dođe do zraka. Čuo je i vlastitu krv u ušima. Dillon je spustio jednu šaku s Dillonove ruke i ponovno zamahnuo, ali ovog puta nije bilo brzine. Gavin se lako izmaknuo. Gavin je osjetio kako ovaj slabi pod njim. Osjetio je kako sve više gubi snagu dok zuri u Gavinove oči. Gavin je opazio i to kako mu žile iskaču na površinu i kako mu lice postaje svjetloplavo. A tad se sjetio.

Gavine Blake, ti si veći muškarac od bilo kojeg drugog. Srčan si i nema toga što možeš učiniti da bih se još više zaljubila u tebe. Toga nema. Sad se u Gavinu odvijala jedna sasvim drukčija bitka koju su potaknule Emilyne riječi. Nešto se u njem izokrenulo, razmišljao je treba li stati ili ne. Bolestan gad koji je sad ispod njega možda u ovom trenu vlada njegovim osjećajima, ali žena za koju je spreman ubiti zato će mu vladati srcem zauvijek. Gavin je dao prednost ljubavi pred zlom, duboko je udahnuo, spustio ruke s Dillonova vrata i odmaknuo se od stola. Prošao je rukama kroz kosu, šetao po uredu i pratio kako se Dillonovo skoro beživotno tijelo kotrlja prema podu povlačeći sa sobom hrpu papira, olovaka i telefona. Dillon se još gušio, otkotrljao se na bok, oslonio na ruke i koljena dok su mu se prsa podizala i spuštala nastojeći doći do zraka. Gavin je osjetio trnce po čitavom tijelu dok je gledao Dillona kako pokušava ustati. Nema koristi od ovoga. Nije to mogao. Gavin mu je oduzeo


svu energiju koju je imao. On je pak odvratio pozornost od Dillona i osluškivao mukle glasove i lupanje po vratima. Gavin nije imao pojma jesu li tek sad počeli s tim ili su čitavo ovo vrijeme nastojali ući. Dok mu je Dillonov život prolazio kroz ruke, vrijeme kao da je teklo magleći se sekundu za sekundom. Gavin je s mukom progutao pljuvačku, došetao do Dillona i povukao ga za kosu. Kleknuo je do njega i približio mu lice na samo par centimetara od svog. Drhtao je dok je pričao, a dah mu se pretvarao u zloban šapat. - Jebote, bolje ti je da sad slušaš svaku jebenu riječ koju ću ti kazati. - Odjebi, seronjo - protisnuo je Dillon zureći u Gavinove oči i još uvijek teško dišući. - Za ovo ćeš u zatvor, govnaru. Gavin je hitro opalio laktom Dillona po ustima. Dillon se stresao u pokušaju da se odmakne. Sad nije samo Gavinova usna bila razbijena. Gavin je čvršće potegao Dillona za kosu dok mu je zloban i podmukao podrugljiv osmijeh krivio usne. - Ako ovo prijaviš, da, mogao bih završiti u zatvoru. Jebote, sretan si što te nisam ubio. Ali samo da znaš - Gavin je zastao nastojeći primiriti iznenadan poriv da ponovno počne gušiti Dillona - ja ću onda jednog dana izaći. Možeš se jebeno kladiti na to. A onda me... ništa neće spriječiti da te ubijem. Čak ni suluda ljubav prema ženi koju si odbacio neće me spriječiti da te lišim jebenog daha i života. Dakle, razmisli malo o ovim informacijama prije nego odjuriš pandurima. Ako me uopće poznaješ, onda znaš da ovo nije uzaludna prijetnja pičkice koja okolo udara žene. Ovo ti govori muškarac. Muškarac koji će se smijati smrtnoj kazni dok ti majka bude plakala na jebenom grobu. Jesi me razumio? Dillon je teško disao, zurio je u Gavina i ostao u tišini. Opet se pronašlo jednostavno rješenje za neodgovoreno pitanje. Još jedan lakat u Dillonova usta. - Jebote, pitam te jesi me razumio? - zarežao je Gavin lica zgrčenog od bijesa. - Jesam! - odgovorio je Dillon kroz stisnute, krvave zube. - Dobro - odvratio je blago Gavin i ustao. Krenuo je prema vratima, ali se okrenuo suženih zjenica prije no što ih je otključao. - A ako saznam da si joj se opet pojavio na poslu, budi siguran da ćeš imati sprovod sa zatvorenim lijesom.


Gavin je tad otključao vrata i probio se kroz gomilu. Nije ni pogledao iza sebe, čuo je samo komešanje u Dillonovu uredu. Zajebi to. Čuo je Dillona kako viče na sve da mu se tornjaju iz ureda. Ton posramljenosti u njegovu glasu odjekivao je dok je Gavin ulazio u lift. Gavin je pogledao na sat dok se spuštao. Ostalo mu je samo pet minuta da prijeđe preko čitavoga grada, pa je izvukao mobitel da pošalje Emily poruku kako će malo kasniti. Ona je već odgovorila dok je došao do automobila.

Emily: Čekam te ovdje. Molim te, pazi na sebe. Nemoj žuriti! Volim te.

Gavin je izišao iz garaže. Dok se probijao kroz promet, nije se mogao suzdržati, a da ne baci pogled na mobitel. Svako je malo čitao Emilynu poruku. Gavina su obuzeli snažni osjećaji i bio je svjestan da mora ući u kafić s bar nekim prividom normalnosti. Samo što nije bio siguran da će to moći. Za trideset minuta naći će se na testu. Kad je pronašao parkirno mjesto, Gavin je izišao iz automobila, prošao rukama kroz kosu i ušao. Nije učinio ni tri koraka, a već je opazio Emily u kafiću. Dah mu je zastao, kao i uvijek kad bi ugledao nju, dok je ona sjedila za stolom i čitala knjigu. Tad je Gavin znao da je silno povezan s njom. Znao je da nema te stvari koju ne bi učinio za nju. Kvragu, dok god udiše zrak oko nje i njezin miris, svaki će mu dan biti potpun. Danas je saznao da bi se odrekao slobode za nju. Života. Bila mu je u krvotoku i uopće ga nije brinulo hoće li idućih dvadeset godina provesti iza rešetaka i okovan u lance zbog onoga što je napravio Dillonu. Gavin se samo nadao da će uspjeti ukloniti lance s njezina srca koje joj je Dillon ostavio jer, koliko god puta on prebio Dillona, to nju neće osloboditi ožiljaka koje joj je on ostavio. Gavin je znao da će joj uvijek moći obrisati suze, ali on je očajnički želio izbrisati i njezinu bolnu prošlost. Emily je podignula glavu, kao da ga je predosjetila, a prelijep osmijeh prešao joj je preko usana kad su im se pogledi susreli. Bio klišej ili ne, ali njezin je osmijeh osvijetlio prostoriju poput vatrenog kometa na mračnom nebu. Klišeji su stvoreni za nju. I kraj priče. Gavin je opet osjetio da mu je zrak isisan iz pluća. Gledao je kako joj osmijeh nestaje i lice postaje zabrinuto dok je ustajala. Kvragu. Gavin je bacio pogled na svoju odjeću.


Bio je sav zbrčkan u glavi, pa se zaboravio dotjerati. Znao je da izgleda neuredno. Nije nosio sako, a košulja mu nije bila ugurana u hlače. Zaboravimo sad još na nedostatak kravate ili sitne kapljice krvi s prednje strane njegove bijele uštirkane košulje s gumbima. Dok je Gavin šetao prema njoj i isijavao neku sirovu snagu iz tijela, ona je progutala i zaboravila na mučan osjećaj u želucu. Susrela se s njim na sredini krcatog kafića, stajali su par centimetara jedno od drugoga, glasovi koji su ju okruživali nestajali su i sve figure oko nje postajale zamagljene. Mogla je vidjeti samo njegovo lice. Mogla je čuti samo njegovo disanje. Iako je glumio neku hladnu pasivnost, plave su mu oči govorile i više no što su trebale. Rekle su joj hrpu toga i Emily je osjetila bol u srcu. Znala je što je učinio. Ništa nije morala pitati. Emily je oborila pogled s natečene usne umrljane krvlju i pogledala mu košulju. Podignula je pogled i susrela se s njegovim nepokolebljivim očima, osjetila je da on čeka da mu se na neki način obrati. Možda odobrenje ili riječi koje bi mu dale do znanja da je u redu ono što se dogodilo. Ona nije znala kako započeti, pa mu je samo položila ruke na vrat i približila mu usne svojima. Gavin ju je zagrlio, snažno stegnuo oko struka i spojio im tijela. - Morao sam, Emily - izustio je Gavin ljubeći ju nježno. - Ne bih mogao živjeti sam sa sobom da to nisam napravio. Emily mu je prošla prstima kroz kosu suzbijajući prijeteći jecaj. - Znam da ne bi mogao i žao mi je što sam to očekivala od tebe. Gavin je pokušao nešto reći, ali Emily ga je još strastvenije poljubila dok joj je čitavim tijelom prolazila krivnja. Svi njezini osjeti sabrali su se u njegovu dodiru, kušala je Gavinovu krv na jeziku i taj ju je okus slatko opio jer je znala zbog čega je tu. Znala je da je ranjen u pokušaju da ju obrani. A jednog je trena mislila da je sve to krivo. Nakratko je pomislila da Gavin više ništa ne može učiniti da ga ona još više zavoli. To se pokazalo netočnim dok je stajala usred prepunog kafića na Manhattanu ljubeći muškarca koji joj je zauvijek promijenio svijet. Život. Čovjeka kojeg je sad voljela milijun puta više no prije nekih par minuta. Nije htjela misliti na daljnje zlo niti ikad više zaplakati, pa je jednostavno potonula, slomila se i još više zaljubila u Gavina no što je mislila da je ljudima uopće moguće.


9. NEKA ŠPILJSKE BITKE ZAPOČNU

S

igurna sam da će mi otići sva cirkulacija ako mi stegneš ruku još jače. Gavin je promatrao Emilynu znojnu ruku isprepletenu s njegovom, kao da su na vožnji u lunaparku i boje se za vlastiti život. Znao je da osjeća strah od letenja, ali, kvragu, kad uzme u obzir da je duplo niža od njega, nije mogao vjerovati da može ovako čvrsto stegnuti. - Kakve koristi ako ostanem bez ruke? Talentiran sam, ali da baš obavljam predigru sa samo jednom rukom, e to bi već moglo biti teško. Emily je progutala pljuvačku nastojeći se usredotočiti na Gavinov osmijeh s jamicama. - Točno. Nije dobro s jednom rukom. - Udahnula je da se umiri, malo olabavila stisak te sklopila oči. -Koliko nam još vremena treba do slijetanja? Podignuo je desnu ruku, onu koju mu nije pokušala smrviti i prešao joj zglobovima prstiju preko čeljusti. - Deset minuta. - Deset minuta - ponovila je drhtavim glasom. - U redu. Deset minuta. S tim se mogu nositi. Gavin se zahihotao. - Imam puno povjerenje u tebe. Ali, stvarno, dao sam ti prijedlog da se zabavimo u kabini, a ti si odbila. Znaš da bih ti bio dobar za četverosatni let i onda još malo. Emily je otvorila oči smiješeći se i uzdignula je obrvu. - Gavine Blake. - Emily Cooper - oponašao ju je dok mu je osmijeh postajao sve širi. Samo sam ti htio smiriti živce uvodeći te u klub. Jedino čega bi se mogla plašiti jest to da možda ne bih stao kad sletimo. Avion bi se ljuljao na pisti. Primaknuo se i protrljao nos uz njezin te rekao sporo i hrapavo: - Oh... da.

- Bolesno - nasmijala se grickajući ga za usnu. - Ljubavna bolest, mala.


Kad se avion počeo spuštati ispod oblaka, Emily mu je još jače stegnula ruku, a tijelo joj se opet napelo od straha. Naslonila se i uzdahnula. Najviše se plašila slijetanja. - Oh... moj... Bože. - To je zvučalo jebeno - zadirkivao ju je Gavin, iako se nije šalio. Iskreno mu je zvučala napeto. - Već sam ti to rekao, ti imaš tu sposobnost da najjednostavniju frazu kažeš na tako seksi način. Sad mi je sinula jedna slatka slika tebe kako klečiš u ispovjedaonici i pričaš sa svećenikom. - Gavine! - izustila je boreći se protiv osmijeha koji joj je prijetio izbiti na čitavom licu. Gavin se primaknuo i provukao donju usnu kroz zube dok je zurio u nju krupnim zelenim očima. - Kečkice. Mini suknja. Noge blago razmaknute. Crne čipkaste gaćice. Mmm, sretan gad. - Emily je pokušala disati dok joj je prelazio rukom preko gole noge. Osjetila je žmarce niz kralježnicu. Ispovijedaš sve one zločeste stvari koje ti ja radim, a kojih se ti ne možeš zasititi. - Uvukao je prste pod njezinu suknju i nježno joj razmaknuo noge. Način na koji uzdišeš dok ti ja sišem te slatke male bradavice. Način na koji ti, točno prije svršavanja, držim leđa i ponovno započinjem dok ti ližem slatku pičkicu. Gaćice su ti mokre. Teško dišeš. Tijelo ti... kipi od mene baš kao sad. Emily nije mogla razmišljati dok se primicala i dodirivala njegove meke usne. On joj je provukao donju usnu kroz zube i kružio prstima oko ruba njezinih gaćica.

- Znaš što? - šapnuo je tiho i pažljivo ju pogledao. Ona je jedva mogla nešto izustiti. Kvragu, jedva je mogla misliti. Proklet bio. - Molim? - izustila je koncentrirajući se na njegovu drugu ruku - onu koju je oslobodio od njezina smrtonosnog stiska - koja joj je sad prelazila po grudima. - Sletjeli smo, slatkice. - Uvukao joj je jezik u usta i strastveno ju poljubio na jednu prokletu milisekundu, a potom je ustao smiješeći se od uha do jebenog uha. Ona je mlitavo sjedila, gaćice su joj se ozbiljno navlažile i promatrala ga je kako im skida torbe s prečke iznad njih, i to lica hladnog poput krastavca. - Ti si zlo. - Emily je ustala i razočarano napućila usne. - Čisto zlo. Gavin joj je pružio ruku i zahihotao se. - Ja sam zlo?


Emily je kimnula i prebacila torbicu preko ramena. - Da. -Ispreplela je prste s njegovima dok su kretali prema prednjem dijelu aviona. - Nemoj mi sad glumiti nevinašce, Blake. Ti si zlo i ti to znaš. - Ja? Odrastao sam kao katolički ministrant, a sad me ti navodiš na grješne misli, opake misli koje čovjeka bacaju ravno u pakao. To bi slomilo moju jadnu majku. Emily se zahihotala prateći ga. Izišli su iz aviona na čist i sunčan zrak San Diega. Emily je udahnula tu toplinu u sebe. Gavin je trznuo glavom dok mu se na ustima ocrtavao podrugljiv smiješak. - Gospođice Cooper, očito je da sam ja ovdje žrtva. A ti, mala moja lisice, trebala bi na glavi nositi dijamantne rogove. Emily je otpuhnula. - A kladim se da bi ti i to bilo seksi. - Ne možeš ni zamisliti koliko - odgovorio je Gavin pružajući prtljagu njihovu vozaču. Zagrlio je Emily i široko se osmjehnuo. - To bi mi bio baš dobar dar za sutrašnji Božić. Ti gola s crvenom mašnom i tim rogovima. Emily je uzdignula obrvu i rekla hrapavim glasom: - Zaboravio si na crvene visoke štikle, kosu raspletenu preko ramena i bocu šampanjca. A moj ti pupak može poslužiti kao čaša. U Gavinovim je očima odmah zasjala sirova žudnja. - Ulazi u limuzinu. Otvorio joj je vrata. - Je li to možda prijetnja? - upitala ga je Emily ležerno nastojeći ga narajcati dok su ulazili unutra. Kliznula je preko hladnog kožnog sjedišta i gledala kako Gavin ulazi za njom. - Ako je tako, onda je zvučalo... mlako. Gavin nije čekao ni sekunde, povukao joj je tijelo na svoje, omotao joj noge oko svog struka i pritisnuo gumb za spuštanje crnog stakla tako da ih vozač ne može vidjeti. Emily se utoplila od užitka dok joj je Gavin prolazio rukama kroz kosu i spuštao usne na njezine. Strastveno ju je poljubio i počeo joj pohlepno lizati jezik. Bože, kako je dobar okus imao. Mješavina burbona koji je pio tijekom leta i žvakaće gume s okusom mentola. To ju je drogiralo. On ju je drogirao. Njegov miris, dodir i okus činili su njezinu tijelu ono što nikad prije nije iskusila. Mogla mu je samo zastenjati na usta dok joj je on prelazio rukom preko vrata te niz uspravljenu kralježnicu sve do struka. Jače ju je potegnuo za kosu, a poljubac mu je postao još strastveniji. Srce joj je palo u pete.


- Gavine - izustila je. - Sestrina mi je kuća na samo pet minuta odavde. On ju je nastavio ljubiti, uvukao joj je ruku pod košulju i glas mu je postao dubok od požude. - Reći ću vozaču da ne staje sve dok ne završimo. Ona se odmaknula i namrštila. Pogledala je na sat. - Ne možemo. Već su četiri sata. Ručak je za petnaest minuta. A moja ti je sestra negdje na granici opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ozbiljno će početi paničariti ako ju ostavimo da čeka. Gavin je uzdahnuo i protrljao lice rukama. Pogledao je Emily, odmahnuo glavom, a lijen osmijeh pojavio mu se na usnama. - A znaš da ću udahnuti svaki centimetar tvog tijela kad svi odu na spavanje, zar ne? Emily se nasmijala. - Tomu se i nadam. - Ja to, u svakom slučaju, namjeravam napraviti. - Položio joj je ruke na bokove i pogledao ju. - U redu. Odigrajmo onda dvadeset pitanja. Emily ga je zbunjeno pogledala. - Uh, u redu. - Emily, sad mi se tako ukrutio da mislim da neće pasti još uskoro. A i prilično sam siguran da u ovom stanju neću dobro izgledati pred tvojom sestrom i šurjakom. Na neki način moram odvratiti misli s onoga što sam ti planirao raditi na putu do njih. Shvaćaš li na što ciljam? Emily je prekrila usta i prigušila osmijeh. - Shvaćam. U redu. Dvadeset pitanja. Ti započinješ. Gavin se pomaknuo ispod Emily nastojeći zanemariti poriv da joj strgne svu odjeću s tijela. - Vozač zna gdje idemo, ali ja sam zaboravio ime grada u kojem žive. - La Jolla. - Uz plažu? - upitao je Gavin prolazeći rukom brzo kroz kosu. Emily je kimnula i opazila da mu još uvijek očito nije lako. Točno uz plažu - brzo je odgovorila. Gavin se nakašljao. - Lijepo. A kakvim ti se poslom šurjak bavi? - Informatički inženjer. - Ah, meštar za računala. Baš dobro. Emily se nasmijala. - Da. Pravi meštar za računala.


- A sestra? Kako ona zarađuje za život? - I ona je informatički inženjer. Gavin je uzdignuo obrvu, a kutovi su mu se usana podignuli. - Dva meštra. Sigurno im je seks dosadan. Emilyno se čelo naboralo. - Pa kakve to veze ima? Ja sam učiteljica. Ni to ne zvuči baš uzbudljivo. - Mmm, ne, to je seksi. Čak se i David Lee Roth slaže da su učiteljice napete. Emily se nasmijala. Znala je da bi se tomu morala oprijeti, ali ipak se primaknula i nježno ga poljubila. - Ja ozbiljno počinjem misliti da je tebi potrebna nekakva terapija. Gavin joj je položio ruke oko struka i plavim očima počeo promatrati njezina usta. - Trebat će mi hladan tuš ako mi to opet napraviš. Ili mogu reći vozaču da nastavi s vožnjom dok ti ja budem pružao rani božićni dar na stražnjem sjedalu ove limuzine. Nemoj mi samo reći da te nisam upozorio. - Dogovoreno. - Emily se nasmijala, ali crte su joj lice ubrzo postale blage. - Hvala ti - šapnula je. Na licu mu se pojavila zbunjenost. - Zašto? - Zato što si došao sa mnom ovdje na Božić. Iako smo već proslavili s njima, ja znam da ti je teško provesti Božić odvojen od obitelji. Pogotovo od nećaka i nećakinje. Emily je bila u pravu. Ovo je bio prvi put da Gavin neće provesti Božić okružen svojom obitelji, ali ovo je isto tako bio njezin prvi Božić bez majke. Znao je da ona sad mora biti uz sestru. Nježno ju je dodirnuo rukama. Nadao se da će zajednički proveden Božić malo ublažiti bol koju će sigurno iskusiti. - Nemoj mi zahvaljivati. Samo te želim voljeti i brinuti se za tebe, Emily. Znam da ti je sad potrebna obitelj. I ništa me ne bi spriječilo da ne napravim sve što je u mojoj moći da sad budeš s Lisom. Ove su riječi čvrsto stegnule Emilyno srce, duboko su joj se usidrile u duši i stale na jednom mjestu kojem nitko ranije nije ni pokušao prići. Nitko. Zurila je u vanjsko i unutrašnje savršenstvo i Emily se približila da ga poljubi želeći samo da svaku kap svoje ljubavi unese u taj poljubac. Osjetila je kako Gavinove usne šapuću nešto iznad njezinih i Emily se nikad nije osjetila življom i potpunijom no što se osjetila sad i ovdje. Istovremeno


je osjetila i tugu. Ona je skoro izgubila ovog muškarca. Sudbina ima čudne načine da ponovno ukrsti staze kojima je suđeno biti takvima. Emily je uvijek vjerovala u to i znala je da se baš to dogodilo njoj i Gavinu. Sad sa sigurnošću zna da nema te stvari koju neće napraviti kako se te staze nikad više ne bi razdvojile. - Svidio mi se ovaj poljubac - šapnuo je Gavin dok se Emily povlačila. Ali znaš što mi je taj poljubac učinio? Emily se nasmijala. - Znam. Sjedim na tebi, pa mogu osjetiti što je učinio. - U redu. Sve je O. K. dok se god sjećaš da ću te poslije čitavu udisati. Gavin se pomaknuo nastojeći se udobnije smjestiti dok mu je tijelo vrištalo od žudnje. - I uopće me ne zanima ako me tvoja sestra ili Michael čuju. Nasmijala se i odmahnula glavom. Pogled joj se prebacio na pješčane plaže i kamenite obale koje su se već mogle vidjeti dok se limuzina kretala prema sestrinom brdovitom kvartu uz plažu. La Jolla je bila prava oaza i predstavljala je veličanstven uzmak od slatke suludosti New Yorka. Sunce se već počelo spuštati, a krajolik je bio sav osvijetljen titravim božićnim svjetlima na svakom domu. Emily je uzdahnula. Voljela je ovo vrijeme u godini. Kao što je i pretpostavila, Lisa ih je željno očekivala kad su stali ispred kuće, a na osmijehu joj se vidjelo da je uzbuđena kao i Emily. Emily ju je čula kako ciči i nasmijala se tomu. Brzo je poljubila Gavina u obraz, iskočila mu iz krila, otvorila vrata i jurnula u sestrin zagrljaj. Čvrsto je stezala Lisu utješena i umirena njezinom prisutnošću. Iako nije prošlo ni mjesec dana otkako su se posljednji put vidjele, njoj se to činilo poput vječnosti, pogotovo kad uzme u obzir što se sve u međuvremenu dogodilo. - Ooh, limuzina - otegnuto je rekla Lisa dok je promatrala Gavina kako izlazi iz vozila. - Baš lijepo. Emily je pogledala Gavina i nasmijala se. - Da. Ima on te neke svoje načine. - Skrenuvši pozornost s muškarca koji nije još ni znao koliko joj je već olakšao ovaj Božić, Emily je položila ruke na Lisina ramena. - Gladna sam kao vuk. Je li ručak već spreman? Oh, molim te, kaži mi da si radila mamin složenac. - Spreman je i baš sam to radila. Ali moram ti nešto reći prije no što uđemo.


Emily je zurila u sestru čije je lice iznenada pokazalo tragove uznemirenosti. - Što je? - Phil je došao - šapnula je Lisa. - Molim? - upitala ju je Emily ogorčeno. Govorila je tiho i približila joj se. - Lisa, zašto mi nisi rekla da će on doći? - Nisam ni ja znala da dolazi. Stao je usput kad je išao do roditelja u Laguna Beach. Doslovno me nazvao pet minuta prije no što se pojavio. Emily je uzdahnula i odmahnula glavom. - Znam. Baš neugodna situacija. - Lisa se namrštila. - Ali sad će prespavati ovdje. - Hvala Bogu na tom. - Hvala Bogu na čem? - upitao je Gavin prilazeći ženama sa svojom i Emilynom prtljagom u rukama. Emily se ugrizla za usnu i kolebala se treba li mu ispričati o Philu - nije baš da je to mogla sakriti od njega; pravo je pitanje bilo u tom treba li mu reći tko je točno on. Emily se nakašljala i odlučila se za skok u potpunu iskrenost. - Uh, ovdje je netko s kim sam izlazila. - Oh - rekao je Gavin jednostavno. Prelazio je pogledom od jedne do druge sestre, a na usnama mu se pojavio podrugljiv osmijeh. - Možda očekujemo i Dillona na večeri? Emily je širom otvorila usta dok se Lisa nasmijala od srca i duboko. - Ne, Gavine. - Lisa ga je zagrlila. - Drago mi je što te opet vidim i definitivno ga ne očekujemo. Dillon večeras neće biti na večeri. - Drago je i meni što te opet vidim, a i veseli me što neću morati dijeliti kruh s, ispričavam se zbog odabira riječi, najvećim jebenim seronjom kojeg sam nažalost imao nesreću poznavati. - Lisa je kimnula u znak odobravanja dok je Gavin polagao ruku oko Emilyna struka. Primaknuo joj se i šapnuo: Pa, koliko je to bilo ozbiljno s ovim bezimenim gospodinom koji ti je sad u sestrinoj kući? Jesi li spavala s njim? Emily je uzdahnula i iskolačila oči. - Ne, špiljaru jedan, nisam spavala s njim. On je postao malo... opsjednut idejom da izlazi sa mnom. - Opsjednut? - upitao je Gavin dok su mu se obrve nabirale.


- Phil je dobar dečko, Gavine - ubacila se Lisa. - Malo osebujan, ali svejedno pristojan tip. Ja sam išla na faks s njim i postali smo najbolji prijatelji. Nekoliko mi je puta izašao sa sestrom. I to je sve. Recimo samo to da se, nakon što je nestalo interesa s njezine strane, nije baš tako lako predavao. Gavin se nasmiješio jednim od onih ubojitih, seksi osmijeha koji su u stanju sami skinuti ženi gaćice. Plave su mu oči zasjale od sirovog humora. Ah, dobro, pa tko sam ja da krivim čovjeka zbog toga? Tvoja sestra dovodi do poštene borbe svako biće u kojem kola vrela krv. Ako nije postao uhoda tijekom tog procesa, jer ja sam ipak jedini špiljar kojemu je to dopušteno s Emily, onda već vidim da ćemo provesti jednu ugodnu večer. Lisa se ponovno nasmijala, a Emily opet uzdahnula. Gavin je namignuo Emily i dodirivao joj uho usnama dok ju je pratio do Lisine kuće. - Znaš da ću se malo zabaviti s ovim tipom ako on krene u nekom krivom smjeru, to ti je valjda jasno? - Ti? - Emily ga je zaigrano upitala dok su ulazili u predvorje. Zatvorila je vrata i obujmila Gavinove obraze. - Ti nisi samo poznat kao uhoda. Došla sam do zaključka da si jedan od najvećih metnjakovića koje sam imala užitak zavoljeti. Nemoj samo biti previše grub prema njemu, u redu? Kad im je odložio prtljagu, Gavin je sagnuo glavu i poljubio Emilyne usne. - Pokušat ću. Ali ništa ti ne obećavam. Zakolutala je očima i provukla ruku kroz njegovu te ga odvela do kuhinje u kojoj je Phil sjedio naslonjen na radnu plohu dok je Emilyn šurjak pomagao Lisi da postavi stol. Kad je Phil opazio Emily, čitavo mu se lice ozarilo, a osmijeh mu je jasno pokazivao da je sretan što ju ponovno vidi. Emily je pogledala Gavina čiji je osmijeh pak ukazivao na to da će se sigurno malo zabaviti s Philom. Phil je krenuo ravno prema njoj i osmijeh mu je postao još širi. - Ma vidi nju, majušnu. Nisam imao pojma da ćeš doći sve dok mi Lisa nije rekla. Gavin je prislonio usta na Emilyno uho i prije no što je Phil stigao do njih kazao: - Majušnu? Pa koliko je tebi, dvanaest godina? Već mi dođe da ga odalamim po tintari. Molim te, samo mi reci da imam dopuštenje za to. Brzo ću to srediti. Kunem ti se Bogom, stvarno brzo. - On je devet godina stariji od mene - brzo mu je šapnula i lupnula ga u rebra... jako. Sad se Emily široko osmjehnula kad je začula Gavinovo


itekako čujno “uuf”. Pogledala ga je i ovog je puta ona njemu namignula. -

Budi fin. Gavin se protrljao po rebrima, glumio da ga jako boli par sekundi, a zatim se nasmijao. - Kako god ti kažeš... majušna. - Bok, Phile - obratila mu se Emily kad im je pristupio. - Pa, odlučili smo doći skoro u zadnji tren. Phil se nasmijao. - Evo one koja mi je pobjegla. Previše je vremena prošlo. A ti mi izgledaš prelijepo. Zapravo, zapanjuješ ljepotom. - Skrenuo je pogled s Emily na Gavina. - A tko nam je ovo? - Ovdje nam je dečko ove žene koja zapanjuje ljepotom. - Gavin mu je pružio ruku. Phil se rukovao i Gavin je osjetio da mu je stisak prilično mlak. Da. Ovoga bi bilo lako malo isprebijati. - Ja sam Gavin. Drago mi je. Emily mi je mnogo pričala o tebi. A uvijek je lijepo vidjeti uživo muškarce kojima je ona umaknula. Phil se odmaknuo, protrljao bradu i pažljivo promotrio Gavina. - Čudno. Tebe mi uopće nije spomenula kad smo se zadnji put čuli. - A to je bilo prije godinu i pol - izlanula je Emily zureći u Gavina koji je sad već suženih zjenica promatrao Phila. - Tad nisam ni s kim izlazila. - Točno. Točno - složio se Phil ne skidajući pogled s Gavina. Pretpostavljam da to sad ima smisla. Gavin nije bio nikakav šupak. Znao je da ga ovaj lik nastoji malo izbaciti iz takta. Zato je on sad odlučio da će s ovim naduvenkom odigrati istu igru. - Znao sam odmah da si pametan momak, Phile - rekao je Gavin mirno i položio ruku oko Emilyna struka. - Takve mogu opaziti odmah s kilometra. - Neki tvoj talent? - upitao je Phil. Gavin je uzdignuo obrvu, a podrugljiv mu je osmijeh zatitrao na usnama. - Jedan od mnogih. Pitaj Emily. Čini mi se da nju usrećuju... moji talenti. Prilično sam siguran da ju time mogu zadržati i da mi neće nikud pobjeći. Oh, Isuse. Da je Emily kojim slučajem imala nož, mogla bi rezati zrak koji se ispunio alfa-mužjačkom napetošću. - Hej, hej, hej. - Michael je prišao grupi, a njegov vedar glas bio je prava glazba za Emilyne uši.


Napetost se ispuhala poput balona, a Emily je uletjela u šurjakov zagrljaj nadajući se da će on unijeti malo ravnoteže u ovu poluužarenu atmosferu. Glasno je uzdahnula. - Hej, veliki brate. - Hej, sestrice. - Michael se nasmijao oslobađajući Emily svog medvjeđeg stiska. - Dobro mi izgledaš. - A nisi mi ni ti loš - rekla je Emily dok je osmijeh iz sekunde u sekundu postajao sve širi. Michael se lupnuo po trbuhu. - Sviđa ti se ovaj dodatan jastuk? Emily se zahihotala. - Obožavam ga. Michael se ponosno osmjehnuo i okrenuo prema Gavinu. - Hej, prijatelju. Drago mi je što se opet vidimo. Gavin je prihvatio Michaelovu ruku. - I meni je drago, stari. Kako si mi? - A znaš. Sve po starom. Samo mi budi pažljiv s ovom ovdje - rekao je trznuvši bradom prema Emily dok mu je na licu titrao osmijeh. - Ako dovoljno dugo ostanete zajedno i ona nauči kuhati, možda te pretvori u debelu hladetinu kako je njezina sestra napravila sa mnom. Gavin se zahihotao. - Prihvaćam sve što će mi doći od nje. Pa čak i zaštopane arterije. - Tako treba. - Michael je udario Gavina po ramenu. - A mi ćemo sad krenuti lagano sa zabavom. Kome se jede vrhunska hrana? Emily je osjetila kako joj krči u trbuhu, pa se čvrsto primila za Gavinovu ruku i krenula prema blagovaonici povlačeći njega za sobom. - Meni se jede. - Uzela je košaricu s kruhom s radne plohe i okrenula glavu prema Gavinu. - I ti si sad već spreman za klopu, ha? - Ovisi o tom što ću jesti - šapnuo joj je na uho zavodljivim glasom. Položio joj je slobodnu ruku oko struka i pritisnuo joj guzu zdjelicom. - Ako moja pretpostavka o tom kako da te se zadrži nije promašena, onda bih uživao u desertu na tvom tijelu nakon ručka. Emily je duboko udahnula dok je osjećala žmarce po svakom centimetru tijela, stala je i gledala kako Michael i Phil kreću prema blagovaonici. Phil nije skidao pogled s nje sve dok nije nestao iza ugla. Emily se okrenula i susrela s najseksi svjetloplavim očima koje su ikad podarene muškom licu. - Gavine Blake, sad me dobro slušaj. - Pogled joj se


oborio na sočne usne na kojima je titrao podrugljiv osmijeh pametnjakovića. Ugrizla se za usnu u pokušaju da ju zaboli pa da tako skrene pozornost s njega. Nije upalilo. Gavin joj se još više približio, a miris njegove kolonjske potpuno joj je sjebao planove. Bože, kako ga je željela. Jako. Srce joj se popelo u grlo dok joj je on nosom dodirivao kosu i prolazio kroz nju. Pokušala je disati. - Ne slušaš me. - Sav sam se pretvorio u uho, slatkice - rekao joj je tiho. - Pričaj mi. - Ti mi otežavaš - izustila je. I doista joj je otežavao zato što ju je sad rukom lagano milovao po vratu dok se upijao očima u njezine. - Otežavam ti da nešto kažeš? - Da, gade jedan. Otežavaš - šapnula je. Gavin se zahihotao. - Sviđa mi se kad postaneš nestašna. Nemaš pojma koliko me to napaljuje. Emily se htjela rastopiti u tom istom trenu, a potom je zavirila u blagovaonicu. Svi su već sjeli i čekali ih. Okrenula mu je leđa, a glas joj je postao malo ljutit. - Gavine, moram li te ja preklinjati da prestaneš? Gavin je zažmirio. - Želiš li me ti dovesti do toga da te uzmem baš ovdje u kuhinji? Odmahnula je glavom, spremna da joj učini baš to, a potom se nasmijala, uzela ga za ruku i još ga jednom povukla. Brzo su ušli u blagovaonicu, ali i komično kad je čula Gavinov snužden uzdah. Osjećala se loše, ali budući da je on bio gazda u prostoriji samom prisutnošću, onda joj je godila spoznaja da ipak ima neku moć nad njim. - Onda, Gavine, kako se ona ponašala tijekom leta? - upitao je Michael. Jesi li ju trebao omamiti nečim? Emily je zakolutala očima dok joj je Gavin primicao stolicu. - Ne, nije me trebao ničim omamiti. Gavin je sjeo na stolicu do nje i podrugljivo se nasmiješio, gurnuo ruku pod stol i položio ju na Emilyno bedro. Utiskivao je kružiće po njezinoj svilenoj suknji i nasmijao se kad je osjetio kako se vrpolji. - Smirio sam ju samo razgovorom. I moram priznati da mi je bilo lakše no što sam očekivao. - Dobro - rekao je Michael stavljajući sebi hrpu graška na tanjur.


- A pretpostavljam da je pomoglo i to što ste imali svoj privatan avion rekla je Lisa uzimajući zdjelu pirea. Kad je odgrabila malo, pružila ju je Emily. - Ja se userem od onih Boeinga 747. - Privatni avion? - Phil je šokirano blenuo s druge strane stola. - Jesi li to dobio na lutriji? Gavin se okrenuo prema Emily s lijenim osmijehom na licu. Ona se primaknula i poljubila ga u obraz. - Više sam puta dobila na lutriji - šapnula je. Gavin joj je stegnuo bedro, a osmijeh mu je postao još širi. Emily je odgrabila malo pirea na tanjur. Gledala je Gavina pitajući ga pogledom želi li on. Gavin je kimnuo i ona mu je odgrabila. - Ne, Phile, avion je Gavinov. A ti si, Lisa, u pravu. Bolje je od leta s Boeingom. Ali i ovako i onako, nalaziš se u zraku gdje ljudi jednostavno ne pripadaju. Mrzim to. Gavin i Michael zahihotali su se. - Sranje - ubacila se Lisa i ustala. - Pa što vas dvoje pijete? - upitala je gledajući Emily i Gavina. - Crno vino - odgovorila je Emily. - Hvala ti - rekao je Gavin. - Ja ću pivo ako imate. Lisa je kimnula i krenula brzo prema kuhinji. Phil se naslonio i prekrižio ruke. - Čovjek koji ima avion, pa pije pivo? Pomislio bih da će netko tko si može priuštiti takav luksuz ipak poželjeti nešto finije. Izgled ponekad stvarno vara. Emily je skrenula pogled s Gavina - čija se čeljust stezala - na Michaela čija je ruka s vilicom stala na samo par centimetara od usta. Nervozno je progutala pljuvačku stavljajući ruku preko Gavinove. U Gavinovim očima zasjao je interes zbog primjedbe ovog seronje, naslonio se i prekrižio ruke. - Nisam imao pojma da postoje pravila što bi trebali piti bogati, siromašni ili oni u sredini, Phile. Mene bi ipak zanimalo kako si došao do ovakvog mišljenja. Lisa se pojavila iz kuhinje i pružila Emily i Gavinu njihova pića. Gavin je odvrnuo čep s boce, naslonio se i požudno poljubio Emily u usta dok joj je pružao čep na dlan. Ostavio je Emily bez daha, a zatim je opet obratio pozornost na Phila. Gavin se smijuljio i nastavio gdje je stao. - Gdje


si pokupio te informacije? Iz Readers Digesta? Newsdaya? Možda iz nekog ženskog časopisa. - Gavin je dao vremena Philu da smisli odgovor na čitav niz pitanja, zatim se primaknuo Emily i šapnuo joj: - Proteklih nekoliko puta kad sam pio pivo, ostao sam ti dužan dati čep, zaboravio sam i ispričavam se. Položila mu je ruku na obraz i zurila mu u oči. - Volim te. A te pivske čepove volim toliko da to ne možeš ni pojmiti. Gavin je uzdignuo obrvu. - Je li? Iako imam jebenu hrpetinu novca, ti voliš moje čepove? Bi li moji čepovi trebali biti... profinjeniji? - Ne - rekla je u jednom dahu. - Savršeni su. - Jesi sigurna? - šapnuo je gledajući ju u lice. - Phil i njegova polućelava glava možda se neće složiti. - Phil je seronja, a ti si savršen - šapnula je i ona, omotala mu ruke oko vrata i primaknula ga k sebi za još jedan poljubac. Emily uopće nije bilo briga što ju definitivno svi za stolom promatraju, samo je uživala u njegovim usnama još nekoliko sekundi prije no što se odmaknula. Gavin joj je zurio u oči i rekao Udahni, a tad je ponovno ljutito pogledao Phila. - Ispričavam se zbog ovoga. Teško mi se kontrolirati kad je Emily u pitanju. Siguran sam da to razumiješ. Oh, čekaj. Ne možeš to razumjeti. Ipak ti je ona pobjegla. - Gavin mu je namignuo i podignuo vilicu. - Vraćam se na svoju temu. Izvor informacija za tako neobičnu pretpostavku ti je... kakav? Phil se promeškoljio i nakašljao. - Nema nikakvog izvora informacije. Mislim da se radi samo o pretpostavci. Lisa je iskolačila oči, očito zbunjena razgovorom koji se odvijao dok im je ona išla po piće. Emily se nasmiješila sestri i odmahnula glavom nastojeći suzbiti provalu smijeha duboko iz trbuha. - Pa to sam i mislio - rekao je Gavin prinoseći bocu neprofinjenog Budweisera ustima. - A čime se ti baviš u životu, Phile? Phil je namjestio kravatu i jasno se vidjelo po držanju tijela da mu je nelagodno. - Vlasnik sam jedne agencije za nekretnine.


Michael je sjeo odmah do Emily na vrhu stola, okrenuo je glavu prema njoj i tiho rekao: - Phil je kreten. Uvijek je bio i uvijek će biti. Ali trpim ga zato što volim tvoju sestru. - Emily je kimnula diveći se tomu kako Michael uvijek stavlja Lisine osjećaje ispred svojih. - A Gavin je jeben i opak lik. Sviđa mi se. Emily se blago nasmiješila i pogledala Gavina koji je izgledao kao da ne obraća nikakvu pozornost na Phila dok mu je ovaj detaljno objašnjavao kako je započeo s agencijom, znala je da mu je dosadan ovaj razgovor. Ponovno je pogledala Michaela. - Da, takav je on. Hvala ti. Sretna sam što odobravaš moj izbor. - A kako da ne odobrim? - Michael ju je blago udario po ruci. - Osim toga što mi je Lisa ispričala kako je jurnuo na Dillona zbog onoga što ti je učinio, ti sva sjajiš i ja ga poštujem stoga što te usrećio. Želim vam samo najbolje u životu. - Hvala ti, Michaele. - Emily se približila i utisnula mu poljubac u obraz. - Cijenim to. - Nema problema. Emily je uživala, dok su svi jeli, što ne mora slušati Phila kako pravi budalu od sebe, možda mu je Gavin pokazao gdje mu je mjesto ili jednostavno više nije htio pokušavati. Nestala je napetost s kojom je započela večer i zamijenio ju je smijeh. Svi su sad ugodno čavrljali dok su božićne pjesme odzvanjale prostorijom, a ukusni domaći kolači smještali im se u želucu. Kad je počistila stol i zadovoljno ispratila Phila te se oprostila s njim, Emily je pomogla Lisi u kuhinji dok su Gavin i Michael brbljali o tom tko će pobijediti na sutrašnjoj košarkaškoj utakmici. Gavin je ostao vjeran svojim njujorškim korijenima i pokazivao je sad Michaelu svoju stranu pametnjakovića te ga zezao da će New York Knicksi obrisati pod s Lakersima. Ne treba ni reći da su se njih dvojica složili oko toga da se ne slažu. Emily je već osjetila da joj se zijeva pa se odlučila otuširati prije kraja večeri. Ostavila je dvojicu muškaraca da uživaju u druženju i nasmijala se kad je čula da je Gavin nešto spomenuo o tom kako su njegovi Yankeesi razbili njezine Ptičice. Odvukla je prtljagu u gostinsku sobu, zatvorila vrata i odmahnula glavom sigurna da ju on nikad neće prestati zezati na taj račun. Podignula je torbu na krevet i pitala se koliko će ju još puta gnjaviti


tijekom iduće bejzbolske sezone. Bila je sigurna da se to neće moći ni izbrojiti. Nadala se samo da će se njezine Ptičice osvetiti i dodatno zasladiti gnjavažu koju će mu ona prirediti. Uživala je u dugom i toplom tuširanju, osušila je kosu ručnikom te odjenula meke pamučne gaćice i top. Kad je izišla iz kupaonice, nije samo vidjela Gavinovu odjeću razbacanu po krevetu već i širom otvorena vrata balkona. U sobu je ušao povjetarac i Emily je osjetila drhtaj duž kralježnice. Iako su bili u južnoj Kaliforniji, večeri ovdje uglavnom znaju biti hladnije. Uzela je deku s bračnog kreveta, omotala ju oko tijela i krenula prema balkonu. Gavin je sjedio na fotelji, gola je stopala oslonio na željeznu ogradu i pio je pivo u boksericama i majici dok je gledao valove koji su se kotrljali u daljini. Još jedan drhtaj, koji nije imao veze s hladnim zrakom, prošao je kroz Emily kad se on okrenuo. Pogledao ju je i plavim ju očima odmah dozvao k sebi. Na oštrim crtama lica sad mu se ogledala žudnja. Čudno. Više joj nije bilo prohladno. Gavin je odložio pivsku bocu na beton i spustio noge s ograde. Raširio je koljena, a osmijeh mu je bio spor i tako zamamno seksi. Emily mu se uvukla između butina i sjela na krilo. Leđima mu se oslonila na čvrsta prsa i prekrila im tijela dekom dok je svim osjetima odmah upijala sirovu vrelinu koja je isijavala iz njegova tijela. Gavin joj je odmaknuo kosu s ramena i spustio joj se usnama do vrata, a dah mu je bio vreo dok ju je lagano sisao. - Čekao sam te - šapnuo je hrapavim glasom koji je Emily govorio ono što je već znala. On će ju sad udahnuti. Omotao joj je ruke oko topa, prešao joj njima preko trbuha, zatim krenuo naviše sve dok joj nije obujmio grudi s obje ruke. - Voliš me ostaviti da malo čekam, ha? Emily je osjetila leptiriće u trbuhu, a tijelo joj je drhtalo pod njegovim dodirom. - Samo te tako mogu kontrolirati - izustila je uzdrhtalim glasom. Skoro ga je mogla čuti kako joj se smije uz lice. A definitivno je osjećala njegovu sve veću erekciju na guzi. Palcima je sporo dodirivao njezine nabrekle grudi. - Želiš li da te nastavim dirati? Emilyne bradavice bile su tvrde poput bisera i ona je izvila leđa uz njegova prsa. Ugrizla se za usnicu dok joj je on grickao rame. - Ostajemo


ovdje? - upitala je. Obratila je pozornost na plažu ispod njih na kojoj je gomila razularene i očito pijane mlađarije pripremala vatromet. - Mogli bi nas vidjeti, Gavine. - Ovdje je premračno. Neće vidjeti ništa - šapnuo je. Tih i sirov glas zavibrirao joj je po koži dok joj je on dirao bradavice. Blago ih je štipkao, lizao ju iza uha i prebacio joj top preko glave te ga spustio do njih. Svjež noćni zrak plesao je po Emilynim prsima. Nastojala je disati i misliti. U glavi jednostavno nije pronalazila riječi. - A sad mi odgovori na pitanje - šapnuo je ližući joj vrat jezikom. - Želiš li da te nastavim dodirivati? Željela ga je. Željela ga je očajnički. Sa svakim njegovim blagim dodirom osjećala je kako se steže u samoj srži, kako buja i preklinje da ga na bilo koji način osjeti u sebi. Gavin ju je ponovno štipnuo za bradavice i ona je tiho zastenjala. Žudnja je nadvladala u njoj moguću sramotu ako budu uhvaćeni na djelu i skršila svaku misao o tom da ovo ne smije dopustiti. Odjednom je postala itekako svjesna svog tijela i obrazi su joj se zacrvenjeli. - Da šapnula je. - Želim da me nastaviš dirati. - Reci mi gdje želiš da te diram, Emily pomazio glasom.

zapovijedio joj je i ujedno ju

- Pičkica - uspjela je izustiti. - Žao mi je. Nisam te čuo. Možeš li mi to ponoviti? - tiho je zarežao dok joj je s obje ruke prelazio po prsima. Bože dragi. Palio joj je kožu vršcima prstiju i oslobađao vrelinu duboko u njezinu trbuhu. - Moja pičkica - ponovila je nastojeći odstraniti ton preklinjanja iz glasa. - Želiš da diram tu lijepu pičkicu? - Zakačio je palce na njezine gaćice, a sirovost u njegovu tonu bila je puna tjelesne žudnje za mesom. - To želiš? - Da - zastenjala je i malo podignula guzu dok je on skidao hlače i gaćice i pustio ih da kliznu niz njezina bedra. Odbacila ih je nožnim prstima, a ubrzo je uslijedila i deka. Dovraga i s tim nedostatkom preklinjanja. Sad je to već prošla. I učinit će sve što on zatraži od nje. - Bože, Gavine, molim te. Molim te, diraj ju. - Ove su riječi zazvučale slatko i ukusno, poput čokoladom glaziranih jagoda.


Gavin joj je jednu ruku položio na trbuh, a drugom joj razmicao bedra i mogao je samo uzdahnuti kad je Emily zajecala prije no što ju je dodirnuo. Jebiga. Izluđivala ga je. Rastavljala ga je na komadiće. Poželio ju je raširiti. Stavi noge na rub stolice. Emily je učinila kako joj je rekao, osjetila je divlji puls u sebi i već ju je svu proželo očekivanje onoga što će tek doći. Nježno joj je uvukao dva prsta, a ona je zabacila glavu na njegovo rame dok je ruke instinktivno stavila iza sebe. Ukočila se boreći se protiv straha da ih netko ne opazi. Tiho je stenjala i prolazila mu prstima kroz kosu te ga čvrsto stiskala dok se gibala u ritmu s njegovim milovanjem. Čuli su zvuk valova koji je pronosio hladan noćni zrak, počeli su sve ubrzanije disati, a Emily se besramno nabijala jače na njegove prste. Mišići su joj se stegli uvlačeći ih sve dublje u sebe. Prelazila mu je usnama preko ramena, a Gavin je povukao ruku s njezina trbuha i položio ju na bujne i nabrekle grudi, a potom na vrat. Još se dublje uvukao u njezinu vrelinu. Emily je ostala bez daha dok joj je brzo kružio palcima po ovlaženom klitorisu i dok joj je tihim uzdasima te pohlepnim ustima proždirao meso uzbuđujući ju još više. Povukao ju je za vrat, prste je stalno uvlačio i izvlačio, a zatim joj je primaknuo lice i spojio usne s njezinima - Povuci ruke s moje kose i steži mi njima te prelijepe sise - zastenjao je ližući joj usne. Glas mu je bio tako sirov i pun žudnje da joj je tijelo uzdrhtalo. Te su joj riječi slatko kružile u glavi i ona je još jednom napravila ono što joj je on rekao. Podignula je ruke na grudi i držala ih u dlanovima par sekundi, a potom je počela dodirivati bradavice. Osjetila je sirovu i rastuću napetost u međunožju. Jahala je na svakom vrištećem valu žudnje koji su joj pružili njegovi prsti. Osjećala je grčeve i stezanja po čitavom tijelu te je bila sve opijenija. Iako je bila blizu, tako blizu, željela ga je odmah u sebi. Nije mogla čekati. Gavin kao da je predosjetio što ona želi pa je pomaknuo prste i ostavio njezinu vrelu i vlažnu pičkicu na čekanju. Mogla je već osjetiti kako joj se u grlu skupljaju riječi protesta, ali one su zamrle na usnama kad ju je on podignuo, položio joj jednu ruku pod guzu, a drugom povukao hlače i gaćice taman koliko je potrebno. Nije prošla ni sekunda, a već ju je gurnuo na sebe. Emily je oštro udahnula dok je osjećala kako glavićem prelazi preko njezina natečenog mesa i to ju je ugodno izgaranje gotovo dovelo do svršavanja. Iskolačila je oči. Još ju je uvijek šokiralo to gdje se nalaze, ali


njegovi uzdasi i teško disanje činili su rizik od mogućeg hvatanja na djelu opravdanim i vrijednim. Bio je vreo i tvrd, čist, sirov, divlji i opojan alfamužjak. Ispunio ju je. Obilježio kao svoju. Slomio ju je i ovladao njome. Doveo ju je do kraja punog kruga od žene koja je bila do žene koja će tek postati. Žene kojoj je suđeno da bude s njim. - Jebote - Gavin je izustio napetim glasom. Zario joj je prste u kukove, a u njem je gotovo eksplodirao pritisak i potreba koja mu se nakupljala tijekom čitavog dana dok mu se Emily snažno nabijala na bolan kurac. Mišići su mu poskakivali i trzali se. Prinio joj je prste koji su bili u njoj. - Okusi se. Želim da poližeš vlastitu slatkoću s mojih prstiju. I ona je to učinila. Svaki je prst polizala pažljivošću koju mu nikad prije nije pokazala. Gavin je bio toliko opčinjen njome da je osjetio vrtoglavicu kad mu je omotala ruku oko struka ližući i palucajući jezikom po njegovim prstima. - Gavine, reci mi koliko ti je sladak okus moje pičke. - Zahtjev joj se jednostavno oteo s usana dok mu je odmicala prste i sama se pomicala rukama unaprijed na njegova koljena kako bi uhvatila bolju ravnotežu. Sve se brže pomicala gore-dolje. - Kaži mi. Sranje. Gavin bi se mogao zakleti da mu je tu kraj. Jednom joj je rukom stezao kosu, a drugu joj je položio na struk pomičući joj tijelo opakim ubodima gore i dolje duž kurca. - Kao da se samo nebo omotalo oko mene. Jebeno nebo. - Tako je i bilo. Mek baršun preko tvrdog čelika. Gavinu su se jaja gotovo popela do trbuha od njezine uske i glatke vreline. Poželio je svo sjeme izliti u nju. Ali se ipak odlučio na čekanje. Htio je uvijek da ona bude prva, pa je pomaknuo ruku s kose na klitoris i počeo ju snažno i brzo trljati. Jebote. Emily je dahtala i mišići su joj se stezali divlje se omatajući oko njega tako da on više nije bio siguran u to hoće li moći izdržati. Oboje ih je spasila kad mu se izvila tijelom uz prsa dok se gibala u nekom seksi i senzualnom ritmu. Ipak, to je još više nadražilo Gavinove već prenadražene osjete zato što je sad u potpunosti mogao osjetiti njezinu srž te svaki trzaj kukova dok mu je kružila oko kurca. - Isuse Kriste - zastenjao je pomičući dlan sa struka na njezina prsa. Obujmio ih je i stegnuo. Drugom je rukom održavao stalan pritisak na njezinu klitorisu, milovao je i draškao natečeni pupoljak. - Tako je, mala. Jebi me sporo. Fino i sporo. Daj da osjetim svaki dio tebe.


Emily je udahnula tako napaljena i preplavljena osjetima. - Molim te, nemoj me prestati trljati - šapnula je molećivo podižući ruke i preplećući prste u njegovoj kosi. Bože. Usta koja je osjećala na ramenu, ruka koja se poigravala s njezinim grudima i druga koja joj je trljala klitoris, sve je to dovelo Emily do samog ruba. Zastenjala je oblizujući usne. - Molim te, Gavine. Gavin je neumoljivo, neoprostivo i bez stajanja propeo kukove i ispunio Emily u potpunosti. Osjetila je bolan užitak u tijelu, više nije disala, mislila niti se brinula o tom hoće li ih netko opaziti. Sve je eksplodiralo i pružilo joj tako jako, duboko i opako moćno olakšanje da je pomislila kako će potpuno pošandrcati. Viknula mu je ime, a glas joj je odjeknuo snažnije no što je očekivala, ali ona si nije mogla pomoći. Bilo je to jebeno blaženstvo. On je bio jebeno blaženstvo. Grčevi su joj razdirali svaki mišić dok joj je on prelazio rukom preko usta. Tu ju je i zaustavio dok je ona osjetila njegov orgazam i vrelo, svilenkasto sjeme koje je ulazilo u nju. Tijelo mu se ukočilo i divlje podrhtavalo ispod njezina dok je ubrzano i grubo disao uz njezino uho. Još je osjećala valove užitka u tijelu koje je postalo mlitavo poput mokre krpe i Emilyno se disanje sad usporilo dok se ona nalazila izgubljena u strastvenoj izmaglici. Okrenula je glavu ustranu i spojila usne s Gavinovima. On ju je dugo ljubio strastveno i silovito dok je uzdisao i dlanovima joj obuhvaćao grudi. Gavin se potpuno istrošio i zasitio, pa je uzeo deku i pokrio Emilyno golo tijelo. Odmaknuo joj je dugu i vlažnu kosu s golih ramena i blago joj prešao usnama preko vrata. - Volim te, Emily, i moraš znati da nema te osobe na svijetu s kojom bih radije bio ovdje nego s tobom. Emily se okrenula i pogledala ga u oči. U njima je opazila toliko strasti i posvećenosti da joj je srce skoro prepuklo. Ljubila ga je silinom koja je graničila s opsesijom zahvalna zbog toga što su im se putovi ponovno ukrstili. Iz njega je izvlačila snagu za koju je mislila da ne postoji u njoj. Sva je cvala kad bi on bio u blizini. Držao je njezin život u svojim rukama i bio joj je poput ulja na vatru koja je samo čekala da plane. Emily je sporo prekinula poljubac, okrenula se iza sebe i primila na sebe toplinu Gavinovih ruku omotanih oko nje. Skrenula je pogled s vedrog neba prepunog zvijezda na mračne valove koje je posrebrio sjaj mjesečine. Emily je zadovoljno uzdahnula, u duši je osjećala toplinu zbog ljubavi za koju je znala da ju ne može pronaći ni s kim osim njega. Znala je da će sutra


biti teško, ali isto je tako znala da bi ovo mogao biti jedan od najslađih Božića dosad. Kad ju je Gavin još više približio sebi, bila je prilično sigurna da je u pravu.


10. ZAOKRET

E

mily se probudila kad je osjetila na licu sunce koje se probijalo kroz rolete i njoj se nije baš svidjela ta vrućina kad je uzela u obzir to da su ona i Gavin ostali budni do sitnih sati. Položila mu je glavu na prsa i slušala njegovo mirno disanje koje je i nju umirivalo. Ali nije dugo potrajalo. U Emilynoj glavi pojavile su se neke neželjene misli, baš kao što je bilo neželjeno i ovo rano jutarnje buđenje. Sjetila se prošlog Božića i dana koji je provela u bolnici do umiruće majke, i to joj je gotovo izbilo sav zrak iz pluća. I Dillon joj je još uvijek bio u mislima te joj dodatno nadraživao želudac. Podignula je glavu i pogledala Gavinovo prelijepo lice te bila više nego zahvala što ga ima. Iako se osjećala onako sretnom kako ne pamti, raspoloženje joj se promijenilo kad je osjetila da joj se praznina usidrila u dnu trbuha. Nije se htjela osvrtati iza sebe, ali duhovi prošlosti neće joj dati da krene naprijed. Nad njom se poput mračne oluje nadvila bol zbog majke te donijela sa sobom oblak tuge. Emily je pokušala umaknuti očaju koji ju je počeo stezati, pa je ustala iz kreveta. Žudnja za majkom pratila ju je sa svakim tihim korakom kojim je prelazila preko hladnog drvenog poda. Zadrhtala je kad se uhvatila za kvaku, nastojala je biti pažljiva da ne probudi Gavina dok otvara i zatvara vrata. Bilo je tek petnaest do osam i ukućani se još nisu probudili. Emily je ostala sama sa svojim mislima jer se nije čulo ni zvuka ni pokreta. Krenula je odmah prema božićnoj jelki. Pogledala je nekoliko ukrasa koje su ona i Lisa izradile za majku dok su još bile djevojčice - papirnate anđele nalijepljene na štipaljke te srebrne, crvene i zlatne sobove s njihovim istaknutim imenima i sve joj je to dozvalo uspomene. Emily je prelazila prstima preko izblijedjelih ostataka prošlosti dok su joj se suze skupljale u očima. Progutala je pljuvačku i tijelo joj se odmah streslo, a srce skoro slomilo. Zar je već prošla godina dana kako joj u životu nema jedinog roditelja kojeg je znala? Jedinog roditelja koji joj je podjednako


pružao ljubav i ludost? U ušima joj je odjekivao majčin glas dok se nastojala pribrati. Emily nije čula Gavina kako ulazi u prostoriju, ali nije ni morala. U zraku je osjetila njegovu umirujuću prisutnost. Prišao joj je s leđa i omotao ruke oko nje dok je ona brisala jednu odbjeglu suzu s obraza. Još je uvijek zurila u ukrase, odmahnula je glavom i duboko udahnula. - Kako da se napokon oprostim s njom? Gavin ju je nježno poljubio u tjeme i bez riječi ju uhvatio za ruku i poveo natrag prema sobi. Zbunjenost joj se uvukla u glavu dok ga je promatrala kako podiže svoju prtljagu na krevet. Kad je otvorio torbu i izvukao iz nje malu crnu baršunastu kutijicu, sjeo je na krevet i dao Emily znak da mu se pridruži. Kad mu je prišla, on ju je promatrao pogledom nježnim od brige. Još ju je jednom uhvatio za ruku i položio ju na svoje krilo. Ona je oslonila leđa na njegova gola prsa, a on joj je odmaknuo kosu s ramena. - Ne opraštaš se s njom, mala - šapnuo joj je dok joj je stavljao oko vrata dijamantnu ovalnu ogrlicu. - Stoj uz nju i drži se nje čitavim svojim bićem. Vodi ju kroz svaki radostan trenutak u tvojoj prelijepoj budućnosti. Kroz tvoja postignuća. Kroz prvi pogled u oči tvoje djece. Općenito kroz svoj život. Kreni prema zvijezdama misleći na nju. I ona će biti tamo i gledati te. Oprosti joj za greške koje je pravila dok si odrastala i za loša vremena kroz koja ste prolazili, a osloni se na svaku mudru riječ koju ti je kazala. Ali nikad se ne opraštaj s njom. Nikad. Ona ne bi htjela da se s njom zauvijek oprostiš. Emily je rasklopila medaljon na ogrlici i ostala bez daha. Gledala je fotografiju vlastite majke dok je bila tinejdžerica. Sa suncem u tamnoj kosi i osmijehom koji još jače ističe toplu i bezbrižnu auru kakvu je imala samo u mladosti, Emily je pomislila da je ovo najsretnija slika majke kakvu pamti. Emily je zašmrcala i još je više suza kanulo. Ipak, ove je suze potaknuo muškarac koji još nije ni počeo shvaćati koliko joj je puta ispunio prazninu u srcu. Emily se okrenula, omotala mu se oko struka i pogledala ga u oči. Osjećaji koji su se kovitlali iza njih prikovali su ju za mjesto. Osjetila je strahopoštovanje što je on njezin. - Bože moj, jesi li ti uopće stvaran? šapnula je. I on je nju gledao u oči, a na usnama mu se pojavio tugaljiv osmijeh. Mislim da jesam.


- Zbog tebe se osjećam kao da sam u snu - priznala je Emily polažući mu ruke oko vrata. - Kao da mjesečarim, a da toga nisam ni svjesna. - Emily je nastavila promatrati čistog, iskrenog i nesebičnog muškarca ispred sebe i sva se pogubila od činjenica da je on doista stvaran. - Samo mogu sklopiti oči i... vjerovati tebi. Ti si boja na mojem crnom platnu, svjetlo u mojoj tami, zrak u mojim plućima, a ja sam te skoro napustila. Skoro sam nas izbrisala, kao da se ništa nije dogodilo. Ne mogu ni zamisliti da sad nisi ovdje sa mnom. Molim te, reci mi da znaš koliko te volim, Gavine. Moram to sad čuti. Molim te. Gavin je progutao pljuvačku dok su ga obuzimali sve snažniji osjećaji. On je bio njezino vlasništvo, umom, tijelom i dušom. Riječi. Bože, nedostajalo mu je riječi da joj iskaže koliko ju voli. Čak i da je pronašao te riječi, kako bi joj mogao dati do znanja kako on zna koliko je toga ona stavila na kocku i riskirala zbog njega? Riječi nisu bile prikladne za ovaj trenutak i Gavin je to znao. Približio je usne njezinima i nježno ju poljubio. Poljubio ju je onako kako ju je trebao poljubiti prvi muškarac kojemu je bilo dopušteno osjetiti njezino tijelo. Poljubio ju je u nadi da će ukloniti svaki nadgrobni spomenik tuge koji je zauzeo prostor u njezinu srcu. Htio je izbrisati svaki mučan trenutak i izopačenu uspomenu kojoj su svjedočile njezine oči i zato ju je još jače zagrlio nastojeći ju zaštititi od demona s kojima je znao da se sad bori. Emily se polako odmaknula u tišini u kojoj se moglo čuti samo kucanje njihovih srca. Nestalo joj je težine u prsima i ona ju više nije gušila ni cijedila snagu iz nje. Gavin joj je prošao rukama kroz valovitu kosu i blago se nasmiješio. Sretan ti prvi Božić. - Sretan ti prvi Božić - šapnula je Emily i još ga jednom poljubila u usne. Poslije se odmaknula od njega. Skočila je na noge, prošetala preko sobe i počela prekopavati po torbi. Izvukla je bijelu vrećicu i vragolasto uzdignula obrvu. - Sad je red na meni da ti predam darove, ali upozoravam te da svaki od njih trebaš početi koristiti odmah. I Gavin je uzvratio vragolastim uzdizanjem obrve, prošao je rukom kroz razbarušenu kosu, oslonio se na uzglavlje i široko se osmjehnuo. - Da nema možda među tim darovima tvog crnog čipkastog kompleta, dvije baterije i tvojih šmeksi nogu koje se nekontrolirano trzaju oko moje glave?


Emily je iskolačila oči i glasno se nasmijala. Ali stvarno je izgledao zgodan dok ju je čekao bez košulje na sebi. Progutala je pljuvačku i iznenada postala svjesna onog osjećaja u međunožju. Sav joj je humor nestao s lica dok se polako penjala na krevet. Vrećicu je držala u jednoj ruci, a drugom mu je polako počela spuštati bokserice. Ljubila ga je po kuku prateći obrise njegove veličanstvene tetovaže sve do lijevoga grudnog koša. Udisala je čisto zadovoljstvo dok je prelazila usnama preko svakog slatkog vrška i udubine njegovih savršeno oblikovanih trbušnjaka. Osjetila je kako se Gavin ukočio i kako su mu se mišići napeli. Gurnuo joj je ruke u kosu dok se ona nadvijala nad njim i polako mu draškala jezikom rub krila one tetovirane zvijeri zlokobnog izgleda. Unatoč zlobnoj pojavi, njoj je imala okus na najslađu slatku vunu. Emily ga je pogledala u oči, a seksualna silina te svjetloplave boje šokirala joj je čitavo tijelo. Nasmijala se. - Nisi mi uopće spominjao ovu posebnu tetovažu. Gavin je zažmirio i iz usta mu se nesvjesno oteo uzdah. - Iskreno, zar me sad stvarno misliš ispitivati o tom kad si mi već žudno polizala svaki dio tijela? - Molim? - zahihotala se Emily omatajući mu noge oko struka. Oborila je pogled prema njemu i namrštila se. - Želim znati. Ispričao si mi zašto si se tetovirao i kad, ali mi nisi rekao zašto si odabrao zmaja. Gavin nije skidao pogled s njezinih usana i podrugljivo se nasmijao. Odabrao sam zmaja zato što sam znao da žene nikad... nikad... nikad neće moći odoljeti, a da ga ne poližu. Emily ga je zaigrano lupila po ruci. - Gade jedan. Hoćeš mi reći da nisam prva koja ga je polizala? - Gavin joj je brzim pokretom položio ruku iza struka i prevrnuo ju na leđa. Emily je uzdahnula, a srce joj je skoro stalo dok se on nadvijao nad nju i nježno joj prelazio usnama preko njezinih. Oh, Bože moj - uzdahnula je. - Bila sam u pravu. Ti si lud. - A ti me hoćeš dotući tim svojim pitanjima - odvratio je Gavin grickajući joj donju usnicu. Ona je već primijetila da on to voli raditi. - U mojoj ti prisutnosti nije dopušteno kazati riječ “polizati”. Shvaćate li, gospođice Cooper?


Ovaj ju je zahtjev dodirnuo poput milovanja, ali ona ga je ipak odlučila malo izazivati. Uzdignula je obrvu, a na usnama joj se pojavio podrugljiv osmijeh. - Poliži... me... špiljaru. Gavin je iskolačio oči čim joj je zavukao ruku pod top. Emily je zacičala koprcajući se u njegovu zagrljaju. Odmaknula mu je ruku sa svojih grudi. Gavine! Ne, želim da otvoriš darove. - Dogovoreno - odgovorio je i očajnički uzdahnuo. - Sad sam već uvjeren da me uistinu nastojiš dotući. Mislio sam da dobro igram igru. Gdje sam onda to pogriješio? Emily se još jednom zahihotala. - Ti nikad ne možeš pogriješiti, a kunem ti se da ću ti se poslije odužiti. Gavin se osmjehnuo, odmahnuo glavom i uzdahnuo. Ona se izvukla ispod njega kad ga je poljubila u obraz i sjela mu u krilo kad je prekrižio noge. Emily je tražila torbicu koja se izgubila među svim izgužvanim dekama, nasmijala se i izvukla malu omotnicu. - Evo ga. Ovo je nešto što ćeš morati koristiti do kraja života. Gavin je pogledao omotnicu. Na prednjoj strani stajalo je napisano Emilynim rukopisom: Istražuj svoje snove, još imaš vremena.

Gavin se nasmiješio, izvukao tanku karticu i vidio da mu je Emily kupila doživotnu pretplatu na Architectural Digest. Tad je i on shvatio da se ona sjeća stvari koje joj je pričao. Gavin je oborio glavu omotavši joj ruke oko struka i utisnuo joj nježan poljubac na usne. - Bila bi sretna sa mnom da sam arhitekt? - Bila bih sretna i da skupljaš smeće s ceste ako je to ono što želiš raditi.

- Stvarno? - Znao je da Emily nije s njim zbog novca, ali ga je njezin odgovor ipak donekle šokirao. Većina, ako ne i sve žene koje je upoznao, rekle bi mu da zabije te snove u guzicu ako s njima ne može doći do milijuna koje zarađuje s Blake Industriesom. Bilo mu je toplo oko srca, iako se nikad ne bi odlučio za karijeru radnika u čistoći. Pronašao je ženu koja bi ga prihvaćala bez obzira na okolnosti u kojima bi se našao.


- Naravno - odgovorila je Emily prebacujući mu ruke oko vrata. Zadirkujuć osmijeh pojavio joj se na usnama. - I mislim da bi bio vraški zgodan u onoj uniformi. - Ah, uvijek neki skriven motiv. - Gavin ju je poljubio u čelo. Nasmijala se, a crte na njegovu licu razblažile su se i umekšale dok je gledao u nju. Hvala ti. Baš mi se sviđa. - Ne. Hvala tebi - šapnula mu je na usne. Odmaknula mu je jednu ruku s vrata, uvukla ju u torbicu i izvukla jednu kutijicu. - Imam još darova za tebe. Ovaj se na neki čudan način slaže s pretplatom. Gavin se nasmijao i počeo ga odmotavati. Kad je skinuo crven ukrasni papir, opazio je crnu kutijicu s ugraviranim natpisom Patek Phillipe Calatrava. Gavin je ostao šokiran jer je satove poznavao odlično kao i automobile, pa je znao da ispred sebe ima jedan veoma skup sat. Sumnje su mu se obistinile kad je otvorio kutiju. Sat obrubljen zlatom bio je izvanredan i Gavin je lako mogao zamisliti sebe s nečim takvim na ruci. Prešao je prstima preko mekog crnog kožnog remena i očima upijao suvremen i fin švicarski dizajn. Breguet koji je sad nosio na ruci opteretio mu je račun za solidnih dvjesto šezdeset tisuća dolara, a ovaj Patek Phillipe Calatrava sigurno je koštao Emily više od dvadeset pet tisuća dolara. Emily se nasmijala i pružila mu drugu karticu na kojoj je stajalo napisano: Ne dopusti da ti vrijeme istekne A da pritom ne radiš ono što istinski voliš.

Sad je shvatio na koji se način ta dva dara nadopunjuju. Gavin joj je rukama obujmio obraze i nježno ju poljubio u usne. - Hvala ti - šapnuo je i pomilovao ju po kosi. Emily se nasmijala, a Gavin se nije mogao ne pitati kako je uspjela kupiti takav sat. - Jesi li malo načela sredstva koja sam ti položio na bankovni račun da mi ovo kupiš? - upitao ju je i pažljivo promatrao. Iako se svađala s njim oko polaganja bilo kakvih novaca na njezin račun, njemu je zadnja stvar na pameti bila da ona troši te novce na njega. - Rekao sam ti da mi ništa ne kupuješ od tih novaca. Emily je zakolutala očima. - Sviđa li ti se? - Naravno da mi se sviđa. Obožavam ga. Ali, Emily, ja ne želim da ovako trošiš novce na mene.


Emily je uzdahnula i ponovno zakolutala očima. On joj se približio licem i njezin je izraz postao vraški ozbiljan. - Gavine. Kao prvo, nisam se poslužila novcima koje si mi položio na račun. Imam i svojih novaca i nešto od toga iskoristila sam da ti kupim poklone. - Emily. Iako možeš dobiti napojnice radeći kao konobarica, ja čisto sumnjam da ti plaća učiteljice na zamjeni može dopustiti ovakav trošak. Emily se odmaknula i uzdignula obrvu. - Baš ti hvala na komplimentu. Gavin ju je primaknuo k sebi i zagladio joj kosu iza uha. - Mala, znaš da nisam tako mislio. Ali ipak. Imam neku ideju koliko je ovo koštalo. Ako se nisi poslužila onim što sam ti ja dao, kako si onda mogla priuštiti ovo? - Dillon... Ovoga se puta Gavin odmaknuo u šoku. - Molim?

- Hoćeš li me pustiti da dovršim, špiljaru? Gavin je kimnuo ne skidajući pogled s nje. Sporo je izgovarao riječi: - Da. Slušam te. - Zahvaljujem - rekla je Emily prolazeći mu rukama kroz kosu u nastojanju da ga smiri. - Dillon je uzeo novac od majčine police osiguranja i rasporedio ga u razne fondove. Kad sam otkazala vjenčanje, malo sam se pozabavila i svojim financijama. Skinula sam svoje ime s nekoliko kreditnih kartica koje su nam bile zajedničke i odvojila svoje račune od njegovih. Prebacila sam ih na jednog brokera kojeg mi je Trevor predložio. Dillon zna kako s bankovnim računima i recimo samo to da je to možda jedini kompliment koji mu mogu udijeliti. Novac mi se za godinu dana skoro utrostručio. S jednog od tih računa uzela sam mali zajam i kupila ti sat. Ponavljam, svojim novcem. Ne onim koji si mi ti dao. Zadovoljan? - Zadovoljan? - Gavin je ponovio poput papige i približio ju k sebi. Zadovoljan sam što mi je voljena žena bila toliko pametna da svoje fondove istrgne iz ruku i kontrole svog usranog bivšeg. - Gavin joj je prelazio rukom po leđima i dodirivao joj čeljust usnama. - Ali nisam zadovoljan što je nešto od toga potrošila na svog trenutnog, šarmantnog i seksi dečka koji joj je već rekao da ne troši mnogo na njega. Emily se nasmijala. - Oh, sad si odjednom postao šarmantan i seksi? - Znaš da je tako. - Gavin se nasmijao i namignuo joj. Kad je zamijenio sat koji je nosio onim koji mu je Emily kupila, Gavinove su se crte lica


umekšale. - Stvarno, Emily. Ovo neka ti bude zadnje veliko trošenje novca na mene, u redu? Sve što meni treba sjedi mi sad ovdje u krilu. Emily je uzdahnula i uzela zadnji dar iz torbe. - Vidjet ćemo. A sad. Ovo je dar na kojem stvarno inzistiram da ga odmah počneš nositi. Gavin ju je sumnjičavo pogledao te razvezao crvenu mašnu s predmeta koji mu je izgledao poput kutije s odjećom. - Izraz na tvom licu govori mi da se radi o nekoj osveti. - Slatko, slatko, gospodine Blake, dobro me poznaješ - prela je kao mačka i prebacila mu ruku oko vrata. Gavin je još jednom odmahnuo glavom i nasmijao se, a potom je sporo, doista sporo, uklonio zelen ukrasni papir s kutije. Zastao je i pogledao Emily. Opazio je da ona već postaje nestrpljiva. Zahihotao se kad je strgnuo ostatak papira s kutije i otvorio ju. Emily je izvukla žarko žut odjevni predmet prije no što je on imao prilike pogledati što je unutra. Ona je držala taj predmet smotan na svom krilu. Oh, i smijala se. Baš glasno. - Što je to? - upitao ju je Gavin ne uspijevajući se suzdržati od smijeha. Emily se sad prestala smijati, nakašljala se i dala sve od sebe da izgleda što ozbiljnije. - Stvarno se nadam da će ti se svidjeti. - Zatreptala je trepavicama i prinijela prsima majicu s kapuljačom Los Angeles Lakersa. Znam da će Michael uživati u tom što ćeš ju nositi tijekom današnje utakmice. Gavin je odmahnuo glavom. - Ne. Nema šanse. - Ima šanse - odvratila je Emily. - Nema šanse. Emily se namrštila. - Ima šanse. - Nema. Volim te, ali ovo neću nositi ispred Michaela. Osim toga, zagrižen sam navijač New Yorka. Ponio sam majicu Knicksa sa sobom. Emily je uzdahnula, nabrala obrve i još se jače namrštila. Znala je kako će ovo riješiti s njim. - Znaš, vodila sam se mnogim razlozima kad sam ti odabrala taj dar. - Siguran sam da jesi - priznao je Gavin kružeći rukama oko njezina struka. - Jedan je od tih i moje poniženje.


Emily se nasmijala. - Ne, to nije kupljeno isključivo da te se ponizi. Ali uzmimo i to u obzir budući da si me natjerao da se šetkam s onom groznom majicom Yankeesa. - Teško možemo govoriti o Yankeesima kao groznima - odgovorio je jednostavno i nasmiješio se. - I nemojmo zaboraviti da si se u tom šetkala u punoj privatnosti mog doma te da te nitko drugi na svijetu osim mene nije gledao. - Da, to je istina. Ali, ja... pa, sviđaju mi se momci u žutom. - Emily se pomaknula. Omotala mu je ruke oko vrata i pobrinula se da malo zanjiše kukovima dok to radi. Ah, da. Već mu je postajao krut. - Nešto me u toj boji... navlaži. Gavin se ugrizao za usnu i pogledao Emily. - Kako samo sereš. - Oh, ne, gospodine Blake, stvarno se ne radi o tom. Gledat ću te kako to nosiš i uživati malo u patnji kroz koju ćeš morati proći, ali će ti se kod mene sigurno isplatiti svi napori. Gavin joj je prešao rukom po leđima i spleo joj prste u kosi samo ju malčice povlačeći. Gavin je jasno vidio njezin predivan vrat na samo nekoliko centimetara od svojih usana i iskoristio je priliku za uživanje. Prešao joj je usnama preko ključne kosti dok joj je sve jače potezao kosu. Stvorio sam ženu koja misli da će me pobjeđivati seksom. Emily se prepustila nježnom grickanju ramena i laganom sisanju vrata i sad više nije bila sigurna u to koga ona to nastoji prevariti. Povukla se u kut i nije imala nikakvu namjeru izići iz njega. - Djeluje li? - zastenjala je umjesto pitanja. - Moguće - odgovorio je prebacujući joj polako top preko glave. Odbacio ga je na krevet i ponovno uronio rukom u njezinu meku kosu. Drugu joj je položio na grudi. Grickao joj je bradavicu gledajući ju pravo u oči. Iz Emilyna se grla oteo još jedan jecaj i Gavin je sad znao da ju pobjeđuje na njezinu vlastitom terenu. - Mislite li se potruditi da danas odjenem ovu majicu, gospođice Cooper? Da. Potpuno se povukla u kut. Emily je izgubila bitku. A zapravo i nije jer je do jutarnjih sati više puta osjetila bolno osvježenje u božićnim darovima koje joj je njezin dečko priuštio, a unaprijed se veselila tomu što će ga ostatak dana gledati u toj groznoj žutoj majici.


Iz zvučnika u dnevnom boravku odjekivao je glas Brende Lee koja je pjevala “Rocking Around the Christmas Tree”. Michael i Gavin spremali su se sjesti i pogledati bejzbolsku utakmicu, a Emily se hihotala dok je Lisa trzala kukovima uz nju prateći ritam dok su njih dvije dovršavale tijesto za kolače. Emily je položila sitnu čokoladnu kuglicu na papir i ubacila posudu u već zagrijanu pećnicu. - Sjećaš li se koliko je mama voljela ovu pjesmu? - Lisa je vedro rekla dok je izvlačila pitu iz hladnjaka koja će poslije biti ispunjena domaćim nadjevom od jabuke. - Bože, baš ju je bilo zabavno gledati dok je plesala na ovo. Voljela je Božić. Blag se osmijeh pojavio na Emilynu licu od ove gorko-slatke uspomene. Odvrnula je slavinu i stavila ruke pod toplu vodu. - Da. Stvarno je voljela Božić. Lisa je položila pitu na radnu plohu i još jednom lupnula Emily kukom u ritmu glazbe. Emily je uzdahnula uživajući u vedrom raspoloženju kojim je sestra obogatila ovaj trenutak. To ju ipak nije iznenadilo. Lisa joj je, na određen način, zamijenila majku dok je ova još bila živa i uvijek se pobrinula za to da Emily ništa ne nedostaje. Od pomaganja oko domaćeg rada do prvih šminkanja kad je već stasala, Lisa je dobrovoljno preuzela ulogu u kojoj se našla nakon što im je otac otišao. I nijednom nije s gorčinom mahala svojim obavezama ispred Emilyna lica. Kad su nastupili dugi dani i noći bez majke koja je ili radila dokasno konobareći da donese hranu na stol ili provodila vrijeme vani s nekim svojim novim dečkom, Lisa je održavala određenu razinu stalnosti u Emilynu životu. Smirenosti. Stalnog osjećaja mira. Emily je stajala s kuhinjskom krpom u ruci, a u njoj se pojavio određen osjećaj neprijateljstva prema majci dok se počinjala pitati zašto je dopustila sebi da ju majčine riječi tako dugo vežu za Dillona. Istina, majka nije dovoljno dugo poživjela da vidi u što se Dillon pretvorio. Patricia Cooper, prije posljednjeg udaha, napustila je ovu zemlju misleći da joj je najmlađu kćerku oborio s nogu istinski vitez u sjajnom oklopu. Emily je bila prilično sigurna da bi joj majka savjetovala da ga se riješi da je kojim slučajem mogla svjedočiti njegovoj promjeni. Ali ipak je Lisa ostala ta majčinska snaga u


njezinu životu i ona je tijekom dugih razgovora uvijek upućivala Emily na njegove pogreške i to da bi trebala otići. Svi su znaci bili tu. Većina ljudi koja ju je poznavala mahala joj je u svim pravcima zastavicama upozorenja. A ona ih je ipak zanemarila. Pričala je nekoliko puta sa savjetnicom nakon što je napustila Dillona i ona joj je rekla da se oslonila na Dillona nakon majčine smrti zato što je postala nekakva osoba koja više zapravo ne postoji. On je upoznao dušu kakvu nijedan drugi muškarac poslije neće moći upoznati. Na neki se način oslanjala na majku oslanjajući se na njega. Oslanjala se na vlastitu prošlost. Iako je ta prošlost bila oslikana mrljama tuge, ona je još uvijek bila poznata i razumljiva. Bila je ujedno hladna i topla, mračna, ali i ispunjena jarkim svjetlom kakvo više neće doživjeti. Bilo je to nešto što je zauvijek... nestalo. Dok je Emily brisala ruke, uvukle su joj se u misli jutrošnje Gavinove riječi. Ona ne mora samo oprostiti majci zbog grešaka koje je ona napravila, nego mora oprostiti i samoj sebi. I upravo je to učinila tih sekundi u sestrinoj kuhinji baš u ovo kasno božićno popodne. Iako je znala da nikad neće u cijelosti razumjeti majku ni kako je to ona krenula njezinim stopama, Emily je posegnula u vlastito srce i iz njega otrgnula posljednji tračak negativnosti koji je čuvala prema sebi i prema majci. - Hej, malo si mi se izgubila. - Lisin nježan glas prizvao je Emily k svijesti. Položila je ruku na Emilyn obraz i blago joj se osmjehnula. - Jesi dobro? Emily nije odgovorila dok se približavala zagrliti sestru. Lisa ju je čvrsto stegnula, kao da je osjećala kroz što Emily sad prolazi. Njezin utješan stisak preplavio je Emily ljubavlju kao i uvijek. - Uh-oh. Prekinuli smo pravi sestrinski trenutak - zahihotao se Michael dok su on i Gavin ulazili u kuhinju. - Ništa ne valjamo, čovječe. Gavin je zurio u svoj dragulj smijući se i naslanjajući se na ulazni luk. Gledao je kako se Emily odmiče od sestre, a ljubav ga je ščepala za vrat kad su im se pogledi susreli. Čak je i u ovoj trenirci bila toliko prokleto lijepa da mu je ponestajalo daha. Krenula je prema njemu s osmijehom na licu koji ga je čitavog ispunio. Kroz tijelo mu se razlila toplina dok mu je ona prebacivala ruke oko vrata, a meka crvenkasto-kestenjasta kosa padala joj je niz leđa dok je podizala pogled prema njemu. Izgledala je istinski sretna i on je to mogao osjetiti.


- Jesam li ti rekla da obaraš s nogu u toj žutoj boji? - nasmijala se Emily i privila mu se uz prsa. Michael je zaroktao uzimajući maslinu s pladnja na kojem su bili posloženi naresci i sir. - Da, svakako. Izgleda kao velika drogirana ptica. Lisa ga je lupnula po ruci i izvukla kolačiće iz pećnice. - To boli, mala. Michael se pretvarao da ga boli i trljao ruku. Gavin je odmahnuo glavom. - Možda si u pravu, Michaele, ali da si dobio... darove koje sam ja dobio u zamjenu da nosim ovo, i ti bi izgledao drogiran u dresu Knicksa. Emily je pocrvenjela i nasmijala se.

- Nema šanse, stari - odgovorio je Michael ubacujući maslinu u usta. - Što god da ti je moja šurjakinja dala i kad uzmem u obzir da ti ova velika guzičetina izgleda kao da ju je sunce opržilo, mislim da se moraš odreći svog posljednjeg božićnog dara i dati ga meni. Kvragu, bit ću ti cura i nosit ću dres Knicksa. I voljet ću te zauvijek, Gavine. - Michaele! - uzdahnula je Lisa i ponovno ga lupnula po ruci. Michael se zahihotao, a Emily je zbunjeno pogledala Gavina. Posljednji dar? Mislila sam da smo gotovi s darovima? Gavin je znalački uzdignuo obrvu i podrugljivo se nasmiješio. - Ah. Ja sam te samo naveo da misliš da je tako, slatkice. Da ti budem iskren, pun sam iznenađenja koja će ti misli... stalno... intrigirati. - Oborio je glavu i približio ju k sebi dodirujući joj uho usnama. - A ne pričam samo o onima kad mi oviješ te divne, drhtave noge oko glave i stenješ moje ime. Emily se brzo okrenula gledajući preko ramena Michaela i Lisu. Oni, na svu sreću, nisu obraćali pozornost. Brzo je privukla Gavina i strastveno ga poljubila, a potom mu šapnula na uho: - Hvala ti što mi noge tako drhte zbog tebe. Gavin se široko osmjehnuo, a u očima mu je zasjao znakovit muški ponos. - Zadovoljstvo je uvijek moje. - Emily se nasmiješila, a Gavin je pogledao Michaela. - Hej, gubitniče. Michael je podignuo glavu sa švedskog stola na radnoj plohi po kojem je prekapao. - Što je, ti Knicksu koji nemaš jebene šanse ni u najluđim snovima? Gavin je zabacio glavu unatrag i nasmijao se. - Kako god ti kažeš.


- Da. Vidjet ćemo još. - Michael je zgrabio pivo iz hladnjaka. - Kako ti mogu pomoći? - Zaboravio sam uzeti, hm. - Gavin je pogledao Emily, a potom Michaela. - Znaš, one stvari, sinoć. Michael se naslonio na radnu plohu, otpio pošten gutljaj piva i slegnuo ramenima. - Mislim da ne znam o čem pričaš. Lisa je po treći put u pet minuta udarila Michaela po ruci. - Michaele. Znaš dobro što te pita. Prestani se ponašati kao debil. - Kvragu, mala. Božić je. - Lisa je zakolutala očima. Michael je odmahnuo glavom, zaroktao i zavukao ruku u džep. Gavin je otpuhnuo, okrenuo Emily i položio joj ruke oko struka. Prošao je iza nje, krenuo prema Michaelu i nešto mu otrgnuo iz ruke što Emily nije mogla vidjeti. - Što ste to svi naumili? - Emily je kratko pogledala sestru čije je lice izgledalo kao da će puknuti po šavovima od radosti. - Ima li ona tenisice? - odgovorila je Lisa plješćući dok su Emily i Gavin skretali iza ugla prema blatnjavom komadu zemlje sa stražnje strane kuće. - Ne - odazvao se Gavin. - Koji broj nosiš, Lisa? - Trideset sedam. - Trideset sedam - naredio je Gavin pokazujući prema klupi dok je spuštao ruke s Emilyna struka. Emily je sjela, a na licu joj se pojavio znatiželjan izraz. - Što sam ja, pas? - Mmm, da si pas, kladim se da bi baš seksi lajala. Emily se nasmijala i odmahnula glavom dok je Gavin kleknuo i pretraživao niz tenisica ispod klupe. Odabrao je Nike ženske trkaće tenisice koje su mu izgledale kao broj trideset sedam i položio Emilyno stopalo na svoje bedro. Kad joj je navukao tenisicu i zavezao ju, ponovio je isti proces i s drugom. Kad je završio, pogledao ju je i široko se osmjehnuo. - Udobno? Emily je prekrižila ruke. - Što to radiš? - Nisi mi odgovorila na pitanje. Jesu li ti udobne?


- Jesu. Udobne su.

- Dobro - rekao je Gavin i isprepleo prste s njezinima dok je ustajao i podizao ju s klupe. - Jesi spremna? Emily je prebacila kapuljaču preko glave. - Trčati? Naravno. Zašto ne? U svakom slučaju, trebam sagorjeti današnje kalorije. - Kao prvo: ja ču ti pomoći s kalorijama poslije. Ja sam ti najbolja vježba. Emily je zakolutala očima i zahihotala se. - Drugo: trčimo, i to brzo. Ali ne nogama. - Gavin je stao tik pred vratima garaže. - U redu. Sad me već plašiš. Gavin je spustio glavu, uhvatio ju za vrat i pogledao u oči. - Emily Cooper, moraš se bojati samo toga koliko ću te voljeti do kraja života. I... koliko će ti puta još te noge drhtati od mene. Ali to se podrazumijeva. Slatkice, mene se nikad nemoj bojati. Razumiješ? Emily se vedro osmjehnula i podignula glavu u znak vojničkog pozdrava. - Razumijem, gospodine Blake. Potpuno razumijem, gospodine. Gavin se zahihotao, ovo ga je zabavljalo, ali i blago napaljivalo, a potom je otvorio vrata mračne garaže. Emily mu je opazila širok osmijeh na licu prije no što je upalio svjetla i mogla je samo zadovoljno uzdahnuti. Bože, kako je samo voljela ovu karizmatičnu energiju koja je isijavala iz njega. Znala je da mu to izlazi iz svake pore čim ga je upoznala, i to ju je opčinilo. Zgrabilo ju je, uvuklo u sebe i usidrilo joj se u srcu. Klik... Brzo... Svjetla... Kad su joj se oči priviknule, puls joj se ubrzao i ostala je bez daha. Promatrala je najelegantnije vozilo koje je ikad vidjela. Bijelo, sjajno i omotano golemom crvenom vrpcom s profinjenim dizajnom koji je uvijek zamišljala povezan s holivudskim zvijezdama dok se vozikaju uokolo u ovakvim automobilima.

- Oh, moj Bože, Gavine. Pa nisi valjda - uzdahnula je silazeći stubama sva omamljena. Pogled joj je letio s njega na automobil.


Kad se Gavin spustio niz stube, položio joj je ruke oko struka i bradu na rame. - Jesam. Sviđa ti se? - Sviđa li mi se? Obožavam ga. - Prelazila je rukom po savršenim obrisima poklopca motora i šetala oko veličanstvene mašine dok joj je srce lupalo u prsima. - Što je ovo? - To je automobil, Emily. Skrenula je pogled s vozila, okrenula se, trznula glavom i nasmijala se. Znam da je automobil. Mislila sam koja je marka? Nikad nisam vidjela ovakav. Gavin se zahihotao, skinuo joj kapuljaču s glave i poljubio ju u tjeme. Znam na što si mislila. - Namignuo joj je. - To ti je Maserati Gran Turismo S, a sad ćemo projuriti ulicama s njim poput dvoje pravih zaljubljenih manijaka. Inzistiram na brzini. Shvaćaš me? - Odmaknuo se i dobacio joj ključeve koje je uhvatila dok se smiješila od uha do uha. Emily mu je prebacila ruke oko vrata, podignula se na prste i povukla ga na usne. Strastveno ga je poljubila i još više primaknula k sebi. - Da. Shvaćam. Ali nisi ovo morao raditi. Rekla sam ti da mi nije potrebno. Vozimo li se sad natrag do New Yorka? - Ne, sredio sam stvar s jednom kompanijom da mi ga prebaci na kamion i odveze preko čitave države. A sad je već kasno da ti ga ne kupim. Idemo. Uhvatio ju je za ruku, odveo do vozačeva mjesta i otvorio joj vrata. Automatik. Smatrao sam da to bolje odgovara tvojoj seksi guzi dok se voziš po gradu. Ali ispod ovog poklopca nalazi se četiristo konja. Nisam se šalio kad sam ti rekao da otvaraš sezonu s njim. Da vidimo što može ovaj automobil. Emily je zacičala, poljubila ga u obraz i stala uz upravljač. Prelazila je rukom preko meke crvene kože i promatrala kako Gavin stišće gumb za otvaranje garaže na zidu. Strgnuo je mašnu s automobila i upao na suvozačevo mjesto. Kad je sjeo do nje, ona ga je pogledala. - Pali se na gumb? Gavin se široko osmjehnuo i kimnuo. - Postaješ sve bolja i bolja. - Pametnjakoviću - zahihotala se i dobacila mu ključeve. - U redu. Otvaramo sezonu. Brzina. Idemo.


Emily je pritisnula gumb i motor je zapreo, a da se skoro nije ni čulo. Daleko je to od onih prijašnjih automobila koje je imala i koji su rigali vatru prilikom paljenja. Dok je izlazila iz garaže na jarko i kasnoposlijepodnevno sunce, Gavin je uskladio mobitel s automobilom i odvrnuo glazbu toliko da su im skoro bubnjići popucali. - Tko ovo pjeva? - vikala je dok je odjekivao mek i erotičan glas muškarca koji je pjevao o djevojci koja je njegov anđeo. Spor ritam bio je jezivo mračan i seksi. Provjerila je retrovizore prije no što je izišla na ulicu. - Sviđa mi se. - Massive Attack. Pjesma se zove “Anđeo” - odgovorio je Gavin zureći u Emily i vlažeći usne. - Kad nisi sa mnom, ja često... zamišljam kako slušaš ovo, između ostalog. Emily ga je pogledala, a svi su joj se osjeti zažarili od njegova seksi tona. - Oh, jesi li? - nakašljala se i, odvraćajući pogled s njega, pritisnula gas snažnije no što je namjeravala. Automobil se trznuo unaprijed, a ona je skrenula udesno i brzo izišla. - A što si još radio dok si slušao ovu pjesmu i mislio na mene? On je još uvijek zurio u nju, a usne su mu se iskrivile u opak osmijeh, podignuo je ruku, počeo ju masirati po vratu i tiho je rekao: - Tad sam uglavnom pod tušem, a vrela mi voda curi po čitavom tijelu. Emily je zastao dah negdje u dnu grla dok mu je povlačila ruku s vrata preko ramena pa sve do nabreklih grudi. - A onda? - izustila je nastojeći se koncentrirati na prilaz koji je vodio na magistralu San Diego. Spustila je prozor i svjež se zrak uvukao u malen prostor koji je odjednom postao užaren. - Molim te, reci mi što radiš kad si tako sam? Oh, da. Gavin je stvorio seksualno čudovište i obožavao je. Svaki. Njegov. Jebeni. Dio. Usmjerio je svoje plave oči na brzinomjer. Ona nije opazila da se kao njegov seksualni anđeo bliži brzini od sto trideset kilometara na sat dok se probijala kroz druga vozila i dok joj je sjajna kosa lepršala oko srcolikog lica. On se nastavio zabavljati uz njezino tijelo, sjedalo je malo pomaknuo unatrag dok mu se ruka pomicala prema rubu njezinih hlačica. Fin i lagan pristup. Draškao ju je prstima po trbuhu neko vrijeme prije no što je uvukao prste pod tkaninu. Osjetio je kako se Emily ukočila i kako je automobil jurnuo još brže kad je uvukao ruku niže. Sranje. Nije uopće nosila gaćice. Kurac mu je


bio tvrd kao stijena i Gavin je samo mogao hrapavo zarežati iz dubine grla. Automobilom su sad odjekivali Nine Inch Nails i vrištali o jebanju poput životinja, a Gavin je bio itekako zadovoljan svojim odabirom pjesama. Dok je Emily širila noge, Gavin je klizio rukom po glatkom, golom mesu njezine pičkice, a prsti su mu odmah postali vlažni čim ih je uvukao u nju. Emily je zastenjala i Gavin ju je promatrao kako se rukama čvršće hvata za upravljač. Gurao je prste unutra-van u pratnji ritma koji je odjekivao iz zvučnika. Vozilo je jurnulo još brže, sad su se već bližili brzini od sto osamdeset kilometara na sat dok je Emily podizala lijevo stopalo na rub sjedala. Emily je zabacila glavu unatrag i sklapala oči svako malo dok je prodirao sve dublje i snažnije. - Gledaj cestu, Emily, ili ću prestati - naredio je Gavin kojemu je dah postajao hrapav dok mu se ona nabijala na prste. Emily je trznula glavom unaprijed i još jednom zastenjala. Gavin je zurio u njezino prelijepo lice izobličeno od užitka i prislonio joj se uz uho. - Uzmem kurac u ruke i polako ga natežem dok mislim na tebe. - Molim te, samo nastavi - preklinjala ga je besramno dok joj je koncentracija slabila iz sekunde u sekundu. Znala je da je opasno ovo što radi, ali, kvragu, nije se mogla zaustaviti. Bila je potpuno drogirana, nalazila se na samom rubu ekstaze i htjela je samo preskočiti taj rub. - O čem još misliš? - Mislim o tom kako se jebemo dok nam s tijela kapa znoj i dok više ne možemo izdržati. - Gavin je uzdahnuo, a svi su mu se osjeti utapali u vlažnosti koju je osjećao na svojim prstima. - Mislim na to kako me steže tvoja vrela pičkica dok me moliš da ti ga nabijem još jače. Kako ti se tijelo trese poput jebenog lista dok svršavaš. - Oh, Bože moj. - Emily je zastenjala osjećajući sve jaču potrebu pri svakom novom prodoru prstiju da stane uz cestu i zaskoči ga. Kružio joj je palcem po klitorisu i lišio ju time i ono malo kontrole što joj je ostalo dok ga je ona sve više i više željela. Emily se odlučila i otpustila papučicu gasa. Ali prije no što je uspjela odabrati mjesto, bilo koje prokleto mjesto, opazila je kako joj s leđa bliješte crveno-plava svjetla policijskog patrolnog automobila koji im je prilazio. - Gavine! - zajecala je sva živčana i rastresena. - Pa ovaj će nas privesti!


Gavin se glasno nasmijao i odmaknuo joj ruku s hlačica. - To je moja brza lija - rekao je kao da ga se ova situacija uopće ne tiče. Oblizao je prste, namjestio sjedalo i nasmiješio se. - Ne brini se. Samo ću im reći što sam ti radio. Siguran sam da će razumjeti. Emily je širom otvorila usta i odmahnula glavom nastojeći primiriti uzavrelo tijelo. Oslonila mu se na rame, a pokušaj smirivanja bio joj je uzaludan zato što je nekontrolirano drhtala. Sigurno je nešto od toga bilo zbog pojave dva krupna i visoka policajca s obje strane vozila, ali ipak se više radilo o bolnoj želji za olakšanjem. Iskolačila je oči, a tijelo joj je pulsiralo od onoga što je smatrala čistim mučenjem te je potom posegnula za torbicom koju uopće nije ponijela sa sobom. - Sranje! Pa ja nemam vozačku sa sobom. - Emily, smiri se. - Gavin joj je podignuo guzu i izvukao novčanik iz traperica. - Mala, stvarno, samo se opusti. -Ti mi govoriš da se opustim? - upitala ga je odrješito.-Vozila sam preko sto pedeset, a nemam vozačku. Odvest će me ravno u zatvor. Gavin se podrugljivo osmjehnuo i izvukao svoju osobnu. - Prvo, vozila si preko sto sedamdeset, ako ćemo biti precizni. Drugo, oni te neće nigdje odvući. Treće, upravo sam imao jednu slatku viziju tebe u crno-bijeloj zatvorskoj odori. Čak si nosila i kapicu na glavi. Mmm, jednostavno prekrasno. - Tebi treba stručna pomoć - Emily je šapnula dok su im se policajci približavali s rukama na pištoljima i futrolama. Progutala je pljuvačku, namjestila osmijeh na lice te pogledala policajca sa svoje strane. - Pozdrav, gospodine. Stariji gospodin s crnim sunčanim naočalama čvrsto je stegnuo usne prije no što je progovorio. - Vašu vozačku i knjižicu vozila. Gavin se podrugljivo osmjehnuo kao pravi pametnjaković, tako kao što nikad prije nije vidjela, i posegnuo je u pretinac te izvadio potrebne dokumente. Pružio joj ih je i namignuo joj. Zakolutala je očima i pogledala policajca koji je gledao u nju. - Um, nemam svoju vozačku. Došla sam u posjet iz New Yorka i u žurbi sam napustila sestrinu kuću. Zaboravila sam sa sobom ponijeti torbicu. Ovaj je skinuo naočale s lica kad je poslušao što mu ima reći.


- Postoji li neki valjan razlog zbog osamdeset kilometara na sat na magistrali?

kojeg

ste

vozili

sto

- Tu sam ja kriv, gospodine - priključio se Gavin primičući se tijelom prema vozačevu prozoru. - Rekao sam joj da me silno boli i da odmah moram na pregled kod medicinske sestre. - Gavin se nakašljao. - Mislim, kod doktora. Ali drago mi je što sad mogu reći da se ipak bolje osjećam. Policajac je sumnjičavo zurio u Gavina jedan dug trenutak. - Treba mi broj vašeg osiguranja da vam provjerim vozačku - rekao je gledajući u Emily. Izdiktirala mu je broj i nervozno gledala u retrovizor dok je on išao prema svom automobilu. Mlađi je policajac još uvijek stajao na mjestu suvozača i približio se prozoru. - Dakle, vi navijate za Yankeese? - upitao je gledajući Emily pravo u oči. - Ja sam iz Bronxa. Ništa se ne može mjeriti s utakmicom Yankeesa kod kuće. - Nisam navijačica Yankeesa, ali moj dečko jest - odgovorila je koprcajući se na sjedalu. Ovo joj je čavrljanje malo smirilo živce. Policajac je nabrao obrve. - Niste? Pa na registraciji vam piše drukčije. Sad je Emily nabrala obrve i pogledala Gavina. - A što to piše na mojoj registraciji, Gavine? Gavin se široko osmjehnuo pokazujući sve zube te joj položio ruku oko vrata. - Ah. To si sigurno propustila dok si bila u garaži. - Zahihotao se i prošao joj prstima kroz kosu. - Malo sam smanjio slova da stane Navijačica New York Yankeesa. A tu je i grb kluba. Moram priznati da stvarno dobro izgleda. Emily je položila dlan na obraz, oborila pogled i nasmijala se. - Pravi, živući, hodajući pametnjaković. - Izostavila si šmeksi - dodao je Gavin. Prije no što mu je Emily mogla uputiti neku svoju pametnu primjedbu, stariji se policajac već vratio. - U redu. Provjerio sam vam vozačku izdanu u New Yorku. Ipak vam moram napisati kaznu zato što ju niste imali sa sobom. A to će se ionako riješiti kad donesete potvrdu i vozačku u bilo koju stanicu na području San Diega. Potpišite mi se ovdje gdje je označeno X. Emily je kimnula i on joj je pružio bijel papirić. Vratila mu ga je kad je


napisala svoje ime na njem. Strgnuo je žutu kopiju ispod njega i još joj jednom ponovio postupak razmjene dokumenata. - Vidim da ste fina djevojka, a meni se ionako ne da zezati s papirologijom, pa vas zato neću uhititi. A to bih mogao ako uzmemo u obzir brzinu kojom ste vozili. Ali ćete dobiti kaznu zato što ste prekoračili dopuštenu brzinu za sedamdeset pet kilometara na sat. Kazna će vam biti oko tisuću dolara ili možda oduzimanje vozačke na mjesec dana. - Policajac je zastao, prignuo se i pogledao u automobil. Ljutit pogled bio je usmjeren na Gavina, ali se izjava zato odnosila na Emily. - Predložio bih vam da dvaput razmislite prije no što ubrzate kad vam idući put ovaj gospodin kaže da je bolestan. Emily je kimnula zadržavajući u sebi uzdah olakšanja. - Hoću. Hvala vam, gospodine. On joj je kratko kimnuo. Kad su se dva policajca udaljila, Gavin je prasnuo u smijeh lupajući se po koljenu. Emily je izišla na magistralu i ovog puta pazila na brzinu. - Ne mogu vjerovati da se smiješ - rekla je nastojeći i sama ne udariti u smijeh. Gavin joj se osmjehnuo prolazeći rukama kroz kosu. - Tvoj se izraz lica ne bi mogao u tom trenu ničim platiti. - Kladim se da si požalio što nisi imao kameru. - Slatkice, nemaš pojma što bih sve dao da sam mogao imati jednu. Emily je još jednom zakolutala očima. Iako joj je trebalo dvostruko više vremena da se vrati do sestrine kuće, zato što je vozila, kako je to Gavin rekao, “poput njegove bake”, oni su na kraju ipak stigli. Ovog puta manje... užareno no kad su započeli putovanje. Emily je pogledala registracijske tablice kad je iskočila iz automobila. Sad nije bilo sumnje, Gavin je ugravirao slova NYYLVR. Ušli su u predvorje i podarila je svom navijaču Yankeesa par poljubaca, a potom je Emily čula Michaela kako se dere da su Lakersi potpuno razbili Knickse. Sad je bio njezin red da prasne u smijeh. Gavin ju je zaigrano lupnuo po guzi dok su ulazili u dnevni boravak. Odmahnula je glavom i skrenula prema kuhinji te vidjela kako Lisa izvlači iz pećnice šunku premazanu medom. Osjetila je mučninu iste sekunde kad joj je taj slastan miris ušao u nosnice. Sve se u njoj počelo grčiti i stezati, a nije se mogla


pomaknuti s mjesta. Oči su joj se zacaklile dok je jednu ruku držala na trbuhu, a drugom prekrivala usta. - Jesi dobro? - upitala ju je Lisa odlažući šunku na rešetku da se ohladi. Ne izgledaš mi baš najbolje. Emily je još jednom omirisala šunku i ovog je puta bila gotova. Okrenula se i počela podrigivati u kuhinji skoro se spotaknuvši o stolac. Jedva je stigla do kupaonice na donjoj etaži i uopće nije imala vremena zatvoriti vrata za sobom. Pala je na koljena ispred školjke. Osjetila je još jednu groznu provalu mučnine u crijevima, odmaknula je kosu s lica, a tijelo joj je opako počelo povraćati slastan doručak i ručak u kojima je ranije uživala. Peklo ju je u grlu od kiseline. Otvorila je širom usta ne bi li došla do zraka i grcala je dok se napinjala. - Bože moj, Emily! - Lisa je uletjela u kupaonici i pomogla Emily pridržati kosu. - Vrata - Emily je zastenjala. - Zatvori vrata. Kad ih je Lisa zatvorila, Emily je nekako uspjela ustati s poda, a živci su joj bili napeti od ove iznenadne tjelesne reakcije. Nagnula se nad umivaonik, pustila hladnu vodu i stavila ruke pod nju. - Koji je ovo vrag bio? - upitala je Lisa iskolačivši oči. Emily je odmahnula glavom i pila vodu iz ruku. Klizila joj je niz grlo i primirila bolnu žgaravicu, a ona je potom odmahnula glavom. - Nemam pojma - izustila je. - Samo sam ušla i osjetila mučninu od mirisa te šunke. Lisa se naslonila na zid i prekrižila ruke. - Ovo nije prvi put da te odnedavno hvataju mučnine. Emily je uzela ručnik i obrisala lice. - Točno. Bila sam pod velikim stresom, Lisa. - Bacila je ručnik na toaletni stolić i otvorila policu u kojoj su stajali lijekovi. - Imaš li možda neku novu četkicu za zube? - Nije ti tu. Pogledaj ispod umivaonika. Emily se sagnula i otvorila ladicu. Prekopavala je po maloj košari i napokon našla paketić. Brzo ga je otvorila, ustala, zgrabila pastu za zube i nanijela ju na površinu četkice. Gurnula ju je u usta i počela prelaziti četkicom po zubima nastojeći se riješiti gadnog okusa.


- Znam da si bila pod velikim stresom, Emily, ali je li ti možda palo na pamet - Lisa je zastala i položila ruku na Emilyno rame - da si možda trudna? Emily je zurila u sestrin odraz i odmah prestala četkati zube. - Ne. Zašto bi mi to uopće palo na pamet? Pa ja sam na pilulama. - Jesi li ih redovito uzimala? Emily je uzdahnula, isprala usta i zavrnula slavinu. - Da, mislim da jesam. - Misliš da jesi? - Lisa je podrugljivo kazala. - Pilule djeluju samo ako ih se redovito uzima. Kad si zadnji put imala menstruaciju? - Isuse - otpuhnula je. - Riječ je samo o živcima. O svem što se događalo s Dillonom dok smo bili zaručeni, a da ne spominjem situaciju s Gavinom za vrijeme zaruka i poslije toga. Nisam trudna. Lisine zelene oči razblažile su se od zabrinutosti. - Odgovori mi na pitanje, Emily. Kad si zadnji put imala menstruaciju? Emily se pokušala sjetiti kad je zadnji put imala mengu i prošla je rukom kroz kosu. - Nisam sigurna. Drugog tjedna u listopadu, možda. - U redu. Drugi tjedan u listopadu. - Lisa je prošla pokraj Emily i otvorila ormarić s lijekovima. Izvukla je kutijicu i pružila joj je. - Michael i ja još uvijek radimo na tom. Ovdje su dva testa. A sad idi na pišanje. Emily je otvorila kutijicu i izvukla oba testa za trudnoću. - Ne mogu vjerovati. - To i ja mislim. A što ne možeš vjerovati? - Lisa je položila ruke na kukove i pogledala ju širom otvorenih usta. - Nisi imala menstruaciju od sredine listopada. Svaki put kad sam pričala s tobom otkako sam otišla iz New Yorka, ti si se mučila s nekom vrstom mučnine. Sve si to pripisala živcima. Razumijem. Ali sad je sve u redu. Nema razloga da budeš nervozna. Ako se radi samo o živcima, onda sjedni i napravi test. Nije nikakav problem. Emily je odmah skinula gaćice i čučnula iznad školjke. Čekala je majku prirodu i otvorila oba testa. - Hoćeš li me prestati gledati? Osjećam se poput djevojčice koju uče kako pišati tamo gdje treba.


- Oh, nemoj mi sad tu pričati priče. - Lisa je zakolutala očima i raskuštrala kosu dok je promatrala vlastiti odraz u zrcalu. Splela je tamne kovrče u neurednu pundžu te pogledala Emily iskosa dok joj je osmijeh podizao kutove usana. - Pa ja sam te i učila kako treba pišati. Ne zaboravimo da sam deset godina starija. Previše sam ti puta obrisala guzicu prije no što si to naučila sama. Emily se nije mnogo trudila održati ovaj razgovor, previše joj je informacija prolazilo kroz glavu. Ali na kraju je sve ispalo dobro jer je majka priroda priskočila u pomoć. Emily je uzela oba testa i stavila ih pod mlaz pobrinuvši se da budu dobro namočeni. Kad je završila, stavila ih je na toaletni papir koji je Lisa uredno složila na stoliću. Emily je oprala i obrisala ruke, a osjetila je kako joj se u glavi sve pomiješalo dok su se ona i sestra nadvijale nad sitne štapiće od kojih se Emily, u tom trenutku, doslovno usrala od straha. Iako je tijekom prijašnjih nekoliko tjedana pripisivala mučnine živcima, to joj sad odjednom nije više bilo uvjerljivo. Pale su joj na pamet riječi poput poricanja, straha ili jednostavno gluposti. Znoj joj se skupljao točno iznad usne i ona je uzela praznu kutiju testa za trudnoću da na poleđini vidi kako izgleda pozitivan, a kako negativan rezultat. Primijetila je da jedna crta znači budući nedostatak mijenjanja pelena, a dvije crte direktan skok u majčinstvo, pa je počela nervozno grickati palac. - Koliko treba čekati? Tek što je izustila to pitanje, na testu se pojavila jedna crta i počela poprimati ružičastu boju. Smiješak je prešao preko Emilyna lica dok joj je uzdah olakšanja zapeo u dnu grla. Pa ipak, taj je smiješak ubrzo nestao čim se pojavila i počela titrati i druga crta koja je svratila pozornost na sebe. Emily je pogledala i drugi test na kojem su već sjale dvije crvene crte. Stajala je iznad dva plastična štapića koja su označavala da će joj se život promijeniti na toliko načina koje još nije mogla ni pojmiti i pokušala je disati.

Diši... Brojevi. Datumi. Vrijeme.


Kroz glavu su joj prolazili svakakvi izračuni. Jedan opak mentalni kalendar zatreperio je u Emilynim mislima. Slike su ju podsjećale na to da je prvi put vodila ljubav s Gavinom tijekom dobrotvorne večere koju mu je majka organizirala, a to je bilo u onim danima dok su ona i Dillon još uvijek raskidali vezu. U onim danima dok su njih dvoje još uvijek vodili ljubav.

Diši... Dani. Sati. Minute. U srce su joj se poput strelica zabadale svakakve uspomene. Izgledalo joj je kao da će joj netko oteti svaku sekundu koju su ona i Gavin proveli tijekom proteklih nekoliko tjedana dok su polako popravljali ono što se skoro slomilo. Sve će nestati. Ne može poreći da dijete koje nosi u sebi možda nije njegovo. Šanse su skoro nikakve da nije tako. U one dvije veličanstvene večeri koje je provela s Gavinom njih su dvoje nekoliko puta spavali. U tjednima prije i nakon tih noći ona je spavala mnogo puta s Dillonom. Gavin ju je dočekao širom otvorenih ruku opraštajući joj svaku zbunjenu neodlučnost i primio ju je natrag k sebi, ali sigurno se nije pripremio niti očekivao nešto ovakvo. Da bude zamjenski otac djetetu čiji je pravi otac čovjek kojeg je mrzio. Čovjek kojeg je prezirao svakom žilicom u tijelu. Ovo bi ih sigurno moglo slomiti. Ono što su bili i ono što su mogli postati, pretvorit će se u nešto što kao da... nikad nije ni postojalo. U priviđenje. Emily je probola u prsima mogućnost da će zauvijek izgubiti Gavina dok se sagibala i držala ruke na trbuhu koji će uskoro procvasti od jednog novog života. Prelijepog života u kojem će biti njezine krvi, ali možda ne i krvi onog muškarca bez kojeg više ne bi mogla živjeti.

Diši... - Emily. - Lisin ju je nježan glas jedva otrgnuo od takvih misli... noćnih mora. Emily je osjetila brižan sestrinski dodir na vratu. - Emily, pogledaj me. Emily je prekrila usta rukom, a suze su joj navirale u očima dok je odmahivala glavom. - Možda nije Gavinovo - zajecala je nastojeći tiho govoriti. - Oh, moj Bože, Lisa, možda nije njegovo.


Lisa se naslonila na Emily i počela ju njihati onako kako bi to majka radila kad bi se povrijedile. - Znam, slatkice. Znam. - Emily se tresla dršćući na samom rubu ludila, a čuli su se i prigušeni jecaji na Lisinim prsima. - Sad me slušaj, u redu? Želim da legneš. Reći ću Gavinu da si umorna i da si otišla malo ubiti oko. To će ga malo zadržati dok ne završimo s ručkom. A tebi će dati vremena da razmisliš o tom što ćeš mu reći. U redu? Emily su usne zatreperile i ona je kimnula. Izvukla je papirnatu maramicu iz kutije i pogledala vlastiti odraz. Oči, natečene i crne od razmazane maskare, uskoro će joj gledati muškarca kojeg očajnički voli. Muškarca kojeg bi lako mogla izgubiti. Istrljala je lice sapunom i vodom, zagrlila Lisu i krenula prema dnevnom boravku. Srce joj je još dublje potonulo kad je čula Gavina kako se smije dok je podnosio Michaelova zadirkivanja o porazu Knicksa. Misli su joj pomahnitale kad je zatvorila vrata za sobom. Ona će ga uništiti. Kako će mu reći novosti koje će im zauvijek promijeniti odnos? Riječi. U glavi nije nalazila prave riječi. Hoće li samo ustati i ostaviti ju u Kaliforniji? Emilynom su glavom prelijetale slike njegova lica kad sazna. Kisela joj se žuč pojavila u grlu i pekla ju. U izmaglici od straha i tako mračne osamljenosti, ona je pala na krevet i približila koljeno prsima. Dok je tako ležala, nastojala je smisliti što će kazati i kako će to kazati. Ali dok su minute protjecale, ona je sve više postajala svjesna da nikakve prave riječi ne mogu ovo jednostavno razriješiti. Život će se promijeniti. Nije trebala dugo ležati na ovom mjestu moleći se da će Gavin ostati uz nju zato što su trenutak nakon toga vrata zaškripala i tad je ušao muškarac koji će joj zauvijek oduzimati dah. Muškarac kojem pripada njezino srce, bez obzira na to kakvu će odluku donijeti u idućih nekoliko minuta. Emily je progutala pljuvačku i ustala. Nastojala je zamaskirati očajanje tako da joj se ne osjeti u glasu. - Već si gotov s jelom? - Gledala ga je kako prebacuje mrzak dres Lakersa preko glave te ostaje u bijeloj majici i trapericama Dolce i Gabana koje su mu visjele točno ispod savršenog V oblika njegovih trbušnih mišića. Prošao je rukom kroz raskuštranu crnu kosu i istegnuo se. Ponovno je progutala pljuvačku dok se gibao prema njoj, a njegov zarazan osmijeh podsjećao ju je na to što bi mogla izgubiti.


Pao je na krevet, uzeo ju u zagrljaj i prebacio ju na svoja prsa dok se namještao uz uzglavlje. - Michael je bio u pravu. Iako odlazimo za dva dana, mene bi duži boravak u ovoj kući stvarno pretvorio u debeloga gada. Zahihotao se i poljubio ju u čelo. - Već sam se nažderao čipsa i umaka kad je tvoja sestra rekla da je ručak gotov, pa sam ga preskočio. Osim toga, znao sam da si ovdje sama i nisam mogao odoljeti. Emily se slabašno nasmiješila dok je promatrala njegove jamice utapajući se u svakom centimetru njegove brade od nekoliko dana. Dlačice su pratile svaku crtu i obris na tom prelijepom licu, licu koje joj je otelo i ugrabilo srce te ga držalo taocem iste one sekunde kad ga je prvi put vidjela. Licu koje bi uskoro moglo postati samo uspomena koja joj se pojavila u životu na jedan kratak tren. - Hej - rekao je Gavin obarajući glavu i gledajući ju u oči. Što ti je? I stiglo je. Pitanje koje će ih oboje povesti stazom na kojoj bi se mogli rastati. Njihovi komadići bit će rasuti po cesti koja je nekoć bila puna nade. Tako puna ljubavi i obećanja.

Diši... - Moram ti nešto reći - šapnula je Emily, a tijelo joj je bilo tako neosjetljivo i otupjelo, kao kad Gavina nema u njezinoj blizini. Kroz Gavinovo tijelo prostrujala je zabrinutost. Naslonio se i prebacio Emilyne noge oko struka. Obujmio joj je obraze rukama i još ju jednom pogledao u oči. - Pričaj, lutko. Što nije u redu? - Ja... ja sam... - Riječi, bile one prave ili krive, zastale su joj u grlu dok je pokušavala disati. Pokušavala ih je izvući iz sebe. To je to. Mora ih izreći. Gavine, ja sam trudna. Olakšanje ga je preplavilo poput golemog vala. Žena koju je volio od istog trenutka čim je stupila u njegov život, za koju je bio siguran da je ona s kojom će zasnovati obitelj, upravo mu je rekla da će postati otac. Otac. Riječ se odbijala u Gavinovu srcu i on je osjetio koliki se ponos krije iza te titule. Ovo nisu bile loše vijesti. Emily je sigurno uplašena, baš kao i Gavin, ali ona za to nema razloga. On će učiniti sve što je u njegovoj moći da ona i dijete budu voljeni i više od onoga što je u stanju pokazati. Gavin je u tijelu osjećao uzbuđenje kakvo dosad nije upoznao, prinio je Emilyne usne


svojima i strastveno ju poljubio. Čitava kaskada trenutaka koji ih tek očekuju ispunjavala mu je dušu. Pa ipak, čim se ona odmaknula od njega, uzbuđenje mu je splasnulo. Prazan pogled u njezinim očima upućivao je na nešto što mu nije uopće palo na pamet. Gotovo ga je shrvao osjećaj gušenja u grlu dok je čekao da ona nešto kaže. Bilo što. Molio se samo da se ne radi o onom na što je pomislio zato što, bez obzira na to koliko ju je volio - a sam Bog zna koliko ju voli - on nikad ne bi dopustio Emily da se riješi nečega što je dio njih. - Gavine - šapnula je Emily dok joj je srce gotovo eksplodiralo zbog onih nekoliko sekundi dok ju je ljubio i dok je osjećala tako silnu ljubav s njegove strane. Znala je da nije shvatio s čim će se sad suočiti. - Možda nije tvoje dijete. - Zastala je i tijelo joj se počelo tresti dok mu je zurila u oči koje su odjednom postale lišene bilo kakvih osjećaja. Lišene iskre u koju se zaljubila. Čula ga je dok je gutao pljuvačku, čula ga je kako dolazi do daha i zadrhtala je prije no što je nastavila. - Zadnju menstruaciju imala sam nekoliko dana prije no što smo ja i ti prvi put spavali. Imam neku predodžbu koliko mi kasni, ali... - Najvjerojatnije je riječ o Dillonovu djetetu. - Slomljenost u Gavinovu glasu presjekla je zrak. Više sam sebe nije mogao čuti, ustao je s kreveta i počeo šetati dok mu se um nalazio u jednom tako sjebanom neredu od osjećaja s kojima se sad uopće nije mogao nositi. Kroz tijelo mu se poput pošasti širila ljutnja zbog situacije u koju je bačen te ljubav prema ženi koja mu je toliko ispunila život da se to ne da opisati riječima. Uzeo je dres, navukao ga preko glave i pogledao Emily. Srce mu je potonulo kad je opazio da i njega gledaju njezine zbunjene oči. - Moram otići. - Molim? - izustila je Emily ustajući. - Gdje ideš? Osjetio se poput pravog šupka kad joj je vidio svu paniku u očima, ali on nije mogao ostati. Nastojao je ublažiti zbunjenost za koju je znao da mu se lako očitava na čitavom licu, prišao joj je i položio joj ruku na nježno zaobljenu čeljust. Usne su joj zadrhtale dok je zurila u njega, a duboki zeleni zdenci u njezinim očima preklinjali su ga da ne ide. Kvragu. Osjećao je bol u svim mišićima dok se borio s porivom da upravo to napravi. Ostani. Pričaj s njom. Pronađi zajedničko rješenje za ovo. Neka mu je Bog na pomoći. Iako je htio, nije mogao. Trebao je otići i to odmah. Nije joj rekao više ni riječi i Emily ga je promatrala dok se okreće te izlazi iz sobe. Ponio je njezino ranjeno srce sa sobom kad je zatvorio vrata. U


glavi joj je silovito prodirala misao da on možda neće moći podnijeti pritisak, to ju je ostavilo bez teksta i slomljenu. Jedna joj je suza kanula iz oka dok je jedva dolazila do daha. Emily je opet ostala sama sa svojim mislima i nastojala se sabrati dok je gasila svjetlo do kreveta. U tmini je legla na madrac i gledala sjene koje su plesale po stropu. Prešla je rukom preko trbuha shvativši kakva ju tek muka očekuje. Dan za danom ona neće imati pojma čije dijete nosi i to će ju sigurno skršiti. Emily se našla na cesti o kojoj je mislila da ju neće morati baš tako skoro prijeći. I definitivno ne u ovakvim okolnostima. Pa ipak je morala vjerovati u to da postoji neki razlog zbog kojeg se ovo događa. Plakala je i dalje te s teškom mukom nastojala pronaći taj razlog, ali joj nije pošlo za rukom. Nije se pojavio. Sekunde su se stapale s minutama, a minute prelazile u sate i ona je bila svjesna toga da mora pronaći nestali dio srca onog muškarca koji je izišao iz sobe kao slomljen čovjek. Više nije razmišljala, ustala je, uzela jaknu iz torbe i požurila hodnikom. Obrisala je suze, skrenula iza ugla i naletjela na sestru. Lisa je pružila ruke i uhvatila Emily za ramena. - Isuse, jesi dobro? Baš sam te došla pogledati. Smatrala sam da je bolje ostaviti te nasamo neko vrijeme. Emily je mahnito disala, odmahnula je glavom i jurnula prema kuhinji. Lisa ju je pratila. Pretpostavila je da je Gavin odjurio automobilom koji joj je kupio, pa je uzela Lisine ključeve s kukice na zidu do hladnjaka. - Gdje ideš? - upitala ju je Lisa. - Idem ga pronaći - izustila je Emily krećući prema garaži. - Pa on nije otišao. Lisine su riječi prikovale Emily za tlo. Brzo se okrenula.-Molim? - Mislim, nije išao automobilom. Mislim da se otišao prošetati do dokova. Emilyno je srce na tren stalo dok je vraćala ključeve na kukicu. Ali to je trajalo samo sekundu zato što joj je srce opet ubrzalo ritam kad se okrenula i prišla francuskim vratima sa strane podruma. Plivala je u moru bola, otvorila je vrata i stupila na prohladan noćni zrak. Emily je zadrhtala od povjetarca koji je dolazio s oceana, odjenula je jaknu i uputila se nizbrdo, točno ispod sestrine kuće, prema vremešnim drvenim stubama.


Nije joj trebalo dugo da opazi Gavina, a kad ga je vidjela, ostala je bez daha. Sjedio je na klupici do doka, baš kao što je Lisa mislila, a nad njegovim tijelom titrala je svjetlost dokovske svjetiljke. Izgledao je poput anđela, ali ona je znala da se sad nalazi u paklu. Gledala je ocean i voljenog muškarca, a na čelu su joj izbili sitni grašci znoja. Vjetar joj je mrsio kosu, a Emily je stavila ruku preko usta i udahnula te nastojala pronaći u sebi hrabrost da ode do njega. Emily je pronašla tu hrabrost kad se prisjetila kako im je bilo zajedno i kako će im tek biti. Gavin je dosad predstavljao samo djelić njezine prošlosti, ali trebao joj je da ispuni svaku sekundu, minutu i sat njihove budućnosti i ona ga nije imala nikakvu namjeru tako olako pustiti. Nije mogla. Odbijala je to. Uhvatila se za hrđavu željeznu ogradu i polako počela silaziti stubama dok joj je puls sve jače titrao sa svakim novim korakom. Kad je došla do pješčane plaže, Gavin je već ustao s klupe i njihovi su se pogledi susreli. Emily se u trenu sledila i skoro ostala bez daha. Valovi su navirali i odbijali se o dok, a ona je promatrala Gavina dok je išao prema njoj. Gurnuo je ruke u džepove i pogledao ju kad je stao na par metara do nje. Emily je unatoč ovoj razdaljini koja ih je dijelila osjećala kako njegovo srce progara kroz njezinu kožu, osjećala je neporecivu povezanost koju su dijelili. - Volim te, Emily Cooper. - Stao je, pogledao u tlo i potom ponovno u nju. - Mislim da sam te volio i prije no što sam te upoznao. - Glas mu je bio tako tih i Emily ga je jedva čula. Prišao joj je bliže i prinio ruku njezinu obrazu i nježno ju dodirivao dok je plavim očima milovao njezine. - Siguran sam da si mi već bila u snovima prije no što si ušla u moj život. Osjetio sam to kad sam te prvi put ugledao. Privukla si me. Zgrabila si me za srce i nikad me nisi pustila. Da si kojim slučajem to i pokušala, ja ti ne bih dao. Ne bih to mogao. Nešto u tebi bilo mi je... poznato i ja sam se usrao od straha zbog toga, ali znao sam da smo na neki način potrebni jedno drugom. Ja nisam muškarac koji je ikad vjerovao u sudbinu. Mislio sam da je to neko sranje o kojem žene čitaju u romancama, ali dok sam sjedio ovdje ovih nekoliko sati, počeo sam razmišljati o tebi i meni. O našoj romanci. O našem romanu. - Još je jednom stao i trznuo glavom dok je brisao suzu koja mu je kanula niz obraz. - Znaš li da sam ja trebao otići na putovanje s Trevorom u Ohio dok si ti bila na fakultetu? - Znam - šapnula je. Iako su joj se živci počeli smirivati, ona nije bila sigurna radi li se ovdje možda o njegovu oproštaju. - Olivia mi je rekla.


- Točno. - Prišao joj je bliže, položio joj ruku oko struka i dodirnuo ju usnama. - Ti uopće nisi trebala završiti s Dillonom. Ti si od prvog trena morala završiti sa mnom, samo što nas je sudbina malo prekinula. Ovo dijete možda nije moje, ali predstavlja dio nečega što mi je potrebno u životu. Nečega što će mi još dugo ostati milo i drago čak i kad me više ne bude. Nisam se šalio kad sam ti rekao da ostajemo u dobru, zlu i onome u sredini. Ovo je sad jednostavno naša... sredina. - Emily se tad s usana oteo tih jecaj i, Bože, Gavinovo se srce slomilo. Rastopilo. - Večeras stojim ovdje do tebe i dajem ti riječ kao muškarac, kao prijatelj i kao ljubavnik da dijete, koje možda nije moje, neću voljeti ništa manje od anđela koji ga nosi u sebi. Ne mogu ti reći da se ne bojim jer bi to bila laž, a ja sam ti obećao da ti nikad neću lagati. Smrtno se bojim i znam da se isto tako i ti osjećaš. Dakle, gospođice Cooper, ako mi oprostiš što sam te ostavio samu poput pravog šupka dok malo ne razbistrim glavu, ja i ti ćemo idućih mjeseci biti jebeno usrani od straha. Bez obzira na sve mi ćemo pronaći neki izlaz. Zvuči li kao poštena pogodba? Emily je osjećala toplinu u sebi i ostala je bez daha, samo je kimnula i povukla ga na svoje usne. Izišla je iz sestrine kuće plivajući u moru bola i zbunjenosti. Ali sad, dok je stajala u ovoj predivnoj božićnoj večeri ljubeći muškarca za kojeg je znala da će ostati uz nju bez obzira na to što ju snađe, ona se utapala u tako dubokom moru olakšanja da riječi taj opis ne bi mogle ni započeti.


11. STIŽE PROMJENA

N

ova je godina došla i prošla donoseći sa sobom čitavu planinu osjećaja u Emily. Dok je sjedila u doktorovoj čekaonici držeći Gavina za ruku, Emily se samo mogla pitati kako joj se majka osjećala kad je saznala da je trudna s njom i da je dijete na putu. Emilyna majka nikad nije krila da se radilo o neplaniranoj trudnoći jer je njezin otac počeo pokazivati znakove nasilnosti tek kasnije u njihovu braku. Odlučila je napustiti Emilyna oca nedugo nakon što je saznala da će imati još jedno dijete s njim. Pa ipak, ona je Emily unatoč svemu uvijek govorila da se radilo o najljepšem neplaniranom iznenađenju u njezinu životu. Ta jednostavna tvrdnja odjekivala je u Emilynim ušima dok ju je sestra pozvala sa šaltera da ispuni dokumente. - Hoćeš li da idem s tobom? - upitao ju je Gavin ustajući sa stolice. Emily je odmahnula glavom nastojeći zanemariti pun mjehur koji ju je mučio. - Ne, dobro sam. Ionako će sve biti gotovo za sekundu. Gavin je kimnuo. Emily je uzela torbicu i krenula prema šalteru. Dok je čekala da plavuša podšišane kose dovrši svoj poziv, Emily se osvrnula po maloj čekaonici gledajući druge parove koji su čekali pregled. Emily se pitala je li netko od njih u sličnoj situaciji kao ona i Gavin. Itekako je posumnjala u to kad je opazila da se smiješe. Brzo je pretražila torbicu te izvadila zdravstvenu knjižicu. - Ispričavam se. Dečko me nazvao - zacičala je sestra provlačeći notes ispod stakla. - Ako je sve ostalo isto, samo se potpišite tu pri dnu i doktor Richards uskoro će vas pregledati. - Promijenila sam osiguranje i kućnu adresu. - Emily joj je pružila iskaznicu. Djevojka je pucnula žvakaćom gumom, zakolutala očima, zabacila kosu i okrenula se da sve iskopira. Emily je odmahnula glavom na ovaj očit znak neprofesionalnosti. Kad se djevojka vratila, pružila je Emily


iskaznicu s formularom ispod stakla, a Emily je popunila potrebna polja. Poslije je sjela do Gavina osjećajući kao da će se rasprsnuti. - Ne izgledaš mi sad baš tako zgodna - šapnuo joj je Gavin oborenih usana. - Moram li ovdje napraviti neku scenu ako ti ne daju piškiti za dvije minute. Znaš da to mogu učiniti. Emily se nastojala ne hihotati jer je znala da to njezin mjehur ne bi izdržao, pa je ispreplela prste s njegovima. - Oh, znam da možeš. - Nagnula se i poljubila ga u obraz. - Ali u redu sam. Mogu izdržati bar još nekoliko minuta. Gavin se nasmiješio i prešao joj palcem po ruci. - Tebi sad stvarno treba ona moja igra s dvadeset pitanja. - Emily ga je pogledala kao da mu je na tijelu izrasla još jedna glava. - Ozbiljan sam. To će ti pomoći da ne misliš na to da se ne smiješ popišati. Ja prvi krećem. Emily se namrštila i lupnula ga po ruci. - Uvijek ti moraš prvi. - Zato što sam ja izmislio tu igru, slatkice. - Gavin se široko osmjehnuo i pogledao ju u oči. - Svila ili čipka? Emily je uzdignula obrvu. - To bih pitanje ja tebi trebala postaviti. - Ne. - Gavin se primaknuo i dodirnuo joj usnama uho. - Moja igra. Moja pravila. A sad mi odgovori na pitanje. Svila... ili... čipka? Emily je udahnula, a od njegova je hrapavoga glasa odmah zaboravila na probleme s mjehurom. - Ja... volim... svilu. Gavin se podrugljivo nasmiješio. - Dobar odgovor. Ipak je Emily Cooper u svili nenadmašna. - Naslonio se i prebacio joj ruku preko ramena. Kamen ili cigla? - Hej. - Emily ga je ponovno udarila po ruci. - Sad je moj red. I kako to od svile ili čipke dolaziš do kamena ili cigle? - Moja igra. I moja pravila, koja sam odlučio promijeniti i početi iznova. Nasmiješio se njezinim napučenim usnama i još joj se jednom prislonio uz uho. Gricnuo ga je i držao između zuba uživajući u načinu na koji je osjetio njezino drhtanje. - Ne brini se ti zbog toga kako ja skačem s teme na temu. Samo mi odgovori na pitanje. Kamen... ili... cigla? Emily je otpuhnula, uvjerena da je on godinama proučavao umjetnost izluđivanja žena i njihova dovođenja do ruba samokontrole na javnim


mjestima. Pun mjehur sad joj je bio samo daleka uspomena, Emily ga je pogledala, a njezinu su uhu očajnički nedostajali njegovi zubi. - Kamen rekla je sporo. Sad je već igrala njegovu igru znajući da ga tjelesno može izluditi na sličan način kao i on nju. - Sviđa mi se sve... tvrdo. - Gavinov joj se pogled zaustavio na usnama koje je ona obliznula uživajući u tom kako mu se zjenice šire od požude. Oh, da, sad ga je imala u rukama. - Nije sad da cigla nije... tvrda, ali ako se ne varam, a tako može biti, i oprosti mi ako sam pogriješila, ali zar kamen nije... tvrđi... mnogo... tvrđi od cigle? Gavin je svrnuo pogled s njezinih usana na oči, a podrugljiv smiješak razlio mu se čitavim licem. - Znam što radiš. - Oh, stvarno? - Emily je mrtvo-hladno zurila u nokte nastojeći ostaviti nehajan dojam. - Jesam li dobra u tom? - Veoma dobra - šapnuo je Gavin i približio joj se. - A ako nastaviš ovako dobro, mi ćemo otići odavde, pa da ti ja pokažem koliko dobro ja mogu to odigrati. Ali neću te štedjeti, gospođice Cooper. Bit ću neumoljiv i prestat ću samo kad me počneš preklinjati. Emily se nasmijala i ponovno obliznula usne. - Sviđa ti se kad te molim za nešto? - Je li to tvoje pitanje za igru? - Gavin je svrnuo pogled s njezinih drskih očiju na usne. Kvragu. Postajala je sve bolja u ovom sranju. - Imaš samo jedno pitanje. Dobro odaberi. - Da, to je moje pitanje za igru. - Emily je uzdahnula i prekrižila noge. A sad mi odgovorite na pitanje, gospodine Blake. Sviđa. Ti. Se. Kad. Molim. Za. Nešto? Odgovor mu je već bio na vršku jezika, poželio je njime kliznuti po Emilynu tijelu, ali tad je sestra otvorila vrata i prozvala Emily. Emily se hihotala dok je promatrala kako Gavin ustaje i namješta hlače. Nije si mogla pomoći i nastavila se hihotati sve do ureda. Kad je uključila sonogram, isključila svjetla i postavila papir na krevet za preglede koji je djelovao sasvim neudoban, neprofesionalna djevojka koja je ranije zabacivala kosu okrenula se prema Emily. - Otkopčajte traperice, spustite ih ispod stidne kosti i ležite. Gavin je sjeo do kreveta, uzdignuo je obrvu, a spor podrugljiv smiješak zatitrao mu je na licu dok je gledao kako Emily radi ono što joj je rečeno. -


Možda ovo ispadne zabavnije no što sam očekivao. Moj je kamen sad veoma

tvrd. Emily je pogledala djevojku dok se penjala na krevet i primijetila je kako se zagasito grimizna boja pojavila na njezinim obrazima. Meškoljila se malo u pokušaju da se što ugodnije smjesti, pogledala je Gavina i nasmijala se. Samo ti nastavi s tim seksualnim aluzijama u ordinaciji sad kad si izgubio u vlastitoj igri. Gavin je slegnuo ramenima. - Igra će se nastaviti kad odemo odavde, a ja nikad nisam tvrdio da poznajem granice sa ženama kojima je kamen draži od cigle. Bezimena se plavuša nakašljala, iskolačila oči i pogledala Gavina. Doktor Richards doći će uskoro. - Izjurila je iz mračne ordinacije. Emily se nasmiješila i odmahnula glavom. - Uplašio si ju. Gavin se primaknuo i oslonio laktove na koljena. - Ja sam ju napalio. - Oh, Bože moj. Ima li više kraja toj tvojoj samodopadnosti? Još je jednom ležerno slegnuo ramenima. - Ja to nazivam samouvjerenošću. Emily je zakolutala očima. - Rekao si mi i to da nisi uhoda, a vidi nas sad. - Ostavila si me bez teksta, a to se ne događa tako često. - Gavin se zacerekao. - Nisam nikako mogao smisliti što da ti na to odgovorim. Emily se široko osmjehnula, a trenutak nakon, kroz vrata ordinacije prošao je doktor čije se visoko i izduženo tijelo nadvijalo nad Emily dok joj je pristupao. Držao je notes u ruci, zataknuo naočale na nos i pogledao Emily, a bore ispod očiju namreškale su mu se dok se smiješio. - Drago mi je što vas opet vidim, gospođice Cooper. - Pozdrav, doktore Richards. - Vidim da ste imali dva pozitivna testa za trudnoću, ali zato niste sigurni kad je bila posljednja menstruacija. - Emily je kimnula. Doktor je odložio notes na stol, oprao je ruke i navukao rukavice. Uzeo je jednu bijelu bočicu i svojski ju pretresao. - Malo je hladno - upozorio ju je i istisnuo malo gela na Emilyn trbuh. Ona je poskočila i zadrhtala kad je to osjetila. Doktor je pogledao Gavina dok je počeo razmazivati gel nečim što je izgledalo poput mikrofona. - Otac?


Gavin se slabašno osmjehnuo i pogledao Emily. Osjetio je neku bol u srcu dok ju je gledao kako se neudobno meškolji. Pružio joj je ruku, isprepleo prste s njezinima i privukao svoju stolicu da joj bude bliže. - Moguće je da je on otac. O tom smo mislili popričati s vama - započela je Emily pogledavajući u Gavina. Ponovno se pomaknula, ne toliko zbog nelagodne situacije u kojoj se našla, koliko zbog pritiska koji joj je doktor pravio u dnu trbuha. - Ja... nisam zapravo sigurna tko je otac. Malo sam gledala na internetu o amniocentezi, ali sam pročitala da zna biti rizično.

Huš... Doktor se nakašljao. - Razumijem. Da, postoje neki rizici kod amniocenteze, ali ipak, ako se obavi kako treba...

Huš... Huš. - Onda u nekim slučajevima korist bude veća od rizika... Huš... Huš... Huš... - Pogotovo u situaciji u kakvoj ste se vi našli. Huš... Huš... Huš... Huš... - Kakav je to zvuk? - upitao je Gavin gledajući čas doktora, a čas crnobijeli sjajni monitor. - To su otkucaji srca vašeg... djeteta. - Doktor je okrenuo nekoliko gumba na spravi. Pokazao je prstom na zaslon, a potom je pogledao Gavina. - A ova mala točkica ovdje jest dijete. Gavin je progutao pljuvačku dok mu je srce divlje lupalo u grudnom košu baš kao i srce djeteta koja je možda njegovo. Moje dijete... Osjetio je kako mu Emily steže ruku dok mu je znoj počeo izbijati iznad obrva. Zurio je u zaslon skoro ostajući bez daha. Gledao je kako se sićušan i još nerođen život koprca i trza u svojoj maloj čahuri. Jebote, pa bilo je toliko sitno da bi se mogao zakleti da bi ga Emily ozlijedila samo ako bi kihnula. Bože, proteklih nekoliko tjedana otkako su se vratili iz Kalifornije molio se da je ovo dijete njegovo, ali tu i tamo jednostavno je morao vjerovati da jest. Misli su mu ozarile zamišljene sličice o tom kako poučava plavookog dječačića bejzbolu u stražnjem dvorištu. Slike djevojčice u ružičastoj haljinici koja mu pjeva i pleše samo su dodatno pojačale potrebu za djetetom.


Gavin je približio stolicu, pustio Emilynu ruku i prošao joj prstima kroz kosu. Pogledao ju je u oči i opet progutao pljuvačku. - Možeš li... osjetiti kako se giba u tebi? Emily je odmahnula glavom i šapnula: - Ne. - Još je prerano da bi osjetila bilo kakav pokret. To se događa negdje oko petnaestog tjedna. - Doktor ju je još malo ispipavao, okretao gumbove, čulo se još nekoliko huš, a potom je isključio spravu. Prošetao je do zida i upalio svjetlo. Uzeo je njezin karton sa stola i na trenutak ga pogledao. - Sudeći po djetetu, vi ste sad u desetom tjednu. Dijete se začelo u posljednjem tjednu listopada. Trebali biste roditi po mojim predviđanjima dvadeset prvog srpnja. Nemamo baš najsuvremeniju tehnologiju u mojoj ordinaciji, pa ću reći sestri da vam dogovori pregled za transvaginalni ultrazvuk. Možda sam već blizu mirovine i malo staromodan, ali prilično sam siguran da sam u pravu. Radim ovo otkako vas dvoje još niste bili ni iskrica u roditeljskim očima. - Pružio je Emily papirnati ručnik i pokazao joj na trbuh. - Obrišite gel s tim i slobodno se poslužite toaletom. Kad završite, dođite u moj ured. Druga vrata na lijevo kad izađete iz ove prostorije. Možemo onda popričati zajedno o plusovima i minusima amniocenteze. Emily je obrisala gel s trbuha kad je doktor izišao. Jedine riječi na koje se mogla usredotočiti bile su one o začetku. Zadnji tjedan listopada. U tom je tjednu samo nekoliko puta bila s Gavinom, ali to ga ne izbacuje iz igre. Emily je i tih par dana bilo bitno. Uzdahnula je, sišla s kreveta i brzo se poslužila toaletom. Kad se olakšala, izišla je i pogled joj se susreo s Gavinovim. Vidjela je da je zapeo negdje duboko u vlastitim mislima i prokleta bila ako ju to nije probolo ravno u srce. - Jesi dobro? - šapnula je i prišla mu zakopčavajući traperice koje su joj već počele biti malčice tijesne. Stajao je na nogama i položio joj ruke oko struka. - Jesam. A ti? Kimnula je i privila se uz njegova prsa. Pa ipak, nije se osjećala dobro. Daleko od toga. Ubijala ju je bol kroz koju je prolazio Gavin. Udisala mu je miris i uranjala u zvukove otkucaja njegova srca te se borila sa suzama. Gavin ju je poljubio u tjeme. - Nisam znao da si gledala za tu amnio... ili kako se već zove. - Jesam. Nekidan na poslu.


- Spomenula si neke rizike. - Dohvatio je njezinu torbicu i pružio joj je. O kakvim se rizicima radi i kako oni obavljaju taj test? Prebacila je naramenicu preko ramena, zastala na tren i sjetila se kako ide procedura. Čitavo joj je tijelo potresao drhtaj. - Zabit će mi iglu u trbuh... Prekinuo ju je dok mu se na licu jasno ogledavao šok. - Iglu? U tvoj trbuh? -Da. Gavin je otpuhnuo. - Emily, ja bih radije da se igla ne približava tvom trbuhu. - Hm, Gavine, i ja bih radije da mi igla ne prolazi kroz trbuh. Mislim, to može uzrokovati neku infekciju. Gavin je iskolačio oči. - Kakvu infekciju? Emily se nasmiješila njegovoj zbunjenosti i zabrinutosti. - Amniotičku. To je tekućina u kojoj se dijete nalazi. Može se... inficirati. - I što se tad dogodi? - upitao je prolazeći rukom kroz kosu dok mu se u glasu osjećalo kako raste zabrinutost. Emily je sporo udahnula. - To može dovesti do spontanog pobačaja. Gavin je progutao pljuvačku i sporo kazao. - Ti to ozbiljno? - Emily je kimnula. - Nema šanse. Neću ti to dopustiti. - Isprepleo je prste s njezinima i krenuo prema vratima. - Isuse, Emily, zašto bi uopće pomislila na to da dijete ili sebe izlažeš tomu? Skrenuli su iza ugla krećući se u suprotnom smjeru od doktorova ureda. Emily je stala. - Pogledala sam to jer sam opazila da patiš. Ovo je jedini test koji trenutno može pokazati tko je otac. - Skrenula je pogled, a glas joj se stišao. - Dovoljno je već što si me primio natrag k sebi. Što sad, da se još nosiš i s ovim? Gavin joj je rukama obujmio lice i pogledao ju. - Dovoljno je što sam te primio natrag k sebi? - Emily je kimnula, a oči su joj se zacaklile. On joj je palčevima nježno obrisao suze. - Unatoč svoj boli i povrijeđenosti kroz koju sam nakratko prošao kad sam te izgubio, Emily, ja ne bih mijenjao ništa. Ništa. Primio bih te natrag k sebi još milijun puta. Uz svu bol i sve ostalo. Prešao je usnama preko njezinih i blago joj kazao: - Mi se nosimo s ovim.


Ne samo ja. Mi. Radije ne bih znao tko je otac nego da tebe i dijete izložim bilo kakvoj opasnosti. Ne bih mogao dalje živjeti sa spoznajom da se nešto dogodilo tebi ili djetetu samo zato što ti misliš da ja moram znati. Emily se približila njegovoj opojnoj toplini i naslonila mu glavu na prsa. Jesi siguran? Prošao joj je rukama kroz kosu i privukao ju bliže. - Kao što sam siguran i u to da ćemo zajedno ostariti. To već sad vidim. Ljuljamo se na stolicama na trijemu i gledamo kako nam unučad pravi jebeni nered od dvorišta. Sve pet. Dat ćemo im slatkiša do mile volje i za osvetu ih poslati kući roditeljima. Emily se zahihotala. - Iako ćeš me možda morati hraniti kašicama jer će mi ovi biserni zubi dotad već nestati. Zaglavila si sa mnom. Emily ga je pogledala. - Kašicama, ha? Gavin je slegnuo ramenima i široko se osmjehnuo. - Eh. Također volim i puding. Emily se podigla na vrške prstiju i poljubila ga u nos. - Dogovoreno. Kašice, puding i unuci koji trčkaraju prejedeni slatkišima iz osvete. - Gavin se nasmijao, a Emily ga je primila za ruku. - U redu. Ali ipak moram ugovoriti ultrazvuk prije no što odemo. Gavin se nakašljao dok su pristupali šalteru iza kojeg je plavuša brbljala na mobitel. - U redu. Što se tiče ovog transvaginalnog. Ne sviđa mi se kako to zvuči. Emily je zakolutala očima. - Pa što je sad? - Pa, ja nisam doktor i ovo je samo pretpostavka, ali mislim da će neki stari pokvarenjak gledati točno u tvoju... Emily je iskolačila oči i brzo mu rukom prekrila usta. - Gavine! - Osjetila je kako mu se usne izvijaju u osmijeh, a plave oči duhovito svjetlucaju. - Ti se, gospodine, moraš naviknuti na ovo. - E, to neću - izrekao je prigušeno uz njezinu ruku. Okrenuo se i spretno oslobodio usta od Emilyna zahvata, a potom zazvonio i trznuo plavušu iz njezina razgovora. Iskolačila je oči i prekinula poziv. - Moramo dogovoriti transvaginalnu amniocentezu za moju djevojku i voljeli bismo da to obavi liječnica. - Emily je prasnula u smijeh. Gavin ju je pogledao i široko se osmjehnuo. - Što je?


Odmahnula je glavom. - To se ne zove transvaginalna amniocenteza, ludi špiljaru. - Osmijeh mu je brzo nestao s lica, a ako se Emily nije prevarila, djelovao je i blago posramljen. U svakom slučaju izgledao joj je seksi i neodoljiv. - Zove se transvaginalni ultrazvuk - rekla je plavuša djelujući podjednako posramljena zbog ovog razgovora. - Doktor Richards poslao mi je sve dokumente. Odgovara li vam sljedeći utorak u dva i pol u zgradi Freeman? - Hoće li žena obaviti taj test? - upitao je Gavin bez prijašnje posramljenosti ili zbunjenosti. Sad je izgledao samo potpuno zabrinut i Emily si nije mogla pomoći, a da se ponovno ne nasmije. - Mogu to napisati u zahtjevu, ali vam ne mogu garantirati da će to doista obaviti žena. - To je u redu. - Emily je primila Gavina za ruku i brzo ga povela prema izlazu. - Dva i pol, sljedeći utorak, zgrada Freeman. Doći ću. I hvala vam. - Žena - viknuo je Gavin dok ga je Emily vukla hodnikom. - Želimo ženu!

Emily je izišla na prohladan noćni zrak, sredina je siječnja i vjetar joj bocka i pecka lice dok ona čeka da Gavin stane ispred svoje zgrade. Na rukama je nosila rukavice i zavukla ih je duboko u džepove svog kaputa dok je drhtala i gledala kako motoristi jurcaju. Pogledala je ulijevo i opazila kako Gavinov Ferrari skreće iz podzemne garaže. Uzdahnula je od olakšanja i krenula prema pločniku. Uhvatila se za kvaku kad je on stao, otvorila vrata i ušla dok joj se tijelo skoro smrzlo od onih nekoliko sekundi koje je provela vani. Gavin se namrštio i zbunjeno ju pogledao. - Pa ja sam mislio izaći da ti otvorim vrata. Ona je stisnula gumb na kontrolnoj ploči i uključila grijanje na najjače. Ti si preljubazan - zamuckivala je dok je prebacivala pojas preko struka. Ali nisam mogla čekati. Vani je hladno kao u paklu. - U paklu nije hladno, slatkice. - Prešao joj je zglobovima prstiju preko vrata dok se uključivao u promet. - Ali je tebi hladno. Zašto me nisi čekala u predvorju?


- Mislim da sam mazohistički željela kazniti samu sebe. - Izvukla je mobitel iz torbice i nazvala Oliviju. Poslala joj je poruku kad je vidjela da se ova ne javlja. Gavin je stao na semaforu. Prebacio je ruku preko njezina sjedala i uzdignuo obrvu. - Propustila si romantičnu večer i nisi gledala reprize Honeymoonersa sa svojim čovjekom. Možda i zaslužuješ sitnu kaznu. Pogledala ga je i sklopila mobitel. - To mi sad kažeš zato što ćemo se vidjeti sa svima u Pachi. - Točno. Lud klub. I mjesto koje ti ne priliči s obzirom na to da si trudna. Emily je uzdahnula zabavljena ovom primjedbom. Znala je otkud to dolazi. Pobijedila je u raspravi dok su se spremali, ali on nije bio oduševljen tom idejom. - Gavine Blake? - Gospođice Emily Cooper. - Prestani biti takva šupčina. Gavin se zahihotao. - Šupčina? - Na semaforu se pojavilo zeleno i on je spustio ruku na mjenjač da ubaci u brzinu. - Da. Šupčina. Već smo razgovarali o ovom. To je klub, a ne neka rupčaga. Već se duže nismo vidjeli sa svima, a ja za nekoliko mjeseci to neću ni moći. - Poljubila ga je u obraz i stavila ruku preko njegove dok je on mijenjao brzine. - I zato ti, špiljaru, savjetujem da prekineš i pokažeš svima svoju zgodnu curu prije no što postane prekasno. Osmjehnuo se i odmahnuo glavom. - Ovo je već drugi put danas. - Što to drugi put? - Emily ga je upitala spuštajući zaslon. - Da sam te nazvala špiljarom? - Da. I drugi put da si me danas ostavila bez teksta. - Gavin je pokušao zadržati pogled na cesti, ali to je bilo gotovo nemoguće. Opijao ga je Emilyn parfem s tragovima vanilije koji se širio po čitavom automobilu. Vrpoljio se u sjedalu i pogledao prema njoj uživajući u prizoru slatkih, napućenih usana. - To mi se počinje sviđati više no što bi mi se smjelo sviđati. Nasmijala se dok je provjeravala šminku na ogledalcu. - U svakom slučaju, ovaj će špiljar držati svoju zgodnu djevojku do sebe dok smo tamo. - Skrenuo je pogled s njezina prelijepog osmijeha na cestu. - Kasnije ću smisliti neku kaznu za tebe, špiljarko.


Gavin joj je u detalje objasnio, dok su tražili parkirno mjesto, na koje ju sve načine planira kazniti kad se vrate kući. Ne treba ni spominjati to da je Emily sad već požalila što su izašli van. Njegova slatka mučenja draškala su joj osjete dok su izlazili iz automobila i ona je počela sve više žaliti za tim. Odradili su jednu kratku i hladnu šetnju iza zgrade do kluba, a zatim prošli VIP red bez čekanja. Gavin joj je položio ruku na križa i poveo Emily na gornji kat gdje je Olivia kružila guzom oko zdjelice gospodina Mekanog Ružičastog Ručnika. Iako joj je glazba odjekivala u ušima, Emily je mogla čuti Olivijino cičanje i s nekoliko metara udaljenosti. Samo što nije potrčala prema Emily i Gavinu. - Prijateljice! - Olivia je zagrlila Emily nakon skoro fatalnog sudara s metalnom šipkom i nekoliko stolova. - Pobijedila si muškarca u ovoj bici! Tako mi je drago što te nije porazio, a ja sam ti inače već pijana. Jao meni! Kakva će ovo biti noć! Emily se zahihotala i skinula kaput sa sebe. - Da, ja sam pobijedila u ovoj bici. - Nasmijala se Gavinu. On se široko osmjehnuo i primio njezin kaput. I, da, izgledaš mi prilično nakresano. - Večeras planiram ostati u stalnoj i toploj omamljenosti - nasmijala se Olivia i pružila Emily ruku odvlačeći ju do balkona s pogledom na plesni podij. - Vidi, Emily! - vrisnula je i raširila ruke. - Svijet je moj! - Kakvo sranje, Olivia! - izlanula je Emily šokirana tim što se Olivia naginjala preko tog balkona. Emily ju je uhvatila za struk objema rukama kako bi ju spriječila od ponora u vlastitu smrt. Odvela ju je natrag do Judea i Gavina. Olivia se namrštila, ali Emilyna zabrinutost nije ju spriječila u tom da iskapi neko žestoko crveno piće uzevši ga od konobarice koja je prolazila pokraj njih dok se Jude mašio za lisnicu da plati piće. Ona mu je vratila lisnicu, pružila konobarici praznu čašu te utisnula vlažan poljubac na Judeov obraz. - Sjećaš se mog ljudskog platna, zar ne? Emily se nasmijala. - Pa kako bih to zaboravila? - Drago mi je što se opet vidimo - viknuo je Jude kroz zaglušnu glazbu. Ovoga sam puta barem odjeven. Emily se nasmiješila ne imajući pojma kako mu odgovoriti na ovo.


Aha. Ova je izjava potaknula Gavinovu znatiželju. Malčice. Kad je položio svoj i Emilyn kaput na separe, vratio se grupi i pogledao Judea. - Ja sam Gavin i drago mi je što vidim da si odjeven. A ti si? - Bok, stari, kako je? - rekao je Jude sa smiješkom. Pružio je ruku i Gavin se rukovao s njim. - Ja sam Jude, a možeš me zvati i ljudsko platno. Kako god ti odgovara. Meni je sve u redu. Gavin je kimnuo i prislonio se uz Emilyno uho. - U redu, upravo je spomenuo da je ovog puta odjeven, a sad samog sebe naziva ljudskim platnom. - Položio joj je ruku oko struka. - Pretpostavljam da si ga vidjela golog i da su tu bili uključeni neki kistovi. Pa pustio bih te ja da slikaš po meni ako ti je to baš napeto. Emily mu je prebacila ruke oko vrata, uzdignula obrvu i podrugljivo se nasmiješila. - Dopustio bi mi da ti naslikam jednu lijepu dugu na trbuhu? - Mmm. Dao bih ti da slikaš što god jebeno želiš i gdje god to jebeno želiš po meni. - Gricnuo ju je za usnu i približio ju k sebi. - Zapamti da s tobom nemam baš mnogo seksualnih ograničenja. Ali crtu povlačim oko toga da ne smiješ slikati po tijelima drugih muškaraca, samo po mojem. Emily se glasno nasmijala i počela mu usnama dodirivati uho. - Nikad nisam slikala po tijelu muškarca, ali planiram to napraviti kad se vratimo kući. Oh, i samo sam ga djelomično vidjela golog. Lijepo je građen, ali nije ni blizu tako čvrst i zgodan kao ti, pa se nemoj brinuti. Ponavljam, radilo se samo o djelomičnom pogledu. - Taman si me napalila do ovog zadnjeg dijela, ali pustit ću sad to. - Zurio je u nju i prešao jezikom preko donje usne. - Jesu li trgovine sa slikarskim priborom otvorene ovako kasno? - Hej! - zacvrkutala je Olivia otrgnuvši Gavina od Emily. Pala je na njega, prošla rukom kroz plavu kosu i nasmijala se. - Nikad mi nisi dao onaj zagrljaj, Blake, a ona je sad već trudna. Sigurna sam da ne može dvaput zatrudnjeti od tebe. Odmakni se, brate. Tamo ste mi na trenutak izgledali prilično napaljeni. Gavin je odmahnuo glavom nakon što je izdržao Olivijin teturav zagrljaj. - Danas sam okružen ženama koje me ostavljaju bez teksta. Olivia je pokazala sve zube i nasmiješila se poput prave cheshirske mačke, a potom je prebacila ruku oko Emilyna vrata. Usmjerila je svoje smeđe oči prema Gavinu. - Navikni se na to, stari moj. Takve ćemo i ostati.


- Podrignula je i pogledala na sat. - Kvragu, moj brat i Fallon. Nadam se da on sad nju negdje ne oplođuje. Rekao mi je da će doći do ponoći, a sad već kasne petnaest minuta. Emily je trznula nosom i odmaknula se. - Isuse, Olivia. - Što je? - Namrštila se nakon što se pokušala uspraviti oslanjajući se na Judeovu ruku, ali to joj nije uspjelo jer se i on spotaknuo. - Pretjerala sam malo s ovim “oplođivanjem”, zar ne? Žao mi je. Ali to će tako biti. Bože moj, Emily! Pa ti ćeš postati majka! Moramo otići kupovati odjeću za bebe. Ne za dječicu jer će ipak biti presićušno kad se rodi. Sićušno poput gumice na olovci. - Olivia je podignula ruku i lupnula se po čelu. - Treba nam vime. Mislim ime. Vime. Vime. Oh! Sinulo mi je! Olivia! Bilo muško ili žensko, vimenujte njega ili nju Olivia u moju čast. Emily je ostala potpuno zatečena Olivijinim pijanim ponašanjem i osjetila je potrebu da iskapi nešto i uzme piće od konobarice koja je kružila s drugom rundom. - Olivia, nisam sad pričala o djetetu. Mislila sam na ovo podrigivanje u moje lice. Olivia je dotaknula usta. - Ja sam podrignula? Fallon i Trevor prišli su grupi držeći se ruku pod ruku čim je Olivia postavila ovo pitanje o podrigivanju. Olivia je zacičala od užitka i uhvatila se njih dvoje jednim pretjerano pijanim i pretjerano čvrstim zagrljajem. Kad mu je postavila nekoliko pitanja o tom je li možda oplodio Fallon, Trevor je poslao Oliviju i Judea na plesni podij s opaskom da sagore malo alkohola plešući. Gavin je dopustio Emily da se pridruži ovoj grupici, iako mu je neki osjećaj u crijevima nalagao da to ne čini. Fallon je bila s njom i nije pila zato što ju je sutra rano ujutro čekala misa, pa se osjetio malo bolje. Pa ipak mu tu nešto nije sjelo onako kako treba. Gavin je sklopio ruke i oslonio se laktovima na ogradu drugog kata. Pratio je okom sokolovim kako se Emily probija prema krcatom plesnom podiju. - Čuo sam što se dogodilo između tebe i Dillona - rekao je Trevor, koji je isto tako pažljivo promatrao djevojke, a Gavin je osjetio umor u njegovu glasu. - Nazvali su me neki momci iz ureda i sve mi ispričali. Gavin je pratio pogledom Emily i uopće se nije potrudio okrenuti prema njemu. - Jebote, ti si mi sakrio ono što joj je on učinio.


- Ništa nisam sakrio - odvratio mu je namještajući naočale. - Pričao sam s Emily i ona mi je obećala da će ti sama reći ako vas dvoje završite opet zajedno. - Položio je ruku na Gavinovo rame. - Pretpostavljao sam da već znaš. Gavin se otrgnuo i sklonio mu ruku s ramena. Odvratio je pogled s Emily i uputio Trevoru pogled iz kojeg se moglo iščitati da će ovaj završiti preko ograde. - Jebote, ti si pretpostavio da sam ja znao? Pa koji je kurac s tobom? Došao si kod nas dan nakon što se ona preselila kod mene. To je bio prvi put da sam te vidio i pričao s tobom nakon što smo se vratili iz Meksika. Misliš da ne bih nešto rekao da sam znao? - Ma daj, stari, pa što si očekivao od mene? Obećala mi je da će ti ispričati ako vas dvoje završite zajedno. Pretpostavio sam da je to napravila. I pogriješio. To je sve. Gavinu je sve privlačnija postajala ideja da ga baci preko ograde što je Trevor više pričao. - Da. Jebena pogreška. Što sam očekivao od tebe? Trebao si doletjeti do Playe del Carmen istog jebenog dana kad se to dogodilo. To sam očekivao od prijatelja kojeg poznajem pola svog života. I od nekoga koga smatram bratom. - Gavin je ljutito zurio u njega još jednu sekundu, a potom je ponovno obratio pozornost na Emily. Zaškrgutao je zubima i nastojao se smiriti promatrajući ženu koju je izbavio od života ispunjenog samo boli i povrijeđenošću. - Volim ju više od ičega. Toga dana bih se vratio samo da sam to znao. Trebao si nešto napraviti. I to je kraj jebene priče. Gavin je čuo rezignaciju u Trevoru uzdahu unatoč zaglušnoj glazbi koja se širila prostorijom. U svakom slučaju, Gavin više nije bio siguran u to da se ovo prijateljstvo može spasiti. Kvragu, nije bio siguran ni u to isplati li ga se spašavati u ovom trenu. Gavin je osjećao samo to da bi ga mogao ubiti na licu mjesta te da je sagorio. Gavin je promatrao kako Emily i djevojke napuštaju plesni podij prije no što je mogao dumati nad prekinutim prijateljstvom. Penjale su se stubama s ljudskim platnom iza njih i stupile u separe. Gavin je posljednji put pogledao Trevora ne obraćajući pozornost na njegov neproničan izraz lica za koji je znao da je namješten i lažan. Gavin je vidio kakve mu se misli kovitlaju iza tih očiju i jednostavno ga nije bilo briga. Emily mu je položila ruke oko struka odvlačeći Gavina iz pat-pozicije u kojoj se našao s bivšim najboljim prijateljem.


Gavin se okrenuo i prošao prstima kroz Emilynu vlažnu kosu. Ona se nasmiješila i to ga je skoro oborilo s nogu. Bože, između suludog divljanja muških hormona u tijelu te znoja koji se njoj sjajio na koži, on bi ju ovdje mogao živu pojesti. Gavin je bio gladan na više načina i privukao ju je svojim ustima. Htio se utopiti u svem što je predstavljalo dio nje, pa ju je strastveno ljubio dok mu je tijelo nastojalo pronaći neko olakšanje. Osjetio je vibracije od njezina stenjanja na jeziku i proklet bio ako ga to nije izluđivalo. - Dobro se zabavljaš? - Da - izustila je Emily dok je osjećala draškanje po tijelu. Koži. Pulsu. Nakostriješila joj se svaka prokleta dlačica. Vrela joj se žudnja počela širiti međunožjem dok je prelazila pogledom s njegova lica na pohotno izraženu Adamovu jabučicu iza ovratnika njegove bijele košulje. Uzdahnula je i prešla rukom preko njegova sivog krojenog džempera s V-izrezom dok joj je gorjelo pod prstima da osjeti njegova ogoljena prsa. Progutala je pljuvačku. - Moram brzo skoknuti do toaleta. Odmah se vraćam. - Gavin ju još uvijek nije puštao, uzdignuo je obrvu i počeo ju na licu mjesta sporo jebati svojim plavim očima. Ponovno je progutala pljuvačku. Trznuo je bradom prema izlazu. - Volio bih da odemo odavde kad završiš. Intimnost u njegovu tonu kazala joj je sve što je trebala znati. Okružilo ju je i povuklo ispod sebe poput golemog vala. Emily je kimnula osjetivši slabost u nogama i mlitavost u tijelu. - Ne moraš mi dvaput govoriti, gospodine Blake. - Dobra djevojko. - Trijumf u njegovu glasu još ju je dublje gurnuo zaslađujući joj tako ovo popuštanje njegovu zahtjevu. -Vidimo se uskoro, gospođice Cooper. Emily se okrenula i uputila prema toaletu, a Olivia ju je zaustavila nakon samo nekoliko metara. Sad je još više teturala, smijala se i Emily se mogla samo zahihotati na sve ovo. Zgrabila je Oliviju za ruku i počela ju vući prema toaletu, a tad ih je zaustavila Fallon. Emily je ostala u sendviču između njih, pružila im je ruke i napokon stigla do zahoda. Čekale su dvadeset minuta u redu koji se provlačio dobrim dijelom drugog kata, a zatim su djevojke ušle i obavile ono što su morale. - Djevojko - ubacila se Fallon izvlačeći maškaru iz torbice. Pogledala je u zrcalo i nanijela ju na trepavice. - Je li ti Gavin spomenuo da su se sad on i Trevor svađali zbog tebe?


Emily je podignula pogled s torbice u kojoj je tražila ruž. Nabrala je obrve i zbunjeno trznula glavom. - Nije. Što se dogodilo? - Gavin je ljut kao pas zato što mu on nije kazao što ti je Dillon napravio. Emily je uzdahnula. - Rekla sam mu da sam ja kriva što ništa nije rekao. Ponovno ću popričati s njim. - Nadam se. - Fallon je ubacila maskaru u torbicu. Zamahnula je vatreno grimiznom kosom koja je sva sjala pod svjetlima. - On ne bi trebao upadati u sranja zbog nečeg što si ti trebala kazati Gavinu. Moraš to ispraviti. Emily je zabacila glavu unatrag. - Znam da ne bi trebao, Fallon. Upravo sam ti rekla da sam objasnila Gavinu da je to bila moja pogreška. I kazala sam mu da sam morala obećati Trevoru da ću mu to sama ispričati ako ponovno budemo zajedno i nisam to napravila. Što hoćeš da kažem? Idem sad odmah s njim popričati, može? Fallon je glasno uzdahnula i kimnula. - U redu. Žao mi je. Ispala sam sad arogantna, ali volim Trevora i on je sad dosta uzrujan zbog ovoga. - Trevor je uvijek uzrujan zbog nečega - izlanula je Olivia otvarajući vrata toaleta. Rasplela je ogrlicu koja je izgledala kao da joj raste iz kose, zakolutala očima i istrgnula ju. Lice joj se na tren izobličilo od bola, a potom se osmjehnula. - Hvala Bogu više. Ova me jebena stvar ubijala. I ne pitajte me kako mi je završila u kosi. Mislim da se to dogodilo kad sam se sagnula da se obrišem. Oh, i prilično sam sigurna da sam se popišala po štiklama. Fallon je prekrižila ruke i oslonila se na umivaonik. - Liv, Trevor nije uvijek uzrujan. - Pff. Vraga nije - podrugljivo je rekla Olivia i počela prati ruke. - On ti je prava curica. Čak i moj stari kaže da sam ja trebala biti muško u obitelji. Da nema kurac, nazvala bih ga pičkicom. Emily je prekrila usta rukom nastojeći suzbiti smijeh. Spor osmijeh pojavio se na Falloninim usnama. - Pa, ja ti mogu garantirati da ima kurac i da se s njim jako dobro služi. Olivia je obrisala ruke papirnatim ručnikom. Kad je završila, smotala je papir u loptu, naciljala Fallonino čelo i pogodila pravo u metu. Olivia je zaroktala. - A ja ti mogu garantirati da ćeš završiti napumpana kao naša


prija ovdje ako ne izvuče iz tebe ono malo centimetara što ima te da tvoje dijete neće biti tako slatko, nego prava curica baš poput svog oca. Va-va. Emily je uzdahnula i zakolutala očima. - Dosta je više tih trudničkih šala, Liv. Olivia je slegnula ramenima. - Pa, istina je. Tvoje će dijete sigurno biti slađe. - Olivia je stala, čvrsto stisnula usne i zaškiljila. - Čekaj malo. Povlačim ovo. U problemu si ako se radi o sjemenu onoga govnara. Onda će to biti ružna beba. Fallon je širom razjapila usta, a Emily je uzdahnula. - Olivia! Kako to možeš reći? - Emily, govorim ti istinu. Pogotovo kad sam pijana. Na konju si ako je Gavinovo, ali ako je onaj šupak tata, ja bih na tvom mjestu razmislila o tom da ga daš na usvajanje. Čitava ova zavrzlama sliči na nešto iz Jerry Springera tipa “kome se odvija veća drama u životu”. Ozbiljno, ja te volim. Ali iskreno, drhtim od straha pri pomisli kako bi to izgledalo. Emily je samo zgrabila torbicu i projurila pokraj Olivije. Olivia ju je uhvatila za ruku. - Čekaj! Emily, žao mi je. Moram sad stati u obranu šupka, a znaš da ga nikad ne branim, ali ipak mislim da je kriva odluka da mu ti i Gavin ne kažete ništa o trudnoći dok se ne sazna čije je dijete. Zna se dobro da nisam neka njegova obožavateljica, ali on bi ipak mogao biti otac. Gledano na duže staze, ako mu ne kažete, a ispadne da je on otac, to bi ispalo loše po vas. Emily je duboko i sporo udahnula nastojeći primiriti živce. - Znaš što, Olivia? Pijana si. U zadnjih si mi trideset sekundi dijete nazvala sjemenom, rekla da će biti ružno i predložila posvajanje. Također mi savjetuješ nešto što te nitko nije pitao o tom kako bismo ja i Gavin trebali ili ne trebali reći Dillonu. Da se nisi tako ubila od alkohola, sjetila bi se Gavinovih razloga zbog kojih se odlučio za šutnju. A sjetila bi se i razloga zbog kojih sam se složila s njim. A sad me ispričaj, prijateljice, jer ja idem. Ti samo nastavi i slobodno me nazovi sutra kad se razbudiš od gadnog mamurluka koji te čeka. Emily je izišla iz toaleta osjećajući se povrijeđenom, zbunjenom te izmorenom od nečega što je trebalo ispasti kao uzbudljiva večer s bliskim prijateljicama. Promjena je u svim svojim opakim oblicima već postajala


norma. Emily se samo nadala da neće nju i Gavina razdvojiti od ljudi do kojih im je stalo. Od ljudi za koje se nadala da im je joť uvijek stalo do njih.


12. UKRADENI UZDASI

G

avin je sjedio s New York Timesom u jednoj i bocom vode u drugoj ruci kad mu je misli iznenada prekinulo kućno zvonce. Položio je bocu vode na rub stola, ustao s kauča i pogledao na sat. Nije očekivao nikoga, a bio je siguran i u to da Emily također nikoga ne očekuje. Šokirao se kad je otvorio vrata i opazio Trevora u hodniku. - Hej, brate. - Trevor je prošao rukom kroz kosu. - Imaš li malo vremena da popričamo? Gavin je mlako slegnuo ramenima i krenuo prema kuhinji. Čuo je kako je Trevor zatvorio vrata za sobom i sjeo na stolicu. Trevor se trljao po vratu, zaobišao stolić i nakašljao se. - Jesam li stigao u kriv trenutak? Izgledaš mi kao da se spremaš van. - Emily i ja idemo do mojih roditelja na večeru - odgovorio je ukočenom hladnoćom koju uopće nije namjeravao skrivati. - Oh. - Trevor je stao i pogledao oko sebe. Glasno je uzdahnuo i ponovno pogledao Gavina sa skoro opipljivom nelagodom. - Pozdravi ih u moje ime. Gavin je prekrižio ruke i kimnuo pitajući se kad će Trevor napokon prijeći na stvar. Ovaj je zurio u Gavina i odmahnuo glavom. - Žao mi je, stari. Ti si u pravu. Morao sam doći po tebe. Dosta sam stvari sjebao. To je samo posljednja stvar na dugom spisku stvari koje sam morao napraviti drukčije. - Njegov dubok i tih glas zvučao je iskidano, umorno i rezignirano. - Trebao sam biti na tvojoj strani od samog početka, od trena kad si mi rekao da ti je Emily potrebna pa sve do trenutka kad sam gledao kako je onaj jebeni šupak zamahnuo na tebe. Ne znam što bih ti drugo kazao osim toga da ču razumjeti ako više ne budeš imao volje popričati sa mnom. Gavin je gledao kako mu se prijatelj znoji dok se nastoji iskupiti i sjetio se sinoćnjeg razgovora koji je vodio s Emily prije spavanja. Ona ga je riječima stjerala u kut podsjećajući ga na ono što joj je govorio u Kaliforniji.


Podsjetila ga je na to da joj je rekao kako mora oprostiti majci za sve loše stvari, a u ovom slučaju trebalo bi na isti način pristupiti i Trevoru. “Brzo oprosti i još brže zaboravi”, točno to mu je rekla. Iako je osjećao da je Trevor dodatno pogoršao ionako usranu situaciju, a da se on još uvijek bori protiv osjećaja izdaje, Gavin je znao da gajenje nekakve ozlojeđenosti prema njemu ne bi poslužilo nikome. Prijatelj mu je mahao bijelom zastavicom i Gavin je trebao razmisliti o tom. Potaknule su ga malo i Emilyne prijetnje da će ga izudarati po guzici. Gavin je nastojao izbaciti kivnost iz pogleda, zatim je na tren zurio u Trevora dok mu nije pružio ruku u znak pomirbe. Trevoru se oteo dubok i drhtav uzdah dok je čvrsto stezao Gavinovu ruku. - Hvala ti, brate. - Progutao je pljuvačku. - Stvarno cijenim to što se ne odričeš našeg prijateljstva. Mnogo mi to znači. Gavin je položio ruku na stolicu do njega, zakolutao je očima, a na usnama mu se pojavio opak smiješak. - Dosta s tim sentimentalnim sranjima. Nastaviš li dalje, morat ću ti kupiti steznik. Trevor je odmahnuo glavom i zahihotao se. Uskoro mu je osmijeh nestao s usana, a lice postalo ozbiljno. - Onda, kako se nosite sa svim ovim? Ispalo je teško sranje za oboje.

- Da. To nije nešto što sam očekivao; nije ni Emily, ali moramo to pregoriti. - Gavin je ustao sa sjedala i izvukao bocu viskija iz bara. Podignuo ju je i pokazao Trevoru koji je kimnuo. Ubacio je leda u čaše, natočio im i stavio Trevorovu čašu ispred sebe. - Volim ju i samo to mi je bitno. Trevor je kimnuo. - A što tvoji roditelji misle o tom? - Samo otac zna - odgovorio je Gavin ispijajući piće na eks. Prevrtao je praznu čašu i na trenutak zurio u Trevora. Gavin je postao svjestan ne samo leda koji je zveckao u čaši već i majčine reakcije kad joj večeras sve kažu. Zato i idemo na večeru. Trevorove su se zjenice malčice proširile, ali Gavin je u njegovim očima opazio šok koji ovaj nije uspio sakriti. - A što misliš kako će ona reagirati na to? - upitao je Trevor. Gavin je slegnuo ramenima. Ne može se reći da se nije brinuo oko toga što će majka kazati, sam Bog zna da mu je do toga stalo, ona mu je ipak bila sve. Ali sad se usredotočio samo na Emily i na to da ju poštedi bilo kakve brige u idućih nekoliko mjeseci. Nalazila se već u ionako dovoljno teškoj


situaciji. Zadnje što bi joj poželio jest to da joj tijelo pati zbog stresa. Molio se samo za to da mu majka neće pogoršati stanje tako što će ju odbaciti. - Ne znam kako će reagirati ni što će reći. Vidjet ćemo, u redu? - Gavine, jesi li vidio negdje moje crne štikle? - odjeknuo je iz hodnika Emilyn glas. Skrenula je oborenog pogleda dok je namještala narukvicu oko zapešća. Gavin se nakašljao opazivši da mu djevojka uopće nije primijetila da im je stigao gost. Pobrinuo se da to bude dovoljno glasno da joj privuče pozornost. Emily je brzo podignula glavu i uzdahnula omatajući oko tek otuširanog tijela ručnik koji ju je jedva pokrivao. - Sranje! Pa nisam znala da je ovdje. I Gavin i Trevor zahihotali su se. Napravila je grimasu i požurila hodnikom dok je golim stopalima šljapkala po mramoru. - Bok, Trevore. Vidimo se, Trevore! - doviknula je. Trevor je ispio ostatak viskija i nasmiješio se. - Bok, Emily. Vidimo se, Emily. - Prišao je Gavinu kad je odložio čašu u sudoper. Dva su se prijatelja rukovala. - Ti si dobar čovjek, brate. I ona je zaslužila nekoga poput tebe. Nadam se da će vam sve ovo dobro proći. Ako bude tako, imat ćemo milijun razloga za proslavu. Gavin je kimnuo i progutao neki zao instinkt koji mu je govorio da će se vjerojatno dogoditi suprotan scenarij. Kad je ispratio Trevora, otišao je vidjeti djevojku za koju se nadao da nosi njegovo dijete. Zglobovima prstiju kucnuo je na vrata sobe prije no što je oprezno provirio. Kad je ušao u sobu, osjetio je Emilyn parfem od jasmina kako se širi čitavom prostorijom. Okružio ga je i omotao se oko svakog njegovog muškog instinkta. Ali lagao bi kad bi rekao da mu nije lako suočiti se s bitkom kojoj se uopće nije nadao. Kad su se sinoć vratili iz kluba, on se odmah bacio na Emily, ali je stao čim je ušao u nju. Nadvio se nad nju, njezino ga je stenjanje izluđivalo, ali ga je pogodila teška spoznaja da bi mogao povrijediti nju ili dijete. Ta ga je misao zakočila. Usred vođenja ljubavi sa ženom koja je bila vlasnica njegova srca, on se povukao. Zgrčio se, legao i rekao da se trenutno ne osjeća dobro. Osjetio se kao još veći kreten kad ga je ona nastojala umiriti i uspavati laganom masažom. Emily je sjedila na krevetu navlačeći crne štikle koje je maloprije tražila, a zatim ga je pogledala. Nasmiješila se i Gavin se, kao i uvijek, poželio


utopiti u tom osmijehu. Ugrizao se za donju usnu i uživao u onom što mu pripada. - Hej, ti - zaprela je. Ustala je i krenula prema njemu, a njezino meko i glatko tijelo uzbibalo se pod crnom, svilenom bluzom. Pratio ju je kako ženstveno njiše bokovima ispod do koljena duge, sive suknje. U očima joj se pojavio zavodljiv sjaj i ona mu je prebacila ruke oko vrata. - Mogla bih te pojesti. - Ne onako kao ja tebe - odvratio je Gavin nastojeći razgovorom primiriti ono što mu je sve više raslo u hlačama. - Pa - šapnula je suzdržljivo dodirujući mu uho usnama - možemo malo ranije uživati u desertu i završiti ono što smo sinoć započeli. Ako se ne varam, imamo šlaga u hladnjaku. Šminka mi je sređena. Samo ću podignuti kosu i opet se otuširati ako ti ne možeš... polizati sve s mog tijela. Neka bitka započne. Gavin se nakašljao i odmaknuo. Nervozno je prošao rukom kroz kosu i otvorio ormar. - Moramo ići uskoro - rekao je napetim i hrapavim glasom osjećajući gorčinu laži na jeziku. Ona je ostala malo zatečena i uzdahnula je kad je uzela u obzir da je izgledao kao da će ju upravo poleći na krevet. Pogledala je na sat i napućila usne. - Imamo još dva i pol sata dok ne krenemo tamo, Gavine. To nam je i više nego dovoljno. Možemo preskočiti šlag i odmah krenuti. Moram sagorjeti malo ove nervozne energije koju večeras osjećam. Kvragu. Već je s njom igrao ovu igru “da vidimo mogu li prekriti svaki centimetar Emilyna tijela šlagom”. Jaja su mu nabrekla samo od pomisli na ovo. Ali nervozna Emily koja leži na njem i rješava se stresa porazila je u mislima čak i posjet striptiz klubu u kojem stojiš okružen s dvadeset prelijepih, golih žena.

Razmišljaj, budalo, razmišljaj. - Majka me nazvala i rekla mi da će večera biti ranije. Moramo ići... odmah. Uzmi kaput, a ja te čekam pred vratima. Gavin je uzeo svoje cipele Zelli Mario i posramljeno sjedio na krevetu dok se Emily sve više durila. Zakolutala je svojim prelijepim zelenim očima, prekrižila ruke preko bujnih grudi, a potom se okrenula i izišla iz sobe. Gavin je osjetio prazninu i žudnju u prsima, a u srcu mu je bilo sve teže iz sekunde u sekundu. Navukao je cipele i ustao te otišao do zrcala. Namještao je kravatu i zurio u svoj odraz s mučninom u želucu.


- Ti si šupčina - promrmljao je sebi u bradu. Uzdahnuo je, izvukao ključeve iz džepa nadajući se da vožnja do njegovih neće biti čudna kao i ova večer.

Nakon sat i nešto vremena ne tako čudne vožnje, Gavin je stao uz prilaz do svoje dječje oaze. Malo izvan grada pokraj velikog doma u tudorskom stilu smještenom uz obale jezera Sheldrake i bujnoga gorja Croton-on-Hudson. To je bilo jedno od rijetkih mjesta na kojima bi Gavin uvijek pronašao spokoj. Pa ipak, dok se bogat i grimizan nebeski sjaj pretvarao u tminu, Gavin nije bio baš siguran u to da će ova večer donijeti mnogo spokoja. Emily je izišla iz automobila i primila ga za ruku, a on je osjetio da joj se raspoloženje promijenilo. Srce mu je tonulo poput teškog kamena dok ju je čvrsto grlio i zaštitnički ljuljao na prsima. Tijelo joj je drhtalo od onog Gavinu, nažalost, predobro znanog straha. - Mala, kunem ti se da će sve biti u redu - šapnuo je dotaknuvši joj tjeme usnama. Obećanje mu je došlo lako i instinktivno kao i ljubav koju je osjećao prema njoj. - Nadam se - odgovorila je plaho sa suzama u očima dok ga je gledala. Ubilo bi me da ti ovo naruši odnos s majkom. - Ne želim da se brineš - rekao je crtajući joj prstima sitne osmice po križima. - S mojom će majkom sve biti u redu. Otac zna kako s njom izići na kraj. Nakon više od trideset godina to se nauči. Emily mu je blago kimnula želeći mu vjerovati na riječ. Sporo je udahnula i ispreplela prste s njegovima kad su se počeli uspinjati kamenim stubama do ulaznih vrata. Gavin je zastao kad je opazio da je ona još uvijek sva smetena. - Dvadeset pitanja. - Sad? - upitala ga je Emily sa zbunjenim izrazom na licu. - Da, sad. Treba ti to. - Gavin joj je položio ruke oko struka i približio ju sebi. - Kad završim s tobom, više sigurno nećeš razmišljati i o čem što ima veze s mojom majkom.


Emily je odmahnula glavom i potiho se zahihotala. - Oh, uopće ne sumnjam u to da ćeš me navesti na neke druge misli. Kreni. Znam da ti uvijek prvi moraš započeti. Spor i širok osmijeh prešao je preko Gavinovih usana. Već je znao odgovor na prvo pitanje. To je nešto što je stalno pratilo Emily. - Knjige ili filmovi? Emily je zakolutala očima. - A što ti misliš? - Nemam pojma. - Gavin je slegnuo ramenima nastojeći se praviti blesav sa svojim seksi knjiškim moljcem. - Zato te i pitam. - Knjige - uzdahnula je Emily. - Nisi tako dobar u opažanju kao što sam to mislila. Gavin se zahihotao. - Sve ovisi o tom što opažam. - Još je više približio Emily uživajući u tom što izgleda malo razdražena. Sad joj je definitivno skrenuo pozornost s ove situacije s majkom. - Na tebi je red. - Bond ili Bourne? Gavinove su se usne iskrivile u podrugljiv osmijeh. - Misliš, James ili Jason? - Brzo kopčaš. - Nema bržeg, slatkice. - Gavin je prešao usnama preko njezinih. - A ja sam, naravno, za Jamesa Bonda. Sjećaš se? Moj balkon? - Nemam pojma o čem pričaš - odgovorila mu je Emily uzdignuvši obrvu. - Čini mi se da ni ti nisi tako pažljiva kao što sam ja mislio. - Emily je tupo zurila u njega, a Gavin je iskoristio priliku da dramatično zakoluta očima. - Kad smo se prvi put igrali čepovima na mom balkonu. Izišla si. Ja sam te prestrašio. I rekao sam: Ne, ja sam Gavin. Gavin Blake. - Oh, Bože moj. Pa kakav si ti šonjo. - Emily se nasmiješila i zagrlila ga. James Bond to obratno kaže. - Emily je progovorila dubokim glasom dodajući usto i britanski naglasak. - Ja sam Bond, James Bond. Gavin se namrštio. Njegov seksi knjiški moljac bio je u pravu. - U redu. Pobijedila si. Ali ja sam ipak zvučao kao agent 007. Emily mu je odgovorila s britanskim naglaskom. - Da, jesi. Na neki način. Idemo Blake, Gavine Blake. Na tebi je red.


Da. Emily ga je definitivno dovela do toga da se osjeća kao šonjo. Nasmiješio se i odmahnuo glavom. - Granit ili mramor? - Hmm... granit. - Zašto ti je odgovor zvučao poput pitanja? - Ne znam. - Emily je slegnula ramenima. U zadnje vrijeme osjećala je neku čudnu fascinaciju prema takvim pitanjima. Pretpostavljala je da je samo uzbuđen što će dobiti svoje časopise o arhitekturi. - Nije sad baš da sjedim i razmišljam o takvim stvarima. Gavin ju je poljubio i iako je ona zadrhtala, on je znao da to nema veze s njim. Postajalo je sve hladnije. - Ne bih to ni očekivao od tebe. Idemo. Sad ćemo ući. Kimnula je. Gavin je sad bio uvjeren u to da ona više ne misli o njegovoj majci, pa se uhvatio za kvaku, vidio da je zaključano te nakon toga pozvonio. Gavinov otac otvorio je vrata s iskrenim i srdačnim osmijehom. Rukovao se s Gavinom i zagrlio Emily. Chad je zatvorio vrata i svojim plavim očima pogledao na sat. - Dosta ste uranili. Majka ti još uvijek kupuje u trgovini neke stvari za večeru. Gavin je pogledao Emily, a zbunjen izraz u njezinim očima dao mu je do znanja da će ga sad ispipati. Zurila je u njega i pažljivo mu promatrala lice u potrazi za odgovorima koje joj nije bio spreman pružiti. Ponovno je obratio pozornost na oca osjećajući se poput budale uhvaćene u mreži vlastitih laži. Nakašljao se i pomogao Emily skinuti kaput. - Mogao bih se zakleti da mi je rekla da dođemo u pet kad sam pričao ranije s njom. - Ne. Sedam i petnaest. - Chad je uzeo Gavinov i Emilyn kaput i objesio ih u ormaru u predvorju. - Loš sluh u tvojim godinama znak je premorenosti i previše rada. Ti i brat trebali biste se odmoriti malo. Gavin se široko osmjehnuo i prekrižio ruke. - Tata, pa upravo sam se vratio s odmora. Dobro sam. Stvarno. Chad je slegnuo ramenima i ležernim tonom kazao: - Eh, ne bi ti onda škodio još jedan odmor. Mlad si. Iživi se malo. - Lupnuo je Gavina po leđima dok ih je uvodio u kuću, a potom se glasno i od srca zahihotao. Samo ipak nemoj reći majci da sam ti to rekao.


Gavin se podrugljivo nasmiješio smještajući se zajedno s Emily na sofu. Zabranila bi ti da gledaš CSI da zna kako me pokušavaš navesti na takve stvari. - Spremna je ona i za gore stvari od toga, ali sad radije ne bih o detaljima. - Nasmiješio se, pljesnuo rukama i pogledao Emily. - Znam da ne smiješ ništa žestoko piti, ali mogu li ti nešto drugo ponuditi? Imamo ledeni čaj od maline, vode i još neke sokove. - Ja ću vode, gospodine Blake. Hvala vam. Nasmiješio se s ljubavlju u očima. - Sad si dio naše obitelji, pa zato inzistiram na tom da me ne zoveš gospodin Blake. Tata je ime koje odgovara mojoj djeci, pa i mojoj snahi, a ti mi se ne razlikuješ u tom. Dobro? Emilynim se prsima širila toplina zbog toga kako je prihvatio nju i njezinu situaciju. Tad je shvatila od koga je Gavin naslijedio šarm i karizmu. - Dobro. Ja ću vode, tata. - Osjetila se čudno kad joj je ta riječ pobjegla s usana. Namignuo joj je i uputio se prema kuhinji. - Vrlo dobro. Sredit ću nam i aperitive. Sine, može hladna boca Sama Adamsa? - Može. To je u redu - odgovorio je Gavin dok mu je otac skretao iza ugla. Prelazio je Emilynom rukom po svom krilu, odmaknuo joj kosu s vrata i naslonio joj se na uho. - Prelijepo izgledaš. Okrenula se prema njemu, a potom sporo i sumnjičavo uzdignula obrvu. - Oh, stvarno? Ne bih to rekla jer se ranije nisi htio malo igrati sa mnom. Gledala ga je kako grize donju usnu i kako mu plave oči otkrivaju više no što bi smjele. Srce joj je na sekundu potonulo, a riječi su joj izlazile iz usta brže no što je mislila. - Dogovorila sam susret s jednim trenerom u mjesnoj teretani koji pomaže trudnicama da ostanu u formi. Neću se toliko udebljati. Gavin se odmaknuo. - Ti misliš da to ima veze s tvojom težinom? - Pa, nabacila sam koju kilu. Što bih drugo mogla misliti? Nikad prije nisi odbio seks sa mnom, Gavine. Moji hormoni sad divljaju, a tvoji... pa, tvoji uglavnom nisu ništa bolji od hormona kakvog tinejdžera. Sinoć si mi rekao da se loše osjećaš, a ranije jednostavno... nisi htio. Priznaj mi da si se ohladio. - Emily je oborila pogled i tiho rekla: - Oh, i lijepo si pokušao s ovom izlikom da smo morali ovdje doći ranije.


Gavin joj je obujmio lice rukama zureći u njezine zabrinute oči. - Bože moj, pa nikad se ne bih mogao ohladiti od tebe, Emily. Svim se silama borim da ti ne zadignem tu suknju, nagnem ti to lijepo tijelo na ovom kauču i zabijem se duboko u tebe da ni ne znamo gdje jedno počinje, a drugo završava. Seks je s tobom kao droga, a ja sam jebeni ovisnik. Ali, vrag me odnio ako ti nisi najslađa ovisnost koja postoji. - Pa u čem je onda stvar? - upitala ga je nastojeći otjerati od sebe viziju na kauču. Skoro je sama podignula suknju i podala mu se. Sklopila je oči. Gavin joj je primicao lice tako blizu svome da to nije nimalo pomagalo u ovoj zavrzlami s hormonima. Ni. Najmanje. Gavin je zastao, a potom tiho rekao: - Bojim se... da ne povrijedim tebe i dijete. Emily je hitro otvorila oči. - Molim? Pa seksali smo se proteklih nekoliko tjedana. Onda te to nije zabrinjavalo. - Znam. Ali kad sam jučer vidio dijete na onom monitoru, sve mi je postalo nekako... stvarno. - Uzdahnuo je i naslonio se. - Stvar će završiti tako što ću te ozlijediti. Nemoguće da se to ne dogodi ako uzmemo u obzir kakvi smo tijekom seksa. Mi smo životinje. Emily mu je podmetnula prst pod bradu i natjerala ga da gleda pravo u nju. - Kao prvo, sviđa mi se kad me boli - šapnula je i uzdignula obrvu. - I, iskreno, očekuješ li da ću povjerovati kako čovjek tvog obrazovanja može biti tako naivan po pitanju ženskog tijela, bilo ono trudno ili ne? Ne možeš povrijediti ni mene ni dijete. Parovi su se seksali milijunima godina dok su žene bile trudne. Gavin se podrugljivo nasmiješio te prošao rukom kroz kosu. - Kad dobijem dopuštenje, naravno da te ja volim... ugodno povrijediti. I, iskreno, da, možeš očekivati to da sam poprilično naivan po pitanju tijela jedne trudnice. Ključna je riječ trudnice. I, da završimo ovaj razgovor, gospođice Cooper, ja još moram dodati -široko se nasmiješio i prislonio joj se na uho milijunima se godina nijedan par nije jebao ovako kao što mi to radimo. Mi obaramo rekorde. Kad to uzmem u obzir, da, bojim se da te ne povrijedim. Emily je osjetila kako joj tijelo gori, duboko je uzdahnula i ovlažila usne. Jezik ju je svrbio od želje da njime klizne po donjem dijelu Gavinova trbuha. - Gavine...


Vrata su se otvorila prije no što je mogla nešto reći. Lilian Blake žonglirala je s trima prepunim papirnatim vrećicama i nogom zatvorila vrata. Odmahnula je glavom u pokušaju da otrese krupne pahulje iz svoje kestenjaste kose. Gavin je skočio na noge skoro se spotičući preko stolića jureći prema majci kojoj su se skoro sve vrećice rasule po popločanom podu predvorja. Preuzeo je vrećice iz njezinih ruku i poljubio ju u obraz. - Hej, mama. Počeo je padati snijeg, ha? Prošla je rukom kroz kosu sva ozarena. - Da. I to baš dobro pada. - Brzo je promotrila Gavina, a oči su joj bile ispunjene ljubavlju kakvu samo majke osjećaju. - Mali moj, baš si mi nedostajao. Kad se idući put odlučiš otići na dvotjedni odmor, mogao bi ipak prije toga nazvati ženu koja te donijela na ovaj svijet, što ti misliš? Gavin se zahihotao i odmahnuo glavom. - Mama, imam dvadeset osam godina, vlasnik sam dobrostojeće tvrtke, a djevojka mi tamo sjedi na kauču. Pada mi vrijednost sad od ovakvih komentara. Emily je ustala i krenula prema njima. Raskuštrala mu je kosu i zaigrano uzdignula obrvu. - Ah, takvi su komentari potpuno na mjestu. - Molim? - Gavin je upitao s nevjericom i predatorskim sjajem u očima. A kako to? - Zato što svaka djevojka koja ima glavu na ramenu zna da čovjek dobije na vrijednosti ako voli svoju majku - odgovorila je Lilian s blještavim osmijehom. - Jesam li u pravu, Emily? - Točno sam na to i mislila - složila se Emily. Gavin je trznuo glavom ustranu, a na licu mu se pojavio podrugljiv smiješak. - Ako smo već kod toga, onda, Emily, samo da znaš kako sam ja jednom zaprosio svoju majku. - Da, imao je tri godine - oglasila se Lilian skidajući torbu s ramena. Položila ju je na stakleni stol do ulaza, milo se osmjehnula Gavinu i obujmila mu obraz rukom. - Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Osvojio je plastični zaručnički prsten iz onih aparata sa žvakaćim gumama i odmah je u trgovini pao na koljena i zaprosio me. Emily se zahihotala gledajući kako mu se na licu pojavljuje ljupka grimizna nijansa.


- Da. Faktor je vrijednosti upravo oboren za nekih stotinu bodova potvrdio je s nestašnim, dječačkim osmijehom dok je išao prema kuhinji. Dame, ja sam vam ovdje. Lilian se glasno nasmijala privlačeći Emily k sebi za jedan srdačan zagrljaj. - Onda, kako si mi ti? - Skinula je debeo mek bijel šal omotan oko vrata i odložila ga na stol. Kad se riješila teškog krznenog kaputa i objesila ga u ormaru, okrenula se prema Emily. - Prošlo je nešto vremena, a dosta se toga dogodilo. Nadam se da ti dobro ide. Emily je jednostavno kimnula ne znajući koliko dobro ona poznaje situaciju koja se odvijala između nje, Dillona i Gavina. - Sad mi je mnogo bolje, hvala vam. Kako ste vi? - Dobro. Ja se i dalje bavim organizacijom. Sad se pokušavamo proširiti i u New Jersey. Izgleda da bi se to moglo uskoro dogoditi - rekla je sva sretna primajući Emily pod ruku. Krenule su prema kuhinji. - Da vidimo hoće li ovi naši muški spaliti kuću. Emily je još jednom u svim svojim udovima osjetila dobrodošlu navalu topline primjećujući koliko je bio različit njezin i Gavinov odgoj. Njoj je nedostajala očinska figura, a Gavina je odgojio snažan muškarac koji je imao povjerenja u to da će dobro pobijediti svaku zlu situaciju. Iako je Emilyna majka često bila uz nju i sestru, Lilian je ostala kod kuće s dečkima sve dok nisu krenuli u srednju školu. Istina, Lilianin položaj bio je drukčiji jer se udala za iskrenog i brižnog muškarca, ali ona se nikad nije odricala pokušaja da u svom domu stvori jednu normalnu atmosferu, čak i dok je prolazila kroz najmračnije dane borbe s rakom dojke. To su bile dvije potpuno različite i oprečne boje u životnom spektru. Emily je sad samo morala vjerovati u to da su ona i Gavin završili zajedno zbog nekog razloga. Nadala se da će taj razlog biti glavna tema razgovora tijekom večere. Kad su ušle u kuhinju, obje su žene bile sretne kad su opazile da nijedan muškarac nije nastojao spaliti kuću. Otac i sin odložili su namirnice i počeli miješati, frigati i peći nešto što je mirisalo jako ukusno. - Nemoj im nikad dati do znanja da ih ne možeš istrenirati - šapnula je Lilian s osmijehom zaraznim poput Gavinova. - Zapravo je to prilično lako. - Zapamtit ću to - odgovorila je Emily ne mogavši se nikako suzdržati od tihog hihota.


Gavin se okrenuo s tavom u ruci i pogled mu se susreo s Emilynim. Osmjehnuo se široko i napravio neki poseban trzaj zapešćem bacajući tjesteninu uvis poput školovanog kuhara. - Imam talenta, zar ne? - upitao je uzimajući hladnu bocu piva s radne plohe. Otpio je gutljaj i u sljedećem pokušaju da se napravi važan bacio više od pola tjestenine na pod. Umak se raširio posvuda po kuhinjskom podu. Gavin je pogledao taj nered i zakolutao očima, napola se smijao, a napola gunđao. Ne treba posebno napominjati to da je samo on gunđao jer su mu i roditelji prasnuli u glasan smijeh, baš kao i Emily. Nekoliko vlažnih papirnatih ručnika, nekoliko sredstava za čišćenje i brzo brisanje poda nakon toga dovelo je do brzog zaborava Napuhankova pokušaja. Lilian je za pola sata sve dovela u red. Sjedili su u blagovaonici za obilatim jelom od salate, talijanskog kruha, patliđana pečenog s parmezanom i malom dozom tjestenine koja je ostala nakon Gavina. Emily se malo opustila uživajući u razgovoru dok je još mogla. Znala je da će njihove novosti brzo narušiti sve ovo. Saznala je da su se Chad i Lilian upoznali na pravnom fakultetu u Harvardu. Nije to bila tipična priča o ljubavi na prvi pogled, ali Emily je tu shvatila odakle Gavinu ta crta da neumorno slijedi ono što želi. Chad je lovio Lilian dva semestra uvjeravajući ju da je on čovjek za nju, sve dok ona naposljetku nije pristala izići na spoj s njim. Emily se u sebi smijala tomu kako jabuka nije pala daleko od stabla. Lilian je na njihovo iznenađenje saznala iduće godine da je trudna i da će roditi Coltona. Dogovorili su se da će tijekom tog razdoblja zamrznuti stanje na fakultetu, ostati kod kuće i baviti se Coltonovim odgojem. Brzo vjenčanje, još jedno dijete, hipoteka, pas, treniranje bejzbola poslije i Lilian se više nikad nije vratila na fakultet. Pa ipak, dok je Emily slušala ovu priču o njihovu zajedničkom životu, ona nije osjećala ni gram žaljenja zbog bilo čega u njihovim pogledima. Umjesto toga, u svaku im se riječ, osmijeh ili glasno smijanje provlačio život ispunjen ljubavlju i uspomenama. Gavin je sklonio ostatke večere sa stola čekajući da mu roditelji donesu desert u dnevni boravak, a nije mu promaknulo neumorno i nervozno lupkanje Emilynih potpetica po drvenom podu. Zvuk je odjekivao i odbijao se o zidove poput kišnih kapi o prozor. Bože, kako je mrzio što se osjeća tako nervozna. To ga je zapeklo oko srca.


Roditelji su mu ušli u prostoriju prije no što joj je stigao kazati da će sve biti u redu, a otac mu je nosio lončić svježe skuhane kave, a majka domaću pitu od jabuke. Kad su sjeli, Lilian je narezala desert koji je upravo izvadila iz pećnice i poslužila im po komad svakome. Gavin je zurio u oca koji je stajao preko puta stola i vidio je da je i on nervozan. Njegov mu je turoban i mučan izraz na licu sve rekao. Gavin se nije mogao ni lažno nasmiješiti dok je ispio ostatak piva u jednom dugom gutljaju. Kvragu. Živci su mu bili na rubu, a znao je da ipak mora započeti ovaj prokleti razgovor. Ali glas mu se zapleo u mislima, a riječi poput smole zalijepile za jezik. Otac ga je još jednom pogledao i kimnuo mu dok se nakašljavao. - Lilian, Gavin i Emily misle s nama... podijeliti neke novosti. - Pogledao je Gavina s takvom svečanom ozbiljnošću, da mu je došlo da ode i povede Emily sa sobom na neko mjesto gdje ih nitko neće moći pronaći. - Hajde, sine. Reci majci, da zna što se događa. Gavin je primio Emily za ruku, okrenuo se prema njoj i utisnuo joj poljubac na drhtave usne. - Volim te. - Pažljivo joj je promatrao lice dok se odmicao od nje. - I ja tebe volim - rekla je ona nježno. - Što se događa, Gavine? - upitala je Lilian nabirući oprezno obrve poput prave majke koja nešto nastoji doznati. Stao je na trenutak, a zatim priznao: - Majko, Emily je trudna, a... dijete možda nije moje. Lilianino se lice rastopilo od čiste zapanjenosti, šok je bio očit u bljedilu njezine bijele kože i opuštenoj vilici. Zbunjenost je poput plašta prekrila njezine do maloprije vedre zelene oči. Počela je sumnjičavo promatrati Emily. - U vezi si s mojim sinom, a ipak bi mogla imati dijete s nekim drugim? - Odgurnula je tanjur od sebe, naslonila se i prislonila ruku prsima. - Pretpostavljam da sam se prevarila u tebi, Emily. Krivo sam smatrala da si žena koja će ostati vjerna mom sinu. Emily je otvorila usta da nešto kaže, ali nije mogla ništa probrati među tisućama riječi koje su joj se rojile u mozgu. - Čekaj malo, Lilian. Bila je vjerna Gavinu. Ne znaš ti čitavu priču - Chad je istaknuo odmahujući glavom.- Poslušaj ih na minutu.


Lilian je ogorčeno udahnula i pogledala supruga. - Ti si znao za ovo i nisi mi rekao? - A zatim je obratila pozornost na Gavina. - Ima li nekog razloga zbog kojeg ste me držali u mraku? - Da, mama, ima. - Gavin je oslonio lakat na stol. - Očekivao sam upravo ovakvu tvoju reakciju. Hoćeš li nam dopustiti da objasnimo? Ako ne, onda odlazimo iz ovih stopa. Teška i napeta tišina ovila je čitavu prostoriju prije no što je Lilian zatreptala maskarom namazanim trepavicama i kimnula. Gledala je samo Gavina, kao da bi se mogla pretvoriti u kip ako samo jednom slučajno uhvati Emilyn pogled. - Što se dogodilo? - upitala je nježnije dok je podizala obje obrve gledajući ga. Emily je zurila u nju dotučena dubinom ovog bijesa i tuge koja joj se pojavila na licu. Osjećala se bolesnom i u tom se trenu mogla zakleti da neće dočekati konac ovog razgovora, a da ne mora otići i povratiti. Razdvojila je usne bez riječi i pogledala Gavina suznim očima čekajući da on odgovori. - Emily i ja bili smo zajedno kad su ona i Dillon prvi put prekinuli. - To je onaj isti Dillon, tvoj prijatelj? - prekinula ga je Lilian. - Broker? - Isti tip s kojim sam nekad bio prijatelj, da. I više nije moj broker. - Kako se nešto takvo može dogoditi, Gavine? Mislim, ovo je samo pretpostavka, ali meni zvuči da ništa od ovoga nije dobro ispalo. - Lilian je pogledala Chada s uvredljivim izrazom na licu. - Pa jesmo li mi odgajali sinove da otimaju djevojke svojih prijatelja? Chad je uzdignuo obrvu i odvratio joj odlučno. - Nismo. Ali isto ih tako nismo ni odgajali da se odriču nečega u što vjeruju. - A po koju cijenu, Chade? - upitala ga je naizgled zapanjena njegovim odgovorom. - Otkad je to postalo popularno krasti djevojke prijateljima? - Nije me on ukrao - progovorila je Emily blagim glasom. Pogledala je u Lilian, a potom u ruke koje su nervozno stajale spletene s Gavinovima u njezinu krilu. Mislima se vratila u onaj trenutak kad je prvi put opazila Gavina i nije se mogla suzdržati, a da joj se s usana ne otme jedan blag


smiješak. Pogledala ga je i tim mu pogledom milovala prelijepo lice. - Pa, ukrao mi je srce. Ali kad se to dogodilo... vaš sin toga nije bio ni svjestan. Gavin se blago osmjehnuo i položio dlan na Emilyn obraz, a srce mu je još dublje tonulo u prsima. Zadržavao je dah i još uvijek nije mogao vjerovati da je ona njegova. Spustio je ruku nakon nekoliko trenutaka, duboko udahnuo i pogledao majku. Sad je izgledala još zbunjenija. Zapravo, ova je naša ljubav toliko uzela maha da me to već plaši. I traje to već neko vrijeme. Samo smo morali izgladiti neke stvarčice. Ne, način na koji smo nas dvoje završili zajedno možda nekima nije odgovarao, ali mene baš briga za to. I prilično sam siguran da je isto tako i sa ženom koja sjedi do mene. Zaljubljeni smo. Radi se o dubokoj, ludoj, izopačenoj ljubavi o kakvoj se prave filmovi. Zajedno gledamo strahu u lice i kažemo mu da se goni. Možda ovo dijete nije moje, pa čak i da nije... jest. To je dio Emily, mama, i nema ni djelića tvog sina koji ju zbog toga ne bi volio. Nema djelića tvog sina koji ju ne bi volio. Suze su ovlažile Emilyne trepavice, a ona je opazila da je suza kanula i niz Lilianin obraz te završila na bijelom stolnjaku. Emily je progutala pljuvačku i promatrala kako Lilian ustaje i bademastim očima gleda čas Gavina čas nju. - Mislim da ne mogu podržati ovakvu vezu - protisnula je mršteći se. - Ja jednostavno... - Prinijela je ruku grlu i svojim dugim, elegantnim prstima počela prelaziti po koži. Pogledala je Chada kojem se oteo dubok i porazan uzdah, a potom joj je pružio ruku. Stisnuo ju je prije no što se ona okrenula i izišla iz prostorije, a šmrcanje joj je odjekivalo po čitavom domu sve dok se nije pretvorilo u šapat kad je zatvorila vrata za sobom. Emily više nije mogla svjedočiti boli koju je nanijela ovoj nekad stabilnoj obitelji, izvukla se iz stolice, a srce joj se milijun puta slomilo dok je gušila jecaj u sebi. Gavin je ustao i uhvatio Emily kad je krenula prema izlazu. Odmaknuo joj je kosu s lica. - Čekaj! Emily, slušaj me...

- Ne, slušaj ti mene, Gavine. - Obujmila mu je lice rukama dok je dolazila do daha. - Sjećaš li se kad si mi pričao da si skoro uzeo mobitel da me nazoveš kad sam otišla, a ipak to nisi učinio? Gavin ju je pažljivo promatrao zbunjenim i zabrinutim pogledom. - Da. Kakve to veze ima s ovim?


- Mrzila sam samu sebe zato što sam te htjela nazvati svaki put kad bih pogledala mobitel. Tako sam te očajnički htjela nazvati i ispričati ti kako mi je žao što ti nisam vjerovala, a ipak nisam mogla. Nešto me zadržavalo. I ti si mi rekao da si skoro ušao u automobil i došao do mog stana, ali nisi. Ja sam to isto učinila. Ušla sam u taksi koji me odvezao do tvoje zgrade. Stajala sam vani i gledala pitajući se što radiš i bojeći se toga s kim to radiš. Tako sam te silno željela vidjeti. Gavine, srce mi je bilo iskidano, slomljeno na sitne komadiće. Osjećala sam tjelesnu bol dok smo bili razdvojeni. Nisam mogla vjerovati da takva bol postoji. Bilo je mnogo drukčije od onog trena kad sam ostala bez majke. Dublje mi se urezalo. Ali nisam se mogla natjerati da uđem u onaj lift i odem do tebe. Nisam željela Dillona. Željela sam tebe. - Emily, prestani. - Gavin ju je uhvatio za struk i primaknuo svojim prsima. - Zašto mi sve ovo govoriš? - Govorim ti to zato što se kaže da ljudi ostanu bez daha tijekom strastvenog poljupca. To nije istina, Gavine, jer ja doslovno ne mogu disati čak i prije no što usnama dodirneš moje. Pokušavam, ali ne mogu. Ne mogu misliti dok me gledaš. Potpuno mi ogoliš um. Uvijek si to činio, i to je prelijepo i opojno. Magično je i predstavlja sve ono što bi jedna djevojka trebala osjećati. Kažu da si u nekoga istinski zaljubljen kad ti se koža naježi od samog dodira. Meni se naježi kad ti čujem glas; ne trebaš me ni dodirnuti. Mogu te osjetiti kad mi nisi u blizini. Osjećam te u snovima. Osjećala sam te kad si bio udaljen tisućama kilometara od mene. - Uplašila si me čim sam te vidio, a mislim da je to zbog toga što sam znao, jednostavno sam znao, da ću se zaljubiti u tebe. Nisam znao da su nam svjetovi već isprepleteni, ali srce mi je nekako od starta znalo da pripada tebi. Nisam vjerovao da može postojati tako duboka bol dok smo razdvojeni, ali isto tako nisam vjerovao ni u to da može postojati takva ljubav. Ti si mi pokazala da može. Pokazala si mi dobro tamo gdje je prije vladalo zlo. Pružila si mi užitak koji je nadmašio svu moju bol. Udahnula si mi život kad sam pomislio da sam već mrtav. Emily je stala, a suze su joj se brzo slijevale niz lice. - Kažu isto to da ćeš pustiti nekoga ako ga previše voliš ako mu uzrokuješ bol. A to sam ti od početka priređivala, Gavine. Svijet sam ti preokrenula naopačke od trenutka kad smo se vidjeli. A sad još i ovo. Ne mogu dopustiti da ne pričaš s majkom zbog mene. Dovoljno te volim da te pustim kako bi te ona i dalje mogla voljeti.


Gavin se trznuo. Osjetio se izbačenim iz ravnoteže, a oštra mu je bol sijevnula kroz prsa. Progutao je pljuvačku te duboko i na prekide udahnuo zureći joj u oči. - Ne možeš me napustiti - rekao je slušajući i sam očaj koji mu je potresao glas. - Moram - protisnula je umirući od straha koji je opazila na njegovu licu. - Ne mogu ja biti razlog razdora u tvojoj obitelji. - Nećeš biti - začuo se Lilianin blag glas koji je umirivao sigurnošću u tonu. Emily ju je pogledala i iznenađeno trepnula suznim očima. Zbunjeno je okrenula glavu i prešla prstima preko obraza dok joj je tijelo drhtalo. Nećeš biti razlog razdora u našoj obitelji zato što ja neću dopustiti da mi sina napusti žena koja ga toliko voli. - Lilian je prišla bliže i oprezno položila ruku na Emilyno rame dok su joj suze navirale u očima. - Neću ti dati da odeš iz naših života. Mislila si se nesebično odreći nečega što bi povrijedilo mog sina. I ja sam jednom poznavala djevojku koja je toliko voljela muškarca da ju je to uplašilo. - Lilian je stala i pogledala prema Chadu. U krajičku usta pojavio joj se sitan, tužan smiješak dok je on išao prema njoj. Lilian je ponovno pogledala Emily i odmahnula glavom. - Ubilo bi me da sam se morala odreći tih ukradenih uzdaha prije no što me on poljubio. Bez obzira na to je li dijete koje nosiš moje unuče ili nije, ja ću biti počašćena da te nazovem svojom kćeri. Emily je ostala bez daha, a srce joj je tako snažno lupalo da ga je mogla čuti dok ju je Lilian primala u dug zagrljaj. Emily je plakala na ramenu žene koja je podarila život muškarcu kojeg je ona očajnički voljela. Emily nije bila samo zahvalna što se nije morala odreći ukradenih uzdaha, bila je zahvalna i na tom što je nekako u ovoj hladnoj, sniježnoj noći, u godini kad će joj se dosta toga promijeniti u životu, stekla majku.


13. NEŠTO OPAKO STIŽE

E

mily je zatvorila za sobom vrata penthousea i nasmiješila se kad je Gavin ustao s kauča držeći u rukama bombonijeru za Valentinovo. Skinula je kaput i šal te ih bacila na kauč dok se gibala dnevnim boravkom prema njemu. - Shvaćaš li ti da je to skoro dva tjedna staro? - nasmiješila se dok mu je prebacivala ruke oko vrata. - I jedeš li ti ikad nešto zdravo? Čokoladno joj se nasmiješio i poljubio ju. - Shvaćam da su dva tjedna stare, i ne. Što nezdravije, to bolje. Spojila je usne kušajući ono malo čokolade što joj je utisnuo na njih. Uzela je u obzir to da su mu zubi takvi da bi svaki zubar ponosno rekao da je radio na njima, a opet ju je iznenađivalo to što on doslovno živi od samog šećera. Što slađe, to bolje. Proteklih nekoliko mjeseci otkrila je još neke tipične sitnice o Gavinu. U kojeg se sve više zaljubljivala. Dvaput bi dnevno bez preskakanja provodio barem pola sata, ponekad i više, pod tušem puneći kadu vrelom vodom dok bi iz obližnjih ugrađenih zvučnika odjekivao Breaking Benjamin. Oh, a onda bi se još trudio pjevati iz petnih žila. Iznenadilo ju je, i to dosta ugodno, što ima divnu ovisnost da spava gol. Bila je sretnica koja se svakog jutra budila ispred krutog i golog alfa-mužjaka. Bilo je tu i nekih čudnih navika. Emily ga je smatrala graničnim slučajem za opsesivno-kompulzivni poremećaj s mogućom potrebom terapije. Bio je uredan na najgori mogući način. Kvragu, kad bi pronašao samo mrvicu sendviča koji je jeo, nije mu trebalo dugo da dohvati papirnate ručnike i Windexom brzo to sve sastruže s površine. Zbunjeno se smijala ovome zato što mu je čistačica dolazila četiri puta tjedno. Kao da je penthouse trebao blistati prije no što žena stigne na posao. Ne treba ni spominjati da ga je Emily nastojala odgovoriti od takve nastranosti i uvjeriti ga u činjenicu da je ponekad u redu ostaviti nešto rublja na hrpi u kutu kupaonice. Pa ipak je to bila bitka koju bi uglavnom izgubila. U svakom je slučaju svaku od njegovih sitnih nastranosti i


osebujnosti smatrala neodoljivo slatkima. Mogla je samo voljeti brojne slojeve njegove naravi. Odbacila je s osmijehom torbicu i hrpu pošte na kuhinjsku radnu plohu. Gavin ju je pratio i sjeo na stolicu promatrajući kako Emily otvara hladnjak. Gavin je gledao poveću hrpu poziva na dobrotvorne balove i izvukao svoj prvi broj Architectural Digesta. - Ovdje je neko pismo za tebe - obavijestio ju je Gavin gurajući joj omotnicu po granitnoj površini plohe. Otvorio je časopis i gledao luksuznu talijansku vilu u Agropoliju na Tirenskom moru. - I sredio sam račune na tvojoj Visi. Predlažem ti da nađeš bolje skrovište od svoje kutije za nakit kad drugi put poželiš sakriti račune s kreditne kartice u groznom pokušaju da me razuvjeriš od toga da se ja moram pobrinuti za njih. - Vragolasto se i podrugljivo osmjehnuo, a potom ležerno slegnuo ramenima. - Imaš jedno iznenađenje u donjoj ladici. Sad smo oboje kvit. Emily je stisnula usne i uzdignula obje obrve u znak krivnje, ali nije mu mogla poreći to da je u pravu što se tiče pronalaženja boljeg skrovišta za račune. Prihvatila je izazov, uzela omotnicu i poljubila ga u prepredeno tjeme. - Što si mi uzeo? Nije skidao pogled s časopisa, a ton mu je bio hladan i lijen poput jesenjeg povjetarca. - Preskačem to pitanje i puštam te da sama otkriješ. - Lagano je trznuo glavom put sobe ne skidajući djetinje plave oči s časopisa. U kutovima usta zatitrao mu je smiješak. - Idi. Emily se nasmiješila i odmah krenula prema sobi. Gurnula je prst pod ovoj omotnice i otvorila ju. Lagano je uzdahnula, a potom zastala, gledajući prst koji je upravo porezala na papiru. Sisala je ranicu nastojeći ublažiti bol. Držala je omotnicu u neozlijeđenoj ruci, bol se već počela povlačiti, zatim ju je preokrenula i srce joj je skoro stalo kad joj se pogled usmjerio na rukopis s prednje strane. Iako nije bilo adrese s koje je pismo poslano, nije bilo ni greške u prepoznavanju Dillonova lošeg rukopisa. Progutala je pljuvačku i izvukla papir te ga brzo odmotala. Srce joj je divlje lupalo dok je promatrala kopiju na kojoj su stajale napisane pogodnosti koje joj je nudilo bivše osiguravajuće društvo. Tu je stajao napisan detaljan izvještaj o posjetu doktoru prije nekoliko tjedana. Bila je zbunjena jer se točno sjećala da je sestri dala informacije i adresu novog osiguravajućeg društva, pa nije nikako mogla dokučiti kako su ti dokumenti završili kod Dillona. Crvenim je


markerom zaokružio riječi “prvi fetalni sonogram u tromjesečju”, a pri dnu je papira zapisao:

Emily je drhtavom rukom prošla kroz kosu, okrenula se i polako uputila prema kuhinji. Gavin je ustrajavao na tome da Dillonu ništa ne kažu. Osjećao je da Dillon nema prava znati ništa o njezinoj trudnoći sve dok se definitivno ne sazna tko je otac. Emily se nije htjela opirati njegovoj odluci, iako je imala neke zadrške o ovom skrivanju, ali se nevoljko složila. Riječi koje joj je Olivia uputila u klubu prije par tjedana odjekivale su joj u ušima poput glasnih sirena. Ovo bi moglo biti loše po nju. Nije imala sumnje da bi Dillon ovo iskoristio na sudu protiv nje ako bi se ispostavilo da je on otac. Sama pomisao uvukla joj je neku hladnoću u kosti, a slike njega kako joj pokušava oduzeti dijete zabijale su joj ledene šiljke u srce. Emily je u tišini položila papir ispred Gavina i duboko udahnula čekajući njegovu reakciju. Pratila je kako mu izraz lica prelazi od blago zbunjenog do neproničnog kako je čitao, da bi se na kraju rasprsnuo u punom bijesu. Oči su mu se zažarile poput vrelog ugljena, a iza njih je plamtjela sirova ljutnja. Još jedan drhtaj prošao je kroz Emily dok je on ustao na noge i bacio časopis na radnu plohu. - Kvragu, kako je on došao do ovoga? - Nemam pojma - izustila je još uvijek u šoku. Gavin je prošao rukom kroz kosu. - Jesi li ikad dijelila zdravstveno s njim? Emily je kimnula. - Kad sam se preselila u New York, on mi je platio privatno osiguranje zato što me nije mogao dodati na ono koje mu je tvrtka plaćala sve dok se ne oženi. Znao je da neću odmah moći dobiti zdravstveno kad počnem raditi kao učiteljica. Ali ja sam dala druge podatke


onoj sestri kad smo bili na pregledu. Ne razumijem što se dogodilo. - Emily je nervozno prevrtala u rukama medaljon koji joj je Gavin poklonio za Božić i počela se osjećati kao da će hiperventilirati. - Odvući će me na sud i pokušati mi oduzeti dijete zato što mu nisam rekla. Treba mi odvjetnik. Ne mogu, ne mogu prolaziti kroz ovo. - Prigušila je jecaj, a tijelo joj se zgrčilo. Položila je ruku na hladnu granitnu ploču i osjetila Gavinovu na vratu. - Neću mu dati da ti oduzme dijete - Gavin je rekao odlučnim tonom. Emily je nastojala doći do daha i odmahnula je glavom. - Emily, pogledaj me - zapovijedio joj je nježnim šapatom. - Tijelo joj je drhtalo i ona se uspravila gledajući ga suznim očima. - Ako trebam angažirati svakog odvjetnika u ovom jebenom gradu, angažirat ću ga. Nikad mu ne bih dopustio da te tako povrijedi. Razumiješ li me? Htjela je povjerovati Gavinu, ali nije mogla. Njezine pažljivo istrenirane misli to joj nisu dopuštale. Dillona više nema, ali njegov utjecaj nije još ni približno uklonjen iz njezina života. Ovo će biti njegova osveta. Dragi Bože. Ovo će biti i više od osvete. Mogla je to predosjetiti. Sve ono manipulativno i grozno u što se pretvorio pojavit će se sigurno na pozornici velike sudske bitke u kojoj će ju sustav kazniti zbog toga što mu je ovo skrivala. Znala je da iste ove sekunde, gdje god se nalazi, bjesni i čeka njezin poziv. - Moram ga nazvati - otpuhnula je krenuvši prema uredu. Gavin ju je uhvatio za lakat. - Nećemo ga zvati, Emily. Iskolačila je oči i otrgnula ruku. - Ako misliš da ću ja i dalje igrati neke igrice s njim, onda se varaš. Veličanstven plan o tom da mu ne kažemo upravo se rasprsnuo pred našim licima, a ja ne želim riskirati da on preuzme skrbništvo. Nekakva slutnja prošla je kroz Gavinovu kralježnicu i proklet bio ako ga nije dobro sjebala. - Ako uzmemo u obzir ovo što si rekla, ti već pretpostavljaš da je dijete njegovo. Shvaćaš to, zar ne? - Ništa ja ne pretpostavljam! - odvratila je s otvorenom naprasitošću. Nastavila je hodnikom sve do ureda. Podigla je telefon i počela birati Dillonov broj, ali Gavinova krupna ruka otrgnula joj je slušalicu. - Što to radiš? - upitao ju je uzdišući. - Ja ću ga nazvati. Na Gavinovu licu pojavila se maska tjeskobe i on joj je nježno prešao palcem preko ustreptalih usana. Odmahnuo je glavom i nježno joj rekao: Emily Cooper, sad ćeš se smiriti. Volim dobru bitku s tobom, lutko,


napaljuje me to, ali proklet bio ako ti dopustim da se opet upustiš u svađe s ovim seronjom. - Ali... - Sjedi. Položila je ruku na bok. - Ne možeš mi ti govoriti što ću raditi. - Samo nastavi. - Gavin se opako nasmiješio i prekrižio ruke. - Kurac mi sve više raste sa svakom novom riječju koju vikneš. - Da. U to nije bilo sumnje. Napinjao mu je hlače. I nije se moglo poreći da ga je ovo uzbuđivalo. Emily se ugrizla za usnicu i sjela na kožnu fotelju ispred njegova radnog stola. Trznula je glavom ustranu i zjenice su joj se suzile. - Ne čudi me što ti raste. Nismo se seksali nekoliko tjedana. A čini mi se da nisi samo lišio mene toga, već i samog sebe. Gavin se zahihotao, zabavljalo ga je što je počela ovako otvoreno mudrovati u njegovoj blizini. Da, pretvarao je svoju djevojku u pravu tigricu i znao je oduvijek da je takva. - Nismo ovdje da raspravljamo o seksu. Emily je zakolutala očima. - Ili o njegovu izostanku. Gavin se nadvio nad nju, položio obje ruke na fotelju i počeo ju jedva doticati nosom. - A sad kad si se malo smirila, možeš li popričati sa mnom? Osjetila je njegov tih i seksi glas kao šapat po tijelu. Proklet bio. Osjećala se poput učenice koju kori učitelj s kojim se samo želi pojebati na licu mjesta. Polako je udahnula i glumila nezainteresiranost. - U redu. Popričajmo. - Zahvaljujem - šapnuo je Gavin polako se udaljujući. Prošao je oko stola i sjeo na fotelju. Položio je prste pod bradu, zurio u Emily i tražio prave riječi koje će jasno predočiti ono što mu je sad prolazilo kroz glavu. - Prvo: žena koju volim više od bombonijere za Valentinovo, žena zbog koje bi stavio život na kocku ispred jurećeg vlaka, mora shvatiti da su njegove šanse da ti oduzme dijete skoro ravne nuli. On te udario. I sudovi imaju podatke o tom. - Emily je pokušala nešto kazati, ali Gavin je podignuo prst u znak šutnje. Uzdahnula je, a on je nastavio. - Drugo: ono što si prije rekla... zaboljelo me. Osjetio sam pretpostavku u tvom glasu. Nismo glupi. Znamo koliko si puta - Gavin se zgrčio od same


pomisli - spavala s njim tog tjedna i da naši susreti u istom tjednu djeluju jako blijedo naspram toga. Ali ja ipak računam na to da je moja sperma prodornija. Dillon je slabić i zato, ima slabu... vojsku, ako me razumiješ. To mi daje podjednake izglede da budem otac kao i tom šupku. Što se mene tiče, tebi se sad u trbuhu nalazi jedan plavook i crnokos dječačić. - Gavin joj je namignuo dok je gledao kako ga djevojka prati širom otvorenih usta. - Treće - dohvatio je telefon - ne, ja ti ne mogu reći što da radiš. Ali mogu ti reći to da će on, ako ga odmah nazoveš, biti isti onaj beskičmeni govnar kakav je oduvijek i bio. Možda nam postavi neke zahtjeve koji nam se neće svidjeti. Kakvu god odluku ti donijela, ja ću te podržati jer si mi hodajuća bombonijera i jer te volim, ali neću da mi se poslije počneš žaliti kad nas taj seronja suoči sa svojim suludim idejama. Emily je ustala, prošetala oko stola i smjestila se Gavinu u krilo. Nasmiješio se i njegov pogled utoplio joj je čitavo tijelo dok mu se privijala uz rame. Pravila je kružiće po njegovoj crnoj, iznošenoj majici Linkin Parka. Ta je majica sigurno poznavala i neke bolje dane. - Gospodine Blake, misliš li da je sad već vrijeme da ja nešto kažem? - Nasmiješila se i osjetila kako mu glasan i dubok osmijeh vibrira u prsima. Sunce je palo na njezine zagasite, crvene uvojke i Gavina je jednostavno svrbjelo pod prstima da joj dodirne kosu. Prepustio se tom iskušenju i uronio rukom u valovitu kosu milujući ju pritom po zatiljku. - Svakako, ako misliš da ti se priča, samo izvoli.

- Zahvaljujem. - Još se više privila uz njega uživajući u dodiru. - U redu. Prvo: nekoliko dana nakon što me Dillon... udario... - zastala je i gledala Gavina kad je osjetila da se ukočio. Umilno se primaknula i približila koljena prsima dok ju je on milovao po struku. - Nekoliko dana nakon toga posjetila sam mjesnu udrugu za žene žrtve nasilja. Tako su mi predložili, pa sam otišla i nastojala saznati više o tom od žena koje su prošle kroz slične stvari. Upoznala sam nekoliko njih s djecom. Ne samo što su se strahovito bojale za vlastiti život nego su još bile i skršene zbog toga što su ih sudovi iznevjerili. Tim životinjama nisu oduzeli pravo da viđaju djecu. Dali su im pravo da ih viđaju s nadgledanjem. Nije bitno koliko su novca imali. Vjeruj mi, tamo je bilo žena iz svih društvenih slojeva - bogatih, siromašnih, mladih, starih, crnih, bijelih i svih ostalih boja kože. Neke od njih mogle su si priuštiti najskuplje odvjetnike u gradu. Sve to nije bilo bitno. Ako dijete nije bilo fizički zlostavljano, onda je većina, ako ne i svi suci, davala pravo na posjete s nadgledanjem.


Ponovno je stala, pogledala ga u oči i nježno mu se obratila: -To je ono čega se ja plašim. Ti si, na više načina, najmoćniji muškarac kojeg sam upoznala. Ali tvoj novac u ovoj situaciji ne može pomoći. - Gavin je krenuo nešto reći, ali sad je bio njezin red da podigne prst u znak šutnje. Namjestila mu se na krilu, približila mu usne i počela ga dugo i strastveno ljubiti. Ona je prekinula poljubac nakon nekoliko trenutaka nadajući se da mu može zacijeliti onaj komadić srca koji je sigurno povrijedila. - Drugo: žao mi je ako si čuo nekakvu pretpostavku u mom glasu. Pustila sam da me strah nadvlada. Ali znajući s priličnom sigurnošću... da bi tvoja vojska mogla dobiti ovu bitku, to više nećeš čuti od mene. Što se mene tiče, unutra u mom ne tako lijepom trbuhu sad se nalazi plavooki i crnokosi dječak. Bilo da se radi o dječaku ili djevojčici, oni su u mojoj glavi već okorjeli navijači Yankeesa. Gavin se široko osmjehnuo i sumnjičavo podignuo obrvu. - Trbuh ti je savršen, pa dodaj to svoje ne tako na popis stvari koje ja više ne želim čuti. A Yankeese mi prepuštaš? - Prepustila bih ti i čitav svijet da mogu. Nije znala da je to već učinila. Gavin ju je primaknuo svojim usnama i strastveno ju ljubio dok joj je prelazio rukama preko veličanstveno zakrivljenog struka. Palcima joj je prelazio preko prelijepog i savršenog trbuha i zamišljao ovog malog navijača Yankeesa. Srce mu je potonulo doneseći mu takvu čežnju da ovo bude njegovo dijete da je bio siguran da će se utopiti u tom osjećaju. Emily se polako odmaknula dok su joj se usne rumenjele od poljupca. Blago ga je pogledala, trznula glavom i obratila mu se šapatom: - Treće: da, mislim da ga moramo nazvati, Gavine. Sad kad već zna, samo bi dodatno moglo zakomplicirati stvari ako to ne učinimo. Nisam sigurna da sam se spremna suočiti sa suludim zahtjevima kakve je on vjerojatno smislio, ali ti obećavam da se neću ni na što žaliti. Gavin je stao na trenutak, a potom kimnuo. Osjetio je napinjanje žarećeg čvora u crijevima i uzeo telefon. Emily se smjestila u Gavinovu krilu i nervozno gutala pljuvačku dok ga je promatrala kako pritišće gumb zvučnika dok bira Dillonov broj. Zazvonilo je par puta, a tad se začuo glas za koji se Emily nadala da ga nikad više neće čuti.


- Ah. Pretpostavljao sam da će me danas netko nazvati - rekao je dok mu je bahatost odjekivala uredom kao da je sam prisutan ovdje. - Pa, čuo sam da naša mala trojka očekuje dijete? U kakvu smo to zapletenu mrežu... - Koji kurac želiš, seronjo? - protisnuo je Gavin s opakim tonom bijesa u glasu. Tišina je zavladala prostorijom i njezina je prisutnost bila tako teška, kao da je Emily slon legao na prsa. - Da ti nešto objasnim, Gavine - rekao je Dillon cerekom tako odvratno tihim i hladnim. - Pederčino jedna, igra se sad promijenila. Sad ćeš malo po mojim pravilima. Prvo pravilo? Ti i moja prelijepa bivša ući ćete u jebeni automobil i sastati se sa mnom kod Big Daddy's Dinera na Park Avenue South između Devetnaeste i Dvadesete ulice. Drugo pravilo: ako povučeš neki trik, hvatam se telefona i odmah te prijavljujem policiji za onaj incident od prije nekoliko mjeseci. Bit ću tamo za pola sata. Ako se ne pojavite za četrdeset minuta, pozdravi se sa svojom slobodom. Poziv je prekinut, čuo se samo ravnomjeran zvuk šapćući smrtna obećanja na Emilyno uho.

Diši...

- Zapamti što sam ti rekao - kazao je Gavin dok je čvrsto stezao ruke oko Emilyna struka. Njegova visoka figura štitila ju je od hladnih vjetrova veljače koji su zavijali gradskim ulicama. - Uopće ne pričaj s njim. Nemoj ga ni gledati. Emily je zadrhtala i kimnula privikavajući oči na crveno-žut neonski znak ispred restorana. Gavin je otvorio vrata te instinktivno jače stegnuo Emily promatrajući interijer u stilu 60-ih. Pogledom je prešao preko nekoliko pastelno obojenih, starinskih separea, a zjenice su mu se suzile kad je opazio Dillona u stražnjem separeu u kutu. Gavinovo je tijelo odmah postalo budno i spremno. Puls mu je podivljao, a krv mu je pojurila venama. Pojavile su mu se slike svih sranja koje je učinio Emily i to mu je u mislima bilo svježe kao i onog dana kad mu je ona ispričala o tom.


- Stol za dvoje? - upitala ga je mlada konobarica koja je nosila majicu s logom restorana čiji se živahan glas savršeno slagao s uzavrelom atmosferom. - Ne. Pridružit ćemo se jednoj osobi koja je već sjela. - Gavin je trznuo glavom prema Dillonu. - Zahvaljujem. Odlepršala je sva sretna i sjela uz kromirani šank. Gavin je primio Emily za ruku i poveo ju prema Dillonu. - Zapamti, nemoj reći ni riječi. Pusti mene da ovo sredim. - Osjetio je kako joj je koža vlažna i stao je gledajući u njezine nervozne oči. Srce mu je usporilo na tren i osjetio je prodornu bol. Sagnuo je glavu i poljubio ju u meke usne. - Volim te. Emily je progutala pljuvačku, a živci su joj napeli svaki ud. - I ja tebe volim. Gavin se grčio u sebi i nazivao Dillona potiho svim pogrdnim imenima dok je prilazio separeu ne skidajući pogled s njega. Seronja se bezobrazno i podrugljivo smješkao naslonjen uza zid, a svoje je duge noge opružio na sjedalu. Gavin je prvi ušao u separe pobrinuvši se da ga gleda pravo u lice. Dillon ih nije ni pogledao zureći prema ulaznim vratima. -Savršeno mjesto, zar ne? - Glas mu je bio jezivo jednoličan. - Ne može se poreći da djeca ne jedu ova sranja. Mislim, pogledajte sve ove likove iz crtića oko nas. - Spustio je noge na drveni pod i okrenuo se prema Gavinu i Emily. - Znate, ovo su sve starinske kartonske kutije za žitarice. Ovdje je možda najbolja hrana u gradu. Kad dijete dovoljno poraste, možemo ga dovesti ovdje na jedan fin obiteljski izlazak. Što ti kažeš, Em? Emily je poskočila kad je Gavin lupnuo šakom po stolu. Pribor za jelo i začini zatresli su se od siline udarca. Naslonio je lakat na stol i uperio prst u Dillona, a ona je vidjela kako su mu žile na vratu iskočile. - Slušaj me sad, pizdune - zarežao je Gavin dok mu je oči obasjao smrtonosan otrov. - Mene boli kurac za tvoja pravila. Ovim ću te jebenim zubima rasporiti ako joj se samo još jednom obratiš. Dillona naizgled nije dirnula Gavinova prijetnja, a na usnama mu se pojavio podrugljiv smiješak. Nije skidao pogled s Emily. Prekrižio je ruke, a riječi je sporo izgovarao, skoro šapatom. - Oh, ne, prijatelju moj. Svi ćemo igrati po mojim pravilima, a ja ću vam objasniti i zašto. - Skrenuo je pogled s Emily na Gavina, a zjenice su mu se suzile kao u gladnog vuka. - Mnogi


muškarci iz moje obitelji služili su u njujorškoj policiji. I svi su oni jako bliski s našim mjesnim sucima. Maksimalna je kazna za pokušaj davljenja sedam godina. Ja to još mogu malo pogurati da dođemo i do pokušaja ubojstva. Ne znam koliko si puta... jebao moju bivšu dok smo još bili zajedno, ali mislim da su šanse male da budeš otac tog kopileta, a prilično sam siguran da bi ti bilo jebeno i gadno provesti skoro desetljeće, ili možda čak i više, u zatvoru. Narančasto nije tvoja boja. U Emilynim je ušima odjekivala divlja i panična zvonjava. Usne su joj se rastavile, tiho je i skoro nečujno uzdahnula, tijelo joj se pretvorilo u hrpu živaca dok je iskolačenim i suznim očima promatrala Gavina. Obrve su mu se oborile ističući tako još više oštre utore na njegovu licu. Prešao je usnama preko zuba kao da se hrva s nekakvim otrovnim okusom. Njegove hipnotičke, prelijepe oči postale su za nijansu dublje, mračnije i osvetoljubivije da bi se mogla zakleti da je djelovao kao opsjednut. Gavin je skočio na noge i ruka mu je poletjela. Zgrabio je Dillona za ovratnik crvene polo majice i podignuo ga tako da su se sad obojica nadvijali tijelima iznad stola. Lica su im bila blizu kao kod ljubavnika pred strastven poljubac, a zglobovi su Gavinovih prstiju pobijeljeli. - Da nisi meni upućivao svoje jebene prijetnje, pičkice jedna - zarežao je. - Ubit ću te u ovom restoranu. Dillon je položio dlanove na stol, a oči su mu zasjale poput šumskog požara. Izgovorio je riječi glasno i s osmijehom. - Jeste li čuli ovo, ljudi? Ovaj čovjek ispred vas govori da će me ubiti. Tko želi gledati? Emilyna su se prsa podizala i spuštala od brzih, plitkih udaha, a nakon toga se okrenula i promotrila znatiželjne svjedoke. Svaki par očiju u restoranu bio je usmjeren prema njima. Majka s dvoje mlađe djece razjapila je usta u potpunom užasu, a potom je ljutitim pogledom odmjerila Emily. Par sekundi prije no što je poslovođa restorana stigao do njih, Emily je uhvatila Gavina za lakat u pokušaju smirivanja situacije. - Gavine - izustila je sve više žmirkajući dok je panika u njoj bujala. - Gavine, sjedi. Stiže poslovođa. - Da, Gavine - obratio mu se podrugljivo Dillon dok mu je lice stajalo na samo par centimetara od njegova. - Mogao bi pripaziti malo. Možda je već pozvao policajce. Možda će ti boravak u zatvoru započeti još večeras?


- Ispričavam se - rekao je sredovječni poslovođa zaustavivši se pred njihovim stolom. Očito je bio zapanjen ovom scenom, držao je ruke na bokovima i obratio im se nepokolebljivim glasom. - Moram vas, gospodo, zamoliti da se smirite ili ću vas obojicu morati izbaciti. Gavin je polako pustio Dillon dok su mu oči sijevale od bijesa. Gavin je duboko udahnuo i nakašljao se dok mu je u glavi zvonilo i tijelo mu se treslo od neutažene žeđi za Dillonovom krvlju. - Mi smo glumci - izgovorio je Gavin dok je tako mirno zurio u Dillona da je Emily osjetila jezu u svim kostima. - Samo smo uvježbavali jednu scenu. - Gavin je ponovno sjeo i pogledao poslovođu. - Molim vas da prihvatite naše isprike. Ostatak našeg boravka ovdje proći će bez ikakve drame. - Glumci? - upitao je poslovođa s izraženom sumnjičavošću. - Da. Glumci - odgovorio je hladnokrvno Gavin prateći kako Dillon ponovno sjeda. Čovjek je kimnuo. - U redu, glumci, nemojte da se ovo ponovi. Ako se ponovi, odlazite obojica. - Kad je to rekao, okrenuo se i odšetao. - Što želiš? - upitao je Gavin. Ubijao je pogledom Dillona s druge strane stola, ali mu se zato u glasu osjećala mučna pribranost. Dillon je ležerno slegnuo ramenom, a na usnama mu je zatitrao zloban osmijeh. - Želim upasti. Želim biti prisutan na svakom doktorskom pregledu. Želim biti prisutan i tijekom porođaja. -Stao je i prešao rukom kroz masnu i prljavu plavu kosu te potom usmjerio pogled prema Emily. Uvijek sam se pitao kako žena vrišti kad joj se tijelo cijepa nadvoje od bola koja dolazi od izbacivanja drugog ljudskog bića iz tijela. Posebno žena koja zaslužuje svaku minutu te boli. Gavin je jurnuo prema njemu, ali Emily mu je brzo podignula ruku na prsa. Ostala je skoro bez teksta, a lice joj se izobličilo od šoka. - Ti si jebeno sišao s uma - uzdahnula je brišući suzu s lica. - Gade jedan, ti ne želiš ni djelić ovog djeteta, i to dobro znaš. Ne bi trebao biti ni u mojoj blizini. Dillon se naslonio i prekrižio ruke. - U pravu si što se tiče nekoliko stvari, Em. Ne, ne bih se smio nalaziti u tvojoj blizini. Ali ne zaboravimo


što je policajac rekao pred školom. Ti si opet ispala loša, loša djevojka koja krši pravila. - Mahnuo je prstom pred njom u znak kazne. - Malo sam istraživao. U ovakvoj se situaciji zabrana pristupa može malo preinačiti tako da ja mogu biti prisutan tijekom svih nadolazećih radosnih trenutaka u našim životima. I u pravu si da ja doista ne želim imati nikakve veze s tim malim isprtkom. U svakom slučaju, ja sam... - Koliko? - upitao je Gavin dok mu je pomisao na zatvor postajala sve privlačnija sa svakom riječju koja je izlazila iz gubice ovog seronje. - Koliko želiš da odjebeš? Da odeš i više nas nikad ne gnjaviš? Dillon je zabacio glavu i nasmijao se podupirući bradu rukom. - Vidiš, Gavine. Ja nisam tako glup kao što ti misliš. Nemoj to smetnuti s uma. Znao sam da ćeš se pokušati izvući novcem iz ovoga. Poznajem dobro tvoju jebenu sortu ljigavih bogatuna koji šeću ovom jebenom zemljom misleći da sve mogu kupiti novcem. Ne treba mi tvoj jebeni novac. Imam svoj. I nemoj misliti da si me sjebao kad si izišao iz posla sa mnom jer nisi. Sigurno, čak bi i Trump bio luđak da se odrekne malo dodatne lovice. Ali nema tih zelembaća koji će mi pružiti to zadovoljstvo dok vas budem gledao kako se koprcate pod pritiskom što ću ja biti uz vas tijekom svega. Pa, jebote, već me omamljuje i opija sama pomisao na to. Ni milijun ni deset milijuna tvojih prljavih dolara ne može mi platiti taj osjećaj. Da mogu, zatvorio bih ga u bocu. Udarit ću te tamo gdje će te najviše zaboljeti, a to sigurno nije tvoj novčanik. Razlog sjedi do tebe i izgleda baš dobro večeras. Gavin je stegnuo čeljust. Osjetio se stjeran u kut dok je Dillon ustajao. - Moram pijevcu pustiti krv. Mislim da vas dvoje u međuvremenu imate o čem popričati. Ja sam fin momak, pa to ponavljam prije no što ostavim vas golupčiće nasamo. Dakle, da vidimo. - Dillonu su se obrve nabrale, prekrižio je ruke i lupkao po čeljusti hineći koncentraciju. - Imam snimljenu svaku sekundu toga kako me gušiš za mojim radnim stolom, a imam i svjedoke. Imam hrpu svjedoka koji su večeras vidjeli tvoj napad na mene, a imam i gomilu članova obitelji koji igraju golf, piju i roštiljaju s najutjecajnijim sucima Manhattana. Vidiš koliko sam sretan? Vas dvoje sad pažljivo razmislite o odluci. Možemo ovo malo olakšati ili jebeno otežati. Dillon im više nije izrekao nijednu prijetnju, nego se samo uputio prema toaletu.


Emily je sklopila oči, uzdahnula i položila laktove na stol. Trljala je sljepoočnice u pokušaju smirivanja jake glavobolje osjećajući kao da će joj se lubanja rastvoriti. Osjećala je napetost u svakom mišiću tijela. - Moramo mu popustiti, Gavine. U ponedjeljak idem kod odvjetnika i pravim izmjene u zabrani pristupa. - Nema jebene šanse. Otac mi je odvjetnik. Dok ne popričam s njim, nećemo pristati ni na što što ovaj seronja traži od nas. Emily je podignula glavu i pogledala Gavina u lice. Izgledao je iscrpljeno, baš kao što se ona osjećala. Rekla je tiho, ali oštro: - Neću čekati. Ne želim riskirati da ti još završiš u zatvoru. Možda si otac ovog djeteta i trebat ćeš mu u životu. U mom životu. Molim te? Oboje smo umorni od ovoga. Ne mogu se više nositi s tim. - Isuse Kriste, Emily - šapnuo je Gavin okrećući se licem prema njoj. On želi biti prisutan u prokletoj rađaonici. Znaš li što to znači za mene? To će me pokopati. Razmisli malo o čem govoriš. Dovoljno je loše to što moram razumski prihvatiti to što ti je učinio, a sad da još gledam rođenje djeteta koje je možda moje zajedno s njim? - A misliš da mene to neće ubiti? izlanula je nastojeći stišati glas dok mu je zurila u oči. - Srce mi stane samo kad pomislim na to, a alternativa mi je da te uopće ne bude tamo. Pa kako ću preživjeti taj porođaj bez tebe? I zaboravi sad na porođaj. Mogao bi završiti u zatvoru godinama. - Suze su joj se slijevale niz lice dok mu je gladila kosu. - Propustit ćeš držanje djeteta u rukama nekoliko minuta nakon što dođe na ovaj bolestan i prelijep svijet. Nećeš čuti ni prvi plač ni prvu riječ. Nećeš vidjeti prve osmijehe ni korake. Propustit ćeš rođendane, priredbe i prvi dan u školi. Razmisli o onom što govoriš. Ali više od svega, razmisli o svem što će biti prvo u tom novom životu, a da ti to nećeš vidjeti. Potpuno. Jebeno. Iskidan. Gavinu je srce puklo po šavovima; mogao se zakleti da je čuo zvuk kidanja. Nije mogao zanijekati istinu u Emilynim riječima. Znao je da bi ga izostanak s bilo koje od tih stvari poslao ravno u grob. Svaki od tih razloga tvorio je djelić nečega što je u zbroju predstavljalo sve ono čemu se unaprijed veselio. Zbog čega je postojao. S druge je strane osjećao grč u crijevima na samu pomisao da bi neki od tih trenutaka morao dijeliti s Dillonom. Čitava je situacija bila sama po sebi otrovna, ali Dillon je sad dodao još malo arsena. U sekundama dok je Gavin promatrao Dillona kako


izlazi iz toaleta, iskrsnule su mu u sjećanju riječi kojima mu se otac obratio prije mnogo godina.

Sine, ponekad muškarac mora znati kad mu je vrijeme ispustiti težak mač koji drži za vrijeme bitke. Ako je razlog zbog kojeg se boriš već ranjen, onda moraš pobrojati svoje gubitke i prekinuti besmislenu patnju. Možda će ti glava biti oborena nisko zbog poraza, ali će konačan rezultat ići u tvoju korist. Nije čast u pobjedi. Ona je u tom ranjenom razlogu koji te trebao od samog početka. Dillon je bio ta bitka... A Emily je već bila ranjena... A njoj je, tu i tamo, trebalo da on prizna poraz. Molio se samo za to da će konačni rezultat doista biti u njegovu korist. Gavin se naslonio na Emily s usnama samo na milimetar od njezinih. Sklopio je oči i udisao miris vanilije s njezine kože. - Sad mi moraš vjerovati, Emily. Vjeruj mi i prepusti se svime što imaš u sebi, samo trebaš povjerovati u to da nikad neću nauditi ni tebi ni djetetu. Možeš li to učiniti? - Da - tiho je zajecala, a on joj je osjetio topao dah na licu. - Dobro. Odmah počinjemo zajedno igrati ovu igru. Ustani. Emily je kimnula i skrenula pogled s Gavina kad je Dillon sjeo. Ustala je, Gavin se izvukao iz separea i primio ju za ruku. Pogledao je Dillona koji je izgledao zbunjeno. Gavin je položio dlan na stol, prignuo se i pogledao ga suženih zjenica. - Misliš da si pobijedio, ali nisi, Dillone. Nisi mi samo uvrijedio inteligenciju misleći da ću udovoljiti tvojim psihopatskim zahtjevima prije no što potražim pravni savjet nego si još uvrijedio i ženu koju volim. To me stvarno... raspizdilo. Misliš da sam ja tip muškarca koji bi ti dopustio da budeš u rađaonici i da uživaš gledajući Emilyn bol? Ponovno si pogriješio, šupčino. Radije bih umro u zatvoru nego tebi dopustio da uživaš u njezinoj boli. Gavin je ispustio Emilynu ruku i još se više približio. Dillon se odmaknuo i stao leđima uza zid. - Dok si ti puštao krv pijevcu, ja sam nazvao obitelj. Oni će se pobrinuti za Emily i dijete dok mene ne bude. I samo ću te još podsjetiti na to da mi je otac odvjetnik. I on vikendima igra golf, pije i roštilja s nekim veoma utjecajnim manhattanskim sucima. Ali to još nije


najbolje što sam spremio za tebe, Dillone. U neredu i zbunjenosti u ovih proteklih pola sata meni se u glavi malo... pomutilo. A kad mi se to dogodi, ja ponekad zaboravljam na neke stvari. Upravo mi je sinulo da i ja o tebi posjedujem neke informacije koje bi ti čitav svijet mogle oboriti na jebeno tlo. Dillon je tad znatiželjno uzdignuo obrvu, a zjenice su mu se suzile poput Gavinovih. - Ah, da, prijatelju moj - nastavio je Gavin. Podrugljiv osmijeh tipa “sad te imam u šaci, seronjo” zatitrao mu je na usnama. - Znam za tvoj glavni adut. Praviš takve transakcije i sklapaš poslove na kojima dosta zarađuješ na prodaji i kupovini sa svojim klijentima. A dobici su ti u tom veći nego u nekih kolumbijskih narkobosova. Nije ni čudo da ti više ne treba moj novac. Samo se pitam gdje pohranjuješ svu tu lovu. Ne živiš sigurno kao bogataš, pa je to sigurno negdje zakopano. Kad se čovjek uplete u ilegalne poslove, normalna je pretpostavka da će onda paziti na to da izgleda... štedljiv u potrošnji. - Jebi se - zasiktao je Dillon. - Ja samo zarađujem za svoje klijente. - Istina - otegnuto je rekao Gavin. - A hoćeš li se tako braniti kad ti na vrata bane ekipa iz financijske policije i počne ti prekapati po dokumentima? Samo me jedan poziv dijeli od takve istrage. - Gavin je ušao u separe i sjeo tik do Dillona. Izgledalo je kao nemoguća misija, ali Dillon se uspio još više povući uza zid. Gavin se mogao samo hihotati kad ga je opazio kako se nastoji sakriti ispod potpisane fotografije Magica Johnsona. - Emily - Gavin je rekao mirno zureći u Dillona. Slatkice, molim te, otiđi do konobarice i donesi mi jedan notes i kemijsku olovku. - U redu - odgovorila je Emily i okrenula se obaviti ono što joj je rekao. Dillon se nakašljao šireći nosnice i dolazeći do daha. - Koji kurac radiš? Gavin se podrugljivo nasmiješio i oslonio bradu na dlan dok je nastavljao zuriti u njega. - Rješavam se otrova. Mi ćemo sada zaključiti... primirje, Dillone. Naći ćemo se na pola puta. Sad ćeš mi potpisati svojim najljepšim rukopisom komadić papira na kojem će stajati to da se više ne namjeravaš zajebavati sa mnom i s Emily. Nisam budala. Znam da možeš uložiti priziv sudovima i pokušati steći pravo da budeš prisutan na doktorskim pregledima kao i tijekom porođaja. A ja želim biti dobar dečko koji će


ti omogućiti da budeš prisutan tijekom pregleda zato što ću ja biti tamo i zato što sam itekako siguran da ćeš se fino ponašati pred mojom curom. Tu povlačim crtu. - U rađaonici nećeš biti dok bude rađala. Nemaš pravo na to. To je rezervirano za mene i za nju bez obzira na to čije je dijete. I nećeš me odvući na sud samo zato što sam te malo izlupao, a dobro znamo da zaslužuješ sporu i bolnu smrt. Pokušaj mi se usprotiviti oko ovog potpisa i sutra ujutro odmah zovem svog odvjetnika, pit bula koji će te na sudu rastrgati na komade, kao i financijsku policiju. - Gavin je zastao, a podrugljiv osmijeh postao mu je još širi. - Dillone, čini mi se da bismo obojica mogli završiti u zatvoru. A narančasta će meni sigurno bolje pristajati negoli tebi. Emily se vratila s praznim papirom i olovkom prije no što je Dillon imao priliku nešto promrmljati. Pružila je to Gavinu koji je odmah počeo zapisivati sve ono čime su se mogli zaštititi. Kad je završio, gurnuo je papir i olovku prema Dillonu. Gavin se smješkao i sav je sjao dok mu je jamica na obrazu postajala sve izraženija. - Tvoj će nam potpis svima olakšati. Ako ne potpišeš, onda će ti moj sutrašnji poziv sve otežati. Slažeš se? - Gavin se sjetio dvaju trenutaka u svom životu kad je poželio zaustaviti vrijeme. Kad je poželio zaustaviti kazaljku da ne otkuca ni jednu iduću sekundu. Najvažniji i prvi trenutak bio je onaj kad je prvi put ugledao Emily. A sljedeći se upravo odvijao dok je zurio u čovjeka kojeg je prezirao više no što to riječi mogu opisati. Gavin je promatrao kako Dillon obara pogled, poražen u ovoj bici. Ramena su mu se mlitavo opustila, a na licu mu više nije bilo nikakve naznake trijumfa. Nakon trenutka oklijevanja Gavin je vidio kako Dillon potpisuje taj papir. Ustao je i pokupio papir sa stola. Dillon je po drugi put te večeri bez ikakve izgovorene prijetnje skočio na noge i izišao iz restorana poput šišmiša koji izlijeće ravno iz pakla. Emily je zbunjeno iskolačila oči i pogledala Gavina. - Što se to upravo dogodilo? Gavin je isprepleo prste s njezinima odvodeći ju iz restorana. - Upravo sam nas osigurao od trovanja arsenom. Ona je jače stegnula Gavinovu ruku i odmahnula glavom. - Ne razumijem. Što si ono govorio o financijskoj policiji? Kako znaš da je nešto skrivio? - Ne znam. Samo sam blefirao - rekao je Gavin otvarajući vrata.


- Blefirao - ponovila je Emily s teškom srdžbom u glasu. Izišli su na hladan zrak i Gavin ju je zagrlio. - Pa, nisam baš sasvim blefirao. Trznula je glavom. - Možeš li mi to malo pojasniti, molim te? Gavin se zahihotao. - Ah. Čekaj da malo razmislim. - Oborio je glavu i usnama joj doticao kosu dok je govorio. - Ovog je ljeta Trevor došao do mene i odigrali smo jednu opaku partiju pokera. Moram priznati da sam ga razvalio. - Gavin je čuo Emilyn uzdah, a potom se nasmiješio. - Jebeno se napio i počeo lajati o nekim Dillonovim ilegalnim poslovima s rentama u koje se ovaj mislio ubaciti. I ja sam bio poprilično pijan, pa nisam tad mnogo razmišljao o tom. Iako sam počeo pažljivije pratiti fondove koje mu je povjerila Blake Industries. Nisam pronašao nikakve nepravilnosti u tom, pa sam mu dao da i dalje zarađuje u moje ime. - I što sam onda učinio unutra? Prvo: kockao sam se s pretpostavkom da Trevor nije izmislio to sranje, iako mu je Jagermeister pošteno kolao žilama. Drugo: računao sam na to da će tvoj bivši nastaviti sa svojim planom. I mislim da nam se posrećilo. - I ja to isto mislim - rekla je Emily gledajući ga. - Zašto mi to nisi ranije spomenuo? - Iskreno se nisam sjetio onoga što mi je Trevor ispričao sve dok nisam došao do polovice mog maloga govora. Nadao sam se da će mi otac moći stjerati tog šupka u kut, budući da je odvjetnik, pa da ga ja neću morati baš ubiti tu za stolom. - Ubio bi za mene? - upitala ga je nježno. - Nema te stvari koju ne bih učinio za tebe, Emily. Prebacila mu je ruke oko vrata i podignula se na prste da ga poljubi. Temperatura je možda bila ispod ništice, ali je Emily osjećala istinsku toplinu dok su Gavinove usne prelazile preko njezinih poput neke medene glazure. Njegova ju je toplina ogrnula poput najtoplijeg kaputa. Polako se odmaknula i ugrizla za usnicu. - Kako možemo biti sigurni u to da neće otići na policiju iako je potpisao taj papir? Gavin ju je uhvatio za ruku i poveo prema automobilu. Otvorio je vrata, dao joj znak da uđe, ali ga ona nije poslušala. Zurila je u njega i po


nervoznom se pogledu vidjelo da očekuje odgovor. On joj je podignuo ruku na hladan obraz i odmahnuo glavom. - Ne želim da se brineš zbog onoga što bi on mogao učiniti. Tražiti to od nje bilo je isto kao i tražiti od nje da ga ne voli, da ne diše. Nasmrt ju je plašila pomisao da bi Dillon mogao naći neke rupe u tom dogovoru koji je sklopio s Gavinom. A srce joj je potonulo na samu pomisao da bi Gavin mogao završiti u zatvoru, ali i zbog nečeg drugog. Ovog joj je puta nešto poskočilo u trbuhu. Sitan mali skok zbog kojeg je skoro prasnula u smijeh. Emily je brzo položila ruku na svoj malčice ispupčen trbuh i podignula usne kad je opet osjetila te leptiriće. - Oh, Bože moj, Gavine - izustila je hvatajući ga za ruku. - Dijete se miče. Miče se. Gavin je progutao pljuvačku ne skidajući pogled s Emilyna vedrog osmijeha. Ruka mu je zadrhtala, ali ne zbog hladnoće. Iznenada se uplašio, pa je ipak osjetio navalu uzbuđenja u žilama. - Možeš li osjetiti? - upitala ga je stišćući mu ruku sve jače. Zahihotala se i naslonila na automobil. - Možeš li? Gavin je odmahnuo glavom. - Ne mogu - šapnuo je potpuno opijen srećom koja se jasno ocrtavala na Emilynu licu. Bože, izgledala je ljepše no ikad. Srce mu je lupalo od divljenja, a prsti su ga svrbjeli da osjeti isto ono što je i ona osjetila. Gavin je shvatio da je večeras donio pravu odluku. Dillon je htio zatvoriti u bocu zadovoljstvo koje bi mu dao prizor njega i Emily kako se koprcaju, a Gavin je u tom trenu htio zarobiti u boci osjećaj koji je iskusio dok je gledao Emily. Sad je dodao i treći trenutak u svom životu kad je poželio da vrijeme jednostavno stane.


14. ETO TI li ja to dobro čula? - Olivia je iskolačila svoje smeđe oči koje su Jesam zasjale poput kovanica. Ruka joj je ostala u zraku dok je držala pomfrit i ona je trznula glavom ustranu. - On će biti prisutan na svakom pregledu zajedno s vama? Emily je zagrizla u svoj hamburger. Ispila je gutljaj vode i kimnula. - Da, dobro si čula. Zašto te to toliko šokira? Osim toga, ti si ta koja je mislila da je on odmah trebao saznati za ovo. Oliviji se oteo težak i dubok uzdah dok je gurala pomfrit u usta. - Da. Mislim da je trebao znati - rekla je žvačući. - Ali nikad nisam rekla da bi taj kurčić od čovjeka trebao biti prisutan na pregledima. I znaš zašto sam to rekla, dakle, molim te, nemojmo opet o tom. Previše te volim, prijateljice. Emily je zakolutala očima. Fallon je nabola vilicom skoro smrznutu zelenu salatu u umaku. - Barem ga je Gavin odgovorio od toga da bude u rađaonici. - Prešla je jezikom preko usne. - Svi su na dobitku. Nitko ne ide u zatvor. Nema rasprava na sudu. - Istina - zacvrkutala je Olivia ispijajući ostatak shakea od vanilije. - Ali bi isto bila fora da je Gavin dobio nekakav uličarski kredit. - Uličarski kredit? - upitala je Emily. Olivia je kimnula. - Zatvor. Rešetke. Pržun. Bajbok. Tako dobiješ uličarski kredit bez obzira na vrijeme provedeno u zatvoru. Emily je zbunjeno trznula glavom. - Liv, zašto bi bila fora da dobije takav uličarski kredit? Olivia je uzdignula savršeno oblikovanu obrvu nastojeći se suzdržati od osmijeha. - Pa, već ima savršenu tetovažu. Postao bi još privlačniji da doda u biografiji i zatvorsku kaznu. Kažem ti, Em, itekako bi cijenila savršen seks koji bi ti priuštio taj dečko kad bi se vratio. Zatvor ih pretvara u zvijeri.


- Kao da njih dvoje već nisu seksualne zvijeri. I povrh svega, sjećam se još da sam čitala kako se trudnice pretvaraju u hrpu hodajućih hormona. Fallon je znalački kimnula prema Emily i napućila usne u osmijeh. - Kladim se da mu ne daš mira po tom pitanju. Jao. Bolna točka. Emily je uzela krumpirić s pladnja kako bi izbjegla poglede Fallon i Olivije, a potom se osvrnula po kafiću. Opazila je par koji je smještao bebu na onoj visokoj stolici. Plavokos živahan dječačić nezadovoljno je zacičao i lupnuo stol, očito frustriran svojim zarobljeništvom. Otac se zahihotao, majka je strogo uperila prst prema njemu i dijete je nakon ispijanja soka upalo u mirno stanje blaženstva. Emily je uzdahnula, obrisala usta i uzela torbicu. - Idemo? Olivia je zaškiljila prema Emily i stavila prst na čelo. Emily se već pripremila za neku pametnu izjavu koja će sigurno uslijediti. - Sranje, Em. Pa ti mu ne daš da se seksa s tobom, zar ne? Da. To je to. Prepredeno kolutanje očima i još jedan uzdah. -Ne, Liv. Nije istina da ja njemu ne dam da se seksa sa mnom. On to meni uskraćuje. Emily je ozlojeđeno mahnula mlađahnoj i skakutavoj konobarici. Djevojka im je prišla s osmijehom, a smeđa joj je kosa bila svezana u kečkice. - Jeste li za još nešto, djevojke? - Nismo. Mi bismo sad platile - odgovorila je Emily izvlačeći novčanik dok je ustajala. - Zapravo, ja bih naručila ovaj vaš sladoled od čokolade i lješnjaka, ali s više lješnjaka - oglasila se Olivia gledajući u Emily. - Dupli lješnjak. Konobarica je zapisala narudžbu. - Eto me odmah. - Ah, Em, to neće tako ići - odbrusila je Olivia lupkajući po naslonu stolice. - Pa ne možeš nam tek tako ispustiti tu bombu, a da nam ne objasniš što se to ne događa u tvom krevetu. - Olivia je pogledala Fallon tražeći podršku. - Jesam li u pravu ili nisam? Fallon je kimnula također lupkajući po stolici. - Apsolutno. Djevojko, sjedi i gukni što imaš. - Vas ste dvije baš bez veze - šapnula je Emily sjedajući na sto- licu. - Što? - Što? - ponovila je Olivia poput papige i trepnula iznenađeno. - Kao što ti je Fallon rekla... gukni.


- Pa već sam guknula. Nije se seksao sa mnom otkako smo bili na mom prvom sonogramu. - Skrenula je pogled, slegnula ramenima, a iz prsa joj se oteo dubok i seksualno isfrustriran uzdah. - Boji se da ne povrijedi mene ili bebu. - Pa, zar on to ima mač umjesto penisa? - upitala je Fallon. - Sad je kraj veljače, a vi se niste seksali od početka siječnja? Olivia je isturila bradu i prekrižila ruke ističući dekolte uz privlačan ružičast džemper od kašmira. - Stvarno? Ti to ozbiljno? Emily je otpuhnula. - Ne, lažem. Danas mi se baš izmišlja nekakva glupava priča. - Oslobodila je kosu iz pundže. Valoviti uvojci pali su joj niz leđa. - Da, ozbiljna sam. On je... nervozan. - On je šupak - ogorčeno je primijetila Olivia uzimajući sladoled od mlađahne konobarice. - Slažem se. - Fallon je gurnula svoju žlicu u Olivijin desert. - Nešto se tu sprema. Misliš li da te možda vara? Mislim, čitala sam da se neki tipovi useru to raditi dok su im djevojke trudne. Možda on zabija negdje sa strane. Emily je iskolačila oči. Olivia je ošinula Fallon pogledom. - Ovo ti je već drugi put da spominješ kako si čitala neka sranja o trudnoći. Da tebi i mom bratu samo nisu pale na pamet nekakve ideje. - Volim biti informirana - odgovorila je Fallon i još jednom zagrabila sladoled. - A ja bih ti sad odgovorila na pitanje - rekla je Emily s nepokolebljivom ustrajnošću u glasu. - Ne, ne mislim da me vara. - Pa, ta joj misao ranije nije sinula. Prokleta Fallon. Emily je odmahnula glavom čim joj je to ušlo u glavu. - Želi popričati s doktorom tijekom sljedećeg pregleda i saznati sve činjenice. Fallon je oblizala žlicu i sumnjičavo uzdignula obrvu. - Zar mi govoriš da Gavin Blake - tajkun i popriličan pametnjaković - nije na internetu potražio nekakve informacije o ovom? - On ti nema povjerenja u internet - odgovorila je Emily i uzdahnula. Podignula je žlicu i počela njome prekopavati po onom što joj je ostalo od


sladoleda. - Kaže da se tamo nalazi dosta međusobno oprečnih informacija i da bi on radije osobno popričao s doktorom. Fallon je slegnula ramenima. - Ne mogu to popušiti. Ili se ohladio ili si je sjeme na nekom drugom mjestu. - Emilyna se vilica sva opustila. Fallon se glasno nasmijala. - Šalim se, djevojko. Bar donekle. Ali, stvarno, ipak ti drži oči otvorene. Meni to samo djeluje... čudno. Muškarac pametan poput njega ne može tek tako postati glup. A ako ga zanima, zašto onda čeka? Zašto sam ne ode u ured tvog doktora i raspita se? Emily je zatvorila usta i počela razmišljati o Falloninoj izjavi. Zapravo dosad nije razmišljala o tom zašto Gavin nije pokušao nešto sam saznati. Trbuh joj još nije postao ispupčen balon, ali kad se uzme u obzir da je ipak prošlo šesnaest tjedana, nije više bio ni ravan. Nije mislila da ju vara, a bila je svjesna da joj izgled trenutno ne služi na čast, pa je pretpostavila da ga jednostavno odbija to u što se ona polako pretvara. Olivia se namrštila i pogledala Fallon. - Zar ju ti želiš uznemiriti? - Ne, ne želim ju uznemiriti. - Fallon je obrisala usta i odložila zgužvan ubrus na stol. - Nikad se ne zna. Samo sam to htjela kazati. Olivia je odmahnula glavom i zakolutala očima. - Ne slušaj ju, Emily. Gavin te ne bi nikad, ni u nekom najgorem danu, prevario. Ali mislim da ga sad moraš malo obrazovati. Možda bi bilo dobro da uzmeš nekakve letke iz doktorova ureda i poučiš ga kako se muškarac treba ponašati s trudnicom kad se malo nađu oči u oči. Sigurna sam da će sve biti dobro dok god se nešto ne mora uštekati. Nikome ne trebaju elektroškovi dok nastoji zgrabiti malo nečiju guzu. Emily je ustala sa stolice kako bi ponovno mahnula konobarici. Uzdahnula je kad je djevojci pružila kreditnu karticu. - O. K., vas dvije. Ne želim više pričati o tom. On će popričati s mojim doktorom na idućem pregledu. I kraj razgovora. Obje su žene kimnule i s tim se priča završila. Kad je potpisala račun, krenule su prema izlazu. Fallon je odjenula svoj kaput i zagrlila Emily. - Moram se spremiti za posao. Volim te, mala. I nemoj me uzeti za ozbiljno. Sad sam u PMS-u. Sigurna sam da će sve biti u redu. - Emily joj se osmjehnula i pomogla da omota šal oko vrata. - Svrati uskoro do restorana. Nedostaješ Antoniju. Sranje, svima nam nedostaješ.


Emily je kimnula jer su i njoj svi oni nedostajali. Prije nekoliko tjedana rekla joj je da je odlučila kako joj je rad s prvašićima na pola smjene itekako dovoljan i da prekida s restoranom. - Hoću. Kad su se pozdravile s Fallon, Emily i Olivia ušle su u taksi i krenule u trudničku kupovinu. Trbuh joj još nije postao balon kakav će biti za nekoliko mjeseci, ali ovaj nov, proširen oblik svakako je zahtijevao i novu odjeću. Dvadeset minuta kasnije, nakon vožnje za koju je Emily smatrala da je možda najstrašnija u kojoj je dosad sudjelovala, zahvaljujući izuzetno nervoznom vozaču, stigli su ispred Rosie Pope, skupog dućana za trudnice na aveniji Madison. Olivia je zalupila vratima taksija. - Psiho! - Pokazala je srednji prst taksistu koji se uz škripu kočnica ponovno vraćao u popodnevnu prometnu vrevu. - Ovaj je skroz puknuo. Kunem ti se da bi im ovaj grad morao davati nekakva sredstva za smirenje prije no što preuzmu svoju smjenu. - Kad je povezala svoju gustu plavu kosu u neurednu pundžu, uzdahnula je i otvorila vrata Emily. - Koji vrag nisi došla sa svojim automobilom? Imaš novo i jebeno vozilo koje ti je Gavin kupio, a ti se njim jedva koristiš. - Pa i ti se jedva koristiš svojim. - Emily je promatrala luksuzan butik i ostala je impresionirana bogatim izborom robe. - Ti si na Manhattanu mnogo duže od mene. Vidiš kako je opasno ovdje. Ne radi se samo o taksistima: ovdje svi voze kao luđaci. - Točno. Ja sam se naviknula već na taksije i podzemnu kao prava građanka Manhattana. Ali mogla bih svršiti odmah samo da sjednem u taj tvoj automobil. Ne bih se nimalo libila voziti ga. Mašina je stvorena za brzinu i seks. To je čist seks na kotačima. Emily je uzdahnula kad se sjetila veličanstvene magistrale u Kaliforniji. Doista je bio stvoren za... zabavu. Olivia je skinula crvenu tuniku s police i prislonila ju na Emilyna prsa. Njihala je glavom s jedne na drugu stranu i promatrala ju na trenutak. Zatim je zgađeno naborala nos i ponovno ju odložila na policu. - Boja ti ne pristaje. Oh, i mogu ti reći da me nimalo ne veseli to što nećeš imati dječji tuš. - Liv, nema šanse da ću praviti takvu lakrdiju. To nimalo ne doliči u ovakvoj situaciji. I prestani mi više to spominjati. - Emily je uzela tri para traperica veličina osam do dvanaest s uredno posložene hrpe. Zurila je u


astronomske cijene ispisane na njima i skoro ih odložila. Gavin joj je ujutro prije posla ostavio kreditnu karticu na stolu s porukom da želi da uzme sebi nešto baš iz ovog butika. Nije uopće bila sigurna zašto se šokirala kad je uzela u obzir da je hladnokrvno potrošio trideset tisuća dolara na predivnu i ručno rađenu mahagonijsku garnituru za djecu koja im je stigla ravno iz Italije. - Osim odjeće i još nekoliko sitnica, skoro pa smo kupili sve što djetetu treba. - Znam da vama to ne treba, ali ovdje se ipak radi o ritualu prelaska u novu životnu fazu. - Olivia je otpratila Emily do garderobe i pokupila nekoliko topova s polica onako u prolazu. - Kakvu bih ja zabavu imala u životu kao tvoja najbolja prijateljica ako te ne bih mogla vidjeti u ovom smiješnom šeširu s vrpcom? Emily se zahihotala i primila stvari koje joj je Olivia usput pokupila. - Ti su šeširi grozni. - Odmaknula je zavjesu i ušla u kabinu. - Dovoljno si zla što me samo želiš vidjeti u njima. - Nema sumnje da sam čisto zlo. - Olivia je izvukla ruž iz torbice i počela nanositi tamnocrvenu boju na napućene usne dok se gledala u ogledalcu. Daj, Em, ozbiljno ti govorim. Daj da ti ja nešto sredim. Ako mi ne daš, zovem odmah Mauryja Povicha i Jerryja Springera da ti, Gavin i onaj kralj svih guzičara dobijete svojih petnaest minuta slave na televiziji. Emily se glasno nasmijala. - Ne mogu poreći da mi se sad sviđaju tvoji nadimci koje smišljaš za Dillona. - Rastvorila je zavjesu i izišla iz kabine s tamnim trudničkim trapericama i crnom majicom na V-izrez koja je malo visjela na ramenima. - Ali ja te hoću ubiti ako nazoveš bilo koga od tih... Emily je ostala bez glasa kad je postala potpuno zgađena svojim odrazom u ogledalu. Često se divila ljepoti ženskog tijela u trudnoći. Ona je uvijek osjećala strahopoštovanje prema načinu na koji im se meso širilo da stvori hram za nerođen život u punom cvatu. Ali Emily nije pronašla nijedan trag ljepote dok je zurila u svoj odraz. Prinijela je ruke trbuhu i zagladila široke kukove. Činjenica da još nije stigla ni do pola trudnoće osvijestila ju je da će postati duplo deblja kad rodi. Emily je opazila u odrazu kako joj Olivia prilazi s leđa. - Odvratno izgledam - šapnula je Emily potpuno uvjerena u to da je to razlog zbog kojeg se Gavin ne seksa s njom. - Izgledat ću kao Michelinova maskota dok ne rodim.


Olivia joj je položila ruku na rame. - Prelijepo izgledaš, prijateljice. A ako Michelinova maskota ikad bude izgledala ovako dobro kao ti, onda će sebi ispeći neku tortu da to proslavi. Osmijeh je zatitrao na Emilynim usnama. - Znaš da to što si rekla nije smiješno, zar ne? Olivia je slegnula ramenima. - Eh. Uglavnom bolje pogađam. Odaj mi ipak neko priznanje. Teško je nešto smisliti s Michelinovom maskotom. Emilyn je osmijeh brzo izblijedio dok se promatrala u ogledalu. Sjetila se razgovora s majkom nekoliko mjeseci prije no što se ona razboljela. Emily je provodila praznike kod kuće i njih su dvije doručkovale. Kao da je majka predosjetila kako se nešto loše nadvilo nad njih. Počela je pričati o svom odnosu s Emilynom bakom koja je umrla prije nekoliko mjeseci. Emily je osjetila bol u srcu dok je slušala kako joj mama priča o sjećanjima na svoju majku. Malo se nasmijala i dosta suza prolila, a nakon toga je pogledala Emily, ali kao da gleda kroz nju. Samo je rekla Emily da se ipak sjeti da je bila uz nju kad dođe vrijeme da je više ne bude - majčinska intuicija da se možda neće još dugo zadržati uz nju. Nije razumjela tad kakvo će joj značenje za godinu dana poprimiti taj razgovor koji su vodile u toplo lipanjsko jutro, u kuhinji doma kojih ih je obavijao bolećivim i slatkim uspomenama. Emily se mogla samo plašiti kakav će to imati učinak na nju. Spremala se za svoj prvi porođaj, a majka joj neće biti prisutna, iako ju možda odnekud i sad promatra. Čuvarica svih njezinih uspomena iz djetinjstva, i dobrih i loših, neće imati priliku pogledati svoje unuče u oči. Nikad joj neće obasuti dijete ljubavlju kakvu pokazuju samo bake. Neće pridržavati Emily za ruku i povesti ju putom kojim se postaje majka. Emily je jedna suza kanula iz oka i ona je prošla rukama kroz kosu. Još je jednom pogledala u zrcalu osobu koja će uskoro postati majka. Njezin put, iako prošaran slojevima sreće, bio je podjednako popločan žudnjom koju bi jedino majka mogla nadomjestiti.

Emily je iz dubokog sna probudila jaka susnježica koja je padala po prozoru sobe i čula se kao da tisuću prstiju bubnja po njem. Otvorila je oči i opazila kako se Gavin češe po golom trbuhu dok jezikom vlaži prelijepo oblikovane


usne i mirno spava. Očajnički je nastojala doći do zraka. U međunožju je osjećala sve veću bol, a tijelo joj je reagiralo na njega na jedini način na koji je znalo. Trebala ga je. Trebala ga je. Trebala ga je dodirnuti, okusiti, osjetiti. U sebi. Iznad sebe. Ispod sebe. Željela ga je bez obzira na sve i više nije mogla čekati. Zrak u kojem se osjećao blag miris njegove kolonjske uvukao joj se u sve osjete. Sva se stegla od njegova blagog disanja, tihe i šumeće kadence koja joj je samo pojačavala požudu. Uzalud se nastojala zaustaviti, a onda se on okrenuo i pokrivač mu je spao s tijela otkrivajući njegovu veličanstvenu bedrenu kost. Tad je bila gotova. Glad joj je buknula u trbuhu. Ugrizla se za usnu, sjela i skinula sa sebe crnu, svilenu potkošulju. Tad su došle na red i crne, čipkaste gaćice. Osjećala se poput leptiriće koja ide ravno u plamen i prstima mu je pažljivo skinula pokrivač s tijela. Malo se pomaknuo i začuo mu se dubok uzdah u prsima, ali se nije probudio. Emily je progutala pljuvačku žudeći za svakim centimetrom njegove zlatne kože koji ju je ispunjavao očajanjem kao da je nekakva luđakinja. Puls i dah istovremeno su joj ubrzavali dok je klizila niz krevet. Pala je na koljena ispred njegovih stopala, vješto mu razmaknula noge i spremila se da ga dokrajči. Omotala mu je prste oko polukrutog kurca i pohlepno ga uvukla u usta. Čula ga je kako stenje, a kad mu se mišićavo tijelo svo napelo, ona je samo osjetila još izraženiju požudu. Žestoko mu ga je pušila i utaživala svoju glad za njim ližući mu svaki žilavi centimetar od korijena do glavića. Bože, kako je samo bio ukusan. Slanost njegove svilenkaste tekućine kombinirana s okusom kože dovela ju je do toga da trza glavom s punim poštovanjem i svaki ga put navlači rukom gore-dolje dok ga uzima ustima. Tad se probudio. Povukao se prema uzglavlju, ali to nije zaustavilo Emily. Pratila ga je ne namjeravajući prestati. - Emily - izustio je hrapavim glasom. - Kog vraga radiš? Zjenice su joj se proširile od požude i ona ga je pogledala dok mu je sporo lizala i pušila sad već kao kamen tvrd kurac. - A što ti se čini da radim, gospodine Blake? - Ponovno je navalila na njega osjećajući kao da je došao do dna grla. Iz prsa mu se oteo još jedan sladak i dubok uzdah dok ju je grabio za kosu i prste joj sasvim približio lubanji. Osjetila se drogiranom. Zamantanom. Prelazila mu je ustima preko pulsirajuće erekcije dok mu je


nokte zabijala u kukove. Osjetila je kako mu se mišići napinju, kako mu tijelo postaje kruto i ukočeno i uživala je u svakoj sekundi. Oh, da, sad ga je imala. Gurnuo joj ga je dublje preko usana, jače ju je čupao za kosu dok joj je usmjeravao glavu sve dok joj ga nije ugurao do kraja. Njezina su gladna usta proždrla sve Gavinove osjete. - Jebote - izustio je. - Tebi se sviđa njegov okus. Zar ne? Itekako. Joj. Se. Sviđao. Drogirala ju je mješavina oporog okusa koji je ispustio u kojoj su se ipak nazirali slatki tragovi. - Mmm - zastenjala je dok je prelazila jezikom preko gustog traga sjemena. Prešla mu je rukom preko golog trbuha ostavljajući mu na njem duboke crvene tragove i dalje mu je nastavila kružiti jezikom po kurcu. Opojan joj se jecaj oteo iz grla kad joj je uštipnuo jednu krutu bradavicu i sporo ju vrtio palcem i kažiprstom dok joj ga je i dalje nabijao u usta. Jednu je ruku još uvijek držao u njezinoj kosi i sad je počeo još jače navaljivati. Kvragu, Gavin se nalazio pred eksplozijom. Teško je progutao pljuvačku i to mu se vidjelo po Adamovoj jabučici dok ga je Emily sve jače sisala. Zgrabio ju je za ramena i položio na prsa. Za sekundu ju je okrenuo na leđa i postavio ispod sebe. Emily je ostala bez daha i propela je kukove dok ju je mahnita želja da ga osjeti u sebi dovodila do samog ruba ludila. Uhvatila mu se za ramena, a pičkica joj se stezala i gorjela od uzbuđenja. On se nalaktio i nadvio iznad nje. Prsa su mu podrhtavala od dubokog i hrapavog disanja dok je spuštao pogled na nju kao da se pita što mu je sad činiti. Kvragu. Ne. - Sad ćeš me jebati i ja ću uživati u svakoj sekundi, Gavine. Jebat ćeš me i nećeš ozlijediti dijete. Ali, kažem ti, ako me sad ne pojebeš, ja ću ozlijediti

tebe. Prokleta bila. Sad mu se još više ukrutio. Žena pod njim upravo ga je uspjela sjebati na više načina. Osjetio je kako mu žudnja za njom prolazi kroz vene kao nikad prije, a ipak ga je uspjela dovesti do tog nivoa da se pita je li uopće živ. Iako ga je zapanjila njezina otvorenost i neuvijenost, nije mogao, a da se široko ne osmjehne. - Tako ga silno želiš, ha?


- Da - zastenjala je teško dišući. - Koliko ga želiš? - Prešao je čeljusti preko glatkih, nabreklih grudi. Bože, kako su mu nedostajale. Kako mu je ona nedostajala. Kružio joj je jezikom oko krute bradavice. - Želim da mi stvarno detaljno opišeš koliko ga jako želiš. Emily je jedva došla do daha. - Zar ti nije dovoljno što ti više nisam atraktivna? A sad još hoćeš da ja tebi opisujem koliko te želim? - Skrenula je pogled i rekla tiše: - Gavine, mučiš li ti to mene? Gavin je iskolačio oči, a srce mu se steglo u prsima. Istina, znao je da će biti frustrirana zbog proteklih nekoliko tjedana, ali nije znao da ću je sve to toliko pogoditi. Znao je da to mora srediti, da ju mora umiriti. - Pogledaj me, mala - šapnuo joj je. Emily je ponovno usmjerila suzan pogled prema njemu i zbog toga je osjetio kako mu je srce još dublje potonulo. Uhvatio ju je za bedro i polako joj prebacio nogu preko svog struka dok je približavao usne njezinoj čeljusti. Polako joj je njima dodirnuo kožu i Emily se oteo jedan drhtav uzdah od kojeg se on rastopio. - Smatrao sam da je ovo tijelo prelijepo prije trudnoće - rekao joj je tiho na ustreptale usne. - Ali sad je izvanredno. Prava slika... savršenstva. Nježno ju je uhvatio za drugo bedro i ponovio isti postupak. Osjećao je kako joj noge drhte od očekivanja. Raširila mu ih je, a on je samo na tren zurio u nju prije no što se spustio. Savršeno je osjećao kako joj se vrela i vlažna pičkica suludo steže oko njega. Suzdržao se od uzdaha uživajući u njezinu tihom stenjanju. Osjetio je i jedan kratkotrajan nalet straha kad joj ga je malo dublje zabio, ali se brzo i sigurno povukao. Spojile su im se usne i Gavin ju je ljubio uživajući u slatkom okusu. Jednom joj je rukom pridržavao glavu, a drugu joj položio na lijepo zaobljeno bedro. - Zar ti moram govoriti koliko sam te ludo želio? - uzdahnuo je dok je lizao, kružio i prelazio jezikom po njezinu nježnom vratu. - Trebala si mi više od sljedećeg otkucaja srca. Svi valovi i struje ekstaze kružili su kroz Emilyne udove dok se koprcala pod njim. Glas muškarca koji se ispričava tiho joj je odjekivao u grlu. Bicepsi su mu se stezali i opuštali sa svakim odmjerenim i sporim naletom. Ona se rasipala i rastapala od njegove vreline. Prelazila mu je noktima po mišićavim leđima i ostala je bez daha razapeta između njegovih toplih usana i zavodljivih riječi. Žudnja koju je osjećao prema njoj bila je očita u


svakom nježnom dodiru i pokretu jezika. Savila je leđa i brže isturila kukove, ali Gavin se tad sasvim ukočio. - Gavine, nemoj prestati - preklinjala ga je dok ga je silovito stezala bedrima oko struka. - Molim te. - Ne - odgovorio joj je promuklim šapatom. Odmaknuo joj je vlažnu kosu s lica i prešao jezikom preko njezina govoreći joj u pauzi između dva vrela daha. - Večeras te neću jebati, Emily Cooper. Ubij me ako hoćeš, ali ja ću te polako osvajati sve dok više ne budeš mogla izdržati. Prsti će mi prelaziti preko svake prelijepe, skrivene crte na tvom tijelu. Usnama ću milovati, napajati i hraniti svaki tvoj neutažen centimetar. Je li to u redu? - Da - zastenjala je. Tad ju je poljubio i usisavao svaki njezin jecaj dok se neprestano probijao kroz meke dubine njezine vlažne i zamamne vreline. Ispunio ju je najčišćom, najslađom i najljepšom ljubavlju kakvu je ikad iskusila. Njegovi spori, mučni prodori i duboki strastveni poljupci nadmašili su sve što je ikad osjetila, okusila ili saznala. Gavin joj je nahranio tijelo onim što joj je bilo potrebno i izbrisao joj zauvijek iz glave ideju da ju možda ne želi. Odbacio je svaku njezinu nesigurnost... Otklonio svaku sumnju... I ponio ju prema vihorima neporecive i silne ljubavi...


15. POGREŠKE

E

mily se nervozno ugrizla za usnu dok je listala časopis za trudnice. Nastojala je zanemariti Dillona koji je pažljivo zurio u nju s druge strane doktorova ureda, prekrižila je noge i pogledala na sat. Četiri i petnaest. Gavin kasni petnaest minuta. Sva je tjeskobna izvukla mobitel iz torbice u nadi da joj je bar poslao poruku. Ništa. Ni poruke ni propuštenog poziva. Položila je mobitel na krilo pitajući se gdje je on sad. - Nekako mi je bolesno da tvoj ljubljeni dečko još nije stigao - zahihotao se Dillon. - Pitam se hoće li zakasniti i kad budeš rađala? Nazovi me ako osjetiš potrebu za nečijom podrškom. Emily ga je potpuno ignorirala, okrenula je stranicu i opazila oglas u kojem se tvrdi da je sok od rotkvice dobar u sprječavanju neuroloških poremećaja kod fetusa u razvoju. Zabilježila je to negdje u mislima i opet pogledala na sat. Sad se već zabrinula. Gavinu nije priličilo da ne nazove kad već kasni. Strah joj je potresao čitavo tijelo, ali čim se to dogodilo, plavuša s prijašnjeg pregleda prozvala ju je po imenu. Emily je stavila časopis na stol do sebe, istipkala poruku na mobitelu i poslala ju Gavinu. Gurnula je mobitel u torbicu, ustala i krenula prema vratima koja su vodila do ureda u stražnjem dijelu prostorije. Primijetila je i da je Dillon ustao te ju počeo pratiti. Brzo se okrenula i osjetila studen u kralježnici zbog njegove blizine. - Što to radiš? Suzile su mu se zjenice. - A na što ti ovo sliči? Idem vidjeti hoćemo li dobiti dječaka ili curicu. Emily je zažmirila i zgrčila se zbog njegovih riječi. - Ne ulaziš sa mnom u ordinaciju sve dok Gavin ne dođe.

Dillon se podrugljivo nasmiješio i izvukao komad papira iz stražnjeg džepa. Pružio ga je Emily. - Ovo je kopija nove zabrane o prilasku koju si ti ishodila. Ovdje ništa ne piše o tom da moram čekati dok ljepotan ne dođe. - Brzo je zgrabio papir od Emily. - Čini mi se da si nešto ovdje zaboravila dodati. - Ugurao je papir u džep i otvorio vrata. - Prvo dame.


Emily je žalostivo sklopila oči. Misli su joj bile u takvom košmaru da se nije ni sjetila dodati tu posebnu odredbu. A i Gavin je nekoliko tjedana proveo kao na iglama, pa se očito i on nalazio pod prevelikim stresom da bi primijetio njezinu grešku. Molila se za to da Gavin uskoro dođe i pratila je sestru do prazne ordinacije. Osjećalo se da je plavuša očito nezadovoljna s Emily dok je pripremala sve što je bilo potrebno za pregled. Kad su Emily i Gavin saznali da je ona kriva za pogrešku s osiguranjem, Gavin je nazvao ordinaciju i ogorčeno iskazao svoje nezadovoljstvo. Gavin je skoro natjerao svoje odvjetnike da pokrenu slučaj oko toga i htio je da Emily promijeni doktora, ali budući da je doktor već bio upoznat s njihovom nesretnom situacijom, Emily je smatrala da je najbolje sve zaboraviti. Bila je samo itekako zadovoljna što je plavuša oštro ukorena. - Znaš kako ide. Hlače spuštaj ispod stidne kosti. - Plavuša je upalila sonogram, isključila svjetla i uputila se prema vratima. - Doktor Richards upravo završava jedan pregled. Uskoro će doći. U međuvremenu slobodno možeš otići na toalet. - Nakon toga su se ona i njezin mrgudan stav udaljili iz prostorije. Emily je sjela na rub stola i okrenula leđa Dillonu. Ruke su joj drhtale i malo je spustila mekanu i tanku pamučnu majicu koja joj je prekrivala trbuh. Pogledala je prema vratima u nadi da će ih Gavin otvoriti. Dillonovo joj je disanje u toj tihoj prostoriji u ušima odjekivalo poput tornada. Odlučila je pričekati bilo doktora bilo Gavina, pa se ukočila i nije ni mrdnula više. - Davala si mi da te jebem više od godinu dana. Pa nije sad vrijeme da postaneš odjednom sramežljiva. - Emily je čula podsmijeh u Dillonovim riječima i osjetila otrov kojima su bile prožete. - Ne brini se. Nema šanse da bi me ikad mogla napaliti s obzirom na to kako sad izgledaš. - Kakva si ti šupčina od čovjeka - promrmljala je dok joj je srce lupalo. On se zahihotao. - A ti si kurvača koja nas je sve dovela u ovakav položaj. Što je gore, Emily? Kurva koja se jebe s dečkovim najboljim prijateljem ili šupak koji joj se osvećuje zbog toga? Dok joj se ova mučna izjava uvlačila u glavu, otvorila su se vrata. Gavin i doktor ušli su iz hodnika. Gavin je brzo prošao kroz ordinaciju i za sekundu


se stvorio do nje s licem izobličenim od zabrinutosti. - Žao mi je - šapnuo je dok je Emily ustajala i položio joj ruke oko vrata. - Što se dogodilo? - upitala ga je. Udisala mu je miris i automatski se umirila zbog njegove prisutnosti. Pogledala ga je u oči i nastojala zadržati suze koje su joj navirale. - Poslala sam ti poruku. Uopće mi nisi odgovorio. - Ostavio sam mobitel u uredu, a to sam shvatio tek kad sam već prošao pola grada. Zapeo sam u prometu. Bio je pravi nered. - Pogledao je Emily i odmah shvatio što ju je brinulo više od njegove odsutnosti. Nešto je drugo tu bilo u pitanju. Osjetio je mučninu u trbuhu i crijeva su mu se zaplela od bijesa. Pogledao je Dillona, a potom Emily. - Je li sve u redu? Emily se osjetila sleđena kao da ju je netko iznenada ubacio u sanduk pun leda. Progutala je pljuvačku, a u grlu joj se stvorio čvor. Kimnula je i nije mu željela ispričati što se dogodilo. Gavin je već bio na rubu živčanog sloma. Da samo pomisli kako joj je Dillon uputio nekakav sićušan opak pogled, u ovoj bi ordinaciji, bez sumnje, došlo do krvoprolića. - Ništa se nije dogodilo? - upitao ju je upornijim tonom zureći čas u nju, a čas u Dillona. Dillon je sjedio na stolici s druge strane sobe i promatrao ih. Ponovno je kimnula i podignula se na prste da ga poljubi. Gavin je uzdahnuo kad su im se usne spojile. Nastojao se otresti mučnog osjećaja da mu ona nešto krije. Trenutak poslije, pomogao joj je da se namjesti na stolu i rukom ju je gladio po trbuhu dok je ogoljavao njezinu veličanstvenu kožu. Pogledala ga je i nasmijala se. Gavin se odmah razblažio, privukao je stolicu i sjeo do nje. Držao je Emily za ruku i nije skidao pogled s Dillona. Počeo je razmišljati o tom da će zauvijek žaliti zbog toga što je samo pomislio na to da bi mu trebalo dopustiti da bude ovdje prisutan. Jebiga. Dijete je možda njegovo, a ovaj šupak nije imao nikakvo pravo da se nađe ovdje tijekom tako radosnog trenutka. - Kako se osjećate, gospođice Cooper? - upitao ju je doktor pregledavajući njezin karton. Odložio je notes na stol i krenuo prema umivaoniku. Smetaju li vam još mučnine? - Da. Ali sad samo navečer. - Popijte vruću šalicu kamilice ili čaja od đumbira - rekao joj je perući ruke. Kad ih je obrisao, prešao je preko ordinacije, navukao par rukavica i uzeo gel. - Moja je žena na sva usta hvalila krekere dok je bila trudna sa svim našim trima sinovima.


- Tri sina? - Dillon se primaknuo i položio laktove na koljena. Usne su mu se razvukle u jedva primjetan, podrugljiv smiješak. - Ja se nadam da će i naše dijete biti sin. U prostoriju je prodrla napetost sa svih strana kao da je atomska bomba pala unutra. Emily je osjetila kako ju je Gavin jače stegnuo i brzo ga je pogledala. Zurio je u Dillona čvrsto stegnutih usana, a skoro je ostala bez daha kad je opazila da mu se oči sjaje poput žarke žeravice. Emily ga je stegnula za ruku nastojeći mu privući pozornost, ali to nije upalilo. Gavinu se tijelo treslo od primjetnog bijesa i izgledao je kao da će skočiti sa stola prema Dillonu. - Volim te - šapnula mu je. To ga je izvuklo iz transa. U Gavinu je još uvijek sve kipjelo, ali je skrenuo pogled s Dillona i usredotočio se na razlog zbog kojeg se nalazi na ovom mjestu. On ovo može. On će to napraviti. Samo se molio Bogu za to da ovo preživi, a da pritom ne ubije Dillona. Doktor se nakašljao. - Pa, još ćemo pričekati samo dvadesetak tjedana. Ako nam maleni ili malena pomognu, spol ćemo saznati za nekoliko minuta. Gavin ju je umirivao, a nelagoda je polako blijedjela dok ju je milovao po kosi. Emily je isključila Dillona iz vidokruga dok se koncentrirala na monitor. Molila se za to da ovaj tih i šuman otkucaj srca koji odjekuje zrakom poput najslađe melodije pripada muškarcu do nje i duboko je udahnula dok joj je doktor prolazio mikrofonom preko trbuha. Nakon nekoliko otkucaja doktor se zahihotao. - Ma gledaj ti to. - Uperio je prstom na zaslon dok je jače stiskao po desnoj strani Emilyna trbuha. Nisam još siguran za spol, ali ovo je dijete uvuklo prste u usta. Emily je zaškiljila nastojeći raspoznati što je što na mrlji koja se vidjela na zaslonu, a tad joj se samo pokazalo. Točno je vidjela ono o čem je on pričao. Sićušni prstići ulazili su i izlazili iz ustašca u tekućini u kojoj je ono plivalo. Emily se suznih očiju okrenula prema Gavinu čiji je izraz bio pun onog strahopoštovanja koje je i ona osjećala. Doktor je prelazio mikrofonom preko Emilyna trbuha. - A ako sad samo malo raširi te svoje nožice, znat ćemo treba li vam plava ili ružičasta robica. - Nakon nekoliko zvukova huš, jačeg stiskanja instrumenta i doktorova toplog osmijeha... rekao im je: - Čestitam, gospođice Cooper. Dječak je.


Emily se oteo jedan zatomljen uzdah, a suze su joj se slijevale niz obraze kad se nasmiješila Gavinu. Gledala ga je kako guta pljuvačku i kako mu se oči cakle dok promatra zaslon. Pretvarao se da mu je samo važno da je dijete zdravo i da ga ne zanima hoće li biti dječak ili curica. Ona je, naravno, znala da on to iskreno misli, ali onog dana kad je ušla u gotovo sasvim praznu dječju sobu i opazila potpisanu rukavicu i loptu Yankeesa na ormariću, znala je da se u srcu njezina navijača Yankeesa krije želja za dječakom. Gavin je privukao bliže stolicu i pogledao Emily. Prošao joj je rukom kroz kosu, a potom pogledao doktora. - Dječak? Jeste li sigurni? - Ovaj mali dio tijela ovdje govori mi da jesam. - Doktor Richards nabio je naočale na nos i sa širokim osmijehom uperio prstom na zaslon dok je gledao Gavina. - Kažu da se tako ne radi, ali budući da sam ih vidio na tisuće tijekom proteklih trideset godina, savjetujem vam da slobodno izađete i kupite cigare za proslavu. - Doktor se tad nakašljao i pogledao Dillona. Smiješio se suzdržano i napeto, a glas mu je zazvučao čudno kad je progovorio: - I vi isto to možete učiniti. Dillon je stegnuo kravatu i ustao. U svjetlosmeđim očima ogledao mu se lažan osmijeh. - To i planiram. Obitelj će mi biti oduševljena što je dječak. Gavin je osjetio da mu se svaka jebena dlaka na zatiljku nakostriješila. Ustao je sa stolice, spreman da smrska svaku kost na Dillonovoj faci, ali Emily ga je zgrabila za ruku i povukla ga ustranu. Kad je obrisala gel s trbuha, Emily se uspravila i polizala usne koje su joj bile suhe. - Gotovi smo, zar ne? - oteo joj se uzdah, iako se svim silama trudila ostati prisebna. - Mogu li sad na toalet? Doktor je kimnuo, a Emily je uz Gavinovu pomoć skočila sa stola. Gledala ga je pravo u oči, položila mu ruku na zatiljak i približila ga da ju poljubi. - Volim te, Gavine Blake - šapnula je nakon podužeg trenutka. Hvala ti što nisi napravio ono što znam da si lako mogao učiniti. Stalno me šokiraš nečim novim. I stalno se sve više zaljubljujem u tebe. Moje srce, dušu, život i tijelo, sve to posjeduješ. Bože. Gavin nikad nije ni pomislio da se zbog tako jednostavnih riječi ne bi vrijedilo pretvoriti u pravog luđaka. Ali te jednostavne riječi nije izgovorila jednostavna žena. To su bile zahvale od njegova anđela. Da, ona


je imala način kako učiniti vrijednom svaku bitku kroz koju su prošli. Gledao ju je s divljenjem kako nestaje u toaletu. Gavin je prošao rukom kroz kosu. - Doktore, dok se Emily sređuje, ja bih želio popričati s vama u četiri oka o nekim osobnim stvarima. - To nije problem. - Doktor je isključio sonogram i upalio svjetla. Možemo popričati u hodniku. - Nema šanse, Blake. - Dillon mu je prišao suženih zjenica dok mu je arogancija izbijala iz svake pore. - Ovo se dijete mene tiče jednako kao i tebe. Nema tu nikakvih osobnih sranja. Gavin je prekrižio ruke i položio ruku pod bradu. Trznuo je glavom ustranu, a na usnama mu je zatitrao podrugljiv smiješak. - U pravu si, Dillone. Moja greška. - Samo daj. Spremao se upravo raznijeti Dillonov mozak na komadiće. Gavin se opustio na stolici, a podrugljiv osmijeh postao mu je još širi. - Onda, doktore, vidite da mi je djevojka prekrasna. Žena daje novo značenje riječi prelijepo, zar ne? Doktor se nakašljao djelujući ponešto zbunjeno. - Da, Gavine, ona je veoma zgodna žena. Osmijeh pun poštovanja zasjao je na Gavinovu licu dok je usmjerio pozornost na Dillona koji je izgledao podjednako zbunjeno. Gavin nije skidao pogled s Dillona i uzdignuo je jednu obrvu. - Da, stvarno je zgodna. Pa, budući da smo ja i ona vodili iznimno buran ljubavni život, barem četiri puta na dan, samo sam htio znati mora li se to sad promijeniti kad je trudna. Brinem se da ne bih ozlijedio nju ili dijete. Gavin je opazio kako Dillon škrguće zubima pitajući se zašto je taj šupak još uvijek u sobi. Gavin je smatrao da ga je svladala znatiželja. - Nema brige - odgovorio je doktor smještajući se na stolicu. - Seks je zdrav i poticajan za oba partnera. Dijete je zaštićeno duboko u maternici. Nema šanse da biste ga mogli ozlijediti. Gavin je tad opazio kako je Dillon problijedio kao krpa, a ipak je kreten ostao doslovno prikovan za pod i potpuno ukočen. Gavin je smatrao da je sad pravo vrijeme da malo detaljnije pojasni neke stvari. Još bolje od toga, Gavin ga je sad htio pokopati... - Odlično - nastavio je još uvijek ne skidajući pogled s Dillona. - Ali moram vam biti iskren i kazati da sam prilično obdaren. Emily mi kaže da


sam najveći... muškarac po tom pitanju s kojim je ikad spavala. Uživamo voditi ljubav i, uglavnom, stvarno se zanesemo. Oboje volimo biti malo... grublji. Obožavamo sve položaje koji postoje. Čak smo izmislili i neke za koje sam siguran da još nikome nisu pali na pamet. Tako mi to radimo. Onda, doktore, kakvo vam je mišljenje s obzirom na sve ove činjenice koje sam vam nabrojao? Ja vas zapravo pitam... možemo li se mi jebati onako kao što smo se uvijek jebali? Ako možemo, onda vodim djevojku kući nakon ovoga svega i pružam joj ono što zaslužuje. Potpuno. Jebeno. Uništen. I. Sjeban. Dillon se zaputio prema izlazu kad se doktor spremao odgovoriti na pitanje. Gavin se zahihotao sav ponosan na to što je uspio svoju metu pogoditi u sridu. Rečena se meta ponašala baš onako kako je predvidio. Čekaj malo, Dillone, zar ne želiš saslušati odgovor? Pa dijete se ipak tiče tebe baš kao i mene. Ne zaboravimo, bez osobnih sranja. Doktor može pokušati dati odgovor Gavinu, ali Dillonu ne. Nikako. On je odgovorio glasnim lupanjem vratima za svojom arogantnom guzicom. Nakon još nekoliko hihota, par neodgovorenih pitanja i Emilyna izlaska iz toaleta, Gavin je imao osjećaj da je sastanak s doktorom prošao bolje od onoga što je očekivao. Dok su se Emily i Gavin vraćali do zgrade i ušli u lift, ona je bila uvjerena da joj je dečka opsjeo seksualni demon. Gledao ju je proždrljivo dok su se vozili kući i obećavao joj čudesne užitke koji će uslijediti, a Emily je imala osjećaj da je on trenutno pošizio. Naslonila se u liftu i uživala u njegovu dubokom, strastvenom poljupcu dok su se uspinjali do svog kata. Emily je trznula vratom i pružila Gavinovim mekim usnama priliku da časte i slave njezinu kožu. - Komu imam zahvaliti na ovoj iznenadnoj promjeni u seksualnoj sklonosti? Željela bih im poslati poklon. Imaš li adresu? Gavin joj je odgovorio tako što je spojio usne s njezinima i milovao joj jezik požudnim lizanjem dok joj je rukama prelazio po tijelu. Vrata su se lifta otvorila, ruke su spleli jedno oko drugoga, a Gavin je hodao po hodniku okrenut leđima do svog stana. Oslonio se leđima uz vrata, a ona je strastveno uzdahnula dok je on prekopavao po džepu i izvlačio ključeve iz njega. Dok je otvarao vrata, nju je golicala po čeljusti njegova brada od nekoliko dana. Ušao je okrenut leđima u penthouse i nastavio jurišati usnama na njezine. Emily je odbacila torbicu na sofu, prebacila mu ruke


oko vrata i hihotala se dok ju je podizao. Noge su joj visjele preko njegove podlaktice i ona ga je još strastvenije poljubila dok joj je tijelo drhtalo od glave do pete u iščekivanju užitaka. - Onda, hoćeš li mi odgovoriti? - izustila je dok ju je polagao na golem kalifornijski krevet i skidao joj cipele. - Komu moram zahvaliti? Gavin se široko osmjehnuo, sporo joj skinuo suknju i bacio ju na pod. Nije skidao plavih očiju s nje i ugrizao se za požudnu usnu dok joj je prelazio prstom tik ispod pupka. - Moraš samo znati to da je Dillon, gospođice Cooper, itekako, ponavljam itekako svjestan svakog detalja koji mislim izvesti nad tvojim prelijepim tijelom. Emily ga ništa više nije pitala i uživala je ostatak poslijepodneva u suludim stvarima za koje je Dillon očigledno znao da će joj se dogoditi.

- Zar je taj povez doista nužan? - upitala je Emily Gavina dok ju je vodio hodnikom. - Shvaćam da se radi o iznenađenju, ali tvoje me uzbuđenje zapravo plaši. Zar si ju obojao u crno? - Zar nemaš povjerenja u moje dekoraterske sposobnosti? - upitao ju je Gavin hihoćući se. Otvorio je vrata dječje sobe i nasmiješio se dok je po zadnji put gledao dovršenu i uređenu sobu. Nije to mogao baš nazvati svojim dekoraterskim sposobnostima jer je tim dobro plaćenih dizajnera interijera obavio sav posao. Ipak je bio sretan smjernicama koje im je davao prošlog mjeseca otkako je saznao da će se roditi dječak. - Da, povez je nužan. Ali dogovorit ću se s tobom. Kao mučnu kaznu prihvatit ću da ga opet iskoristiš na meni malo kasnije večeras. Emily se zahihotala i krenula skinuti povez, ali Gavin ju je zgrabio za zapešća. Napućila je usne i uzdahnula. - Izvlačiš se s tim svojim pametovanjem. Kunem se da je to razlog zbog kojeg si ušao u moj svijet. - Mmm, nikad nisam tako razmišljao. - Gavin je uronio licem u njezin vrat, a glas mu je postao zavodljivo tih. - Poslan sam na ovu zemlju da raspametim tvoj svijet. - Gavine Christophere Blake, ako mi ne dopustiš skinuti ovaj povez, izlemat ću te po guzici onako kako se to ne bi svidjelo nijednom muškarcu. Kopčaš?


Gavin se duboko i grlato nasmijao te ju pogledao iskolačenim očima. Napaljuješ me. - Oh, Bože moj, pa ti si stvarno...

- Znam. Skrenuo s pameti ili stvarno pošašavio. - Gavin ju je gricnuo po vratu. - Što od toga, slatkice? - Oboje. - Dobar odgovor. - Skinuo joj je povez s očiju. - Sad mi reci nešto. Jesam li i ovdje pošašavio? Emily je osjetila kako joj ponestaje zraka u plućima dok se osvrtala po dječjoj sobi. Gavin je ostao vjeran svojoj momčadi, pa je nekoć praznu sobu pretvorio u pravi raj Yankeesa. Nije pretjerao, bilo je ukusno i odmjereno te bi moglo lako potrajati sve do sinovljevih tinejdžerskih godina. Emily je pogled pao na tamno-plav zid s golemim bijelim policama. Na svakoj je stajala gomila potpisanih bejzbolskih loptica u staklenkama, sličica te kapa. Sve je opazila, od potpisanih dresova koji su stajali na željeznim kukama izrađenim u obliku grba Yankeesa, pravog digitalnog semafora i niza metalnih ormarića. Preko čitavog jednog zida bila je naslikana crno-bijela scena stadiona iz ranih dana Yankeesa. Na vrhu murala stajalo je napisano “Kuća koju je Ruth sagradio”. Zaklela bi se da se radi o pravoj fotografiji. Tik ispod jednog prozora - preko kojeg su visjele duge, tamnoplave zavjese - stajala je udobna smeđa fotelja s mekim bejzbolskim jastucima. Kružni tepih s motivima New Yorka prekrivao je dobar dio prostorije. A kao šlag na kraju, postavio je i prava sjedala sa stadiona u sobi. Emily je ostala bez teksta. - Jesam li skrenuo s pameti? - šapnuo je Gavin držeći joj bradu na ramenu. Omotao je ruke oko njezina sve većeg trbuha i poželio joj vidjeti izraz lica. - Ili sam samo pošašavio? Emily se okrenula prema njemu, kao da je usisana svim onim što ga je činilo takvim kakav jest, i sav joj se svijet počeo okretati oko osi ljubavi koju joj je on pružio. Kroz glavu joj je prošlo toliko trenutaka i malih stvari koje je on učinio ili rekao dok mu je zurila u vedre plave oči. Te lopovske oči ukrale su joj dah, dušu i srce istog trena kad ga je ugledala. Toliko iskazanih i neiskazanih riječi odjekivalo joj je u ušima. Ovaj muškarac, njezin najbolji prijatelj i ljubavnik, koji čak nije ni znao je li dijete koje nosi njegovo, već je ispunio obećanje koje joj je nedavno dao. Već je volio


njezino dijete, bilo ono njegovo ili ne, jer je ono bilo dio nje. A ako Bog da, bit će i dio njega. Približila je ruke njegovim obrazima s jamicama i poduže zurila u njega dok se nije podignula na vrške prstiju. Usne su joj se rastapale na njegovima i ona se pitala kako joj se tako posrećilo. Zašto je ovaj pravi pametnjaković od svih žena na svijetu izabrao baš nju? Polako je prekinula poljubac i pogledala ga dok joj je u glavi vladao pravi košmar i omamljenost. - Ne znam kako da ti se zahvalim, Gavine. Prihvatio si svaku moju slabost i krhkost s ljubavlju kakva se ukazuje ženama bez mana. Ženama bez strahova. Svaki pogled, dodir i poljubac uputio si mi bez ikakve osude. Zaliječio si svaku otvorenu ranu, stariji ožiljak i bol koju sam unijela u ovu vezu ne očekujući ništa zauzvrat. Pokazao si mi kako srce divlje lupa te da neke misli jednostavno može prekinuti samo jedan poljubac. Pokazao si mi kako istinski i punim srcem osjetiti da ću biti voljena do samog kraja. Kako da ti zahvalim na svem tom? - Pa to i činiš svaki dan - nježno je odgovorio milujući ju po kosi. Emily je sklopila oči. - Kako? - Prignula se toplini njegova dodira. - Pogledaj me, Emily. - Otvorila je oči i uputila mu suzan pogled. Ovako, lutko. Rekla si mi da ni u jednom mom pogledu nije bilo osude. Ali i svaki tvoj pogled bio je djevičanski i čist pred mojim očima. Gledaš me kao da nikad prije nisi vidjela muškarca. Nema šanse da ja, kao muškarac, objasnim kakav je to osjećaj. - Primio ju je za ruku i položio ju na svoje srce. - Rekla si mi da ni u jednom mom dodiru nije bilo osude. A tebi svaki put drhte ruke kad me dodirneš. Nemaš pojma kako ja tek zadrhtim od toga. Ne pričam ni o čem seksualnom. Govorim o tom da potresaš same temelje mog bića. Primaknuo ju je bliže i prešao usnama lagano preko njezinih. - A svaki poljubac? Isuse, nemoj samo da sad počnem o tom kako ti mene ljubiš. Od prvog poljupca koji si ti prekinula - nježno ju je gricnuo za usnu i usisao ju pa do ovog sad, ja se jednostavno utopim. Sa svakim novim poljupcem ti vodiš ljubav sa mnom. Samo potvrđuješ ono što je ovaj pametnjaković znao iste sekunde kad je opazio prelijepu konobaricu s hranom razmazanom po čitavoj majici. Mrzim koristiti iste izraze, ali tvoje su usne doista stvorene za moje. A to znači da je i svaki poljubac stvoren za mene. Svaki put kad me pogledaš onako kako samo ti znaš i položiš drhtavu ruku na mene, ili mekim usnama dotakneš moje, ja zahvaljujem Bogu na tom što


sam muškarac. Tako mi svakog dana zahvaljuješ i nadam se da ćeš mi tako nastaviti zahvaljivati do kraja života. Emily je još jednom ostala bez teksta, prebacila mu je ruke oko vrata i sagnula mu glavu da ga poljubi. Imala je osjećaj da će s Gavinom doživjeti bezbrojne trenutke “bez teksta”. - Mmm. Vidiš? Upravo si vodila ljubav sa mnom tim poljupcem. - Gavin se široko osmjehnuo, primio Emily za ruku i izveo ju iz dječje sobe. - Sviđa mi se taj izraz. Vodim ljubav s tobom poljupcima. - Da, gospođice, tako vam je to. - Gavin joj je namignuo i dohvatio ključeve s kuhinjske radne plohe. - Sad me samo tjeraš na to da ostanem kod kuće čitav dan kako bi i dalje uživao u dobrim starim ljubavnim guštima. Upravo ću otkazati svoj mali izlet. Emily se zahihotala i izvukla iz ormara mek, pleten džemper. Odlučila se za udobnu ravnu petu umjesto svojih veličanstvenih štikli Stuart Weitzman, a potom je sjela na kauč i gledala Gavina dok ih je navlačila. Njegov prijedlog za otkazivanjem izleta bio joj je sve privlačniji iz sekunde u sekundu. Spustio je svoju šiltericu Yankeesa sve do obrva i izgledao je prilično zgodno u tamnim trapericama, majici s natpisom i parom Chucksa na sebi. Emily se ugrizla za usnu i krenula prema svom slatkišu. - Ne možemo otkazati - rekla je odijevajući pulover. Riječi su zvučale poput durenja dok je primala torbicu od njega. - U podne se nalazimo s Coltonom, Melanie i blizancima, a sad je već skoro jedanaest i petnaest. Primila ga je za ruku i odvukla prema vratima. Ako ne odu uskoro, onda neće nikad. - Poslije ćemo uživati u ljubavnim guštima, gospodine Blake. Nasmiješila se čekajući ga u hodniku dok je on uzdisao i utipkavao kod na vratima. Sve je ipak dobro prošlo. Usrećila ga je nekoliko puta “vođenjem ljubavi” na putu liftom do prizemlja.

Emily je osjetila blago prohladan zrak polovine travnja i sva joj se koža naježila dok su ona i Gavin izlazili iz automobila na jarko sunce. Proljeće u New Yorku prelijepo je na svaki način dok se grad budi iz duge i oštre zime. Grad je uvijek živahan, ali kao da po ulicama zavlada preporod dok se


i sve drugo ponovno budi. Od vlasnika trgovina koji otvaraju vrata da uđe svjež zrak do pupoljaka koji izbijaju na stablima svih parkova, centar svijeta sav bruji od živosti s promjenom godišnjeg doba. Emily je i to zavoljela. Ispreplela je ruke s Gavinovima i gledala u nekoliko izloga dok su se spuštali niz aveniju Lexington. Stali su tik do 74. ulice kad je opazila pripijenu ljetnu haljinu na lutki u izlogu. Lutka je držala ruke na kukovima i ta je haljina na tom plastičnom tijelu stajala bolje nego na bilo kojem plaćenom modelu. Emily je pogledala svoj velik trbuh i uzdahnula. - Što ti je? - upitao ju je Gavin gledajući čas nju, a čas lutku. - Prelijepo je, a ja više nikad neću moći stati u nešto takvo. - Krenula je prema Giggleu, luksuznom butiku za dječju robu koji su joj predložili Colton i Melanie. - Bit ću sretna ako uspijem upasti u vreću za smeće jednom kad rodim. Gavin je odjednom stao. Obujmio je Emilyne obraze, a širok osmijeh pojavio mu se na licu. - Uvijek ćeš izgledati šmeksi, nosila ti na sebi vreću za smeće ili bikini. - Poljubio ju je u čelo. - Dođeš li do sto ili dvjesto kila, ja ću te još uvijek voljeti. - To sad kažeš. Vidjet ćemo hoćeš li to ponoviti kad mi budeš morao naručivati posebnu odjeću koja će mi jedina pristajati. - Emily je uzdignula obrvu u nevjerici. - Ili, još bolje, da vidimo hoćeš li mi to isto reći kad budeš pokušavao skinuti vreću za smeće s mog golemog, golog tijela. Preko Gavinovih usana prešao je smiješak. - Znaš da me napaljuješ, zar ne? Emily se zahihotala i primila ga za ruku. - Kad se vratimo kući, odmah ću nazvati psihijatra i naručiti te kod njega. - Probijali su se krcatim pločnikom i ona je nekoliko vrata dalje opazila butik. - To će ti pomoći da se riješiš svoje opsesije. Stvarno mislim da ti to treba. Gavin je otvorio vrata butika i lagano lupnuo Emily po guzi dok je ulazila. - A ja mislim da će mi trebati hladan tuš ako ti nastaviš govoriti o svom golemom ili sićušnom golom tijelu. Emily je odmahnula glavom i opazila Teresu prije no što mu je mogla uzvratiti. Teresa je raširila ruke i sva sretna potrčala prema Emily. - Emmy! Emily je kleknula i zagrlila ju. - Mama, vidi! Emmy i ujo Gaffin su stigli!


Gavinu se čelo naboralo dok mu je šurjakinja prilazila. - Što, vi im niste rekli da ćemo se vidjeti? - Da, svakako. - Melanie je zakolutala očima. - Uskoro ćeš to naučiti. Nikad ništa ne reci djetetu prije no što dođe vrijeme za to. Ugnjavili bi nas do smrti dok smo vas čekali. Gavin je podignuo u zagrljaj podjednako uzbuđenog Timothyja. - Zar roditelji kriju neke stvari od vas? Timothy je napućio usne uperivši prst prema ocu u znak optužbe. - Da! Tata nam je rekao da nas vodi u Mickey D, a onda nas je doveo ovdje. Nismo imali pojma da ćete i vi doći. Hoćeš li nas ti voditi u Mickey D, ujo Gaffine? Gavin je prošao rukom kroz Timothyevu crnu kosu. - Naravno, ja ću vas odvesti u Mickey D. Ujo Gaffin pada na cure po imenu Molly i masni pomfrit. - Emily je ustala i nasmiješila se. - I zapamti, mali, ti si taj koji kontrolira mamu i tatu. Oni možda jesu stariji, ali ti posjeduješ više moći no što si toga svjestan. Oni se zapravo vas boje. Tvoj mi tata svakoga dana to govori. Timothy je prešao usnama preko zuba i riknuo poput lava prema Coltonu. Colton je odmahnuo glavom. - Bravo, brate. Ti si heroj dana i otkrio si koja je najgora roditeljska noćna mora. Samo čekaj. Znaš što kažu: sve se vraća, sve se plaća. Gavin je uzdignuo obrvu i odglumio smiješak. - Dobro, shvati to onda kao moju osvetu za sve one godine mučenja koje si mi ti priuštio. - Predao je Timothyja Coltonu koji se isto tako nasmijao. - Ne brini se, ja plaćam Big Macove. Colton je pogledao Emily s podrugljivim smiješkom. - Jesi li ti sigurna da se želiš duže družiti s ovakvim tukcem? Mogao bi te izludjeti. - Tko, on? - Emily je pokazala palcem prema Gavinu. - Oh, on me izluđuje, ali vjerovao ili ne, ja sam ta koja stvari drži pod kontrolom. Možda je krupniji i snažniji, ali on me se definitivno boji. Prije ili kasnije ja ću njega dobro istrenirati. Gavin se zahihotao i iskolačio oči. - Oh, stvarno?


- Da, stvarno - odgovorila je polažući mu ruku na leđa. - Nemoj mi se sad tu praviti ispred njih, Blake. Znaš da je to istina. Melanie se glasno nasmijala. - Obožavam ovo! Znala sam da postoji razlog zbog kojeg mi se sviđaš, Emily. To je točno. Nikad ne daj ovim Blakeovima da misle kako si njihova. - Lupnula je Gavina kukom. - Tebe će tako brzo dresirati da nećeš znati gdje ti je glava, a gdje rep. Gavin je pogledao Coltona i ozbiljno mu rekao: - Podsjeti me da držim svoju djevojku što dalje od tvoje žene. Colton je slegnuo ramenima dok mu se nemirni Timothy koprcao na rukama. - Ti si već osuđen na propast, brate. Idućeg tjedna idu na ručak s majkom. Olakšaj samomu sebi i stavi pregaču na sebe prije no što se vrati kući. Ako to ne napraviš, ona će ti početi uskraćivati doista važnu... tjelesnu igru. Kad je to čuo, Gavin je prebacio ruku oko Emilyna vrata, blago se osmjehnuo i počeo ju gladiti po trbuhu. - Draga, slatka, ljubavi moja, mislim da moramo kupiti neku odjeću. Hoćemo li? - Mislim da hoćemo. - Emily se složila s osmijehom. - Odlično. - Gavin je kimnuo i osvrnuo se oko sebe. - Gdje se kupuje ta odjeća? Colton je trznuo glavom ustranu. - Samo prođi odjel s namještajem za dječje sobe. Zatim skreni desno od plišanih igrački te nekoliko metara produži od igraonice. Gavin je bez teksta zurio u svog brata. - Brate, imam dvoje djece i ženu. - Colton je slegnuo ramenima, a zelene su mu oči zasjale. - Izdresiran sam kao nitko. Gavin se široko osmjehnuo i uhvatio Emily za ruku, a potom krenuo smjerom koji mu je Colton maloprije tako detaljno izložio. Gavin je promatrao gomilu osnovnih i pastelnih boja dok se kretao golemim butikom. Opazio je i svaku moguću kupku za djecu, sjedalice te pelene. Pogledao je Emily koja je izgledala opčinjena onim što ju je okruživalo. On se osmjehnuo i stao. - Što je? - upitala ga je Emily. Položio joj je ruku na zatiljak i nježno ju dodirnuo. - Jesi dobro?


Odmahnula je glavom, a suze su joj navrle na oči. - Ne, nisam. - I nije bila dobro. Gavin je dovršavao dječju sobu, trbuh joj je rastao, sve se više bojala toga da će postati majka, živci su joj bili na rubu i postala je prava luđakinja. Prešla je rukom preko obraza i dohvatila s police kompletić za novorođenče. - Vidiš li ti kako je ovo malo, Gavine? Oh, sranje. Sad Gavin nije znao što kazati na ovo pitanje. Kimnuo je i pazio da ju ne uznemiri. - Vidim. Ona je zašmrcala. - To znači da će i djetešce koje ovo bude nosilo biti isto tako sićušno. Ja nikad nisam držala dijete. Nemam pojma kako ga nahraniti. Mogao bi izgladnjeti. Neću znati zbog čega plače. Što ako me zamrzi? Gavin je pošao nešto reći, ali ona je nastavila. Riječi su joj prelazile preko usana brže od munja. - Neću znati kako ga natjerati da podrigne. Što ako mi ispadne dok ga budem kupala? Država će mi ga oduzeti. Što će se dogoditi ako ga ne čujem usred noći? - Stala je, udahnula i sad se stvarno slomila. - A onda masti. Što ako mu dovoljno toga ne nanesem na kožu, pa dobije osip? Što ako previše stavim i onda dobije infekciju? O čem ja uopće pričam? Pa ja ne znam promijeniti ni pelenu. Hoće li ležati gol na stolu za presvlačenje s previše ili premalo masti na sebi samo zato što mu majka ne zna promijeniti pelenu? Sveta. Majko. Božja. Gavin je žmirnuo, teško progutao pljuvačku i sporo joj pomaknuo ruku sa zatiljka. Uvijek je znao kako izići na kraj s Emily. Sranje, pa njegova misija na ovoj zemlji bila je upravo to. Ali žena se ispred njega gubila. Razmišljao je brzo, prošao rukom kroz kosu i pokušao s jedinom opcijom koja bi ju mogla smiriti. - Sjedni na pod sa mnom. Emily je iskolačila uplakane oči i namreškala obrve. - Molim? Želiš da usred trgovine sjednem na pod s tobom? Gavin je sjeo na drveni pod i prekrižio noge, a potom njoj dao znak da učini isto. - Emily, mi smo se skoro poseksali na poklopcu motora mog automobila uz meksičku magistralu. Sjedi. Emily je bila šokirana, nervozno je gledala kupce koji su pak promatrali Gavina kao da je šenuo. Ali ona je uvijek znala da je on malčice lud. Nakon nekoliko sekundi spustila se na pod i prekrižila noge ispred njega. Isprepleo je prste s njezinima. Brižno ju je pogledao, toplo se osmjehnuo i nježno ju poljubio. - Hej - šapnuo je.


Emily je kimnula i oborila pogled na njihove ruke. - Nastojiš me prekinuti u tom da ne poludim totalno. - Pogledala ga je i srce joj se rastopilo. - Zar ne? - Jesam i sad ću to obaviti. Daj mi pet minuta. Može? Ugrizla se za usnu i pogledala ga pravo u oči. - U redu. Gavin joj je položio ruke na krilo i uzdahnuo od olakšanja. Ona se već malo smirila. - Lako je držati bebe. One... odmah imaju povjerenja. Znaju da si tu da se pobrineš za njih. Emily, onog trena kad ga ugledaš, ti si nećeš moći pomoći. Znat ćeš automatski što trebaš s rukama. Garantiram ti da ga nikad nećeš poželjeti ispustiti iz ruku. Ti si tako brižna i pažljiva. Sve će ti to doći prirodno. - Primaknuo se i još joj jednom sporo poljubio usne. - U redu? Kimnula je jer je imala povjerenja u njega. On se nasmiješio i nastavio gledajući ju blago. - Kad bude plakao, plakat će samo zbog nekoliko razloga. Bit će to zbog gladi, umora, bolesti, kolika, potrebe da podrigne, potrebe da mu se promijeni pelena ili da ga se pridrži. Ili u tvom slučaju, od jake boli što si ga ispustila iz ruku ili zbog toga što mu nisi znala promijeniti pelenu pa zato po čitav dan leži u upišanoj i usranoj peleni. Emily je uzdignula obrvu. - A ja sam mislila da me pokušavaš smiriti? Zahihotao se i pomilovao ju po obrazu. - Samo ti želim reći da će ti se sve samo kazati. A to će biti stoga što si mu majka. Živjet ćeš i disat zbog njega. Naučit ćeš kako ga treba pridržavati da podrigne i kako ga okupati. Naučit ćeš koliko točno masti treba nanijeti. Nikad neće gladovati jer ti nećeš moći podnijeti njegov plač i vjerojatno ćeš mu utrpati previše kašica u usta. Emily je odmahnula glavom i zahihotala se. Gavin joj je prišao licem na samo par centimetara od njezina i pogledao ju pravo u oči. - I nikad te neće mrziti. Neće moći. Ti tako lako voliš sve oko sebe i zbog toga je i tebe tako lako voljeti. On će to osjetiti. Vjeruj mi da hoće. Emily je progutala pljuvačku. - Misliš? - Znam, lutko. Nemoguće se ne zaljubiti u tebe.


Sjedila je na podu s muškarcem bez kojeg nije mogla živjeti, muškarcem koji joj je pokazao kakav je to osjećaj biti doista voljena i Emily se prestala plašiti toga da će postati majka. Umjesto toga, prepustila se činjenici da će uskoro još jedan muškarčić biti podjednako zaljubljen u nju kao i čovjek koji je sjedio do nje te vjerovao u njezinu snagu i volio svaku njezinu slabost.


16. OBNOVLJENA

E

mily je otvorila vrata Starbucksa u centru grada i s užitkom ušla u klimatiziranu prostoriju usred ljetne sparine. Odmah je opazila Oliviju koja je poskočila sa stolice kao da ju je zahvatila vatra. Emily se probila kroz gužvu ljudi koji su stigli na ručak i bila je uzbuđena što vidi prijateljicu. Proteklih nekoliko tjedana nije manjkalo kaosa, pa su mogle provoditi samo malo vremena zajedno. Emily je ostalo još malo više od mjesec dana do porođaja i raspored joj se svodio na tjedne posjete doktoru, tečajeve Lamaze te kupovinu dječje robice u zadnji čas, i to svega čega su se ona i Gavin mogli sjetiti. Emily se osmjehnula, prišla Oliviji i odložila torbicu na stol. Čim je krenula zagrliti Oliviju, primijetila je da joj prijateljica nije ona stara. - Što ti je? - Emily je pažljivo promatrala zabrinut izraz Olivijina lica. Olivia je zastala i još se izraženije namrgodila. - Moram popričati s tobom. - U redu - rekla je Emily otegnuto te osjetila kako joj živci titraju. Nikad prije nije vidjela Oliviju u takvoj panici. Emily je izvukla stolicu i sjela. U glavi je vrtjela sve moguće loše vijesti koje bi joj prijateljica mogla iznijeti. Olivia se smjestila u stolicu i gurnula piće Venti preko stola. - Naručila sam ti ledeni čaj. Mislim da će ti to pomoći da se smiriš nakon što ti kažem što sam otkrila. Emilyno je srce potonulo. - Liv, koji se vrag događa? Olivia je grickala palac. - Samo mi obećaj da se nećeš naljutiti na mene. - Molim? - Emily je iskolačila oči i odmahnula glavom. - Naljutiti se na tebe? Pa što si to napravila? - Em, samo mi obećaj da nećeš popizditi.


Emily je prekrižila ruke i osjetila grč u trbuhu. - U redu, Olivia, iako mi nisi rekla zbog čega bih ja to trebala popizditi, obećavam ti da ću pokušati ne popizditi. Olivia je sporo kimnula i otpuhnula. - Ja... - zastala je, osvrnula se oko sebe i prošla rukom kroz kosu. - Ja sam nazvala Mauryja Povicha i... - Molim? - Emily je glasno uzdahnula i još više iskolačila oči. - Rekla sam ti da ne zoveš televiziju, Olivia. Kako si mi to mogla napraviti? Nije mi dovoljna sramota to što još ne znam tko je otac, a sad bi još i da prosipam svoja sranja na državnoj televiziji? - Emily je ustala i zgrabila torbicu sa stola. - Nema šanse da idemo na televiziju. - Emily, čekaj! - Olivia je skočila na noge i pratila Emily do izlaza. Uhvatila ju je za ruku i okrenula prema sebi. - Ne slušaš me. Ima još. - Još? - upitala ju je Emily nabirući obrve. - Što još, jesi im ispričala kakve sve poze volim za vrijeme seksa? A možda si otišla tako daleko pa im rekla kako sam se pijana na maturalnoj zabavi ljubila s Candice Weathers? Emily nije pričekala odgovor, istrgnula je ruku iz Olivijina zahvata, okrenula se i nastavila probijati kroz gomilu. - Emily! - viknula je Olivia. - Postoji još jedan test za dokazivanje očinstva i taj je jednostavniji. - Emily se sad zaustavila. Okrenula se iza sebe s razdvojenim usnama i u potpunom šoku. - Istina je - nastavila je Olivia. - Radi se o jednostavnom vađenju krvi. Uopće ne moraš ići na televiziju, a vi ćete imati rezultate za manje od deset dana. Emily je progutala pljuvačku, a srce joj je brže zakucalo. Olivia se uputila prema stolu i Emily ju je pratila. Osjećala se kao prava budala, odložila je torbicu, izvukla stolicu i zurila u Oliviju. - Ispričaj mi što si saznala izustila je nastojeći se smiriti. - Žao mi je što sam zvala televiziju - šapnula je Olivia. - Mislila sam se samo našaliti. Čak im nisam namjeravala dati vaša prava imena. Za tebe sam smislila ime Olive Oil, za Gavina Popeye Rodriguez, a za govnara Norman Bates. Mislila sam ti poslati ulaznice u čestitci jer nisi htjela organizirati tuširanje djeteta.


- Liv, uopće me ne brine ta emisija - uzdahnula je nastojeći shvatiti koliko joj je prijateljica istovremeno izopačena i histerična. - Samo mi ispričaj što si saznala. - To ti se zove prenatalni test očinstva. Žena iz emisije rekla mi je da ih DNA Diagnostics Center obavlja po laboratorijima diljem SAD-a. Treba im samo majčin uzorak krvi i uzorak krvi obojice potencijalnih očeva. - Olivia je slegnula ramenima. - I to ti je to. Emily je odmahnula glavom ne mogavši povjerovati što to čuje. - Pa kako je to moguće? Sve što sam na internetu čitala o amniocentezi uključuje to da je potrebna amniotička tekućina kako bi se DNK test obavio prije rođenja djeteta. Olivia je gucnula ledeni Frapuccino i naslonila se. - Pa ni ja to ne razumijem. Rekla mi je nešto o stanicama fetusa u majčinom krvotoku. To ti je to, Emily. Nakon što laboratorij zaprimi uzorke, ti u roku od deset dana možeš otići na internetsku stranicu DDC i dobiti rezultate. Deset dana. Deset. Jednostavnih. Brzih. Dana. Emily je prekrila usta rukom i šapnula: - Bože moj, pa zašto mi doktor nije ništa rekao o tom mjesecima ranije? Koliko je vremena prošlo, a mi smo već mogli znati. - Opeklo ju je nešto u srcu. Njihova noćna mora nije trebala trajati toliko dugo koliko je trajala. Kvragu, Emily se sad osjećala potpuno sjebanom što je uzimala doktorove riječi zdravo za gotovo i što nije dalje istraživala. - To je relativno nov test, a budimo iskreni, tvoj je doktor relativno star. Ured mu izgleda kao da se vraćaš u sedamdesete. Sranje, pa on još uvijek radi sa sonogramima. - Olivia je približila stolicu Emily i položila joj ruku na rame. - Možda nije ništa znao o tom. Ti sad, u svakom slučaju, znaš. Emily je progutala pljuvačku i pokušala probaviti ono što je upravo čula. Bilo je istine u Olivijinoj izjavi. Emily sad zna za ovaj test, a uskoro će i Gavin znati. Ali neće moći vratiti sve one besane noći tijekom proteklih nekoliko mjeseci. Neće moći ukloniti ni sekundu onog mučnog očekivanja koje su izdržali. Šest i pol mjeseci brige oko toga hoće li ona i Gavin biti do kraja vezani s Dillonom nisu se mogli poništiti. Emily je sad saznala neke nove podatke i više nije mogla dopustiti da prođe niti jedna opaka minuta u neznanju. Ustala je, zgrabila torbicu, poljubila Oliviju u glavu i s teškim i uplašenim srcem krenula prema vratima da kaže Gavinu.


Sad se samo molila da će dugo očekivan odgovor biti onaj koji su očajnički htjeli čuti.

Emily je sva rastrojena i živčana ušla u lift Blake Industriesa. Gavinova je tajnica veselo ustala s radnog stola. - Hej, Emily! zacvrkutala je zagrlivši ju. Kad se odmaknula, odmjerila je Emily od glave do pete i osmijeh joj je postao još širi. - Neće još dugo proći. - Da. Neće dugo. - Emily se okrenula na štiklama pitajući se zašto ih uopće nosi. Nisu baš pristajale uz ovakav velik trbuh. - Spremna sam izaći na kraj s ovom trudnoćom. - Kladim se da jesi. Posljednjih nekoliko tjedana može biti brutalno, ali sve se to isplati na kraju. Nećeš se ni okrenuti, a na rukama ćeš već njihati jedan mali život. Zaboravit ćeš na svaku neugodnu sekundu. Ti i gospodin Blake nećete moći skriti svoje uzbuđenje. - Emily joj se jedva nasmiješila. Natalie je bila jedna od ljudi na dugom spisku onih koji nisu znali kakav je pravi scenarij. Nataline smeđe oči zabljesnule su i ona je trznula glavom. Mogu li... opipati? - Naravno. - Emily ju je primila za ruku i položila ju je na svoj trbuh. Ovog je popodneva veoma aktivan. - I doista je bio. Emily se mogla zakleti da njezin čovječuljak juri unutar trbuha. Koža joj je pod svilenom ljetnom haljinom podrhtavala od njegova komešanja. - Bože, sjećam se ovoga - uzdahnula je Natalie. - Pa, uživaj dok traje. Doći će ti vrijeme u životu kad ćeš shvatiti da ti je ovo jedan od njegovih najboljih dijelova. Emily se još jednom slabašno osmjehnula te pogledala prema Gavinovu uredu. - Je li slobodan? Natalie je kimnula. - Da. Upravo je završio s jednim sastankom, pa si baš došla u pravo vrijeme. - Hvala ti, Natalie. Još ćemo popričati kad izađem. - To mi dobro zvuči - rekla je, ponovno sjela i usmjerila pozornost na telefon koji je zvonio.


Emily je krenula prema Gavinovu uredu i opet je osjetila kako postaje živčana. Brzo je pokucala i otvorila vrata. Srce joj se steglo istog trena kad je opazila Gavinovo nasmiješeno lice. Malo je znao o tom da će mu sad minirati dan. Držao je telefonsku slušalicu u jednoj ruci, a drugom joj je dao znak da sjedne. Uzdahnula je i pažljivo ga promatrala kako se ležerno ponaša. Skinuo je sako i razvezao kravatu, lijeno se ljuljao na kožnoj stolici i pričao o poslu. Emily je odložila torbu na stol i smjestila mu se na krilu nadajući se da ga neće zgnječiti. On joj je položio ruku oko struka i počeo ju masirati po trbuhu. Ona je nastojala primiriti svoju tjeskobu i prošla mu je prstima kroz meku crnu kosu. Bože, voljela je ovog muškarca, ali se osjećala kao da je vrag koji mu nosi loše vijesti. - Upravo sam to htio čuti, Bruce. Čujemo se uskoro. - Tad je prekinuo poziv i zaraznim osmijehom pogledao Emily u oči. - Podnevno iznenađenje. - Prešao joj je usnama preko čeljusti. - Nudiš li mi se to kao ručak? Emily je udahnula, a u glavi je imala ideju samo ispljunuti sve što ima i reći mu. Bez okolišanja. Bez oklijevanja. Samo kazati. Položila mu je ruke na ramena i pritisnula čelo uz njegovo. Nije mogla skinuti pogled s očaravajućih plavih očiju. - Postoji jedan test očinstva koji se može obaviti pomoću uzorka krvi. Nema nikakvog rizika, a rezultate možemo dobiti kroz nekoliko dana. Znam da smo već pri kraju ovog puta, ali ipak možemo sve saznati nekoliko tjedana ranije. Konačno možemo prekinuti ovo... ovo iščekivanje. - Emily je gledala kako mu lice blijedi. Promatrala je kako se magle te prelijepe oči te kako očajanje zamjenjuje razigranost od prije jedne minute. Osjetila je kako mu snažno i mišićavo tijelo postaje mlitavo. Spustio joj je ruku s trbuha i skrenuo pogled, a tad ju je njegov šapat potopio i razderao. - Nekoliko sam mjeseci već znao za taj test. - Ponovno ju je pogledao u oči. Njegova je izjava odjekivala u Emilynoj glavi. Zurila mu je u lice na kojem se ocrtavalo nešto nalik sramu i pokušala je progutati pljuvačku. Osjetila je vrtoglavicu kad je ustala i oslonila se rukom na stol kako bi zadržala ravnotežu. - Znao si? - izustila je dok su joj se oči maglile od suza i zbunjenosti. - Znao si, a nisi mi ništa rekao? Gavin je ustao i položio joj ruku na obraz, ali ona se odmaknula. Na sekundu je ostao bez glasa te osjetio kako mu srce tone.


Znao je da će ju laž koju je čuvao uznemiriti, ali, kvragu, njezina ga je reakcija razdirala. Kimnuo je i prišao bliže. - Znao sam. - Koliko dugo? - upitala ga je napuklim glasom. - Kad smo saznali da je dečko. - Gavin je oborio pogled prema podu prisjetivši se dana kad nije mogao zauzdati znatiželjne prste da ne čačkaju po internetu. Sin. Njegov mogući sin potaknuo mu je tako dubok poriv da istraži postoje li neke druge opcije da je pomislio kako je poludio. Pola je dana proveo na internetu. Kad je saznao da bi tako brzo mogli doznati odgovor, osjetio je strah. Gavin se sledio pred zaslonom i shvatio da odgovor možda neće biti onaj koji želi čuti i treba čuti. Tad mu je navrla i bujica sjebanih osjećaja s kojima se nije bio spreman nositi. Većinu je vremena osjećao da Emily nosi njegovo dijete, ali ta je vjera nestala dok je buljio u zaslon. - To je bilo prije nekoliko mjeseci, Gavine. - Emily je obrisala suze s lica šokirana time koliko je dugo znao. - Ne razumijem. Zašto si to krio od mene? Prišao je bliže i prošao rukom kroz kosu. Samo ju je htio dodirnuti, utješiti, ali ona je ostala bez ikakve obrane, pa je odlučio biti oprezan. Dobivao sam na vremenu - nježno se oglasio gledajući kako joj izraz lica postaje sve zbunjeniji. - To je to. Dobivao sam na vremenu. - Dobivao na vremenu? Kako si to dobivao na vremenu? Ne možemo spriječiti ono što je neizbježno. Ali smo zato mogli spriječiti Dillona da ne bude na svakom doktorskom pregledu. Gavin je odmahnuo glavom, a svi su mu strahovi sad izišli na usta. - Ne, nismo mogli. On je otac. Ja nisam. Emily je ostala bez daha kad je čula ovo njegovo priznanje. Koljena su joj zaklecala. Muškarac pred njom otkrio joj je nešto što je skrivao tijekom proteklih par mjeseci tako prirodno i bez napora. Nije znala treba li vikati na njega ili plakati zbog njega. Ipak, znala je da je to učinio zbog nje. Nikad nije mogla zanijekati njegov prirodan instinkt da uvijek zaštiti njezine osjećaje. Zaklonio ju je tako što je strahove zadržao za sebe. Gledala ga je kako mu se duh slama pred njezinim očima i odlučila mu nešto otkriti. Nešto što je počela osjećati tijekom prijašnjih nekoliko mjeseci i tek sad dokučila o čem se radi. Pomislila je da će se rastopiti od tako duboke i tople privrženosti. - Ti jesi otac ovog djeteta, Gavine Blake. Čuješ li me?


Gavin je dugo gledao u nju, a u glavi su mu zavladale gorke misli. Htio joj je povjerovati, ali nije mogao. Izgovorio je riječi šaptom: - Nisam, Emily. On je. Emily se srce slamalo, prišla mu je bliže i primila ga za ruke. Pritisnula ih je na trbuh dok se dijete koprcalo. Zurila je u Gavinove umorne oči i obujmila mu obraze rukama. - Ti si otac i reći ću ti kako znam - zajecala je Emily priljubivši usne na njegove. - Znam zato što osjećam kako svaki djelić tebe kola mojim žilama. Tvoja krv, srce, duša. Mogu to osjetiti. Osjećam kako te voli. Pomakne se svaki put kad ti progovoriš. Kunem ti se da svaki put kad se nasmiješ, on zatreperi kao da uživa u šali zajedno s tobom. - Položila mu je ruke oko vrata, splela mu prste u kosi i naslonila lice na njegova prsa. - Znam da možeš osjetiti kako se on miče, Gavine, i znam da su očeve ruke na mom trbuhu. I on to zna. Gavin je rekao da Emilyne ruke zadrhte svaki put kad ga dodirne. Sad on nije mogao zadržati kontrolu. Zagladio ju je drhtavim rukama po trbuhu osjećajući kako se život koji su možda baš njih dvoje stvorili koprca. Emily je zurila u Gavinove oči dok su joj se suze slijevale niz lice. - Sad mi treba tvoja vjera i povjerenje u sve ono za što znamo da nam je suđeno. S mukom je udahnula i obujmila mu lice rukama. - To mora biti jače od tvojih strahova i sumnji. Da se nisi usudio odreći se nas, Gavine. Nemoj se odreći njega. Molim te. Gavin je kimnuo oborivši glavu i prelazeći usnama preko njezinih. Neću - šapnuo je i zagrlio ju. - Kunem ti se Bogom da neću. Stajao je u uredu sa ženom bez koje nije mogao živjeti, sa ženom koja mu je pokazala kakav je to osjećaj kad ti običan dodir može vratiti vjeru i Gavin se više nije bojao toga da nije djetetov otac. Umjesto toga, uživao je u činjenici da je još jedan nov život zaljubljen u njega uz ženu za koju je vjerovao da je zaljubljena i u svaki njegov strah.


17. PUN KRUG

U

spinjanje strmim stubama do drugog kata Gavinove kuće u Hamptonsu sad se pokazalo težim nego prijašnje godine. Emily je držala bocu vode u jednoj i podgrijan obilat tanjur kineske hrane u drugoj ruci te je došla do zadnje stube prilično iscrpljena. Prolazila je hodnikom i nije mogla, a da ne stane ispred sobe u kojoj su ona i Dillon spavali kad je posljednji put bila ovdje. U glavi su joj napravile zbrku kužne uspomene na njihov boravak. Ali, dok je zurila u taj prostor, jedno je sjećanje nadmašilo sva ostala. Sve ih je oborilo na zemlju. I to posebno sjećanje nikad joj neće biti kužno. Uvijek će se držati za njega. Sićušan smiješak pojavio joj se na usnama dok je ulazila u sobu. Odložila je vodu i hranu na veliku psihu te pogledala noćni stolić bračnog kreveta. Otvorila je ladicu iz čiste znatiželje. Zahihotala se kad je opazila majicu koju joj je Gavin dao kad je prvi put odigrala “bacanje čepa u vrč” s njim. Uzela ju je i podignula do nosa. Njegov se miris još uvijek mogao osjetiti u tragovima. Prisjetila se da je poželjela utisnuti taj miris u glavi. Tad nije imala pojma da će biti toliko sretna da se uz njega budi svako jutro. Preplavila ju je toplina dok je prebacivala majicu preko topa. Sklopila je oči i položila ruke na prsa, sva savladana sjećanjima i slikama iz te večeri. Pogledala je oko sebe, podignula tanjur i vodu te izišla iz sobe zajedno s lijepim i ružnim uspomenama. Začas se našla u sobi u kojoj je boravilo njezino srce i budućnost. Emily se naslonila na vrata i krišom pogledavala Gavina. Prekrižio je noge na krevetu, a na sebi je imao samo donji dio pidžame od tankog pamuka dok je svu pozornost usmjerio na svoj laptop. Obećao je Emily da neće raditi na Dan nezavisnosti, ali ona je shvatila da je stalno radio. Znala je da nastoji biti zaposlen i utopiti se u bilo čem samo da ne misli na neke stvari. Izbjegavao je suočavanje s njihovom novom igrom čekanja, odnosno, rezultatima testa očinstva. Ona se tad samo mogla prisjetiti prijašnje godine kad su im životi bili dosta drukčiji.


Emily je prošla sobom teška srca zbog onog kroz što je on prolazio. Odložila je hranu i piće, popela se na krevet te uzela laptop iz Gavinovih ruku. Vragolasto se osmjehnula, zaklopila laptop i sjela mu u krilo. Gavin je uzdignuo obrvu, a na usnama mu je titrao spor i podrugljiv smiješak. - Imaš sreće što sam već pohranio dokument na kojem sam radio. - To mi zvuči poput prijetnje. - Emily mu je položila ruke na gola ramena, trznula glavom ustranu i počela mu oponašati izraz lica. - Hoćete li ozlijediti moje tijelo, gospodine Blake? Još bolje, mogu li vas zamoliti da na jedan ugodan način malo ozlijedite moje tijelo? - On se zahihotao, a plave su mu oči zasjale na jedan zaigran način koji je Emily očajnički nedostajao otkako su prošlog tjedna otišli obaviti testiranje. Gavin je usisao donju usnu i položio joj ruke oko struka. - Pretvorio sam te u jednu prljavu, uvrnutu, malu mazohisticu. Imaš li ti uopće pojma što mi sve radi ta pomisao? Emily se zahihotala. - Da. Upravo mogu osjetiti što ti radi. - Zar je toliko očito? - Veoma očito. - Emily mu je nosom dodirivala vrat i lagano ga gricnula. Nosnicama je upijala njegov mošusan miris te mu splela prste u kosi. Toliko misliš o toj mojoj novoj i prljavoj uvrnutosti da uopće nisi primijetio nešto na meni. Gavinu se iz grla oteo uzdali dok ju je hvatao za bedra. - A to što ti radiš kao pomaže mi u tom? - U redu. Prestat ću - izustila je Emily i odmaknula se. Gavin se namrštio. - Sad sve bacam na svoju špiljarsku kartu i zahtijevam da nastaviš sa svojom prljavom uvrnutošću na mom vratu. - Ne - zahihotala se Emily. - Nema toga dok ne otkriješ što je to novo na meni. Ozbiljno ti govorim, nije tako teško dokučiti. Gavin joj je stavio obje ruke na kosu i povukao joj glavu na svoje usne. Krivo - šaptao je između poljubaca. - Bolno je... mučno... tjeskobno i toliko teško da mi sad dođe da ti samo strgnem gaćice s tijela. Mobitel mu je zazvonio baš kad je Emily počela razmišljati o tom koliko su mu poljupci slatki, opojni i prelijepo privlačni. Gavin, kao i obično, nije imao nikakvu namjeru odgovoriti na taj poziv.


Emily se odmaknula i pogledala ga. - Stvarno bi se trebao javiti. Ponovno ju je vratio na svoje usne. - Nema šanse - zarežao je dok se namještao uz uzglavlje povlačeći ju sa sobom. - Tko je god, neka pričeka. - Uh, uh, uh - zaigrano ga je upozorila dok joj je osmijeh bio vedriji no ikad. - Možda te starci zovu da nas obavijeste kad će stići sutra. Gavin je žmirnuo. - Tebe ovo napaljuje, zar ne? Emily je zatreptala trepavicama. - Na tako mnogo... mnogo načina. A sad se javi. - Nasmijala se i oprezno sišla s kreveta neopisivo uživajući u tom kako ju je lupnuo po guzi onako u prolazu. Emily je osjetila kako ju steže u trbuhu dok ga je gledala kako se javlja na poziv. Nije ju boljelo, ali joj nije bilo ni ugodno dok su ju hvatale BraxtonHicksove kontrakcije. Malo je teže disala, sjela je na fotelju i pokušala se opustiti. Igrala je na sigurno, kad je uzela u obzir da su joj ostala samo tri tjedna do porođaja, pa je pogledala na sat da vidi koliko će kontrakcije trajati. Kad joj se trbuh opustio nakon blagog udara, dijete se javilo. Udaralo je stopalima ispoljavajući ljutnju zbog vlastite nelagode, bar je tako Emily mislila, i pogodilo je svoj cilj negdje ispod njezina grudnog koša. - Čujem te, prijatelju - promrmljala je trljajući dio tijela koji je on napao.Uskoro ćeš van. - Emily je opazila zabrinutost u Gavinovim očima kad su im se pogledi susreli. Brzo je prekinuo poziv, prešao preko sobe i pao na koljena ispred nje. Što ti je? - upitao ju je polažući ruke preko njezinih. - Jesi dobro? Kimnula je i duboko udahnula. - Lažne kontrakcije. - Jesi sigurna? - Jesam. Već sam se naviknula na njih. - Progutala je pljuvačku i ustala uz Gavinovu pomoć. Nasmiješila se i položila mu ruke oko vrata. - Onda, možeš li mi odgovoriti što je to novo na meni? Gavin je odmahnuo glavom, potpuno zbunjen njezinom ležernošću, i počeo ju milovati po struku. - Emily, mislim da bi sad morala leći. - Zašto? - upitala ga je nabirući obrve. - Imaš kontrakcije.


- Budalo mala, to su Braxton-Hicksove. - Odmahnula je rukom i prešla preko sobe. Uzela je bocu vode s noćnog stolića, otpila gutljaj te skoro popila čitavu bocu. - Dobro sam. Gavin je prošao nervoznom rukom kroz kosu. Da, sad je bio prilično siguran da mu djevojka više nije sva svoja. - Kako znaš da si dobro? - Pa, da vidimo. To je moje tijelo i prilično sam ga dobro upoznala tijekom ovih dvadeset i pet godina. - Otkaskala je do njega s osmijehom na licu kad mu je ponovno prebacila ruke oko vrata. - Želiš li saznati dvije stvari za koje se kladim da ne znaš? Gavin je uzdahnuo nastojeći se samo prilagoditi situaciji. - Svakako. Emily je uzdignula obrve. - Prvo: ti si veoma, veoma šmeksi kad si zabrinut. Gavin se zahihotao. - Jesam li? - Mmm-hmm. - Već sam ti to rekao. - Gavin se podrugljivo osmjehnuo uživajući u njezinoj zaigranosti. - I to ću ponavljati sve dok me ne pokopaju: i ti si prilično šmeksi. - Zahvaljujem, gospodine. - Podignula se na prste i poljubila ga. - Dok si bio omađijan mojoj prljavom, uvrnutom, Braxton-Hicksovom šmeksualnošću, ti nisi primijetio da na sebi nosim majicu koju si mi posudio prije godinu dana. Gavin je promotrio sivu Zenga Sport majicu za koju se mogao zakleti da je propala u zemlju. - Nemoj me zezati. Zamisli ti to. - Široko se osmjehnuo i prebacio kapuljaču preko Emilyne glave. - Ove ti godine definitivno bolje pristaje. Emily je širom otvorila usta, a Gavin se nasmijao. Lupnula ga je po ruci hihoćući se. - Odmah to povuci. - Znaš da se šalim. - Gavin joj je poljubio napućene usne. - Moram li ti se iskupiti zbog toga na neki način? - Kad bolje razmislim, moraš. - Samo reci, slatkice.


- Čepovi. Gavin je uzdignuo obrvu. - Čepovi? Emily je kimnula. - Da. Prijateljska utakmica u bacanju čepova. - Kladiš li se ovako na vlastiti oprost? - Gavinove su oči vragolasto zasvjetlucale. - A što će se dogoditi kad izgubiš? Hoću li prespavati u nekoj od gostinjskih soba? Emily je otpuhnula krenuvši prema francuskim vratima. - Odakle ti ideja da ću izgubiti, pametnjakoviću? I, da, spavat ćeš sam ako mi ne pustiš da pobijedim. Gavin se zahihotao i gledao ju kako mu plazi jezik na baš svoj način dok izlazi na balkon. A on se, na pravi Gavinov način, spremao testirati sjećanje svoje djevojke. Uzeo je daljinski, upalio muzičku liniju i stavio da se neprestano ponavlja jedna pjesma. Navukao je majicu s dugim rukavima i krenuo prema vratima s kutijom punom čepova. Gavin je udahnuo slankast miris oceana kad je izišao na prohladan noćni zrak. Emily se naslanjala na ogradu i kad mu se nasmiješila, zarobila mu je odmah srce kao i prije godinu dana. Kvragu, ako ikada dođe vrijeme, a da ga više ne bude mogla ostaviti bez daha, onda će znati da je čitav svijet oko njega poludio. Ispustio je kutiju sa sjećanjima na stolicu, primio nju za ruku i nježno ju privukao k sebi. - Mogu li vas zamoliti za ples prije no što odigramo našu igricu? - Meni se čini da si ti to već odlučio umjesto mene - zadirkivala ga je oslanjajući mu glavu na prsa dok su se njihali. Gavin ju je poljubio u tjeme. - A bi li me ti mogla odbiti? - Nikad - šapnula je. - To sam i mislio. - Svaki se put igraš sa svojom srećom, shvaćaš li ti to? Tiho se zahihotao. - Uvijek to radim. - Jednu joj je ruku položio na križa, a primio ju je drugom ispreplićući prste s njezinima i polažući joj ruku na svoja prsa. Zurio je u nju i smiješio se. - Znaš li koja je ovo pjesma? - Znam - izustila je ne skidajući mu pogled s usana. Osjetila je toplinu u svim mišićima dok joj se čitavim tijelom širila uspomena na noć kad su prvi


put vodili ljubav. - “La vie en rose” Louisa Armstronga. Sjećam se i kad smo prvi put plesali na nju. - Veoma dobro, gospođice Cooper. I dalje me impresionirate. Prestao se gibati, a Emilyno se srce rastopilo kad je prignuo glavu i prešao usnama preko njezinih. Zadirkujući poljubac. Nikad dosta. Ali Emily je znala od prvog trena kad ju je poljubio da ga se nikad neće moći zasititi. - Znaš da ću plesati s tobom na ovu pjesmu jednog dana na našem vjenčanju. Odnosno, ako me budeš htjela za supruga? Emily je progutala pljuvačku i počela sve brže disati. Kosa joj je lelujala na blagom ljetnom povjetarcu, a suza joj kanula niz obraz. Godina dana. Prešli su jedan pun krug i, iako su bili iskušani na svaki mogući način, još su uvijek zajedno. - Nikad te ne bih odbila, Gavine. Nikad - šapnula je zaljubljujući se još više u njega, iako je mislila da je to nemoguće. Dok je Louis Armstrong pjevao svoje divne melodije o bacanju magičnih čarolija, Gavin je bacio svoje čini na Emily kao što je to uvijek radio. Pritisnuo je usne uz njezine i ljubio ju sporo i duboko. Emily se sjetila sa zebnjom u srcu da su iste večeri prije godinu dana na ovom istom balkonu dijelili pivo, sjećanja i suze. Tad nije znala, nakon ukradenih trenutaka, majice, čepova i nekoliko slojeva koji su se kasnije skinuli, da joj život više nikad neće biti jednak. I zahvaljivala je Bogu svake minute na tom.

- Kako si ga samo uspjela nagovoriti da ide brodom? - Olivia je razmazivala pošten nanos kreme za sunčanje po prsima. - Ti si stvarno dovela tog čovjeka u red. Svake godine odlučno odbija poći na ribe. Emily je namazala noge kremom za sunčanje. - Nisam ga ja nagovorila. Colton je to napravio. - Odložila je bočicu na željezni kovani stol i namjestila suncobran iznad glave. Uzdahnula je, odmahnula glavom i naslonila se na stolici uz bazen. - Baš me zanima kolika će mu muka biti kad se vrati. Inzistirao je na tom da more bude mirno. A pogledaj sad kakvo je.


Olivia je kimnula. - Oh, zagrlit će zahodsku školjku, to ti garantiram. Misli da se riješio svega ako je na tren zaboravio na tu morsku bolest. Nema šanse. Mene čudi što ne podriguje i nakon plivanja u bazenu. Obje su se žene nasmijale. Fallon se vratila iz kuće i pružila Emily limunadu. - Hvala ti - rekla je Emily. - Nema na čem. Što se vas dvije smijete? - upitala je Fallon smještajući se na stolici. - Smijemo se Gavinu i tomu kakav je, nema sumnje da će voditi ljubav s mnogim zahodskim školjkama u kući kad se dečki vrate s izleta. - Olivia je znalački kimnula, a opak i podrugljiv smiješak zatitrao joj je na usnama. Emily će večeras sigurno igrati ulogu medicinske sestre. Emilyn je pogled skrenuo prema uzburkanim vodama Atlantika. Gledala je kako se valovi lome na obali i pitala se je li sve u redu sad s Gavinom. Pitala se i je li samo otišao na taj izlet kako bi skrenuo misli s rezultata testa. Živci su mu svakim danom postajali sve napetiji. Ipak, nisu samo on i Emily bili nervozni. Kad su mu roditelji stigli ujutro na zabavu za Dan nezavisnosti, Emily im je opazila zabrinutost u pogledu. Mogla je to vidjeti na svima. Fallon, Trevor, Olivia, Melanie i Colton, svi oko nje izgledali su kao da im je nelagodno kad bi im istinski posvetila pozornost. - Olivia - oglasio se Jude iz bazena. Odmaknuo je svoju svjetlosmeđu kosu s čela i podrugljivo se nasmiješio. - Ako mi se ne pridružiš ovdje, onda izlazim i hvatam te. Olivia ga je ošinula pogledom. - A ako to napraviš, onda ti tijelo više nikad neće osjetiti moj kist. - Trznula je glavom ustranu. - I nikad više neću dopustiti jednom dijelu tvog kista da me opipa. Emily je pratila kako on promišlja o Olivijinim prijetnjama. Ipak, nije dugo odlagao. Popeo se iz bazena i jurnuo prema Oliviji. Za nekoliko sekundi prebacio ju je preko ramena vitlajući njome iznad bazena dok je vrištala. Emily se nasmijala i udahnula, a Olivia je okusila neželjeno kupanje kad ju je Jude bacio u bazen. Emily je bilo drago što je Olivia očigledno pronašla srodnu dušu u Judeu, pa su se ona i Fallon hihotale dok su ju gledale kako pljuje vodu.


- Jude Hamilton! - ispljunula je Olivia dok je on skakao da joj se pridruži u bazenu. Zagrlio ju je i glasno se nasmijao. - Da znaš samo kako ću ti prebiti tu tvoju jebenu guzicu zbog ovoga. Jude je sad obratio pozornost na Emily i Fallon. - A što dvije najbolje prijateljice misle o tom? Pitam se zaslužuje li jedan dobar uron zbog ovoga? - Samo daj! - zacvrkutala je Fallon dodirujući usnama svoju vinsku čašu. - Odjebi, Fallon - zacičala je Olivia nastojeći se izmigoljiti iz Judeova stiska. Emily je podignula ruke u znak predaje. - Ja se neću miješati u ovo. - Hvala ti, pr... Emily je pretpostavila da je zadnja riječ trebala biti “prijateljice”. Ipak, Jude ju je potopio i prekinuo. Emily je skrenula pozornost s ove njihove igre utapanja na Gavina koji je zajedno s grupom ribiča prelazio preko dvorišta. Stegnula je sarong oko povećeg struka te se brzo, ali i oprezno, uputila preko mokrih pločica do njega. Mogla se samo namrštiti kad je opazila Gavinov izraz lica. Da, njezin muškarac nije baš izgledao zdravo. Poljubila ga je u usne i položila mu ruke oko struka. - Nije bilo dobro? Gavin je prešao umornom rukom preko suncem opaljenih obraza. Poznavao sam i bolje dane. Ali reci mi još jednom zašto te nisam poslušao kad si mi rekla da ne idem? Emily se nasmiješila. - Zato što si htio ispasti faca pred dečkima. Na Gavinovim usnama zasjala je neka naznaka osmijeha. - Ah, da. Ja i činjenica da volim ispadati faca. Iduće mi godine učini uslugu i zaveži me uz ogradu kad me budu peglali zbog toga što ne idem. - Dogovoreno. - Emily mu je prošla rukama kroz kosu. - Tuširanje? - Ti me kupaš? - Želiš li? Gavin je uzdignuo obrvu. - Je li to ozbiljno pitanje? - Samo želim biti sigurna - napućila je usne. - Izgledaš mi prilično bolesno. - Istina - složio se. - Ali mala doza Emily mogla bi mi srediti ovu mučninu.


- Idemo onda, bolesni čovječe - zahihotala se i primila ga za ruku. Emily će se pobrinuti za tebe. I tako je i bilo. Nakon dugog i iscrpnog tuširanja, Gavin se osjećao manje... mučno.

Vreo miris burgera, hot dogova i pilećih krilaca širio se na povjetarcu, a Gavin je izvukao stolicu i čekao da Emily završi s pomaganjem majci u kući. Svi su sjeli za obilato jelo koje je spremio Gavinov otac. - Je li ti sad bolje, stari? - upitao ga je Trevor grickajući komad kukuruza. - Ili moramo biti na oprezu da ne povratiš po čitavom stolu? Fallon je zakolutala očima. - Joj, Trevore, pa to je odvratno. - Zar ne? - Gavin je odmahnuo glavom i zahihotao se. - I zbog toga ću, ako mi bude loše, posebno ciljati samo na Trevora. - U redu, a sad ozbiljno, kako ti je? - zacvrkutala je Olivia mreškajući čelo od gađenja. - Ovdje pokušavamo pojesti nešto. - Zašto žene uvijek polude na to? - Jude je sebi odvadio golemu porciju salate s krumpirima na tanjur. - Ima i gadnijih stvari od povraćanja. - Slažem se. - Gavin se naslonio i položio ruke na zatiljak. Lagan, podrugljiv smiješak pojavio mu se na usnama. - Kao moj nećak koji sad gura prst u nos. Kopa i traži nešto. Svi su okrenuli glave prema stolu na kojem su sjedili Melanie, Colton i djeca. Mali je Timothy svakako imao neke druge planove po pitanju deserta. Pravi orkestar zgađenih uzdaha koji su se širili od Fallon i Olivije odjeknuo je zajedno sa škripom stolica koje su odmicale od stola dok su skupljale tanjure i udaljavale se. - Coltone - oglasio se Gavin smijući se. - Brate, pogledaj malo svog malog. Colton je podignuo pogled s tanjura. Promotrio je djecu i zadržao pogled na krivcu. - Timmy, sklanjaj taj prst iz nosa.


Melanie je uzdahnula i primila ga za ruku. Podignula ga je sa stolice. Idemo. Za tebe su sapun i voda. Muškarci su se smijali i šalili onome što se dogodilo, a Emily, Lilian i Chad izišli su iz kuće. Svi su našli svoje mjesto na dvama stolovima. Emily je odložila svoj tanjur sa znatiželjnim izrazom na licu. - Zašto su Olivia i Fallon onako jurnule unutra? Je li ih netko od vas momaka uvrijedio? Krenula je još jedna salva smijeha koja je samo dodatno zbunila Emily. Jude je ustao i krenuo prema kući. Gavin je pretpostavio da ide vidjeti kako je Olivia. Gavin je potom prebacio svoju ruku preko Emilyne stolice. Ne, nismo ih vrijeđali. Imaju samo slabe želuce. Emily je počela stavljati salatu od krastavaca na tanjur. - Mmm-hmm. Neću ni pitati. - Dobro. Tako ti je bolje, Em. - Trevor je otpio gutljaj piva i odgurnuo svoj prazan tanjur. - Onda, koji je plan? Jeste li se vas dvoje odlučili za ime djeteta? Emily je pogledala Gavina. - Jesmo. - Noah - odgovorio je Gavin nastojeći udaljiti od sebe neželjene misli da se možda ipak ne radi o njegovu sinu. - Noah Alexander. Trevor je kimnuo. - Lijepo ime. - Da, lijepo je. - Emily se slabašno osmjehnula Gavinu znajući da se u mislima opet hrva s istim stvarima. Uzdahnula je i okrenula se prema Trevoru. - Onda, Fallon mi kaže da ćete vas dvoje sad živjeti zajedno. Trevor je sav zablistao. - Da. Ona je inzistirala na tom. Emily je u nevjerici uzdignula obrvu. - Ja sam čula da je bilo suprotno. Gavin se zahihotao i odmahnuo glavom. - Nekidan nam je sve ispričao. Ruže. I večera s nervoznim govorom. - U redu. Prokljuvili ste me. - Trevor je ispio ostatak piva. - Kao da si ti išta bolji s Emily, papučaru jedan. Zaboravi na govore. Tvoji su sramotni. - Ah. Jesu, ja sam još gori od tebe. - Gavin se podrugljivo nasmiješio. - Ali nikad me nećeš uhvatiti da to poričem i meni moje papučarstvo daje određene plusove.


Emily se zahihotala. - Stari. Pa ti si gotov. Plusove? - Skužio si, brate. Imam plusova koliko hoćeš. - Gavin je pogledao prema Emily i namignuo joj. - Reci mu, slatkice. Emily je odložila vilicu na tanjur i smjestila se Gavinu u krilo. Prebacila mu je ruke oko vrata i nasmiješila se. - On ti je kralj plusova, Trevore. I ti bi se trebao ugledati na to. Trevor je ustao i protegao svoje duge ruke. - Prekidam. Vas me dvoje plašite na više načina. - Podignuo je tanjur sa stola i krenuo prema kući.

- Mmm, uplašili smo ga i otjerali - šapnuo je Gavin prelazeći bradom od nekoliko dana preko Emilyna obraza. - Loši smo, ha? Na Emilynim usnama pojavio se vatren osmijeh. - Baš smo loši. Gavin je još nekoliko trenutaka uživao s jedinom ženom koju je smatrao vrijednom da mu daje plusove, a zatim je promatrao kako Emily ulazi u kuću da bi mu pomogla majci u pripremi deserta. Tad je osjetio golemo olakšanje. Njih su se dvije zbližile tijekom proteklih nekoliko tjedana, i to je sve što je Gavin želio vidjeti. Uživao je u zvucima igre nećaka i nećakinje i bio je zadovoljan što je ovogodišnju zabavu sveo samo na bliske prijatelje i obitelj. Sunce se već spremalo za zalazak, a on je sjeo do roštilja uz oca i Coltona. - Hvala ti, tata - rekao je Gavin primajući pivo od oca. - Dobro nam je bilo danas. - Svakako. - Chad se ispružio na stolici i pogledao sina. - Što budeš stariji, to će ti kaos velikih zabava sve više gubiti sjaj. Samo se o tom radi. Gavin je znao da mu je otac u pravu. Gavin je izgubio doticaj s onim bitnim negdje između uspjeha s Blake Industriesom i teških bitaka sa ženama. Ne može se reći da mu obitelj nije bila bliska, to je nemoguće i pomisliti budući da su ga roditelji odgojili da to cijeni, ali ipak mu se u tom periodu zamaglilo ono što je doista bitno u životu. - Onda, kako se držiš? - upitao ga je Colton. - Mama mi kaže da ste prije nekoliko dana ti i Emily obavili test očinstva. Gavin je promatrao kuću, opazio je Emily kroz kuhinjske prozore i znao je da nije dobro. Sigurno. Rekao je Emily da se neće odreći nade u to da je


Noah njegov sin, ali što se odgovor na to pitanje sve više bližio, njemu je sve teže bilo ostati optimističan. Gavin je slegnuo ramenima i ispio gutljaj piva. - Držim se nekako. - Postoji razlog za sve, sine - uzdahnuo je Chad i potapšao sina po ramenu. - Samo to upamti. - Stvarno, tata? A o kakvom bi se razlogu radilo ako se ispostavi da mali nije moj sin? - Gavin je mrzio propitkivati stvari koje bi mu otac govorio, ali sad nikako nije mogao pronaći nekog smisla ako mu krajnji ishod sjebe mozak. Gavin se osjetio kao pravi šupak kad je opazio malodušnost u očevu pogledu. - Žao mi je - priznao je tmurno nastojeći ne izgubiti povjerenje u oca koji mu ga je uvijek pokušavao usaditi. - Na početku sam rekao Emily da ćemo uplašeni proći zajedno kroz sve ovo. Rekao sam to samo kako bih ju umirio, ali proklet bio ako me ovo ne ubija. Ozbiljno me jebe sama pomisao na to da bi taj šupčina mogao biti uključen u njezin ili djetetov život. Gavin je opipao dlanom napete vratne mišiće, a živci su mu podrhtavali od svakog zlobnog šapata u mislima. - Malo se smirio posljednjih nekoliko mjeseci, ali pretpostavljam da je to zbog toga što sam mu pokazao gdje mu je mjesto. Udarit će mu u glavu ako sazna da je djetetov otac i sve će onda dovesti na jedan sasvim nov nivo. Šupak nam je dao do znanja da se seli na Floridu par mjeseci nakon djetetova rođenja. Emily je sva u neredu zbog toga. Zaljubit ću se u maloga, a onda ću morati gledati Dillona kako provodi vrijeme s njim ljeti i za vrijeme praznika. To će nas oboje slomiti. Chad je položio ruku na Gavinovo rame i pogledao Coltona koji je bez riječi zurio u brata. Chad je zatim ponovno pogledao sina i odmahnuo glavom. Glas mu je bio nježan, ali odlučan. - Gavine, ti si snažan muškarac. Uvijek si to bio. Čim sam te prvi put uzeo u ruke, odmah sam vidio u tvojim očima da ćeš ostaviti neki trag i, jebiga, sine, to si i napravio. Učinio si mene i majku ponosnima. Znam da se možda osjećaš kao da ti izmiče snaga s kojom si rođen, ali imaš u sebi to da joj ne dopustiš da ti umakne. Pronađi ju ponovno. Tu je. Kao muškarac i otac djeteta, bio biološki ili ne, učinit ćeš sve što treba da se ti i Emily ne rastanete. Ti si muškarac koji će ovo dijete pretvoriti u muškarca. Ti i Emily potrebni ste jedno drugome, a možda ćete postati još potrebniji nakon ovog. Ali što god napravio, nikad nemoj propitkivati one odluke koje je sudbina donijela umjesto nas. Ponavljam, uvijek postoji neki razlog. Bitno je samo što ćeš napraviti po pitanju vlastitih odluka. Možeš im dopustiti da te slome ili da te oblikuju.


Kad je čuo ove riječi koje su mu baš trebale ući u glavu, Gavin se osvrnuo oko kuće. Promatrao je kako se Emily i majka spuštaju niz trijem pokušavajući se usmjeriti na ono što mu je otac govorio, ali čim su zvijezde počele zastirati nebo, on se počeo plašiti da tu i tamo neće, sve dok ne bude saznao rezultate testa, moći pronaći u sebi onu snagu koja mu je trebala da ih provede kroz sve ovo. Gavinu se sumnja uvlačila u svaki mišić, ustao je i krenuo prema Emily. Nasilu se osmjehnuo i zagrlio ju. Osjećao se kao da pada. Kao muškarac koji će nastaviti padati ako sazna da Noah nije njegov. - Hej - rekla je s osmijehom. - Svi idu na plažu zapaliti vatromet. Nisam uopće primijetila da je ovdje toliko zahladilo. Idem unutra po jaknu. Treba li tebi nešto? Gavin nije odgovorio. Ne. Umjesto toga, sagnuo je glavu i spojio usne s njezinima. Ljubio ju je strastveno jer se osjećao posramljen i pun krivnje zbog toga što krije osjećaje, a zatim joj je uronio prstima u meke uvojke. Pitao se može li mu Emily okusiti strah na jeziku ili oćutjeti nesigurnost u njegovu zagrljaju. Nije imao pojma koliko su ostali zagrljeni, ali je poželio u tom trenu zaustaviti vrijeme. Zaustaviti ga da ne juri prema onom opakom mjestu na kojem se više neće moći pobrinuti za nju. Emily se polako odmaknula i pažljivo počela promatrati Gavina. - Jesi dobro? - Jesam - Gavin je bez problema slagao. - Mogu ti ja otići po jaknu. - U redu je. Moram još i do zahoda. - Dodirnula ga je po obrazu i nasmiješila se. - Vidimo se dolje na plaži. Gavin je kimnuo, a ona je krenula prema praznoj kući. Emily se zabrinula zbog Gavinova izgleda dok je prala ruke u zahodu. Bože, samo je željela da se ovo očekivanje više okonča. Željela je natrag svog bezbrižnog navijača Yankeesa. Čekanje ga je lišilo mnogih stvari i Emily se mogla samo osjećati povrijeđenom zbog njega. Brzo je ugasila svjetlo moleći se da neće još dugo čekati. U spavaćoj sobi upalila je svjetlo i izvukla jaknu iz kovčega. Bilo joj je drago što ju je ponijela sa sobom. Emily ju je odjenula i uputila se prema vratima, ali se ipak zaustavila, kao da su joj se noge zalijepile za pod, kad je opazila Gavinov laptop. Nešto ju je presjeklo. Emily se vođena znatiželjom polako smjestila na madracu. Zurila je u laptop i nije se mogla suzdržati, prsti su joj sami utipkali njegovu lozinku. Znala je da rezultati testa očinstva stižu tek za nekoliko dana i korila je


samu sebe što uopće provjerava, ali nešto ju je guralo naprijed. Upisala je URL na pravo mjesto. Srce joj je počelo lupati kad se pojavila internetska stranica i Emily je potom upisala šifru koju su joj dali kako bi mogla provjeriti rezultate. Iako nikad nije bila dobra ni u matematici ni u engleskom, niz brojeva i slova ostao je utisnut u njezinu pamćenju. Tijelo joj se ukočilo kad su počeli pristizati podaci. To više nije bila ista ona stranica koju je provjeravala proteklih nekoliko puta. Umjesto toga, pojavio se intrigantan mali pješčani sat. Emily je zurila u njega i on u nju dok je čekala.

Diši... Opak je mali pješčani sat nestao...

Diši... Pojavio se plav trokut koji reprezentira oca...

Diši... Javio joj se i graf na kojem se vidi vjerojatnost očinstva...

Diši... Emilyno je srce palo ravno u pete. Nije mogla disati, govoriti ni misliti, a jedini dio tijela koji joj nije zakazao bile su oči pune suza. One su savršeno štimale zato što je dobila histeričan napadaj i počela hvatati zrak dok se nastojala primiriti. Bila je sva omamljena rezultatima koji su ju gledali ravno u lice, pa je polako ustala i krenula dolje. Kako će uopće iznijeti ovo Gavinu? Trebale su joj riječi u ovom trenu, a um joj je bio ispražnjen. Tijelo joj je drhtalo i nije mogla nijednu suvislu misao složiti u glavi. Stupila je na stražnji trijem i opazila Gavina. Sjedio je na jednoj od bazenskih stolica i trznuo glavom ustranu kad ju je opazio. Bilo joj je drago što nije otišao na plažu s ostalima. Nije mu htjela reći ovo pred svima. Trebala mu je kazati osobno, u četiri oka. Samo da je još znala kako. Stala je ispred bazena gledajući Gavina kako kreće prema njoj. Vidjela je da je primijetio kako je sva u neredu i srce ju je steglo od pogleda u njegovim očima. Gavin je stao ispred nje, obujmio joj obraz rukom, a drugu joj ruku nježno položio na trbuh. - Što ti je? - upitao ju je s gotovo opipljivom nervozom. Emily je progutala pljuvačku, a zamuckivala je između dubokih udaha. Znaš li da si mi istu večer prije godinu dana počeo spašavati život? - Gavin


je krenuo nešto reći, ali Emily je nastavila. - Jesi, Gavine. Nisam to tad znala, ali jesi. Prošli smo u protekloj godini više no što bi dvoje ljudi na početku nove veze trebali izdržati. Zaslužujemo predah. - Pogledala je na sat, a potom na njega. - Odmah me poljubi. Ljubi me kao što si me ljubio one večeri prošle godine. Kunem ti se da te ni ja neću prestati ljubiti. Gavin ju je bez razmišljanja primaknuo ustima i prešao jezikom preko njezina. Njezin će mu poljubac uvijek biti nov, iako mu je poznat, ali sa svakim novim dodirom stalno će ostati nešto neistraženo. Vatromet je zabljesnuo iznad njih, a Gavin ju je ljubio kao onog prvog puta kad je bio toliko sretan da ju može poljubiti i zagrliti. Emily ovog puta nije prekinula poljubac; Gavin je morao prestati zbog njezina jecanja. Pokušao je nešto reći, ali ona ga je odmah prekinula. - Rekao si da ćeš voljeti i odgojiti Nou bez obzira na to tko mu je otac. Gavin je spustio ruke i osjetio kako mu se krv povlači iz lica dok mu srce ludo udara u prsima. - Kad si mi to rekao, nisam imala pojma što pomisliti na to. - Emily je zajecala i položila mu ruke na obraze. - Znaš li koliko bi muškaraca ostalo? Ne bi mnogo njih. Primio si me k sebi nakon sve boli koju sam ti prouzročila, a potom si još prihvatio činjenicu da možda nisi otac djeteta kojeg nosim u sebi. Vječno bih te voljela prije no što si primio na sebe takvu odgovornost. Ali nakon toga znala sam da ćemo se mi naći i u idućem životu. - Stala je i prešla usnama preko njegovih. - Gavine Blake, sudbina nas je malo sjebala u početku... ali sad je kraj. Pruža nam odmor koji smo zaslužili od samog starta. Noah je tvoj sin. - Molim? - izustio je osjetivši kako mu ramena postaju lakša od tereta koji je prije ležao na njima. - Jesam li? Emily je kimnula dok su joj se suze slijevale u potocima. - Jesi. Provjerila sam i... Sad je bio Gavinov red da ju prekine. Položio joj je ruke oko struka i opet ju primaknuo ustima. Gavin joj je sad nepomućenog uma pričao između poljubaca. - Jesi sigurna? Emily, reci mi da si sigurna. - Sasvim sigurna - zajecala je stavljajući mu ruke na lice dok ga je ljubila podjednako grozničavo kao i on nju. - On je tvoj, Gavine. Tvoj je. - Isuse - ubacila se Olivia prilazeći im. - Ovdje je dovoljan broj soba. To je ipak vila, Blake. Uvedi ju unutra. - Emily se zahihotala i obrisala suze.


Olivia je nabrala obrve i djelovala zbunjeno kao sam vrag. - U redu. Pričekajte trenutak. Ti plačeš, ali ga ljubiš? Jesam li ja nešto propustila? Gavin se široko osmjehnuo prebacujući ruku preko Emilyna ramena. Da. Propustila si obavijest da sam ja Noin otac. Olivia je iskolačila oči. - Zatvaraj podrum! - Skoro je skočila Gavinu na ruke, a vriska joj se čula jače od vatrometa. - Vi to ozbiljno? On je tata malenomu? - Da. - Emily se nasmijala dok ju je Olivia grlila. - On je tata malenomu. Gavin je pucnuo usnama. - Tata malenomu s plusovima. Olivia je pljesnula rukama i krenula stubama prema plaži. - Idem svima reći! - Samo idi! - viknuo je Gavin. Osmijeh mu je bio širi no ikad dok je prebacivao ruku preko Emilyna ramena. Dodirivao ju je nosom provlačeći donju usnu kroz zube. - Znaš li ti koliko ću te ja usrećiti? Emily se nasmiješila dok joj se tijelo rješavalo posljednjih ostataka napetosti. - Mislim da me ne možeš usrećiti više no što si me već usrećio. - Sumnjaš u moju sposobnost da te usrećim? - Mislim da sam upravo posumnjala - zahihotala se Emily. Gavin je otpratio Emily stubama nakon što su proslavili dobre vijesti s prijateljima i obitelji. Sutra u četiri imala je zakazan pregled kod doktora i zbog toga su planirali malo ranije otići da izbjegnu praznični prometni krkljanac. Gavin je planirao obavijestiti Dillona prije puta da se ne gnjavi s dolaskom. Itekako se veselio tom pozivu. Zapravo, bio je prilično siguran da će snimiti taj poziv. Gavin je još uvijek bio u šoku što je izašao iz čistilišta, osjećao se kao da je konačno ušao u raj i nije mogao, a da se ne nasmiješi kad se Emily uvukla u krevet do njega. Naslonio se na jastuke i samo kliznuo tijelom po krevetu. Zasipao joj je poljupcima vrat, lijepo oblikovano rame te trbuh. Gavin joj je polako podignuo svilenu potkošulju, a osmijeh mu je postajao sve širi dok je prelazio usnama preko golog trbuha u kojem se smjestilo njegovo dijete. - Noah - šapnuo je Gavin ljubeći ju ispod pupka. - Noah Alexander Blake. Emily je zadovoljno uzdahnula. - Sviđa mi se kako to zvuči.


- I meni također. - Gavin ju je ponovno poljubio u trbuh te ju primio za ruku. Isprepleli su prste, ljubio joj je svaki pojedinačno i pogledao ju. Hvala ti. Emily mu je slobodnom rukom prošla kroz kosu i odmaknula mu ju s čela. Pogled u njegovim očima, blag ton u glasu i osmijeh na licu, od svega joj se toga srce prelijevalo od ljubavi. - Hvala tebi - šapnula je dok joj se otimala samo jedna suza. - Puno ti hvala. Gavin joj se naslonio obrazom na trbuh hihoćući se kad je mali valić prešao preko njega. - Ruka? - upitao ju je uživajući u načinu na koji je ovo osjetio. - Moguće. - Emily se nasmiješila i oborila pogled na tren. - A možda je guza? Gavin je slegnuo ramenima prepuštajući se uživanju u ovom trenutku. Pitam se hoće li biti loš u igri čepovima na majku. - Pitam se hoće li biti pametnjaković na oca. Gavin je uzdignuo obrvu dok joj je prstom utiskivao kružiće oko pupka. Plavook, loš igrač čepovima i pametnjaković, sviđa mi se. Emily se zahihotala. - I meni također. Gavin ju je ponovno poljubio u trbuh, a na usnama mu je zatitrao vragolast smiješak. - Pitam se hoće li mrziti tvoje Ptičice kao ja. Emily je uzdahnula i zabacila glavu na jastuk. - A ja se pitam hoće li biti veći pametnjaković od svog oca. - Loš ti je pokušaj. To si već jednom rekla. - Prikladno je za pametnjakovića na kojeg sam ciljala. - Ne mogu reći da se ne slažem. - Gavin je počeo polako ljubiti svaki centimetar Emilyna trbuha gledajući kako joj se ježi koža. - Pitam se samo hoće li znati koliko mu je majka lijepa, i unutra i vani. Emily je dodirnula Gavinov obraz, a osjetila je toplinu u duši od njegovih riječi. - Pitam se hoće li biti takva muškarčina kao što mu je otac. Gavin ju je blago pogledao i kliznuo joj preko tijela ljubeći joj rebra, nabrekle grudi te ključnu kost. Nadvio se nad njom i upijao pogledom njezin svaki veličanstven centimetar. - Nadam se da će se zaljubiti u


nesebičnu ženu poput pametnjakovićem.

majke

koja

je

sve

riskirala sa

svojim

Kroz prozor su u mračnoj sobi vidjeli sve moguće raznolike boje vatrometa dok je Emily zurila u Gavinove oči hvatajući dah i prelazeći mu prstima preko tvrdih prsa i ramena. - Nadam se da će znati praštati te biti nježan i blag poput oca ako ga ta žena ikad povrijedi. Gavin je prislonio usne na Emilyne i šaptao joj dok ju je nježno ljubio. Pitam se hoće li znati koliko ću voljeti njega i njegovu majku do svog zadnjeg, umirućeg daha. Emily je htjela nešto reći, ali Gavin joj nije dao. Nastavio je ostavljati trag slatkih riječi u njezinim ušima, ulazio joj je u krvotok milujući joj dušu na još neznane načine. Emilyno se srce uzlupalo od tih obećanja i ona je osjetila da je on postao jedno s njezinim i njihovim djetetom te da mu te večeri ljubav nije jenjavala ni u jednom nježnom dodiru i slatkom zagrljaju.


18. PULS

K

ad se Emily probudila sljedećeg jutra, osjetila je miris slanine dok se dizala iz praznog kreveta. Veliki oblaci, sivi poput starih spomenika, zastirali su nebo iza prozora. Očito će kiša padati čitav dan. Lijeno se protegnula i zijevnula te se ogledala po sobi. Provirila je glavom kroz vrata i čula u prizemlju glasove Gavina i njegova oca. Nasmiješila se tomu kako su se šalili i smijali. Odlučila se potom za brzo tuširanje prije odlaska i počela pretraživati prtljagu u potrazi za parom mekih hlača i crvenim topom. Uzela je odjeću, krenula prema kupaonici i prepustila se uživanju u dugom, vrelom tuširanju. Kad je završila, osušila je kosu, odjenula se i uputila dolje. Pronašla je Chada samog u kuhinji i osvrnula se oko sebe u potrazi za Gavinom. - Dobro jutro - rekla je Emily izvlačeći stolicu. - Gdje je Gavin? Chad joj se okrenuo sa špatulom u ruci. - Dobro jutro i tebi - pozdravio ju je s osmijehom. - Ostali smo bez mlijeka. Skoknuo je samo do trgovine. - Chad joj je nalio soka od naranče u veliku čašu i gurnuo ju prema njoj preko crne granitne plohe. - Pij. To je dobro za tebe i mog unuka. Emily se nasmiješila, obodrio ju je njegov ponosan ton. - Hvala vam. Pila je sok i gledala oko sebe. - Zar svi još spavaju? - Lilian se upravo sprema. - Chad je razlio jaje po vreloj tavi. - Fallon i Trevor su budni. On je već sišao po dvije šalice kave. Oliviju i Judea još nisam vidio. - Otpio je malo soka od naranče. - Jesi li za jaja i slaninu? - Svakako - odgovorila je Emily dok joj je kruljilo u želucu od zamamnog mirisa. Chad je odvadio jaja i nekoliko kriški slanine na tanjur. Nasmiješio se kad ga je položio ispred Emily, a sve mu se naboralo oko plavih očiju. - Uživaj. - Hvala. - Emily je podignula vilicu i nabola. Sljedećih dvadeset minuta uživala je u tom kako je Chad govorio o Gavinu. Naučila je da je obožavatelj


Yankeesa u jednom periodu svog života navijao za Metse te da u četvrtom razredu srednje škole na utakmicama nije postigao nijedan pogodak. Nakon toga se prekinuo ozbiljno baviti bejzbolom, osim pokoje utakmice za zabavu. Chad joj je rekao da su svi vjerovali u to da je odluka o prekidu donesena zbog pritiska koji su mu nabili skauti govoreći mu da će ga talent odvesti ravno do prve lige. To je iznenadilo Emily kad je uzela u obzir njegovu veliku ljubav prema bejzbolu. Ipak je odluku pripisala činjenici da je poželio postati arhitekt. Ali ovo joj je potaknulo znatiželju i ona ga je odlučila malčice ispitati o tom tijekom vožnje kući. Emily je pogledala na sat kad je završila s jelom. Prošlo je pola sata otkako je otišao. - Muze li Gavin možda kravu na nekoj farmi? - Uperila je prstom na sat koji se nalazio na čeličnoj ploči štednjaka. - Nema ga već neko vrijeme. Chad je zaškiljio i polako uzdignuo obrvu. - Hmm. Nema ga već neko vrijeme. - Pogledao je kroz prozor na krupne kapi kiše koje su padale s neba. - Možda mu se ne žuri. Spomenuo mi je da će se uputiti motorom. - Oh - rekla je Emily tiho. Osjetila je nekakav oštar ubod nemira u svim udovima. Sjetila se razgovora koji je nedavno vodila s Gavinom. Pričao joj je vatreno i u detalje kako voli brze vožnje motorom po cestama East Hamptona. - Nazvat ću ga na mobitel i provjeriti. Chad je kimnuo i Emily se uputila stubama. Preskakala je dvije odjednom i za par sekundi došla do vrha. Skrenula je iza ugla i sudarila se s Olivijom. - Pa, ovo me sigurno razbudilo - zacvrkutala je Olivia. Zurila je u Emily s ručnikom omotanim oko glave. - Zašto mi izgledaš tako van sebe? Emilyn je pogled odlutao do visokog prozora koji se vidio iz hodnika. Zadržavala je dah dok je gledala kako kiša pada u gustim i teškim naletima. Emily je projurila pokraj Olivije osjećajući kako u njoj sve više raste nelagoda. Brzo je izvukla mobitel iz torbice i nazvala Gavinov broj. Znala je da joj se neće javiti kad je zazvonilo po četvrti put. - Em, koji se vrag događa? - Olivia je stajala u hodniku sa zbunjenim izrazom na licu. Emily je progutala pljuvačku i sklopila mobitel. - Gavin je otišao po mlijeko i još se nije vratio. A uputio se prokletim motorom. Olivia je slegnula ramenima. - U redu. Pada kiša. Vjerojatno si je dao vremena, mačko. Smiri se.


Emily je kimnula. Olivia je bila u pravu. Iz nekog je razloga pretjerala. Znala je da je Gavin dovoljno pametan da ne vozi kao životinja; ali ipak, nešto tu nije štimalo i ona nije mogla dokučiti o čem se radi. Nije joj samo stezanje u crijevima govorilo da je nešto pošlo po zlu već više neka praznina koja joj se uvukla u kosti. Zvono se oglasilo dok se nastojala umiriti od crnih misli. Emily je jurnula prema prozoru u sobi i srce joj je stalo kad je opazila plavo-bijel policijski automobil East Hamptona. Projurila je pokraj Olivije dok je žurno silazila stubama. Stala je u podnožju i položila ruku na trbuh osjetivši grčeve. Po sredini ju je rezala i probadala bol. Svila je prste oko ograde i nastojala sporije disati te primiriti podivljale misli. Gavina su vjerojatno uhitili zbog brze vožnje. Emily se barem nastojala uvjeriti u to dok je promatrala kako im Chad otvara vrata. Gavinovo ime i prezime... a potom te riječi. Iako se jedva čulo, sve je to glasno odjeknulo u Emilynim ušima i poljuljalo joj ravnotežu. Izgubio kontrolu... Ozbiljno... Odletio u zrak... U kritičnom stanju... Emily je nastojala disati dok joj se tijelo instinktivno spuštalo niz stube, a ruke joj se pridržavale za hladnu, metalnu balustradu. Kaos je zavladao oko nje, ali ona ništa nije primijetila. Nije mogla. Nije mogla ni misliti ni osjećati. Mozak joj je sasvim otupio, a uši su prigušile Lilianine glasne krikove. Jedva je opazila da ju je Trevor nježno pridignuo sa stuba te ju izvukao na topao, sparan i vlažan zrak. Osjetila je krupnu kap kiše na tjemenu. Drugu na obrazu. Nije se ni snašla, a već je sjedila mokra u Trevorovu automobilu. Emilyni mišići sledili su se od straha dok je tupo zurila u cestu koja je promicala pred njima. Kiša je bubnjala po krovu automobila, a čitavo joj se tijelo treslo od otkucaja podivljalog srca. U mislima se vraćala na trnovite, ali i prelijepe uspomene iz proteklih nekoliko mjeseci, a zatim ju je pogodila hladna i kruta činjenica te ju čvršće prikovala za sjedalo. Gavin je u kritičnom stanju. Ušlo joj je u krvotok i natopilo ju tugom ono što je policajac rekao. Suze su joj se obilno slijevale niz lice, a grozna joj se glavobolja trajno smjestila u najmračnijim zakucima lubanje.


Kiša je počela još jače padati dok su došli do bolnice, a ritam joj je bio postojan kao pljesak na nekom rock koncertu. Emily je otvorila vrata i izišla. U glavi joj je vladao potpun nered i samo se molila dok je ulazila u hitnu. Emily još uvijek nije mogla progovoriti ni riječi, samo je slušala kako se Trevor i Fallon raspituju gdje je smješten Gavin. Sestra je zabilježila neke podatke, a potom ih uputila prema šalteru u dnu hodnika. Emily je održavala ravnotežu držeći se za Trevorovu ruku dok su joj oči blistale od suza, a potom su ušli u lift. - Emily, poslušaj me - šapnuo joj je Trevor napuklim glasom. - Sve će s njim biti u redu. Fallon je gladila Emilynu vlažnu kosu. - Hoće, Em. Ne smiješ se sad odreći nade.

Izgubio kontrolu... Ozbiljno... Odletio u zrak... U kritičnom stanju... Emily je odmahnula glavom i zamucala: - Č-čuli ste što je po-policajac rekao. Fallon ju je čvrsto zagrlila. Kad se lift otvorio, Emilyn zamagljen pogled registrirao je Gavinove roditelje, Coltona, Oliviju i Judea koji su pričali s doktorom. Emily je htjela potrčati prema njima da se raspita što se događa, ali joj se tijelo zamrznulo. Nije mogla pomaknuti stopala. Ruke su joj hladno stajale po strani kao sige u špilji. Emily je izišla iz lifta uz Trevorovu pomoć. U prsa joj se uvukao dubok osjećaj ništavila dok je polako zurila u grupu ljudi. Hladan bolnički zrak bio je prožet mirisima amonijaka i bolesti. Emily je osjetila hladne trnce po kralježnici dok je prolazila pokraj par bolničkih soba. Ležali su nepokretni s dekama navučenima do vrata, a većina ih se nalazila u nesvijesti. Dok im je prilazila, Emily je opazila strah u Chadovim očima i zadrhtala od toga. Srce joj je bilo slomljeno, a čitavo joj je tijelo vibriralo. Lilian je zagrlila Emily dok su joj suze padala po njezinu topu. - Oh, Bože. Moj dečko. Moj mali dečko. Nisu sigurni hoće li se izvući. Lilianin je plač glasno odjekivao u Emilynoj glavi, a njezino očajanje zarilo joj se ravno u srce.


- Što se dogodilo? - jedva je uspjela upitati Emily. Suze su joj se slijevale niz lice i okrenula se prema doktoru. - Sigurno nešto možete učiniti. On će postati - Emily je prigušila jecaj - on će postati otac. Doktor je tiho uzdahnuo gurajući krupne ruke u džepove. -Motor ga je udario po stražnjoj strani ispred Mill House Inna na magistrali Montauk. To ga je odbacilo na vozilo koje je pristizalo u suprotnom smjeru. - Odmahnuo je glavom i nastavio turobnim tonom. - Upravo smo obavili CT. Mozak mu je teško nastradao, iako je nosio kacigu i trenutno ne reagira na nikakve podražaje. Nastojat ćemo smanjiti otekline i napravit ćemo sve što možemo za njega, ali ovo ne izgleda dobro. Probijena su mu pluća, ima tri slomljena rebra, slomljenu bedrenu kost i unutarnje krvarenje u trbuhu. Kirurg će vam više reći kad iziđe iz operacijske dvorane. Emily je osjetila kako joj je tijelo postalo mlitavo te kako joj se srce otrgnulo iz prsa. Jecala je nekontrolirano, izgubila je tlo pod nogama i oslonila se na Trevora koji ju je nastojao uspraviti. Ali i njemu su ruke također oslabile dok se borio sa samim sobom nastojeći ostati pribran. Emily je dršćući ušla u malu čekaonicu. Sjela je na stolicu i obujmila lice rukama njišući se naprijed-natrag. Ovo se ne događa. Ovo je nestvarno. Odbila je povjerovati da su prije samo nekoliko sati njihovi životi bili potpuni, a da bi ga sad mogla izgubiti. Njihov sin mogao bi ga izgubiti. Emilynu je vjeru sasvim uzdrmala činjenica da Noah možda neće imati priliku upoznati koliko mu je otac predivan čovjek. Sa suznim je očima polako podignula glavu i pogledala sve ljude iz Gavinova života u toj prostoriji. Ni na jednom licu nije zasjala nada, svima su lica problijedjela od straha. Emily je gledala kako Chad drži Lilian, a njegova tuga urezala joj se u misli. Olivia je sjedila do malog automata za kavu i položila je glavu na Judeovo rame dok su joj se suze obilno slijevale niz obraze. Emily je progutala pljuvačku dok je gledala prema Coltonu. Prekriženih ruku stajao je sam u kutu zureći u pod i tiho plačući. Emily je izbio hladan znoj kad se sjetila divnih slika iz budućeg života s Gavinom, života o kojem su pričali i koji se sad polako rastapao. Čuo se sat na zidu, a kazaljka za minute djelovala je ružno i prijeteće sa svakim novim pomakom. Tijekom idućih nekoliko sati svi su čekali na jednu jedinu riječ. Kad je kirurg ušao u čekaonicu, već je nestalo svjetlosti na vlažnom nebu. Svi su skočili na noge.


Počeo je pričati očiju praznih kao da se radi o zaboravljenom komadiću prašnjavog stakla na prozorskoj dasci. - Zasad smo uspjeli zaustaviti krvarenje u trbuhu i sad ćemo paziti da se opet ne pojavi. - Kirurg je zastao te polako i duboko udahnuo. - Morali smo hitno izvršiti kraniotomiju kako bismo smanjili pritisak na mozgu. Sljedeća su dva dana kritična. U međuvremenu - pogledao je svakog ponaosob - mislim da je najbolje da sad provedete najviše vremena što možete s njim. Trenutak je tišine dovoljno dugo potrajao da Emily uspije osjetiti tih očaj koji se nadvio nad prostoriju. Sve se prekinulo kad je Lilian pala na Chada i kad su joj se vriskovi počeli otimati iz grla. Emilyno se srce tako uzlupalo u prsima da su joj se prsti počeli tresti. Sve joj se zamaglilo u glavi dok je gledala kako kirurg napušta prostoriju. Sjela je na stolicu i prekrila lice rukama. Znala je da ne može još vidjeti Gavina. Nije mogla. Istina je bila da ju je ščepao strah. Okružio ju je, usidrio na mjestu i sledio. Osjetila je nježnu ruku na ramenu i pogledala Gavinova oca u oči. Na licu su mu se ogledale tamne sjene tuge. - Idemo - promrmljao je pružajući joj drhtavu ruku. - Svi ćemo ući zajedno. - Ne mogu - zajecala je Emily napuknutim glasom. - Trenutno ne mogu. Vi idite. Treba mi samo još nekoliko minuta. Chad je obzirno kimnuo. Oči su mu zastirale neisplakane suze dok se udaljavao polažući ruku oko Lilianina struka u znak podrške. Emily je pratila kako se ožalošćen par giba hodnikom i srce joj se razdiralo s njihovim odlaskom. Colton ih je pratio oborene glave i opuštenih ramena. Olivia se za sekundu stvorila uz Emily. Nježno joj je obrisala suze s obraza. - Em, ne diži ruke od njega - šapnula je umornim glasom. Olivia je žmirnula krvavim očima i odmahnula glavom. - Sad si mu potrebna. Emily je osjetila žudnju u prsima. Nije se htjela odreći Gavina; znala je da mora biti jaka zbog njega i njihova sina. Ali negdje u nekom zakutku mozga grozni šapati govorili su joj nešto drugo. Vrištali su da Noah nikad neće vidjeti Gavinove tople i nježne oči. Nikad neće osjetiti onu Gavinovu iskru i način na koji razvedri sve oko sebe jednim jednostavnim osmijehom. Otrov u glavi upozoravao ju je da će prolaziti godina za godinom, a da će njoj ostati samo tuga za muškarcem kojeg je voljela više no samu sebe. Tiho je preklinjala te crne misli da prekinu napadati jedinu nadu koja joj je preostala.


Trevor i Fallon ustali su te otrgli Emily od napada koji joj je brujao u mozgu. Trevor se nakašljao, prebacio ruku preko Fallonina ramena te krenuo prema Emily i Oliviji. Rekao im je s tužnim izrazom na licu: Odvest ću sad Fallon kući. Ona će pripaziti Timothyja i Teresu tako da Melanie može doći. - Zastao je, a oči su mu bile umorne i iscrpljene. - Em, moraš nešto pojesti. Daj da ti nešto uzmem na povratku. Emily je odmahnula glavom. Ničega se sad nije mogla prihvatiti, čak ni jela. - U redu sam. - Jude i ja odabrat ćemo nešto iz automata. - Olivia je poljubila Emily u obraz i ustala. - Vraćamo se za koji tren. Emily je kimnula, vidjela je da svakome treba bar minuta da malo dođu k sebi. Emily je položila glavu na ruke, udisala je da ne misli na tugu, a u glavi je osjećala prazninu i samoću. Molila se Bogu, za kojeg više nije bila sigurna da postoji, i u tom trenu osjetila je tanak tračak nade. Preplavio ju je tračak koji je ujedinjavao nju i Gavina i činio ih dvjema potpunim dušama namijenjenima jedna drugoj. Emily je ustala, prešla drhtavom rukom preko lica i duboko udahnula. Izišla je iz čekaonice i srce joj je počelo lupati kad se počela sporo kretati hodnikom. Stala je na nekoliko metara od vrata Gavinove sobe i skoro pala na koljena kad je čula Lilianine jecaje. Osjetila je grčeve u trbuhu, a dah iz pluća izbio joj je jedva primjetno, ali ipak osjetno stezanje. Odgurnula je bol od sebe te ušla u sobu u kojoj se nalazilo sve za što je živjela i za što će sigurno umrijeti. Obitelj koja je stajala uz krevet zaklonila joj je pogled na ljubav njezina života, a Emily je u tišini i s rukom na ustima gledala i slušala kako Lilian priča s Gavinom. Govorila mu je o tom kad ju je prvi put nazvao mamom i kako se osjećala zbog toga. Kroz suze mu je pričala kako joj se prvog dana škole objesio za noge plašeći se ulaska u autobus bez nje. Objasnila mu je da je bila ponosna kad ju je pustio i ušao, iako joj se srce slamalo. Slomila se i kad ga je molila da ustane kako bi mogao osjetiti istu tu radost kad njemu sin ispusti ruku prilikom prvog dana ulaska u ovaj strašan svijet. Tih jecaj oteo se iz Emilyna grla, a tijelo joj se zatreslo od straha da bi mogao propustiti tolike lijepe uspomene. Bezbrojne sekunde, sate, minute, dane i godine kad će trebati svom sinu. Izlaske i zalaske sunca koje tek treba podijeliti s Noom objašnjavajući mu što to znači biti muškarac, pravi muškarac. Mala bejzbolska liga, izviđači, prvi spoj, matura, diplomiranje,


prva ljubav, vjenčanje. Svaki komadić divnih životnih darova koje će propustiti ako se ne izvuče iz ovoga. Sestra je ušla u sobu prekidajući Emilyne snove koji se možda nikad neće obistiniti. Snove koji će otklizati. Pratila je kako sredovječna žena tiho provjerava monitore, kako mijenja vrećice s prozirnom tekućinom uz Gavinov krevet te zapisuje nešto na karton. Colton se odmaknuo i pogledao Emily. Kad joj je pristupao, ona je zadrhtala zbog toga koliko ju je podsjetio na Gavina. Držao je ruke u džepovima i zurio u nju jedan tren prije no što je progovorio drhtavim šapatom. - On je toliko zaljubljen u tebe, Emily. Znam da se mali gad upravo nastoji izvući iz ovoga u što je upao samo zato da opet bude s tobom. - Emilyne su usne zadrhtale i ona je jedva došla do daha dok ju je Colton grlio. - Tako je. Znam da se bori. Previše je tvrdoglav da se ne bi borio. - Nadam se da je tako - protisnula je držeći se za njega. - Ne mogu ga izgubiti. I Lilian ih je zagrlila dok su joj jecaji odjekivali u Emilynim ušima. Chad je u tišini stajao iza žene te ih promatrao tužnim očima. Lilian je obujmila Emilyno lice. - Trebaš ostati malo sama s njim. Mi smo u čekaonici ako nas budeš trebala. Emily je kimnula i nedostajala joj je nježnost njezina dodira dok je izlazila. Drhtavo je uzdahnula i oprezno krenula naprijed, a srce joj je odmah potonulo. Gavinova snažna prsa sad su se dizala i spuštala u ritmu s napravom koja mu je pumpala kisik u pluća. Približila se još jedan korak i suznim očima promotrila bijelu gazu omotanu oko glave te malo krvi koja se uspjela probiti kroz nju. Ozlijeđena noga stajala mu je podignuta na nekakvoj vrsti rašlja. Došla je do kreveta teško dišući i dodirnula mu ruku. Bila je topla, ali ju nije pomaknuo. Ni pomaka. Ni trzaja. Ničega. Bože. Emily ga je samo htjela poljubiti, ali nije mogla. Spriječila ju je cjevčica koja mu je stajala u ustima. Željela ga je lišiti boli, ali nije znala gdje ga treba dodirnuti. Tijelo mu je bilo puno žica koje su se spajale s monitorima oko kreveta. Ipak nije mogla odoljeti, nagnula se i nježno ga


poljubila u crno-plav i natečen obraz. Suza je kanula s njezina na njegovo lice dok je ona držala usne na njem. Skliznula mu je niz nos, baš kao da se radi o njegovoj suzi. I tad se Emily stvarno pogubila. - Molim te, Gavine, ne možeš nam ovo učiniti. - Položila mu je ruku na obraz, a tijelo joj je drhtalo dok je jecala. - Ti si razlog zbog kojeg dišem. Nosim u sebi dijete koje je stvoreno našom ljubavlju. Sjećaš se? Ljubavlju o kakvoj se rade filmovi? To smo mi, Gavine. Naša prošlost nije savršena, ali budućnost kakva nas očekuje zadivljujuća je. Ne možeš me napustiti. Ne možeš. Trebaš mi. Trebaju mi tvoji čepovi i dvadeset pitanja. Trebaju mi tvoji mudrijaški komentari i onaj glup pogled koji mi uputiš kad nam nešto pokušam skuhati. Molim te. Bože, Gavine, ja te molim da se boriš. Bori se za nas. Bori se za Nou. Ima toliko stvari koje ga neću moći naučiti bez tebe. - Kiša je klokotala u odvodu do prozora dok je ona čekala na znak. Na nekakav životni šapat. Na bilo što po čem bi mogla zaključiti da ju čuje, da ju osjeća. Ponovno... ništa. - Bože, molim te. Molim te... - Jecaji su joj postajali tiši dok mu je uranjala licem u rame. Snažno rame preko kojeg ju je Gavin toliko puta prije znao prebaciti. Udisala je njegov mošusan miris od kojeg ju je hvatala vrtoglavica još od prvog puta kad joj se približio. Tijelo joj se trzalo kao alarm koji se iznenada oglasio na svaku izgovorenu ili neizgovorenu riječ koju su podijelili. Pogledala je jedan monitor na kojem je brzo počela titrati crvena boja. Emily je progutala pljuvačku i skoro se spotaknula kad je sestra upala u sobu.

- Imamo plavi kod ovdje! - vikala je dok je brzo izvlačila cjevčicu iz Gavinovih usta. Pričvrstila mu je drugu i stisnula mu vrećicu na usta ručno mu pumpajući kisik u pluća. - Treba mi hitno ovdje netko s kolicima! Emily je iskolačila oči od užasa i čula kako se ponavlja izraz “plavi kod” preko zvučnika kad je još jedna sestra uletjela u sobu. Žena je mahnito strgnula Gavinovu bolničku halju i povukla ju prema dolje. Počela mu je brzo i snažno pritiskati prsa. Emily je pokušala disati kad se pojavila još jedna sestra povlačeći za sobom aparat na kolicima. Emily je plakala, a pogled joj se zamaglio, čula je samo tihe glasove koji kao da su se odvijali u nekom usporenom filmu.


Začuo se muški glas. - U kakvom je stanju? - Srce mu brzo i nepravilno lupa - odgovorila je jedna od sestara nastavljajući pritiskati Gavinova prsa. - Pripremite se za elektrošok na dvjesto džula. Kad su mu zalijepili dva poveća flastera na kožu, čuo se neki drugi glas: Pripremite se za elektrošok. Jasno? Emily se nekontrolirano tresla i promatrala kako se sestre oko Gavina odmiču od kreveta. - Jasno. Tup... Gavinovo se tijelo zatreslo... Emily je drhtavo udahnula. Sekunda, minuta, sat... Emily nije imala pojma koliko je vremena prošlo. Nije mogla misliti, nije se mogla pomaknuti. Nije skidala pogled s Gavina, a srce joj je divlje lupalo dok se molila da njegovo nastavi kucati. Tup... Gavinovo se tijelo još jednom zatreslo... Kaos oko njega nastavio se dok su mu i dalje pumpali kisik u pluća i energično mu pritiskali prsa. Emily je osjetila kao da ju je netko stjerao uza zid i kroz glavu joj je prolazila čitava povorka osjećaja dok je histerično plakala jedva svjesna toga da ju Colton drži za rame nastojeći izvući njezino zaleđeno tijelo u hodnik.

- Srce mu je prestalo kucati! - vikala je sestra. Doktor je pogledao monitor. - Daj mu jedan miligram. Nikakav zvuk nije mogao prodrijeti u Emilynu glavu dok je skretala pogled s Gavinova nepomičnog tijela na monitor na kojem su valovite linije zamijenjene jednom ravnom crtom. Nije se pojavio dug i otegnut “bip”, a ako se i oglasio, Emily ga nije mogla čuti. Samo je čula sinoćnje Gavinove slatke riječi.

Pitam se hoće li znati koliko ću voljeti njega i njegovu majku do svog zadnjeg, umirućeg daha. Svog zadnjeg, umirućeg daha. Zadnjeg... umirućeg... daha...


- Vrijeme smrti: 22:28 - rekao je doktor turobno. Emilyn je svijet požurio nekoliko sekundi, a sjećanja su nestala u opakoj munji za kojom je uslijedila potpuna tmina. Osjetila je kako joj se grlo steže i grči. Zapekle su ju krupne, zelene oči. Htjela je održati tijelo na nogama, ali nije mogla. Odmaknula se i bolno pala na sve četiri tik izvan sobe. Riječi koje su drugi izgovarali do nje su dopirale u nekakvoj izmaglici. Čak je i Lilianine krikove čula kao da su udaljeni. Daleki krici majke koja je izgubila svog najmlađeg sina. Emilyne oči bile su pune suza, srce natopljeno boli i ona je pokušala progutati pljuvačku ne znajući čija joj je ruka pomogla da ustane s poda. Pokušala je disati. Trevorove drhtave ruke omotale su njezino tijelo. Naslonio je umorno lice na njezino rame dok su zajedno plakali. Večeras je, u godini kad joj se život trebao promijeniti na toliko prelijepih načina, sudbina prekršila obećanje i odlučila sjebati svakog u Emilynu životu. Gledala je u izmaglici kako brat oplakuje jedinog brata, kako otac plače za sinom te prijatelji zajedno očajavaju zbog gubitka nekog s kim su odrasli. Emily je u tom trenu ipak znala da, usred sve te tuge koja se skupila u hodniku, najveći gubitak snosi dijete u njoj. Njegova oca nema. Nikad više neće prošetati ovom zemljom. Nikad neće voditi kasnonoćni razgovor sa sinom. Nikad po prvi put neće uzeti vlastito dijete u naručje. Otišao je... Nema više ukradenih udaha prije poljupca... Nema više mahnitih otkucaja srca od samo jednog pogleda... Nema više draškanja kože dodirima... On je... otišao.

Diši...


19. DIŠI

D

iši... - Emily.

Diši... Otišao je... - Emily - glas ju je jače dozivao. Emily je otvorila oči dok joj se uzdah penjao do grla i nastojala se priviknuti na jarka svjetla iznad sebe. Znojila se i kašljala, a potom je ustala odbacujući plahte sa sebe. Zvuk ubrzanih koraka postajao je sve bliži. - Isuse, mala. Jesi dobro? Emily je brzo pogledala prema izvoru toga glasa i srce joj je stalo kad je opazila Gavina. Brzo je prekrila usta rukom dok ju je spopadao napadaj histerije. Tijelo joj se treslo poput lista, suze su joj obilno padale i ona je skočila s kreveta u Gavinov topao zagrljaj. - Bio si mrtav - viknula je milujući mu rukama zbunjeno lice. Morala se uvjeriti u to da je stvaran, da diše, da živi. Vršci prstiju rastapali su joj se na njegovoj bradici od par dana kad ju je uhvatio snažan grč koji joj je skoro izbio sav zrak iz pluća. Prelazila mu je drhtavim rukama preko golih prsa dok mu je grozničavo ljubila usne, a riječi su joj prelazile preko usana između uspaničenih udaha. - Oh, moj Bože, Gavine. Ti si umro. Otišao si po mlijeko. Motor. Gavin je obujmio rukama Emilyne rumene obraze i palcima joj obrisao suze. Zurio joj je u oči dok mu se na usnama pojavljivao smiješak. - Ovdje sam, slatkice. Ništa se nije dogodilo. Bio je to samo san. - Nije bio samo san - zajecala je Emily naginjući se. Držala se za trbuh dok ju je hvatao još jedan grč. - Oh, Bože. - Uspravila se i držala za Gavinova ramena ljubeći ga neprestano. Nije htjela sklopiti oči, zurila mu je u usta dok je dodirivala njegove meke usne. -Bila je to noćna mora. I bio si


mrtav. - Nakon poljupca uslijedio je još jedan grč. - Davali su ti elektrošokove. Nisi mogao disati. Preklinjala sam te da se nastaviš boriti, ali ti nisi mogao. Tijelo ti se predalo. Lice tvoje majke. Tvog oca. Tvog brata. Svi su bili slomljeni. Gavin ju je snažnije privinuo na prsa. Pridržavao joj je glavu i rukama prolazio kroz mokru kosu. - Emily, smiri se. Ovdje sam, mala. Ovdje sam. Još je uvijek bila mahnita i nije se mogla opustiti. Je li on poludio? Bilo je neizdrživo. U glavi su joj se jasno, poput neba na kom nema oblaka, ocrtavale slike njegova beživotnog tijela. Približila je Gavina svojim usnama dok je i dalje plakala. - Volim te. Bože, koliko te volim, Gavine. Nisam ti to dovoljno puta ponovila. - Još jedan poljubac, a potom opet grč. Rez. Dublja i jača bol potresla joj je trbuh. Ovo nisu bile Braxton-Hicksove kontrakcije. Ne. Polako se odmaknula, pogledala Gavina i rekla mu šapatom: - Volim te, Gavine Blake. - Potom je stala i uklonila kosu s čela. - I mi ćemo imati ovo dijete. Gavin je progutao pljuvačku i osjetio kako mu se zjenice šire. - Imaš trudove? - upitao ju je napuklim glasom kao da je dječarac u pubertetu. - Pa trebala bi roditi tek za tri tjedna. Emily je imala trudove, ali opazila je da Gavin izgleda potpuno van sebe. Emily je duboko i mirno uzdahnula, a potom kimnula. - Da, ali sad trebaš ostati smiren, u redu? Gavin je trznuo glavom unatrag uvjeren da je ona ovog puta doista sišla s uma. Prije dvije sekunde gnjavila ga je da umire, a sad kad se sprema donijeti na svijet njihovo dijete, suludo je opuštena. - Torba! - izlanuo je okrećući se prema ormaru. Otvorio ga je i stao. Okrenuo se i iskolačio oči. - Koji je ovo kurac, pa mi nismo ponijeli torbu. Kako ćemo ovo obaviti bez te torbe? Emily se izvrsno osjećala u glavi, iako je prolazila kroz laganu tjelesnu nelagodu. Zurila je u Gavinovo uplašeno lice želeći mu se utopiti u očima. Izgledalo joj je tako nestvarno da on stoji u ovoj sobi s njom. Krenula je prema njemu, dodirnula ga po obrazu te mu položila ruku na lice. - Dijete stiže bez obzira na to imali mi ili ne imali tu torbu za porođaj.


- Istina - oglasio se Gavin hvatajući donji dio trenirke i majicu. Navukao ih je na sebe nastojeći se svim silama opustiti, ali njezina ga je smirenost samo činila nervoznijim. Čulo se tiho kucanje na vratima, a trenutak nakon ušla je Olivia. Nosila je svilenu pidžamu i par onih zečjih paperjastih papuča dok je škiljila prema svjetlu. - Vi manijaci valjda shvaćate da je tri ujutro, zar ne? - Zijevnula je i umornom rukom prešla preko lica. - Budući da smo ja i Jude odmah u sobi do vas, mogli bi se malo stišati, što kažete na to? Ja ipak imam lagan san. - Emily ima trudove - odgovorio je Gavin tražeći ključeve na vrhu psihe. Olivia je iskolačila oči istog trena kad se u Emilynu trbuhu pojavio još jedan neželjen grč. Nagnula se i pokušala disati unatoč boli. Olivia i Gavin odmah su se nacrtali do nje, a svako ju je uhvatio za jednu ruku. Olivia je širom otvorila usta. - Sranje, Em. Pa mi smo u Hamptonsu. Kog ćeš vraga sad napraviti? Odvesti se natrag do grada? Mislim, doktor ti je tamo, a ne ovdje. Emily je odmahnula glavom gledajući čas Gavina, čas Oliviju. - Što vam je sad svima? - protisnula je, a glas joj više nije bio ni sladak ni smiren. - Možda se varam, ali čini mi se da žene svako malo rađaju bez torbi za porođaj i bez doktora koji ih prate tijekom trudnoće. Jesam li u pravu? - U pravu si - potvrdili su Gavin i Olivia jednoglasno. - Zahvaljujem - rekla je Emily padajući na krevet i ponovno plačući. Bila je sva u neredu, što od bola, a što od noćne more. Gavin je pogledao Oliviju hineći smirenost u glasu. - Možeš li otići po nešto što bi ona mogla odjenuti? Olivia je kimnula, a Gavin je kleknuo ispred Emily. Položio je ruke na koljena, pogledao ju u oči, zahvalan na svem što mu je dala i što će mu tek dati. - Volim te - šapnuo je. Emily mu je prošla rukama kroz kosu dok joj je na usnama titrao blag smiješak. - Zajedno smo uplašeni, slatkice. Zapamti to. Tu sam. - Zajedno uplašeni - ponovila je nježno Emily primajući od Olivije majicu i tajice.


- Idem ih sve probuditi. - Olivia je utisnula poljubac na Emilyn obraz i još jedan na Gavinovo tjeme. - Moraju saznati da nam uskoro stiže mali Noah Olivia Alexander Blake. Jupi! - Tad je nestala u zamračenom hodniku. Gavin je još jednom pokušao djelovati smireno, iako je bio jebeno van sebe, pa je pomogao Emily sa skidanjem pidžame i odijevanjem. Dok su stigli dolje, kuhinja je već vrvjela od uzbuđenih prijatelja i obitelji. Emily je duboko udahnula dok im je zurila u nasmiješena lica, a ponovno se pojavila ona noćna mora svojom punom silinom. Nije si mogla pomoći; slomila se, a suze su joj vrcale iz očiju. Gavin joj je položio ruku na rame. Dobro je znao zbog čega ona sad plače. Lilian se namrštila i zagrlila Emily. - U bolnici ti mogu dati lijekove protiv boli, slatkice. - Privijala ju je uz svoju meku, crnu haljinu. Emily je promatrala Lilianino zabrinuto i istovremeno sretno ponašanje, znala je da je to zbog toga što joj je treće unuče na putu, pa je stoga zaboravila na noćnu moru i prestala plakati. - Koliki ti je razmak između kontrakcija? - upitala ju je Lilian. - Paziš na vrijeme, zar ne? Gavin je odmahnuo glavom i osjetio je iznenada kako mu se grlo osušilo. Kvragu. Sve je sjebao. Nije pratio nikakvo vrijeme. Osjetio je da je sve što su on i Emily naučili pohađajući mnoge Lamaze satove sad otišlo u vjetar. - Pa sad poeni to pratiti - Fallon je ponudila rješenje izvlačeći stolicu. Svezala je zeleno-srebrnu kosu u rep i ispijala svoju kavu. - Čitala sam da je dijete na putu ako je razmak oko pet minuta. Olivia je ošinula pogledom nju i Trevora. - Vas dvoje idete na dijete, zar ne? Trevor se podrugljivo nasmiješio. - Sestrice, uvijek si bila i uvijek ćeš ostati ćaknuta. - Olivia je zakolutala očima, a Trevor je prišao Gavinu rukujući se s njim. - Daj nam malo vremena da se razbudimo i eto nas začas ispred bolnice. Rođen na Dan nezavisnosti. Baš fora rođendan. Čestitam, brate. - Hvala ti. - Gavin se osmjehnuo i otpratio Emily do vrata. Zagrlila se sa svima u znak pozdrava i izišla na vlažan noćni zrak krećući prema Gavinovu automobilu.


Gavin je pojurio za njom, a Colton ga je uhvatio za ruku. - Zapamti, čovac, samo radi sve što ti ona kaže. Nemoj joj psovke uzeti za ozbiljno. Ona te još uvijek voli. Samo te sljedećih nekoliko sati neće baš voljeti.

Nimalo. Chad se zahihotao i potapšao Gavina po leđima. - Moram se složiti s tvojim bratom. Sad mi pada na pamet Linda Blair iz “Egzorcista”, ali ne boj se, ona će se smiriti. Lilian je lupnula Chada po ruci i zagrlila Gavina. - Zanemari ovo što ti otac i brat govore. Sve će biti u redu. Volim te, sine. Mi uskoro stižemo. Gavin je poljubio majku i izišao iz kuće. Očekivao je raspamećenog demona, pa se iznenadio kad je opazio kako se Emily ležerno naslonila na njegov automobil. Izgledala je kao osoba pod stresom, ali on je očekivao nešto opako. Kao da je prizvao pojavu tog demona. Promatrao je kako joj se opušteno i brižno lice pretvara u srdito dok se saginjala i hvatala za trbuh. - Isuse, Gavine, možeš li već jednom otvoriti ta vrata? - zasiktala je dok se hvatala prstima za retrovizor BMW-a. Gavin je nervozno petljao s ključevima nastojeći otvoriti vrata. Pomogao je Emily da sjedne, zatvorio vrata i brzo prošao oko vozila. Pogledao ju je kad je ušao, a srce mu se steglo od prizora. - Diši, mala. Sjeti se tehnika disanja koje su te naučili. - Gledao ju je kako zabacuje glavu i čuo joj je u grlu neku vrstu gunđanja. Brzo je okrenula glavu prema njemu i ošinula ga bijesnim pogledom. Znam kako se diše, Gavine. Brini se samo za to da me dovedeš do proklete bolnice kako ti ne bi porodila sina na ovim kožnim sjedalima. U redu? Da, uplašila je Gavina. Ubacio je u rikverc i došao do zaključka da mu je najbolje govoriti samo kad ga se nešto pita tijekom ove vožnje. Svjetla su se uz mračnu cestu palila i gasila kao i kontrakcije koje su hvatale Emilyno tijelo. Osjećala se grozno od toga. Oslonila se na koljena i nagnula nad kontrolnu ploču. Obujmila je rukama Gavinovo lice dok je zurila u cestu i počela mu zasipati poljupcima tjeme, kosu i čeljust. Ljubila ga je gdje je god to mogla. - Žao mi je. - Ljubila mu je nos, vrat, uho, obraze i usne. Ponovno je zaplakala. - Mislila sam da si mrtav. Da si otišao. Volim te, Gavine. Ti si moj strastven navijač Yankeesa i pametnjaković s čepovima. Tako mi je žao. Baš te volim.


Na Gavinovim je usnama zatitrao nervozan osmijeh. - Ovaj pametnjaković s čepovima i tebe voli. - Stao je i obrisao joj suzu s lica nesiguran u to smije li reći ono što je naumio. Ruke su joj bile sićušne, ali znao je da ga djevojka može prilično jako odalamiti. - Um, slatkice, trebaš sjesti, u redu? Stavi pojas za moju ljubav. Emily je kimnula. Trbuh joj se grčio od bola dok je primala pojas. Pržilo ju je i ukotvilo joj se u svakom mišiću kad je osjetila slabašan trzaj. Još je uvijek stajala na koljenima, a topla tekućina slijevala joj se niz nogu. Udahnula je brzo i naglo. - Oh... moj... Bože - viknula je očiju iskolačenih od panike. - Pukao mi je vodenjak. Moraš brže voziti, Gavine. Odmah. Okrenula mu se licem izobličenim od bola dok se držala za trbuh. - Ne šalim se. Znam da znaš kako se ne vozi poput nekog djeda. Stisni tim svojim stopalom jače na gas. Ne. Šalim. Se. Gavin je žmirnuo, progutao pljuvačku i ponovno usmjerio pogled na cestu. Do njega je sjedila blizanka Linde Blair i on nije rekao ni riječ dok je jurio. Iako mu se ljubav života malo uplašila, Gavin nikad neće poreći, pa čak ni kad unucima bude pričao o ovoj noći, da mu se svidjelo što mu je Emily dala dopuštenje da vozi kao manijak. Za nekoliko su minuta uz škripu kočnica stali ispred bolnice. Izletio je iz automobila i šeprtljavo nešto tražio, nije zapravo ni znao što to traži. A onda mu je sinulo. Prošao je nervoznom rukom kroz kosu, otvorio Emilyna vrata i pomogao joj da iziđe. Dotad se već smirila pokazujući znakove ozbiljnog bipolarnog poremećaja dok ga je neprestano ljubila. Teško je disala i jecajući mu se ispričavala pridržavajući se za njegovu ruku dok su ulazili u hitnu. Gavin si nije mogao pomoći i u tom se trenu zapitao gdje se to ona skrivala čitav njegov život. Bože. Volio je ovu ženu i ona će mu upravo podariti najveći poklon u životu, bez obzira na to bila bipolarna ili ne. Emily je nakon brzog razgovora sa sestrom sjela u kolica i brzo su ju odveli do lifta. Odredište: odjel za trudnice. Emily je drhtala dok je razmišljala o noćnoj mori koja ju je proganjala u snu. Držala je Gavina za ruku i pogledala ga suznim očima. - Sad uopće ne želim da budeš ovdje sa mnom - šapnula je tresući se. - Mislim, želim. Naravno da želim. Ali brinem se da ti se nešto ne dogodi. Gavin je uzdignuo obrvu, a na usnama mu se pojavio širok osmijeh. Znaš da ćeš upravo roditi naše dijete, zar ne? - Emily je kimnula, a Gavin se


sagnuo dodirujući joj čelo usnama. - Emily Cooper, pusti da se sad ja brinem zbog tebe. Ništa mi se neće dogoditi. U redu? Ponovno je kimnula i još mu čvršće stegnula ruku dok ju je obuzimala još jedna kontrakcija. Sve prijašnje bile su nula prema ovoj. Emily je počela brže disati i omotala je prste oko ručke kolica. Mogla se zakleti da je noktima odmah izgrebala kožu s ručaka. - Koliko još katova imamo? protisnula je ne skidajući pogled sa sestre. Emily se po Gavinovu izrazu lica mogla zakleti da mu je prekinula dotok krvi u ruku. - Neću se moći nositi s ovim. Znam da neću. Sestra ju je potapšala, a u njezinim blistavim očima ogledalo se iskustvo i znanje. - Isto sam govorila sa svojim prvim, drugim i trećim djetetom. Bit ćeš dobro. Nema šanse. Emily je uzdahnula i s punom, nepokolebljivom, stopostotnom sigurnošću uvjerila samu sebe da više nikad neće dopustiti Gavinu da ju dodirne. Kad su se vrata lifta otvorila, odvezli su ju do privatne sobe, a kontrakcije su se smirile kad je ustala. Sestra joj je pružila bolničku halju i Emily se uputila prema kupaonici da se skine. Kad se presvukla i oprala, Emily je pogledala vlastiti odraz i trbuh. Uzdisala je i počela se smirivati. Gavin je bio u redu. Bila je to samo noćna mora. Iako neće manjkati muke u onom što će upravo morati podnijeti, na kraju će osim Noe imati još i njegova oca. Preplavila ju je lavina osjećaja kad je čula bolne krikove žene u susjednoj sobi. Progutala je pljuvačku, dugo zurila u sebe i izišla iz kupaonice moleći se da s ovim može izići na kraj. - Hej - oglasio se Gavin pomažući joj da dođe do kreveta. - Jesi dobro? Pogledala ga je u plave oči u kojima je ljubav bila tako očita. - Sad jesam. - Podignula se na prste i poljubila mu meke usne. On ju je držao u toplom zagrljaju. - Sad ti se ispričavam zbog toga kako bih se mogla ponašati tijekom... - glas joj se prekinuo kad su izbile nove kontrakcije. Emily se odmaknula držeći se za trbuh i sjela na krevet. Zjenice su joj se suzile, otežano je disala i zurila u Gavina. - Oh, Bože. Reci nešto da ne mislim na bol! Gavinu se srce rastopilo. Nekako se bojao dodirivati ju, pa joj je nježno prešao rukom po trbuhu moleći se da ga neće odalamiti. - Nadam se da će izgledom biti na majku. - Poljubio ju je u čelo i odmaknuo joj kosu s


ramena. - Nadam se da će naslijediti tvoje prelijepe zelene oči. - Široko se osmjehnuo i poljubio joj svaki kapak. - Sve će dame padati na njega ako bude tako. Emily je odrađivala svoje vježbe disanja dok joj je sestra stezala pojas oko trbuha i bila je uvjerena da se polako gubi i slama. -Moje oči? Ja se nadam da će naslijediti tvoje. - Zabacila je glavu na jastuk i okrenula se na bok. Samo ti pričaj. Bože, samo pričaj, Gavine - viknula je. - Dvadeset pitanja i da se nisi usudio postaviti neko seksualno. Gavin se nakašljao i primio ju za ruku. - Tablete protiv boli ili ne? - Definitivno tablete - protisnula je Emily ne skidajući pogled sa sestre. Sestra je suosjećajno kimnula. - Odmah ću vam nešto donijeti samo da vam stavim ovaj kateter. Emily nije ni primijetila sićušnu iglicu dok su kontrakcije postajale sve jače. Nastavila je s vježbama disanja, za koje je bila sigurna da joj neće pomoći, a zatim se nastojala usredotočiti na djetetove otkucaje srca. - Još jedno pitanje. Bilo što. Molim te, Gavine. Bilo što. Gavin joj je čvršće stegnuo ruku sa željom da ju može riješiti svakog dijela toga bola. - Štukatura ili bez nje? - Štukatura - izustila je Emily pridržavajući se za rub kreveta. - Kolač ili sladoled? - Oboje. Oh, Bože, oboje! - Prevrnula se na leđa misleći da će sasvim šenuti od ovih kontrakcija. - Sad si na vrhuncu, slatkice - primijetila je sestra pokazujući na golemu i ljutitu zelenu crtu na monitoru. - Gledaj. Sad će se početi spuštati. I doista se počela polako spuštati pružajući priliku Emily da udahne od olakšanja. Napetost je u ramenima popustila, a tijelo joj je palo na krevet dok je olabavila jak stisak na Gavinovoj ruci. - Odmah se vraćam - rekla je sestra krećući prema vratima. - Doktor Beck večeras je dežuran. On će doći popričati s vama i provjeriti koliko ste se otvorili. Emily je slabašno kimnula te prošla umornom rukom kroz kosu gledajući ponovno Gavina. Vidjela je da se osjeća bespomoćno. Emily se jedva uspjela


osmjehnuti. - Dođi i lezi do mene. Obećavam ti da ću te pošteno upozoriti kad opet krenu trudovi. - Misliš da te se bojim? - zahihotao se lažući besramno. Plašio se nje. Kvragu, bila je uistinu zastrašujuća i ovo je bio tek početak, ali on joj to nikad neće priznati. Opružio se na krevetu, zagrlio ju i zurio joj ravno u oči. - Vidim da me se plašiš. - Emily je duboko udahnula prepuštajući se njegovu zagrljaju. - Nikad - šapnuo je Gavin. - Ne možeš me uplašiti čak ni da pokušaš. Emily je naslonila čelo na njegov obraz i pokušala se opustiti. Iskusila je nekoliko sekundi olakšanja dok ju je Gavin umirujućim dodirima milovao po kralježnici, a onda su se opet javili opaki grčevi u trbuhu. Emily se napela i jedva se mogla pripremiti za ovaj stran osjećaj koji ju obuzima. - Diši, mala - šaputao je Gavin. - Gledaj me i diši. Suze su se nakupljale u Emilynim očima dok je spor i žarki bol postajao sve jači. Kao da joj je autobus prešao preko leđa. Zgrabila je Gavina za ramena i zarila mu nokte u majicu zureći u njega. - Oh, Bože. Kako boli vikala je stisnutih obrva. - Reci nešto. Hajde, Gavine. Opet dvadeset pitanja. - Grad ili izvan grada? - Izvan grada - odgovorila je gledajući mu preko ramena na monitor. Prokleta crta. Još nije dosegla vrhunac agonije. Nije bila čak ni blizu. - Drveni pod ili pločice? Emily ga je još jače zgrabila za ramena, a potom ga je, skoro ostajući bez daha, ošinula ljutitim pogledom.- Drvo. Isuse Kriste, drvo. Gavinu se srce steglo gledajući kako se muči i pati žena koju voli dok joj se tijelo sprema donijeti na ovaj svijet njihova sina. - Pizza ili tjestenina? - Nijedno - zasiktala je Emily zabacujući glavu unatrag. - Zovi prokletu sestru, Gavine. Nema više dvadeset pitanja. Odmah mi treba nešto protiv ove boli! Gavin je skočio skoro se spotaknuvši preko stolića. Vrata su se otvorila prije no što je stigao do njih. Mlad čovjek ugodnog osmijeha u bijeloj doktorskoj kuti, koji je izgledao kao da još nije dorastao ni za vozačku dozvolu, ušetao je u sobu. Iza njega je stajala prijašnja sestra s bočicom za


koju je Gavin pretpostavljao da se u njoj nalaze lijekovi. Gavin se nije mogao osloboditi nekih misli dok je Emily vrištala. Prvo: nije htio da ovaj tip dodiruje Emily. Drugo: da, još uvijek nije htio da ovaj tip dodiruje Emily. - Jeste li vi student? - Gavin ga je otresito upitao iskolačivši oči. Mladić se široko osmjehnuo prateći pogledom karton. Nešto je zapisao i pogledao Gavina. - Ne, nisam student. Ja sam doktor Martin Beck. Gavin nije prihvatio ruku koju mu je doktor pružio. - Vi ćete poroditi moju ženu? - Ako vaša žena... - Djevojka - ispravio se Gavin osjetivši mučninu u trbuhu zbog činjenice da ovom liku još nije počela ni brada rasti. Gavin je bio prilično jebeno siguran da je doktor još uvijek djevac. - Ispričavam se. Ako vaša djevojka rodi u idućih dvanaest sati, da, ja ću ju poroditi. Gavin je bez teksta pratio kako pristupa Emily. Na njezinu bolnom licu opažalo se da ju nije briga ni da ju neka druga vrsta porodi. Doktor je primaknuo stolicu do nje te zamolio Emily da se približi rubu kreveta. Zamolio ju je i da raširi noge. Oh, Isuse. Gavin je osjetio mučninu. Nije bilo dovoljno to što je svjedočio da ju pipa doktor star kao njegov djed po dijelu tijela za koji je Gavin smatrao da je stvoren samo za njega, a sad još i ovo? Ovo je bilo suludo. Panika je zahvatila Gavina, ali prije no što je uspio nešto izustiti, Emily, koja je sad izgledala kao da se nalazi u blaženom stanju drogama potaknute euforije, napravila je ono što je doktor tražio i spustila koljena ustranu. Gavin je nervozno gutao pljuvačku dok mu je djevojka širila noge pred ovim balavcem, prošao je rukom kroz kosu i skoro pojurio preko čitave sobe. Smjestio se na krevet do Emily i zurio u njezine suzne oči nastojeći se usredotočiti na činjenicu da ju sad ništa ne boli. - Raširili ste se četiri centimetra - objavio je mlad pastuh odmičući se od Emily. Skinuo je rukavice i osmjehnuo joj se. - Budući da se radi o prvom djetetu, ići će centimetar na svaki sat ili dva. Gavin je pogledao na zidni sat. Bilo je četiri i petnaest ujutro.


- Hoćete li mi nastaviti davati ovo što ste mi upravo dali? - Emilyn je lijen smiješak jasno ukazivao na to da ne pati mnogo. - Sviđa mi se kako se sad osjećam. Doktor se široko osmjehnuo. - To će vam ublažiti bol, ali još ćete uvijek osjećati trudove. - Pogledao je monitor i zapisao nešto na karton. - Možemo vam dati epiduralnu, ako želite da se bolovi još više ublaže. Emily je sklopila oči, odmahnula glavom i zijevnula. - Ne. Bez epiduralne. Mislim da sam se uplašila toga. Čitala sam... - glas joj se prekinuo dok je tonula u san. Sklupčala se na bok i položila glavu na jastuk. Doktor se još uvijek široko osmjehivao i sad je pogledao Gavina. - Kao što sam rekao, Demerol će joj ublažiti bol. Možda se probudi od novih trudova, ali sad joj više neće biti tako teško. I vi biste se mogli u međuvremenu malo naspavati. Oboje vas očekuje nekoliko dugih sati. - Doktor je napustio sobu kad je to rekao. Sestra se nasmiješila Gavinu odlazeći prema vratima. - U dobrim je rukama. Ne brinite se. Gavin je zabrinuto kimnuo nastojeći odgovoriti samog sebe od toga da uzme Emilyno uspavano tijelo s kreveta i prenese ju u drugu bolnicu. Gledao je sestru kako odlazi. Uzdahnuo je, naslonio se na jastuk i promatrao Emily koja je mirno i staloženo disala. San mu je bio izuzetno daleka pomisao, iako je bio izmožden. Umjesto toga, nježno je položio ruku na Emilyna prsa dok mu se u glavi vrtjela činjenica da će oni za nekoliko sati postati roditelji. Samo prije godinu dana, žena koju je grlio bila mu je van dohvata, a sad i ovdje razmazit će ga sa sinom. Učinit će ga ocem. Gavin se osjećao više no blaženim i znao je da bi opet prošao kroz svaku sekundu boli ako bi to već morao. Ne bi se dvoumio oko toga. Emily se pomaknula, a s usana joj se oteo tih jecaj. Gavin je pogledao monitor i srce mu se steglo kad je opazio da se crta na njem polako uspinje. Umorna je pogleda prošao rukom kroz Emilynu kosu nadajući se da joj lijek pomaže. Sigurno je pomagao zato što se nije sasvim razbudila. Tijekom idućih nekoliko sati Emily se prevrtala tijekom trudova, ali nekako je uspijevala zakunjati. I to je sve što je Gavinu bilo bitno. Na horizontu se pojavila prašnjavo narančasta boja s izlaskom sunca, a Gavin je poskočio kad se monitor oglasio. Sestra je za nekoliko sekundi ušla u sobu.


Imala je zabrinut izraz lica, uzela je dugu traku papira iz aparata i proučavala ju. Okrenula se Gavinu i šapnula: - Moram joj promijeniti položaj. Otkucaji su srca kod djeteta manje učestali. Gavin je pogledao u monitor pa u sestru osjetivši navalu adrenalina. - Je li dobro? - Trebao bi biti - odgovorila je smireno, ali Gavin joj je osjetio brigu u glasu. Došla je do suprotne strane kreveta. - Uglavnom pomogne ako se mama malo pomiče. Gavin je izvukao ruku ispod Emily. Ona je zastenjala, očito od bola. Gavin joj je ponovno prošao rukom kroz kosu i pogledao njezine snene oči. - Emily - šapnuo je milujući ju po obrazu. - Sestra kaže da se pomakneš. Emily je kimnula i ustala. Lijek je polako gubio na djelovanju dok su opet počinjali trudovi. Suze je suzbila žmirkanjem, a svi su joj se mišići napeli. Mislim da mi treba nešto jače protiv bola. - Okrenula se na desnu stranu držeći se pri dnu leđa. - Molim te. Treba mi nešto. Ovo postaje sve gore. Sestra je zurila u monitor, a briga na licu nije joj jenjavala. - Slatkice, moraš mi se sad postaviti na sve četiri. Gavinu je srce skočilo u grlo kad je opazio pogled na ženinu licu. Emily je opet zastenjala dok joj je on pomagao da napravi ono što joj je sestra rekla. Nastojao je ostati smiren, trljao je Emily po leđima prateći kako sestra ponovno gleda prema monitoru. - U redu, Emily. Sad možeš opet leći na leđa dok ja odem po doktora. Sestra je požurila prema vratima. - Što se događa? - upitao je Gavin pomažući Emily da legne. - Ne možete tek tako otići odavde dok ne budemo znali da nam je sa sinom sve u redu. Sestra se brzo okrenula. - Doktor će vam sve objasniti. - Tako je brzo izišla iz sobe da nije pružila Gavinu ni šansu da još nešto kaže. - Zašto nam sve ne kaže? - Emily je pogledala Gavina, a srce joj se jače uzlupalo od straha dok se drhtanje od trudova smanjivalo. Gavin je odmahnuo glavom nastojeći se smiriti za njezino dobro. Obujmio joj je lice rukama i dodirnuo joj čelo usnama. - Siguran sam da nije ništa ozbiljno - šapnuo je gledajući ju u oči. Opazio je da mu nije povjerovala. Srce mu je potonulo. - Samo me slušaj, u redu?


Kimnula mu je s omamljenim glasom. - U redu. - Emily Cooper, rodit ćeš zdravog, predivnog, razigranog dječaka koji će se igrati čepovima. - Pomilovao ju je po obrazima i nježno joj poljubio ustreptale usne. - I on će toliko voljeti svoju predivnu majku da ću ja postati ljubomoran na vas dvoje. Molim te, ništa se ne brini. Shvaćaš li? - Da - šapnula je Emily želeći mu povjerovati. Položila je ruke na njegove i duboko udahnula. - Zdrav dječarac. Spor osmijeh pojavio se na Gavinovim usnama. - I ne zaboravi ovo s igrom čepovima. Emily se slabašno osmjehnula. Doktor i dvije sestre ušli su dok je pokušavala namjestiti jastuk iza sebe. Doktor Beck nekoliko je trenutaka gledao monitor, a potom je obratio pozornost na Emily. - Dijete ne podnosi baš dobro ovaj porođaj. Morat ćemo hitno obaviti carski rez. - Gavin se odmaknuo kad su se sestre pojavile uz krevet te odmaknule ograde na rubu. - Vidimo se u sali - dodao je doktor odlazeći iz sobe. Emily je progutala pljuvačku te osjetila kao da joj je pijesak u grlu. - Hoće li dijete biti dobro? - zajecala je hitro pogledavajući čas jednu čas drugu sestru. Nisu joj odgovorile dok su pomicale krevet prema vratima. Emilyno se srce uzlupalo. - Čekajte, a što ćemo s mojim dečkom? Moći će i on biti u sali, zar ne? - Mogu me samo ubiti da ne budem tamo. - Gavin ju je pratio dok su mu živci titrali od straha. Sestra se okrenula i položila ruku na Gavinovo rame. - Sad ne možete ići s njom. Za operacijsku salu morate biti prikladno odjeveni. Pričekajte par minuta i ja se vraćam sa svim što vam je potrebno. Gavin je jedva čuo riječi te žene. Jedva je mogao misliti. Emily je bila zrak zbog kojeg bi ubio, zrak koji je predstavljao njegov život i on se sad osjetio kao da će se ugušiti. Srce mu se popelo u grlo, nagnuo se iznad kreveta te usredotočio na Emilyno skamenjeno lice. Sagnuo se i nježno joj poljubio usne. Ona se prihvatila za njegova ramena plačući dok ga je ljubila. Gavin se polako odmaknuo, mozak mu je dao naredbu da mora ostati jak. - Zapamti što sam ti rekao - šapnuo je. - Predivan i zdrav dječarac. Emily je zašmrcala i kimnula dok su sestre izvlačile krevet iz sobe.


Gavin je stajao u hodniku promatrajući kako žurno ulaze s Emily u lift. Progutao je pljuvačku kad su se vrata lifta zatvorila. Sve je brzo stalo za njega, njegov svijet, srce, vrijeme i sve u njem. Ramena su mu se opustila od straha i Gavin je nastojao probaviti osjećaje koji su mu se uvukli u sve mišiće. Kad se okrenuo da krene prema sobi i pričeka sestru, opazio je kako mu prilaze roditelji. Primijetio im je uzbuđenje na licima i prije no što su stigli do njega. - Što se događa? - rekla je Lilian dok joj je osmijeh polako blijedio s lica. Gavin se nakašljao. - Dijete teško podnosi ovaj porođaj. Upravo su odveli Emily u operacijsku salu. Lilian je prekrila usta rukom, a u očima joj se ogledala ista briga kao i u Chadovim. Zagrlila je Gavina. - Sve će biti u redu. Nemoj misliti da neće. Gavin je kimnuo nastojeći se s mukom usredotočiti na majčine riječi. Još uvijek nije mogao vjerovati što se događa. U dnu hodnika čuo je Oliviju, Fallon, Trevora i Coltona. Njihova sreća bila je očita sve dok nisu vidjeli Gavina s roditeljima. Nakon brzog objašnjenja svi su se skupili u sobi očekujući sestru. Pokušali su ćaskati, ali se nad svima nadvila neka teška napetost dok su minute otkucavale. Gavin je ustao sa stolice kad se sestra pojavila nakon vremenskog perioda koji je njemu izgledao poput vječnosti. Pružila mu je hrpu medicinske odjeće, a on nije trošio vrijeme i brzo se otišao presvući u kupaonici. Kad se odjenuo, pozdravio se s prijateljima i obitelji te pratio sestru do lifta. Pokušao se nadati, ali kad su se vrata lifta otvorila, Gavin si nije mogao pomoći, osjećao se kao da ulazi u neku svoju noćnu moru. Moguću smrt djeteta nije mogao uopće ni zamisliti. Osjetio je kako mu srce ubrzano tuče, ali je odbacio od sebe opaku misao dok je ulazio u salu. Njegov je mahnit pogled u tom kaosu pronašao Emily, a dah mu se poput pare pojavio na hladnom zraku kad ju je vidio. Srce je usporilo svoj ritam, osjećao ga je u trbuhu dok ga je sestra vodila do nje. Nježne su joj se ruke ovjesile na boku, a zapešća su joj svezali Velcrom. Izgledala je tako bespomoćno dok je zurila u njega, a u suznim očima ogledao joj se strah i nesigurnost. Gavin se snuždio zbog toga. - Ovdje sam s tobom, mala. Ovdje sam - šapnuo je kroz kiruršku masku. Usne su ga škakljale da osjeti njezine dok se nalazio na samo par


centimetara od njezina lica. - Ne skidam pogled s tebe sve dok ne čujem Noin plač. Hladnoća koja se počela uvlačiti pod Emilynu kožu počela je jenjavati i bilo joj je toplije dok je zurila u Gavinove oči. Kimnula je želeći ga samo dodirnuti. Trebala su joj oba njezina muškarca zdrava i sigurna u njezinu zagrljaju. Emily je čvrsto stisnula oči kad je doktor najavio da će započeti. Suza joj je kanula niz obraz. Gavin je isprepleo prste s njezinima i, kao što joj je obećao, nije uopće skidao pogled s nje. Dok joj je stajao ovako blizu okrenut licem, Emily je osjećala vrelinu njegova tijela i ljubav koja mu izbija kroz kožu i ulazi u nju. - Emily Cooper, svakog se dana zahvaljujem Bogu na tebi - šapnuo je Gavin. - Znaš li ti to? Emily je odmahnula glavom, srce joj se uzlupalo od Gavinovih riječi, a u trbuhu je osjećala pritisak. - Tako je - nastavio je Gavin nježno. - I zahvaljujem se Bogu što se momak iz dostave nije pojavio na poslu onoga dana kad si ušla u moj život. Zahvaljujem Bogu svaki put kad ti nešto zagori i kad usereš svu kuću dimom. Emily se slabašno osmjehnula i čvršće mu stisnula ruku. Nije mu mogla vidjeti usta, ali mu je po sjaju u očima pogodila da se i on smiješi. - Zahvaljujem Bogu na svakoj minuti koju sam proveo s tobom. Čak i na onim lošima. - Zastao je i još se više približio licem. - Jednom si mi kazala da si nas slomila. Nisi nas slomila, lutko. Ti si nas popravila. Te su nas loše minute oblikovale da postanemo ovakvi kakvi jesmo. Pretočile su nas u ono što ćemo tek postati. Suđeni smo jedno drugom i ja ne bih promijenio nijednu rečenicu u našem romanu. Dobro, zlo i ono u sredini. To je naše. Mi smo vlasnici toga. U prostoriji je vladala glasna priča i mahniti pokreti, ali Emily je mogla vidjeti i čuti samo Gavinove oči i glas. Progutala je pljuvačku ostavši bez daha. Osjetila je silnu potrebu u prsima da ga dodirne. - Volim te - nježno je protisnula osjetivši pritisak u trbuhu. - I voljet ću te sve do dana dok ja ne osjetim posljednji, smrtni dah. - I mislila je tako. Čovjek koji je stajao iznad nje spasio ju je na toliko mnogo načina da je već bila sigurna kako nikad neće u potpunosti razumjeti što joj doista on znači. To je bilo nemoguće.


Dok je zurila u Gavinove oči, na sekundu se zrakom probila opojna buka praćena Noinim prelijepim i vrištećim dolaskom na svijet. Nestalo je pritiska u Emilynu trbuhu i ona je osjetila vrelu suzu iz Gavinova oka na svom obrazu. Dok je slušala Noine zdrave jecaje i promatrala kako muškarac kojeg voli po prvi put plače pred njom, Emily se osjetila potpunom. Srce joj se nadimalo od tog osjećaja dok je Gavin skretao nervozan pogled s njezina. Nadimalo joj se srce od ponosa i kad ga je čula kako se ponosno i nježno zahihotao. Njezin je muškarac postao otac. Njezin navijač Yankeesa, igrač čepovima i spasitelj postao je otac. A ona majka. U tom je trenu Emily zaplakala za vlastitom majkom shvativši da je svaku grešku koju je učinila prema njoj učinila upravo stoga što je čovjek. Iako ga još nije vidjela, ona je osjetila kako joj ljubav prema Noi natapa dušu na isti način za koji je sad znala da je osjetila i njezina majka prema njoj. Gavin je strgnuo kiruršku masku s lica ne znajući je li to dopušteno, ali nije se ni brinuo oko toga. Istovremeno se smijao i nastojao doći do daha, pričao joj je na usnama dok ju je ljubio osjetivši kako mu se srce popelo u grlo. - Ti si čudesna. Hvala ti puno. Isuse Kriste, prelijep je, Emily. Smeđokos i kosmat baš poput tebe. Gavin je pogledao preko plahte koja je pokrivala Emily i široko se osmjehnuo. - Hey, Doogie Howser! - Doktor je uzdignuo obrvu i pogledao ga. - Deset prstića? Pa onda deset nožnih? Zdrav? - ispitivao je Gavin. - Potvrdan odgovor na sva pitanja. Čestitam vam. - Smiješio se znatiželjno i trznuo glavom ustranu. - Iako, moram priznati, mislim da ne znam tko je Doogie Howser. Gavin se zahihotao. - Naravno da ne znaš. Pa premlad si. Hvala ti što si mi porodio sina. Mogu li ga sad pridržati? Doktor je kimnuo izgledajući još uvijek prilično zbunjeno. Dok je jedna od vedrih sestara nosila dobro umotanog Nou, Gavin je umjesto prijašnje lagodnosti odjednom osjetio nervozu. Nije znao otkud sad ovaj osjećaj jer je već držao Teresu i Timothyja dok su bili bebe. Obliznuo je suhe usne pokušavajući se sabrati dok mu je žena pružala Nou. Kao da ta nervoza nikad nije postojala, Gavin se odmah umirio čim je opazio Emilyn odraz dok je gledao u tamnoplave oči svog sina. U potpunom strahopoštovanju gledao je Noino lice upijajući svaku sekundu u sjećanje.


Gavin je progutao pljuvačku te nježno približio prste Noinu sitnom nosiću te se zahihotao kad je ovaj zijevnuo. - Misliš da si ti umoran, maleni? - upitao ga je Gavin ljubeći ga u mek obraz. - Kaži to svojoj majci. Na trenutak je zbog tebe postala malo psihotična. Uplašila me, a ja sam ti inače tvrd tip. Emilyno se srce nadimalo od ponosa zbog Gavinove ležernosti i trenutne ljubavi koju je iskazao. Ipak, to ju nije iznenadilo. Smiješila se i promatrala kako Gavin ponosno bdije nad njihovim sinom. Gavin je čvrsto držao Nou u rukama, a zatim ga približio Emily. Nadvio se nad njezino iscrpljeno tijelo te joj primaknuo Nou usnama dopuštajući joj tako da se malo pridigne i poljubi ga u čelo. Osjećala se od njegove satenske kože kao da je u raju. Emily se više nije utapala u noćnoj mori, on je bio san koji ju je razbudio. Uzdahnula je dok joj je zadovoljstvo divlje bujalo u duši. - Prelijep je - šapnula je dok su joj suze padale iz očiju. Žudjela je za tim da ga pridrži i vršci su ju prstiju svrbjeli od potrebe da ga dodirne. - Bože moj. Tako je prekrasan, Gavine. Gavin joj je utisnuo nježan i dug poljubac na usne. - Poput majke. - Zurio joj je u suzne oči i ostao skoro bez daha od čiste sreće koja joj se ogledala na glatkom licu. - Hvala ti. Pružila si mi najveći dar koji žena može dati muškarcu. Najveći. Ovo ništa ne može nadmašiti. - Gavin ju je opet poljubio, a glas mu je bio poput najslađeg dodira. - Mislio sam da je to nemoguće, ali sad sam još više zaljubljen u tebe. Emily Cooper, uzdrmala si moj čitav svijet. Emily su se suze radosnice slijevale niz lice dok je zurila u dva muškarca koja su joj ukrala dah, srce i dušu iste sekunde kad ih je opazila. Iako joj se na putu kojim je zajednički kročila s Gavinom ispriječilo dobro, zlo i ružno, ona se ne bi ničega odrekla zato što ih je svaki korak vodio bliže ovom trenu. U tim minutama tijekom prelijepog ljeta u godini kad joj se život zauvijek promijenio i budućnost započela, Emily je znala da je ona ta koja je primila najveći dar. Sada... napokon je mogla disati.


20. DOBRODOŠLI SVRŠECI I NOVI POČECI je sunce plesalo po Noinu licu dok mu je Emily zurila u snene oči. Jutarnje Nakon hranjenja i dobrog zdravog podrigivanja, on je izgledao blaženo i zadovoljno. Ležala je s njim na boku u krevetu i nježno mu prelazila vršcima prstiju po paperjastoj kosici. Zahihotala se kad se lagano trznuo na njezin dodir, osjetila je kako joj se toplina penje kralježnicom i smješta u srcu dok je očima nastavila upijati svog dragocjenog anđela. Približila je lice njegovu bucmastom obraščiću, udisala ga i poželjela utisnuti taj veličanstven miris u sjećanje. Mirisao je slatko poput cvijeća, ali osjetilo se tu i nešto posebno, baš njegovo. Emily se nasmiješila uz njegovu kožu i približila ga. Pridržavala je svojom ružičastom njegovu sićušnu ruku, a duša joj je procvala od divljenja kad je on omotao svoje prste oko njezinih. Prvih nekoliko dana kod kuće s njim bili su istovremeno najzamorniji i najljepši u njezinu životu. Ne treba uopće spominjati to da se do ušiju zaljubila u Nou te brzo prihvatila ulogu majke, i to lakše od očekivanog. Ne samo da joj nije ispao iz ruku nego je bila prilično sigurna da nikad ni neće, a nije se susrela ni s problemima oko mazanja djeteta raznim kremama. Emily je promatrala kako njezin blagoslov tone u miran san, a drugi ulazi u sobu s osmijehom vedrijim no ikad.

- Ništa ne radi - šapnuo je Gavin. Uvukao se pod plahte s Noom i Emily, a mali je ostao u sendviču između njih. Gavin je uzdignuo obrvu, a osmijeh mu je postao još širi. - Mora uskoro pronaći posao. Dosta mi je njegove lijenosti. Emily je sva sjala dok je crtala sitne kružiće po Noinim ustašcima. - Da, znam. Smatrala sam da će imati dobru radnu etiku. Ali ovo? Ovo je jednostavno smiješno. Gavin se zahihotao i približio ruku Emilynu obrazu. - Kako se ti osjećaš? Emily mu se približila dlanu upijajući tijelom njegovu vrelinu. Čudesno. - I doista je tako bilo. Iako su ju još uvijek boljeli šavovi na


trbuhu, činilo joj se da se čitavu vječnost nije osjećala ovako fizički i emotivno dobro. - A kako se ti osjećaš? - Kao kralj - šapnuo je Gavin naginjući se oprezno iznad Noe. Nježno je poljubio Emilyne usne, a srce mu je bilo puno neopisive radosti. - U dvorcu sam sa svojom kraljicom i princom. Iskreno, sad imam sve. - Gavin joj je zurio u oči jedva dolazeći do daha, kao i uvijek. - Hvala ti. Nešto što je započelo tako zbunjujuće te mučno i krivo na bezbrojne načine dovelo je Emily skoro u nevjericu naspram onoga što su sad postali. Trbuh joj se opustio, pun ljubavi prema jedinoj dvojici muškaraca u njezinu životu. Njezinoj dvojici spasitelja. - Hvala tebi. - Ponovno ga je poljubila utapajući se u okusu usana koje će zauvijek voljeti. - I hvala ti za doručak. Jednog ću dana ovladati kuhanjem složenijih stvari od zagorenih jela i hrane za mikrovalnu. Na Gavinovu se licu pojavio podrugljiv osmijeh pametnjakovića i ona se već pripremala za opasku koju je sama prizvala. - Nema potrebe. Preživjet ćemo nekako od gaziranih sokova i zagorenog mesa. - Emily je zakolutala očima, a Gavin se zahihotao. - A ne smijem zaboraviti ni tvoj specijalitet od hamburgera sa sirom iz McDonaldsa - Samo čekaj, vidjet ćeš ti - uzvratila mu je i zaigrano ga lupnula po ruci. - Otići ću na tečaj kuhanja i izbrisati osrednje majčine lazanje iz tvog sjećanja. Gavin je u nevjerici uzdignuo obrvu, a podrugljiv osmijeh pojačao na najjače. - Osrednje? Baš bih volio vidjeti kako ćeš to nadmašiti. Emily je oprezno ustala s kreveta. Položila je ruke na kukove i trznula glavom ustranu. - Je li ovo nekakav izazov, Blake? - Najveći izazov u tvom životu, slatkice. - Gavin je podignuo uskomešanog Nou i položio ga na prsa. Pogledao je svoj sićušan zavežljaj. - Mali, majka ti se ozbiljno pogubila. Misli da će mene i tebe moći braniti bolje od bake. Emily je iskolačila oči i otpuhnula. - Oh, moj Bože. Sad ćeš, samo zbog ovih riječi, ostati na hamburgerima i siru. - Nasmiješila se i uperila prst prema Gavinu. - Noah će dobro jesti, ali ti? Ne, ti nećeš. Čitav ćeš život jesti zagoreno meso. Nadam se da si sretan. - Gavin se glasno i grleno smijao dok je Emily zabacivala valovitom kosom, pakosno napućila usne i poslala mu nimalo sladak poljubac. Gavin je bio sretan da mu nije pokazala prst. -


Moram se spremiti prije no što svi dođu. Imaš hladnog i zagorenog mesa u hladnjaku ako ogladniš. - Rekla je to i nestala u kupaonici. - Vidiš što mi ljuta Emily radi - viknuo je Gavin smijući se i tapšući Nou po leđima. Nije se dobro čulo zbog zatvorenih vrata, ali riječi su joj glasno odjeknule kad se zvono oglasilo. - Odlično. Nadam se da će ti kamen poplavjeti. - Jao. - Gavin je ustao s polurazbuđenim Noom na rukama i uputio se hodnikom. - Totalno je pukla, stari. - Gavin je poljubio sina prije no što je otvorio vrata. - Ali posjeduje neke magične moći. Dovest će te do toga da se ponašaš kao prava budala u njezinoj blizini. - Daj mi ga - zacičala je Olivia kad je otvorio vrata. Raširila je ruke i osmijehom pokazala koliko je uzbuđena. - Molim? - upitao je Gavin. Široko se osmjehnuo i odmahnuo glavom. Zar ja više ništa ne vrijedim? Trevor je potapšao Gavina po ramenu. - Sad si se službeno pretvorio u Ala Bundyja iz Bračnih voda. Navikni se na to, stari. Colton se nasmijao ulazeći u penthouse. - Moram se složiti s njim. Lilian je brzo poljubila Gavina u obraz i otela mu Nou iz ruku dok joj se na licu ogledalo podjednako uzbuđenje. - Naravno da još uvijek nešto vrijediš, slatkišu moj. - Njihala je unuka i obasipala ga poljupcima. Pogledala je Oliviju presretnim očima. - Baka prva ima pravo, Livy. Žao mi je. Gavin se smijao dok se Olivia mrštila gledajući njegovu majku kako ide prema kauču. Neprestano je poput prave bake zasipala poljupcima najsvježiju obiteljsku prinovu. Olivia je uzdahnula, ali to ju nije spriječilo da uhvati Timothyja i Teresu za ručice i sjedne na kauč do Lilian. Gavin bi u normalnim okolnostima smatrao da majka misli kako Olivijina bliskost narušava njezin osobni prostor. Ipak, obje su žene bile previše zauzete titranjem oko Noe da bi se požalile na to. Melanie je zagrlila Gavina kad je odložila golem srebrni pladanj brane na radnu plohu. - A joj. Ja te još uvijek volim.


- Hvala ti, Mel - odgovorio je Gavin dok se pridruživao bučnoj grupici djetetom opčinjenih članova obitelji na kauču. Gavina je svladala znatiželja, pa je skinuo poklopac s pladnja. Opazio je majčine lazanje. Nema sumnje da će zezati Emily zbog ovoga. - Mamine lazanje. - Chad je brižno omirisao nadvijajući se nad pladanj. Napravila mi ih je na trećem spoju i tad sam se zaljubio u nju. Gavin se zahihotao. - Zezaš me? - Pa, mogu ti reći da mi je to bila točka na i. - Chad se ponosno nasmiješio. - Idem sad biti pravi djed s mojom ljubiteljicom lazanja. Gavin se široko osmjehnuo prateći pogledom kako mu otac kreće prema kauču. Gavin je prekrižio ruke, naslonio se u kuhinji uživajući u tom kako svi sline nad Noom. Upijao je svu tu toplinu koja mu je kolala tijelom. Otac mu je bio u pravu. Samo je obitelj bitna. - Gdje ti je druga polovica? - upitao ga je Colton dovlačeći stolice s Trevorom. - I kako se osjeća? - Tušira se - odgovorio je Gavin. Čini mi se da je dobro. - Što ti se čini u svezi toga da ja danas odem s tobom? - Trevor se podrugljivo nasmiješio sklanjajući naočale s lica. Zurio je u Gavina i obrisao ih rukavom košulje. - Bit ću ti nešto poput tjelohranitelja ako se desi neko sranje. Gavin je uzdignuo obrvu i čitava mu je situacija bila komična. - Nemoj se precijeniti, brate. Ideš samo zato što je Emily inzistirala na tom. Ne trebaš mi tamo. Ako ništa drugo, onda barem Dillon ima sreće što ideš sa mnom. Gavin se prošetao do hladnjaka i izvukao bocu vode. Otpio je gutljaj i odmahnuo glavom. - Ako se on ne bude ponašao kako treba, onda me ni ti ni itko drugi neće zaustaviti da dovršim ono što sam započeo prije nekoliko mjeseci. - Čovac, budi oprezan - upozorio ga je Colton okrećući glavu prema Noi. - Neka ti on bude na pameti ako seronja nešto krivo uradi. Dillon nije vrijedan odlaska u zatvor. Gavin je pogledao Nou. Coltonova je izjava nesumnjivo bila na mjestu. Gavin je počeo razmišljati o Emilynoj želji da preko odvjetnika pošalju pismo u kojem će obavijestiti Dillona da nije Noin otac i to mu se učinilo


kao dobra ideja. Isprva je pomislio obaviti jednostavan telefonski poziv. Nazvao je ipak Dillona, ali tad mu je samo lagao o sljedećem Emilynu doktorskom pregledu. Ali nešto duboko u Gavinu željelo je i trebalo vidjeti Dillonov izraz lica kad sazna novosti. U njem je vrištala osveta za sve ono loše što im je Dillon priuštio. Bilo je vrijeme vraćanja duga i Gavin mu je to jebeno poželio naplatiti. Krenuo je prema kupaonici vidjeti je li Emily spremna. Kad je ušao unutra, opazio ju je kako suši kosu. Dugo je zurio u nju, skoro žaleći zbog toga što neće ispoštovati njezine želje, ali to je trajalo tek sekundu. U Gavinovim su se mislima pojavile slike pakla koji je ona prošla s Dillonom i to ga je lišilo svakog djelića krivnje zbog toga što će učiniti sve po svom. Gavin je duboko udahnuo, ušao u kupaonicu i prišao Emily iza leđa. Položio joj je ruke oko struka zureći u njezin prelijep odraz, a potom joj oslonio bradu na rame. - Spremam se otići - šapnuo je Gavin mrzeći izraz u njezinim očima. Emily ga je pogledala u zrcalu, njezine su ga neiskazane riječi kidale, ali on se nije mogao zaustaviti sve i da je htio. - Sve će biti u redu, Emily. Ovo moram napraviti. Za sebe. Kao muškarca. Moram. Emily se nije namjeravala dalje svađati oko ovoga. Proteklih nekoliko dana nastojala ga je uvjeriti da će susret uživo s Dillonom i prenošenje vijesti na taj način samo pogoršati već ionako suludu situaciju. Emily je znala da mora podržati Gavinovu odluku, iako nikad u cijelosti nije razumjela njegov način razmišljanja. Kimnula je i sklopila oči kad joj je Gavin uronio licem u vrat. Ništa nije rekla i samo ga je pratila kad je izlazio iz kupaonice. Emily je sad samo trebala uvjeriti samu sebe da će ovo što mu je dopustila dobro proći.

- Zašto se osjećam kao da je ovo zatišje pred buru? Gavin je skrenuo pogled sa svijetlećih crvenih brojeva u liftu na Trevora. - Zašto to govoriš? Trevor je slegnuo ramenima. - Nekako si mi previše miran. To me na neki način jebeno izluđuje. Nikad te nisam vidio takvog.


- Ne mogu biti opušten? - upitao je Gavin uzdižući obrvu. - Zar je to novo pravilo? - Ne ovako opušten, stari. - Trevor je brzo prošao rukom kroz kosu. Samo se pogledaj. Gavin se podrugljivo smješkao s rukama u džepovima i ležerno oslonjen na zid. Zabavljala ga je Trevorova nervoza. - Misliš da ću ga ozlijediti? - Da, mislim da ćeš nešto napraviti s njim. - Svakako - zahihotao se Gavin. - Odigrat ću s njim igru po imenu “Dillone, odjebi. Ja sam otac”. Vrata lifta otvorila su se prije no što je Trevor stigao žmirnuti. Gavin je išetao s postojanim podrugljivim osmijehom na licu gledajući kaotičnu scenu šetkanja brokera. Gavin nije samo zanemario poglede Dillonovih suradnika već i njegovu tajnicu. Gavinu je po drugi put u dvije minute bilo zabavno kad je ona širom otvorila usta. - Gavine! - zacičala je ustajući hitro sa stolice. Nabadala je jedva sa svojim visokim štiklama i sva se uspuhala kad ga je sustigla. - Ne možeš ući unutra. Gavin joj je položio ruku na rame, a širok osmijeh razblažio mu je izraz lica. - Bok, Kimberly. Kako si? - Dobro sam, Gavine - uzdahnula je kao da ga preklinje. - Molim te, nemoj mi ovo činiti. Rečeno mi je da pozovem policiju samo ako se pojaviš na ovom mjestu. Sad je došao Trevorov red da joj položi ruku na rame. - Bok, Kimberly. Kako si? Zakolutala je očima. - Bok, Trevore. Dobro sam. - Nećeš zvati policiju zbog Gavina. - Ponovno je zakolutala očima, a Trevor se osmjehnuo. - Znaš kako znam da to neće napraviti? Položila je ruke na kukove. - A kako to znaš da neću zvati policiju zbog Gavina, Trevore? - Zato što me neki dan nazvala jedna ptičica iz ovog ureda i dala mi do znanja da Dillon... ne provodi samo dobro vrijeme u krevetu s tobom već i s Priscillom Harry iz Sheller Investmentsa na sedamnaestom katu. Kažu mi isto tako da mu se ne sviđa baš kostim Male sirene koji nosiš zbog njega onoliko koliko ti misliš da mu se sviđa. - Trevor je ležerno slegnuo


ramenima dok su se Kimberlyne zjenice sužavale i oči rasplamsale poput žarkog ugljena. - Varam li se ako kažem da ćeš sad vjerojatno htjeti da Gavin uđe u Dillonov ured? Kimberly je trznula glavom prema Gavinu i obratila mu se ljutitim glasom. - Imaš pet minuta. - Ni minute više - Gavin je odgovorio mirno osjetivši sažaljenje prema djevojci. Tad je svrnuo svoje plave oči na Trevora. - Zašto ti ne bi ostao praviti društvo Kimberly dok ja ne obavim posao? Izgleda mi kao da joj je potrebna utjeha. Trevor je kimnuo, a Gavin se okrenuo krećući ravno prema Dillonovu uredu. Nije se ni osvrnuo da vidi gdje se šupak smjestio, samo je dohvatio kvaku i otvorio vrata. Samo je jednu stvar učinio isto kao i prošlog puta. Da. Pobrinuo se za to da zaključa vrata. Neka druga jebena igra započne. Dillon je skočio na noge iskolačenih očiju. Gavin se glasno nasmijao zbog šoka i nervoze na njegovu licu. - Vau-vau. - Gavin je podignuo ruke pretvarajući se da se predaje. Vidim da sam te uhvatio malo nespremnog. - Odjebi, Blake. Ne možeš tek tako ovdje ući - istaknuo je Dillon dok mu je položaj tijela odavao da je spreman na tučnjavu. - Trebao si me nazvati zbog sljedećeg Emily na doktorskog pregleda. Takav je bio jebeni dogovor kad si mi ostavio poruku da se neće pojaviti na zadnjem pregledu. Gavinovi su se živci lagano napeli dok je išao prema Dillonu. - Jebote, smiri se. - Gavin je podignuo malu, plavu kovertu i bacio ju na Dillonov stol. Gavinu se na usnama sporo pojavljivao smiješak dok je zurio u Dillonovu ruku na telefonu. Nema sumnje da će podići slušalicu. - Nisam te došao ovdje fizički ozlijediti, Dillone - nastavio je Gavin nastojeći se suzdržati od hihotanja. - Danas ti nosim... dobre vijesti. Emily više neće morati na doktorske preglede. - Gavin je zastao, a osmijeh mu je postao još širi. - Mislim na preglede prije porođaja. Dillon je još uvijek izgledao kao da će svaki tren zavikati upomoć, a u pogledu mu se opažala znatiželja dok je uzimao i zatim poderao objavu o rođenju. Gavin nije bio siguran koliko je Dillonu trebalo vremena da pregleda razglednicu s medvjedićem na kojoj je stajao napisan Noin datum


rođenja na Dan nezavisnosti, ali on na neki način nije osjetio onakvu radost kakvoj se nadao dok je svjedočio ovomu. - Emily je rodila? - upitao je Dillon sa zbunjenim izrazom na licu. Jebote, ovo je bilo prije tjedan dana. Kako to da sam tek sad saznao? Dillon je zgužvao razglednicu i bacio ju u koš za smeće. Podrugljivo se osmjehnuo, prošao oko stola i prišao Gavinu. Kad je Dillon opet progovorio, tijela im nisu bila udaljena niti metar, a njegov je glas bio hladan poput snježnog zimskog jutra. - Sve pet. Samo mi reci gdje moram otići kako bih dokazao da sam otac malog. Gavin nije ništa rekao i nije imao pojma koliko je dugo zurio u Dillonove beživotne, tamne oči. Oči muškarca kojeg je nekad smatrao prijateljem, pajdašem. Oči muškarca koji je udario ženu koju je Gavin volio, obožavao i bez koje nije mogao živjeti. Drugu polovicu svoje duše. Gavin je tad shvatio da ne troši samo kisik već i dragocjeno vrijeme ovako udaljen od dvoje ljudi kojima se nikakvo sranje na svijetu ne smije dogoditi. Bitka je završena i Gavin je znao da ju je dobio na više načina te da Dillon nikad neće biti sretan da to iskusi. Gavin je spustio mač, više nije trebao vidjeti Dillonovu reakciju i osjećati se poput šupka zato što se udaljio od Emily i Noe, pa mu je samo pružio kovertu u kojoj su se nalazili rezultati testa očinstva. Zadnje što je Gavin vidio prije no što se okrenuo i izišao iz ureda bio je Dillonov zbunjen izraz lica. Zadnje što je Gavin čuo dok je zauvijek napuštao Dillonov život bio je zvuk otvaranja koverte.


21. PROŠLOST, SADAŠNJOST I ČUDESNA BUDUĆNOST

V

rijeme. Emily ga nikad više nije doživljavala na isti način otkako joj je majka umrla. To što bi život trebao značiti i kako može za sekundu nestati zauvijek je promijenio dan kad je gledala kako se majčin lijes od višnjevog drveta sporo spušta u blatnjavu i kišom natopljenu zemlju. Vrijeme je dobilo novo značenje za Emily kad joj je majka nestala i isparila poput kovitlaca pare. Emily se pitala gdje je nestalo proteklih sedam mjeseci dok je zatvarala za sobom vrata penthousea. Vrijeme je nekako iskliznulo, crna je rupa usisala sjećanja ostavljajući za sobom Noine prelijepe otiske prstiju. Noah joj je poput sjajne zvijezde na njezinu nebu tako predivno obilježio život na mnoštvo magičnih načina. Uputila mu je pogled pun ljubavi, a on je već sjedio kao velik dečko i pružao svoju sićušnu ručicu Gavinu. Noah je razmazao svoju slatku slinu po jednoj kocki koju je potom hitnuo Gavinu u glavu. Gavin se pretvarao da je tužan dok je gledao sina sjedeći na podu do njega i glasno se hihoćući. Nekoliko misli pojavilo se u Emilynoj glavi dok se cerekala. Prvo: Gavin je sretan što na glavi nosi kapu Yankeesa. Drugo: Gavin ima sreće što je kocka sa slovom na sebi izrađena od pamuka. Treće: Gavin je izgledao tako slatko okružen gomilom raznoraznih igračaka s jednog kraja dnevnog boravka do drugog, a na sebi je u ovo divno nedjeljno jutro imao samo kapu Yankeesa i donji dio pidžame. Da. Iako je vrijeme jurilo brže no što je Emily stigla trepnuti ili udahnuti, svaka je sekunda ipak bila veličanstvena. - Noah, pogledaj tko je došao kući - oglasio se Gavin podižući se s poda prema kauču. Široko se osmjehnuo prema Emily i namjestio šiltericu. - I donijela nam je darove. Hoćeš li nas nahraniti, mamice? Emily je odložila dvije papirnate vrećice pune namirnica na radnu plohu smijući se njemu i Noi. - Ovisi. - Izvukla je štrucu raženog kruha. - Je li rublje posloženo?


Gavin je uzdignuo obrvu. - Moj je brat bio u pravu. Ne mogu vjerovati koliko si me izdresirala. - To prihvaćam kao potvrdan odgovor. - Emily je položila ruke na kukove kad je ugurala salatu u hladnjak. - I ne laži. Tebi se sviđa dresura. Gavin se zahihotao grabeći novine s kraja stola. - Da, šefice. Iskreno, Noah je posložio čitavu hrpu. - Rastvorio je novine prateći zaigranim i vedrim očima sportsku rubriku. - Ali ja i on glasali smo kao pravi muškarci. Složili smo se da nam je dosta slaganja rublja. Želimo natrag kućnu pomoćnicu. - Gavin se osmjehnuo pokazujući jamicu na obrazu i pogledao Nou. - Je li tako, stari? Noah je kimnuo dok je jednom rukom držao glazbenu zvečku u obliku klauna, a drugu istovremeno gurao u usta. - To je moj dečko - nasmijao se Gavin gledajući Emily. Vidiš? Nadglasana si, lutko. Pobjeda je naša. Zovem Leslie i ponovno ju zapošljavam na puno radno vrijeme. Stvar je zaključena. Emily je širom otvorila usta i zahihotala se. - Ovo je očito urota. Kao da nije dovoljno što si mi sina napirlitao dresom Yankeesa. A sad ga još okrećeš protiv mene? Zlo. Čisto zlo. Gavin se zacerekao i prebacio na poslovne vijesti. Opet se onako široko osmjehnuo kao prvog puta kad joj je slina došla na usta koliko ju je to opčinilo. - Hej. Znaš to već neko vrijeme - podsjetio ju je i namignuo joj. - I ti voliš svaki moj zao centimetar. Emily je odmahnula glavom nastavljajući vaditi namirnice. Svaki djelić tijela slagao joj se s ovom tvrdnjom. Ona će bez sumnje zauvijek voljeti svaki njegov zao ili dobar centimetar. - Emily - dozvao ju je Gavin odvlačeći joj pozornost s nekog kulinarskog časopisa. Pogled joj je zapeo na receptu za pečenu kokoš. Odlučila se, za razliku od prijašnja dva puta, da će večera za nju i Gavina ovog puta proći bez trovanja hranom. - Što to Noah drži u rukama? Emily je zažmirila nastojeći dobaciti pogledom do kraja prostorije. - Ne znam. Kocku? - Možeš li mu ju uzeti? - Gavin je pogledao preko novina. - Drži ju u ustima.


Emilyne su se obrve skupile. - Gavine, rastu mu zubi. Žvakao bi i moju papuču da mu ju dam. - Znam - odgovorio je Gavin nakon što se nakašljao. - Ali ja ne želim da žvače tu kocku. - Podrugljivo se nasmiješio i vidjelo mu se po pogledu da mu je sve ovo zabavno. - Niti tvoju cipelu, kad smo već kod toga. Možeš li mu ju oduzeti? Možda je... prljava. Emily je trznula glavom, opustila ramena i zakolutala očima. - Prvo: ti si manijak po pitanju čistoće. Drugo: bolje da žvače moje cipele nego tvoje. Treće: ti si mu bliže. Ti mu ju onda i oduzmi, munjo. - Munjo? - upitao ju je Gavin hihoćući se. Stao je na sekundu prilično impresioniran novim nadimkom. - Leđa me bole. Ti mu ju uzmi. - Da, munjo - uzdahnula je Emily sa smiješkom odlažući časopis na stol. Samo pokušavaš užicati još jednu masažu od mene. - Prošla je oko radne površine potpuno uvjerena u to da se njezin opsesivno-kompulzivan i masažersko prefrigan dečko sasvim pogubio. Bez cipela je stupila na podlogu na kojoj se Noah igrao. Nije žvakao kocku, iako je i ovaj predmet bio četvrtast. Ne. Ni blizu. Emily je pogledala Gavina koji se smiješio te potom crnu baršunastu kutijicu u koju je Noah pažljivo pregrizao svojim novostečenim zubima. Gavin je ustao s kauča prije no što je Emily stigla trepnuti ili doći do itekako potrebnog daha, a potom se spustio na podlogu prekriživši noge. Podignuo je Nou u krilo, okrenuo mu šiltericu Yankeesa, uzeo mu kutijicu iz ruke davši mu knjižicu te pogledao Emilyne zelene i nepomične oči. - Dođi i sjedni s nama - rekao je Gavin nježno. - Imamo ovdje nešto za tebe. Emily je progutala pljuvačku osjetivši iznenada kako joj je grlo suho. Drščući se polako spustila na podlogu, te sjela prekriženih nogu ispred Gavina. Koljena su im se dodirivala, ona je zurila u njegov lijen i širok osmijeh, a srce joj je počelo divlje lupati kad se on nagnuo da ju poljubi. Ljubio ju je sve dok Noah nije zagunđao zbog toga što su ga stisnuli u sendvič. Emily se odmaknula, nervozno zahihotala te prošla rukom kroz Noinu valovitu kosu. - On je samo ljubomoran - šapnuo je Gavin poljubivši Nou u tjeme. Ponovno je pogledao Emily i sad je bio Gavinov red da proguta pljuvačku. Po drugi put u životu spremao se zaprositi ženu. Ipak, ovo je bio prvi put da


nije osjećao ni tračak neodlučnosti u sebi. Gavin je znao da je ovo žena koja je stvorena za njega. Drhtavom je rukom obujmio Emilyno lice dok mu je srce lupalo. - Volim te, Emily. Ti ćeš mi uvijek biti najbolja prijateljica. Ti ćeš uvijek biti moja... Molly. - Gavin je iskolačio oči zureći u nju, približio se i utisnuo joj nježan poljubac na ustreptale usne. - Ti si majka mog djeteta. Ti i Noah pružili ste boju mom praznom platnu i unijeli svjetlo u moj mračan život. Palcem je otro vrelu suzu s Emilyna obraza i duboko udahnuo. - Naslikajmo zajedno ovu sliku i osvijetlimo nebo, slatkice. Oboje vas volim više od ičega. - Podignuo je obrvu, a seksi i podrugljiv smiješak naglasio mu je lijepo oblikovane crte lica. - Sjećaš se? Ti nadmašuješ i bombonijere za Valentinovo. - Emily je zašmrcala i zahihotala se. Gavin se također nasmiješio, ali mu se lice brzo uozbiljilo, a glas mu je postao nježan šapat. - Vjerujem da smo ja i ti stvoreni za vječnost. Mi definiramo vječnost. Ovo će ti možda zvučati otrcano, ali osjećam se kao da si me već povela tamo. Osjećam leptiriće zbog tebe, Emily Cooper. Nikad prije to nisam osjetio i toga se ne želim nikad odreći. Nikad. Jednom sam te upitao da se preseliš kod mene i ti si pristala. Sad... pitam te hoćeš li prihvatiti vožnju do samog kraja. Prošeći sa mnom ostatak puta sve dok ne ostarimo, zasjednemo u stolice i gledamo kako nam se slatkišima natrpani unuci igraju po dvorištu. Vidio sam ovaj svijet milijun puta, ali nijednom s tobom uz sebe. Želim, ne, trebam te kao svoju ženu. Trebam se svako jutro probuditi znajući da si ti gospođa Emily Michelle Blake. - Zastao je i Emily je vidjela kako su mu se oči zacaklile. Molim te. Učini ovaj završni korak sa mnom. - Otvorio je kutiju s obje strane. Po sredini klasičnog Harry Winston potpisa stajao je okrugao, veličanstven dijamantni prsten s još manjim dijamantima koji su ga okruživali pri dnu. Emily je osjetila kako joj kisik isparava iz pluća. Sledila se od ozbiljnosti njegovih riječi, ali srce joj je, prepuno raznih osjećaja, uzbuđeno poletjelo. Gavinova izjava odjekivala joj je u ušima, a ljubavne note odzvanjale njezinim tijelom. - Volim te - protisnuta je dok su ju oči pekle od suza radosnica. Položila je ruku na Gavinov zatiljak i približila mu nasmiješene usne ustima. - I, da, idem svaki korak s tobom do kraja, Gavine.


- Stvarno? - upitao ju je hihoćući se u stanci između poljubaca. Noah se ponovno nezadovoljno oglasio nastojeći se izmigoljiti iz Gavinova zagrljaja lupkajući frustrirano svojim bucmastim nogicama. - Bit ćeš moja žena? - Da. Bit ću tvoja žena - zaplakala je Emily podižući Nou u krilo. Smirio se kad mu je dala bočicu, a tijelo mu se odmah opustilo. Emily je osjetila mlitavost u svim udovima kad ju je Gavin primio za ruku i stavio joj zaručnički prsten na prst. Bilo joj je toplo u duši zbog svega što je taj prsten predstavljao. - Hvala ti - šapnula je zureći u Gavinove oči. - Nema uopće riječi kojima bih mogla opisati što mi svaki dan predstavljaš. - I nije ih imala. Pronašao ju je slomljenu i iscrpljenu. Izliječio joj je srce i dušu svojom prisutnošću. I tijekom svega toga pokazao joj je što je to istinska ljubav. On je bio san. Mogla se samo moliti za to da se nikad ne probudi iz ovog blaženstva. Njegova blaženstva. Gavin joj je utiskivao još opojnije poljupce dok joj je rukom milovao gole grudi. Vrijeme je bitno, ali sad će ono biti puno onoga što je Emily uvijek zamišljala, svega čemu se nadala. - Već si mi rekla onu riječ koju sam trebao čuti - rekao je Gavin nježno. Ponovno ju je poljubio splećući joj prste u kosu. - Sad moraš ustati i spremiti se. Čeka te dar na krevetu. - Spremiti se? - upitala je. Položila je Nou na podlogu. Sa smiješkom je zurila jedan tren u njega te upijala njegovo sićušno, iscrpljeno tijelo. - Gdje idemo? Gavin je ustao i poveo Emily sa sobom, a potom se protegnuo. Njegovo je čvrsto i mišićavo tijelo odmah privuklo Emilynu pozornost. Ugrizla se za usnicu prelazeći pogledom po njegovoj zlatnoj koži te je osjetila potrebu pratiti trag veličanstvenog zmaja koji se spuštao ispod Gavinove pidžame. Sve je ispalo dobro. Svaki će dio nje čitavog života moći uživati u prekrasnom umjetničkom djelu na savršenom tijelu njezina zaručnika. - Vodim te na proslavu - prislonio joj se uz uho draškajući joj ušnu resu jezikom. Emily se naježila po čitavoj koži. Posljednji, veličanstveni put poljubio ju je nježno i pažljivo. Gavin se odmaknuo, a nju je zaboljelo čitavo tijelo zbog njegove odsutnosti. - Olivia će doći pričuvati Nou za petnaest minuta. Večeras ću razmaziti svoju damu. - Gavin nije skidao pogled s nje i trznuo je glavom prema spavaćoj sobi. - Hajde. Vidimo se uskoro, buduća gospođo Blake.


Gavin je uvijek znao pronaći slatke riječi, ali baš su mu ove kliznule s jezika poput čokolade. Emily je kimnula bez daha i uputila se hodnikom, a u glavi je osjećala vrtoglavicu zbog radosti, uzbuđenja i ljubavi. Kad je ušla u njihove odaje, Emily je opazila veliku pravokutnu kutiju s crvenom mašnom na krevetu. Emily se pitala što joj je sad priredio ovaj pametnjaković i ljubav njezina života. Pala joj je na pamet grozna, ružičasta majica Yankeesa, ali budući da je rekao kako slave, onda je vjerojatno preskočio tu ideju. S druge strane, ne bi ni to isključila kad je on u pitanju. Volio je obilježavati stvari na svoj način. Pala je na krevet i uzela kutiju s velikom znatiželjom. Podignula je poklopac kad je razvezala mašnu. Nasmijala se kad je opazila da je svaki dar omotan srebrnim, plavim i bijelim Yankees maramicama. Odmahnula je glavom u nadi da neće morati provesti večer u gradu odjevena u dres njegova omiljenog kluba. Strgnula je papir brzinom munje dok su ju prsti svrbjeli da sazna što se krije ispod njega. Uzdahnula je od olakšanja kad je sva sretna opazila da njezin muškarac nije ciljao na to. Ne. Umjesto toga, odabrao joj je sjajnu svilenu haljinu s elegantnim naborima iznad i ispod poprsja. Emily je ustala pripijajući predivnu večernju haljinu na prsa te zureći u svoj odraz na velikom ogledalu. Bila je točno iznad koljena s prekrasnim dijamantnim ukrasom oko struka, a bez sumnje će istaknuti njezine novostečene majčinske obline. Gavin je povrh svega izabrao i najnovije crne cipele Manolo Blahnik. Emily je osjetila vrtoglavicu, okrenula se da se spremi za izlazak te opazila Gavina koji se ležerno oslonio na vrata. - Jesi li me čitavo vrijeme promatrao? - upitala ga je Emily osjetivši navalu crvenila u obraze. - Jesam i uživao sam u svakoj minuti. - Prekrižio je ruke i lijeno joj se osmjehnuo. - Jesam li dobro postupio? Emily je prešla preko sobe uživajući u pogledu na njegovo lijepo lice. Splela mu je prste u mekoj, tamnoj kosi i približila ga za poljubac. - Pa zar ti ikad krivo postupiš? - Mmm... - podrugljivo se nasmiješio prelazeći joj usnama preko čeljusti. - Kad si to već spomenula, mislim da svaki put dobro reagiram. Emily se zahihotala dodirujući mu nosom gola prsa. - Kako si samopouzdan.


- Jesam. - Onda, gospodine samopouzdani, gdje nam je dijete? - Spava u svom krevetiću. A sad me poljubi što sam tako dobar tata. Emily je bez oklijevanja uradila ono što joj je rekao. Nije mu stigla uživati u usnama onim intenzitetom koji joj je tijelo nalagalo zato što se oglasilo zvono na vratima. - Olivia - izustila je Emily nastojeći se dotjerati dok se odmicala. - Savršeno nesavršen odabir trenutka - uzdahnuo je Gavin odlazeći prema hodniku. - Ti se spremi, a ja ću otvoriti vrata. Čim se malo... smirim. - Gavinu je još uvijek stajao napola dignut i pokušao je misliti o bilo čem samo da ne misli na Emilyne sočne usne. Pa ipak, ništa nije upalilo. Dok je otvarao vrata, nadao se da Olivia neće opaziti njegovu energičnu i entuzijastičnu reakciju na Emilyn dodir. - Juhu! - skoro je vrisnula Olivia dok je ulazila u penthouse. - Gdje mi je kumče? Gavin je prošao rukom kroz kosu, nasmiješio se i zatvorio vrata. - Zaspao je. - Ma daj, tako rano. - Olivia se namrštila i odbacila torbicu na stolić u predvorju. Nastavila se duriti dok je marširala prema dnevnom boravku i sjela na kauč otpuhujući. - On spava svaki put kad ja dođem. Gavin je odmahnuo glavom s mješavinom zbunjenosti i razdraganosti na licu. - Liv, bebe su ti najbolje u tom. One ti spavaju. - Ona je na to zakolutala očima dramatično kao Sarah Bernhardt. Gavin je sjeo na meku, kožnu fotelju. - Zar te ne zanima je li Emily prihvatila moju prosidbu? Iznenađen sam što nisi prvo postavila to pitanje. Olivia je ponovno zakolutala očima. - Pff. Ne postavljam pitanja na koja već znam odgovor. Nema šanse da ne bi pristala na to, a ako bi to učinila kojim slučajem, onda bih ju prebila, pobjegla s tobom i zakonski usvojila ovu divnu bebu za koju mi se čini da stalno spava. Zar ga vas dvoje drogirate nečim? Gavin je širom otvorio usta, iako nije bio siguran zašto. Stvari koje Olivia govori šokirale bi i masovnog ubojicu prije smrtne kazne u plinskoj komori.


Olivia je ustala, dodirnula se po obrazu, a na izrazu lica ogledala joj se duboka zamišljenost. - Kad smo već kod drogiranih i uspavanih beba, idem ga sad probuditi. Teti Liv treba malo Noine ljubavi. Gavin je slegnuo ramenima. - Sama odluči. Ali upozoravam te sad da ćeš mu postati najgori neprijatelj budeš li se zajebavala s njegovim snom, bez obzira na to koliko mu se sviđaš. - Riskirat ću - dometnula je Olivia žureći prema Noinoj sobi. Nije prošlo dugo i Gavin je čuo kako Noah jeca zajedno s Olivijom koja ga nastoji primiriti. Gavin se zahihotao i odlučio da je ovo savršen trenutak da se spremi za večeras. Da, Olivia je dobila

Puls ono što je tražila, a Gavin je bio prilično siguran da joj je Noah spremio pošten i solidan udarac.

- Onda, gdje me to točno vodiš? - Emily je promatrala okoliš dok je Gavin usporavao kraj parkirališta Taconic. Iako se u zraku osjećala hladnoća ožujka i stabla su tek trebala procvjetati, grad koji se pretvarao u jednu posebnu prirodnu slamaricu nikad nije prestao oduševljavati Emily. Obzor im je Manhattana davno nestao iz vidika, a grubost je zamijenio pravi mir. Goleme stijene uz cestu predstavljale su veličanstvenu razliku naspram betonske džungle u kojoj su živjeli. Na neki je način ovaj dio New Yorka podsjećao Emily na Colorado. Bio je različit na mnoge načine, ali ipak je zadržavao onu toplinu koja je uvijek svojstvena domu. - To je iznenađenje - odgovorio je Gavin uključujući desni žmigavac. Pogledao je u retrovizor prije no što je skrenuo s ceste. Parkirao je vozilo, široko se osmjehnuo, sagnuo se te utisnuo nježan poljubac na Emilyne usne. - I to iznenađenje zbog kojeg ćeš morati staviti povez preko očiju. - Ništa više nije rekao, otvorio je vrata i izišao iz automobila. Emily je duboko u trbuhu osjetila znatiželju dok je promatrala kako se njegovo vitko i skladno tijelo elegantno giba oko automobila. Bože, izgledao je čudesno u crnom Armanijevu odijelu krojenom po mjeri te uštirkanoj bijeloj košulji koja je virila ispod njega kao i s ležernom, seksi, svježe raskuštranom frizurom. Otvorio joj je vrata i izvukao rečeni povez iz stražnjeg džepa hlača. Primio ju je za ruku i pomogao joj da iziđe, a u osmijehu mu se opažalo nešto vragolasto. Zagrlio ju je snažnim rukama


štiteći ju od hladnoće dok je iz zvučnika odjekivala akustična verzija pjesme Boyce Avenue's “Find me”. Gavin je na tren zurio u njezine oči njišući se u ritmu glazbe. - Već viđeno - rekla je Emily snenim glasom. Sjetila se kad su zadnji put ovako plesali uz meksičku cestu. - Pravi si igrač, gospodine Blake. - Gavin joj se lijeno osmjehnuo, a Emily je uzdignula obrvu osjetivši kako joj znatiželja raste iz sekunde u sekundu. - Što to smjeraš? Nije stigla ni trepnuti, a Gavin joj je već stavio crn svilen povez preko očiju. Usnama joj je dodirivao uho. Emily je tiho uzdahnula dok joj je Gavin nježno prelazio prstima preko čeljusti. Govorio je tiho i ona je osjetila kako joj se vrelina širi kožom. - Odigrat ćemo jednu igricu. I ne, ne radi se o dvadeset pitanja, lutko. - Ne? - izustila je Emily. Polako se gubio zvuk automobila u prolazu kao i Boyce Avenue's “Find me” dok su Gavinovi prsti nastavljali kliziti po njezinu vratu. - Ne - odgovorio je. - Ova će igra stimulirati svaki od tvojih pet osjeta na način dosad nepoznat ljudima. Vid... - Približio ju je k sebi i ona je osjetila kako mu uzbuđenje postaje sve tvrđe uz njezin trbuh. - Pokazat ću ti stvari koje nikad prije nisi vidjela. - Blago joj je pomaknuo kaput od sive vune s ramena, a potom joj počeo prelaziti usnama preko ključne kosti. Emily je zadrhtala osjetivši kako joj se sva koža naježila. Nakostriješila joj se svaka dlaka. Prošao je jedan tren i on je usne ponovno približio njezinu uhu počevši nježno grickati ušnu resu. Kružio je toplim jezikom oko dijamantnih naušnica koje joj je kupio za Valentinovo i Emily se mogla zakleti da će se rastopiti na ovom šljunku uz cestu. - Sluh... - Uvukao joj je prste u kosu, a njezino je tijelo vrištalo od želje za olakšanjem. - Uživaš li kad osjetiš moj dah na uhu? - Emily je progutala pljuvačku i kimnula. Zaboravila je na riječi dok je tonula i padala u njegov zagrljaj. - Okus... - Oh, sad ju je stvarno napaljivao dok je polako, tako bolno sporo prelazio jezikom po njezinoj donjoj usnici. - Ja sam ovisnik o tvom okusu, Emily. Uvijek sam to bio i uvijek ću biti. Ali želim da ti na isti taj način budeš ovisna o meni. - Je li on pošandrcao? Već ju je pretvorio u manijaka za sve njegove okuse, a ona je


ipak imala osjećaj da će tek sad postati prava ovisnica koja će jedva čekati sljedeći šut. - Miris... - Prolazio joj je nosom uz kosu, niz vrat, a potom natrag prema rumenom obrazu. Odmah je osjetila potrebu u svojim vlažnim gaćicama kad ga je čula kako udiše njezin miris. - Mmm, način na koji svaki komadić tvog slatkog tijela miriše naveo bi me lako i na ubojstvo kad ono više ne bi pripadalo meni. Ono je... moje. - Emily je otpuhnula, a dominacija koja mu se čula u glasu razbudila je u njoj neke živčane završetke za koje nije ni znala da postoje. - I zadnji, ali podjednako važan, dodir... - Emily je čula kako je ustuknuo. Tijelo joj se osjetilo lišenim njegove topline. Trebalo je više. Željelo je više. Žudjelo je za višim. Što on to radi? Pa sigurno bi ju sad trebao dirati. - To, gospođice Cooper - nastavio je - ne bi trebalo biti teško dokučiti. Dodirivat ćemo, mirisati, okusiti, čuti i vidjeti sve što možemo ponuditi jedno drugome na načine koje nikad prije nismo iskušali. Emily je ostala bez daha na ove riječi, ništa nije vidjela pod ovim povezom, a osjećala se kao luđakinja spremna za napad. Na svu sreću, Gavin joj se opet približio i spasio se od sramotnog prizora kidanja poveza i smrtno opasnog seksualnog napada. Iako je bila prilično sigurna da ne bi imao ništa protiv toga. Osjetila je kako im se prsti prepleću dok ju je nježno približavao leđima prema automobilu i smještao na sjedalo. Kad je čula zvuk zatvaranja vrata, svi su joj se živci napeli od iščekivanja. Svi napeti osjeti postali su još budniji dok je slušala zvuk njegovih stopa po šljunku. Kad je ušao u automobil, zvuk njegova tihog disanja doveo joj je srce do bržeg lupanja. Upalio je motor, stavio pojas preko nje i stegnuo ga. Jedva da joj je dodirivao kožu utiskujući kružiće oko njezina novog zaručničkog prstena. Oh, da, zadirkivao ju je i to je radio veoma dobro. Lagan prelazak rukom preko vrata, jedva osjetan dodir na bedru, blago milovanje kose svako malo učinili su ostatak ove tihe vožnje veoma mučnim. Emily je bila toliko seksualno naelektrizirana kad je čula da je automobil napokon stao, da je već bila sigurna u to da će poludjeti. Parkirao je automobil na kružni prilaz dvoetažne mediteranske kuće koju je izgradio samo za njih osjećajući se potpunim zbog svake stvari koju mu je Emily i ne znajući podarila tijekom proteklih nekoliko mjeseci. Osmijeh pun poštovanja i divljenja pojavio mu se na usnama dok je


promatrao kako se Emilyna prsa dižu i spuštaju dok plitko diše. Prizor nje koja ovako stoji do njega nesvjesna onoga što će joj upravo pokazati potpuno ga je opio. Njegova igrica još nije gotova. Ne. Uživat će u ovom trenu što duže može. Pritisnuo je dugme i ukrašena se željezna ograda zatvorila. Gavin je izišao iz automobila, a osmijeh mu je postajao sve širi dok je otvarao suvozačeva vrata i pomagao svojoj budućoj mladenki s povezom da ustane. - Gdje smo mi to? - Osjetila je njegove ruke na struku i na usnama joj je zatitrao osmijeh. - Sad se već pomalo plašim. Gavin ju je držao na prsima dok ju je vodio preko raznobojnog, pješčanog prilaza. Srce mu je sve brže tuklo dok su se približavali ulaznim vratima. Sad zakorači - šapnuo je. Emily je učinila ono što joj je rekao. - Još jednom. - Ponovno ga je poslušala. - I sad, pogodi što? - Još jedan korak? - upitala ga je hihoćući se. - Pogodila si - odgovorio je. Došli su do trijema i Leslie, Gavinova kućepaziteljica koju je opet zaposlio na puno radno vrijeme, tiho ih je pozdravila kad je otvorila ulazna vrata. Gavin je kimnuo i usnama se zahvalio gledajući ju kako odlazi prema automobilu. Ušli su u mramorno predvorje, Gavin je zatvorio i zaključao vrata, skinuo Emily kaput s ramena i nježno joj poljubio usne. - Stoj ovdje. Ne želim da ti se nešto dogodi. Emily je prekrižila ruke i trznula glavom. - Sad mi ne možeš vidjeti oči, ali znaj da kolutam njima, pametnjakoviću. - Kladim se u to - nasmijao se Gavin. Otišao je do stuba u obliku kaskade te objesio svoj sako i njezin kaput na ručno vješto izrađenu ogradu od višnjevog drveta. - Dođi - pozvao ju je široko se osmjehujući. - Moj će te glas voditi. - Ti se šališ? - Emily je čula kako joj riječi odjekuju u ovom prostoru. Sad ću skinuti ovaj proklet povez. - Zvuk Gavinovih brzih i odlučnih koraka začuo se prije no što je to stigla napraviti praćen dodirom njegove ruke na križima. - Ne - rekao je Gavin vodeći ju u prostran i otvoren dnevni boravak. Sve što je zatražio od Leslie već ih je čekalo spremno. - Povez ostaje. Odigrat


ćemo još jednu igru. Nakon toga, samo ako ja budem smatrao da je to prikladno, skidam povez. - Gavinu se svidjelo kako je Emily lagano i seksi napućila svoje usne. Gavin je kleknuo ispred nje i pomilovao ju po listovima. - Pridrži se za moja ramena. Emily je bila sretna kad mu je napipala kosu s obzirom na to da ništa nije mogla vidjeti i da joj je tijelo bilo sasvim nadraženo od njegovih dodira. Uronila mu je prstima u svilenkaste čuperke i na usnama joj se pojavio osmijeh. - Ne trebaju mi ramena, ovo će biti dovoljno. Mogu li te počupati? - Na isti način kao kad me preklinješ da te ja počupam kad sam iza tebe? - Mmm-hmm - zamumljala je Emily kad je on to napravio. Povlačila ga je za kosu osjećajući njegove poljupce na trbuhu. Osjetila je kako joj drhtaj automatski prolazi kroz kralježnicu. Gavin joj je skinuo štikle gladeći joj bedra. Emilyno se tijelo počelo tresti, poželjela je da preskoči ovu igricu i odmah se baci na posao, ali on je odlučio pričekati. Idući korak bit će najveće iznenađenje. Gavin je ustao, primio Emily za ruke i poveo ju prema golemom, kremasto obojenom Alpaca sagu koji je okruživao čitav dnevni boravak. - Gdje smo mi to? - šapnula je Emily osjetivši mekan materijal pod stopalima. - I što mi to radiš? Gavin joj je još uvijek držao ruke oko struka, sjeo je na sag i polako smjestio Emily u krilo. Položio joj je noge oko struka i definitivno se borio sa samokontrolom dok je promatrao crne trake njezinih zamamnih haltera koje su se mogle vidjeti ispod haljine. Emily je tiho uzdahnula dok joj je Gavin lijeno prelazio prstima preko struka približavajući ju k sebi. - Malo ćemo prošetati stazom sjećanja. - Gavin ju je nježno poljubio usisavajući joj donju usnu kroz zube. - A kad završimo, naći ćemo se u vlastitoj budućnosti. - Gavin je uzeo platnenu torbu u kojoj su se nalazile neke stvari iz njihove prošlosti. Prva stvar bila je školjka koju je donio iz Meksika. Približio ju je na njezino uho nastojeći joj potaknuti osjetilo sluha. - Čuješ li to? - Da - izustila je Emily slušajući zvuke udaljenog oceana. - Je li to školjka? - Jest. Na što te podsjeća? - upitao ju je dodirujući usnama njezine.


Emily je pokušala disati dok joj je on drugom rukom milovao leđa. Podsjeća me na Hamptons. - Blizu si - šapnuo je Gavin sklanjajući školjku. - Ona predstavlja vrijeme koje smo proveli u Meksiku. Vrijeme koje je loše započelo, ali veoma dobro završilo. Slažeš se? Emily se nasmiješila, uspomene na to istovremeno gorko i slatko vrijeme preplavile su joj srce. Prignula se nastojeći mu pronaći usne, došla je blizu mete i poljubila ga u nos. - Da. - Položila mu je ruke na ramena. - Hvala ti za tu uspomenu. - Hvala tebi što si me došla tražiti - odgovorio je nježno. Ponovno je uvukao ruku u torbu. Izvukao je ljusku kikirikija smatrajući da će joj biti teže dokučiti o kakvoj se uspomeni ovdje radi. Stavio ju je pod njezin nos nastojeći joj razbuditi osjetilo njuha. - Pomiriši. Emily je nanjušila aromu kikirikija. - Maslac od kikirikija? - upitala je dok joj se čelo boralo. - Hmm, sjećam se da smo se voljeli igrati šlagom, ali ne sjećam se maslaca od kikirikija, Blake. Jesi li me to zamijenio s nekom drugom ženom? Gavin se podrugljivo nasmiješio polažući joj slobodnu ruku na vrat. Približio se licem na nekoliko centimetara od njezina. - Nikad. Ali blizu si, gospođice Cooper, odnosno, buduća gospođo Blake. S tvog sam tijela spreman pojesti sve što postoji. Imaš dopuštenje da na sebe gledaš kao na moj osobni kikiriki maslac i žele. Emily se nasmiješila. - Otkud to? - Kvragu, ženo. - Gavin se nasmijao. - Možda ti ovo pomogne. - Ubacio joj je ljusku u kosu. Emily se odmaknula. - Ma jesi li mi to ubacio nešto u kosu? - Jesam. I što ćeš napraviti? - Gavin je poželio da Emily može vidjeti njegov širok i podrugljiv osmijeh i ležerno je položio ruke iza sebe na sag. Moja igra. Moja pravila. Prihvati to. - Ti si pukao - istaknula je Emily hihoćući se. Kad je pronašla mjesto gdje se ljuska smjestila, Emily ju je iščupala iz kose i hitnula ju onako naslijepo tamo gdje je smatrala da mu se nalazi lice. Prozviždala je preko Gavinove glave i sletjela na kamenu ploču kamina. - Bejzbol - vedro je rekla Emily. Zgrabila ga je za ramena i ponovno ga primaknula prsima. - Iako je ta igra


bila sranje zato što su tvoji Yankeesi pobijedili moje Ptičice, to je ipak sjećanje koje nikad neću zaboraviti. - Ubili su ih u pojam - podsjetio ju je Gavin izvlačeći još jednu uspomenu iz torbe. Emily je uzdahnula i odmahnula glavom. Gavin je sa smiješkom smatrao da će joj ova uspomena potaknuti osjetilo dodira i bio je prilično siguran da će znati o čem se radi iste sekunde kad ovo dodirne. Primio ju je za ruku, ispustio joj pivski čep na dlan i promatrao kako joj se lice odmah razvedrava. - Ovo mi je omiljena - šapnula je Emily poljubivši čep. Primaknuta se da ga poljubi gdje god joj usne pronađu mjesta. Nasmiješila se kad ga je poljubila točno iznad čeljusti. - Pivski čepovi zauvijek? - Uvijek - odgovorio je Gavin primičući usne prema njoj. Poljubio ju je nježno uživajući u činjenici da mu je djevojka jednu ovako sitnu gestu doživjela velikom. -Mogu li sad skinuti povez? - Emily ga je skoro počela preklinjati. - Budi strpljiva, malena - odgovorio je Gavin izvlačeći zadnje dvije uspomene iz torbe. Okus će biti idući osjet koji će joj potaknuti. Gavin se pitao sjeća li se ona razgovora s kojim je sve započelo. - Otvori usta šapnuo je Gavin gledajući mirno kako ona razdvaja veličanstvene, pune usnice. Kad je skinuo poklopac s malog pakovanja vrhnja i otvorio vrećicu šećera, oba slatka sadržaja istresao joj je na ružičast jezik. Gavin nije stigao ni udahnuti, a Emily mu je već nekako pronašla usta. Usne su im se očajnički stapale u ovom poljupcu s okusom vrhnja i šećera. Jezici su im plesali poput jednoga. - Znam što je ovo - zaprela je Emily. - Znaš li? - Poljubio ju je strastvenije dok ih je osovljavao na noge. Podignuo ju je na ruke kao što mladoženja diže mladenku, a zatim nastavio s ukusnim napadom na njezine usne. - Da, gospodine s vrhnjem i šećerom. A sad zahtijevam da mi se skine ovaj povez. - Glas joj je bio hrapav i sav prožet potrebom, željom i žudnjom kao rezultat slatkog mučenja koje joj je priuštio. Gavin je učinio kako mu je rekla i polako joj skinuo povez. Gledao ju je kako trepće prelijepim zelenim očima, a iznenađenje joj je odmah priuštilo zadovoljno naježenu kožu. Veličanstven uzdah odjekivao mu je u ušima. Dobrodošli u našu budućnost.


Stopala su joj visjela preko Gavinovih podlaktica i ona se nije mogla odlučiti na koju bi stranu pogledala. Drven i sjajno ispoliran pod širio se prostranim dnevnim boravkom. Bio je toliko velik da je Gavinov penthouse naspram ovoga izgledao poput sobička u studentskom domu. Opazila je mramorne stube koje su se razdvajale pri zavoju stubišta na sredini predvorja. Strop je bio urešen izvanredno izvedenom štukaturom, a kroz goleme prozore vidio se bazen u stražnjem dvorištu. Lukovima nadsvođeni prolazi mogli su se vidjeti u svakom smjeru. Gavin ju je poveo u kuhinju punu bezbrojnih komada kremastoga granita. Unutar vitkih polica od trešnjevog drveta stajali su posloženi kućanski uređaji od nehrđajućeg čelika kakvih se ne bi posramio ni vrhunski šef kuhinje. Sjaj ovog doma, koji još čak nije bio ni u cijelosti namješten, širio se iz jedne u drugu prostoriju dok je Gavin nosio Emily kroz knjižnicu, sobu za bilijar te ured. Nje se to dojmilo i srce joj se nadimalo. Gavinova čuvena igra dvadeset pitanja koja je uvijek uključivala neke čudne detalje o bojama, teksturama ili dizajnu, činila je okosnicu uređenja njihova doma. Njihove budućnosti. Komadići njezinih odgovora bili su rasuti posvuda. - Volim te - šapnula mu je na usne. - Volim svaki tvoj prefrigan i premazan centimetar. - Poljubila ga je strastvenije i dublje želeći mu time pokazati koliko je zahvalna što ima njega i sve što joj je pružio. - Odvedi me natrag do dnevnog boravka kako bih mogla voditi ljubav sa svojim šmeksi zaručnikom. Gavin je zanemario njezine riječi s razbludnim osmijehom dok ju je nosio stubama. - Misliš da bih vodio ljubav s tobom na golom podu? Emily ga je ljubila u vrat, zamamna aroma njegove kolonjske vode mošusnog mirisa draškala joj je nosnice i nju u ovom trenu uopće nije bilo briga gdje će se to odvijati. Trebala ga je. - Pa seksali smo se u kabini za presvlačenje kod Neimana Marcusa. - Približila mu je usta i gricnula ga za usnu. - Seksali smo se na plaži u Hamptonsu. - Prelazila mu je rukama preko širokih ramena i počela mu otkopčavati košulju. - Čak smo se seksali i u onom malom zahodu u mojoj školi. A tebe sad odjednom zabrinjava goli pod? Otkad si to tako izbirljiv po pitanju udisanja mene? Vragolast je sjaj zatitrao u Gavinovim očima dok se sjećao svih ovih susreta koje je Emily nabrojala. Bila je u pravu, ali danas je neka druga


priča. Planirao ju je udisati na jedan drukčiji način. Ignorirao je njezine riječi i nastavio ju nositi do onog što će tek postati njihova bračna soba. Emily je ostala bez daha dok je gledala elegantan krevet s baldahinom. Velik bračni krevet boje mahagonija pokriven običnim bijelim zaslonom pružao je ovoj sobi, kao jedini komad namještaja, nešto eterično i romantično. Gavin ju je nježno položio na krevet okrenutu na prsa. Razmaknuo joj je valovitu kosu s vrata, prislonio joj se uz uho i polako joj počeo otkopčavati haljinu. - Udahnut ću svaki centimetar tvog tijela na ovom krevetu - šaputao joj je skidajući joj naramenicu. - Slažete li se s tim, gospođice Cooper? Emily nije mogla ni misliti, ni disati, niti se pomicati dok joj je haljina padala na hladan drveni pod ostavljajući ju skoro golu sa samo crnim korzetom i halterima na tijelu. - Da - izustila je osjetivši kako joj Gavin miluje prsa. Za nekoliko sekundi skinuo joj je korzet oslobađajući joj grudi iz okova. Svileno donje rublje pridružilo se odbačenoj haljini. Gavinov dodir bio je neopisivo sladak dok joj je milovao grudi dlanovima i nježno ih mijesio. Prelazio je svojim pohlepnim usnama gore-dolje preko njezina vrata, a ona mu se glavom oslonila na snažno rame. Tih jecaj oteo joj se s usana. Prišao joj je s leđa, a ona mu je počela otkopčavati pojas dok su joj prsti grozničavo petljali po toj koži. Bože dragi, nije ga mogla otkopčati onako brzo kako je htjela. Gavin je jednom rukom vodio ljubav s njezinim grudima, a drugu joj uvukao u gaćice i počeo joj nježno milovati klitoris sporim, kružnim pokretima. Emily je bila toliko puna žudnje da se morala za nešto uhvatiti, pa mu je prestala otkopčavati remen. Položila mu je ruke na vrat, splela mu prste u kosu, a tiho je stenjanje odjekivalo oskudno namještenom sobom dok ju je Gavin prstom sporo jebao do iznemoglosti. - Isuse, kako si uvijek vlažna kraj mene - rekao je Gavin glasom punim erotske slatkoće. Sisao joj je vrat, uvlačio joj prste i nježno ju grickao. Moja si, Emily. Zastenjala je, a vrelina u pičkici rasla joj je sa svakim novim dodirom. Zauvijek - izustila je osjetivši vrelo zadovoljstvo po čitavom tijelu. Tijelo joj se topilo, žudjela je za tim da ga osjeti u sebi. Više nije mogla čekati i okrenula se licem prema njemu. Zurio je netremice vatrenim i sjajnim plavim očima u nju, a osjećaji su mu se kovitlali iza sirove, strastvene i divlje energije dok mu je ona


otkopčavala košulju i skidala hlače. Skinula je sve s njega i on joj se približio ustima, svojim prelijepim, skladnim, toplim i mekim usnama. Sad kad su se stopili ovako, on ju je ponovno gurnuo na krevet. Emily se skoro zapalila od vrućine koja mu je isijavala iz kože. Gavin je jednim sporim, mučnim pokretom kleknuo ispred Emily skidajući joj gaćice, haltere i spuštajući joj čarape do gležnjeva. - Lezi - rekao joj je s takvim izrazom lica koji je obećavao nešto vruće i sirovo. Emily je zurila u njega i kliznula preko golemog kreveta. Hladne plahte od egipatskog pamuka još su joj više potaknule osjetila. Glavu je položila na pernate jastuke, a tijelo joj se treslo od očekivanja dok joj se Gavin uvlačio između drhtavih nogu. Nadvio se nad nju poput sokola koji vreba svoj plijen i na tren nije skidao pogled s nje prije no što ju je iznova poljubio. Vrelo je pritisnuo usne na njezine i kušao ih bez žurbe. Poljubac im je postajao sve strastveniji, Emily mu je splela prste u kosi i tiho uzdahnula kad je osjetila kako mu je krupan glavić polako ušao u nju. Tek ju je rastvorio. Ponovno je zastenjala kad se odmaknuo i pustio ju da drhti od iščekivanja. Primaknuo joj je usne na jednu sisu i prikovao ju za mjesto pogledom. Gavin je režao i prelazio vrelim jezikom oko njezine krute bradavice. Emily je pokušala doći do daha, ali nije mogla, kao da je sav kisik isisan iz sobe. Bila je pijana od užitka i potrebe dok je Gavin sporo i lijeno nastavljao kružiti jezikom oko njezine nateknute sise i prstima istovremeno nemirno milovao drugu. - Znaš li ti koliko ti je tijelo prekrasno? - upitao ju je glasom punim osjećaja i sa žudnjom u očima dok joj je podmetao ruku pod leđa. Odmahnula je glavom zureći u njega. - Ovo prelijepo tijelo rodilo je našeg sina. Zauvijek ču ga slaviti. Častit ču ga kao pravi dar. Dar koji si mi poklonila. Riječi su mu bile toliko moćne i snažne da je Emily osjetila drhtavicu u svakom udu. Obliznula se bez daha i gledala kako se spušta poljupcima prema rebrima dok mu se oblikovani i mišićavi bicepsi pokreću u ritmu. Prešao joj je polako jezikom po sredini trbuha, a potom i preko krutog ožiljka koji joj je ostao nakon carskog reza. Gavin je pogledao Emily i u očima mu se ogledao tračak bojažljivosti dok je lizao veličanstven pečat koji je predstavljao Noin život. Prešao je prstima preko uzdignutog, ružičastog mesa.


- Hvala ti za ovaj trajan ožiljak - šapnuo je obujmivši joj guzu. Podignuo ju je prema licu i nježno ljubio svaki centimetar njezina trbuha. - Hvala ti. Nije samo Emilyno tijelo drhtalo od njegova dodira već i srce. Preplavila ju je provala silnih osjećaja. Zračila je užitkom i božanstven elektricitet ovijao joj je svaki mišić, vlakno i stanicu kad je Gavin položio usne između njezinih nogu. Nježno joj je lizao jezikom natečen klitoris. Stalno se ježila po koži i od svakog pokreta jezikom osjećala divlji val ekstaze duboko u trbuhu. Sve se to skupljalo u njoj i ključalo poput lave. Uzdignula je kukove i približila vlažnu vrelinu njegovim proždrljivim usnama. Gavin joj je još jače stisnuo guzu ližući njezino mekano meso i uživajući u njegovoj slatkoći. Njezini su mu uzdisaji još jače potaknuli osjete, a sav se pogubio kad mu je drhtave noge stegnula čvrsto oko glave. Draškala ga je žudnja dok se Emilyno dugo i otegnuto stenjanje pretvaralo u jecaje. Emily ga je ščepala za kosu i jače ga privukla sebi, a Gavin je skoro poludio od toga. Bila je blizu. Tako jebeno blizu. Mogao je to osjetiti, okusiti. Gurnuo joj je dva prsta na vlažan ulaz osjetivši bolnu potrebu da se zabije u nju toliko da su mu jaja nabrekla. Gavin je sisao Emilyn natečen pupoljak brže i jače, osjećao se kao da će puknuti dok ga je njezino tijelo izazivalo u želji da se olakša. Listovi i bedra na njegovim leđima počeli su joj podrhtavati dok joj se pičkica stezala oko njegovih prstiju i uvlačila ih u sebe. - Svrši za mene, mala - hrapavo je rekao Gavin prelazeći joj palcem preko klitorisa. - Moram te svu okusiti. Daj mi to. Emilyn se trbuh opustio od svilene mekoće njegova glasa dok se topila od istovremene vrele hrapavosti. Samo se prepustila. Koža joj je gorjela i vlažila se od znoja. Bradavice su joj postale krute poput dragog kamenja. Spolovilo joj se divlje trzalo kad je osjetila orgazam koji joj se oborio na tijelo poput bijesnog vala. Prije no što se mogla smiriti, Gavin se podignuo i ugurao krupan glavić svog kurca u nju. Emily je zastenjala i raširila noge da ga primi čitavog. Gavin joj je spleo ruke u kosi ljubeći ju požudno i uzdišući dok ju je lizao sve jače i dublje. Emily je zastenjala kad mu je osjetila vlastiti pikantan okus na jeziku, a zatim ju je skoro doveo do drugog orgazma kad ju je onako krupan raširio. Tu je bol rado prihvatila uživajući u slatkoći za koju je znala da je se nikad neće zasititi. Neka joj je Bog na pomoći, znala je da bez njega nikad ne bi mogla biti potpuna. On je bio ključna sastavnica njezina bića. Njezino zaklonište od oluje.


Emily se sva izgubila u osjetima i zvukovima dok su im tijela postajala jedno, a potom je pogledala Gavina u oči dok je odmicao usne od njezinih. Pogledao ju je s pažnjom kakvu nikad prije nije vidjela, a u očima mu se ogledao jedan nov stupanj ljubavi. Još izraženiji stupanj strasti. Emily se osjećala kao da je pod njegovom opsadom i čarolijom, približila je usta njegovima, a poljubac im je bio slan od okusa njihova znoja. Emily se drhteći primila za njegova ramena, ostavljajući mu noktima na bicepsima crvene i žarke ogrebotine dok ga je čvršće stezala. Njegova veličanstvena koža bila je posvuda napeta te prošarana čvrstim mišićima. Izgledao je kao primordijalan, savršen muškarac. Gavin je polako kliznuo preko nje i Emily je osjetila kako im je tijela navlažila zajednička potreba koju su osjećali. Gavin joj je drhtavom rukom sklonio nestašan uvojak vlažne kose s čela. - Volim te, Emily - uzdahnuo je dok joj je kružio palcima po sljepoočnicama. - Ti si sav moj svijet. Moj život. Ovaj jebeni zrak koji udišem. Ne mogu vjerovati da ćeš biti moja zauvijek. Emily je osjetila kako mu je ruka skliznula s njezina lica, a on je dodirivao ustima njezine grudi i prelazio joj jezikom preko obje natečene, napete bradavice. Otkucaji su im se srca zajednički ubrzavali, a Emily je bila toliko opčinjena, hipnotizirana i svladana da su joj iz očiju kanule suze radosnice potaknute ljubavlju prema Gavinu. Prepustila se, zaronila i rastapala se sa svakim sporim lizanjem, vrelim dodirom i strastvenim poljupcem kojim joj je častio tijelo. Čista vatra gorjela je u njoj dok je Gavin sve snažnije prodirao i u vrelom je spolovilu osjećala rastuću potrebu za njim. Spojila je usne s njegovima, lizala ga, uzdizala kukove u ritmu s njim i osjetila kako je Gavin počeo drhtati dok mu se čitavo tijelo ukočilo. Mišići su mu se stegli, a napetost mu je rasla u tijelu. Osjetila je silnu ekstazu na koži dok su joj Gavinovi duboki, strastveni i grleni uzdasi odjekivali u ušima. Zarila mu je nokte u leđa i brzo uzdisala dok ju je plima orgazma preplavljivala bacajući ju ovog puta preko litice. - Nemoj stati - preklinjala ga je vrelim tijelom i ne skidajući pogled s njega. Pičkica joj se trzala stežući mu se oko kurca dok joj ga je on zabijao sve jače i brže. - Oh, moj Bože, Gavine, samo nastavi. Gavinu su se svi mišići napeli i nastojao je, dišući dublje, sa svakim novim zabijanjem u nju pokušati produljiti njezin užitak, ali bilo mu je izrazito teško dok je pasao oči na Emilynim bujnim grudima koje su se onako teško njihale. Odlučno je stegnuo čeljust gledajući kako Emily upada


u svoje blaženstvo. Zabijao joj ga je još dublje dok je ona doživljavala drugi, potom treći orgazam i dok naposljetku nije kriknula u konačnoj navali olakšanja. Glava joj je bila u kaosu, fizički je bila napaljena i sirova od glave do pete, pa ga je zgrabila za vlažnu kosu. Približila mu je prelijepa usta vlastitima. Gavin ju je ljubio strastveno i sporo, a potom je tiho i dugo uzdisao. Emily je osjetila svilenkast izbačaj njegova sjemena u sebi koje ju je neprestano ispunjavalo toplinom. Krutim se tijelom nadvio iznad nje splećući joj prste u kosi. Srca su im divlje lupala, dah im se stapao te duše ispreplitale, a Emily je to bio znak da njihova tijela znaju da su stvorena jedno za drugo. Gavin se sav potrošio i zaronio je licem u njezin vrat dišući i uranjajući u njihov zajednički, pomiješan miris. Prelazio joj je ustima preko obraza i prstima joj milovao kosu. - Moram te grliti i voditi ljubav s tobom čitavu noć. I, Bože, upravo je to i učinio. Svako malo pokazivao joj je koliko mu treba i time izbrisao Emilyna sjećanja na nemilosrdnu prošlost zatvarajući vrata onom što se nikad nije smjelo dogoditi. Dok ju je grlio te noći, njihova predivna budućnost bila je sadržana u širenju njegovih toplih i snažnih ruku. Ona je znala da će joj ovaj čudesan početak onoga što ih tek očekuje ostati zauvijek utisnut u srcu.


EPILOG MOLLY I GOSPODINA VISOKOG, TAMNOKOSOG, JEBEŽLJIVOG I ZGODNOG Jednu. Veličanstvenu. Godinu. Kasnije.

G

avin je okrenuo ključ u bravi i ušetao ravno usred ukusnog mirisa domaćeg jela. Impresioniralo ga je to koliko je Emily tijekom prošle godine napredovala u kulinarskim vještinama. Rekla je da će savladati kuhanje i bogme jest. Gavin nikad to ne bi rekao svojoj majci, ali smatrao je da naspram Emilynih lazanja njezine imaju okus onih zaleđenih iz supermarketa. Gavin je ušao u kuhinju, a da ga Emily nije opazila i promatrao ju s divljenjem kako sklanja pečenje iz pećnice.

Gavin je odložio aktovku na stol promatrajući joj crne štikle i skladne noge ispod suknje koja je završavala nekoliko centimetara iznad koljena te graciozan oblik njezine čeljusti. Ona je bila Gavinov anđeo. Anđeo koji šeta, diše, zauvijek začuđuje i zapanjuje te osvaja. Emily je gurnula termometar za meso u vrelo pečenje. Očito se malo opekla jer je Gavin čuo njezin uzdah. Moguće je da kulinarske vještine njegova anđela nisu još bile onako razvijene kakvima ih je on smatrao, ali to nije bilo važno. Ona ga je još uvijek obarala s nogu. Prišao joj je s leđa i omotao joj ruke oko struka zaranjajući joj licem u vrat. Emily je poskočila, a Gavin se zahihotao. - Jesam li te prestrašio? šapnuo je prelazeći joj usnama preko vrata. - I je li te pečenje napalo? Ako jest, ubij ga. - Da, prestrašio si me - odgovorila je Emily okrećući se licem prema njemu. S osmijehom mu je polako gurnula kažiprst u usta. Nježno ga je sisao i njegov je jezik odmah ublažio opekotinu. - I da, napalo me. Ali ja bih radije da ti ništa danas ne ubiješ. - Izvukla mu je prst iz usta i zavodnički uzdignula obrvu. Gavin ju je pritisnuo leđima uz radnu plohu i gladnim plavim očima netremice promatrao njezine punašne usne. Razvezao joj je pregaču sa struka i odbacio ju na pod. - Gdje je Noah?


Emily mu je položila ruke oko vrata. - Tvoji ga roditelji čuvaju večeras, tako da ću te lijepo zabaviti za ovaj rođendan, stari moj. Gavin se lijeno osmjehnuo, sagnuo glavu i približio usta njezinima. Emily je zastenjala, a Gavin ju je zgrabio za bedro i zakačio joj nogu za struk. Stari moj? - upitao ju je između poljubaca. - Trideset mi je godina. I ne zaboravimo sve one poene koje sam skupio - poljubio ju je strastvenije silovit... zna ugoditi - gricnuo ju je za vrat - dovesti te do tolikog užitka da ne znaš gdje ti je glava... zgodan kao sam vrag - polizao joj je ušnu resu Gavine, sad samo snažnije nastavi, oh, moj Bože, nemoj stati... znaš već kakve sam ti trenutke priuštio. - Mmm-hmm. Bilo je dosta takvih trenutaka - zaprela je Emily. Duboko u trbuhu osjetila je potrebu za seksom. Gavin ju je počeo strastvenije ljubiti i otkopčavati joj bluzu. Emily je sklopila oči dok joj je on prelazio usnama preko čeljusti, vrata, sve dok ih konačno nije smjestio na nabrekle grudi. Splela mu je prste u kosi. - Gavine, čekaj, prvo želim da otvoriš svoj poklon. Nije stao. Kvragu. Nije. Povukao joj je polako rub čipkastoga crnoga grudnjaka ispod bradavice. Gledao ju je s vragolastim osmijehom dok joj je prelazio jezikom preko krutog pupoljka. Emily je uzdahnula i ugrizla se za usnu. - Mislio sam da je očito kako ja već otvaram svoj poklon, gospođo Blake. - Podignuo ju je na hladnu granitnu ploču i povukao njezinu sitnu jabukoliku guzu do samog ruba te joj se uvukao između nogu. Ljubio ju je, uzdisao, a tijelo mu se trzalo od njezina zamamnog okusa. - Meni je danas rođendan, tako da sam ja glavni. Seks. I to mnogo seksa. Sad i ovdje. S mojom zgodnom ženom na ovoj ploči. Emily je trznula glavom ustranu kako bi mu pružila priliku da uživa u njezinu vratu, a potom je opet uzdahnula i omotala mu noge oko struka. Dok je disala ovako ubrzano, čula je kako su joj štikle pale na drveni pod. Gavin ju je počeo strastvenije ljubiti i njoj se sad bilo teško zaustaviti. Ali znala je kako će ga savladati. - A što kažeš na to da tvoja zgodna žena uklopi divlji seks s onim darom? Zvuči li to dobro? Gavin joj je uhvatio usnu zubima i dugo joj zurio u oči. Konačno ju je pustio i polako se odmaknuo sa širokim osmijehom. - Uključivanje divljeg seksa s darom koji si mi kupila? Mmm, ne mogu reći da mi sad s ovim nisi potaknula znatiželju. Trebaju li baterije za taj dar?


Emily je kimnula s pohotnim smiješkom. - Oh, da. Treba jedna velika baterija. - Gavin je znatiželjno uzdignuo obrvu, a osmijeh mu je postao još širi. Ona je skočila s ploče, primila ga za ruku i povela ga prema garaži. Sklopi oči - šapnula je. - Što to radiš? - ispipavao je Gavin dok mu je na usnama titrao vragolast i podrugljiv smiješak. Emily ga je brzo povukla za kravatu prema svojim ustima. Prelazila mu je jezikom preko neodoljivih usana, položila mu ruku oko struka i stisnula ga za guzu. Čvrsto. - Možda ti je rođendan, gospodine Blake, ali ja vodim ovu priredbu. Nema pitanja. Jesi razumio? Da, njegov opak anđeo znao je kako da mu postane tvrd poput kamena. Ja sam rob svih tvojih zahtjeva, slatkice. - Emily je sa smiješkom promatrala kako sklapa oči, ponosna na svoj autoritet. - Ali definitivno ću povući svoj alfa-špiljarski potez na tvojoj lijepoj maloj guzi tijekom naše sekskapade. Ona je ipak jako voljela onaj autoritet koji joj je sad oduzeo, pa je žurno krenula prema odbačenoj pregači. Podignula ju je, gurnula ruku u džep i izvukla onaj isti povez kojim ju je on dražio dok joj je pokazivao Noinu dječju sobu i kuću. Oh, da, sad će malo naplatiti Gavinu za to. Prišla mu je s leđa, omotala mu ga oko lica i pobrinula se da mu pokrije one opojne plave oči. Gavin se nasmijao zabacivši glavu unatrag. - Jako prefrigano. Sviđa mi se. Emily je ispreplela prste s njegovima dok ga je vodila prema garaži. Učila sam od najboljih. - Ne mogu reći da se ne slažem s takvom izjavom. - Gavin je prekrižio ruke dok mu je na licu izbio širok osmijeh. - Naučio sam te svaku nestašnu stvarčicu koju sad znaš. Emily je odmahnula glavom, pritisnula dugme za otvaranje garažnih vrata i nasmijala se ne samo Gavinovoj pretjerano samodopadnoj primjedbi već i vlastitom pažljivo odabranom poklonu. Emily je promatrala Gavinov nov dug i elegantan, srebrn poput sjajnog metka i omotan golemom Yankees mašnom... kombi. Nije se mogla natjerati na to da mu kupi tamnozeleni. Ne. A s obzirom na to da ovaj nije pripadao u kategoriju suludo skupih sportskih automobila koje je Gavin navikao voziti, trebat će malo vremena da se privikne na ovaj Chryslerov model. Ipak, budući da


je ovo jeftinije vozilo posjedovalo svoju jaku simboliku, Emily je bila prilično sigurna da će ova boja i model udovoljiti zahtjevima. - U redu. Jesi spreman? - Emily mu je položila ruke oko vrata udišući miris njegove kolonjske vode. Poljubila ga je u obraz i osjetila kako joj uzbuđenje kola venama. - Ovo je... nekoliko darova umotano u jedan. Htjela sam se samo pobrinuti da budeš spreman. Nisam htjela da tvoja stara guzica doživi srčani zbog mene. Gavin je odmahnuo glavom, a onaj osmijeh s jamicama na obrazima bio mu je zarazan kao i uvijek. - Pretvaraš se u pravog...

- Pametnjakovića poput tebe. - Emily mu je prešla rukom preko prsa i podignula se na prste. Usnama mu je dodirivala uho, sklopila je oči i stišala glas tako da je postao hrapav. - Imam nekoliko privlačnih, ukusnih i vragolastih stvari kojima te moram poučiti, gospodine Blake. - Polako mu je skinula povez s očiju. - Nastava počinje u pet. - Gricnula ga je za uho i odmaknula se. Gledala ga je kako otvara oči i žmirka dok su mu jamice na obrazima postajale dublje od sve šireg osmijeha. Emily je pljesnula rukama kad su se Gavinova usta širom otvorila. - Ma nisi valjda - rekao je hihoćući se. - Jesam, jesam. - Emily se začas našla na mjestu suvozača. Prije otvaranja vrata, posegnula je u ladicu i dohvatila ključeve. Hitnula ih je preko krova i zacerekala se kad ih je Gavin uhvatio. - Upadaj. Idemo malo provozati ovog zločestog dečka. E, da, i pogledaj svoje tablice. Izrađene su baš po tvom ukusu. Gavin je znatiželjno uzdignuo obrvu, odšetao do prednje strane vozila te ugledao tablice koje je za njega izradila njegova žena pametnjaković. Namigivao mu je grb Baltimore Oriolesa i on je opazio slova BRDLVR. Gavin se glasno nasmijao, bacio ključeve u zrak i odmah ih uhvatio prije no što se uvukao na vozačko sjedalo. - Dobra sam, zar ne? - upitala ga je Emily dok joj je ponosan osmijeh titrao na usnama. - Mislim, znaš da te ovo čekalo kad-tad, zar ne? Gavin je odmahnuo glavom i okrenuo ključ. - Da. Znao sam da me ovo čeka. - Motor se upalio, a on se nagnuo preko komandne ploče i uhvatio Emilyn pojas. Stavio ga je na mjesto i približio usne njezinu uhu. - Onda, kad započinje ovaj školski sat? Ja sam nadobudan učenik i itekako voljan naučiti neke nove trikove od učiteljice.


Emily se sva koža naježila dok je zurila u Gavinove oči. - Drago mi je da si nadobudan učenik - izustila je dok joj je tijelo lagano hvatao vrtlog zavodljivosti. Kvragu. Mogla se zakleti da će joj moći raditi ovakve stvari i kad zađu u starije godine. Bude li sav naboran, jedva pokretan i na aparatu za disanje, on ipak neće trebati Viagru, bar je ona bila u to uvjerena. Nikad. - Ali nisam još završila s darovima. Podrugljiv smiješak izbio mu je u kutu usana. - Znam. Sad pokušavam izmamiti od tebe te ostale darove. - Emilyna je krv divlje jurnula venama kad joj je položio ruku na zatiljak i spleo joj prste u kosi. Draškao joj je usne i glas mu je postao tih šapat. - Obavljam li dobro svoj posao? - Nije joj dao odgovoriti. - Uvukao joj je jezik u usta tražeći onaj sladak okus kojeg se nikad neće moći zasititi i koji će mu zauvijek pripadati. Emilyni su se udovi opustili, a puls joj se ubrzao dok se s uzdahom prepuštala poljupcu. Usne su im ostale spojene u putenom uživanju i ona je udisala sve ono što je bilo Gavinovo. Njegov dodir, okus i onu životnu iskru koja je stalno osvjetljavala njezin svijet. Njegova ju je prisutnost umirivala. Njegove su ju ruke štitile. Njegova ju je duša voljela. On ju je potpuno očistio i pružio joj nov životni početak za koji nikad nije mislila da će ga doživjeti. Uvijek joj je znao nježno dodirivati sve strune srca, ostaviti ju bez daha i baciti sve njezine brige u ništavilo gdje im je i mjesto. Začas ga je pronašla. U sekundi ga je mogla izgubiti. Ali sad i ovdje bio je njezin. Ostavila je za sobom sve ono što se nekad događalo i više nije imala vizualna sjećanja na kaotičnu prošlost koja ih je skoro slomila. Emily je polako odmaknula usne od njegovih, a potreba da ispuni njihovu sadašnjost jednom postojanom srećom rasla je u njoj iz sekunde u sekundu. - Volim te, Gavine - šapnula je dok je u mozak utiskivala svaku dragocjenu sekundu, minutu i sat koje su zajedno proveli. - Pružio si mi sve što sam mogla zamisliti, pa čak i više od toga. Nadam se da sam i ja tebi to omogućila. - Stala je i obujmila mu obraz dok joj je puls divlje ubrzavao. Drugi poklon čeka te na stražnjem sjedalu. Gavin je skrenuo pogled s Emily čije su oči iznenada zasuzile; promatrao je Noinu sjedalicu i pokraj nje još jednu za manje dijete. Razlika u veličini bila je znatna, pa ipak su pristajale jedna drugoj poput slagalice. Stariji brat i njegov mlađi braco ili seka, jedno do drugoga. Gavin je progutao pljuvačku osjetivši kako mu srce počinje lupati u prsima i skoro se rasprsnulo od mješavine straha, uzbuđenja, ljubavi i radosti. Sve su to bile slatke i


živopisne sastavnice svega onoga što predstavlja značenje riječi “otac”. Otac prvom, a sad i drugom djetetu. Gavinova je drhtava ruka odmah poletjela na Emilyn trbuh, a glas mu je skoro zapeo u grlu. - Trudna si? - riječi su mu jednostavno jurnule preko nasmiješenih usana. Emily se zahihotala dok su joj suze navirale iz očiju. - Nisam. Samo imam tu naviku da kupujem rezervne sjedalice, onako, za svaki slučaj. - Razvezala je pojas, prešla preko sjedala i smjestila se Gavinu u krilo. On se zahihotao dok joj je polagao ruke oko vrata i zasipao joj poljupcima usne, nos i obraze. - Da, trudna sam, Blake. Kombi nije tamnozelen, ali ćemo ga napuniti gomilom dječice. Gavin ju je pridržavao za zatiljak i priljubio se usnama na njezine dok je govorio: - Predivno. Djevojka po imenu Molly - ti ju možda znaš - samo je uletjela u moj život i otada vlada ovim mojim svijetom. Sudbina je napokon bila poštena u godini nakon doba koje je zauvijek promijenilo živote Emily i Gavina Blakea. Prestala je sa svojim opakim igricama i odlučila ih pustiti da uživaju... malo. Od prelijepih susreta na dugim meksičkim magistralama do mnogih oljuštenih slojeva života, mnoštva čepova i još jedne dječje sjedalice u kombiju, vrijeme je počelo polako otkucavati onako kako treba. Sudbina... čudna jedna stvarčica. SVRŠETAK


ZAHVALE Joe, Joseph, Matthew i Ava. Sve vas volim. Mama se vraća. Obećavam. Ne znate koliko ste mi nedostajali. Hvala vam što ste izdržali bez mene u blizini. Ništa neće vratiti vrijeme koje nismo proveli zajedno, to znam, ali kunem se da će nas sve one male uspomene koje smo stekli zajednički nadživjeti i kad ja kliznem u neki drugi svijet. Vau. Gdje započeti? To je već poslovično pitanje. Ova vožnja - mislim na pisanje Pulsa - bila je suludo drukčija od one kad sam pisala Sudar. Obje su bile veličanstvene i opake na svoj način. Obje čudesne i zastrašujuće. Obje... sasvim različite. Objavila sam Sudar misleći da ću prodati tek nekoliko knjiga, steći nekoliko čitatelja i proširiti glas o mom radu nekim ljudima koji bi mogli uživati u priči. Kako sam se samo prevarila. Preko noći sam se našla u samoj žiži zbivanja, a da na to nisam bila nimalo pripremljena. Bez obzira na to koliko sam možda sanjala o onom što sam iskusila, ništa, ponavljam ništa me nije moglo pripremiti za onu cestu kojom sam se uputila. Čekajte. Povlačim to. Ni na kakvu se cestu ja nisam uputila. Ja sam se po toj cesti prevrtala, klizala, nimalo graciozno spoticala i pala licem na nju. Dosta sam stvari naučila. Neke od tih stvari bilo je teško probaviti poput žileta koje nastojite progutati - ali, u svakom slučaju, osjetila sam se više no blagoslovljenom. Crvena se baršunasta zavjesa opet otvara ispred mene. Molim vas, naklonite se kad vas prozovem po imenu, a ja vam, više od svega, zahvaljujem na tom što niste bili oštri suci prema meni, što me niste mijenjali niti ismijavali svaki moj pokret dok ste me pratili na ovom putu. Cary Bruce, Brooke Hunter, Angie McKeon, Lisa Maurer, Stephanie Johnson i Teri Bland. To je uglavnom originalna postava koja je pomagala u svem što se tiče seksualnog s Angie kao izvrsnim pridruženim članom. Hvala vam što ste uvijek ostajali na zemlji. Brutalna iskrenost održala me tamo gdje sam i trebala biti dok sam pisala. Ne moram vam mnogo toga govoriti, moje dame, jer mi i ionako često pričamo, pa znate koliko vas obožavam. Zato ću vam se obratiti s nekoliko riječi koje ćete samo vi razumjeti. Cary: imaš svog majmuna. Sretna? Brooke: čitatelji će sad znati da je TVOJA ideja bila ubiti Gavina. Ja sam možda napisala te razorne riječi, ali ti si sve smislila. Pravi. Genij. Lisa: svijet su moji ljudi. Nikad neću


zaboraviti tu vožnju! Angie: moja zločesta kraljice zezancije! Stephanie: pelena! Ha! Odlična i gadljiva caka istovremeno. Teri: asistola i kraniotomija!!! Mogu ti se zahvaljivati koliko god hoću, ali nikad neće biti dovoljno. Melinda Atkinson-Medina: hvala ti što si bila uz mene, prijateljice. Nikad neću u životu doživjeti trenutak kad se neću moći osloniti na tebe. Lisa Kates - malo smo se razdvojile tijekom ovoga, ali nismo slomljene. Ashley Hartigan Tkachyk, Joanne Arcarese Schwehm, Becca Manuel, Laura Babcock Dunaway, Kim Rinaldi i Jennifer Pikul Gass. Moja druga postava. Hvala vam što ste prihvatile onu obavijest prije no što je počeo urednički rad na Pulsu. Zadivila me vaša spremnost da odmah uskočite. Tina Reber: hvala ti za itekako potrebna duga čavrljanja. Učvrstila si me na toliko mnogo načina i svaki tvoj savjet ostao mi je u glavi. Mojoj dizajnerici omota Regini Wamba iz Mai I Design & Photography: ti si predivna. Mnogi nezavisni autori u ovom poslu rekli su mi da je pravi užitak raditi s tobom i mogu reći da se nisu šalili. Svaka knjiga koju napišem imat će tvoj pečat. Mojoj formaterki Angeli McLaurin iz Fictional Formatsa: još ti jednom zahvaljujem. Zapanjio me tvoj prekrasan dizajn i mala iznenađenja koja si sačuvala za Puls. Radujem se mnogim predstojećim godinama suradnje. Mojoj urednici Cassie Cox: hvala ti što si me znala isprašiti po turu. Ne, stvarno. Ozbiljna sam. Hvala ti. Isprva si me uplašila, ali si ispravila moja “sranja” kad je to bilo potrebno. Munjenim, opaljenim i izopačenim ženama iz TFC-a: Madeline Sheehan, Emmy Montes, Claribel Contreras, Syreeta Jennings, Trevlyn Tuitt, Karina Halle i Cindy Brown. Vi ste me, moje dame, gledale i u dobru i u zlu. Svjedočile ste tomu koliko sam puta poželjela okačiti kopačke o klin, ali vaše su me riječi gurale naprijed. U svakom slučaju, vi ste me slušale. Pružile ste mi uho da se požalim, rame za plakanje i pozornicu na kojoj mogu iskazati svoje strahove. Naše strahove. Prema vama osjećam samo ljubav. A sad moji blogovi: True Story Book Blog, Angie's Dreamy Reads, Shh Mom's Reading, Fiction and Fashion, Vilma's Book Blog, Book Boyfriend Reviews, Flirty and Dirty, Books Babes and Cheap Cabernet, Sinfully Sexy, The Little Black Book Blog, Whirlwind Books, Swoon Worthy Books,


Three Chicks and Their Books, Bridger Book Bitches, Romantic Book Affairs, Becca the Bibliophile, The Rock Stars of Romance, Mommy's Reads and Treats, The Boyfriend Bookmark, First Class Books, Book Crush, I Love Indie Books, Sugar and Spice, Menage a Book Blog, Up all Night Book Blog, Morning After a Good Blog, Kindlehooked, TheSubClubBooks, Smitten, A Book Whore's Obsessions, The Book List Reviews i Smut Book Club. Hvala vam svima na sudjelovanju. Vaši blogovi, među toliko njih koliko ih ima, shvatili to ljudi ili ne, predstavljaju pravu žilu kucavicu naše čitateljske zajednice. Krvotok koji prenosi knjige čitateljima. Spomenula sam to već u zahvalama Sudara i ponovit ću. Svaki me taj blog zadivljuje. Jednostavno me... zadivljuje. Bez obzira na to koliko životi blogera mogu postati kaotični, oni ipak odvoje vrijeme za svoje čitatelje kako bi promovirali knjige njima dragih autora. Autora kojima vjeruju. Autora o kojima ništa nisu čuli. Neki od vas riskiraju s nepoznatim autorima i to dosta govori. Vaši osvrti, bih oni dobri ili loši po autora, strastveni su. Treba dosta hrabrosti za nuđenje svojih osvrta svijetu i ja vam se, dame moje, divim što to radite svakoga dana. Blogovi su u nekoj cjelini ipak zanemareni. Znajte samo da većina autora zna koliko vremena i posvećenosti zahtijeva vođenje jednog bloga. Hvala vam, svima nabrojanima - i onima koji nisu - što ste pronijeli glas o Sudaru i Puhu. Na kraju, ali nimalo po važnosti... moji čitatelji. Kvragu, pa vi ste zavoljeli moje likove! Molim??? Samo da to ponovim... molim? Šok ovdje nije ni zagrebao po površini. Nimalo. Gore sam spomenula gomilu predivnih dama i, samo da kažem, da me u danima kad bih poželjela prekinuti s ovim i povući se, nisu zaustavile samo one već i vi. Primala sam na tisuće mailova. Tisuće komentara na društvenim mrežama i postova doveli su me do onog što mi je bilo najpotrebnije: poriva da nastavim s pisanjem. Hrabrosti da nastavim ovu veličanstvenu, strašnu, poniznu i blagoslovljenu vožnju koja me čekala u životu. Hvala vam što ste zavoljeli moje likove na isti način kao i ja. Hvala vam što ste vjerovali u mene kao književnicu. Hvala vam što ste ispričale majkama, sestrama, tetkama, rođacima, nećakinjama i prijateljicama o Sudaru. Iako sam vas sve šokirala na kraju Sudara, hvala vam što ste navijale za mene dok sam pisala Puls. Ne šalim se kad kažem ovo, ali sve ste spominjale ženske razgovore koje ste zadivljeno vodile o mom radu, a ja vam samo kažem da nisam prestala zadivljeno misliti o vama. Nije šala. Nadam se da vam se svima svidjelo ovo što sam napravila. Nadam se da ću tako i nastaviti. Samo znajte da ću uvijek pružati sve od sebe.

Gail mchugh puls  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you