Issuu on Google+

FM 101,3 Prolog Do završetka smjene preostalo je šest minuta, i dotad je sve bilo rutinski. - Sparna je noć u brdovitom području. Hvala vam što ste provodili vrijeme sa mnom na 101,3. Bilo mi je ugodno u vašem društvu, kao i svake večeri u tjednu. Ovo je vaša domaćica u emisiji klasičnih ljubavnih pjesama, Pariš Gibson. - Večeras ću vas ostaviti s tri moje najdraže pjesme. Nadam se da ih slušate s nekim koga volite. Privinite se jedno uz drugo. Pritisnula je gumb na kontrolnoj ploči i isključila svoj mikrofon. Niz pjesama bez prekida će svirati do 1.59.30. Tijekom posljednjih trideset sekunda programa još će jednom zahvaliti svojim slušateljima, zaželjeti im laku noć i odjaviti se. Dok je svirala skladba Yesterday, zatvorila je oči okrećući glavu na napetim ramenima. U usporedbi s radnim danom od osam ili devet sati, četverosatna emisija na radiju možda se čini kao mačji kašalj. Nije bilo Sandra Broivn tako. Do trenutka odjavljivanja osjećala se posve iscrpljenom. Radila je sama, predstavljajući skladbe što ih je izabrala i namjestila prije emisije. Zahtjevi slušatelja iziskivali su promjene i prilagodbe, kao i pažljivo odbrojavanje do kraja emisije. Sama je primala i telefonske pozive slušatelja. Tehničke aspekte posla obavljala je mehanički, ali ne i svoj nastup. Nikad nije dopuštala da postane rutinski ili traljav. Pariš Gibson je marljivo radila, školovala svoj glas uz pomoć stručnjaka i sama, sve u cilju usavršavanja »zvuka« Pariš Gibson, po čemu je bila dobro poznata. Ni sama nije bila svjesna koliko se trudila zadržati tu modulaciju i ton glasa jer su je, nakon 240 minuta u eteru, mišići vrata i ramena pekli od umora. Bolovi u mišićima bili su dokaz njezine izvrsne izvedbe. Otprilike na sredini klasika Beatlesa, bljesnula je crvena lampica jedne od telefonskih linija, ukazujući na novi poziv. Došla je u iskušenje da ga ignorira, ali službeno je još preostalo gotovo šest minuta njezina programa, a svojim je slušateljima obećala da će primati pozive do dva ujutro. Bilo je prekasno da osobu koja zove pusti u eter, ali barem bi trebala prihvatiti poziv. Pritisnula je gumb koji je bljeskao. - Ovdje Pariš. - Zdravo, Pariš. Ovdje Valentino. Znala ga je po imenu. Povremeno je nazivao, a bilo je lako zapamtiti njegovo neobično ime. Njegov je glas također bio neobičan, jedva malo glasniji od šapta, vjerojatno radi učinka ili prikrivanja. Govorila je u mikrofon što je visio iznad kontrolne ploče, a služio je kao njezina telefonska slušalica ako FM 101,3 se nije rabio za emitiranje. Tako je imala slobodne ruke čak i dok je s nekim razgovarala. - Kako si večeras, Valentino? - Ne baš dobro. - Žao mi je da to čujem. - Da. Bit će ti žao. Beatlesi su ustupili mjesto Anne Murrav i njezinoj skladbi Broken Hearted Me. Pariš je pogledala monitor i automatski registrirala da je počela druga od posljednje tri skladbe. Nije bila sigurna da je dobro čula Valentina. - Kako molim? - Bit će ti žao - rekao je. Dramatičan je prizvuk bio tipičan za Valentina. Kad god je zvao, bio je ili veoma uzbuđen ili veoma potišten, rijetko kada na nekoj umjerenoj emocionalnoj razini. Nikad nije znala što može od njega očekivati i zato je bio zanimljiv sugovornik. No večeras je zvučio prijeteći, a to je bilo nešto novo. - Ne razumijem što želiš reći. - Učinio sam sve što si mi savjetovala, Pariš. - Ja sam ti savjetovala? Kada? - Svaki put kad sam zvao. Uvijek govoriš, ne samo meni nego svima koji zovu, da bismo trebali poštivati osobe koje volimo. - Tako je. Mislim... - Pa, poštivanje te nikamo neće odvesti, i više me nije briga što ti misliš. Pariš nije bila psihologinja ili školovana savjetnica, već samo voditeljica radioemisije. Osim toga, nije imala nikakvih drugih ovlasti. Unatoč tomu, ozbiljno je shvaćala svoju ulogu prijateljice noćnim slušateljima. Kad netko nije imao s kim razgovarati, ona je bila anonimno rame za plakanje. Njezini su je slušatelji 8 Sandra Broivn poznavali jedino po glasu, ali su joj vjerovali. Bila je njihova osoba od povjerenja, savjetnica i ispovjednica. S njom su dijelili svoje radosti, povjeravali joj svoje patnje i katkad razotkrivali duše. Pozivi koje je smatrala


zanimljivima za eter izazivali su suosjećanje drugih slušatelja, u nekim slučajevima čestitke, a katkad i žustre polemike. Često se događalo da netko nazove samo da se na nekome iskali. Ona je preuzimala ulogu odbojnika. Bila je poput ispušnog ventila za nekoga tko je bijesan na cijeli svijet. Rijetko se kada događalo da je baš ona meta bijesa onoga tko zove, ali ovo je očito bio jedan od tih slučajeva, a to ju je uznemirilo. Ako je Valentino na rubu emocionalnog sloma, ona ne može izliječiti ono što ga je dovde dovelo, ali možda će ga riječima uspjeti povući s ruba, a potom nagovoriti da potraži profesionalnu pomoć. - Razgovarajmo o tome, Valentino. Što te muči? - Poštujem djevojke. Kad imam neku vezu, stavljam djevojku na pijedestal i odnosim se prema njoj kao prema princezi. Ali to nikad nije dovoljno. Djevojke nikad nisu vjerne. Sve do jedne ševe se meni iza leđa. Kad me ostave, ja nazovem tebe, a ti kažeš da nisam ja za to kriv. - Valentino, ja... - Kažeš mi da nisam ništa loše učinio, da nisam kriv što me ona napustila. I znaš li što? Sasvim si u pravu. Nisam ja kriv, Pariš. Ti si kriva. Ovoga je puta to tvoja krivnja. Pariš je pogledala preko ramena, prema zvučno izoliranim vratima studija. Bila su zatvorena, naravno. Hodnik iza staklenih pregrada nikad se nije doimao tako mračnim, premda je zgrada uvijek bila mračna -~—_ I FM 101.3 9 Poželjela je da naiđe Stan. Čak bi se obradovala i Marvinu. Poželjela je da netko, bilo tko, čuje ovaj poziv i pomogne joj da ga shvati. Pomislila je da bi mogla prekinuti vezu. Nitko ne zna gdje ona živi, niti čak kako izgleda. Tako je izričito navedeno u njezinom ugovoru s radiopostajom: nigdje se neće osobno pojavljivati. Njezin se lik neće pojavljivati u promotivne svrhe, uključujući bilo kakve reklame u tisku, na televiziji i na oglasnim panoima. Pariš Gibson je ime i glas, ali ne lice. No savjest joj nije dopuštala da prekine vezu. Ako je primio k srcu nešto što je ona rekla u eteru i situacija je pošla po zlu, njegov je gnjev razumljiv. S druge strane, ako se neka racionalnija osoba nije slagala s nečim što je ona rekla, jednostavno se na to ne bi obazirala. Valentino joj je davao više moći i utjecaja nad svojim životom no što je ona zavrijedila ili željela. - Objasni kako je to moja krivnja, Valentino. - Rekla si joj neka prekine sa mnom. - Nikad nisam . . . - Čuo sam te! Nazvala te preksinoć. Slušao sam tvoju emisiju. Nije rekla kako se zove, ali prepoznao sam joj glas. Ispričala ti je našu priču. Tada je rekla da sam postao ljubomoran i posesivan. - Rekla si joj da bi trebala nešto poduzeti ako osjeća da je naša veza sputava. Drugim riječima, savjetovala si joj neka me nogira. - Zastao je, a potom dodao: -Natjerat ću te da požališ zbog takvog savjeta. Pariš je jedva uspijevala kontrolirati svoje uzbuđene misli. Tijekom svih godina rada u eteru nikad nije naišla ni na što slično ovomu. - Valentino, ostanimo mirni i popričajmo o tome, može? - Ja sam miran, Pariš. Veoma miran. I nemamo o 10 Sandra Broivn čemu pričati. Imam je gdje je nitko neće naći. Ne može mi pobjeći. Nakon te tvrdnje, prijetnja je postala zastrašujuća. Valjda ne misli doslovno ovo što je upravo rekao. No prije nego je dospjela glasno izgovoriti svoju misao, on je dodao: - Umrijet će za tri dana, Pariš. Ubit ću je, a ti ćeš na savjesti nositi njezinu smrt. Svirala je posljednja skladba iz najavljenog niza. Sat na kompjutorskom monitoru otkucavao je prema odjavljivanju. Na brzinu je pogledala Vox Pro kako bi bila sigurna da nije došlo do kakvog zastoja. Ali ne, sofisticirani je uređaj radio kako treba. Poziv se snimao. Ovlažila je usne i nervozno udahnula. - Valentino, ovo nije smiješno. - Ne bi ni trebalo biti. - Znam da zapravo ne kaniš... - Kanim učiniti točno ono što sam rekao. Zaslužio sam barem sedamdeset dva sata s njom, ne misliš li? Budući da sam bio tako dobar prema njoj? Nisu li tri dana njezina vremena i pažnje najmanje što zavređujem? - Valentino, molim te, slušaj... - Više te neću slušati. Samo sereš. Daješ glupe savjete. Odnosim se prema djevojci s poštovanjem, a ona ode i širi noge drugim muškarcima. A ti joj kažeš neka me nogira, kao da sam ja taj koji je uništio vezu, kao da sam ja varao. Što je pravo, pravo je. Jebat ću je dok ne počne krvariti, a tada ću je ubiti. Sedamdeset dva sata od ovog trenutka, Pariš. Želim ti ugodnu noć. FM 101,3 U


Dean Mallov oprezno je ustao s kreveta. U mraku je našao svoje rublje na podu i ponio ga sa sobom u kupaonicu. Što je tiše mogao, zatvorio je vrata za sobom i tek onda upalio svjetlo. Liz se ipak probudila. - Deane? Oslonio se rukama na rub umivaonika i zagledao se u svoj odraz u zrcalu. - Odmah ću doći. - Njegov je lik zurio natrag u njega, s očajem ili gnušanjem, nije mogao procijeniti. U najmanju ruku, s prijekorom. Nastavio je još nekoliko sekunda zuriti u sebe, a zatim je otvorio slavinu i zapljusnuo si lice hladnom vodom. Upotrijebio je zahod, navukao bokserice i otvorio vrata. Liz je upalila lampu na noćnom ormariću i malo se podigla, oslonivši se na lakat. Njezina je svijetla kosa bila razbarušena. Ispod jednog oka vidjela se mrlja od maškare. No nekako je uspijevala izgledati zamamno. - Hoćeš li se istuširati? Odmahnuo je glavom. - Ne sada. 12 Sandra Brown - Oprat ću ti leđa. - Hvala, ali... - Prednji dio? Dobacio joj je smiješak. - Drugi put. Njegove su hlače bile prebačene preko naslonjača. Kad je posegnuo za njima, Liz se spustila na jastuke. Odlaziš. - Premda bih volio ostati, Liz. - Već tjednima nisi ovdje proveo cijelu noć. - Ni meni se to ne sviđa ništa više nego tebi, ali zasad mora biti tako. - Nebesa, Deane. On ima šesnaest godina. - Tako je. Šesnaest. Da je mala beba, cijelo bih vrijeme znao gdje se nalazi. Znao bih što radi i s kim je. Ali Gavin ima šesnaest godina i vozačku dozvolu. Za roditelja, to je noćna mora koja traje dvadeset četiri sata. - Vjerojatno uopće neće biti kod kuće kad onamo stigneš. - Bolje mu je da bude - progunđao je dok je zavlačio košulju u hlače. - Sinoć je zakasnio, pa sam mu jutros zabranio izlazak. Mora ostati kod kuće. - Koliko dugo? - Dok ne popravi svoje ponašanje. - Što ako to ne učini? - Ostane kod kuće? - Popravi svoje ponašanje. To je bilo mnogo teže pitanje. Iziskivalo je složeniji odgovor, a za to večeras nije imao vremena. Navukao je cipele, a potom je sjeo na rub kreveta i primio je za ruku. - Nije pošteno da Gavinovo ponašanje upravlja tvojom budućnošću. - Našom budućnošću. - Našom budućnošću - tiho se ispravio. - Vraški je FM 101,3 13 nepravedno. Zbog njega smo na neodređeno vrijeme odgodili naše planove, a to je grozno. Poljubila mu je nadlanicu, promatrajući ga kroz trepavice. - Ne mogu te čak nagovoriti da provedeš noć sa mnom, a nadala sam se da ćemo se do Božića vjenčati. - To bi se moglo dogoditi. Situacija bi se mogla popraviti prije no što očekujemo. Nije dijelila njegov optimizam, a to je vidio po tome kako se namrštila. - Bila sam strpljiva, Deane. Nisam li? - Jesi. - U ove dvije godine otkako smo zajedno, mislim da sam bila više nego susretljiva. Preselila sam se ovamo bez ikakvih primjedbi. I premda bi imalo više smisla da živimo zajedno, pristala sam unajmiti ovaj stan. Imala je selektivno i netočno pamćenje. Nikad nije dolazilo u obzir da žive zajedno. Ne bi čak ni razmišljao o tome sve dok Gavin živi s njim. Niti je bilo kakvih razloga da se buni zbog preseljenja u Austin. On to nikad nije predložio. Zapravo, više bi volio da je ostala u Houstonu. Liz je sama odlučila preseliti se kad se on preselio. Kad mu je priredila to iznenađenje, morao je glumiti zadovoljstvo i prikrivati neku neodređenu razdraže-nost. Nametnula mu se kad mu je to najmanje trebalo. No radije nego da sad poteže golemi crv diskusije, priznao je da je bila izuzetno strpljiva s njim i njegovom trenutnom situacijom. - Itekako sam svjestan koliko se moja situacija promijenila otkako smo započeli našu vežu. Nisi očekivala da ćeš imati vezu sa samohranim roditeljem tinejdžera. Bila si strpljivija no što sam imao pravo očekivati. - Hvala ti - pomirljivo je rekla. - Ali moje tijelo ne 14


Sandra Broivn poznaje strpljivost, Deane. Sa svakim mjesecom koji prođe, imam jedno jaje manje u košari. Nasmiješio se na takvo podsjećanje na njezin biološki sat. - Svjestan sam žrtava što si ih podnijela za mene. I dalje ih podnosiš. - Spremna sam to i dalje činiti. - Pomilovala mu je obraz. - Zato, Deane Mallov, jer si ti vrijedan tih žrtava, što je najgore u cijeloj priči. Znao je da tako doista misli, ali njezina iskrenost ni na koji način nije popravila njegovo raspoloženje, već je samo povećala njegovu malodušnost. - Budi još malo strpljiva, Liz. Molim te? Gavin je nemoguć, ali postoje razlozi za njegovo loše ponašanje. Neka prođe još malo vremena. Nadam se da ćemo, uz malo sreće, uskoro naći neko prihvatljivo rješenje za sve troje. Iskrivila je lice u grimasu. - 'Prihvatljivo rješenje?' Nastavi rabiti takve fraze i uskoro ćeš imati vlastitu televizijsku kontakt-emisiju. Nasmiješio se, zadovoljan da ozbiljan razgovor mogu ležernije završiti. - Još uvijek vrijedi plan da sutra putuješ u Chicago? - Na tri dana. Sastanci iza zatvorenih vrata s ljudima iz Kopenhagena. Sve muškarci. Kršni, plavokosi Vikinzi. Ljubomoran? - Pozelenio od ljubomore. - Hoću li ti nedostajati? - Sto ti misliš? - Kako bi bilo da ti ostavim nešto za sjećanje? Odgurnula je plahtu. Naga i gotovo predući, ležeći na zgužvanom krevetu na kojem su već vodili ljubav, Elizabeth Douglas više je podsjećala na razmaženu kurtizanu nego na potpredsjednicu marketinga internacionalnog lanca luksuznih hotela. FM 101,3 15 Imala je raskošne obline i doista uživala u tome. Za razliku od većine svojih vršnjakinja, nije bila opsjednuta svakom kalorijom. Tjelovježbom je smatrala nošenje vlastite prtljage, i nikad se nije odrekla deserta. Na njoj su obline dobro izgledale. Zapravo, izgledale su sjajno. - Primamljivo - uzdahnuo je. - Veoma. Ali morat ćemo se zadovoljiti poljupcem. Ljubila ga je strastveno, usisavši njegov jezik u svoja usta na način zbog kojeg bi Vikinzi zaurlali od zavisti. On je prekinuo poljubac. - Doista moram poći, Liz -šapnuo je uz njezine usne prije nego se odmaknuo. -Želim ti ugodno putovanje. Povukla je plahtu i pokrila svoju golotinju, a zatim je na lice namjestila osmijeh kako bi prikrila razočaranje. Nazvat ću te kad stignem onamo. - I bolje ti je. Otišao je, nastojeći da to ne izgleda kao bijeg. Vani ga je zrak obavio poput vlažne deke. Čak se činilo da ima teksturu mokre vune kad ga je udahnuo. Košulja mu se zalijepila za leđa dok je stigao do automobila. Upalio je motor i uključio klimatizacijski uređaj na najjače. Radio se automatski uključio. Svirala je Elvisova pjesma Are You Lonesome Tonight?. U ovo doba na ulicama gotovo uopće nije bilo prometa. Dean je usporio kad se na semaforu pojavilo žuto svjetlo i posve se zaustavio kad je pjesma završila. - Sparna je noć u brdovitom području. Hvala vam što ste provodili vrijeme sa mnom na 101,3. Ugodni ženski glas ispunjavao je unutrašnjost automobila. Valovi zvuka širili su se do njegovih prsa i trbuha. Njezin je glas imao savršenu modulaciju zahvaljujući zvučnicima što su ih njemački inženjeri strateški razmjestili po automobilu. Vrhunsko ozvučenje iz osam 16 Sandra Broivn zvučnika stvaralo je dojam da mu je bliže no što bi mogla biti da sjedi na suvozačkom mjestu kraj njega. - Večeras ću vas ostaviti s tri moje najdraže pjesme. Nadam se da ih slušate s nekim koga volite. Privinite se jedno uz drugo. Dean je stegnuo volan i spustio čelo na nadlanice dok je slavna četvorka čeznula za prošlim danom. Čim je sudac Baird Kemp preuzeo svoj automobil od poslužitelja na parkiralištu hotela Four Seasons i sjeo za volan, olabavio je kravatu i skinuo sako. - Bože, drago mi je da je to gotovo. - Ti si insistirao da pođemo. - Marian Kemp je skinula svoje Bruno Magli sandale i dijamantne naušnice, lecnuvši se kad je krv ponovno navrla u njezine obamrle usne resice. - No jesi li morao uključiti i primanje nakon toga? - Pa, izgledalo je dobro da budemo među posljednjima koji odlaze. U toj su grupi bili veoma utjecajni ljudi. To je bila tipična svečana večera uz dodjelu nagrada, te je trajala nepodnošljivo dugo. Nakon toga, priređena je koktel-zabava u jednom apartmanu, a sudac nikad nije propuštao prigodu da vodi kampanju za svoj ponovni izbor na dužnost, makar neformalno. Tijekom vožnje do kuće, bračni par Kemp raspravljao je o drugima koji su bili nazočni, odnosno, kako je sudac posprdno govorio o njima, »o dobrima, lošima i ružnima«.


Kad su stigli kući, on se zaputio u radnu sobu jer je ondje bar bio dobro opskrbljen njegovim omiljenim pićima, o čemu je Marian vodila računa. - Popit ću nešto prije spavanja. Hoću li i tebi natočiti? FM 101,3 17 - Ne, hvala, dragi. Idem gore. - Rashladi spavaću sobu. Ova je sparina nepodnošljiva. Marian se popela zavojitim stubama čija je fotografija nedavno objavljena u časopisu o unutrašnjem uređenju. Na fotografiji je nosila plesnu haljinu poznatog modnog kreatora i svoju dijamantnu ogrlicu. Portret je prilično dobro ispao, makar to sama kaže. Sudac je bio zadovoljan popratnim člankom u kojem su je hvalili jer je svoj dom tako lijepo uredila. Hodnik na katu bio je mračan, ali joj je laknulo kad je vidjela svjetlost ispod vrata Janevne sobe. Premda su bili ljetni praznici, sudac je odredio do kada njihova sedamnaestogodišnja kći smije uvečer ostati vani. Noćas se na to oglušila i nije došla kući gotovo do zore. Bilo je očito da je pila i, ukoliko Marian nije pogriješila, njezina je odjeća zaudarala po marihuani. Još gore, sama je vozila kući u takvom stanju. - Posljednji sam te put izvukao - urlao je sudac. -Ako te opet uhvate da voziš u takvom stanju, morat ćeš se sama snalaziti, mlada damo. Neću mrdnuti prstom. Dopustit ću da ti to uđe u dosje. Janev je odgovorila glasom ispunjenim dosadom. -Pa što onda, jebi ga? Prepirka je postala tako glasna i neugodna da se Marian pobojala da će susjedi čuti, unatoč jutru uređena zelena pojasa između njihova i susjednog imanja. Svađa je završila tako da je Janev bijesno otišla u svoju sobu i tresnula vratima, a zatim ih je zaključala za sobom. Cijeli dan nije razgovarala niti s jednim od njih. Ali očito je najnovija sučeva prijetnja djelovala. Janev je kod kuće, a po njezinim je mjerilima još veoma rano. Marian je zastala ispred kćerinih vrata i podigla ruku, namjeravajući pokucati. No začula je 18 Sandra Broivn I glas one žene s radija koju je Janey slušala kad je bila u jednom od svojih boljih raspoloženja. To je bila dobrodošla promjena u odnosu na odbojne DJ-e na radiopostajama acid rocka i rapa. Janey je običavala prirediti scenu kad god bi joj se činilo da netko narušava njezinu privatnost. Njezina majka nije željela poremetiti krhki mir, te je spustila ruku i nastavila hodati prema spavaćoj sobi. Toni Armstrong se naglo trgnula iz sna. Nepomično je ležala, osluškujući koji ju je to zvuk mogao probuditi. Je li ju zazvalo jedno od njezine djece? Možda Brad hrče? Ne, u kući je vladala tišina, ako se izuzme tiho zujanje uređaja za klimatizaciju na stropu. Nije ju probudio nikakav zvuk. Čak ni disanje njezina muža. Jer jastuk kraj njezina bio je netaknut. Toni je ustala i navukla laganu kućnu haljinu. Pogledala je na sat: 1.42. A Brad još uvijek nije došao kući. Prije nego je sišla u prizemlje, pogledala je u dječje sobe. Premda su se djevojčice svake večeri zavukle svaka u svoj krevet, neminovno ih je nalazila kako spavaju zajedno u jednome. Među njima je bilo samo šesnaest mjeseci razlike, pa su ih često smatrali blizankama. Sad su doista izgledale identično, ovako sklupčane jedna uz drugu, a razbarušene glavice dijele jedan jastuk. Toni ih je pokrila plahtom, a zatim je trenutak stajala, diveći se njihovoj nedužnoj ljepoti, prije nego je na prstima izišla iz sobe. Maleni svemirski brodovi i figurice svakojakih čudovišta prekrivali su pod u sobi njezina sina. Pazila je da ne stane na nešto od toga dok je hodala prema krevetu. FM 101,3 19 Spavao je na trbuhu, raširenih nogu, a jedna mu je ruka visjela s kreveta. Iskoristila je prigodu i pomilovala ga po obrazu. Sad je bio u dobi kad se na njezine izljeve nježnosti mrštio i odmicao od nje. Kao prvorođeni sin, mislio je da se mora ponašati kao maleni muškarac. No pomisao da će i on postati muškarac ispunjavala ju je očajem koji je bio blizu panike. Dok je silazila stubama, nekoliko je dasaka zaškri-palo, ali Toni je voljela kuću s ponekim nedostatkom jer joj je to davalo osobnost. Imali su sreće kad su našli ovu kuću. Nalazi se u dobrom susjedstvu, a u blizini je osnovna škola. Vlasnicima se žurilo da je prodaju pa je cijena bila smanjena. Neke je dijelove trebalo popraviti i srediti, ali ona je rekla da će sama obaviti većinu popravaka kako bi uspjeli kupiti kuću. Bila je zaokupljena radovima na kući dok se Brad snalazio na svojem novom poslu. Uložila je dosta vremena i truda na popravke po kući, a zatim ju je dotjerala. Njezini su se strpljenje i marljivost isplatili. Kuća je bila lijepa po izgledu, ali i čvrsta unutra i vani. Njezine mane nisu samo prekrivene svježim slojem boje, već su sasvim uklonjene. Nažalost, nije sve bilo tako lako popraviti kao kuće. Kao što se i bojala, sve prostorije u prizemlju bile su mračne i prazne. U kuhinji je uključila radio kako bi rastjerala neugodni pritisak tišine. Natočila si je čašu mlijeka, što ga zapravo nije željela, i prisilila se da ga mirno pijucka.


Možda nepravedno optužuje muža. Možda se doista nalazi na seminaru o porezima i financijskom planiranju. Za večerom je rekao da će veći dio večeri provesti vani. 20 Sandra Broivn - Sjećaš se, dušo - rekao je kad se iznenadila - rekao sam ti za to ranije u tjednu. - Ne, nisi. - Žao mi je. Mislio sam da jesam. Namjeravao sam. Dodaj mi salatu od krumpira, molim te. Odlična je, usput rečeno. Kakav je to začin? - Kopar. Prvi put čujem da večeras imaš nekakav seminar, Brade. - Partneri su ga preporučili. Ono što su naučili na prošlom uštedjelo im je hrpu love na porezima. - Onda bih možda i ja mogla poći. Dobro bi mi došlo da naučim više o tome. - Dobra zamisao. Pazit ćemo kad će se ponovno organizirati. Moraš se unaprijed prijaviti. Rekao joj je gdje i kada se seminar održava. Rekao joj je neka ga ne čeka jer se nakon predavanja odvija neformalna diskusija, a on nije znao koliko će to trajati. Poljubio je nju i djecu prije nego je otišao. Hodao je do automobila nevjerojatno živahnim korakom za nekoga tko ide na seminar o porezima i financijskom planiranju. Toni je popila mlijeko. Treći je put nazvala mužev mobitel i ponovno dobila njegovu govornu poštu. Nije ostavila poruku. Pomislila je da bi mogla nazvati dvoranu gdje se seminar održavao, ali to bi bilo gubljenje vremena. Ondje sigurno nema nikoga u ovo doba noći. Nakon što je večeras ispratila Brada, oprala je suđe od večere i okupala djecu. Kad ih je smjestila u krevete, pokušala je ući u Bradovu radnu sobu, ali je otkrila da su vrata zaključana. Na svoju sramotu, jurila je po kući kao mahnita, tražeći ukosnicu, rašpicu za nokte, nešto čime bi mogla obiti bravu. Na koncu je to učinila odvijačem, vjerojatno trajno oštetivši bravu, ali bilo joj je svejedno. U prostoriji FM 101,3 21 nije bilo ničega što bi opravdalo njezino mahnitanje ili sumnjičavost. Na pisaćem se stolu nalazio novinski oglas o seminaru. U svoj je osobni rokovnik unio bilješku o seminaru. Očito je planirao taj odlazak. Ali on je također bio veoma dobar u stvaranju uvjerljivih dimnih zavjesa. Sjela je za pisaći stol i zurila u njegov prazan kompjutorski ekran. Čak je dotaknula gumb na kućištu, došavši u iskušenje da ga uključi i počne istraživati na način na koji bi to učinili jedino lopovi, špijuni i sumnjičave žene. Nije taknula taj kompjutor otkako je Brad kupio jedan samo za nju. Kad je vidjela kutije što ih je donio unutra i stavio na kuhinjski stol, uskliknula je: - Kupio si još jedan kompjutor? - Vrijeme je da imaš vlastiti. Sretan Božić! - Sada je lipanj. - Dakle, uranio sam. Ili zakasnio. - Slegnuo je ramenima na svoj šarmantan način. - Sad imaš vlastiti kompjutor, pa kad budeš htjela razmjenjivati e-mail sa svojima, ili kupovati preko interneta, ili što god, više nećeš morati čekati da se ja maknem. - Služim se tvojim kompjutorom tijekom dana, kad si ti na klinici. - Baš to želim reći. Sad možeš bilo kada poći na internet. Kao i ti. Očito je shvatio što ona misli jer je rekao: - Nije ono što misliš, Toni. - Stavio je ruke na bokove, doimajući se kao da se brani. - Jutros sam malo razgledavao prodavaonicu računalne opreme. Ugledao sam taj maleni, ružičasti i kompaktni stroj koji može gotovo sve, i pomislio: 'Ženstveno i učinkovito. Baš kao moja ljubljena žena.' Tako sam ga kupio. Mislio sam da će ti biti drago. Očito nisam imao pravo. 22 Sandra Broivn - Drago mi je - rekla je, pokajnički. - To je bilo veoma pažljivo s tvoje strane, Brade. Hvala ti. - Iskosa je pogledala kutije. - Jesi li rekao ružičasti? Tada su se nasmijali. Čvrsto ju je zagrlio. Mirisao je na sunčevu svjetlost, sapun i zdravlje. Njegovo je tijelo bilo ugodno, poznato i skladno uz njezino. Njezine su bojazni nestale. Ali samo privremeno. Nedavno su ponovno izbile na površinu. Večeras nije uključila njegov kompjutor. Previše se bojala onoga što bi mogla naći. Ako bi za pristup trebala šifra, to bi potvrdilo njezine sumnje, a to nije željela. Bože, ne, nije. Stoga je učinila sve što je mogla kako bi popravila razvaljenu bravu, a potom je otišla u krevet i na koncu zaspala, nadajući se da će je Brad uskoro probuditi, pun novih spoznaja o financijskim strategijama. To je bila očajnička nada. - Doista sam uživala u vašem društvu večeras -govorio je seksi glas na radiju. - Ovo je vaša domaćica u emisiji klasičnih ljubavnih pjesama, Pariš Gibson. Niti jedan seminar ne traje do dva sata ujutro. Niti jedan sastanak terapijske skupine ne može trajati do ranih jutarnjih sati. To je bila Bradova isprika kad je prošli tjedan veći dio noći proveo vani.


Objasnio je da se jedan čovjek iz njegove skupine teško nosio sa situacijom. - Nakon sastanka, pozvao me da pođem na pivo s njim, rekao je da mu treba rame za plakanje. Taj tip ima pravi problem, Toni. Jao! Ne bi povjerovala što mi je sve ispričao. Doista bolesno. U svakom slučaju, znao sam da ćeš razumjeti. Ti znaš kako je to. Previše je dobro znala. Laganje. Nijekanje. Neobjašnjivi nestanci. Zaključana vrata. Doista je znala kako je to. Upravo ovako. FM 101,3 23 Ježila se od toga. Doista se ježila. Već ga neko vrijeme nije bilo, a ona nije znala kad će se vratiti. Nije joj se sviđala ova situacija i željela je otići. Ali ruke su joj bile vezane. Doslovce. Kao i noge. Međutim, najgora od svega bila je traka metalnog okusa što joj je zatvarala usta. Četiri, možda pet puta u proteklih nekoliko tjedana došla je ovamo s njim. Odavde su odlazili posve iscrpljeni i sjajno se osjećajući. Izraz »ševa do iznemoglosti« pao joj je na pamet. Ali nikad nije predložio vezivanje ili bilo što nastrano. Pa... ništa previše nastrano. Ovo je bio prvi put i, iskreno rečeno, mogla bi i bez toga. Jedna od stvari koja ju je u početku privukla k njemu bila je činjenica da se doimao sofisticiranim. Doista se isticao u masi ljudi koja se uglavnom sastojala od srednjoškolaca i studenata koji su tražili pića, drogu i seks bez obveza. Svakako, s vremena na vrijeme pojavio bi se neki patetični starkelja koji vreba 24 Sandra Brotun iz grmlja i maše svojim pimpekom prema svakomu tko slučajno pogleda u njegovu smjeru. Ali ovaj tip nije bio ništa tomu slično. Bio je posve drukčiji. Očito je i on nju smatrao posebnom. Ona i njezina prijateljica Melissa postale su svjesne da ih promatra s očitim zanimanjem. - Mogao bi biti policajac - nagađala je Melissa. -Znaš, na tajnom zadatku. Melissa je te večeri bila doista potištena jer je idućega dana morala sa svojim roditeljima otputovati u Europu, a nije mogla zamisliti nešto jadnije. Svim se silama trudila da padne pod utjecaj droge, ali dotad ništa nije djelovalo. Na sve oko sebe gledala je mrzovoljno. - Policajac koji vozi taj automobil? Ne bih rekla. Osim toga, njegove su cipele previše kvalitetne da bi pripadale policajcu. Nije se radilo samo o tome da ju je gledao. Muškarci su je uvijek gledali. Način na koji ju je gledao uvelike ju je uzbuđivao. Bio je naslonjen na haubu svojeg automobila, prekriženih gležanja, s rukama ležerno prekriženim na prsima, savršeno nepomičan i, premda je očito bio napet, doimao se opušteno. Nije blenuo u njezine grudi ili noge, što je uvijek predmet zurenja, već ju je gledao ravno u oči. Kao da ju je trenutno prepoznao. Ne samo prepoznao, ili je znao po imenu, već je poznavao nju, znao je o njoj sve što je bilo važno. - Misliš li da je sladak? - Valjda - odgovorila je Melissa, a samosažaljenje ju je činilo ravnodušnom. - Pa, ja mislim da jest. - Popila je do kraja svoju rum-kolu, sišući piće kroz slamku na provokativan način što ga je usavršila zahvaljujući satima vježbanja FM 101,3 25 pred zrcalom. Time je izluđivala momke i ona je to znala, a zato je to i činila. - Idem. - Ispružila je ruku iza sebe i odložila praznu plastičnu čašu na stol za piknik gdje su ona i Melissa sjedile, a potom je sišla krećući se vijugavom gracio-znošću zmije koja klizi sa stijene. Zabacila je kosu i povukla rub svojeg topa, istodobno duboko udahnuvši. Poput sportaša na olimpijadi, obavljala je rutinu pripremanja prije svakog velikog događaja. Dakle, ona je učinila prvi korak. Ostavivši Melissu, gipkim je koracima pošla prema njemu. Kad je stigla do automobila, stala je kraj njega i naslonila se na haubu kao i on. - Imaš ružnu naviku. Okrenuvši samo glavu, nasmiješio joj se. - Samo jednu? - Za koju ja znam. Njegov se smiješak proširio. - Onda bi me trebala bolje upoznati. Bez ikakva drugog poziva - jer, na kraju krajeva, iz tog su razloga bili ondje - uhvatio ju je za ruku i poveo do suvozačke strane automobila. Usprkos vrućini, njegova je ruka bila hladna i suha. Pristojno joj je otvorio vrata i pomogao da se smjesti na kožom presvučeno sjedalo. Dok su se vozili odande, dobacila je Melissi pobjednički smiješak, ali je ona kopala po svojoj naprt-njači u potrazi za nečim što će joj popraviti raspoloženje i nije ju vidjela. Vozio je pažljivo, s objema rukama na volanu, pogleda usmjerena na cestu. Nije blenuo u nju i nije ju pipkao, a to je doista bilo nešto novo. Inače, čim bi sjela u nečiji automobil, tip bi je počeo grabiti, kao da ne vjeruje u


svoju sreću, kao da bi mogla ispariti ako je ne dotakne, ili se predomisliti ako ne požuri. Ali ovaj se tip doimao pomalo odsutnim, a njoj se to 26 Sandra Brotun činilo nekako posebnim. Bio je zreo i samouvjeren. Nije morao blenuti i grabiti je da bi bio siguran u ševu. Pitala ga je kako se zove. Zaustavio se na semaforu, pogledao je i pitao: - Je li to važno? Slegnula je ramenima, onako kako je vježbala, da joj se dojke uzdignu i stisnu, dojam što ga niti jedan wonderbra ne bi uspio stvoriti. - Valjda nije. Nekoliko je sekunda zadržao pogled na njezinim grudima, a tada se svjetlo na semaforu promijenilo i on se opet usredotočio na vožnju. - KojS je moja ružna navika? - Zuriš. Nasmijao se. - Ako to smatraš ružnom navikom, onda bi me doista morala bolje upoznati. Položila mu je ruku na bedro i svojim najprovokativ-nijim glasom rekla: - Jedva čekam. Mjesto kamo ju je odveo uvelike ju je razočaralo. To je bio malen apartman u nekakvom hotelu za samce. Preko pročelja dvokatnice bio je raširen nekakav plakat na kojem su se reklamirali posebni popusti za mjesečni najam. Područje je bilo zapušteno, nikako u skladu s njegovim automobilom ili odjećom. Opazivši njezino razočaranje, rekao je: - Ovo je rupa, ali samo sam to mogao naći kad sam stigao ovamo. Tražim nešto drugo. - Potom je tiho dodao: -Razumjet ću ako želiš da te odvezem natrag. - Ne. - Nije mu kanila dopustiti da pomisli kako je ona glupa, razmažena srednjoškolka koja uopće nema sluha za pustolovine. - Otrcano je sada in. Glavna prostorija apartmana služila je kao dnevni boravak i spavaća soba. Kroz malenu se kuhinju jedva moglo proći. Kupaonica je bila još manja. U glavnoj su se prostoriji nalazili krevet i noćni FM 101,3 27 ormarić, komoda s četiri ladice, naslonjač i kraj njega stajaća lampa, te stolić na sklapanje s kompjuterom. Namještaj je bio loše kvalitete, ali se sve doimalo urednim. Prišla je stolu. Kompjutor je već bio uključen. Nakon što je samo nekoliko puta pritisnula tipku miša, našla je ono što je očekivala. Nasmiješila mu se preko ramena i rekla: - Znači, večeras nisi slučajno bio ondje. - Bio sam ondje u potrazi za tobom. - Baš za mnom? Kimnuo je. To joj se sviđalo. Veoma. Plastični šank koji je odvajao kuhinju od dnevnog boravka bio je pun fotografske opreme. Imao je 35milimetarski fotoaparat, nekoliko objektiva, te raznorazni pribor, uključujući prenosivi tripod. Sve je izgledalo zamršeno i skupo, te se uopće nije uklapalo u otrcani prostor. Uzela je fotoaparat i pogledala ga kroz objektiv. Jesi li profesionalac? - To je samo hobi. Želiš li nešto popiti? - Može. Pošao je u kuhinju i vratio se s dvije čaše crnog vina. Cool. Vino je pokazivalo da ima rafinirani ukus i otmjenost. Ni to se nije slagalo s apartmanom, ali je zaključila da je njegovo objašnjenje o apartmanu bilo laž. Ovo vjerojatno nije mjesto gdje stalno živi, već samo mjesto za igru. Daleko od njegove žene. Pijuckajući vino, osvrnula se naokolo. - Dakle, gdje su tvoje fotografije? - Ne pokazujem ih. - Kako to? - One su za moju privatnu zbirku. - 'Privatnu zbirku?' - vragolasto mu se smiješila, 28 Sandra Brotun namatajući pramen kose oko prsta. - Sviđa mi se kako to zvuči. Pokaži mi. - Mislim da ne bih trebao. - Zašto ne? - One su... umjetničke. Ponovno ju je promatrao na onaj otvoreni način, kao da procjenjuje njezinu reakciju. Od njegova je pogleda osjetila trnce u nožnim prstima, ubrzali su joj se otkucaji pulsa, a to se već odavno nije dogodilo u društvu nekog tipa. Obično je ona izazivala trnce i ubrzavala otkucaje srca. Bilo je rijetko i predivno biti ona koja nije sigurna što će se točno dogoditi. Vraški uzbudljivo. Smjelo je ustvrdila: - Želim vidjeti tvoju privatnu zbirku. Nekoliko je sekunda oklijevao, a zatim je kleknuo kraj kreveta i ispod njega izvukao jednu kutiju. Maknuo je poklopac i izvadio album za fotografije s koricama od imitacije crne kože. Kad je ustao, stisnuo je album na


svoja prsa. - Koliko ti je godina? Pitanje ju je zateklo jer se ponosila činjenicom da izgleda mnogo starije nego što jest. Već je godinama nisu legitimirali, ali pogled na tetovirani leptir na njezinoj desnoj dojci obično bi izbacivača učinio previše glupim da je pita za osobnu. - Kakve to veze ima koliko mi je godina, dovraga? Želim vidjeti fotografije. U svakom slučaju, imam dvadeset dvije godine. Očito joj nije vjerovao. Čak je bezuspješno pokušao prikriti osmijeh. Unatoč tomu, spustio je album na stol i koraknuo unatrag. Nastojeći djelovati nonšalantno, pošla je onamo i otvorila album. Prva je fotografija bila slikovita i zapanjujuća. Prema kutu iz kojeg je krupni plan snimljen, pretpostaFM 101,3 29 vila je - točno, kako je kasnije otkrila - da je to autoportret. - Vrijeđa li te to? - pitao je. - Naravno da ne. Zar misliš da nikad prije nisam vidjela erekciju? - Njezina reakcija ni izbliza nije bila onako blazirana kakvom ju je nastojala prikazati. Pitala se može li on čuti kako joj srce lupa. Okrenula je stranicu na sljedeći snimak, pa na sljedeći, i tako do kraja albuma. Proučavala je svaku fotografiju, pretvarajući se da je analizira poput umjetničkog kritičara. Neke su bile u boji, druge crno-bijele, ali sve su, osim prve, prikazivale nage mlade žene u provokativnim pozama. Netko drugi bi ih mogao smatrati opscenima, ali ona je bila previše sofisticirana da bi se uzrujavala zbog razotkrivenih genitalija. Ali to se nikako nije moglo nazvati »umjetničkim« aktovima. Fotografije su bile obična pornografija. - Sviđaju ti se? - Stajao je tako blizu iza nje da je na kosi osjećala njegov dah. - U redu su. Posegnuvši oko nje, okrenuo je nekoliko stranica albuma unatrag dok nije stigao do jedne fotografije. -Ova mi je najdraža. Nije vidjela ništa po čemu bi ta djevojka bila posebna. Njezine su bradavice izgledale kao ubodi komarca na ravnim, koščatim prsima. Moglo joj se pobrojiti sva rebra, a kosa joj je bila neuredna. Na ramenima je imala sujedice. Veo joj je pokrivao lice, vjerojatno s dobrim razlogom. Zatvorila je album, a zatim se okrenula prema njemu i uputila mu svoj najzavodljiviji smiješak. Polako je podigla top preko glave i spustila ga na pod. - Želiš reći, bila ti je najdraža do sada. 30 Sandra Broivn Zadržao je dah, a potom ga je drhtavo ispustio. Usporenim joj je pokretom uzeo ruku i namjestio je ispod njezine dojke, pa ju je držala na dlanu kao da mu je nudi. Uputio joj je najslađi, najnježniji smiješak što ga je ikad vidjela. - Savršena si. Znao sam da ćeš biti. Njezin se ego vinuo u visine. - Gubimo vrijeme. -Spustila je patentni zatvarač na svojim kratkim hlačama i počela ih skidati kad ju je zaustavio. - Ne, ostavi ih tako, nisko na bokovima. Baš tako. - Brzo je posegnuo za fotoaparatom. Očito je bio spreman za snimanje jer je oko primaknuo okularu. - Ovo će biti sjajno. - Pomaknuo ju je bliže stajaćoj lampi i namjestio zaslon, a zatim se odmaknuo i opet pogledao kroz fotoaparat. - Još samo malo spusti hlačice. Tako. Baš tako. Napravio je nekoliko brzih snimaka. - O, ženo, ubijaš me. - Spustio je fotoaparat i ushićeno je pogledao. -Prirodno si nadarena. Sigurno si ovo već radila. - Nikad nisam pozirala profesionalcu. - Čudesno - rekao je. - Sad sjedni na rub kreveta. Kleknuo je na pod ispred nje i namjestio je onako kako je želio. Noge. Ruke. Glavu. Prije nego je ponovno uzeo fotoaparat, poljubio joj je unutrašnju stranu bedra, usisavši kožu do svojih zuba i ostavivši trag. Još se sat vremena nastavilo snimanje fotografija, zajedno s predigrom. Kad su to na koncu učinili, za nju je trenutak spremnosti već prošao. Kasnije je ponovno napunio čaše vinom i legao kraj nje, nježno je milujući po cijelom tijelu i govoreći joj kako je prekrasna. Pomislila je: Dakle, evo tipa koji se zna ophoditi prema ženi. FM 101,3 31 Kad su popili vino, pitao je smije li snimiti još nekoliko fotografija. - Želim zabilježiti kako izgledaš poslije. - Tako da imaš ono prije čina i ono nakon? Nasmijao se i brzo je poljubio. - Tako nekako. Odjenuo ju je, da, on ju je odijevao onako kako je ona običavala odijevati svoje lutke. Vratio ju je u park kraj jezera gdje su se upoznali i pobrinuo se da se sigurno smjesti u svoj automobil. Prije nego je zatvorio vrata njezina automobila, nježno joj je poljubio usne. - Volim te. Opa! To ju je iznenadilo. Stotinjak joj je tipova reklo da je voli, ali obično dok su žurno namještali kondom. Te su se ljubavne izjave obično davale u zapare-noj unutrašnjosti njihovih automobila ili kamioneta. Ali nitko joj nikad nije izjavio ljubav tako blago, nježno i iskreno. Čak joj je poljubio ruku prije nego ju je


pustio. Pomislila je kako je to strašno slatko i džentlmenski. Nakon te prve večeri još su nekoliko puta bili zajedno, i uvijek je bilo dobro. No uskoro je, što je bilo predvidivo, počeo prigovarati. Gdje si bila sinoć? S kim si bila? Čekao sam satima, ali se ti uopće nisi pojavila. Kad te mogu ponovno vidjeti? Njegova je posesivnost uništila užitak druženja s njim. Osim toga, više nije bilo onako novo i zanimljivo. Njegovo snimanje fotografija više se nije činilo egzotičnim, već samo čudnim i često ljigavim. Došlo je vrijeme da to prekine. Možda je osjetio da je večeras odlučila prekinuti, jer je sve loše počelo. Posvađali su se odmah nakon što ju je pokupio. Od tog se trenutka situacija samo pogoršavala. Postao je bizaran i zastrašujuć s tim sranjem od vezi32 Sandra Broivn vanja. Ostavio ju je vezanom već satima. Što ako se ova rupa zapali? Što ako naiđe nekakav tornado ili nešto takvo? Nije joj se sviđalo. Željela je otići. Što prije, to bolje. Prije nego je otišao, barem je uključio radio i namjestio ga na emisiju Pariš Gibson. Tako je bar imala nekakvo društvo. Nije se osjećala onako posve napuštenom kako bi bilo da u posvemašnjem mraku vlada potpuna tišina. Tako je ondje ležala, slušajući glas Pariš Gibson i pitajući se kad će se on, dovraga, vratiti te kakve druge igre i zabavu ima na umu. FM 101,3 33 ^poglavlje Crvena se lampica na kontrolnoj ploči ugasila. Valentino je prekinuo vezu. Prošlo je nekoliko sekunda dok Pariš nije shvatila da je jedini zvuk što ga čuje kucanje njezina vlastitog srca. Glazba je prestala. Na monitoru je vidjela niz nula gdje bi trebali biti brojevi koji odbrojavaju vrijeme do kraja skladbe. Koliko dugo emitira tišinu? Do kraja njezine emisije preostale su dvadeset tri sekunde, pa je pritisnula gumb mikrofona. Pokušala je govoriti. Nije mogla. Ponovno je pokušala. - Nadam se da ste uživali u večerašnjim klasičnim ljubavnim pjesmama. Molim vas, pridružite mi se opet sutra uvečer. Radujem se tome. Do slušanja. Ovo je Pariš Gibson na FM 101,3. Laku noć. Pritisnuvši dva kontrolna gumba, izišla je iz etera. Zatim je skočila s visokog stolca na okretanje, naglo otvorila teška vrata studija, potrčala mračnim hodnikom i uletjela u tehničku prostoriju. Ondje se na stolu nalazila kutija za prženu piletinu, ali Stana nije bilo na vidiku. Nastavila je trčati hodni34 Sandra Broivn kom, skrenuvši desno na prvom križanju hodnika i doslovce tresnuvši u Marvina koji je prljavom krpom brisao prozorsku dasku. Dahnula je: - Jesi li vidio Stana? - Ne. - Jedno se moglo reći za Marvina: on je čovjek od malo riječi. Ako je uopće govorio, to su bile jednosložne riječi. - Je li već otišao? Ovoga puta nije uopće odgovorio riječju, već je samo slegnuo ramenima. Ostavivši domara, potrčala je do muškog zahoda i gurnula vrata. Stan je stajao ispred pisoara. - Stane, dođi ovamo. Iznenađeno se trgnuo i okrenuo glavu. - Što... imam nekog posla ovdje, Pariš. - Požuri. Ovo je važno. Potrčala je natrag u studio i pomaknula stolac do uređaja Vox Pro. Snimao je svaki dolazni poziv. Također se moralo snimati sve što se puštalo u eter. Ali to je bio drugi uređaj i drugo pitanje. Trenutno ju je zanimao jedino telefonski poziv. - Što se događa? - Stan je ušao, gledajući na svoj ručni sat. - Imam planove. - Poslušaj ovo. - Sjećaš se, moja smjena završava kad se ti odjaviš. - Umukni, Stane, i slušaj. Naslonio se na rub kontrolne ploče. - Dobro, ali doista bih trebao otići. - Ššš. - Valentino se upravo predstavio. - Ovo je tip koji često zove. Činilo se da Stana više zanima crta na njegovim lanenim hlačama. No kad joj je Valentino rekao da će joj biti veoma žao, njezin je suradnik uzdigao obrve. - Što mu to znači? FM 101,3 35 -Slušaj.


Šutio je do kraja snimke. Kad je završila, Pariš ga je s iščekivanjem pogledala. On je na brzinu slegnuo svojim uskim ramenima. - To je neki čudak. - To je sve? To je tvoja procjena? On je čudak? Otpuhnuo je kroz nos. - Što? Ne misliš valjda da to misli ozbiljnol - Ne znam. - Okrenuvši se, pritisnula je gumb vruće linije na kontrolnoj ploči. To je bila telefonska linija za osobnu uporabu DJ-a. - Koga zoveš? - upita Stan. - Policiju? - Mislim da bih trebala. - Zašto? Luđaci te cijelo vrijeme zovu. Nije li prošli tjedan nazvao jedan koji je želio da nosiš lijes njegove majke na sprovodu? - Ovo je drukčije. Svake večeri razgovaram s mnogo ljudi. Ovaj... ne znam - s nelagodom je dodala. Kad se netko javio na njezin poziv, predstavila se i telefonistici ukratko opisala što se dogodilo. - Vjerojatno bez potrebe dižem paniku. Ali mislila sam da bi netko trebao čuti taj razgovor. - Slušam vašu emisiju kad nisam dežurna, gospođice Gibson - rekla je telefonistica. - Ne zvučite mi poput osobe koja bi bez razloga dizala paniku. Uskoro će doći policija. Pariš joj je zahvalila i spustila slušalicu. - Dolaze. Stan se namrgodio. - Moram li ja ostati? - Ne, idi. Bit ću dobro. Marvin je još uvijek ovdje. - Zapravo nije. Otišao je. Vidio sam ga kako odlazi kad sam dolazio ovamo iz zahoda, gdje sam grubo prekinut usred mlaza. Takvo bi iznenađenje moglo nauditi čovjeku, znaš. Noćas nije bila raspoložena za prepucavanje sa Stanom. - Sumnjam da ćeš imati nekih problema. - Mah36 Sandra Broivn nula mu je neka ide. - Pođi. Samo zaključaj vrata za sobom. Ja ću otvoriti policiji. Zacijelo je osjetio koliko je nervozna, pa se osjetio poput dezertera. - Ne, čekat ću s tobom - mrzovoljno će on. Pođi si skuhati čaj ili tako nešto. Izgledaš potreseno. Doista je bila potresena. Čaj je zvučio kao dobra ideja. Zaputila se prema kuhinji za zaposlene, ali nije stigla onamo. Zgradom je odjeknula zvonjava, najavljujući da netko stoji pred ulaznim vratima. Promijenivši smjer, potrčala je prema prednjem dijelu zgrade. Laknulo joj je kad je s druge strane ostakljenih vrata ugledala dva pozornika. Nije važno što izgledaju kao da su tek završili školovanje. Jedan je izgledao previše mlado da bi se brijao. No bili su veoma službeni i ukočeno su se predstavili. - Hvala vam što ste tako brzo došli. - Bili smo u ovom području kad smo primili poziv -objasnio je jedan. On i njegov partner neobično su je promatrali, kao većina ljudi kad bi je prvi put vidjeli. Naočale za sunce odmah su budile znatiželju. Ne obazirući se ni na svoje naočale niti na njihovu radoznalost, povela je policajce Griggsa i Carsona kroz labirint mračnih hodnika. - U studiju imam snimku poziva. Skromna unutrašnjost zgrade nije ih pripremila na elektroničku sofisticiranost studija. Gledali su oko sebe znatiželjno i zadivljeno. Vratila ih je u stvarnost tako što im je predstavila Stana. Kratko su se pozdravili. Nitko se nije rukovao. Pariš se poslužila mišem na kompjutoru Vox Pro kako bi im ponovila snimku Valentinova poziva. Nitko nije govorio dok su slušali. Policajac Griggs zurio je u strop, a Carson u pod. Kad je snimka FM 101,3 37 završila, Griggs je pročistio grlo, očito se osjećajući nelagodno zbog Valentinova načina izražavanja. - Primate li često ovakve pozive, gospođice Gibson? - Katkad čudne i otkačene. One koji samo teško dišu u slušalicu ili one koji daju prljave prijedloge, ali ništa sličnu ovome što ste upravo čuli. Nikad ništa prijeteće. Valentino je već ranije običavao zvati. Pričao mi je o prekrasnoj novoj djevojci, ili o nekom raskidu veze koji mu je slomio srce. Nikad nije rekao ovako nešto. Nikad ništa ni blizu tomu. - Misliš da je to isti tip? Svi su se okrenuli prema Stanu, koji je to rekao. Nastavio je: - Možda je netko drugi posudio ime Valentino jer ga je čuo u tvojoj emisiji i zna da redovito zove. - Pretpostavljam da je to moguće - polako će Pariš. - Gotovo sam sigurna da je Valentinov glas promijenjen. Nikad ne zvuči posve prirodno. - To baš nije često ime - primijeti Griggs. - Mislite li da je pravo? - To nikako ne mogu znati. Katkad osoba koja zove ne želi dati nikakvo ime, te više voli ostati anonimna. - Imate li neki način na koji se može ući u trag pozivima? - Samo obična identifikacija. Jedan od naših inženjera dodao je program u Vox Pro koji omogućuje išči-tavanje broja, ako je dostupan. Za svaki se poziv bilježi i datum i vrijeme. Informacije su se pojavile na kompjutorskom ekranu. Nije bilo imena, već samo lokalni telefonski broj koji je Carson zapisao.


- Ovo je dobar početak - rekao je. - Možda - reče Griggs. - Ako uzmemo u obzir što je 38 Sandra Broivn želio reći, zašto bi zvao s broja kojem se može ući u trag? Pariš je shvatila što je želio reći. - Mislite da je riječ 0 neslanoj šali? Nitko joj nije izravno odgovorio. Carson reče: -Nazvat ću taj broj, da vidimo hoće li se tko javiti. Poslužio se svojim mobitelom i nakon dugotrajne zvonjave, zaključio da se nitko neće javiti. - Nema ni telefonske sekretarice. Bit će bolje da javim u postaju. - Utipkao je nekoliko brojeva, a dok je on davao Valentinov broj nekomu na drugoj strani veze, Griggs je njoj i Stanu rekao da će otkriti s kojeg je telefona nazvao. - No rekao bih da je to neki tip koji se poslužio imenom što ga je čuo u vašoj emisiji i samo pokušava izvući nekakvu reakciju s vaše strane. - Poput onih bolesnika koji obavljaju opscene telefonske pozive - primijeti Stan. Griggs kimne. - Baš tako. Kladim se da ćemo naći usamljenog pijanca ili skupinu djece koja se dosađuje 1 pokušava se zabaviti na taj način. - Nadam se da imate pravo. - Pariš je obujmila samu sebe i protrljala ruke kako bi se zagrijala. - Ne mogu vjerovati da bi se netko na taj način šalio, ali svakako bih više voljela da je riječ samo o tome. Carson je završio razgovor. - Rade na tome. Ne bi smjelo dugo trajati. - Javit ćete mi što su otkrili? - Svakako, gospođice Gibson. Stan se ponudio da će je otpratiti do kuće, ali vidjelo se da nije previše oduševljen i laknulo mu je kad se zahvalila. Zaželio im je laku noć i otišao. - Kako ćemo stupiti u vezu s vama kad budemo FM 101,3 39 nešto znali? - pitao je Griggs dok su hodali prema izlazu. Dala mu je kućni telefonski broj, naglasivši da nije u imeniku. - Naravno, gospođice Gibson. Dva su se policajca iznenadila kad je ona zaključala zgradu. - Zar ste svake noći ovdje sami? - pitao je Car-son dok su je pratili do njezina automobila. - Stan je također ovdje. - Što on radi i koliko je dugo zaposlen ovdje? Ne radi baš ništa naročito, kiselo je pomislila. No rekla im je da je on tehničar. - Dežura ovdje za slučaj da dođe do nekakvog kvara opreme. Dvije godine radi u postaji. - Nitko drugi ne radi noćnu smjenu? - Pa, tu je Marvin. Već nekoliko mjeseci radi kao domar. - Kako mu je prezime? - Ne znam. Zašto? - S ljudima se nikad ne zna - reče Griggs. - Kako se slažete s tim ljudima? Nasmijala se. - Nitko se ne slaže s Marvinom, ali on nije od onih koji bi zastrašivali ljude telefonskim pozivima. Govori samo kad mu se netko obrati, a i tada uglavnom samo gunđa. - A Stan? Smatrala je nelojalnim pričati o njemu dok ga nema u blizini. Bude li govorila iskreno, opis neće biti baš laskav, te im je rekla samo ono što je bilo značajno. -Dobro se slažemo. Sigurna sam da niti jedan od njih nije imao nikakve veze s ovim pozivom. Griggs joj se nasmiješio i zatvorio svoj maleni notes. - Neće škoditi ako se raspitamo. 40 Sandra Broivn Njezin je kućni telefon zvonio kad je ušla u stan. Požurila je i javila se. - Halo? - Gospođice Gibson, ovdje policajac Griggs. -Da? - Jeste li bez problema stigli kući? - Da. Upravo sam isključila alarm. Jeste li štogod saznali? - Ono je broj telefonske govornice blizu kampusa. Policijsko je vozilo pošlo onamo, ali nikoga nije bilo. Telefon se nalazi ispred ljekarne koja se zatvorila u deset. Sve je bilo pusto. Zapravo, opet su bili na početku. Nadala se da će broj pripadati nekom jadnom i usamljenom čovjeku kakvog je Griggs opisao, izgubljenoj duši koja je prijetila njoj i zamišljenoj zatočenici u očajničkom pokušaju da privuče pozornost. Njezina se ranija strepnja vratila. - Dakle, što sada? - Pa, zapravo ništa ne možemo učiniti, osim ako opet ne nazove. Međutim, mislim da to neće učiniti. Vjerojatno


je to bio samo netko tko vas je pokušavao uzrujati. Sutra uvečer poslat ćemo patrolna kola u područje oko telefonske govornice. Pripazit će mota li se onuda netko. To je nije zadovoljilo, ali znala je da više od toga neće dobiti. Zahvalila mu je. On i njegov partner učinili su ono što se od njih očekivalo, ali ona nije bila spremna prihvatiti da je Valentinov poziv bio neslana šala i da nema razloga za zabrinutost. Čak je i telefon s kojeg je zvao bio problematičan. Ako netko traži samo pozornost, zar ne bi ostavio očite tragove kako bi ga lako otkrili, policija ga ukorila, možda bi ga čak spomenuli u novinama? FM 101,3 41 Valentino se poslužio javnom telefonskom govornicom. Nije želio da ga otkriju. Ta ju je misao uvelike uznemirivala dok je prolazila dnevnim boravkom, pa hodnikom do spavaće sobe. Kao i uvijek kad se vraćala kući s posla, prostorije su bile mračne i tihe. Susjedne su kuće u ovo doba noći također bile mračne i tihe, ali postojala je razlika. U tim su se kućama čule molitve djece prije nego su ih roditelji ušuškali u krevete. Muževi i žene razmijenili su poljupce za laku noć. Neki su vodili ljubav. Dijelili su postelju, tjelesnu toplinu, snove. Dijelili su svoje živote. Tminu su rastjerivale noćne lampe, maleni svjetionici u sobama punim igračaka i cipelica, sa znakovima obiteljskog života. Noćne lampe u Parisinoj kući samo su naglašavale sterilnu urednost prostorija. Njezini su pokreti jedini stvarali zvukove. Spavala je sama. To nije bio njezin izbor, ali tako jest i ona je to prihvatila. Međutim, večeras ju je samoća činila malodušnom. A uzrok tomu je Valentinov poziv. Iza nje su godine iskustva što ga je stekla slušajući glasove, otkrivajući nijanse u govorenju, prepoznava-jući prikrivene poruke, odvajajući istinu od laži. Često je čula više od onoga što je glasno izgovoreno. Mogla je izvući nekoliko zaključaka o nekoj osobi isključivo na temelju modulacija u glasu. Pozivi su u njoj izazivali radost, tugu, zamišljenost, razdraženost, a katkad i ljutnju. Niti jedan u njoj nije izazvao strah. Sve do večeras. 42 Sandra Broivn Počela je osjećati grčeve u nogama jer je predugo bila u istom položaju, a taban ju je tako svrbio da je mislila da će poludjeti. Lice ju je boljelo i osjećala je kako natiče. Cijelo ju je tijelo boljelo. Taj kujin sin, pomislila je jer ga zbog trake na ustima nije mogla glasno proklinjati. Zašto li je ikad pomislila da je on tako poseban?__ Nije ju vodio na fantastična mjesta i trošio novac na nju. Nikad nisu nigdje bili zajedno, osim ovdje, a ovo je štakorska rupa. Ništa nije znala o njemu, ni gdje radi, čak ni kako se zove. Čak ni slučajno nikad nije otkrio svoje ime. Nije pisalo nigdje u apartmanu, nisu stizali nikakvi časopisi na koje je pretplaćen, nikakva pošta. Ostao je bezimen, a to joj je trebao biti prvi pokazatelj da nije otmjen i zanimljiv, već jednostavno neki jebeni čudak. Kad su drugi put bili zajedno, on je definirao prirodu njihove veze. Postavio je osnovna pravila, moglo bi se reći. Započeo je taj razgovor dok ju je mazao djeFM 101,3 43 čjim uljem u nadi da će ostvariti poseban efekt na nizu fotografija. - Tvoja prijateljica... ona s kojom si bila one večeri kad smo se upoznali. - Misliš, Melissa? - pitala je, osjetivši ubod ljubomore. Zar bi želio pozvati Melissu da im se pridruži u menage a troisl - Što je s njom? - Jesi li joj pričala o nama? - Nisam imala priliku. Starci su je natjerali da pođe s njima u Francusku, na odmor. Nisam je vidjela, niti smo razgovarale od one večeri. - Jesi li bilo komu ispričala o meni i onome što ovdje radimo? - O, svakako. Objavila sam to roditeljima, za doručkom. - Njegov zaprepašten izraz lica naveo ju je da se nasmije. - Ne, smotani! Nikomu nisam rekla. - To je dobro. Jer ovo je tako posebno, a ja volim pomisao da smo jedno drugomu najbolje čuvana tajna. - Mi jesmo tajna. Čak ne znam ni kako se zoveš. - Ali poznaješ mene. Zurio je u njezine oči, a to ju je podsjetilo na prvi dojam što ga je imala o njemu, da može vidjeti ravno u njezinu nutrinu. Očito je i on osjetio trenutnu povezanost kao i ona. Na kraju krajeva, one prve večeri rekao joj je da je voli. Tajnovitost je vjerojatno potrebna zbog žene koja ništa ne zna o njegovom »hobiju«. Njegovu je gospođu zamišljala kao sramežljivu osobu koja zna samo za jedan položaj u seksu, koja nikad ne bi razumjela, a kamoli pristala na to, njegovu potrebu za raznolikošću i uzbuđenjem. Fotografije gospođe Bezimene kako masturbira? Uozbilji se. Ni za milijun godina. Vjerojatno ne bi pristala čak ni da joj snimi golu sisu. Te je noći posebno strastveno vodio ljubav. Moglo 44


Sandra Brown bi se reći da je on bio fokusiran, a ne samo njegov fotoaparat. Prestala je brojiti koliko su puta to učinili, ali svaki je put bilo drukčije, pa nikad nije postalo dosadno. Nije se mogao nasititi nje, a to joj je rekao. Od tog joj se doživljaja vrtjelo u glavi, od činjenice da je praktički obožava muškarac tako otmjen da bi zacijelo mogao imati bilo koju ženu. Mislila je da nikad neće poželjeti da tomu dođe kraj. Ali to je bilo tada. Svaki put kad ga je vidjela, njegova se ljubomora pojačavala, sve dok je to nije počelo iritirati i umanjivati zadovoljstvo susreta s njim. Bez obzira koliko je seks bio dobar, nije vrijedio toliko da bi podnosila njegovo prigovaranje o drugim muškarcima. Razmišljala je o tome da ga večeras ostavi na cjedilu, ali se predomislila. Teško će to primiti, bez obzira kad mu kaže da ga više ne želi viđati. Bojala se scene, ali je zaključila kako je bolje da to što prije okonča. Čekao ju je na dogovorenome mjestu. Za razliku od večeri kad su se upoznali, uopće nije izgledao cool i opušteno. Bio je uzrujan i nervozan. Čim je sjela kraj njega u automobil, okomio se na nju. - Bila si s nekim drugim, zar ne? Pretpostavljala je da bi joj trebalo laskati to što je ljubomoran, ali boljela ju je glava i nije bila raspoložena za njegovo ispitivanje. - Imaš li jointl - Nakon što je saznao da ona voli pušiti travu, uvijek je nabavljao nešto za nju. - U pretincu za rukavice. Bila su tri u plastičnoj vrećici. Pripalila je jedan i duboko udahnula. - Najbolja stvar za glavobolju. -Uzdahnuvši, spustila je glavu na naslon i zatvorila oči. - Tko je on? - Tko je tko? I FM 101,3 45 - Nemoj me zajebavati. Njegov ju je ton naveo da podigne glavu. - Večeras si već s nekim bila, zar ne? - Prstima je grčevito stezao volan. - Nemoj ni pokušati lagati. Znam da si se upravo seksala s nekim drugim. Osjećam njegov miris na tebi. Najprije se iznenadila i pomalo uzrujala da on zna. Zar ju je špijunirao? Ali nelagodu je brzo zamijenio gnjev. Zašto bi se njega ticalo s kim i kada se ona ševi? - Gledaj, možda nije pametno da smo se večeras našli - rekla je. - Muči me PMS i ne treba mi nikakvo sranje, od bilo koga. U redu? Njegov je bijes trenutno nestao. - Žao mi je što sam podigao glas. Samo što... mislio sam... -Što? - Da dijelimo nešto doista posebno. Tada mu je trebala reći da ga više ne želi viđati. U tom joj je trenutku pružio priliku, ali prokletstvo, ona je nije iskoristila. Samo je rekla: - Ne sviđa mi se kad me ispituješ kamo idem, što radim i s kim to radim. Toga imam dovoljno i kod kuće. - Nagnula se unatrag i povukla dim. - Ili se ohladi ili me vozi natrag do mojeg automobila. Ohladio se. Bio je potišten, čak i pomalo mrzovoljan, kad su stigli do apartmana. - Želiš li malo vina? - Ne želim li ga uvijek? Već je bila pod utjecajem trave. Može se posve prepustiti i srediti se do kraja. Jedna ševa iz milosrđa, a tada će mu reći da moraju malo olabaviti neko vrijeme - čitaj zauvijek - pa otići odavde da se više nikad ne vrati. Monitor njegova kompjutora bio je jedini izvor svjetlosti u toj prostoriji gdje su zastori uvijek bili navučeni. 46 Sandra Broivn Jedna od njezinih slikovitijih fotografija bila je na screen saveru. Kad ju je opazila, rekla je: - Hm, hm. To je zasigurno jedna od onih »nakon«, zar ne? Ja sam tako zločesta cura. Zločesta, ali zgodna, je li? - Namignula mu je dok je iz njegove ruke uzimala čašu vina što ju je donio iz kuhinje. Ispila je kao da pije vodu, glasno podrignula, a zatim pružila praznu čašu prema njemu, tražeći još. - Ponašaš se poput drolje. - Mirno je uzeo čašu i spustio je na noćni ormarić. Zatim ju je pljusnuo. Pljusnuo ju je tako snažno da su joj suze navrle na oči čak i prije no što je bol s obraza stigao do njezina mozga. Kriknula je, ali je bila previše šokirana da bi nešto rekla. Gurnuo ju je na krevet. Činilo se da se soba vrti oko nje. Sredila se više no što je mislila. Pokušala je ustati. Hej! Ja ne... - O, da. Stavio joj je raširenu šaku na prsa i držao je na krevetu dok je otkopčavao svoj pojas i šlic. Potom je počeo trgati njezinu odjeću. Udarala ga je rukama i nogama, izgovarala sva pogrdna imena koja su joj padala na pamet, ali nije ga uspjela zaustaviti. Tako se silovito gurnuo u nju da je vrisnula. Rukom joj je pokrio usta. - Umukni - prosiktao je tako blizu njezina lica da je osjetila kapljice njegove sline.


Zagrizla je meso ispod njegova palca. Viknuo je i povukao ruku. - Gade jedan! - vikala je. - Miči se s mene. Zaprepastila se kad se počeo tiho smijati. - Nasjela si. Mislila si da sam ozbiljan. Prestala se otimati. - Ha? - Samo sam ispunjavao tvoje maštarije o silovanju. FM 101,3 47 - Ti si lud. - Jesam li? - Zabijao se u nju. - Možeš li iskreno reći da ti se ne sviđa? - Jasno da mogu. Mrzim to. Mrzim tebe, kujin sine. To ga je navelo na smiješak jer je reagirala, usprkos onomu što je govorila. Kad je završilo, oboje su bili iscrpljeni i blistavi od znoja. On se prvi oporavio i pošao po svoj fotoaparat. -Ostani baš tako - rekao je kad je napravio prvi snimak. Bljesak joj se činio neobično jakim. Doista je bila temeljito drogirana. - Nemoj se micati - govorio joj je. - Imam jednu ideju. Micati? Previše je malaksala da bi se maknula. Cijelo ju je tijelo boljelo, počevši od obraza - kako će objasniti takvu modricu? - pa sve do raširenih bedara. Kriste, na nogama još uvijek ima sandale. Koliko je to smiješno? No bila je previše umorna da bi se potrudila i izula ih. Osim toga, rekao joj je neka se ne miče. Možda je zadrijemala na minutu ili dvije. Sljedeće čega je bila svjesna bio je on kako se naginje nad njome i spaja njezina zapešća. - Što je to? - Podigla se i vidjela da joj svojom kravatom vezuje zapešća. - Namještanje za fotografiju. Bila si zločesta djevojčica. Moraš biti kažnjena. - Sišao je s kreveta, uzeo fotoaparat i namjestio fokus. Tada je počelo postajati sablasno i ona je osjetila prve naznake strepnje. Uspjela je sjesti. - Jesam li spomenula da ne volim vezivanje? - Ovo nije vezivanje, ovo je kazna - odsutno je rekao dok je prilazio lampi. Namjestio je zaslon, poma48 Sandra Broivn knuvši ga najprije na jednu stranu, a zatim na drugu, tako da su se sjenke premještale po njezinu tijelu. U redu. Dosta je ovoga. Puna joj je kapa. Nakon večerašnjeg sastanka više ga neće viđati. Poziranje za njega bilo je zabavno. To je bilo nešto drukčije, a morala je priznati da ju je uzbuđivalo kad je kasnije gledala svoje snimke. Ali on je postao previše posesivan i previše... previše čudan. - Slušaj - rekla je strogo - doista želim da mi sad odvežeš ruke. Napokon zadovoljan rasvjetom, počeo je namještati tripod. Odlučivši se za drugi pristup, ublažila je ton. - Učinit ću sve što želiš. Znaš da hoću. Samo moraš zatražiti. Bilo što. Još uvijek se činilo da je ne sluša. Dok je on bio zauzet drugim stvarima, ona se polako primaknula rubu kreveta, procjenjujući udaljenost do vrata. No kad ih je pogledala, nešto joj se učinilo čudnim. Preplavio ju je val ledenog straha kad je shvatila da s ove strane na vratima nema kvake. Samo mjedena ploča gdje je trebala biti kvaka. Tada je prestao prtljati oko fotoaparata. Nema sumnje da je osjetio njezin strah jer se nasmiješio. - Što misliš, kamo si krenula? - Želim da me odvežeš. - Pomaknula si se i pokvarila osvjetljenje - blago ju je ukorio. - Kakvo vražje osvjetljenje, ja odlazim. Dani što ih je provela kao navijačica pokazali su se korisnima. Iznenađujuće snažno i spretno podigla se s FM 101,3 49 kreveta. Ali nije daleko stigla. Uhvatio ju je za kosu i trgnuo unatrag, a zatim je ponovno gurnuo na krevet. - Ne možeš me držati ovdje - kriknula je. - Baš si morala sve upropastiti, je li? - Što sam upropastila? - Nas. - Nema nikakvih 'nas', ti bolesni klipane. - Morala si me varati. Baš kao i ostale. Zar si mislila da neću saznati? I ja slušam Pariš Gibson, znaš. Stavila je tvoj poziv u eter. Tisuće su ljudi čule kako joj pričaš da te guši moja posesivnost. Kanila si poslušati njezin savjet i prekinuti, zar ne? - O, Isuse. Stajao je nad njome, šaka stegnutih kraj tijela, kao da silom obuzdava svoj bijes. - Ne možeš se prema ljudima nekažnjeno odnositi kao da su toaletni papir, znaš. Budući da je postao tako jebeno zastrašujuć, ona je mudro šutjela. Snimio je još nekoliko fotografija, a zatim je zaključio da joj treba vezati i noge. Borila se kao da joj život


0 tome ovisi, ali ju je na koncu tako pljusnuo da joj je zazvonilo u ušima. To je bio posljednji zvuk što ga je čula. Kad se osvijestila, ležala je na krevetu raširenih ruku 1 nogu, koje su bile vezane za okvir kreveta, i usta pokrivenih ljepljivom trakom. Apartman je bio prazan. Otišao je. Ostala je sama, a nitko nije znao gdje se nalazi. Tijekom proteklih sati smišljala je različite načine za bijeg, ali je ideje odbacivala gotovo čim bi joj pale na pamet. Niti jedna nije bila realna. Bila je bespomoćna, 50 Sandra Brown te je morala čekati da se on vrati i nastavi sa svojim bolesnim seksualnim igrama. Isuse, mislila je, u što sam se uvalila? - Nadam se da ste uživali u večerašnjim klasičnim ljubavnim pjesmama. Molim vas, pridružite mi se opet sutra uvečer. Radujem se tome. Do slušanja. Ovo je Paris Gibson na FM 101,3. Laku noć. Sjajno. Sad joj više ni Paris neće praviti društvo. FM JOJ,3 51 Gavin Mallov bio je strašno pijan. Ugodna vrtoglavica od jeftine tekile više nije bila tako ugodna. Bilo je previše vruće da se pije tekila. Trebao se držati piva. No trebalo mu je nešto jako i opako da utopi svoju depresiju. Najgore od svega bilo je da je depresija ostala. Večer je od samog početka krenula loše. Opijanjem nije postigao ništa, osim što mu se vrtjelo u glavi, oznojio se i osjećao mučninu. Mutnim je očima pogledao prema šumarku cedrova i pitao se može li stići onamo prije nego povrati. Vjerojatno ne može. Osim toga, vidio je kako je maločas jedan par nestao iza stabala. Ako još uvijek rade ono što su pošli raditi, neće biti oduševljeni ako on povrati po njima. Kakav bi to bio coitus interruptus. Nasmijao se na tu pomisao. - Što je smiješno? - pitao je njegov novi prijatelj, gurnuvši ga u trbuh tako da se tekila uzburkala. Momak se zvao Craig i još nekako. Ako mu je i rekao prezime, on ga je zaboravio. Craig je vozio 52 Sandra Broum kamionet dodge ram, najveći koji postoji. Posve crn. Sasvim krcat. Čudo od kamiona. Gavin, Craig i još nekoliko drugih već su satima sjedili u stražnjem dijelu kamioneta, čekajući da se nešto dogodi. Ranije je naišla skupina djevojaka, popile su malo njihove tekile, pokazale im taman toliko kože da se uzbude, a zatim su otišle uz obećanja da će se vratiti. Zasad to nisu učinile. - Što je smiješno? - ponovno upita Craig. - Ništa. Samo sam razmišljao. - O čemu? O čemu je razmišljao? Nije se mogao sjetiti. Valjda nije bilo jako važno. - O svojem starom - rekao je, podrignuvši se. Da, njegov mu je stari cijele večeri bio negdje u mislima, uznemiravajući ga kao svrbež do kojeg ne može doseći. - Što je s njim? - Srat će jer sam večeras izišao. Zabranio mi je izlaske. - Odvratno. - Zabranjen ti je izlazak? - podrugljivo će drugi momak. - Koliko imaš godina, dvanaest? Gavin nije znao kako se zove, već samo da je neki klipan bubuljičave kože i zadaha iz usta koji ima visoko mišljenje o sebi. Gavin se preselio iz Houstona u Austin tjedan dana po završetku drugog polugodišta. Nije bilo lako naći novo društvo tijekom ljetnih praznika, ali ubacio se u ovu skupinu. Prihvatili su ga kad su saznali da se voli zabavljati jednako kao i oni. - Jao, Gavin se boji tatice - rugao mu se klipan. - Ne bojim ga se. Samo mrzim slušati njegove prodike. - Poštedi sebe te gnjavaže. - To je rekao optimist FM 101,3 53 koji im je ranije pokazao svoje zalihe kondoma. -Čekaj dok on ne pođe spavati prije nego se iskradeš. - To sam već pokušao. On je poput jebenog šišmiša. Kao da ima ugrađen radar ili tako nešto. Ovaj je razgovor odvratnu večer činio još odvratnijom. Večeras ga ništa nije moglo razvedriti, ni tekila, čak ni povratak djevojaka, a svi su izgledi da se neće vratiti kako su obećale. Zašto bi gubile vrijeme na gubitnike kakva je ova gomila, kakav je on? Ustao je, opasno se zanjihavši. - Bit će bolje da odem. Ako imam sreće, on još nije stigao kući. Otišao je k svojoj djevojci. Prošao je između ostalih i skočio na tlo. No pogrešno je proračunao udaljenost do zemlje, kao i slabost u svojim


koljenima, pa je završio s licem u blatu. Njegovi su novi prijatelji zaurlali od smijeha. I sam se previjao od smijeha, te je jedva ustao. Njegova je majica bila tako mokra od znoja, da je osjetio kako se prašina s tla pretvorila u mokro blato na njoj. - Sutra uvečer - rekao je svojim prijateljima dok se teturavim koracima udaljavao. Gdje je ostavio automobil? - Nemoj zaboraviti da si sutra ti na redu za cugu -Craig je doviknuo za njim. - Nemam novca. - Ukradi svojem starom. - Ne mogu. Provjerava boce. - Isuse, je li on drot u svojem slobodnom vremenu? - Vidjet ću što mogu učiniti - promrmljao je Gavin i okrenuo se onamo gdje je mislio da je parkirao. - Što ako se gospođica Vruće Hlačice vrati i potraži te? - To je bio onaj klipan, a govorio je pjevuckavim glasom. Pakosno se cerio. - Što ćemo joj reći? Da si se morao vratiti kući, svojemu tatici? 54 Sandra Broivn - Jebi se. Antipatični se klipan smijao. - Pa, sigurno je da se ti nećeš. Večeras sigurno. Jedan od ostalih progunđa: - Umukni, tupavče. - Da, olabavi - dometne momak s kondomima. - Što? Što sam učinio? Craig je govorio tiho: - Nogirala ga je. - Je li? Kada? Gavin ih više nije mogao čuti, što je bilo dobro. Nije ni želio čuti što pričaju. Našao je svoj automobil. Nije ga bilo teško naći medu ostalima jer je bio obično sranje. Nema opakog kamioneta ili sportskih kola za njega. O, ne, ništa takvoga za Gavina Mallova. Može zaboraviti i na motor. To se neće dogoditi sve dok njegov stari vodi glavnu riječ, a to vjerojatno znači nikada.Njegov je automobil bio prava dosada. Razumno, polovno prijevozno sredstvo što ga ni opatice ne bi voljele. A očekuje se da on na tome bude zahvalan. Dobio je prodiku kad je iznio svoje mišljenje o tome. - Automobil nije igračka, Gavine. Niti statusni simbol. Ovo je pouzdani prvi automobil za tebe. Kad budeš dokazao da si dovoljno odgovoran na cesti, razmislit ću o nečemu boljem. Dotad... - Bla, bla, bla. Ta ga stvar samo sramoti. Kad počne nova školska godina, vjerojatno će ga u novoj školi ismijati jer vozi tu hrpu metala. Najveći šmokljani neće se htjeti družiti s njim. U stanju u kakvom se trenutno nalazio nije bio sposoban voziti bilo što, a bio je tek toliko priseban da to shvati. Morao se posve usredotočiti da bi vidio traku na sredini ceste. No činilo se da mu to samo pojačava vrtoglavicu. Bio je nekoliko blokova udaljen od kuće kad je I FM 101,3 55 morao stati, izići iz automobila i povratiti. Izbacio je slap tekile na cvjetnu gredicu nekog jadnika koja je činila obojeni krug oko poštanskog sandučića. Netko će doživjeti odvratno iznenađenje kad sutra dođe po poštu. Da i ne spominjemo poštara. Vratio se u automobil i vozio ostatak puta do nove kuće što ju je njegov otac kupio za njih. Nije bila loša. Zapravo, Gavinu se nekako sviđala. Osobito bazen. Ali nije želio dati tati do znanja da mu se sviđa. Laknulo mu je kad je vidio da očeva automobila nema na kolnom prilazu. No Gavin nije bio siguran da mu stari ne bi postavio zamku, pa je ušao u kuću na stražnja vrata i zastao, osluškujući. Njegov bi ga tata volio uloviti kako se šulja u kuću, pa bi ga još više mogao kazniti, oduzeti mu mobitel, kompjutor, automobil, učiniti mu život još jadnijim. To je bila glavna životna misija njegovih roditelja -da njega učine jadnim. Uvjerivši se da je kuća prazna, pošao je u svoju sobu. Njegov je stari vjerojatno još s Liz. Jebu se kao zečevi, nema sumnje. To nikad nisu činili ovdje, u očevu krevetu. Zar misle da je on glup, pa ne zna da se seksaju kad on provodi večer kod nje? Bilo je lako zamisliti Liz u krevetu. Ima vruće tijelo. Ali njegov stari? Seks? Ni slučajno. Gavin nije mogao zamisliti nešto odvratnije. U svojoj je sobi uključio kompjutor prije nego je upalio stolnu lampu. Nije mogao zamisliti život bez računala. Kako su ljudi preživljavali bez toga? Ako ga njegov tata doista želi kazniti, tu će mu privilegiju oduzeti. Provjerio je e-mail. Dobio je nešto od mame, ali je to obrisao i bez čitanja. Sve što je ona imala reći umirivalo je njezinu savjest, a on to nije želio čuti. 56 Sandra Broivn Jednom ćeš shvatiti da je ovo najbolje za sve nas.


Ti i tvoja budućnost je ono za što se najviše brinemo, Gavine. Kad se jednom privikneš na promjenu... Svakako, mama. Kako god ti kažeš, mama. Gluposti, mama. Sjeo je za stol i počeo sastavljati e-mail poruku. Ali ne svojoj majci. Njegova ljutnja na nju bila je sitnica u usporedbi s gnjevom što ga je osjećao prema primatelju te poruke. Premda je nije kanio poslati. Upravo zato izbacio je iz sebe sav onaj bijes što se danima u njemu nakupljao. Zašto misliš da si tako posebna, pisao je. Vidio sam bolje. Imao sam bolje od tebe. - Gavine? Kad se upalilo svjetlo na stropu, gotovo je iskočio iz kože. Brzo je zatvorio svoj e-mail prije nego je njegov stari mogao pročitati što piše na ekranu. Okrenuo se sa stolicom, nadajući se da mu se na licu ne vidi izraz krivnje. Što je? - Stigao sam. -Pa? - Jesi li dobro? - Zašto ne bih bio? Nisam dijete. - Jesi li štogod pojeo za večeru? - O, da - rekao je i mljacnuo. - Ostatak pizze podgrijane u mikrovalnoj. - Bio si pozvan da pođeš s Liz i sa mnom. Odlučio si da ne ideš. - Kladim se da te je to strašno pogodilo. Ravnomjernim, smirenim glasom što ga je Gavin mr7if> niegov otac reče: - Da nisam želio da pođeš s -- -. ^K,, Gavin je FM 101,3 57 - Ništa. Surfao po internetu. - Što ti je to na majici? Savršeno. Zaboravio je blato na svojoj majici. Prljavštinu. Vjerojatno i bljuvotine. Ignorirajući pitanje, opet se okrenuo prema kompjutoru. - Imam posla. Otac ga je uhvatio za rame i okrenuo prema sebi. -Bio si vani. Tvoj automobil nije na istome mjestu gdje je bio kad sam otišao, a hauba mu je topla. Gavin se nasmijao. - Provjeravaš temperaturu motora mojeg automobila? Moraš stvoriti nekakav život za sebe. - A ti bi se trebao srediti. - Njegov je otac govorio povišenim glasom, što se rijetko događalo. - Zaudaraš po bljuvotini i pijan si. Vozio si pijan i mogao si nekoga ubiti. - Pa, nisam. Zato se opusti i ostavi me na miru. Dean je ispružio ruku, dlana okrenuta prema gore. Daj mi ključeve automobila. Gavin je bijesno zurio u njega. - Ako misliš da ćeš me oduzimanjem ključeva automobila zadržati ovdje, varaš se. Dean ništa nije rekao, već je samo i dalje držao ispruženu ruku. Gavin je iz džepa traperica izvukao ključeve i spustio ih na očev dlan. - Ionako mrzim taj prokleti automobil, pa mi to ne znači ništa posebno. Njegov je otac spremio ključeve u džep, ali nije otišao. Sjeo je na rub nenamještenog kreveta. - Što je sada? zastenje Gavin. - Jedna od tvojih slavnih lekcija o tome kako upropaštavam svoj život? - Misliš li da te volim kažnjavati, Gavine? - Da, mislim da voliš. Mislim da uživaš u ulozi velikog, zločestog oca koji mi može naređivati. Uživaš mi govoriti što sve radim pogrešno. Zašto to kažeš? 58 Sandra Broum - Jer ti nikad, u cijelom svom prokletom životu nisi učinio ništa pogrešno. Gospodin Savršeni, to si ti. Sigurno je usrano dosadno biti cijelo vrijeme u pravu. Iznenadio se kad je vidio da se njegov tata smiješi. -Daleko od toga da sam cijelo vrijeme u pravu, i ni slučajno nisam savršen. Pitaj majku. Ona će ti reći. Ali znam da u nečemu imam pravo. Zastao je i značajno ga pogledao, vjerojatno se nadajući da će ga pitati u čemu to ima pravo. Mogao bi čekati dok se pakao ne zaledi. Na koncu je rekao: -Pravo je da ti sad živiš sa mnom. Drago mi je da je tako. Želim da budeš uza me. - Svakako. Siguran sam da si oduševljen novom organizacijom stanovanja. Voliš me u svojoj blizini, voliš da ugrožavam tvoj način života, da ti smetam. - Smetaš? Kako? - U svemu! - Glas mu je postao promukao nakon uzvika. Nadao se da njegov otac to nije pogrešno protumačio kao emociju, jer vraški je sigurno da nije o tome riječ. - Smetam ti u načinu života. U tvojem poslu. Zbog Liz. - Ne smetaš, Gavine. Ti si moja obitelj, sine. Liz i ja smo željeli da večeras budeš s nama. Prezirno je otpuhnuo kroz nos. - Na ugodnoj večeri? Samo nas troje. Tvoja nova obitelj. Što zatim? Što bih ja trebao učiniti kad ti nju odvedeš kući? Čekati u automobilu dok si ti unutra radi jednog pušenja na brzaka?


Odmah je znao da je pretjerao. Njegov otac nije bio od onih koji pomahnitaju kad se naljute. Nije gubio kontrolu nad sobom, stvarao scene, lupao šakom po stolu, vikao ili bacao stvari. Umjesto toga, gospodin Samokontrola posve se ukočio. Usne su mu se stisnule i nešto se čudno dogodilo s njegovim očima, pa se FM 101,3 59 činilo da su se stvrdnule i izoštrile, probole ga kao čelične bodlje. Očito je postojala granica do koje se njegov otac mogao suzdržavati, a on ju je upravo prekoračio. Još dok mu je sve to prolazilo glavom, njegov je otac skočio na noge i nadlanicom mu opalio takvu pljusku da je osjetio krv na usni. - Ne želiš da se prema tebi ophodim kao prema djetetu? Dobro. Ponašat ću se kao da si odrastao. To bih učinio svakom odraslom muškarcu koji bi mi tako nešto rekao. Gavin se borio protiv suza. - Mrzim te. - Pa, baš mi je žao. Nemaš kamo. - Izišao je i bučno zatvorio vrata za sobom. Gavin je skočio sa stolice. Stajao je nasred svoje neuredne sobe, kipteći od bijesa i frustriranosti. No shvatio je da nema kamo pobjeći, kao ni čime, pa se bacio na krevet. Rukom je brisao suze i krv sa svojeg lica. Poželio je glasno jecati. Želio se sklupčati i plakati poput bebe. Jer njegov je život odvratan. Od početka do kraja. Mrzio je sve i svakoga. Tatu. Mamu. Grad Austin. Žene. Svoje glupe prijatelje. Svoj ružni automobil. Najviše od svega, mrzio je sebe. 60 Sandra Broivn Nastojeći da to ne bude previše očito, narednik Robert Curtis pokušavao je pogledom prodrijeti iza tamnih stakala njezinih naočala za sunce. Shvativši da zuri, brzo joj je pridržao stolicu. - Oprostite mi zbog nepristojnog ponašanja, gospođice Gibson. Priznajem da sam ostao bez teksta pred zvijezdom kakva ste vi. Izvolite sjesti. Smijem li vam ponuditi kavu? - Ne bih, hvala. I teško bi se moglo reći da sam zvijezda. - Ne bih se složio. Curtis je bio detektiv u glavnom istražiteljskom uredu austinske policije. Imao je oko pedeset godina, bio skladno građen i veoma dotjeran, sve do ulaštenih kaubojskih čizama čije su ga pete činile znatno višim. Premda i dalje nije bio viši od nje, zračio je autoritetom i samopouzdanjem. Sportska je jakna visjela na vješalici, ali mu je kravata bila čvrsto vezana ispod uštirkana ovratnika. Na manšetama je imao gumbe s vlastitim inicijalima. Na zidovima malenog ureda nalazili su se zemljovid FM 101,3 61 države, zemljovid okruga Travis i uokvirena diploma. Pisaći je stol bio gotovo sasvim prekriven papirima i dijelovima kompjutora, ali nekako ipak nije djelovao neuredno. Curtis je sjeo za svoj stol i nasmiješio joj se. - Ne događa se često da me posjeti neka slavna osoba s radija. Što mogu učiniti za vas? - Nisam sigurna možete li uopće što učiniti. Sad kad je bila ovdje, u društvu detektiva koji zasigurno mnogo radi i služi općem dobru time što hvata kriminalce, gotovo je požalila što je uopće došla. Ono što se događalo u dva sata ujutro, danju izgleda posve drukčije. Odjednom joj se dolazak ovamo činio poput melodramatične i pomalo egoistične reakcije na nešto što je vjerojatno bio običan telefonski poziv nekog čudaka. - Sinoć sam nazvala policiju - počela je. - Zapravo, rano jutros. Na moj su poziv došla dva pozornika, Griggs i Carson. Imam broj slučaja. - Dala mu je broj što joj ga je Griggs ostavio. - Zbog čega ste zvali policiju, gospođice Gibson? Ispričala mu je što se dogodilo. Pozorno ju je slušao. Na licu je imao otvoren i zabrinut izraz lica. Nije se vrpoljio kao da ona trati njegovo vrijeme na nešto trivijalno. Ako je glumio zanimanje, to je činio veoma uspješno. Kad je završila, izvadila je audiokasetu iz svoje torbice i pružila mu je. - Bila sam u radiopostaji rano jutros i napravila kopiju snimke poziva. Nesanica ju je mučila do zore, a tada se konačno predala. Ustala je, istuširala se i odjenula, te se vratila u radiopostaju kad su Charlie i Chad, jutarnji voditelji, čitali novinske naslove u sedam sati. - Rado ću poslušati vašu vrpcu, gospođice Gibson 62 Sandra Brotun rekao je Curtis. - Ali ovaj odjel istražuje umorstva, silovanja, oružane napade, pljačke. Prijeteći telefonski pozivi... - Raširio je ruke. - Zašto ste došli k meni? - Pročitala sam vaše ime u jučerašnjim novinama -skrušeno je priznala. - Nešto o tome kako ste svjedočili na nekom suđenju. Mislila sam da će mi obratiti više pozornosti ako zatražim razgovor s nekim određenim detektivom nego da se samo pojavim ovdje.


Sad je on izgledao skrušeno. - Vjerojatno imate pravo. - Ako onaj tko je zvao izvrši svoju prijetnju, ovaj će odjel preuzeti istragu, zar ne? Curtis je ustao i izišao iz ureda. Obratio se svima u susjednoj prostoriji, pitajući ima li tko pri ruci kaseto-fon. Za nekoliko se trenutaka pojavio drugi detektiv u civilu i donio zatraženo. - Izvoli. S radoznalošću je promatrao Pariš dok je uređaj pružao Curtisu, a on ga je kratkim »Hvala, Joe« praktički izbacio. Drugi se čovjek povukao. Nasumce je izabrala narednika Curtisa, ali joj je bilo drago da se baš njemu obratila. Očito je imao određenu moć i bez oklijevanja se koristio njome. Vratio se za stol i ubacio kasetu u kasetofon, rekavši ispod glasa: - Vidim da se pročulo tko je kod mene. Možda, pomislila je Pariš. Ili se detektiv samo pitao zašto nije skinula naočale za sunce. Ovo nije baš jarko osvijetljeno okruženje. Zapravo, prostorija nije imala prozora. Curtis i drugi detektiv su zacijelo pretpostavljali da nosi sunčane naočale kao neka slavna osoba, kako bi u javnosti prikrila svoj identitet ili da bi postala još zagonetnija kao medijska ličnost, da ih nosi kako bi isključila ostale. Nikad im ne bi palo na pamet da naočale nosi kako bi sebe zatvorila pred vanjskim svijetom. FM 101.3 63 - Pogledajmo što gospodin... kako ono? Valen-tino?... ima reći. - Curtis je pritisnuo tipku. Ovdje Pariš. Zdravo, Pariš. Ovdje Valentino. Kad je snimka završila, Curtis je zamišljeno cupkao donju usnu, a zatim upita: - Imate li što protiv da je još jednom poslušam? Ne čekajući njezin odgovor, premotao je vrpcu i ponovno je uključio. Dok je slušao, namrštio se od koncentracije i vrtio svoj prsten sa sveučilišta oko krupnog prsta. Kad je snimka ponovno završila, ona upita: - Što mislite, narednice? Jesam li pozivu nekog čudaka dala preveliku važnost? On je postavio svoje pitanje. - Jeste li pokušali zvati taj broj? - Bila sam tako zaprepaštena da mi nije palo na pamet odmah nazvati, ali pretpostavljam da sam trebala. Odmahnuo je rukom na njezinu zabrinutost. - Vjerojatno ionako ne bi podigao slušalicu. - Nitko se nije javio kad je Carson kasnije nazvao. Nije se uključila ni telefonska sekretarica. Samo je zvonilo. - Kažete da su otkrili da broj pripada telefonskoj govornici? - Sigurno su pojedinosti u izvještaju, ali Griggs mi je rekao da su patrolna kola u tom području provjerila govornicu. Ali dotad, najmanje pola sata, a možda i dulje, ondje više nije bilo nikoga. - Netko ga je mogao vidjeti u telefonskoj govornici. Jesu li se pozornici raspitali? - Nisu imali koga pitati. Prema onome što je Griggs rekao, sve je bilo pusto kad su onamo stigla patrolna kola. Curtisova su pitanja opravdavala njezinu zabri64 Sandra Broivn nutost, ali to je samo pojačalo njezinu tjeskobu. -Mislite li da je Valentino govorio istinu? Je li oteo djevojku koju kani ubiti? Curtis je napuhao svoje rumene obraze, a zatim je ispuhnuo zrak. - Ne znam, gospođice Gibson. No ako jest, i ako se bude pridržavao roka od tri dana, nemamo vremena besposleno sjediti i razgovarati o tome. Ne želim još jedan slučaj otmice, silovanja i umorstva na svojem stolu ako to ikako mogu izbjeći. - Ustao je i posegnuo za svojom jaknom. - Što možemo učiniti? - Počet ćemo tako da utvrdimo misli li on ozbiljno ili je samo neki smušenjak koji želi privući pozornost poznate osobe. - Sad ju je već vodio labirintom sličnih ureda prema dvokrilnim vratima kroz koja je ranije ušla. - Kako ćemo to utvrditi? • - Obratit ćemo se osobi koja je autoritet za tu temu. Baš kad je Dean želio otići iz kuće, Liz je nazvala s aerodroma u Houstonu. - Već si u Houstonu? - Moj let iz Austina bio je u šest i trideset. - Okrutno. - Pričaj mi o tome. - Nakon kratke stanke, ona upita: - Što je bilo s Gavinom kad si sinoć stigao kući? - Uglavnom otvoreni rat, a obje strane postižu pogotke i broje žrtve. Bežični je telefon držao između brade i ramena dok je ulijevao narančin sok u čašu. Noćas je satima ležao budan, a kad je napokon usnuo, kao da je pao u komu. Budilica je zvonila pola sata prije nego ga je probudila. Jutros nije imao vremena skuhati kavu. FM 101,3 65 - Pa, barem je bio kod kuće kad si onamo stigao -reče Liz. - Poslušao te. Nije želio prepričavati svoju svađu s Gavinom, te je samo nešto progunđao. - Kad imaš prvi sastanak u Chicagu?


- Čim stignem u hotel. Nadam se da neće biti prevelika gužva na O'Hareu i da ću brzo stići onamo. Što ti danas imaš u planu? Ukratko joj je ispričao što će raditi. Rekla je da mora požuriti, te ga je samo željela pozdraviti prije leta za Chicago. On je rekao da mu je drago da ga je ulovila kod kuće i zaželio joj siguran let. Ona je rekla: - Volim te. On je odgovorio: - I ja tebe volim. Nakon prekida veze, Dean je sagnuo glavu, zatvorio oči i telefonom se lupao po glavi - jako - kao da samog sebe zbog nečega kažnjava. Umjesto da mu dan ljepše započne, što je očito bila Lizina namjera, njezin ga je poziv oneraspoložio. Ako se tomu doda odvratna sparina i prometna gužva u Austinu, bio je prilično loše raspoložen kad je s petnaest minuta zakašnjenja stigao u svoj ured. - Dobro jutro, gospođo Lester. Ima li poruka? Dean je dijelio tajnicu s nekoliko drugih ljudi. Bila je sposobna. I prijateljski raspoložena. Prvi dan kad je ovdje počeo raditi, obavijestila ga je da je razvedena majka dviju kćeri, te da je u redu ako je zove po imenu. Ako ga oči nisu varale, a mislio je da nisu, njezini su dekoltei postajali sve dublji i suknje sve kraće otkako je stigao ovamo. Ta postupna redukcija tekstila mogla bi imati veze sa sve višim ljetnim temperaturama zraka, ali on je iskreno sumnjao u to. Tek toliko da bude siguran, nastavio joj se službeno obraćati. - Poruke su na vašem pisaćem stolu. Kuha se svježa kava. Čim bude gotova, donijet ću vam šalicu. 66 Sandra Broivn Donošenje kave nije bilo u opisu njezinih poslova, ali jutros mu je bilo drago da je to ponudila. - Sjajno, hvala. Ušao je u svoj ured i zatvorio vrata, spriječivši daljnji razgovor. Objesio je sako na vješalicu, olabavio kravatu i otkopčao gumb košulje. Sjeo je za stol i pregledao poruke, zadovoljan što nema ničeg hitnog. Trebalo mu je nekoliko minuta da se ohladi. Zavrtio je stolicu i namjestio rebrenice na prozoru da može vidjeti van. Sunce je blještalo, ali nije zato protrljao oči, a zatim umorno povukao prste niz lice. Što će učiniti s Gavinom? Koliko će mu puta moći zabraniti izlaske? Koliko mu još privilegija može oduzeti? Koliko još sukoba poput onog sinoć mogu izdržati? Takve svađe nanose štete koje su često nepopravljive. Može li bilo kakav odnos preživjeti stalne sukobe? Iskreno je žalio što ga je pljusnuo. Premda je Gavin to zaslužio. Ipak, nije ga smio udariti. On je odrasla osoba, pa se tako trebao i ponašati. Bilo je nezrelo onako izgubiti živce. I opasno. Gubitak kontrole može izazvati kaos, a on je to znao bolje od ikoga. Osim toga, čvrsto je odlučio da će Gavinu biti pozitivan uzor. Nije mu želio držati prodike, nego postaviti dobar primjer. Sinoć mu je poslao pogrešnu poruku o svladavanju bijesa i sad je zbog toga žalio. Prošao je prstima kroz kosu i pitao se kad će više ta kava. Treba li Gavina poslati natrag majci? - Ne dolazi u obzir - glasno je promrmljao. Ni slučajno. Iz mnogih razloga koji uključuju kršenje dogovora što su ga on i Pat sklopili o svojem sinu, ali glavni je bio taj da Dean Mallov ne podnosi neuspjeh. Ni u čemu. Predavao se jedino kad je na to bio prisiljen. FM 101,3 67 Gavin mu je rekao, zapravo ga je optužio, da je uvijek u pravu. Rekao je da sigurno mora biti usrano dosadno cijelo vrijeme biti u pravu. Teško, Gavine, cinično je pomislio. Činilo mu se da ni u čemu nije u pravu. Očito nije u pravu u odnosu prema svojem sinu. Ili prema Liz. Ni slučajno ne postupa ispravno kad je riječ o Liz. Koliko dugo može odgađati neki odlučan korak u tom smjeru? - Dr. Malloy? Pomislivši da gospoda Lester napokon donosi dugo očekivanu kavu, nije se okrenuo prema vratima. -Samo je stavite na stol, molim vas. - Netko vas želi vidjeti. - Dean je okrenuo stolicu. -Narednik Curtis iz glavnog istražiteljskog ureda treba vas na minutu - rekla mu je tajnica. - Smije li ući? - Svakako. - Samo je jednom sreo detektiva, ali se doimao kao čovjek na svome mjestu. Dean je znao da je marljiv i cijenjen djelatnik austinske policije. Ustao je kad je Curtis ušao. - Dobro jutro, narednice Curtis. - Samo Curtis. Tako me svi zovu. Je li vama draže doktor ili poručnik? - Može li Dean? - Sastali su se u sredini ureda i rukovali se. - Je li ovo nepovoljan trenutak? - upita Curtis. -Ispričavam se što sam uletio ovako nenajavljeno, ali ovo bi se moglo pokazati važnim. - Nema problema. Kava stiže. - Onda tri šalice. Nisam sam. - Curtis se vratio do otvorenih vrata i kretnjom nekoga pozvao unutra. Usprkos naočalama za sunce, Pariš se bojala da je 68 Sandra Broivn


njezin izraz lica bio jednako razotkrivajući kao i Dea-nov. Doimao se onako zaprepaštenim kako se ona osjećala prije nekoliko trenutaka kad je na vratima ureda pročitala njegovo ime, nesvjesna, nepripremljena i nesposobna zaustaviti neizbježno. Nekoliko je sekunda zurio u nju, a zatim je uspio iznenađeno izustiti: - Pariš? Curtis ih je začuđeno pogledavao. - Hoću li donijeti još šalica, dr. Mallov? Dean nije skidao pogleda s Pariš dok je odgovarao: - Molim vas, gospođo Lester. Tajnica se povukla, ostavljajući Pariš, Deana i detektiva zaleđene u čudnom prizoru, poput glumaca koji su zaboravili tekst. Na koncu ju je Curtis poveo naprijed. Protiv svoje volje, ušla je u Deanov prostor. Kao i u bilo kojem prostoru u kojem se Dean ikad nalazio, on je dominirao. Ne samo fizički, sa svojom natprosječnom visinom i širokim ramenima, već i snagom svoje osobnosti. Čovjek je odmah mogao osjetiti da je to principijelan čovjek, nepokolebljivih uvjerenja i odlučnosti. Mogao bi biti najpouzdaniji saveznik ili najljući protivnik. Pariš ga je doživjela u obje uloge. Grlo joj se stegnulo, kao da su se ondje sastale sve krvne žile koje su vodile od njezina srca. Činilo joj se da u prostoriji nema dovoljno kisika. Otežano je disala i istodobno nastojala djelovati savršeno pribrano. Ni Dean se nije mnogo bolje snalazio. Kad je postalo očito da ga je šok naveo da zaboravi na pristojnost, Curtis je ponudio Pariš najbližu stolicu. To je Deana trgnulo iz omamljenosti. - Ovaj, da, molim vas, sjednite. Oboje. Dok su zauzimali svoja mjesta, Curtis je rekao: FM 101,3 69 Nisam bez razloga detektiv. Čini mi se da se vas dvoje poznajete. Oslanjala se na svoj glas kad je zarađivala za život, ali sad ju je iznevjerio. Prepustila je riječ Deanu. - Iz Houstona - rekao je. - Prije mnogo godina. Ja sam radio u tamošnjoj policiji, a Pariš... S iščekivanjem ju je pogledao, te je morala nastaviti objašnjenje. - Izvještavala sam za jednu televizijsku postaju. Curtis je iznenađeno uzdigao obrve. - Televizijsku? Pretpostavio sam da ste oduvijek radili na radiju. Pogledala je Deana, a potom odmahnula glavom. -S televizije sam prešla na radio. Curtis je promrmljao nešto u smislu da razumije, premda uopće nije razumio. - Ispričavam se. - Ušla je gospođa Lester i donijela pladanj. Spustivši ga na Deanov stol, upita: - Vrhnje i šećer? Svi su odbili. Natočila je tri šalice, a zatim pitala Deana hoće li trebati još nešto. Odmahnuo je glavom i zahvalio joj. Curtis je gledao za njom dok je izlazila. Kad se opet okrenuo k njima, primijetio je: - Impresioniran sam. Kod nas ne odobravaju sredstva za osobne tajnice. - Što? - Dean ga je zbunjeno pogledao, a zatim se zagledao u zatvorena vrata. - O, gospođa Lester. Ona nije moja osobna tajnica. Samo je... Samo je veoma učinkovita. Prema svima se ovdje tako odnosi. »Ovdje« se odnosilo na krilo uz glavnu policijsku zgradu. S glavnom ga je zgradom spajala parkirna garaža, a tim su putem maločas prošli Pariš i Curtis. Činilo se da detektiv nije povjerovao u Deanovo objašnjenje o tajničinoj susretljivosti ništa više nego Pariš, ali nije dalje komentirao. 70 Sandra Brotun Pariš je objema rukama obuhvatila šalicu vrele kave, zahvalna na toplini što ju je pružala. Dean je naglo popio gutljaj koji mu je vjerojatno opario jezik. Curtis reče: - Nisam imao pojma da ću ponovno spojiti dvoje davno izgubljenih prijatelja. - Pariš nije znala za moj premještaj ovamo - reče Dean, pozorno je promatrajući. - Ili ako jest... - Nisam. Pretpostavljala sam da si još uvijek u Hou-stonu. - Ne. - Hmm. Curtis je pričanjem ispunio nastalu tišinu. - Sve dok nam se dr. Mallov nije pridružio, koristili smo se uslugama civila i plaćali im po ugovoru. No već dugo trebamo i želimo psihologa kao djelatnika policije, nekoga s iskustvom u policijskom radu, povrh bavljenja psihologijom. Početkom ove godine napokon su odobrena sredstva, a mi smo imali sreću i ovamo doveli dr. Mallova. - Kako lijepo. - Obojici se površno nasmiješila. Nakon još jedne kratke tišine, Dean je ponovno pročistio grlo i obratio se detektivu. - Spomenuli ste problem koji bi mogao biti važan. Curtis se udobnije namjestio na stolici. - Je li vam poznata radioemisija gospođice Gibson? - Slušam je svake večeri. Naglo je podigla glavu i iznenađeno pogledala Deana. Njihovi su se pogledi sreli, a zatim se on opet okrenuo Curtisu. - Onda znate da prima pozive, ispunjava glazbene želje i slično - govorio je detektiv. Dean kimne. -Noćas je primila poziv koji ju je uznemirio. S razlogom. - Curtis je potom objasnio kakav je bio Valentinov poziv i


zaključio riječima: - Mislio sam da biste mogli FM 101,3 71 poslušati snimku i reći nam svoje profesionalno mišljenje. - Rado. Da čujemo. Curtis je sa sobom donio kasetofon. Stavio ga je na stol, premotao vrpcu i nakon nekoliko neuspješnih početaka, za što se ispričao, njezin je glas ispunio tišinu: Ovdje Pariš. Sad je već dijalog znala napamet. Dok su slušali, zurila je u svoju šalicu za kavu, ali je krajičkom oka promatrala Deana. Njegove pojedine dijelove. Cijeloga. Krišom je pogledala njegove ruke koje su počivale na rubu stola, isprepletenih prstiju. Polako je trljao palac o palac, a to je, samo to, izazvalo treperenje u dubini njezina trbuha. Samo si je jednom dopustila da mu pogleda u lice. Zurio je preda se, ali je zacijelo osjetio njezin pogled na sebi jer se naglo okrenuo k njoj. Njegove su oči još uvijek u njoj mogle izazvati osjećaj da je leptir pričvršćen na ploči od pluta. Nekoć, prije mnogo godina, uzbuđivalo ju je kad bi je gledao tako žarkim pogledom. Sad ju je samo podsjetilo na nešto što je odavno trebalo zaboraviti. Oživjelo je osjete i emocije koje je nastojala pokopati, a mislila je da joj je to uspjelo, sve do prije nekoliko minuta. Opet se zagledala u šalicu za kavu. Kad je snimka završila, Dean je pitao može li napraviti kopiju. - Naravno - odgovorio je Curtis. Dean je izvadio kasetu i izišao iz ureda kako bi gospodi Lester dao zadatak. Kad se vratio, Curtis reče: -Dakle, ne mislite da je to nečija neslana šala? - Želim još nekoliko puta poslušati snimku, ali imam dojam da je to u najmanju ruku zabrinjavajuće. Jesi li ikad ranije primila takav poziv, Pariš? 72 Sandra Broiun Odmahnula je glavom. - Slušatelji su govorili o letećim tanjurima, infiltraciji terorista, azbestu na svojim tavanima. Jedne je noći nazvala neka žena i rekla mi da se u njezinoj kadi nalazi zmija, te je pitala znam li ja kako će procijeniti je li otrovna. Svaki tjedan dobijem barem jednu bračnu ponudu. Dobila sam jednu ponudu donatora sperme. Stotine opscenih prijedloga. Ali ništa slično ovomu. Ovo... osjećam da je ovo drukčije. - Premda te i ranije nazivao. - Čovjek koji se predstavlja kao Valentino zove s vremena na vrijeme. Vjerujem da je riječ o istom čovjeku, ali ne mogu prisegnuti na to. - Misliš li da je to netko koga poznaješ? Oklijevala je. - Iskreno? Noćas nisam mogla zaspati jer sam razmišljala o tome. Ali nisam prepoznala glas, a vjerujem da bih ga prepoznala. - Ti imaš sluha za razlikovanje glasova - zamišljeno će Dean. - No meni se čini da ga ovaj čovjek pokušava promijeniti. - Meni također. - Znači, mogao bi biti netko koga poznaješ. - Valjda. Ali ne pada mi na pamet nitko tko bi mogao izvesti tako užasnu šalu. - Jesi li u posljednje vrijeme nekoga naljutila? - Koliko ja znam, nisam. - Prepirala se? - Ne sjećam se takvog incidenta. - Jesi li rekla nešto što bi se moglo doživjeti kao uvreda? Nekom suradniku. Blagajniku u banci. Konobaru. Prodavaču u dućanu. Momku koji briše stakla u autopraonici. - Ne - obrecnula se. - Nije mi običaj provocirati ljude. FM 101,3 73 Ignorirajući njezinu ljutnju, on nastavi: - Jesi li se posvađala s momkom? Prekinula s kim vezu? Nekomu slomila srce? Bijesno ga je promatrala nekoliko sekunda, a potom odmahnula glavom. Preuzimajući ulogu taktičnog posrednika u sukobu što ga nije razumio, Curtis se nakašlje. - Dvojica početnika, Griggs i Carson, sinoć su dobili ovaj slučaj -rekao je Deanu. - Rano jutros trebali su provjeriti osoblje u radiopostaji. Odmah ću se povezati s njima, vidjeti jesu li štogod otkrili. Ispričajte me. Prije nego se dospjela pobuniti - a kako bi i mogla? - Curtis je izvukao svoj mobitel i izišao iz ureda. Umjesto da joj zagrije ruke, keramička se šalica za kavu ohladila. Nagnula se naprijed i stavila je na rub Deanova stola, posvećujući joj previše pozornosti. Više to nije mogla izbjegavati, pa ga je pogledala. -Nisam ovo planirala, Deane. Kad sam jutros došla ovamo, nisam imala pojma... Nisam znala da si sad u Austinu. - Mogao sam ti to reći na Jackovu sprovodu. Nisi htjela razgovarati sa mnom. - Ne, nisam.


- Zašto ne? - Bilo bi neprikladno. Nagnuvši se prema njoj, rekao je tiho, ali ljutito: -Nakon sedam godina? Jack je prvi rekao da nitko ne može doprijeti do Deana onako kako može ona. Činilo se da je ona jedina osoba na svijetu koja može pokolebati njegovu strogu samokontrolu. Još uvijek je zvučio ljutito kad je rekao: - Mislio sam da su naočale za sunce bile samo za sprovod. Zar još uvijek imaš... Sandra Broivn - Ne želim razgovarati o tome, Deane. Otišla bih kad bih mogla. Da sam znala komu me vodi narednik Curtis... - Podvila bi rep i pobjegla. To je tvoj način rada, zar ne? Prije nego je uspjela smisliti odgovor, Curtis se vratio. - Provjeravaju domara, Marvina Pattersona. Zasad nemaju ništa čvrsto. Čini se da postoji nekakva zbrka koju pokušavaju raščistiti. Uskoro bi trebali dobiti neke informacije. Stan Crenshaw... - Zastao je i pogledao Pariš. - On je u rodu s vlasnikom postaje? - Nećak Wilkinsa Crenshawa. - Nepotizam? - Zasigurno - otvoreno će Pariš. - Stan radi što je moguće manje, a ni u tome što radi nije naročito dobar. Njegova lijenost iritira i često smeta onima koji s njim rade, ali se na osobnoj razini uglavnom slažemo. Osim toga, to nisu mogli učiniti ni on ni Marvin, čak i kad bi netko od njih dvojice bio sposoban za nešto takvo. Bili su u zgradi kad je poziv stigao. - S obzirom da su telefoni danas visokotehnološke naprave, policijski čarobnjak za elektroniku radi na tome. Policajci razgovaraju i s ljudima koji rade u obližnjoj ljekarni, istražuju mogu li ondje naći neki trag. Možda neki djelatnik ili mušterija koji ima fiksaciju na vas. Ali... - Zastao je i povukao se za uho. - Mi ovdje zapravo nemamo nikakav zločin. Samo prijetnju. - To je ozbiljna prijetnja. - Tako je - zamišljeno se složio detektiv. - Valen-tino je rekao da je čuo kako žena s vama razgovara u emisiji. Sjećate li se poziva što ga je spomenuo? - Ne ovako napamet. To je moralo biti nedavno, a ja sam taj poziv pustila u eter. To prilično sužava mogućFM 101,3 75 nosti. No ja nikad nikomu ne bih rekla neka nekoga 'nogira'. - Možda je lagao o tome - reče Dean. Oboje su ga pogledali, očekujući pojašnjenje. - Možda je izmislio telefonski poziv te djevojke kako bi opravdao, čak i samomu sebi, ono što s njom kani učiniti. To je bila mračna pretpostavka. Dok su svi zamišljeno šutjeli, vratila se gospođa Lester i donijela dvije audiokasete. Dean je ponovno poslušao snimku. -Nešto me doista muči - rekao je kad je završila. -On govori o 'djevojkama', a ne o ženama. - Time umanjuje status žena - primijeti Curtis. - Da, prema njegovu mišljenju. To nam ukazuje na neke osobine tog čovjeka. Jasno i glasno se vidi da ne voli žene i ne vjeruje im. Ako bih morao samo na temelju ove snimke izraditi njegov psihički profil, svrstao bih ga u silovatelje osvetnike. Curtis je očito poznavao taj klinički izraz. - Bijesan je na žene općenito, zbog stvarnih ili umišljenih nepravda. - Da. Možda je to posljedica seksualnog zlostavljanja, čak incesta. Opasna motivacija - reče Dean. -Seks je njegov način kažnjavanja. To se obično manifestira kao brutalno silovanje. Ako želi da njegova žrtva počne krvariti, kako je rekao Pariš, neće se libiti da je ubije. - Usne su mu se stisnule u tanku crtu, što je izrazilo strepnju kakvu su svi osjećali. - Još nešto, jedini drugi Valentino za kojeg sam ikad čuo bio je Rudolph. - Zvijezda nijemog filma - reče Pariš. - Točno. A njegov najpoznatiji film bio je Šejk. - U kojem otima i zavodi, uglavnom silom, mladu ženu. - Poznavala je taj film. Ona i Jack gledali su ga na festivalu filmskih klasika. - Misliš li da se zato koristi tim imenom? 76 Sandra Broum - Možda je riječ o slučajnosti, ali nisam siguran da je kao takvu treba odbaciti. - Još je trenutak razmišljao o tome. - Zapravo, Curtise, nisam siguran da bilo što od ovoga treba odbaciti. Moja je preporuka da čovjeku treba vjerovati na riječ. Detektiv se složio mračno kimnuvši. - Nažalost, slažem se. - Želio bih da surađujemo na slučaju. - Drago mi je. Ozbiljno ćemo shvatiti Valentinovu prijetnju, sve dok se ne pokaže da je lažna. - Ili se pokaže da je stvarna - tiho doda Pariš. FM 101,3 77 7.poglavlje


Sudac Kemp odobrio je zahtjev branitelja da dobije stanku od pola sata kako bi se konzultirao sa svojim klijentom; možda će ga nagovoriti da prihvati nagodbu pa bi suđenje završilo, a sudac bi imao slobodno poslijepodne. Tih je pola sata iskoristio za povlačenje u svoje odaje gdje je sićušnim srebrnim škaricama odrezao dlačice u svojim nosnicama. Rabio je zrcalo koje je uvećavalo pet puta. Unatoč tomu, to je bio osjetljiv postupak. Neočekivana zvonjava mobitela gotovo je izazvala nesreću. Pomalo razdraženo, javio se na poziv svoje žene. - Janey nije u svojoj sobi - rekla je bez uvoda. -Cijelu noć nije bila ondje. - Rekla si mi da je kod kuće kad smo sinoć stigli onamo. - Mislila sam da jest jer sam kroz vrata čula radio. Jutros je još uvijek bio uključen. To mi se učinilo čudnim jer znaš kako ona kasno ustaje, ali sam zaključila da ie zaspala i niie ea ugasila. 78 Sandra Broivn - Pokucala sam na njezina vrata oko deset. Željela sam je odvesti na ručak u onu novootvorenu čajanu. To bi bila prilika da se družimo. Doista su to lijepo uredili. Bea i ja bile smo ondje prošli tjedan. Imaju izvrstan gazpacho. - Marian, ovo je samo stanka u suđenju. Nastavila je: - Nije se javila na moje kucanje. U petnaest do jedanaest odlučila sam ući u njezinu sobu i probuditi je. Soba je prazna, a u krevetu nitko nije spavao. Njezin automobil nije u garaži i nitko od posluge nije ju vidio. - Možda je rano ustala, namjestila krevet i izišla. - A možda će se danas poslije podne srušiti nebo. Imala je pravo. To je bila apsurdna pretpostavka. Janey nikad u životu nije namjestila krevet. Njezino odbijanje da to učini bilo je jedan od razloga iz kojih su je poslali kući iz ljetnog kampa kad su jedini put ignorirali njezine proteste i insistirali da pode onamo. - Kad si je zadnji put vidjela? - Jučer poslije podne - odgovori Marian. - Satima se izležavala kraj bazena. Nagovorila sam je da uđe unutra. Uništit će kožu. Odbija stavljati zaštitnu kremu. Pokušala sam joj objasniti, ali ne želi me slušati. Kaže da je zaštitna krema najgluplje o čemu je ikad čula jer pobija svrhu sunčanja. - I, Bairde, doista mislim da bi joj trebao nešto reći o sunčanju bez gornjeg dijela kostima. Znam da je to njezino vlastito stražnje dvorište, ali ondje naokolo uvijek ima radnika koji rade ovo ili ono, a ne želim da imaju besplatni striptiz. Dovoljno je loše da nosi tange, što je, ako mene pitaš, ne samo neukusno i neženstveno, već i užasno neudobno. Ovoga se puta sama zaustavila. - U svakom slučaju, jučer sam je nagovorila da uđe u kuću kad je bilo najFM 101,3 79 toplije. Podsjetila sam je da mi idemo na svečanu večeru i da ona mora ostati kod kuće. Potrčala je na kat bez razgovora sa mnom, tresnula vratima i zaključala ih. Očito je sinoć otišla nakon nas i otad nije bila kod kuće. Nije opazio da nema njezina automobila jer je svoj preko noći ostavio ispred kuće, a ne u garaži. Kad joj sljedeći put bude zabranio izlazak, morat će joj zaplijeniti ključeve automobila. Premda je to neće spriječiti da se iskrade iz kuće i sastane se s onim svojim divljim prijateljima, čiji je utjecaj nesumnjivo uzrok ovako neprihvatljivu ponašanju. - Jesi li nazvala njezin mobitel? - Javlja mi se glasovna pošta. Ostavila sam nekoliko poruka. - Jesi li se raspitala kod njezinih prijatelja? - Kod nekoliko njih, ali kažu da je sinoć nisu vidjeli. Naravno, možda lažu kako bi je zaštitili. - Što je s onom droljom, onom Melissom s kojom provodi tako mnogo vremena? - Ona je u Europi sa svojim roditeljima. Njegova je tajnica tiho pokucala, a zatim zavirila unutra i rekla mu da su se svi vratili u sudnicu. - Slušaj, Marian, siguran sam da ona samo kažnjava nas jer mi kažnjavamo nju. Želi te prestrašiti i u tome uspijeva. Pojavit će se. Nije ovo prvi put da je cijelu noć provela vani. Posljednji put kad Janey nije došla kući, zamalo su je odveli u zatvor okruga Travis zbog nemorala u javnosti. Ona i skupina njezinih prijatelja uvalili su se u jacuzzi iza nekog hotela. Gosti su se žalili na buku. Kad su ljudi iz hotelskog osiguranja pošli provjeriti što se događa, našli su uzavreli kabao pun mladih 80 Sandra Brown ljudi u različitim stupnjevima opijenosti i nagosti, kako se bave svim mogućim seksualnim aktivnostima. Njegova je kći bila jedna od onih koji su bili najviše pijani. Svakako je bila najviše naga, prema riječima austinskog policajca koji ju je osobno izvukao iz vode i odvojio od momka s kojim je bila. Zamotao ju je u deku i odvezao kući umjesto u zatvor. Učinio je to kao uslugu sucu, a ne iz ljubaznosti prema djevojci koja mu je dobacivala pogrdne riječi kad ju je isporučio pred kućom njezinih roditelja. Policajcu su zahvalili novčanicom od sto dolara, čime je prešutno kupljeno njegovo obećanje da se Janevno ime neće spominjati u izvještaju o incidentu.


- Hvala Bogu da mediji nisu načuli za tu priču - sad je rekla Marian, kao da mu čita misli. - Možeš li zamisliti koliko bi to naškodilo tvojem ugledu? - Delikatno je šmrcnula i pitala: - Što ćeš učiniti, Bairde? - Time je učinkovito bacila problem njemu u krilo. - Cijeli dan moram biti na sudu. Nemam vremena baviti se s Janey. - Pa, ne možeš od mene očekivati da se vozim po cijelom Austinu i tražim je. Osjećala bih se poput šin-tera. Osim toga, ti si taj koji ima veze. Kao i novčanice od sto dolara, kiselo je pomislio. Tijekom posljednjih nekoliko godina obilato je dijelio novčanice kako bi se pobrinuo da eskapade njegove kćeri ostanu nedostupne javnosti. - Vidjet ću što mogu učiniti - progunđao je. - No kad se pojavi, a siguran sam da hoće, nemoj mi zaboraviti javiti na pager. Stavit ću ga na vibriranje dok sam u sudnici. Utipkaj tri trojke. Tako ću znati da je kod kuće i neću tratiti ničije vrijeme na potragu. - Hvala ti, dragi. Znala sam da se mogu osloniti na tebe. FM 101,3 81 Curtis je pozvao Deana na ručak i on je prihvatio poziv, ali nije bio naivan. Pretpostavio je da detektiv želi neke informacije o Pariš. Teško je Curtisu mogao zamjeriti radoznalost, osobito nakon nabijene atmosfere kakvu su jutros stvorili u njegovom uredu. Ništa mu neće reći, ništa što sam ne bi mogao saznati, ali bit će zanimljivo gledati detektiva na djelu. Silazili su stubama ispred zgrade kad je netko iza njih zazvao Curtisa. Mladi pozornik koji ga je pozvao upravo je izišao iz zgrade. Zadihano se ispričao. - Žao mi je što vas zadržavam, narednice Curtis. - Samo idemo na ručak. Poznajete li dr. Mallova? - Samo po čuvenju. Sa zakašnjenjem vam želim dobrodošlicu u policiju Austina. Eddie Griggs. - Ispružio je ruku. - Drago mi je, gospodine. - Hvala vam - rekao je Dean dok su se rukovali. -Ne morate se žuriti. Ja ću pričekati ovdje, u hladu. - Mislim da naredniku Curtisu neće smetati da i vi ovo čujete budući da surađujete na onom telefonskom pozivu upućenom Pariš Gibson. O tome je riječ. Pa, na neki način. Neizravno. - Najbolje da svi pođemo u hlad - predloži Curtis. Pošli su bliže zgradi kako bi se zaštitili od užarene sunčeve svjetlosti. Na obližnjoj Međudržavnoj cesti 35 bilo je mnogo prometa, ali mladi je policajac bio dovoljno glasan. - Izdali ste okružnicu? - rekao je Curtisu. - O nesta-lim osobama? - Tako je. - Pa, gospodine... Sudac Baird Kemp? - Što je s njim? - On ima kćer. Srednjoškolku. Posve je divlja i neo82 Sandra Broivn buzdana. S vremena na vrijeme zna pretjerati. Policajci koji patroliraju iza ponoći dobro je poznaju. Osvrnuo se naokolo, provjeravajući može li ga tko-god od prolaznika čuti. - Sudac je doista velikodušan prema svakom policajcu koji je odvede kući, drži je podalje od zatvora i pazi da se njezino ime ne pojavi u tisku. - Shvaćam - reče detektiv. - Dakle, danas je - nastavi Griggs - sudac nazvao s posebnom molbom upućenom nekim od svojih prijatelja u policiji. Čini se da Janey, tako se zove, noćas nije došla kući. Svi su zamoljeni da malo pripaze i, ako je vide, sudac će biti veoma zahvalan policajcu koji je dovede kući. Dean još nije upoznao suca, ali je čuo njegovo ime. Jedan od njegovih prvih zadataka u Austinu bio je da jednog zatvorenika pokuša nagovoriti da policiji pomogne uhititi svoga partnera u zločinu, koji je, u usporedbi s njim, bio opakiji i još uvijek na slobodi. Zatvorenik nije želio surađivati. - Ništa im neću dati, čovječe. »Njima« kao suprotnost »tebi«, jer se Dean stavio na zatvorenikovu stranu, postao je njegov prijatelj, suosjećao je s njim i stekao njegovo povjerenje. Dobar policajac. - Moje je suđenje bilo namješteno! Jebena namještaljka - žalio se zatvorenik. - Čuješ li što ti govorim, čovječe? Onaj je sudac utjecao na porotu. Prepredeni kujin sin. Njegovo mišljenje o sucu koji je predsjedavao suđenjem nije se razlikovalo od mišljenja većine drugih osuđenih zločinaca. Rijetko su kada imali nešto ljubazno reći o osobi u sudačkoj togi koja je, konačnim udarcem svojeg čekića, zapečatila njihovu mračnu budućnost. FM 101,3 83 Dean je na koncu od zatvorenika dobio informacije na temelju kojih je njegov partner uhićen, ali čovjek je zadržao svoje loše mišljenje o sucu Kempu, a na temelju onoga što im je Griggs upravo ispričao, Dean je pomislio da je možda bilo opravdano.


Curtis reče: - Samo u ovom okrugu moglo bi biti stotinjak tinejdžera koji noćas nisu došli kući i čiji roditelji ne znaju gdje se trenutno nalaze. To je konzervativna procjena. Dean je mislio na svojeg tinejdžera koji je više nego jednom prestrašio svoju majku jer se vratio kući tek kasno idućega dana. - Slažem se. Prerano je donositi zaključke o jednoj djevojci za koju se ne zna gdje je, osobito ako joj je navika ostajati vani. - Sudac Kemp bi pomahnitao kad bi njegova 'posebna molba' postala javna okružnica - primijeti Curtis, a njegovo se negodovanje jasno vidjelo. - Bez obzira na to, hvala što ste nam rekli, Griggs. Kako to da ste danas tako rano došli na posao? - Radim prekovremeno, gospodine. Osim toga, nadao sam se da bih mogao, znate, pomoći Pariš Gibson. Noćas je bila prilično potresena. - Siguran sam da će znati cijeniti vašu revnost. Curtis je kiselo izrekao tu tvrdnju. Očito je opazio isto što i Dean, da je momak očaran njome. - Dajmo gospođici Janey Kemp još nekoliko sati da se otrijezni i nađe svoj put kući prije nego je dovedemo u vezu s pozivom upućenim gospođici Gibson - reče Curtis. - Da, gospodine. - Mladi se policajac ponašao tako vojnički korektno, pa je Dean gotovo očekivao da će salutirati. - Želim vam ugodan ručak, gospodine. Dr. Mallov. Curtis je krenuo pločnikom, ali Dean se malo 84 Sandra Broivn zadržao, osjećajući da Griggsa još uvijek nešto muči. Ako to ima veze s Pariš, želio je znati o čemu je riječ. Oprostite, Griggs? Ako vam je još nešto na umu, rado bismo to čuli. Bilo je jasno da se mladi policajac nije želio zamjeriti starijem detektivu ili čovjeku iza čijeg se imena nalazio niz titula. Ipak, činilo se da mu je laknulo kad mu je Dean pružio priliku da kaže što misli. - Riječ je samo o tome da ta djevojka traži nevolje, gospodine. - Spustio je glas do povjerljivog šapta. -Jedan od naših tajnih agenata iz narkotika, u srednjoj školi, kaže da izvrsno izgleda i toga je svjesna. Prava... prava mačka. Rekao je da mu se nabacivala tako da je umalo zaboravio na svoju značku. - Grigg-sove su uši postale crvene. Čak mu se i tjeme rume-njelo ispod kratko ošišane kose. Nadajući se da će mladom čovjeku pomoći da se opusti, Dean se našalio: - Mrzim kad se to događa, to je jedan od razloga zašto nikad nisam radio kao tajni agent. Griggs se nasmiješio kao da ga je usrećila spoznaja da je i Dean ipak samo čovjek. - Da, pa, želim reći da se mogla dovesti u situaciju u kojoj se može dogoditi nešto loše. - Očijukala je s opasnosti i dobila više no što je željela? - upita Curtis. - Tako nekako, gospodine. Po onome što znam o njoj, čini ono što želi i kada želi. Nikomu ne daje objašnjenja. Čak ni svojim roditeljima. Savršena kandidatkinja kojoj se može uvaliti drogu za silovanje. Ako se našla na putu tom Valentinu, a on je učinio ono što je rekao, neko vrijeme nitko ne bi znao. A to bi moglo biti loše. FM 101,3 85 Curtis je pitao je li tko potražio Janey Kemp na mjestima gdje se inače običavala zadržavati. - Da, gospodine. Sudac je želio da se to učini. Neupadljivo, naravno. Dvojica obavještajaca također rade na tome, kao i pozornici. No ljeto je, pa se Seks-klub uglavnom sastaje vani, a mjesto sastanka mijenja se svakih nekoliko večeri kako policija i roditelji... - Seks klub? - Dean je pogledao Curtisa, tražeći objašnjenje, ali detektiv je samo slegnuo ramenima. Obojica su opet pogledala Griggsa. Ponovno nervozan, mladi je policajac prebacivao težinu s jedne noge na drugu. - Ne znate za Seks-klub? Pariš je iscrpljena stigla kući. Ovo je inače bilo vrijeme kad ustaje. Obično je jela doručak kad svi ostali jedu ručak. Danas je pobrkala raspored. Ako poslije podne ne odspava nekoliko sati, do noćašnjeg odjavljivanja pretvorit će se u zombija. Ah nakon neočekivanog susreta s Deanom, teško da će spavati. Napravila si je sendvič s maslacem od kikirikija, što ga zapravo nije željela, i sjela za kuhinjski stol, pretvarajući se da je to pravi obrok. Dok je jela, pregledavala je svoju poštu. Kad je stigla do svijetloplave kuverte s poznatim logotipom u gornjem lijevom kutu, prestala je žvakati. Popila je cijelu čašu mlijeka, kao da želi biti snažnija za sadržaj kuverte. Pismo je poslao direktor bolnice Meadowview. Ljubazno ali odlučno, riječima koje se nisu mogle pogrešno shvatiti, tražio je da preuzme osobne stvari bivšeg pacijenta, pokojnog gospodina Jacka Donnera. Budući da niste odgovorili na moje brojne pokušaje 86 Sandra Broivn da razgovaramo telefonski, stajalo je u pismu, mogu jedino pretpostaviti da te poruke niste primili. Stoga je ovo pismo obavijest da će osobne stvari gospodina Donnera biti odstranjene iz bolnice ako ne dođete po njih. Rok je bio sutra. Sutra. Mislio je ozbiljno. Datum je bio podcrtan.


Dok je Jack bio pacijent u bolnici, Pariš je bila na ti sa svima koji su ondje radili, od direktora do kućepazi-telja. Ovo je pismo stvaralo dojam kao da se uopće ne poznaju. Stigao je do granice svojeg strpljenja s njom, zasigurno zato jer je ignorirala njegove telefonske poruke. U privatnoj klinici nije bila od dana kad je Jack umro u sobi broj 203. Tijekom šest mjeseci, koliko je otad prošlo, nije imala snage vratiti se, čak ni po njegove osobne stvari. Uz veoma malo iznimaka, odlazila je u bolnicu svaki dan, punih sedam godina, ali nakon što je onog posljednjeg dana otišla, nije se mogla prisiliti da još jednom pođe onamo. Njezina nevoljkost da to učini nije bila posve sebična. Nije željela obeščastiti Jacka time da ga se sjeća onakvog kakav je bio dok je ležao u bolničkom krevetu, s udovima koji su propadali usprkos fizikalnoj terapiji sposobnih terapeuta. Bio je poput bebe, nije mogao razgovijetno govoriti, nije se mogao hraniti, nije mogao ništa osim zauzimati prostor i oslanjati se na predane zdravstvene radnike koji su vodili brigu o svim njegovim potrebama. U takvom je stanju živio - egzistirao - posljednjih sedam godina svojeg života. Zaslužio je više, a ne da ga se takvog sjeća. Prekrižila je ruke na stolu i spustila glavu na njih. Zatvorivši oči, zamislila je Jacka Donnera kakav je FM 101,3 87 bio kad ga je upoznala. Snažan, privlačan, vitalan, samouvjereni Jack... - Dakle, vi ste ta nova koja je izazvala takvu senzaciju. Govorio joj je iza leđa. Kad se okrenula, najprije je uočila drskost njegova osmijeha. Maleni ured što su joj ga dodijelili u redakciji jedva je bio toliko prostran da se u njemu može okrenuti. Bio je krcat kutija što ih je upravo počela raspakirati. Jack se pretvarao da ne opaža koliko i on pridonosi skučenosti prostora. Hladno je ponovila: - Ta nova. - O vama se priča u prednjim uredima. Nemojte me prisiljavati da ponovim što govore jer biste me mogli optužiti za seksualno dodijavanje. - Upravo sam se pridružila ekipi koja priprema vijesti, ako na to mislite. - 'Nagrađenoj ekipi' koja priprema vijesti - ispravio ju je, proširivši svoj smiješak. - Zar ne obraćate pozornost na promotivni materijal naše postaje? - Jeste li vi u promotivnom odjelu? - Ne, ja sam šef službenog odbora za doček. Zapravo, ja jesam službeni odbor za doček. Moj je zadatak zaželjeli dobrodošlicu svim novim djelatnicima. - Hvala vam. Zaželjeli ste mi dobrodošlicu. Ako biste me sada... - U stvari, radim u prodaji. Jack Donner. - Ispružio je ruku. Rukovali su se. - Pariš Gibson. - Dobro ime. Umjetničko ili doista vaše? - Doista moje. - Želite li poći na ručak? Njegova smjelost nije ju uvrijedila. Nasmijala ju je. 88 Sandra Broivn Ne. Imam posla. - Raširila je ruke i pokazala kutije oko sebe. - Trebat će mi cijelo poslijepodne da sve ovo sredim. Osim toga, tek smo se upoznali. - O, točno. - Zamislio se nad time, grickajući donju usnu na način za koji je vjerojatno znao da je sladak i šarmantan. Zatim se razvedrio. - Večera? Te večeri nije pošla s njim na večeru. Niti sljedeća tri puta kad ju je pozvao. Tijekom sljedećih tjedana radila je kao mahnita, obrađujući sve priče koje joj je urednik davao. Nastojala je dobiti što više vremena na televiziji, svjesna da je pojavljivanje na ekranu jedini način za stjecanje ugleda među gledateljima. Cilj joj je bio mjesto večernjeg voditelja vijesti. Možda će joj trebati godina ili dvije da to postigne. Morala je mnogo naučiti i dokazati se, ali nije vidjela razloga zašto bi za svoj cilj zacrtala nešto manje. Stoga je bila previše zauzeta stvaranjem imena za sebe na televizijskom tržištu Houstona da bi imala vremena za izlaske. A Jack Donner je bio više nego siguran da će na koncu podleći njegovu šarmu. Bio je uzor američke muške privlačnosti. Njegova je osobnost bila očaravajuća, smisao za šalu zarazan. Sve žene u zgradi, od studentica koje su volontirale do bake koja je vodila računovodstvo, bile su zatreskane u njega. Začudo, sviđao se i muškarcima. Nekoliko godina uzastopce držao je rekord u prodaji, te uopće nije bila tajna da ga pripremaju za menadžera. - Uprava - povjerio joj je. - Želim biti glavni direktor, a zatim, tko zna? Jednog ću dana možda imati vlastitu televizijsku postaju. Svakako je imao dovoljno amhicije i karizme da postigne što god želi, a izlazak s njom bio mu je priFM 101,3 89 marni kratkoročni cilj. Na koncu joj je dojadilo odbijanje, pa je prihvatila. Kad su prvi put zajedno izišli, odveo ju je u kineski restoran. Hrana je bila užasna, a posluga još gora, ali ju je


cijelo vrijeme nasmijavao izmišljajući priče o svakom natmurenom konobaru. Što je pio više rižina vina, to su priče postajale smješnije. Kad je otvorio svoj listić u kolačiću za proricanje budućnosti, zazviždao je. - Opa, poslušaj ovo. - Pretvarao se da čita: - Čestitamo. Nakon mjeseci pokušaja da zavedete određenu damu, večeras ćete imati sreće. Pariš je razlomila svoj kolačić i izvukla papirić. - Na mojem piše: 'Ne obraćajte pozornost na prethodno proročanstvo.' - Nećeš spavati sa mnom? Nasmijala se njegovu potištenom izrazu lica. - Ne, Jack, neću spavati s tobom. - Sigurna si? - Sigurna sam. No nakon četiri mjeseca izlaženja s njim, učinila je to. A nakon šest mjeseci, svi u televizijskoj postaji smatrali su ih parom. Jack ju je do Božića zaprosio, a ona je do Nove godine pristala. U veljači je padao snijeg. U Houstonu, gdje je snijeg bio iznimno rijetka pojava, sve je stalo, a to je značilo da je ekipa vijesti radila prekovremeno kako bi pokrila sve događaje povezane s vremenskim nepogodama, od zatvaranja škola, preko skloništa za beskućnike, do nebrojenih opasnosti ledom pokrivenih cesta. Pariš je radila šesnaest sati bez prestanka, izlazeći na teren, vozeći se u jadnom kombiju, ispijajući mlaku kavu, ispunjavajući rokove. Kad je napokon stigla kući, Jack je bio u njezinoj kuhinji i pripremao lonac domaće juhe. - Ako te ranije 90 Sandra Broivn nisam voljela - rekla je, podigavši poklopac i udahnuvši ugodan miris - sada te volim. - Kuhao bih ti svake večeri kad bi se preselila k meni. -Ne. - Zašto ne? - O tome smo razgovarali već tisuću puta, Jack -umorno je rekla dok je izuvala mokre čizme. Kleknuo je i masirao joj hladne nožne prste. - Razgovarajmo još jednom. Neprestano zaboravljam tvoje bezvezne isprike. Kao što znaš, moj je pimpek duži od mojega pamćenja. Nije li ti drago? Povukla je stopalo iz njegovih toplih ruku. Masaža je bila previše ugodna da bi se odvijala istodobno kad i ova često ponavljanja prepirka. - Sve dok se ne vjenčamo, zadržat ću svoju neovisnost. - Opazivši da se on kani dalje prepirati, dodala je: Budeš li me i dalje gnjavio zbog toga, odgodit ću vjenčanje za još šest mjeseci. - Ti si tvrdoglava žena, Pariš Gibson, uskoro Donner. Pojeli su juhu i dokrajčili bocu vina što ju je Jack otvorio prije njezina dolaska. Nije čak ni predložio da ondje prenoći, a ona je bila zahvalna na činjenici da je imao razumijevanja za njezinu iscrpljenost. Kad mu je na vratima zaželjela laku noć, opazila je da se snijeg koji je blokirao grad već počinje topiti. Sav onaj mukotrpni rad na pripremanju vijesti o vremenskim nepogodama postao je povijest kad se živa u termometru podigla za nekoliko stupnjeva. - Hvala Bogu da je sutra subota - rekla je i uzdahnula, naslonivši se na dovratak. - Spavat ću cijeli dan. - Samo se probudi do sutra uvečer. - Što je sutra uvečer? FM 101,3 91 - Upoznat ćeš mojega kuma. Nedavno joj je ispričao da se njegov najbolji prijatelj s fakulteta seli natrag u Houston nakon što je nešto magistrirao na nekom sveučilištu, nije se mogla sjetiti gdje. Znala je samo da je Jack veoma uzbuđen zbog prijateljeva povratka, te jedva čeka da ih upozna. - Kako mu se sviđa u houstonskoj policiji? - pitala je, zijevajući. - Još je prerano, kaže, ali misli da će biti zadovoljan. Pokušat ćemo organizirati košarkašku utakmicu u dvorani, dok ti spavaš. Doći ćemo po tebe oko sedam sutra uvečer. - Bit ću spremna. - Već je počela zatvarati vrata, kad je doviknula za njim: - Oprosti, Jack, ali kako se ono zove? - Dean. Dean Malloy. Pariš je naglo sjela, hvatajući dah. Nalazila se u svojoj kuhinji, ali trebao joj je trenutak dok se nije snašla. Sanjarenje je preraslo u san. Čvrsto je zaspala. Promijenio se kut pod kojim su sunčeve zrake dopirale kroz prozor. U rukama je osjećala trnce zbog pomanjkanja cirkulacije jer je na njima ležala. Protresla ih je, ali to je samo pojačalo neugodan osjećaj. Obamrlom je rukom posegnula za telefonom koji je zvonio - što ju je probudilo. Iz navike je rekla: - Ovdje Pariš. 92 Sandra Broivn 8. poglavlje


- Kad si zadnji put bila kod zubara, Amy? - Ne sjećam se. Možda prije nekoliko godina. Dr. Brad Armstrong namršteno pogleda pacijenticu. - To je previše vremena između kontrolnih pregleda. - Bojim se zubara. - Onda nisi bila kod pravoga. - Namignuo joj je. -Do sada. Nasmijala se. - Imaš sreće da sam našao samo jedan karijes. Malen je, ali treba ga popraviti. - Hoće li boljeti? - Boljeti? Moraš znati da je u ovoj ordinaciji bol samo riječ od tri slova. - Potapšao ju je po ramenu. -Moj je zadatak popraviti tvoj zub. Tvoj je zadatak lijepo se nasloniti i opustiti dok ja to radim. - Valium doista pomaže. Već osjećam pospanost. - Ne treba mu mnogo vremena. Njegovo je osoblje pitalo Amynu majku prije nego su joj dali malenu dozu sredstva za smirenje kako bi se umanjila njezina tjeskoba i postupak učinio manje FM 101.3 93 stresnim, za pacijenta i liječnika. Njezina će majka kasnije doći po nju i odvesti je kući. U međuvremenu, mogao je gledati do mile volje dok je ona tonula u svijet snova. Prema onome što je pisalo na kartonu, imala je petnaest godina, ali bila je dobro građena. Imala je lijepe noge. Kratka je suknja razotkrivala glatka, preplanula bedra i mišićave listove. Obožavao je ljeto. Ljeto znači kožu. Već se unaprijed grozio dolaska jeseni i zime kad su žene sandale zamjenjivale čizmama, a gole noge pokrivale neprozirnim hulahupkama. Suknje su postajale duže, a ljeti razgolićena ramena pokrivale su majama. Jedino dobro što bi se moglo reći o majama jest činjenica da su katkad pripijene, a nagovještaj onoga što je ispod njih znao je biti predivno zamaman. Njegova je pacijentica duboko udahnula, pa se papirnata zaštita ispod njezine brade pomaknula u stranu. Došao je u iskušenje da podigne papir i pogleda njezine dojke. Ako bi se pobunila, uvijek može reći da vraća papir na mjesto, ništa više. No obuzdao se. Mogla bi ući njegova medicinska sestra, a ona, .za razliku od pacijentice, nije bila pod utjecajem valiuma. Ponovno je proučavao djevojčine noge. Pod utjecajem sredstva za smirenje, njezine su se noge okrenule prema van, ostavljajući nekoliko centimetara prostora između koljena. Rastezljiva tkanina suknje pripijala se poput druge kože. Onako priljubljena uz udubljenje između njezinih nogu, jasno je ocrtavala V. Nosi li gaćice, pitao se. Silno ga je uzbudila mogućnost da ih ne nosi. Također se pitao je li djevica. Nakon četrnaeste godine, malo je koja bila. Statistički su postojali dobri 94 Sandra Brown izgledi da je već bila s muškarcem. Znala bi što može očekivati od spolno uzbuđenog muškarca. Ne bi se previše šokirala ako ... - Dr. Armstrong? - Pojavila se medicinska sestra, prekinuvši njegovo sanjarenje. - Je li spremna za utr-njivanje? Nikad nije dopuštao da njegovi pacijenti čuju riječ »injekcija«. Ustao je s niskog stolca na kojem je sjedio, pretvarajući se da proučava djevojčine rendgenske snimke. -Da. Možete joj dati. Pričekat ćemo deset minuta. - Sve ću pripremiti. Skinuo je gumene rukavice i pošao u svoj ured, zatvorivši vrata za sobom. Koža mu je gorjela. Srce mu je ubrzano tuklo. Da nije bilo bijelog ogrtača, asistentica bi vidjela njegovu erekciju. Počinio bi užasnu pogrešku da ga nije na vrijeme prekinula. Nije si mogao dopustiti još jednu takvu pogrešku. Kao prošli put, premda to doista nije bila njegova krivnja. Ta je djevojka sjedila na njegovoj stolici tri puta u dva mjeseca, a svaki je put bila sve prijatelj skije raspoložena. Prijateljski, vraga, otvoreno je očijukala s njim. Točno je znala što radi. Način na koji mu se provokativno smiješila kad god bi se ispružila na njegovoj stolici; nije li to praktički bio poziv da je počne pipkati? No kad je to učinio, podigla je takvu buku i galamu da su njezini roditelji, djelatnici i većina pacijenata potrčali hodnikom i uletjeli u ordinaciju gdje je ona stajala i vrištavim ga glasom optuživala. Da je imala dvadeset pet godina, kako je izgledala, te bi se optužbe odbacile, ali bila je maloljetnica. Povjerovali su joj i rekli mu neka podnese ostavku. Idućeg su ga jutra, kad je stigao na posao, na vratima FM 101,3 95 dočekali njegovi partneri, pružili mu ugovor o sporazumnom prekidu suradnje i ček s plaćom za tri mjeseca. U danim su okolnostima to smatrali poštenim. Zbogom i sretno. Licemjerni gadovi. Ali nije na tome stalo. Djevojčini roditelji, ogorčeni činjenicom da je normalan heteroseksualni muškarac


reagirao na pozive što ih je odašiljala njihova sekse-pilna kći, podnijeli su tužbu zbog nedoličnog ponašanja prema djetetu. Kao da je ona bila dijete. Kao da to nije tražila. Kao da joj se nije sviđalo kad je njegova ruka kliznula između njezinih bedara. Odvukli su ga na sud kao zločinca gdje je, prema savjetu svojeg nesposobnog odvjetnika, bio prisiljen ispričati se prefriganoj maloj kučki. Priznao je krivnju za ponižavajuće optužbe kako bi dobio »lakšu presudu« obveznog odlaženja na psihoterapiju i uvjetne kazne. Međutim, sučeva je presuda bila mnogo blaža nego Tonina. - Ovo je posljednji put, Brade - upozorila ga jeBudući da je izbjegao zatvor, ne bi li bio red da se to proslavi? O, ne. Njegova je žena imala druge planove, što je uključivalo neprestano pričanje o temi njegove »ovisnosti«. - Ne mogu još jednom proći kroz takvu muku -rekla mu je. Zatim je satima gnjavila o njegovom 'destruktivnom obrascu ponašanja'. U redu, bilo je još nekoliko incidenata, poput onoga na klinici gdje je prvi put radio. Jednoj je asistentici pokazao neke fotografije. To je bila šala, za Boga miloga! Kako je mogao znati da je ona pobožno čitala Bibliju i vjerojatno mislila da se bebe trebaju rađati sa smokvinim listovima pričvršćenim za pupak? Proširila 96 Sandra Broivn je tako pakosne glasine o njemu da je sam otišao. No Toni ga je ipak smatrala odgovornim. Na koncu je zaključila riječima: - Dopusti da to još bolje pojasnim, Brade. Neću više trpjeti takvu muku. Neću dopustiti da to naša djeca proživljavaju. Volim te - plačnim je glasom rekla. - Ne želim se razvesti. Ne želim razoriti naš dom i obitelj. Ali napustit ću te ako ne potražiš pomoć i uspostaviš kontrolu nad svojom ovisnošću. Ovisnost. Pa što ako ima jak spolni nagon? Zar je to ovisnosti Prikazivala ga je kao nekakvog pervertita. No nije bio budala. Znao je da se mora prilagoditi svijetu u kojem živi. Ako društvo želi biti puritansko, mora se prilagoditi usvojenim pravilima. Mora se ponašati u skladu s uskogrudnim pravilima što su ih postavile crkva i država, a u tome su se slagale. Jedan pogrešan korak izvan njihovih budalastih granica takozvane pristojnosti, i čovjek nije samo grešnik, već i odmetnik od zakona. Čak i najbezazlenije očijukanje s nekom pacijenticom moglo bi ga stajati karijere. Trebalo mu je osam mjeseci da nađe ovaj posao u Austinu, a tromjesečna je plaća odavno bila potrošena i štedni račun ispražnjen. Ova klinika nije onako ugledna kao prethodna. Njegovi sadašnji partneri nisu onako stručni i ugledni kao bivši suradnici. Ali posao je otplaćivao hipoteku. I njegovoj se obitelji sviđa u Austinu, gdje nitko ne zna iz kojeg su se razloga preselili. Tjednima nakon one noćne more u sudnici, Toni bi se lecnula svaki put kad bi je dotaknuo. Nastavila je dijeliti krevet s njim, premda je zaključio da je to činila samo zbog djece. S vremenom mu je dopustila da je zagrli i poljubi, a FM JOJ,3 97 zatim, nakon što mu je voditelj grupne terapije dao zlatnu zvijezdu za napredak što ga je postigao u cilju »izlječenja«, ponovno je pristala na seks s njim. Doimala se prilično zadovoljnom... sve do prije nekoliko dana kad je bio toliko neoprezan da je cijelu noć ostao vani. Smislio je uvjerljivu priču, a ona bi možda i dalje vjerovala u to da sinoć nije onako kasno došao kući. Priča o seminaru o porezu bila je istinita. Otišao je na seminar i potpisao se, te će postojati dokaz o njegovoj nazočnosti. Ali uopće nije kanio ostati, te je otišao nakon prvog dosadnog sata. Jutros mu je Toni priredila pravi pakao. Nakon doručka, poslala je djecu na kat da obave svoje zadatke. Zatim je, bez ikakva upozorenja, oštro pitala: - Gdje si noćas bio, Brade? Bez uvoda, samo taj ljutiti, iznenadni napad koji ga je odmah razbjesnio. - Znaš gdje sam bio. - Bila sam budna do iza dva ujutro, a ti još nisi došao kući. Nikakav seminar o porezu ne traje tako dugo. - Nije toliko trajao. Završio je oko jedanaest. Ondje sam upoznao neke momke. Pošli smo na pivo. Shvatili smo da smo gladni. Naručili smo jelo. - Koje momke? - Ne znam. Momke. Razmijenili smo samo imena. Mislim da se jedan zove Joe, on je nekakav upravitelj u tvrtki Motorola. Grant ili Greg, tako nekako, vlasnik je triju prodavaonica boja. Treći... - Lažeš - rekla je. - Pa, hvala što mi daješ priliku. - Nisi je zaslužio, Brade. Noćas sam pokušala ući u tvoj ured. Vrata su bila zaključana. Ustao je, ljutito odgurnuvši stolicu od stola. - Jako 98 Sandra Broivn važno. Vrata su bila zaključana. Ja ih nisam zaključao. Sigurno je to učinilo jedno od djece, ali zašto si uopće pokušala ući onamo? Pogledati što možeš naći protiv mene? Njuškati? Špijunirati? -Da. - Barem priznaješ. - Duboko je udahnuo, kao da se nastoji pribrati. - Toni, što se događa s tobom u posljednje


vrijeme? Kad god iziđem iz kuće, prirediš mi ispitivanje trećeg stupnja. - Jer češće odlaziš iz kuće i ostaješ vani duže, a to ne možeš, ili ne želiš, objasniti. - Objasniti? Što, zar sam dijete? Nije mi dopušteno odlaziti i dolaziti po slobodnoj volji? Moram tebe pitati dopuštenje ako želim svratiti na pivo? Kad se moram popisati, hoću li te nazvati i pitati smijem li? - To ti neće upaliti, Brade - rekla je, a njezina ga je smirenost izluđivala. - Neću ti dopustiti da sve okreneš naopako i u meni izazoveš osjećaj krivnje jer te pitam gdje si bio do ranih jutarnjih sati. Idi na posao. Zakasnit ćeš. - To su bile njezine posljednje riječi. Tada je izišla iz kuhinje, držeći se uspravno kao da joj je netko zabio motku u guzicu. Pustio ju je da ode. Poznavao ju je. Kad bi došla do faze opravdanoga gnjeva, mogao ju je satima uvjeravati, ali je ničim ne bi uspio udobrovoljiti. Danima je ostajala ledena. S vremenom će se smiriti, ali u međuvremenu... Isuse! Zar je čudno da uvečer ne želi poći kući? Tko bi se želio stisnuti uz kocku leda? Ako večeras zgriješi, Toni će biti kriva, a ne on. Srećom, našao je novi ispušni ventil za svoju »ovisnost«. Seks u svim mogućim varijacijama bio mu je na raspolaganju. Pomislivši što mu je sada dostupno, nasmiješio se. FM 101,3 99 Zavukavši ruku ispod ogrtača, pomilovao se. Volio je imati poluerekciju, pa je tijekom cijeloga dana kri-šom zavirivao u zaključanu ladicu gdje je držao fotografije, ili je, ako se osjećao dovoljno sigurnim, posjećivao svoje omiljene web stranice. Samo minuta ili dvije bile su dovoljne. Neki ljudi piju kavu kako bi se na brzinu vratili u formu. On je otkrio nešto mnogo poticajnije od kofeina. Bit će to dugo poslijepodne, ali samo je iščekivanje pravi užitak. Požuri, večeri. 100 Sandra Broivn 9. poglavlje Kad je Pariš ušla u sobu gdje su je čekali, Dean i druga dva muškarca ustanu. Sastali su se u malenoj prostoriji za sastanke koja se inače koristila za razgovore sa svjedocima ili ispitivanje osumnjičenika. Bilo je skučeno, ali ih nitko nije mogao čuti. Curtis je ispod stola izvukao stolac i ponudio ga Pariš. Kimnula je u znak zahvalnosti i sjela. Još uvijek je nosila sunčane naočale. Dean je jedva mogao nazrijeti njezine oči iza tamnosivih stakala. Mrzio je nagađati zašto ih nikad ne skida. - Nadam se da vam nismo stvorili probleme kad smo vas pozvali da se vratite ovamo - reče joj Curtis. - Došla sam što sam brže mogla. Svi su pogledali na zidnu uru. Bilo je blizu dva poslije podne. Nikoga nije trebalo podsjećati da je već prošlo dvanaest sati od Valentinova roka. Detektiv je kretnjom pozvao trećeg čovjeka u sobi. -Ovo je John Rondeau. Johne, Pariš Gibson. Nagnula se naprijed i pružila mu ruku preko stola. -| Gospodine Rondeau. ■ FM 101,3 101 Dok su se rukovali, on je rekao: - Zadovoljstvo mi je, gospođice Gibson. Ja sam vaš veliki obožavatelj. - Drago mi je to čuti. - Uvijek slušam vašu emisiju. Doista mi je čast upoznati vas. Dean je proučavao policajca kojeg je upoznao samo nekoliko minuta prije no što je Pariš stigla. Rondeau je mlad, u izvrsnoj kondiciji i privlačan. Sigurno odlazi u teretanu, što se može zaključiti prema izgledu njegovih bicepsa. Lice mu je blistalo poput božičnog drvca dok je zurio u Pariš. Očito je, kao i pozornik Griggs, Rondeau opčinjen njome. Dean je pretpostavljao da je očarala i narednika Curtisa. Bili su na ručku u restoranu Stubb's. Zaštitni znak Austina, slavan po svojem roštilju, pivu i živoj glazbi, nalazio se samo nekoliko blokova dalje od policijske zgrade. Onamo su pošli pješice. U vrijeme ručka nitko nije svirao u amfiteatru ispod hrastova iza restorana, nego su gladni djelatnici stajali u redu kako bi došli do odrezaka prelivenih paprenim umakom. Odlučivši da neće čekati stol, on i Curtis naručili su sendviče s narezanom govedinom. Odnijeli su ih na drveni trijem, ondje stajali u hladu i jeli. Dean je očekivao da će ga Curtis pitati za Pariš, ali je mislio da će detektiv to učiniti na suptilniji način. No Curtis je zagrizao svoj sendvič i otvoreno pitao: - Što je to s vama i Pariš Gibson? Stara vatra? Možda je upravo takva otvorenost Curtisa činila uspješnim istražiteljem. Sumnjivce je hvatao nespremne. Nastojeći djelovati nonšalantno, Dean je odgrizao zalogaj prije nego je odgovorio. - Prije voda ispod mosta. - Mnogo vode, rekao bih. 102


Sandra Broivn Dean je nastavio žvakati. - Ne želite razgovarati o tome? - bio je uporan detektiv. Dean je papirnatim ubrusom obrisao usta. - Ne želim razgovarati o tome. Curtis je kimnuo. - Oženjeni ste? - Ne. Vi? - Razveden. Već četvrtu godinu. - Djeca? - Sin i kći. Žive s majkom. - Je li se vaša žena ponovno udala? Curtis je popio gutljaj ledenog čaja. - Ne želim razgovarati o tome. Ostali su na tome i zatim razgovarali o slučaju, koji zapravo još nije bio slučaj, ali su se bojali da će to postati. No sad je Dean znao da je Curtis samac, a detektiv nikad nije propuštao priliku da bude kavalir prema Pariš. Pariš je izazivala takvu pozornost muškaraca. Otkako je poznaje, nikad nije vidio da koketira. Nije se glupavo smijuljila. Nije očijukala ili namjerno privlačila pažnju na sebe, niti se provokativno odijevala. Ništa nije činila. Jednostavno je bila takva. Ako je čovjek samo jednom pogleda, poželi imati mnogo vremena na raspolaganju da je može proučavati. Njezino tijelo nije raskošno kao Lizino. Zapravo, prije bi se moglo reći da je nekako uglato i dječačko, a bila je i viša od prosjeka. Njezina se kosa, svijetlo-smeđa s pramenovima u nekoliko svjetlijih nijansi, uvijek doimala pomalo raščupanom, što je svakako seksi, mislio je. Ali nije samo to bilo dovoljno za privlačenje pozornosti muškaraca. Možda su to njezina usta. Žene su dobivale bolne injekcije kolagena da bi ostvarile takav dojam. Pariš FM 101,3 103 je to naslijedila. Ili su njezine oči razlog? Sam Bog zna da su spektakularne. Plave i nedokučive, pozivaju čovjeka da uroni u njih i pogleda može li istražiti njihovu dubinu. Premda se sad njezine oči ne vide, ovako skrivene iza naočala za sunce. No činilo se da to uopće ne smeta mladom Johnu Rondeauu. Bio je praktički opčinjen. - Jeste li još nešto saznali? - pitala je. - Da, ali ne znamo koliko je to važno. - Pitanje je postavila Curtisu, ali je Dean odgovorio i tako je prisilio da pogleda njega, što je vješto izbjegavala otkako je ušla u prostoriju. - Ovdje smo kako bismo raspravili o tome. Curtis doda: - Rondeau radi u našem odjelu za kompjutorske zločine. - Ne razumijem - reče Pariš. - Kakve veze imaju kompjutorski zločini s onim što ste tražili od mene? - Doći ćemo do toga - odgovori detektiv. - Znam da izgleda kako nema nikakve veze, a možda i nema. - S druge strane - reče Dean - možda je sve povezano. To pokušavamo utvrditi. Jesu li to kasete? -Pokazao je platnenu torbu što ju je donijela. - Da. Voz Pro čuva tisuću minuta snimljenog materijala. - Znači, kad netko nazove, to se automatski snima? - upita Curtis. - Tako pazite na pozive, onemogućujete ljudima da slušateljima dobacuju uvrede i prostote? Nasmiješila se. - Neki su pokušali. Zato se svaki poziv snima. Tada imam mogućnost da to pustim u eter ili obrišem. - Kako snimke prebacujete na kasetu? - upita Dean. - Nije lako. Kao uslugu meni, jedan od tehničara pronašao je način. S vremena na vrijeme snimke s Vox Pro kompjutora prebacuje na kasete. 104 Sandra Broivn - Zašto? Smeteno se nasmiješila. - Nostalgija, možda. Zanimljiviji bi razgovori također mogli biti korisni za neku emisiju u budućnosti. - Pa, bez obzira na vaše razloge, drago mi je da sad imate te snimke - reče joj Curtis. - Nadam se da vam je jasno da se tijekom presnima-vanja gubi kvaliteta - reče Pariš. - Ove snimke neće biti onako jasne kao originali. - Nije važno - reče Dean. - Kvaliteta bi kasnije mogla postati važna, ako bude trebalo identificirati osobu po glasu. No zasad samo želimo otkriti je li poziv što ga je Valentino spomenuo bio stvaran ili je on to izmislio. - Zato smo zatražili snimke svih poziva što si ih primila tijekom prošlog tjedna. Ako jest postojao takav poziv, te ako je Valentino pobjesnio kad ga je čuo u tvojoj emisiji, moramo saznati koja ga je žena uputila. - Ako nije prekasno - promrmljala je. Sudeći po izrazima lica ljudi oko stola, svi su dijelili njezinu mračnu misao. - Možete li se sjetiti nekog poziva sličnog onomu što ga je Valentino opisao? - upita Curtis. - Možda. Razmišljala sam o tome nakon što smo jutros razgovarali. Primila sam jedan poziv prije tri večeri. Dok


sam se vozila ovamo, slušala sam ga u automobilu. Označila sam kasetu i namjestila vrpcu na početak poziva. Dean je našao označenu kasetu, ubacio je u kaseto-fon i pritisnuo tipku. Ovdje Pariš. Zdravo, Pariš. Što te večeras muči? Pa, vidiš, prije nekoliko tjedana upoznala sam nekog FM 101,3 105 tipa. Doista smo se našli. Želim reći, bilo je vruće, vruće, vruće među nama. (Smijeh.) Nekako egzotično. To je vjerojatno sasvim dovoljno pojedinosti za obiteljsku emisiju. (Osoba koja je zvala ponovno se nasmijala.) Ali volim biti i s drugim momcima. Tako je on sad cijelo vrijeme ljubomoran. Posesivan, znaš? Želiš li tu vezu prenijeti na drugu razinu? Misliš, volim li ga? Dovraga, ne. Sve je to bilo samo radi zabave. To je sve. Možda za njega nije tako. Onda je to njegov problem. Samo ne znam što ću s njim. Ako osjećaš da te neka veza sputava, vjerojatno je ne bi trebala imati. Moj ti je savjet da prekineš na što brži i bezbolniji način. Bilo bi okrutno zavlačiti ga ako tvoje srce više nije u tome. Dobro, hvala. - To je sve - reče Pariš. - Prekinula je vezu. Dean je isključio kasetofon. Nekoliko je trenutaka vladala tišina, a tada su svi počeli istodobno govoriti. Curtis je pokazao prema Pariš, prepuštajući joj riječ. - Samo sam htjela reći da ovaj poziv možda nema nikakve veze s Valentinom. To je bio prilično budalast razgovor. Pustila sam je u eter samo zato jer je bila tako živahna. Prema njezinu glasu, zaključila sam da je mlada. Moji slušatelji su uglavnom stariji ljudi. Željela bih to proširiti na mlade, pa kad god stigne neki poziv od očito mlađe osobe, uglavnom ga puštam u eter. - Jeste li otkrili s kojeg je broja upućen poziv? - Provjerila sam u kompjutoru. Pisalo je 'nedostupan'. 106 Sandra Broum - Jesu li drugi slušatelji reagirali na vaš razgovor s njom? - Čut ćete ih nekoliko na kaseti. Nekolicina je ponudila zanimljive savjete o tome kako bi trebala prekinuti vezu. Drugima sam zahvalila što su zvali, ali ih nisam pustila u eter, a kasnije sam obrisala njihove pozive. - Ne sjećam se da sam prošli tjedan s još nekim razgovarala o prekidu veze, čak ni izvan etera. No ja razgovaram s nekoliko desetaka ljudi svake večeri. Ne mogu baš sve zapamtiti. - Imate li što protiv da neko vrijeme zadržimo ove kasete? - upita Curtis. - Vaše su. Dala sam da vam naprave kopije. - Mislim da će netko morati sve preslušati; koliko je to sati? - Nekoliko, bojim se. Pošla sam tri tjedna unatrag. To je petnaest večeri emisija, ali naravno, više poziva obrišem no što ih spremim. - Pobrinut ću se da ih netko posluša, vidi postoji li neki sličan poziv kojeg se niste sjetili. - Je li Valentino zvao kao odgovor? - upita Dean. - Misliš, te noći? Ne. Uvijek se predstavi imenom. Sinoć se prvi put javio nakon dosta vremena. U to sam sigurna. Curtis ustane. - Hvala vam, Pariš. Cijenimo vašu pomoć. Nadam se da vam povratak u središte grada nije bio previše naporan. - Ja sam jednako zabrinut kao i vi. Očito ju je kanio ispratiti, ali je ona ostala sjediti. Curtis je oklijevao. - Ima li još nešto? Dean je znao zašto Pariš nije htjela otići. Probudio se njezin novinarski nagon. Željela je cijelu priču i nije htjela stati prije nego je dobije. - Pretpostavljam da bi željela znati što se događa - reče. FM 101,3 107 - Željela bih, da - reče Paris i kimne. Curtis je okolišao. - To je zapravo stvar policije. - Za vas, jest. Ali za mene je to osobno, narednice. Osobito ako se pokaže da je Valentino netko koga poznajem. Osjećam se odgovornom. - Nisi odgovorna - reče Dean, oštrijim glasom no što je namjeravao. Svi su pogledali prema njemu. -Ako je stvaran, onda je riječ o psihopatu. Činio bi nešto takvo bez obzira na tvoju radioemisiju. Curtis se složio. - U pravu je, Paris. Ako je taj čovjek napet onako kako zvuči, prasnuo bi prije ili kasnije. Rondeau reče: - Vi mu samo služite kao forum, gospođice Gibson. - A zbog toga si ti naša jedina veza s njim. - Dean pogleda Curtisa koji je još uvijek stajao kraj njezine stolice. Zato mislim da ima pravo znati koje tragove slijedimo. Curtis se namrštio, ali je ponovno sjeo. Zatim je pogledao ravno u Paris i, sa sebi svojstvenom otvore-nošću, izjavio: - Možda znamo tko je nestala djevojka.


- 'Možda?' Dean ju je promatrao dok je slušala kako Curtis ukratko prepričava što im je Griggs rekao o kćeri suca Bairda Kempa. On je već znao činjenice pa se mogao usredotočiti na Paris koja je upijala svaku riječ. Očito je stekla mnogo slušatelja na radiju, ali se pitao nedostaje li joj televizijsko izvještavanje. Poput šminke kod kazališnih glumaca, ne ulazi li to u krv osobe? Bila je prirodno nadarena, te je svojim jasnim i objektivnim izvještavanjem stekla povjerenje gledatelja. Bila je dovoljno pametna pa je znala da bi je pretjerano afektiranje ili glamuroznost moglo dovesti na glas 108 Sandra Broivn praznoglave ljepotice koja je vjerojatno preko kreveta došla do mjesta na kojem radi. Da je otišla u drugu krajnost, smatrali bi je opakom kujom koja muškarcima zavidi na penisu. Pariš je pronašla savršenu ravnotežu. Kao izvjestiteljica bila je jednako agresivna kao i njezini muški kolege, ali nije žrtvovala svoju ženstvenost. Svoju je karijeru mogla razvijati koliko god je htjela. Da barem. Njezin ga je tihi uzvik vratio u sadašnjost. - Tu djevojku nitko nije vidio ni čuo gotovo dvadeset četiri sata, a njezini su se roditelji tek sada zabrinuli? Dean reče: - Teško je vjerovati, zar ne? Nisu formalno obavijestili policiju, pa njezin nestanak nije služben. Ali nije prijavljen nestanak niti jedne druge osobe. Nije baš vjerojatno, ali ipak je to slučajnost za koju Curtis i ja mislimo da je treba istražiti. Brzo je spojila točkice. - Ako se pokaže da je ovaj telefonski poziv uputila sučeva kći... - Zato smo zatražili kasete - reče Dean. - Je li ti rekla svoje ime? - Nažalost, nije. Čuli ste snimku. A ime mi ništa ne govori. Mislim da bih se sjetila da sam nedavno čula ime Janey ili Kemp, što je malo neobičnije. Osim toga, nije li to malo nategnuto? Doista je strašno nesigurna koincidencija da bi se na njoj temeljilo istraživanje. - Tako smo i mi mislili. Sve dok nismo čuli za taj internetski klub. Seks-klub. - Stol Rondeau je odjednom oživio. - Tu ja dolazim na scenu. - Pogledao je Curtisa, kao da traži dopuštenje da nastavi. FM 101,3 109 Curtis slegne ramenima. - Samo naprijed. Ionako bi to sama mogla otkriti. Rondeau je počeo objašnjavati. - Web stranica postoji dvije godine. Janey Kemp bila je jedna od... utemeljiteljica, moglo bi se reći. Započelo je kao oglasna ploča preko koje su lokalni tinejdžeri mogli komunicirati, više ili manje anonimno. Davali su samo svoja korisnička imena i e-mail adrese. - S vremenom su poruke postale konkretnije, teme sočnije, sve dok se stranica nije razvila u ovo što je danas. U osnovi, osobna kolumna na internetu. Očijukaju kompjuterski. - Očijukaju? - prezirno će Dean. - Poruke što ih razmjenjuju više su nalik predigri. Mlađi policajac reče: - Nisam želio uvrijediti gospođicu Gibson. - Ona je odrasla osoba, a ovo nije nedjeljni vjeronauk u crkvi. - Dean ju je pogledao. - Jedina svrha Seks-kluba jest nagovaranje na seks. Klinci šalju poruke u kojima pišu što su činili i što su spremni činiti s pravim partnerom. Ako žele veću privatnost s nekim, ulaze u chat room i komuniciraju izravno jedno s drugim. Evo primjera. - Otvorio je fascikl i izvadio list papira na kojem je bio ispis što ga je skinuo s računala u Curtisovu uredu. Preletjela ga je pogledom, a na licu joj se vidjelo zaprepaštenje. Podigla je glavu i rekla: - Ali to su djeca. - Uglavnom srednjoškolci - reče Rondeau. - Svake se večeri sastaju na dogovorenome mjestu. Curtis reče: - Čini se da je dio zabave u tome što pokušavaju odgonetnuti tko se krije iza nekog korisničkog imena, nastoje otkriti tko je tko. 110 Sandra Broivn - Ako par koji je komunicirao internetski nađe jedno drugo, odlaze i imaju spolne odnose - reče Dean. - Ili ne - ispravi ga Rondeau. - Katkad im se ne sviđa ono što vide. Druga osoba ne ispunjava očekivanja. Ili u međuvremenu naiđe netko bolji. Nitko ne mora poći do kraja. - Momci iz odjela za kompjutorske zločine otkrili su web stranicu - reče Curtis - a budući da se time uglavnom služe maloljetnici, obavijestili su odjel za zlostavljanje djece, koji istražuje seksualna zlostavljanja djece i dječju pornografiju, a taj je odjel pod okriljem glavnog istražiteljskog ureda. - Prekrižio je ruke na svojem krupnom trbuhu. - Takve istrage imaju prednost, što znači da možemo uključiti mnogo ljudi. - To je dobra vijest - reče Rondeau. - Loša vijest je činjenica da je doslovce nemoguće to prekinuti. Pariš je u nevjerici odmahivala glavom. - Da vidim jesam li dobro razumjela. Djevojke poput Janey Kemp odlaze na dogovoreno mjesto kako bi se sastale s neznancima koje su, preko interneta, uvjerile da će s njima imati spolne odnose. - Tako je - reče Rondeau.


- Jesu li lude? Zar ne shvaćaju koliko je to opasno? Ako upoznaju svojeg partnera iz chat rooma, koji nije baš Brad Pitt, i kažu 'ne, hvala', stavljaju se na milost i nemilost muškarcu kojeg su uspalile i koji je... razočaran, najblaže rečeno. - Teško da se one bilo komu stavljaju na milost i nemilost, gospođice Gibson - tiho će mladi policajac. - Ovdje ne govorimo o opaticama. To su djevojke za zabavu. Često muškarcima naplaćuju svoje usluge. - Pitaju novac? - Ne pitaju. Zahtijevaju - reče im Rondeau. - I dobivaju ga. Mnogo. FM 101,3 111 Nakon te informacije svi su zaprepašteno šutjeli. Na koncu Curtis reče: - Ono što nas muči, Pariš, osim očitog, jest da se članstvo u tom takozvanom klubu odobrava svakomu tko ga zatraži. Dobivanje lozinke i pristupa ovoj web stranici iziskuje samo nekoliko pritisaka tipke miša. To znači da bilo koji seksualni grabež-Ijivac, bilo koja nastrana osoba, zna gdje će potražiti svoju sljedeću žrtvu. - Štoviše - reče Dean - njegova će žrtva vjerojatno svojevoljno poći s njim. Morao bi uložiti veoma malo truda. - To je zabrinjavajuće, bez obzira ima li veze s Valentinom ili nema - reče Pariš. - A mi vodimo izgubljenu bitku - reče Rondeau. -Razbijamo dječje pornografske krugove. Ali za svaki što ga razbijemo, nikne deset novih. Surađujemo s FBI-em, s Operacijom Grom, državnom informativnom mrežom koja se posebno bavi zločinima protiv djece na internetu. Praktički smo nemoćni. Tinejdžeri koji razmjenjuju prljave e-mail poruke nisu baš prioritet. Curtis reče: - To je kao pisanje kazne nekomu tko prelazi cestu na crveno svjetlo, dok se pripadnici bandi istodobno međusobno ubijaju. - Što je s Janevnim roditeljima? - upita Pariš. - Jesu li oni upoznati s ovim? - Imali su problema s njom - odgovori Curtis. -Poznata je po lošem ponašanju, ali čak ni oni vjerojatno ne znaju za sve njezine aktivnosti. Nismo im željeli reći za moguću vezu između njezina nestanka i Valentinova telefonskog poziva dok ne budemo imali nešto više. Nadali smo se da će vaša audiokaseta ponešto razjasniti. 112 Sandra Broum - Nije baš razjasnila, zar ne? - reče Pariš. - Žao mi jeNakon diskretna kucanja, vrata su se otvorila i unutra je zavirio još jedan detektiv. - Oprosti što prekidam, Curtise. Imam poruku za tebe. Curtis se ispričao i izišao. Pariš je pogledala na svoj sat. - Ako vam više ne mogu pomoći, trebala bih poći. Rondeau se zamalo sav slomio kad je skočio sa stolice kako bi njoj pridržao njezinu stolicu. - Kad morate biti u radiopostaji, gospođice Gibson? - Oko sedam i trideset. I molim vas, zovite me Pariš. - Morate li obaviti mnogo priprema prije početka emisije? - Sama biram glazbu i određujem kojim će se redom emitirati. Drugi je odjel već ubacio reklame. - Međutim, veliki dio mojeg programa događa se spontano. Nikad ne znam koju će skladbu netko od slušatelja zatražiti. Ali mogu trenutno ubaciti tu skladbu u program jer imamo kompjutoriziranu glazbenu knjižnicu. - Jeste li ikad nervozni kad idete u eter? Nasmijala se i odmahnula glavom, a kosa joj se još više razbarušila i postala privlačnija. - Previše se dugo time bavim da bih imala tremu. - Posve sami rukujete opremom? - Ako mislite na kontrolnu ploču, da. Također rukujem svojim telefonskim linijama. Odbila sam producenta. Volim sama voditi emisiju. - Kad ste počeli, jeste li morali naučiti mnogo tehničkih pojedinosti? - Nešto malo, ali iskreno rečeno, vi vjerojatno mnogo više znate o radu računala nego ja o fizici radio-valova. FM 101,3 113 Prikriveni je kompliment izmamio budalasti osmijeh na njegovo lice. - Dosadi li vam katkad to što radite sami? - Ne, zapravo ne. Volim glazbu. Oni koji nazivaju drže me u napetosti. Svaka je emisija drukčija. - Zar niste usamljeni dok svaku večer radite sami? - Zapravo, tako mi se više sviđa. Prije nego ju je Rondeau uspio zamoliti da bude majka njegove djece, umiješao se Dean. - Ispratit ću te, Pariš. Dok ju je vodio prema vratima, rekla je: - Željela bih znati kako se situacija razvija. Zamolite narednika Curtisa da me nazove kad bude nešto otkrio. - Narednika Curtisa. Ne njega. Ignoriranje nije moglo biti otvorenije, a to ga je vraški iritiralo. On je isto tako policajac kao i narednik Robert Curtis. / ima viši čin. Posegnuo je oko nje kako bi uhvatio kvaku. No vrata su se otvorila bez njegove pomoći i pojavio se Curtis. Njegov je ten bio nekoliko nijansi rumeniji nego inače. Činilo se da mu se ostatak kose na glavi nakostriješio. - Pa, nastala je frka - objavi. - Neki je novinar koji izvještava iz sudske zgrade nekako saznao da policija traži


Janey Kemp. Suočio je suca s time kad se ovaj vraćao sa stanke za ručak. Časni sudac nije sretan. - Život njegove kćeri mogao bi biti u opasnosti, a on se zabrinjava zbog medija? - uzvikne Pariš. Dean reče: - Točno sam to i ja pomislio. Svejedno mi je što on misli o činjenici da je vijest procurila. - Dobro. Imat ćete prilike reći mu to u lice. Šef nam je naredio da se sastanemo s Kempom i pokušamo ga smiriti. Odmah sada. 114 Sandra Brown 10. poglavlje Pariš je skrenula na kružni kolni prilaz kuće obitelji Kemp odmah iza neobilježenog taurusa narednika Cur-tisa. Izišla je iz automobila istodobno kad je on izišao iz svojega. Prije nego je uspio išta reći, ona izusti: - Idem s vama. - Ovo je stvar policije, gospođice Gibson. Ponovno rabi njezino prezime, a to znači da se ljuti. Nije odustajala. - Ja sam sve ovo pokrenula kad sam jutros došla k vama. Ako više nikad ne čujem Valenti-nov glas i ako se pokaže da je noćašnji poziv bio neslana šala, dugovat ću vama, policiji Austina, i osobito ovoj obitelji, duboku ispriku. No ako nije riječ o neslanoj šali, onda sam izravno umiješana, kao i oni, a to mi daje pravo razgovarati s njima. Detektiv je pogledao Deana, kao da traži savjet kako postupati s njom kad se ponaša tako tvrdoglavo. Dean reče: - Vi odlučujete, Curtise. Ali ona zna razgovarati s ljudima. To joj je posao. Budući da je to rekao uvježbani pregovarač, radilo se o velikom komplimentu. Curtis je trenutak razmišFM 101,3 115 ljao, a zatim mrko reče: - U redu, ali ne znam zašto se želite još više upletati u to. - Odluka nije bila moja. Valentino me je umiješao. Ona i Dean slijedili su ga prema vratima. Tiho se obratila Deanu: - Hvala što si me podržao. - Nemoj mi još zahvaljivati. - Glavom je pokazao široka ulazna vrata koja su se otvarala dok su se oni penjali stubama. - Čini se da nas je čekao u zasjedi. Sudac Baird Kemp bio je visok, dostojanstvena izgleda i naočit, osim što se namrgodio i mračnim pogledom promatrao Curtisa, kojeg je očito poznavao. - Pokušavam ovo držati pod kontrolom, Curtise, a što čini austinska policija? Šalje višak policajaca u moju kuću. Koji se vrag s vama događa? I tko su ovi ljudi? Curtisu treba odati priznanje jer je zadržao smirenost, premda su mu lice i vrat postali još rumeniji. -Sudac Kemp, dr. Dean Mallov. On je psiholog u policiji. - Psiholog? - prezirno će sudac. Dean nije ni pokušao pružiti sucu ruku, znajući da je on ne bi prihvatio. - A ovo je Pariš Gibson - reče Curtis, pokazujući glavom prema njoj. Ako je njezino ime sucu nešto značilo, to ničim nije pokazao. Nakon što ju je letimično pogledao, bijesno se okomio na Curtisa. - Jeste li vi taj koji je u javnost pustio lažne glasine da je moja kći nestala? - Ne, suce, nisam. Vi ste to učinili. Kad ste nazvali jednog od policajaca koji vam inače čini slične usluge i rekli mu neka je počne tražiti. Na Kempovu je čelu kucala žila. - Rekao sam šefu da želim znati tko je odgovoran za curenje priče, koja je ionako pretjerana. On mi pošalje vas, psihića i... 116 Sandra Broivn Pogledao je Pariš. - Svejedno. Zašto ste ovdje, dovraga? - Bairde, za Boga miloga. - Iz kuće je izišla žena i strogo ga pogledala. - Možemo li, molim te, ovo obaviti unutra tako da nas što manje ljudi može čuti? -Pogledala je goste, gotovo neprijateljski, a zatim ukočeno rekla: Hoćete li ući? Pariš i Dean su ponovno slijedili Curtisa. Ušli su u raskošno namješteni dnevni boravak koji je mogao biti salon u Versaillesu. Dekorater je olakšao njezin budžet prekomjernim obiljem brokata, pozlate, ukrasa i rojti. Sudac je žustrim koracima pošao do kolica s alkoholnim pićima, natočio si piće iz kristalne boce i iska-pio ga. Gospoda Kemp se spustila na naslon za ruke jednog kauča, kao da se ne kani dugo zadržati. Curtis je ostao stajati, doimajući se poput slona u staklarskoj radnji. - Gospodo Kemp, je li vam se Janey javila? Pogledala je muža prije nego je odgovorila. - Nije. Ali kad stigne kući, bit će u velikoj nevolji. Pariš nije mogla potisnuti pomisao da bi djevojka trenutno mogla biti u mnogo većoj nevolji. - Ona je tinejdžerica, za Isusa Krista. - Sudac je također stajao, ljutito zureći u njih kao da će im svakog trenutka izreći kaznu i osuditi ih na dvadeset godina prisilnog rada. - Tinejdžeri cijelo vrijeme rade ovakve gluposti. Samo što kad to učini moja kći, priča se pojavi u novinama. - Zar ne shvaćate da negativan publicitet samo pogoršava situaciju? Za koga? Pariš je sa zaprepaštenjem shvatila da je publicitet glavna briga gospode Kemp. Zar se ne bi treFM 101,3 117


bala više brinuti zbog nestanka kćeri, a ne zbog onoga što će se o tome pričati? Curtis je još uvijek nastojao biti diplomat. - Suce, ne znam tko je iz austinske policije razgovarao s novinarom. Vjerojatno to nikad nećemo znati. Krivac se neće sam javiti i priznati, a novinar će štititi svoj izvor. Predlažem da pođemo dalje i... - Lako je vama govoriti. - Uopće nije lako. - Dean je prvi put progovorio, a njegov je ton glasa bio tako imperativan da su se svi okrenuli prema njemu. - Volio bih da smo nas troje došli ovamo, pokunjeno, da vam se ispričamo jer smo pogrešno procijenili situaciju, podigli lažnu uzbunu. Nažalost, ovdje smo jer bi vaša kći mogla biti u velikoj opasnosti. Gospođa Kemp je s naslona za ruke prešla na kauč. Sudac se zanjihao na petama. - Kako to mislite? Odakle znate? - Možda bih vam trebala objasniti zašto sam ja ovdje - tiho će Pariš. Sučeve su se oči stisnule. - Kako se vi ono zovete? Jeste li vi ona koja nas je prošle godine gnjavila jer Janey nije dolazila u školu? - Ne. - Ponovno se predstavila. - Vodim radioemisiju. Emitira se svake večeri u tjednu, od deset do dva ujutro. - Radio? - O! - uzvikne gospođa Kemp. - Pariš Gibson. Naravno. Janey sluša vašu emisiju. Pariš je razmijenila poglede s Deanom i Curtisom prije nego se ponovno okrenula k sucu, koji očito nije znao za nju i njezinu emisiju. - Slušatelji me nazivaju, a ja ih katkad puštam u eter. 118 Sandra Broivn - Kontakt-emisija? Gomila radikala ljevičara koji pljuju na ovo ili ono. On je zasigurno bio najneugodnija osoba koju je Pariš ikad upoznala. - Ne - mirno je rekla - moja emisija nije takva. - Opisivala je svoju emisiju, ali ju je on prekinuo. - Shvaćam. Što je s time? - Katkad neki slušatelj nazove i govori o osobnom problemu. - S potpunim neznancem? - Ja nisam neznanac svojim slušateljima. Sudac je uzdigao prosijedu obrvu. Očito nije navikao da ga ljudi ispravljaju ili mu protuslove. No Pariš se nije dala zastrašiti od nekoga o kome je već stvorila veoma loše mišljenje. Ponašajući se krajnje neljubazno, okrenuo joj je leđa i pogledao Curtisa. - Još uvijek ne razumijem kakve veze ima DJ na radiju sa svim ovim. - Mislim da će vam ovo pomoći da razumijete. -Detektiv je na stolić za kavu stavio kasetofon. - Smijem li? - Što je to? - Sjedni, Bairde! - prasne njegova žena. Pariš je u njezinim očima opazila početak strepnje. Napokon je počela shvaćati težinu situacije. - Što je snimljeno? -pitala je Curtisa. - Željeli bismo da poslušate snimku i vidite je li to glas vaše kćeri. Sudac je pogledao Pariš. - Ona vas je nazvala? Zbog čega? Ignorirala ga je, kao i svi ostali, kad se začuo početak snimke. Pa, vidiš, prije nekoliko tjedana upoznala sam nekog tipa. FM 101,3 119 Pariš je opazila da Dean pozorno promatra gospođu Kemp. Ona je odmah reagirala, ali je li to bilo zato što je prepoznala glas ili ju je šokirao opis kratkotrajne ali vruće, vruće, vruće veze? Kad je snimka završila, Dean se nagnuo prema gospođi Kemp. - Je li to Janevn glas? - Zvuči poput nje. Ali s nama rijetko kada tako živahno razgovara, pa je teško reći. - Suce? - upita Curtis. - Ni ja ne mogu biti sto posto siguran. Ali kakve to veze ima, ako i jest ona? Znamo da ima momke. Mijenja ih tako brzo da je ne uspijevamo pratiti. Popularna je. Kakve to veze ima bilo s čime? - Nadamo se, nikakve - odgovori Curtis. - Ali moglo bi imati veze s drugim pozivom što ga je Pariš primila od jednog slušatelja. - Dok je govorio, zamijenio je kasete u kasetofonu. Prije nego je pritisnuo tipku, obratio se gospođi Kemp: - Unaprijed se ispričavam, gospođo. Neki su izrazi prilično vulgarni. Slušali su u tišini. Do trenutka kad je Valentino zaželio Pariš ugodnu noć, sudac im je svima okrenuo leđa i zagledao se kroz prozor. Gospođa Kemp je šakom pritiskala usne. Sudac se polako okrenuo i pogledao Pariš. - Kad ste primili taj poziv? - Nekoliko trenutaka prije odjavljivanja noćas. Odmah sam pozvala policiju. Curtis je tada preuzeo riječ i upoznao ih s razvojem situacije. - Janey je jedina nestala osoba za koju znamo. Ako je to ona razgovarala s Pariš ranije u tjednu, moglo bi biti povezano. - Kad bih u svojoj sudnici čuo tako nesigurne dokaze, odbacio bih slučaj. - Možda biste vi to učinili, suce, ali ja neću - ustvrdi 120


Sandra Broivn Curtis. - Koliko sam shvatio, nakon što vas je novinar zaustavio, vi ste obustavili neslužbenu potragu za svojom kćeri. Pa, gospodine, morate znati da u ovom trenutku, dok mi razgovaramo, policajci pojačavaju potragu, a obavještajci se raspituju kod svih mogućih izvora. Sudac se doimao spremnim eksplodirati. - Prema čijim ovlastima? - Mojim - reče Dean. - Ja sam to preporučio, a narednik Curtis je stupio u akciju. Gospođa Kemp se okrenula k njemu. - Oprostite, nismo se upoznali. Ne znam tko... - Ponovno se predstavio i objasnio kako se upleo u slučaj. - Sasvim je moguće da će se to pokazati kao neslana šala, gospodo Kemp. Ali dok to ne budemo zasigurno znali, trebali bismo prijetnju shvatiti ozbiljno. Naglo je ustala. - Je li tko za kavu? - Prije nego su joj uspjeli odgovoriti, žurno je izišla iz sobe. Sudac je promrmljao niz psovki. - Je li to bilo potrebno? - pitao je Deana. Dean se jedva obuzdavao. Pariš je prepoznala napetost u njegovu držanju i stezanje čeljusti kad je ustao i okomio se na suca. - Svim se srcem nadam da ćete moći uložiti pritužbu na mene. Nadam se da će Janey sad ući ovamo, a ja ću izgledati poput kolosalne budale. Tada ćete imati zadovoljstvo da mi to kažete, možda ćete se čak pobrinuti da dobijem otkaz. - Ali u međuvremenu, vaša je neljubaznost neoprostiva, a vaša tvrdoglavost glupa. Čovjek nam je dao rok od sedamdeset dva sata, a dosad ste vi potratili dvadeset minuta time što se ponašate kao mamlaz. Predlažem da svi zaboravimo na svoj egoizam i usredotočimo se na pronalaženje vaše kćeri. Sudac i Dean zurili su jedan u drugoga. Niti jedan FM 101,3 121 nije popuštao u tihom nadmetanju snaga volje. Na koncu je Curtis pročistio grlo. - Ovaj, kada ste posljednji put vidjeli Janey, suce? Doista se činilo da mu je laknulo kad je imao ispriku da skrene pogled s Deanovih očiju. - Jučer - žustro je odgovorio. - Zapravo, Marian ju je tada vidjela. Poslije podne. Sinoć smo se kasno vratili kući. Mislili smo da je ona u svojoj sobi. Tek smo jutros otkrili da nije spavala u svojem krevetu. - Sjeo je i stavio nogu preko noge, ali se njegova ležernost doimala namještenom. - Siguran sam da je negdje s prijateljima. - Imam sina otprilike Janevnih godina - reče Dean. - Zna biti pravi izazov. Ima trenutaka kad bi čovjek pomislio da mrzimo jedan drugoga. Ako se izuzmu uobičajeni problemi života s tinejdžerima, biste li rekli da se u osnovi dobro slažete s Janey? Činilo se da će sudac Deanu odbrusiti da ga se ne tiče njegov odnos s kćeri. No popustio je i ukočeno rekao: Katkad zna biti teška. - Ne poštuje zacrtano vrijeme dolaska kući? Eksperimentira s alkoholom? Druži se s klincima koje vi smatrate nepoželjnima? Govorim iz iskustva, razumijete. Budući da ih je strpao u isti koš, Dean je postupno rušio zidove kojima se sudac okružio, a Curtis mu je dopustio da tako nastavi. - Sve navedeno - priznao je sudac prije nego se okrenuo Pariš. - Narednik Curtis je rekao da vas je taj degenerik i ranije zvao. - Muškarac koji se služio tim imenom, da. - Znate li što o njemu? -Ne. - Nemate pojma tko je on? - Nažalost, nemam. 122 Sandra Broivn - Zar namjerno provocirate svoje slušatelje da se tako vulgarno izražavaju? Pitanje ju je iznenadilo. Prije nego je uspjela smisliti odgovor, Dean reče: - Pariš ne može biti odgovorna za postupke svojih slušatelja. - Hvala, Deane, ali mogu i sama odgovoriti. - Pogledala je suca ravno u oči. - Svejedno mi je što mislite o meni ili mojoj emisiji, suce Kemp. Nije mi potrebno vaše odobravanje, niti ga želim. Ovdje sam jedino zato jer sam iz prve ruke čula Valentinovu poruku i dijelim zabrinutost dr. Mallova. Poštujem njegovo mišljenje kao psihologa i kriminologa. Narednik Curtis je vrhunski istražitelj. Bilo bi pametno da ozbiljno razmislite o onome što vam govore. - Što se tiče mojeg mišljenja, ono se temelji na godinama iskustva. Slušam ljude koji se nalaze u različitim stanjima. Pričaju mi kroz smijeh i suze. Dijele svoju radost, tugu, bol, očaj, ushićenje. Katkad lažu. Obično mogu procijeniti kad lažu, kad glume neku emociju u pokušaju da me impresioniraju. Čine to s vremena na vrijeme, vjerujući da će to povećati njihove izglede da dođu u eter. Pokazala je prema kasetofonu. - On čak nije ni spomenuo eter. Nije nazvao iz tog razloga. Zvao je jer je imao poruku za mene, a ja nisam imala osjećaj da laže ili glumi. Ne vjerujem da je to bio lažni poziv. Mislim da je


učinio, i učinit će, ono što je rekao. - Vrijeđajte me ako se zbog toga bolje osjećate, ali bez obzira što vi kažete, učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih pomogla policiji da vrati vašu kćer kući, živu i neozlijeđenu. Napetu tišinu što je uslijedila nakon Parisinih riječi prekinula je Marian Kemp. Činilo se da je izabrala FM 101,3 123 taj trenutak. - Odlučila sam se za ledeni čaj umjesto kave. Za njom je hodala sluškinja u odori koja je nosila srebrni pladanj. Na njemu su se nalazile visoke čaše ledenog čaja, ukrašene kriškama limuna i svježom metvicom. Svaka je čaša stajala na vezenom lanenom podmetaču. Uza srebrnu zdjelu s kockama šećera bile su lijepo izrađene srebrne hvataljke. Kad ih je sluškinja poslužila i povukla se, Curtis je s nelagodom spustio svoju čašu na stolić za kavu. - U svemu tome postoji još jedan element o kojemu biste trebali znati - rekao je bračnom paru Kemp. - Ima li vaša kći kompjutor? - Cijelo je vrijeme pred njim - odgovori Marian. Sudac i Marian Kemp u ledenoj su tišini slušali dok je Curtis pričao o Seks-klubu. Kad je završio, sudac je oštro pitao zašto je njegova žena morala slušati o takvim prljavštinama. - Jer nam je potreban pristup Janevnu kompjutoru. Sudac se glasno i žestoko pobunio. On i Curtis zapodjenuli su oštru prepirku o istražnom postupku, privatnosti i mogućem uzroku. Na koncu se Dean umiješao. - Zar sigurnost te djevojke nije važnija od zakonske procedure? - Njegov ih je povik ušutkao, pa je iskoristio tako stečenu prednost. - Treba nam kopija svega što se nalazi na Janevnu hard disku. - Neću to dopustiti - reče sudac. - Ako i postoji nešto takvo kao što je taj Seks-klub, moja kći s tim nema nikakve veze. - Nagovaranje na seks s neznancima - šmrcne Marian Kemp. - Odvratno. 124 Sandra Broivn - I užasavajuće, ako govorimo kao roditelji - reče joj Dean. - No ja bih radije bio informiran nego u mraku, a vi? Očito ne, pomislio je kad ni sudac ni njegova žena nisu odgovorili. - Ne želimo narušavati Janevnu privatnost, kao ni vašu. Ali njezin bi nam kompjutor mogao dati nekakav trag o tome gdje se nalazi. - Kao na primjer? - upita sudac. - Prijatelji i poznanici o kojima vi ništa ne znate, ljudi koji joj šalju e-mail. - Kad biste i otkrili nešto inkriminirajuće, to nikad ne bi bilo prihvatljivo na sudu jer nije dobiveno po zakonskim propisima. - Zbog čega se onda zabrinjavate? Sudac je upao u vlastitu zamku, ali je to prekasno shvatio. Dean nastavi: - Ako Janey ima e-mail adresar, a siguran sam da ga ima, mogli bismo svima poslati poruku, pitati jesu li je vidjeli, a ako jesu, zamoliti ih da vam se jave. - Zapravo bismo svijetu objavili da njezina majka i ja nismo sposobni paziti na svoju kćer. Deanu ti ljudi nisu bili simpatični, ali nije imao srca ustvrditi ono što je svima bilo jasno: oni uopće ne bi bili ovdje da je bračnih par Kemp pazio na svoju kćer. - Njezini će prijatelji prepoznati e-mail adresu i otvoriti poruku - reče. - Potpisat ćemo vas, a ne policiju, i obećati da svatko tko iziđe s nekim informacijama može ostati anoniman. - Gospodo Kemp - blago će Pariš - e-mail bi mnogo učinkovitije stigao do mnogih ljudi nego policajci koji ispituju po mjestima gdje se Janey običavala zadržavati. Osim toga, mladi ljudi postaju nervozni kad im se policajci približe, čak i ako nisu ništa loše učinili. FM 101,3 125 Janevni prijatelji neće htjeti o njoj razgovarati s policajcem. Mnogo je vjerojatnije da će odgovoriti na e-mail. To je bio snažan argument, još jači zahvaljujući blagosti njezina glasa. Gospođa Kemp je pogledala muža, a zatim se opet okrenula k Pariš. - Odvest ću vas u njezinu sobu. - Činilo se da poziv uključuje jedino Pariš, koja je ustala kad i gospođa Kemp, te pošla za njom. Sudac se bez riječi okrenuo i dugim koracima pošao prema susjednoj sobi. Prema onome što je Dean uspio vidjeti prije nego je sudac tresnuo vratima za sobom, činilo se da je to knjižnica ili radna soba. Curtis se lagano udario po bedrima kad je ustao. -To je dobro prošlo, ne čini vam se? Dean se nasmiješio na ironičnu primjedbu, ali mu zasigurno nije bilo do smijeha. - Pretpostavljam da časni sudac pere ruke od cijelog problema. - Kladio bih se u lijevo jaje da upravo telefonski razgovara sa šefom i grdi novog psihića policije. - Nije me briga. Mislio sam sve što sam rekao, i sve bih ponovio. - Da, pa, katkad moram svjedočiti u njegovoj sudnici. Moram balansirati između dvije vatre. No pretpostavljam da će me diskreditirati kad sljedeći put budem na mjestu za svjedoke. - Prošao je rukom kroz prorijeđenu kosu. -


Idem van, obaviti nekoliko poziva, vidjeti ima li kakvih vijesti koje bi nam svima osigurale bolji san noćas. Dean ga je slijedio do stubišta. - Ovdje ću pričekati Pariš. - Tako sam i mislio. Nije se odmah mogao sjetiti prikladnog odgovora, pa je odšutio. Zavukavši ruke u džepove hlača, osvrnuo se predvorjem. Na podu mramorne pločice. Na stropu 126 Sandra Broiun raskošni kristalni luster čiji se odraz vidio na ulaštenim drvenim površinama dvaju jednakih stolova na objema stranama širokog predvorja. Iznad jednoga visio je portret Marian Kemp, ulje na platnu. Na suprotnoj strani, iznad drugoga stola, bila je slika istog umjetnika, portret djevojčice stare oko sedam godina. Na sebi je imala ljetnu haljinu od prozračnog materijala. Bila je bosa. Umjetnik je uhvatio odsjaj sunca u plavim uvojcima. Izgledala je poput anđela i bolno nedužna. Mobitel je vibrirao u džepu njegove jakne. Pogledao je broj i vidio da ga to Liz zove. Nije se javio, rekavši sebi da nije pravi trenutak. Već ga je dvaput zvala. Ni tada nisu bili pravi trenuci. Začuo je korake na stubištu, podigao glavu i vidio da Pariš i Marian Kemp silaze. Pariš mu je neprimjetno kimnula. U ruci je nosila zip disk koji mu je pružila čim je stigla do njega. Spustio ga je u džep. - Hvala vam, gospođo Kemp. Premda je surađivala, nije postala ljubaznija prema njima. - Ispratit ću vas. Otvorila je ulazna vrata, ugledala djevojku koja je stajala na kolnom prilazu s Curtisom i uzviknula: -Melissa! Mislila sam da si u Europi. Kad je čula svoje ime, djevojka se okrenula prema njima. Visoka i mršava, vjerojatno je bila privlačna ispod debelog sloja šminke što ju je nanijela vještinom mladog ratnika koji se sprema krenuti ratnom stazom. - Hej, gospođo K. Upravo sam se vratila. - Ona je Janevna prijateljica? - Dean upita Marian Kemp. - Njezina najbolja prijateljica. Melissa Hatcher. Iza Parisina automobila bio je upadljiv najnoviji model BMW kabrioleta, ali po odjeći te djevojke FM 101,3 127 čovjek nikad ne bi pogodio da dolazi iz imućne obitelji. Na sebi je imala odrezane traperice s kojih su neuredne niti visjele niz njezina bedra. Pojas je također bio odrezan, pa je samo nekoliko resa držalo hlačice na njezinim bokovima. Dva su safira svjetlucala na njezinu probušenom pupku. Oko vrata i ruku njezina je majica imala široke otvore, pa se jasno vidjelo da ispod nje ništa ne nosi. Prugaste čarape do koljena doimale su se predebe-lima za ljeto, a crne čizmice na vezivanje do gležnja više bi odgovarale drvosječi ili nekom opasnom plaćeniku. Posve u neskladu s tim, velika torbica što joj je visjela s ramena bila je marke Gucci. - Jesi li razgovarala s Janey otkako si se vratila? -upita Marian Kemp. - Nisam - odgovori djevojka, kao da ju je pitanje zbunilo. - Ovaj mi tip postavlja svakakva pitanja. Što se događa? - Janey noćas nije došla kući. - Pa? Vjerojatno je kod nekoga prespavala. Znate. -Slegnula je ramenima, a jedan dio majice kliznuo joj je s ramena. Pogledala je Deana, očito očijukajući. - Možeš li nam dati neka imena? Opet se okrenula ka Curtisu i odmjerila ga od glave do pete. - Imena? - Ljudi s kojima je Janey mogla provesti noć? - Jeste li vi drot? - Detektiv je odmaknuo jednu stranu svoje sportske jakne i pokazao joj iskaznicu pričvršćenu na pojasu. - O, sranje. Što je učinila? - Ništa, koliko je nama poznato. - Možda je u opasnosti, Melissa. - Pariš je sišla stubama i pridružila im se. Djevojka ju je znatiželjno promatrala. - U opasnosti? U kakvoj opasnosti? Jeste li i vi drot? 128 Sandra Broivn - Ne, radim za radiopostaju. Zovem se Pariš Gibson. Melissa je na usnama imala tamnocrveni ruž, gotovo crn. Zapanjeno je otvorila usta. - Ma dajte! Šalite se, je li? -Ne. - O, moj Bože. - Njezino je ushićenje vjerojatno bila najiskrenija reakcija što ju je djevojka mjesecima pokazala. - Ovo je sjajno. Slušam vašu emisiju. Kad ne slušam CD. Ali katkad, znate, jednostavno niste raspoloženi za CD. Tada slušam vašu emisiju. Glazba što je puštate zna biti bezvezna, ali vi ste super, curo. - Hvala ti. - Sviđa mi se i vaša kosa. Jesu li to pramenovi? - Melissa, je li me Janey ikad zvala u emisiju, je li ti poznato?


- O, da. Nekoliko puta. Zvale smo s Janevna mobitela i razgovarale s vama, ali nismo se predstavile, a vi nas niste pustili u eter. Što je bilo u redu jer smo bile drogirane, a vi ste to vjerojatno shvatili. Pariš joj se nasmiješila. - Možda drugi put. - Je li Janey nedavno zvala Pariš? - upita Dean. Tamne oči uokvirene tamnijom šminkom prešle su na njega. Pariš ga je predstavila kao dr. Mallova. Pružio joj je ruku. Činilo se da ju je zbunila pristojna gesta, ali se ipak rukovala s njim. - Kakav ste vi liječnik? - Psihić. - Psihić? Isuse, što je Janey učinila? Je li se predozi-rala ili tako nešto? - Ne znamo. Nitko je nije čuo ni vidio već više od dvadeset četiri sata. Njezini su roditelji zabrinuti, kao i mi. - Mi? I vi ste drot? - Da. Radim za policiju. FM 101,3 129 - Hmm. - Melissa ih je oboje sumnjičavo pogledala, a Dean je osjetio kako se oprezno povlači. Gube je. Unatoč činjenici da voli slušati Pariš Gibson, ostat će odana svojoj prijateljici. Neće im spremno dati informacije o Janev. - Kao što sam rekla, ne znam ništa o tome gdje je Janev ili koga je zvala jer sam se upravo vratila iz Francuske. Nisam spavala oko trideset sati, pa sad idem kući u krevet. Kad se Janev pojavi, recite joj da sam se vratila, hoćete li, gospođo K.? Njezina je Gucci torbica napravila širok luk kad se naglo okrenula i pošla prema svojem automobilu. No trenutak prije nego je stigla do njega, odjednom se okrenula i udarila se po čelu rukom opterećenom blještavim narukvicama i brojnim prstenjem. - Kakvo sranje, tek sam sad shvatila! - Pokazala je Deana. - Nije ni čudo da ste tako zgodni. Vi ste Gavi-nov tata. 130 Sandra Broivn 11. poglavlje - Probudi se, pospanko. Janey je otvorila oči. Saginjao se nad njome, prima-knuvši svoje lice njezinomu tako da je osjećala njegov dah. Poljubio joj je čelo. Zastenjala je. - Jesam li ti nedostajao? Kad je kimnula, nasmijao se. Nije joj vjerovao, što mu je pametno. Jer čim joj se ukaže prva prilika, ubit će kujinog sina. Nastojala je da joj se u očima ne vidi mržnja što ju je osjećala, zaključivši da joj je najbolje ako se doima pokorno. Psihopat se želi igrati, želi da ga ona prekli-nje, želi dominirati. Pa, dobro. Ona će biti njegova pokorna malena igračka - sve dok joj ne okrene leda, a tada će mu smrskati glavu. - Što je ovo? - Opazio je prljavu plahtu i odmahnuo glavom. Pomokrila se. Što je očekivao? Ostavio ju je samu Bog zna koliko dugo. Stiskala je mjehur koliko god je mogla, ali se na kraju morala pomokriti u krevet. FM 101.3 131 - Morat ćeš promijeniti plahte - rekao joj je. U redu, promijenit ću plahte. Odveli me, daj mi čistu plahtu i ja ću te njome zadaviti. Odmaknuo je pramen njezine slijepljene kose. -Zaudaraš po mokraći i znoju, Janey. Jesi li se naprezala? Što si radila, pitam se? - Gledao je naokolo dok se njegov pogled nije zaustavio na zidu iza kreveta. - Hmm. Oštećena boja. Ljuljala si krevet kako bi uzglavlje udaralo o zid, zar ne? Prokletstvo! Nadala se da će iznervirati nekog susjeda koji će se na koncu tako razljutiti da će doći ovamo i zahtijevati da prestane. Nitko mu ne bi odgovorio pa bi se potom požalio upravitelju, a on bi provjerio odakle dopire taj zvuk. Našli bi je i obavijestili njezina oca, a on bi se pobrinuo da ovaj kreten više nikad ne iziđe na svjetlost dana. Zatvorili bi ga u ćeliju ispod zatvora i dopustili da ga posjećuju svi nasilni pederi u zatvoru. Njezino je sanjarenje o spašavanju i osveti prekinuto kad je krevet odmaknuo gotovo metar od zida. - To ne mogu dopustiti, Janey. - Sagnuo se i ponovno joj poljubio čelo. - Žao mi je što sam pokvario tvoj lukavi plan, dušice. Pogledala je s izrazom očajanja koji zapravo nije bio gluma. Preklinjući je zastenjala. - Trebaš li poći na zahod? Kimnula je. - Dobro. Ali moraš mi obećati da nećeš pokušati pobjeći. Samo bih te ozlijedio, a to ne želim. Obećavam, rekla je iza odvratne ljepljive vrpce na ustima. Najprije joj je odvezao noge. Mislila je da će ga početi udarati i boriti se čim joj oslobodi noge, ali je prestrašeno shvatila da su joj udovi kao od gume. Nje132


Sandra Broivn zine se noge uopće nisu htjele pomaknuti, a kad ih je ipak uspjela pokrenuti, bile su veoma trome i nesigurne. Odvezao joj je ruke, a zatim ju je podigao u naručje i odnio u kupaonicu. Spustio ju je kraj zahodske školjke, podigao poklopac, a zatim je nježno posjeo onamo. Posegnula je za trakom na svojim ustima. - Smiješ je maknuti - tiho je rekao. - Ali ako vri-sneš, požalit ćeš. Vjerovala mu je. Boljelo je dok je skidala vrpcu, ali kad je to učinila, gutala je zrak kroz usta. - Željela bih malo vode, molim - rekla je hrapavim glasom. - Najprije ovdje završi. Nije ni pokušao izići. Užasnula se kad je osjetila kako joj suze naviru na oči. - Iziđi i zatvori vrata. Nestrpljivo se namrštio na nju. - O, molim te. Ova iznenadna sramežljivost je apsurdna. Požuri prije nego se predomislim i natjeram te da sve obaviš po sebi. Kad je završila, opet je zatražila vode. - Svakako, Janey. Čim namjestiš krevet. Ostavila si ga u takvom neredu. Odvratnom neredu. Umirala je od žeđi, pa je poslušno promijenila plahte na krevetu. Kad je sve obavila tako da on bude zadovoljan, bila je iscrpljena i oblivena hladnim znojem. Natjerao ju je da sjedne u naslonjač tako da ju je mogao gledati iz malene kuhinje gdje je skinuo čep s plastične boce vode. Nadala se da će dobiti čašu. Mogla ju je razbiti i zabiti mu komad stakla u grlo. Kad bi imala snage. Bila je nenormalno slaba, čak i za nekoga tko je satima ležao na krevetu. Je li je sinoć drogirao? Čini li to sada ponovno? Je li nešto stavio u vodu? FM 101,3 133 Zapravo, bilo joj je svejedno. Bila je tako žedna da je lakomo popila vodu. - Jesi li gladna? -Da. Napravio je sendvič sa sirom i paprikom, a zatim ju je hranio tako da je otkidao malene komadiće i stavljao ih u njezina usta. Pomislila je da bi ga mogla ugristi za prste, ali jedna bi mu ruka i dalje ostala slobodna. Nije zaboravila pljusku od koje joj se zamaglio vid, a u ušima joj je zvonilo. Nije željela još jednu. Kad bi mu samo na trenutak mogla izazvati bol, osjetila bi golemo zadovoljstvo. Tako bi mu rado zabila zube u prste, do krvi. Ali ovako slaba, sigurno ga ne bi uspjela svladati. Zadovoljstvo što bi ga iz toga izvukla bilo bi previše kratkotrajno i skupo bi ga platila. Sve dok ne bude mogla postići nešto više, a ne ga samo naljutiti i izazvati njegovu osvetu, najbolje da čuva snagu i pokuša smisliti dobar plan za bijeg. Kad je pojela sendvič, on reče: - Sviđaš mi se ovakva, Janey. - Pomilovao joj je kosu i prstima razmrsio zapletene pramenove. - Tvoja me pokornost veoma uzbuđuje. - Lagano joj je dotaknuo bradavice. - Čini te tako poželjnom. Okrenuo se od nje tek toliko da uzme svoj fotoaparat. Mrski fotoaparat. Onaj što ju je ranije tako intrigirao i naveo na pomisao da je on nešto posebno. Posebno perverzan, možda. Sad je mrzila pogled na taj fotoaparat, te bi mu ga najradije zabila u lice tako da mu zdrobi sve kosti. No previše se bojala da bi se opirala dok ju je namještao u različite poze za niz opscenih fotografija. - Idi na krevet. Pomislila je da bi ga mogla moliti, preklinjati, obećati mu novac, prisegnuti da nikad nikomu neće pričati 134 Sandra Broun o ovome, samo kad bi je pustio. No možda će imati više osnove za pregovaranje ako ga još jednom obradi. Stoga je legla na krevet i činila točno ono što joj je rekao da čini. Kad mu je bilo dosta, nije imala snage čak ni da podigne glavu. Drogirao ju je. Sad je bila sigurna u to. Tjeskobno je gledala kako otvara ladicu noćnog ormarića i vadi kolut široke ljepljive trake. - Ne - cvi-ljela je. Molim te. - Mrzim da to moram učiniti, Janey, ali ti si kurva. Tvoja ljubav nije čista. Nepoštena si. Ne mogu ti vjerovati da ćeš biti tiha. - Hoću. Kunem se. Samo je toliko uspjela reći prije nego joj je zalijepio traku na usta. Ovoga je puta upotrijebio traku i za vezivanje njezinih zapešća i gležnjeva za okvir kreveta, stegnuvši je tako čvrsto da se uopće nije mogla maknuti. Istuširao se prije nego se odjenuo. Stajao je kraj kreveta i mirno provlačio pojas kroz petlje na svojim hlačama. Zar plačeš, Janey? Zašto? Ti si nekoć bila prava djevojka za zabavu. Prljavu je posteljinu stavio u vreću i uzeo ključeve. Gotovo je stigao do vrata kad je pucnuo prstima i vratio se. Gotovo sam zaboravio. Imam iznenađenje za tebe. Iz džepa jakne izvadio je audiokasetu i ubacio je u kasetofon na svojem setu. - Ovo sam noćas snimio. Mislim da će ti se činiti zanimljivim. - Pritisnuo je tipku, dobacio joj poljubac i otišao. Zaključao je vrata za sobom. Na kaseti je bilo trideset sekunda tišine, a zatim se čula zvonjava telefona. Zvonio je nekoliko puta prije FM 101,3


135 nego je Janey čula kako poznati glas kaže: - Ovdje Pariš. - Zdravo, Pariš. Ovdje Valentino. Ime mu je Valentino? To je prvo pomislila jer mu je odmah prepoznala glas. To nije bio njegov normalan glas, već onaj drugi, onaj kakvim je katkad govorio dok su bili u krevetu. Mislila je da je to zabavno, način na koji može promijeniti svoj prirodni glas, učiniti ga šaptavim, zvučati kao da ide uz nešto zločesto, a obično je bilo tako. Sad se samo naježila od straha kad je čula taj glas na kaseti. Dok je slušala kako Pariš Gibson priča njihovu priču iz svoje perspektive, Janey je ubrzano disala kroz nos, fascinirano promatrajući uređaj, slušajući snimku s osjećajem tjeskobe koja je uskoro prerasla u užas. Kad je rekao što planira učiniti s njom, počela je bezglasno vrištati iza ljepljive trake. Ali naravno, nitko je nije mogao čuti. Toni Armstrong je stigla u zubarsku ordinaciju svojega muža malo prije završetka radnog vremena. Jedan od drugih zubara koji su ondje radili, zastao je kako bi razgovarao s njom. Ispričao se jer još nije pozvao na večeru nju i Brada. Razmijenili su obećanja da će se uskoro naći. Čini se da Brad nema nikakvih problema sa skrivanjem pravoga stanja stvari. Ona će činiti isto sve dok bude mogla. Kad je ušla, službenica za prijamnim pultom iznenadila se što je vidi. - Našla sam djevojku za čuvanje djece i odlučila izvesti Brada na večeru - objasnila je. 136 Sandra Broivn - O, žao mi je, gospođo Armstrong, dr. Armstrong je otišao prije dva sata. Nadala se da drugoj ženi njezin očaj izgleda kao razočaranje. - O, pa, toliko o mojoj večeri iznenađenja. Je li vam rekao kamo ide? - Ne, ali sigurna sam da uza se ima svoj mobitel. - Nazvat ću ga. Hoću li vas zadržati ako ga nazovem iz njegove ordinacije? - Ni slučajno. Ne morate žuriti. Moram još nešto obaviti prije nego odem kući. Budući da je Brad bio najnoviji partner, njegova je ordinacija bila najmanja, ali je Toni dala sve od sebe da bi je učinila ugodnom. Diplome u istim okvirima bile su raspoređene na zidovima. Obiteljske su se fotografije nalazile među knjigama o stomatologiji na policama iza njegova stola. Površina pisaćeg stola bila je uredna. Nadala se da je sve doista tako pozitivno kako izgleda. Sjela je na njegovu stolicu i započela sa svojom potragom. Sve su ladice bile zaključane, ali je to očekivala i pripremila se. Bez problema ih je otvorila savijenom ukosnicom. Te je večeri doista našla djevojku za čuvanje djece. Napravila lijepu frizuru i pažljivo se našminkala, nadajući se da će Brada iznenaditi izlaskom - kako bi se iskupila za ono jutros. Cijelog ju je dana mučila njihova svađa. Brad je bijesan otišao iz kuće. Ona je bila povrijeđena i ljutita. Vrijeme joj je prolazilo u čišćenju kuće, planiranju jelovnika i bezbrojnim drugim poslovima koji su inače ispunjavali .njezine dane. Ali ništa joj nije moglo skrenuti misli s prepirke i mogućnosti, bez obzira koliko neznatne, da je možda pogriješila. FM 101,3 137 Što ako Brad nije lagao o tome gdje je noćas bio? Možda je tražila nevolje ondje gdje ih nije bilo. Ako joj je govorio istinu, kako ga je moralo frustrirati dok ju je uvjeravao, svjestan da će ona misliti najgore. Bili su maleni izgledi da je bio na seminaru i kasnije otišao na pivo, ali kako bi svoju obitelj zadržala na okupu, hvatala se za slamke. Stoga se danas poslije podne nadala da će ga zateći u uredu i prirediti mu ugodno iznenađenje, ponuditi mu maslinovu grančicu u obliku rezervacije stola u talijanskom restoranu što ga je spominjao. Nadala se da će joj oprostiti što ga je pogrešno optužila ako sami provedu večer, dalje od kuće i djece, uz bocu vina i kasnije vođenje ljubavi, te će moći zaboraviti na ružnu epizodu. Ali on nije bio ondje gdje je trebao biti. Ranije je otišao s posla, bez objašnjenja i nikomu nije rekao kamo ide. To je bio poznati obrazac, prepoznatljivi signal, od čega ju je boljelo srce i što je opravdavalo njezino obijanje brava na ladicama ovog stola. Nekoliko trenutaka kasnije njezine su sumnje potvrđene. U donjoj ladici našla je zalihe pornografije. Materijal je varirao od relativno bezazlenog do veoma slikovitog. Neke od najgorih fotografija, po temi i kompoziciji, očito su snimili amateri. Brad je ovisnik. Poput svih ovisnika, sklon je pretjerivanju. Tijekom takva pretjerivanja ovisnik je sposoban učiniti nešto što inače ne bi učinio, primjerice seksualno dodijavati suradnici ili pipkati maloljetnu pacijenticu. I sam Bog zna što još. 138


Sandra Broivn 12. poglavlje Na podu pomoćne prostorije kraj bazena nalazile su se mokre kupaće gaćice kad je Dean onuda prošao na putu u kuću. Našao je Gavina u napola ležećem položaju na kauču. Nasumce je pritiskao gumbe na daljinskom upravljaču, mijenjajući programe svakih deset sekunda. Imao je samo ručnik oko struka, a kosa mu je bila mokra. - Zdravo, Gavine. - Zdravo. - Jesi li bio u bazenu? Ne mičući pogled s televizijskog ekrana, odgovorio je: - Ne. Samo volim sjediti u ručniku. - Kad mokar ručnik odneseš u pomoćnu prostoriju kraj bazena, možeš pokupiti i kupaće gaćice što si ih ostavio na podu. Gavin je promijenio još nekoliko programa. Dean reče: - Istuširaj se, pa idemo jesti. - Nisam gladan. - Istuširaj se, pa idemo jesti - ponovio je. - Ako to ne učinim, hoćeš li me opet udariti? FM 101,3 139 Pogled što mu ga je Dean dobacio očito je jasno govorio da počinje gubiti strpljenje. Gavin je bacio daljinski i ljutito pošao prema vratima. Trenutak prije nego je izišao, strgnuo je ručnik, pokazavši Deanu guzicu, doslovce i figurativno. Dean je protiv volje morao Gavinu dati dva boda za tu simboličnu gestu. Ne pitajući Gavina kamo bi želio poći, vozio je do restorana gdje su već često jeli. Gavin se mrgodio, jednosložnim riječima odgovarajući na Deanove pokušaje da zapodjene razgovor. Kad je stiglo jelo, Dean ga je pitao je li zadovoljan onim što je naručio. - U redu je. - Ispričavam se što češće ne večeram kod kuće. - Nije važno. Ionako ne znaš kuhati. Dean se nasmiješio. - Tu nemam što reći. Vjerojatno ti nedostaje mamin domaći umak za tjesteninu i pečenje. - Da, valjda. - No čini se da ionako uvijek želiš samo hamburgere ili pizzu. Gavin se odmah stao braniti. - Što s time nije u redu? - Ništa. Ja sam se jednako hranio kad sam bio tvojih godina. Gavin je puhnuo kroz nos, kao da je želio reći da u tako davnoj prošlosti vjerojatno nisu postojali hamburgeri i pizza. Dean je ponovno pokušao. - Danas sam vidio staru prijateljicu. Sjećaš li se Pariš Gibson? Gavin ga je prezirno pogledao. - Zar misliš da sam retardiran? - To je bilo davno, a ti si bio maleni dječak. Nisam bio siguran hoćeš li se sjetiti. 140 Sandra Broivn - Jasno da se sjećam. Nje i Jacka. Trebali su se vjenčati, ali je on poginuo. - Nije poginuo. Preživio je nesreću. Umro je tek prije nekoliko mjeseci. - Ona sad ovdje radi na radiju. Dean se iznenadio. - Dakle, znao si to? - Svi to znaju. Popularna je. - Da, znam da ima dosta obožavatelja. Danas mi je rekla da pokušava steći mladu publiku. Slušaš li katkad njezinu emisiju? - Slušao sam. Ne svake večeri. Katkad. - Gavin je prženi krumpirić umočio u kečap. - Jesi li je nazvao, ili što? - Ovaj, ne. Noćas je primila prijeteći telefonski poziv od nekog slušatelja. - Ozbiljno? - Hmm - mrmljao je Dean uz zalogaj pečene piletine. - Prijavila je to policiji. Pozvali su mene. Ona i detektiv željeli su čuti moje mišljenje o tome. - Detektiv? Zar je bilo tako strašno? - Prilično. Kretnjom je pozvao konobaricu i zamolio je da Gavinu donese još jednu kolu. Za nekoga tko nije bio gladan, u rekordnom je vremenu smazao svoj cheeseburger. - I donesite nam još jednu porciju, molim vas. - Gavin nikad ne bi tražio još, ali je Dean znao da se vjerojatno nije najeo. - Danas sam također upoznao jednu tvoju prijateljicu - ležerno je primijetio. - Ovdje nemam prijatelja. Svi su moji prijatelji u Houstonu. Gdje sam običavao živjeti. U vlastitoj kući. Sve dok se moja majka nije udala za onoga kretena. FM 101.3


141 Evo ga, počinjemo, pomislio je Dean. - Dugo je živjela sama, Gavine. - Da, jer si se ti razveo od nje. - Čudno. Sinoć si rekao da se ona razvela od mene. Zapravo, u oba si slučaja u pravu. Sporazumno smo se razveli jer smo znali da će tako biti najbolje. - Svejedno - rekao je Gavin, uzdahnuo kao da se dosađuje i zagledao se kroz prozor. - Zar ne misliš da tvoja majka ima pravo na sreću? - Tko bi mogao biti sretan s njim? Ni Dean nije bio previše impresioniran Patinim izborom. Njezin je muž bio prilično bezličan, tako šutljiv da se čovjek morao silno truditi ako je želio razgovarati s njim. No činilo se da je očaran Pat, kao i ona njime. - Pa što ako nema dinamičnu osobnost, zar ti ne može biti drago da je tvoja majka našla nekoga do koga joj je stalo i komu je stalo do nje? - Drago mi je, drago mi je. Presretan sam, u redu? Možemo li sada promijeniti temu? Dean ga je mogao podsjetiti da je on načeo tu temu, ali nije to učinio. Konobarica je donijela dodatnu narudžbu. - Još nešto? Obratila se Gavinu, a ne njemu. Dean je prvi put pokušao promatrati sina kroz oči mlade žene. Ako se zanemari roditeljska subjektivnost, Gavin je privlačan momak. Njegova smeđa kosa imala je valovitu teksturu majčine, a to mu se zacijelo sviđa jer, hvala Bogu, nije napravio neku bizarnu frizuru niti je obojio tako da svjetluca u mraku. Oči su mu boje viskija i pomalo sanjarske. To se ne vidi dok je ovako pogrbljen, ali već je viši od sto osam142 Sandra Broivn deset centimetara, snažne i vitke građe uz gipkost prirodno nadarenog sportaša. Dean se nasmiješio konobarici. - Zasad ništa, hvala. - Dok se udaljavala, on reče: - Slatka je. Gavin ju je ravnodušno pogledao. - U redu je. - Ljupkija od mlade dame koju sam danas upoznao. - Pozorno promatrajući Gavina, reče: - Melissa Hatc-her. Nema sumnje, prepoznao je ime. Dean je bio siguran u to. No Gavin se pravio glup. - Tko? - Rekla je da te poznaje. - Ne poznaje me. - Zašto bi onda to rekla? - Kako bih ja mogao znati? Pogrešno je čula ime, ili me pobrkala s nekim. - Poigravao se slamkom u svojoj čaši kole, izbjegavajući očev pogled. - Predstavio sam se i nakon što smo neko vrijeme razgovarali, ona je rekla: 'Vi ste Gavinov tata.' Poznaje te. - Možda su je upozorili da me se kloni jer si ti policajac. - Želiš reći, tko bi se želio družiti sa sinom policajca? Mračno je pogledao Deana. - Tako nekako. - Janey Kemp? Ovoga puta Gavin nije uspio prikriti svoju reakciju. Na licu mu se trenutno pojavio izraz opreza. - Tko? - Janey Kemp. Prema onome što sam o njoj čuo, ni ona se ne bi htjela družiti sa sinom policajca. Poznaješ lije? - Čuo sam za nju. - Što si čuo? Gavin je stavio zalogaj u usta i neodređeno rekao: -Znaš. Priče. FM 101,3 143 - Kao na primjer? Da je neobuzdana? Laka? - Tako se priča. - Jesi li je upoznao? - Naletio sam na nju nekoliko puta. - Gdje? - Isuse, šio je ovo? Španjolska inkvizicija? - Ne, mučenje čuvam za kasnije. Trenutno me samo zanima gdje si sretao Janey Kemp i njezinu prijateljicu Melissu. To je moralo biti dovoljno često kad ona zna za mene. Čak me prepoznala po sličnosti s tobom. Gavin se meškoljio na svojoj stolici i slegnuo ramenima. - Druže se sa svim onim bogatim, uobraženim klincima. Viđao sam ih tu i tamo, to je sve. U kinu. U trgovačkom centru. Znaš. - Na jezeru? - Kojem? Town ili Travis? - Ti reci meni. - Vidio sam ih nekoliko puta, u redu? Ne sjećam se gdje.


Dean se nasmijao. - Gavine, nemoj mi muljati. Da sam tvojih godina i da sam sreo Melissu Hatcher, a ona je bila odjevena slično kao danas, zapamtio bih svaku pojedinost. - Odgurnuo je tanjur u stranu i nagnuo se naprijed. Ispričaj mi što znaš o Seks-klubu. Gavin je zadržao bezizražajno lice, ali su ga oči opet izdale. - O čemu? - Sinoć, kad nisi poštivao zabranu i kad si izišao, jesi li bio na jezeru Travis? - Možda jesam. Pa što? - Znam da se klinci okupljaju na dogovorenim mjestima oko jezera. Jesi li sinoć ondje vidio Janey Kemp? Prije nego mi počneš lagati, trebao bi znati da je nestala prije više od dvadeset četiri sata. - Nestala? 144 Sandra. Broivn - Nije se vratila kući nakon što je sinoć izišla. Nitko nije razgovarao s njom. Danas kasno poslije podne, malo prije nego sam otišao s posla, patrolni su policajci našli njezin automobil. Bio je parkiran u šumarku cedrova, blizu područja za piknik kraj jezera. Nisu našli nikakav trag koji bi ukazivao na to gdje bi ona mogla biti. Očito se sinoć s nekim sastala i s tom je osobom otišla. Jesi li je vidio? Je li bila s nekim? Gavin je spustio pogled na svoj tanjur i nekoliko trenutaka zurio u ostatke hrane. - Nisam je vidio. - Gavine - rekao je tišim glasom - poznato mi je željezno pravilo o tome da prijatelje ne smiješ izdati. Isto je vrijedilo i dok sam ja bio tvojih godina. Ali ovo nije pitanje odanosti ili izdaje. Mnogo je ozbiljnije. - Molim te, ne pokušavaj zaštititi Janey ili bilo koga drugoga time što informacije zadržavaš za sebe. Opijanje, droga, bilo što od onoga što se sinoć događalo, to me trenutno ne zanima. Ako je Janey otišla s pogrešnim tipom, njezin bi život mogao biti u opasnosti. S tim na umu, jesi li posve siguran da je nisi vidio? - Da! Bože! - Osvrnuo se naokolo, svjestan da je privukao pozornost ljudi za obližnjim stolovima. Zgrbio se na svojem sjedalu i promrmljao sebi u krilo: - Zašto me maltretiraš? - Ne maltretiram te. - Ponašaš se kao policajac. Dean duboko udahne. - U redu, možda. Obraćam ti se kao mogućem izvoru informacija. Ispričaj mi što znaš o tom Seks-klubu. - Ne znam o čemu govoriš. Moram na zahod. -Pokušao je ustati, ali mu je Dean naredio neka ostane gdje jest. - Od svoje treće godine naučio si kontrolirati mjeFM 101,3 145 hur. Možeš izdržati još nekoliko minuta. Što znaš o Seks-klubu? Gavin se ljuljao naprijed-natrag, ljutito zureći kroz prozor, neprijateljska izraza lica. Dean je pomislio da mu neće odgovoriti, ali je na koncu rekao: - Dobro, čuo sam kako dečki pričaju o toj web stranici gdje razmjenjuju e-mail s curama. To je sve. - Nije baš sve, Gavine. - Pa, toliko ja znam o tome. Nisam pohađao školu s tim klincima, sjećaš se? Istrgnuli ste me s korijenjem i presadili ovamo, pa oni nisu... - Družiš se sa skupinom mladića gotovo od dana kad smo stigli ovamo. Tvoj refren: 'O jadan ja, morao sam ostaviti prijatelje', postaje pomalo dosadan. Morat ćeš naći nešto drugo zbog čega ćeš prigovarati. - U međuvremenu, ta se djevojka možda bori za život, i uopće ne pretjerujem. Zato se prestani duriti i žaliti samog sebe. Moraš mi otvoreno reći, što znaš o tom klubu na internetu i sudjelovanju Janey Kemp u tome? Gavin je izdržao još nekoliko trenutaka, a zatim se rezignirano nagnuo unatrag. - Janey se sastaje s tipovima koje je upoznala preko interneta, a zatim se sek-saju. Učinit će bilo što. Ona i ta Melissa. - Znači, ipak ih poznaješ. - Znam tko su one. Ima još mnogo djevojaka u klubu. Ne znam svima imena. Ima ih iz svih škola u gradu. Postoji kao neka oglasna ploča, a članovi pričaju što rade. - Jesi li se ti učlanio u taj klub, Gavine? Uspravio se na stolici. - Ne! Treba znati kako se ulazi, a ja nisam pitao jer se osjećam poput idiota zato što to već ne znam. 146 Sandra Broivn - To nije baš neka tajna. Odjel za kompjutorske zločine već ju je otkrio. Dječak se nasmije. - Da? Što će poduzeti? Ne mogu ih spriječiti, i svi to znaju. - Nagovaranje na seks je zločin. - Ti bi to trebao znati - s mržnjom je progunđao. -Ti si drot. Parkirao je u šumarku hrastova gdje su i drugi ostavili svoje automobile. U prtljažniku je imao sanduk rashlađenog piva. Uzeo je jedno pivo te pošao prema obali jezera i drvenom molu što se pružao gotovo tridesetak metara iznad vode. Večeras je ovdje sastanak. Došao je provjeriti kako stvari stoje.


Odjenuo se tako da ne odskače od ostalih. Široke bermude i majica bili su jednaki onima što ih nose mladi ljudi. Unatoč tomu, nisko je spustio prednji dio svoje bejzbolske kape kako bi mu lice bilo zasjenjeno. Neki od onih koje je večeras vidio bili su mu poznati. Viđao ih je ranije na sličnim okupljanjima, ili u klubovima u Šestoj ulici i oko sveučilišta. Druge nije poznavao. Uvijek je bilo novih lica. Čovjek je mogao birati - piće, droga, seks - sve je bilo dostupno. Večeras se čak mogao i kockati. Na plaži je djevojka, koja je na sebi imala samo donji dio bikinija i slamnati kaubojski šešir, klečala i pušila nekom tipu. Ljudi su se kladili na to koliko će tip izdržati prije nego svrši. Pridružio se krugu gledatelja koji su stajali oko para i navijali. Kladio se u pet dolara. Trebalo se diviti samokontroli momka jer je djevojka znala kako se to radi. Izgubio je okladu. FM 101,3 147 Bez ikakve žurbe, šetao jć duž mola. Nije privlačio pozornost, ali obično nije ni morao, a pokazalo se da ne mora ni večeras. Uskoro su mu prišle dvije djevojke koje su se ponašale tako mazno da je odmah znao da su na Ecstasvju. Grlile su ga, milovale, ljubile u usta, govorile mu da je privlačan, mjesec je veličanstven, noćni zrak božanstven, a život predivan. Zamolile su ga da im čuva odjeću dok se one nage kupaju. Gledao je s mola dok su se igrale u vodi, povremeno mu domahivale i dobacivale poljupce. Kad su izišle iz vode i odjenule se, djelomično, poveo ih je do svojeg automobila i svakoj dao pivo. Jedna od djevojaka ga je fiksirala staklenim pogledom. - Voliš li se zabavljati*? - Ovdje sam, zar ne? - Lukav odgovor. Ništa ne otkriva. Potvrda je samo nagoviještena. Potražila ga je kroz bermude i nasmijala se. - Čini se da voliš. - Mi se obožavamo zabavljati - druga je rekla otegnutim glasom. ' Rekla je istinu. Tijekom narednih sat vremena, na stražnjem sjedalu njegova automobila, pokazale su mu točno kako se vole zabavljati. Kad im je na koncu rekao da mora otići, nikako se nisu htjele pozdraviti. Ljubile su ga, milovale i preklinjale neka ostane još malo. Kad se konačno uspio osloboditi, upalio je motor automobila. Dok je vozio improviziranim parkiralištem prema glavnoj cesti, opazio je dva momka koji su ga promatrali s jasno vidljivom zavišću. Zasigurno su ga vidjeli kako izlazi iz stražnjeg dijela automobila s onim dvjema curama, nastojeći se izvući iz njihovih ruku. 148 Sandra Brown Zar ovi gubitnici žele imati sreće u ljubavi kao on? Mogao se okladiti da žele. No također je opazio tipa u kojem je prepoznao tajnog agenta iz odjela za narkotike. Imao je trideset godina, ali nije izgledao ni dana stariji od osamnaest. Obavljao je transakciju s poznatim dilerom kroz otvoreni prozor automobila. Koja je razlika između toga što on kupuje drogu i ovoga što ja činim, pitao se John Rondeau. Baš nikakva. Ako se želiš učinkovito boriti protiv zločina, moraš razumjeti njegovu prirodu i način djelovanja. Otkako je njegova jedinica otkrila Seks-klub, odredio je sebi obavljanje istraživanja. Nakon radnog vremena i na licu mjesta, naravno. Želio je da ga promaknu u glavni istražiteljski ured, što je puls policije. Ondje se obavlja sav uzbudljivi policijski posao, i ondje je on želio biti. U tom se cilju doista mogao istaknuti u tom slučaju Kemp. Ima sve elemente koji privlače pozornost: slavne osobe, seks, maloljetnica. Sve to spojiš i dobiješ bombastičnu istragu. Za odjel za kompjutorske zločine, Seks-klub je bio* stara stvar. Već mjesecima znaju za to i, shvativši koliko bi uzaludni bili pokušaji uništavanja toga kluba, uglavnom su na to zaboravili. Ali poruke što ih je pronalazio na internetu i dalje su djelovale na Rondeaua. Smatrao je svojom dužnošću provjeravati situaciju, pogledati čine li članovi doista ono čime se hvale ili samo svoje maštarije razmjenjuju emailom. Otkrio je da većina tvrdnji nije pretjerivanje. Dobro je što je obavljao tu istragu. Da nije imao znanja iz prve ruke, jutros ne bi mogao inteligentno i temeljito odgovoriti na sva pitanja što su mu ih postaFM 101,3 149 vili Curtis, Mallov i Pariš Gibson. Dakle, doista je korisno za policiju što je radio prekovremeno bez plaće, zar ne? Međutim, trebalo je i dalje istraživati. Sve je to u cilju promaknuća u glavni istražiteljski ured. To je njegov posao, dužnost. Radi kao tajni agent, to je sve. Kad se vratila iz Bradove zubarske ordinacije, Toni se nije iznenadila kad je vidjela da njezin muž nije kod kuće. Djevojci koja je čuvala djecu objasnila je da se ne osjeća dobro pa su ona i dr. Armstrong otkazali planove za večerašnji izlazak. Platila joj je za pet sati. Tri je puta nazvala Bradov mobitel. Tri je puta ostavila poruke na koje on nije odgovorio. Djeci je napravila hot


dog za večeru. Kad su pojeli, odigrala je s djevojčicama jednu igru, a njezin je sin gledao reprizu Zvjezdanih staza. Penjali su se stubama kako bi se okupali prije spavanja kad se pojavio Brad, zagrlio ih i podijelio im čokolade. Za Toni je donio buket žutih ruža i skrušeno joj ga predao. - Možemo li opet biti prijatelji? Molim te? Nije mogla pogledati neiskrenu ispriku u njegovim očima, pa je sagnula glavu. To je shvatio kao pristanak, te ju je na brzinu poljubio u obraz. - Jesi li jela? - Čekala sam tebe. - Savršeno. Stavit ću djecu na spavanje. Ti stavi nešto na stol. Umirem od gladi. Ono što je imala na stolu kad se vratio u kuhinju, nije bilo ono što je očekivao. Naglo je stao kad je vidio neugodnu zbirku. - Gdje si našla sve to? - ljutito je pitao. - Nije važno. Znam odakle ti. - Tako je. Našla sam sve ovo danas poslije podne, kad sam bila u tvojoj ordinaciji. Gdje tebe neobjašnjivo 150 Sandra Broivn nije bilo, Brade. Nikomu nisi rekao kamo ideš, i satima se nisi javljao na mobitel. Dakle, nemoj mene optuživati. Neću se ispričavati zbog narušavanja tvoje privatnosti ako je ovo ono što tvoja privatnost štiti. Čim ga je suočila s dokazima njegove bolesti, izgubio je želju za borbom. Kao da se fizički smanjio, kao da mu je oslabjelo tijelo i duh. Povukao je stolicu i sjeo za stol, pogrbljenih ramena, ruku mlitavo spuštenih u krilo. Toni je iz ormarića uzela plastičnu vreću za smeće i unutra potrpala zbirku gnusnih fotografija i časopisa. Zatim ju je zavezala trakom i odnijela u garažu. - Ujutro ću je odnijeti do nekog kontejnera za smeće - rekla mu je kad se vratila u kuhinju. - Bilo bi grozno kad bi se vreća slučajno otvorila i kad bi naši susjedi, ili čak oni koji skupljaju smeće, vidjeli što je unutra. - Toni, ja... Zapravo se nikako ne mogu obraniti, zar ne? - Ovoga puta, ne. - Hoćeš li me ostaviti? - Posegnuo je za njezinom rukom i čvrsto je stisnuo. - Molim te, nemoj. Volim te. Volim djecu. Molim te, nemoj uništiti našu obitelj. - Ja ništa ne uništavam, Brade - rekla je i izvukla ruku iz njegova stiska. - Ti to činiš. - Ne mogu si pomoći. - Što je samo još jedan razlog više da odem i pove-dem djecu sa sobom. Što bi bilo da je netko od njih našao ove fotografije? - Pazim da se to ne dogodi. - Paziš i skrivaš ih kao narkoman koji skriva svoje zalihe droge ili alkoholičar koji negdje ima bocu, za svaki slučaj. - O, ma daj - uzviknuo je. FM 101,3 151 Njegova je skrušenost postupno nestajala. Umjesto nje, nastupala je neprijateljska defanzivnost. Zatim će uslijediti osjećaj superiornosti. Mnogo su već puta odigrali tu scenu. Njegov preobražaj od pokajnika do mučenika bio je uvijek isti, te je Toni znala koju fazu može očekivati. - Uspoređivanje bezazlenog hobija s narkomanskom ovisnošću - rekao je - posve je smiješno, i ti to znaš. - Bezazlenog? Na nekima od tih fotografija nalaze se maloljetnice. Eksploatiraju ih pokvareni i bolesni ljudi, a tebe to zabavlja. Kako to možeš nazvati bezazlenim kad utječe na tvoju karijeru, naš obiteljski život, na naš brak? - Brak? - podrugljivo je rekao. - Ja više nemam ženu, imam zatvorskog čuvara. - Ako tako nastaviš, doista bi mogao završiti u zatvoru, Brade. Zar to želiš? Zakolutao je očima. - Neću završiti u zatvoru. - Mogao bi, osim ako sebi i ostalima ne priznaš da si seksualni ovisnik i potražiš pomoć koja ti je potrebna da bi se toga riješio. - Seksualni ovisnik. - Nasmijao se. - Čuješ li kako to apsurdno zvuči, Toni? - Dr. Morgan ne misli da zvuči apsurdno. - Isuse. Nazvala si ga? - Ne, on je nazvao mene. Već tri tjedna nisi bio na grupnoj terapiji. - Jer je to gubitak vremena. Ti ljudi govore samo o masturbiranju. Dakle, pitam te, je li to produktivan način na koji se može provesti večer? - Sud je odredio da odlaziš na tu terapiju. - Pretpostavljam da ćeš me tužiti mojem socijalnom radniku. Reci mu da sam bio zločest. Nisam odlazio na terapiju s drugim perverznim tipovima. 152 Sandra Brourn - Ne moram mu ja reći. Dr. Morgan je to već učinio. - Dr. Morgan je najgori pervertit u grupi! - uzviknuo je. - On se također oporavlja od 'ovisnosti'. Jesi li to znala?


Nije se dala smesti. - Dr. Morgan je dužan prijaviti više od dva uzastopna izostanka s terapije. Sutra ujutro u deset imaš sastanak sa svojim socijalnim radnikom. Obvezan je. - Pretpostavljam da nije važno ako otkažem pacijentima i naljutim svoje partnere. - To je posljedica koju ćeš morati platiti. - Kao i spavanje na kauču, pretpostavljam. - Bilo bi mi draže da spavaš na kauču, da. Stisnuo je oči i bijesno je promatrao. - Kladim se da bi. Budući da ti se očito ne sviđa ništa od onoga što radimo u krevetu. - To nije pošteno. - Pošteno? Reći ću ti što nije pošteno. Imati ženu koja će radije njuškati nego jebati se. Kad smo to zadnji put učinili? Sjećaš li se uopće? Ne, vjerojatno se ne sjećaš. Kako bi mogla misliti na seks kad si tako zaokupljena špijuniranjem? Ustao je i pošao prema njoj. Obuhvatio joj je zatiljak i tako ga snažno stisnuo da se kretnja nije mogla protumačiti kao nježnost. - Kad bi češće bila spremna na seks, možda ne bih morao gledati pornografske fotografije. Naglo ju je povukao prema sebi. Okrenula je glavu kako bi izbjegla njegov poljubac i pokušala ga gurnuti u stranu. Ali on ju je gurnuo uz ormariće tako da se nije mogla maknuti. Šokirano je uzviknula: - Prestani, Brade. Ovo nije smiješno. Činilo se da ga njezin bijes uzbuđuje. Krv mu je FM 101,3 153 navrla u lice kad se donjim dijelom tijela trljao o nju. - Osjećaš li to, Toni? Godi li? - Ostavi me na miru! Snažno ga je gurnula, pa je zateturao unatrag i tresnuo o stol. Pokrivši rukom usta, pokušala je prigušiti jecaje. Bila je podjednako bijesna i prestrašena. Nikad ga nije vidjela takvoga. Njezin se muž pretvorio u stranca. Uspostavio je ravnotežu i pribrao se, a zatim je pograbio jaknu i ključeve. Kuća se zatresla kad je snažno zalupio vratima. Toni je prišla najbližoj stolici i drhtavo sjela. Nekoliko je minuta tiho plakala, bojeći se da će je djeca čuti. Njezin se život raspada, a ona tu ništa ne može učiniti. Još uvijek voli Brada. On odbija potražiti pomoć kako bi se riješio bolesti. Zašto tako silno nastoji uništiti ljubav koju su nekoć dijelili? Zašto bi svjesno izabrao svoj »bezazleni hobi«, a ne nju, ne svoju djecu? Zar mu oni ne znače više od... Naglo je ustala i potrčala u garažu. Vreća za smeće u koju je potrpala pornografiju više nije bila ondje. Brad je svoju prvu ljubav ponio sa sobom. H 154 Sandra Broivn 13. poglavlje Pariš je u radiopostaji imala ured gdje je radila kad nije bila u eteru. Premda je »ured« bio pomalo pretenciozna riječ za sobičak u kojem se nalazila. Nije imala čak ni prozor. Prije mnogo desetljeća netko je obojio zidove u ružnu tamnožutu boju. Gipsane ploče na stropu odavna su se iskrivile i bile su pune mrlja od vlage. Njezin je pisaći stol bio od sive plastike, oštećen na mnogim mjestima, što je vjerojatno učinio njezin prethodnik kojeg je okruženje užasno deprimiralo. Ništa u tom uredu nije pripadalo njoj. Nije bilo uokvirenih diploma na zidovima, ili postera koji prikazuju mjesta za odmor gdje se lijepo provela, ili fotografija nasmijanih prijatelja, ili obiteljskih portreta. U sobi nije bilo ničeg osobnog, i to je bilo namjerno. Fotografije i tomu slično izazivaju pitanja. Tko je to? To je Jack. Tko je Jack? Tvoj muž? Ne, bili smo zaručeni, ali se nismo vjenčali. Zašto? Gdje je Jack sada? Zar zbog njega cijelo vriFM 101,3 155 jeme nosiš naočale za sunce? Zar zbog njega radiš sama? Živiš sama? Jesi sama? Čak i prijateljsko raspitivanje suradnika moglo je izazvati duboku bol, pa je to pokušala spriječiti time što se prema svima ophodila strogo službeno, a u svoj ured nije stavila ništa osobno. Međutim, ured ipak nije bio prazan. Neuredna površina njezina stola bila je puna pošte. Svakodnevno je dobivala vreće poštanskih pošiljaka - pisma obožavatelja, tabele slušanosti, okružnice i obilje materijala što su ih slale glazbene kompanije reklamirajući svoje najnovije proizvode. Kako u prostoriji nije bilo mjesta čak ni za ormarić za spise, pregledavala je poštu i bacala je što je brže mogla, ali to je bio beskonačan zadatak. Bacila se na hrpu korespondencije nakon što je izabrala skladbe za večerašnju emisiju i pripremila ih za program. Sređivala je poštu već sat vremena kad se na otvorenim vratima pojavio Stan. Doimao se razdra-ženo. -


Baš ti hvala, Pariš. - Na čemu? Ušao je i zatvorio vrata. - Pogodi tko me danas posjetio? - Mrzim igre pogađanja. - Dvojica dobrih momaka. Odložila je otvarač za pisma i pogledala ga. - Policajci? - A na tome moram tebi zahvaliti. - Došli su k tebi kući? - Mislila je da će Carson ili Griggs samo nazvati Stana i postaviti mu nekoliko pitanja. Pomaknuo je hrpu kuverti i sjeo na kut stola. - Ispitivali su me i moje odgovore zapisivali u malene crne notese. Veoma gestapovski. 156 Sandra Broivn I - Prestani dramatizirati, Stane. Zbog drugog odlaska u policijsku postaju, a zatim i uznemirujućeg posjeta obitelji Kemp, nije imala vremena spavati. Prije nego se uspije odmoriti, mora odraditi četiri sata radijskog programa, i to kao da se ništa loše nije dogodilo. Zastrašujuće. Bavljenje Stanovim povrijeđenim ponosom nije baš bilo prikladno za njezinu ograničenu izdržljivost, kao ni za ispunjavanje vremena što joj je preostalo do trenutka kad će joj večernji DJ prepustiti mjesto u studiju. - Jutros sam Valentinov poziv prijavila detektivu -objasnila je. - Pokazalo se da je doista nestala jedna djevojka s ovog područja. Policija provodi istragu kako bi se vidjelo postoji li veza između njezina nestanka i Valentinova poziva. Obavljaju rutinske provjere svih koji su upleteni, čak i neznatno. Zato se nemaš razloga vrijeđati. Nisu tebe posebno izdvojili. Marvin je također na njihovu popisu ljudi s kojima moraju razgovarati. - O, sjajno. Strpali su me u isti koš s domarom. Sad se osjećam mnogo bolje. Prvi put mu nije zamjerila sarkazam. - Žao mi je. • Iskreno. Policija je temeljita jer su uvjereni jednako kao i ja da nije riječ o neslanoj šali. Nadam se da svi pretjerujemo i da će sve ispasti bezazleno. Ali ako su naše bojazni opravdane, u opasnosti je život jedne djevojke. Unatoč tomu, žao mi je da si slučajno uvučen u sve to. Umirila ga je, ali ne baš sasvim. Stanova je prva briga uvijek bio Stan. - Policajci su također razgovarali s našim glavnim direktorom. Naravno, on je odmah nazvao strica Wilkinsa, a on je pak nazvao šefa policije i, koliko sam shvatio, očitao mu bukvicu. I FM 101,3 157 - Onda sam sigurna da su te posve oslobodili sumnje. - Zar sam doista bio pod sumnjom? - uzviknuo je. - To se samo tako kaže. Zaboravi. Pođi u kupovinu i kupi neki novi uređaj. Na tržištu zasigurno postoji nešto novo. Priušti si to. Bolje ćeš se osjećati. - Nije to tako lako, Pariš. Moj se stric razbjesnio više nego ja. Cijelo poslijepodne povremeno razgovara s direktorom, pitajući ga 'koji se vrag događa'. Citiram ga, naravno. I ti možeš očekivati poziv u unutrašnje svetište. - Već sam bila ondje. Glavni direktor postaje nazvao ju je na mobitel baš kad su odlazili s imanja obitelji Kemp. Zatražio je sastanak s njom, ali to je bila zapovijed, a ne molba. Oprao ju je jer nije njega obavijestila o Valentinovu pozivu prije nego je obavijestila policiju. Njegova je glavna briga bio ugled radiopostaje. - Poslušao je snimku poziva - rekla je Stanu. -Uznemirio ga je, kao što je uznemirio sve koji su ga čuli. Razgovarao je s narednikom Curtisom, detektivom koji vodi istragu. Direktor je s Curtisom razgovarao telefonom, ali tako da je uključio zvučnik, pa je Pariš čula što su govorili. Složio se da bi Pariš i svi koji rade u postaji trebali u potpunosti surađivati s policijom, ali je naglasio da želi na najmanju moguću mjeru svesti umiješanost postaje ako nestanak Janey Kemp postane velika vijest. Curtis mu je na to odgovorio: - Iskreno rečeno, gospodine, mene više zabrinjava sigurnost te djevojke nego spominjanje vaše radiopostaje u tisku. Prije nego je otišla iz njegova ureda, mrzovoljno ju je podsjetio da uskoro možda više neće biti tako anoi 58 Sandra Broum nimna. Ona je već pomislila na to, ali se nadala da do toga neće doći. Godinama je fanatično čuvala svoju privatnost poput škrca koji čuva svoju hrpu zlata. Više nikad ne želi biti glavni lik u senzacionalnoj novinskoj priči. No slagala se s Curtisom; spašavanje Valentinove žrtve važnije je od svega ostalog. U usporedbi s tim, uopće nije važno kako će to djelovati na njezin život. Kako bi još malo smirila Stana, ona reče: - Budi siguran da sam propisno ukorena jer nisam poštivala redoslijed.


Nisi ti jedini koji je danas dobio po prstima. Dakle, mogu li se sad vratiti poslu, molim te? - Ručni sat s ugrađenim GPS-om. -Što? - To sam si danas kupio. Nasmijala se kad joj je dobacio poljubac i pošao prema vratima. Preko ramena joj je rekao: - O, usput rečeno, Marvin je javio da je bolestan. - Bolestan? - Oni s centrale ostavili su poruku na mojoj telefonskoj sekretarici - doviknuo je. - Samo su to rekli. Koliko je ona znala, Marvin nikad ranije nije javio da je bolestan, te ju je zanimala priroda te iznenadne bolesti. Ostavila je sređivanje pošte za neki drugi put i zaputila se prema malenoj kuhinji za djelatnike u stražnjem dijelu zgrade. Ovako kasno uvečer, u zgradi je vladala tišina i bila je slabo osvijetljena. Drugi su djelatnici postaje odavno otišli, a njihovi su uredi bili mračni. Pariš je već navikla na tišinu, mrak, mirise prašine zagrijane na elektroničkoj opremi i zagorjele kave, na sag koji je desetljećima upijao duhanski dim prije nego je pušenje zabranjeno na radnim mjestima. Radiopostaja FM 101,3 pripada medijskom kongloFM 101,3 159 meratu Wilkins, koji obuhvaća pet dnevnih listova, tri televizijske postaje, kabelsku kompaniju i sedam radiopostaja. Uredi korporacije zauzimaju tri kata na vrhu jednog nebodera u Atlanti, otmjenog i elegantnog, s vanjskim dizalima od stakla i vodopadom u visini dvaju katova u sterilnom granitnom predvorju. Ova je zgrada, što su je preuzeli od bivšeg vlasnika koji je bankrotirao, jako daleko od takve raskoši. U predvorju nema vodopada, već samo uređaj za hlađenje vode koji grglja i katkad curi. Neprivlačna jednokatnica od cigle nalazi se na brdu u predgrađu Austina, nekoliko kilometara od palače upravnih tijela glavnoga grada države. Zgrada postoji od početka pedesetih, a to se i vidi. Prošla je kroz ruke dvadeset dvaju škrtih vlasnika. Zapuštenu i otrcanu, korporacijski su je šefovi doslovce zaboravljali - osim kad su proučavali izvještaje o slušanosti. Što se tiče izgleda, FM 101,3 je ružna mrlja na blistavoj korporacijskoj slici. Ali je slu-šanost dobra, te je pouzdani izvor zarade. Unatoč svim njezinim manjkavostima, Pariš se zgrada sviđala. Imala je dušu. Dobro se držala, usprkos ožiljcima. Nakon mraka u hodnicima, treperavo fluorescentno svjetlo u kuhinji činilo se previše jarkim. Trebalo joj je nekoliko sekunda da joj se oči priviknu na bljesak. Uzela je vrećicu čaja iz svojih vlastitih zaliha u ormariću i stavila je u šalicu vode što ju je zagrijala u staroj mikrovalnoj pećnici. Voda je tek počela dobivati boju kad je začula glasove. Pogledavši u hodnik, zapanjila se kad je vidjela da Dean dolazi nekoliko koraka iza Stana, koji mu je govorio: Nije mi rekla da očekuje posjetitelja. - Ne očekuje me. Opazivši je, Stan reče: - Kucao je na ulazna vrata. 160 Sandra Broun Nisam ga pustio unutra sve dok mi nije pokazao svoju policijsku značku. Nastojeći pred suradnikom sakriti svoju ozlojeđe-nost, Pariš reče: - Dr. Mallov radi za austinsku policiju. Dao je psihološku procjenu Valentinova poziva. - To mi je rekao. - Stan je odmjerio Deana od glave do pete. - Dvojica za cijenu jednoga. Policajac i psihić. - Tako nekako - odgovori Dean, ukočeno se nasmi-ješivši. Stan je pogledavao jedno pa drugo, ali kad nisu ništa rekli, zacijelo je shvatio da ondje više nije potreban. Obratio se Pariš: - Ako me trebaš, bit ću u prostoriji za tehniku. Dean je gledao za njim dok se udaljavao hodnikom. Kad ih više nije mogao čuti, pogledao je Pariš. - To je Crenshaw? Vlasnikov nećak? Je li peder? - Nemam pojma. Što radiš ovdje, Deane? Ušao je u kuhinju, trenutno smanjivši ionako skučen prostor. - Netko bi trebao biti ovdje s tobom tijekom noćne smjene. - Stan je sa mnom. - Povjerila bi mu svoj život? Ovlaš se osmjehnula. - Imaš pravo. - Sve dok ne saznamo nešto više o tom tipu koji sebe zove Valentino, trebala bi imati policijsku zaštitu. - Curtis je ponudio da će poslati Griggsa i Carsona. Odbila sam. - Upoznao sam Griggsa. Čini se da je vrijedan i pravi entuzijast, ali ni on ni... - Carson. - ... nisu uvježbani za pregovaranje u slučaju uzimanja talaca. Ja bih trebao biti ovdje ako Valentino ponovno nazove. Ako osjetim da je blizu točke pucaFM 101,3


161 nja, mogao bih razgovarati s njim, možda ga nagovoriti da nam kaže tko je njegova žrtva i gdje je drži. Budući da je to bilo njegovo područje djelovanja, moglo se prihvatiti kao razlog njegova dolaska. Unatoč tomu, sumnjala je u njegove motive. - Možda neće nazvati. Potratit ćeš cijelu večer. - Neću je potratiti, Pariš. Došao sam i zato da tebe vidim. - Vidio si me. - Nasamo. Spustila je šalicu čaja na pult i okrenula mu leda. -Deane, molim te, ne čini to. Prišao joj je sasvim blizu, a ona je zadržala dah, bojeći se da će je dotaknuti. Nije bila sigurna kako bi na to reagirala, pa nije željela doći u kušnju. - Ništa se nije promijenilo, Pariš. Neveselo se nasmijala. - Sve se promijenilo. - Kad si jutros ušla u moj ured, sve se vratilo. Baš sve. Pogodilo me baš kao i prvi put kad sam te vidio. Sjećaš se? One večeri nakon snijega. M Snijeg se u Houstonu pretvorio u ledenu kišu kad je otvorila ulazna vrata Jacku i Deanu. Kretnjom ih je pozvala neka brzo uđu kako bi mogla zatvoriti vrata. Upoznavanje se izgubilo negdje usred skidanja mokrih ogrtača i pokušaja zatvaranja tvrdoglavih kišobrana s kojih je voda kapala po podu njezina predsoblja. Nakon što je objesila njihove ogrtače na vješalice i kišobrane stavila u kut, okrenula se i nasmiješila najboljem prijatelju svojeg zaručnika. - Počnimo iznova. Zdravo, Deane. Ja sam Pariš. Drago mi je. - Meni također. 162 Sandra Broivn Stisak njegove ruke bio je čvrst, osmijeh topao i srdačan. Bio je nekoliko centimetara viši od Jacka, opazila je. U smeđoj kosi vidjeli su se tragovi preranih sjedina na sljepoočnicama. Nije bio klasično lijep poput Jacka, već na nekako grub način. Jack joj je rekao da se Dean mora štapom braniti od žena. Bilo joj je jasno zašto je tako. Pogled su privlačile asimetrične crte njegova lica. Imao je svijetlosive oči okružene tamnim, dugačkim trepavicama. Primamljiva kombinacija. - Mislio sam da Jack laže - rekao je. - Jack, laže? Nikad! - Kad sam ga pitao kako izgledaš, rekao je da ću ostati bez daha. Mislio sam da pretjeruje. - Prilično je sklon pretjerivanju. - Ovoga puta nije. Jack im se smješkao s druge strane prostorije. - Dok vas dvoje raspravljate o mojim manama, ja ću nam svima pripremiti piće. Proveli su veselu večer u Jackovu omiljenom restoranu. Kad su pojeli, prešli su u susjedni bar gdje su sjedili ispred kamina i polako pili kavu. Muškarci su je zabavljali pričama iz studentskog života. Naravno, Jack je vodio glavnu riječ, no činilo se da mu Dean spremno prepušta središnju ulogu. Jack je bio darovit i duhovit pripovjedač. Dean je znao izvrsno slušati. Raspitivao se o njezinu poslu, a dok je ona opisivala uobičajeni radni dan, neprestano ju je gledao u oči. Posvetio joj je pozornost kakvu bi zaslužio prorok koji razotkriva budućnost čovječanstva. Upijao je svaku riječ i postavljao pametna pitanja. To je bio Deanov poseban dar - u drugoj osobi stvoriti osjećaj da je postala središtem njegova svijeta. Jack se tako zabavljao da je popio malo previše FM 101,3 163 konjaka. Spavao je na stražnjem sjedalu kad je Dean zaustavio automobil ispred njezine kuće. - Mislim da smo ga izgubili - primijetio je. Pogledala je svojeg zaručnika koji je tiho hrkao kroz otvorena usta. - Mislim da imaš pravo. Hoćeš li ga odvesti kući i strpati u krevet? - Pod uvjetom da ga ne moram poljubiti za laku noć. Nasmijala se. - Jack mi je toliko pričao o tebi, da sam te već počela smatrati i svojim prijateljem. Obećaj da ćemo uskoro opet zajedno izići. - Obećavam. - Dobro. - Posegnula je za ručkom na vratima. - Čekaj. Otpratit ću te. Premda se pobunila, on je izišao i obišao automobil, te joj je pridržao kišobran dok je izlazila. Otpratio ju je do ulaznih vrata. Čak je uzeo ključ iz njezine ruke, otključao vrata i čekao dok je isključivala alarmni sustav. - Hvala što si me dopratio. - Nema na čemu. Koji je datum? - dodao je. - Datum? - Vjenčanja. Moram ga zabilježiti u kalendar. Kum mora biti nazočan, znaš.


- Još nisam odredila datum. Negdje u rujnu ili listopadu. - Tako kasno? Jack mi je dao naslutiti da će to biti ranije. - Bilo bi da je po njegovu, ali ja želim iskoristiti jesenje boje. - Da, to će biti lijepo. Crkveno vjenčanje? - Prezbiterijanska. - A primanje? - Vjerojatno u nekom klubu. - Mnogo planiranja. 164 Sandra Broivn - Da, mnogo. - Hmm. Činilo se da ne primjećuje kako kišne kapi s metalnih krajeva kostura kišobrana padaju na njegove cipele. Ona nije primijetila da vjetar nosi kišu unutra i zalijeva njezin pod. Čak i te prve večeri, pogled što su ga dijelili vjerojatno je trajao predugo. Dean je bio taj koji je na koncu prekinuo zurenje, promuklo rekavši: - Laku noć, Pariš. - Laku noć. Kad oni koji se kane vjenčati upoznaju dugogodišnje najbolje prijatelje svojih partnera, često se događa da se odmah javlja antipatija, što otežava situaciju onomu tko je u sredini i oboje ih voli. Njoj se Dean od početka sviđao. To je smatrala dobrim znakom, jer nije znala bolje. Sad je Dean posegnuo za njezinom rukom i okrenuo je prema sebi. Gledao ju je jednako prodorno kao i one večeri kad su se upoznali, a to je imalo isti magnetni učinak. Osjetila je kako snaga njezine volje nestaje i znala da će biti izgubljena ako se odmah ne bude borila protiv toga. - Deane, preklinjem te. Ostavi to na miru. Pokušala ga je zaobići, ali joj je prepriječio put. Naše su se životne situacije možda promijenile, Pariš, ali ne i ono što je važno. - Važno je ono što je uvijek bilo važno. Jack. - Prošao je pravi pakao - reče Dean. - Znam to. - Nikako ne možeš znati kakav je pakao bio njegov život nakon one večeri. Sagnuo je glavu i primaknuo svoje lice njezinom. FM 101,3 165 Točno, ne znam. Jer si mi jasno stavila do znanja da ne smijem doći i vidjeti ga. Nikada. - Jer ne bi želio da ga ti, osobito ti, vidiš u onakvu stanju - rekla je hrapavim glasom. - No vjeruj mi na riječ, bio je živi mrtvac sedam godina, a tada je njegovo srce prestalo kucati. - Žalim zbog onoga što mu se dogodilo jednako kao i ti - usrdno je šapnuo. - Zar to ne znaš? Misliš li da sam to mogao bezbrižno zaboraviti? Isuse, Pariš, zar misliš da sam tako bešćutan? Morao sam živjeti s onim što se dogodilo, baš kao i ti. Duboko je udahnuo i provukao prste kroz kosu. Na trenutak se zagledao u neku točku iznad njezine glave, a zatim je opet pogledao nju. - No uz opasnost da te naljutim, moram to reći. Jack je bio sam kriv za ono što mu se dogodilo. Ti nisi bila kriva, kao ni ja. On je bio kriv. - Nesreća se ne bi dogodila da... - Ali jest. A mi se ne možemo vratiti unatrag i to promijeniti. Kontrola krivnje, dr. Mallov? - U redu. Da. Jednostavno rečeno, neću dopustiti da me kajanje izjeda. Oslobodio sam se toga. - Kako lijepo za tebe. - Znači, tvoja je kontrola krivnje bolja? Emocionalno zdravija? Smatraš pametnijim iskopati rupu i ondje se skrivati? - Prezirno je pogledom preletio neurednu kuhinju. - Pogledaj ovo mjesto. To je mračna, prljava, turobna štakorska rupa. - Meni se sviđa. - Jer misliš da ne zaslužuješ ništa bolje. Kad se primaknuo korak bliže, čvršće je obujmila svoje nadlaktice, kao da se brani od njegove blizine. To je također bila obrana od istine u njegovim rije166 Sandra Broivn čima. Znala je da on ima pravo, a to je samo učvrstilo njezinu odluku da ga neće slušati. - Pariš, sam Bog zna da izvrsno obavljaš svoj posao ovdje. Tvoji te slušatelji obožavaju. Ali mogla si stvoriti blistavu karijeru na televiziji. - Što ti znaš o tome? - Znam da imam pravo. Štoviše, ti znaš da imam pravo. Nije mogla gledati u njegove oči, pa je spustila glavu i zagledala se u linoleum između njegovih i svojih cipela.


Potisnula je poriv da zgrabi njegove revere i počne ga preklinjati neka promijeni temu ili neka je uvjeri da je odslužila svoju kaznu. - Učinila sam ono što sam morala - tiho je rekla. - Jer si osjećala da je to tvoja dužnost? - Bila je. - 'Bila je' - ponovio je, naglasivši riječi. - Kakva je tvoja dužnost prema Jacku sad kad ga više nema? Uhvatio ju je za ramena. Dotaknuo ju je prvi put nakon sedam godina. Preplavila ju je toplina, te se morala boriti protiv želje da se priljubi uz njega. Međutim, samo je rekla: - Deane, molim te, nemoj. Morala sam donijeti neke teške odluke, ali donijela sam ih. Kao što si rekao, to je gotovo. U svakom slučaju, ne kanim se s tobom prepirati oko toga. - Ni ja se ne želim prepirati. - Niti razgovarati o tome - dodala je. - Onda nećemo. - Ne želim čak ni razmišljati o tome. - Ja nikad neću prestati razmišljati o tome. Spustio je ton glasa. Čvršće joj je stisnuo ramena. Polako joj se primicao tako da im se odjeća doticala i ona je na kosi osjećala njegov dah. Razgovor je prešao s Jackove smrti na temu koja ju FM 101,3 167 je još više uznemiravala, te ju je najbolje izbjegavati. Usudila se podići glavu i sresti njegov pogled. - Zašto se skrivaš u mraku, Pariš? - Ne skrivam se. - Ne? Jedva sam vidio hodati onim hodnikom. - Navikneš se na to. - Zdravo, tmino, stara prijateljice. - Citiraš Simona i Garfunkela? - Je li to tvoja tematska melodija ovih dana? - Možda si ti trebao biti DJ. - Nasmiješila se, nadajući se da će u razgovor unijeti ležerniji ton, ali on se nije dao smesti. Prešao je pogledom po njezinu licu. - Prekrasna si, ali nitko od tvojih slušatelja ne zna kako izgledaš. - To nije ni potrebno. Radio je slušni medij. - Ali osobe s radija obično promoviraju sebe. Ti nemaš nikakva identiteta osim glasa. - Jedino mi je to potrebno. Ne želim privlačiti pozornost na sebe. - Doista? Onda bi možda trebala maknuti naočale za sunce. - Ne može. Njezine su oči osjetljive na svjetlost. Uopće nisu opazili da je Stan ondje sve dok nije progovorio. Okrenuli su se prema njemu, a Dean je spustio ruke s njezinih ramena. Stan ga je nepovjerljivo promatrao, ali riječi je uputio Pariš. - Sad je pet do deset. Harry počinje s vijestima, a onda slijede propagandne poruke. Nastupaš. 168 Sandra Brown 14. poglavlje - Hej, Gav! Gavin se osvrnuo preko ramena kako bi vidio tko ga zove, a zatim je pričekao da ga Melissa Hatcher sustigne. Kad mu se približila dovoljno da vidi izraz njegova lica, njezin je smiješak nestao. Bez ikakva pozdrava, on reče: - Tako treba, Melissa. Jesi li pokušavala uništiti moj život, ili si jednostavno previše glupa pa ne znaš držati jezik za zubima? - Ljutiš se? - Možeš se kladiti da se ljutim. - Zbog čega? Što sam učinila? - Rekla si mojem tati da se poznajemo. - Pa, u čemu je problem? - Problem je u tome što smo večeras bili vani na večeri, a on je počeo pričati o Seks-klubu. Podbočila se. - O, kao da bih ja tvom tati rekla za Seks-klub. Ha! - Pa, od nekoga je čuo za to. - Vjerojatno od onog drugog drota. Niskog, ćelavog. FM 101,3 169 - Povukla je dim jointa, a zatim ga ponudila njemu. -Evo ti. Izgledaš kao da ti treba nešto da se ohladiš. Odgurnuo je marihuanu. - Što znaš o Janey? - Ona je u govnima. Sa starcima. Policijom. Sa svima. - Opazivši skupinu poznanika iza Gavina, mah-nula im je


i doviknula: - Hej, ljudi, vratila sam se iz Francuske i da samo znate kakve priče imam! Gavin je koraknuo u stranu, onemogućujući joj da vidi ostale i prisiljavajući je da gleda njega. - Zar je Janey doista nestala? - Valjda. Želim reći, to mi je tvoj stari rekao. Usput rečeno, pravi je. Ima li djevojku? Za činjenicu da je ona mentalna nula ne može biti kriva samo droga. Od rođenja nema dovoljno sive tvari. Melissa, što znaš o Janey? - Ništa. - Ti si njezina najbolja prijateljica - ustvrdio je. - Nisam bila u jebenoj zemlji - Ijutito će ona. - Tjednima nisam vidjela Njezino Veličanstvo. U redu? -Povukla je još jedan dim. - Gledaj, ljudi me čekaju. Ohladi se, može? Pošla je prema skupini mladih ljudi koji su cijev za polijevanje vrta pričvrstili na bačvicu piva, te su se sad izmjenjivali i pili iz nje. Mnogo je piva završilo na tlu, ali se činilo da to nitko ne opaža, niti je koga briga. Uvijek ima još zaliha na raspolaganju. Gavin se pridružio svojim prijateljima, ponovno okupljenima u Craigovu kamionetu i oko njega. Predao im je zatvorenu bocu viskija Maker's Mark što ju je ukrao iz očeva ormarića za piće. S obzirom na njegovu zaokupljenost traganjem za Janey Kemp, vjerojatno će proći nekoliko dana prije nego opazi da nedostaje jedna boca. 170 Sandra Broivn Craig je džepnim nožićem počeo odstranjivati crveni voštani omot. - Jesi li sinoć nadrapao? - Itekako. - Gavin se naslonio na stražnji odbojnik, pogledom tražeći poznato lice i tijelo u mnoštvu. - Bio si mortus. - Povraćao sam na putu do kuće. - O, čovječe. - Ne izmišljam. - Prepričao im je što se dogodilo kraj poštanskog sandučića. - Govorim o eksplozivnom povraćanju. Njihov je smijeh prekinuo momak koji je spomenuo Janevno ime. - Jeste li čuli da je nestala? - Bilo je u lokalnim vijestima - reče drugi. - Moja je mama pitala poznajem li je. - Kladim se da joj nisi rekao kako je dobro poznaješ. - Da, kladim se da mami nisi rekao da Janey poznaješ u biblijskom smislu. - Što ti znaš o bilo čemu biblijskom? - Moj je bratić propovjednik. - Pa, što se tebi dogodilo? - Pokušao me spasiti. Nije uspio. Dodaj bocu. Nastavili su bockati jedan drugoga i piti viski. Craig je sišao s kamioneta i prišao Gavinu. - Što je tebi večeras? - Ništa. - Samo si loše volje, je li? - Craig mu je pružio priliku da objasni svoju zlovolju, ali je potom slegnuo ramenima i zagledao se u mnoštvo, kao i Gavin. Odjednom je uzbuđenim šaptom rekao: - Hej, vidiš onog tipa ondje? Gavin je pogledao u smjeru u kojem je Craig pokazao. Vidio je muškarca koji je izlazio sa stražnjeg sjedala nekog automobila, poravnao svoju odjeću i namjestio bejzbolsku kapu na glavi. Nakon njega izišle FM 101.3 171 su dvije djevojke. Dobro su izgledale. Barbie tipovi, plavokose i prsate, premda se moglo pretpostaviti da imaju silikone. - Njihove su sise lažne - primijeti Gavin. - Koga je briga? Craiga očito nije jer je nastavio zuriti. - Pitam se znaju li cure da on ima značku? Gavin se trgnuo. - Drot? Ni slučajno. - Čuo sam da se tako priča. Dok su gledali, njih se troje zagrlilo. Potom je muškarac svaku pljesnuo po stražnjici, uz obećanje da će se uskoro ponovno vidjeti. Djevojke su se polako udaljile, nažalost u suprotnom smjeru od mjesta gdje su se Craig i Gavin nalazili. Čovjek se vratio u svoj automobil, ovoga puta na mjesto vozača, a dok je vozio oko Craigova kamioneta, susreo je Gavinov pogled. - Samodopadni kujin sin - promrmlja Craig. - Siguran si da je on drot? - Devedeset devet zarez devet posto. - Što onda ovdje radi? - Isto što i mi, a večeras je imao sreće. - Da, puta dva.


- Srećković. - Gledali su za automobilom dok se stražnja svjetla nisu izgubila iz vida, a tada Craig reče: - Vidio sam te kako razgovaraš s Melissom. - U tome je dobra. Pričanju. - Ispričao je Craigu o slučajnom susretu svojeg oca s njom ispred kuće obitelji Kemp. - On sad zna za Seks-klub. - Ne opterećuj se time - reče Craig, prezirno otpuhnuvši kroz nos. - Što će učiniti, zaplijeniti sve kompjutore? - Baš sam to i ja pitao svojeg starog. Uzalud se trude. 172 Sandra Brown Gavin je govorio ono što zapravo nije osjećao. Zabrinutost ga je izjedala. Zato je ponovno prkosio očevoj zabrani i večeras opet izišao. Ionako će imati problema, pa što onda? To je stvar stupnja. Prije nekoliko tjedana, pripremajući se baš za ovakvu situaciju, dao je izraditi rezervni ključ. Čim ga je otac ostavio pred kućom i otišao u radiopostaju, on je također otišao. Ali nije se osjećao onako hrabrim kakvim se prikazivao. Bilo mu je mučno od strepnje pred onim što bi sljedećih nekoliko dana moglo donijeti. - Što misliš, gdje je ona? Craigovo se pitanje uklapalo u njegove misli, kao da ih je čitao. - Tko, Janey? Odakle bih ja to mogao znati, dovraga? - Pa, mislio sam da znaš. - Zašto? Craig ga je razdraženo pogledao. - S obzirom na činjenicu da si sinoć bio s njom. Dok su zamirali posljednji taktovi pjesme I'll Never Love This Way Again, Pariš je rekla u mikrofon: - To je bila Dionne Warwick. Nadam se da i vi imate nekoga u svojem životu koji zna odgonetnuti vaše snove i pobrinuti se da vam se ostvare. U studiju se večeras osjećala klaustrofobično, a Dean je tomu bio razlog. Posljednja tri sata i šesnaest minuta sjedio je na visokom stolcu na okretanje, jednakom njezinomu, dovoljno daleko od nje da se može slobodno kretati i dohvatiti sve na kontrolnoj ploči, ali i dovoljno blizu da bude neprestano svjesna njegove nazočnosti. Sjedio je nepomično i uglavnom šutke, ali njegove su oči slijedile svaki njezin pokret. FM 101,3 173 I Posebno ih je osjećala na sebi upravo sada, dok je spominjala ostvarivanje snova. - Sad je jedan i šesnaest ujutro i vani je dvadeset osam stupnjeva, no ja ću na 101,3 puštati svježe skladbe sve do dva sata. Recite mi što vam je noćas na umu. Nazovite me. - Dobila sam molbu od Marge i Jima, koji slave tridesetu godišnjicu braka. Ovo je bila njihova pjesma. Carpentersi. Sretna vam godišnjica, Marge i Jime. Kad je počela svirati skladba Close to You, pritisnula je gumb za isključivanje mikrofona, a zatim pogledala Deana i preuzela telefonski poziv. - Ovdje Pariš. - Zdravo, Pariš. Zovem se Roger. Tijekom cijele emisije, kad god se javljala na pozive, ona i Dean su se bojali, i istodobno se nadali, da će nazvati Valentine Dean je sa sobom donio prijenosni kasetofon. Unutra se nalazila kaseta, spremna za snimanje. Njegova su se ramena opustila, kao i njezina, kad je rekla: - Zdravo, Rogere. - Možeš li, molim te, pustiti jednu pjesmu za mene? - Kojom prigodom? - Nema posebne prigode. Samo mi se sviđa pjesma. - To je dovoljno. Koju bi pjesmu želio čuti? Lako je ubacila zatraženu skladbu u program, umjesto jedne što ju je predvidjela. Potom je šakama stisnula donji dio leđa, ustala i protegnula se. - Umorna? - upita Dean. - Noćas uopće nisam spavala, a tijekom dana nisam uspjela malo zadrijemati. Zacijelo si i ti umoran. Nisi navikao na ovakvo radno vrijeme. - Navikao sam više no što misliš. U današnje vrijeme rijetko kada spavam cijelu noć. Budim se i osluškujem kad će Gavin doći kući. 174 Sandra Broivn - Zar je kod tebe preko ljeta? - Ne, uglavnom za stalno. Iznenadila se. - Valjda se nije što dogodilo Pat? - Ne, ne, ona je dobro - brzo je odgovorio. - Sjajno joj je, zapravo. Napokon se ponovno udala. Čovjek je sasvim u redu prema svačijem mišljenju, osim Gavi-novu. Paris je upoznala Deanovu bivšu ženu na jednoj od Gavinovih bejzbolskih utakmica, a ona i Jack su jednom bili pozvani u njezinu kuću na Gavinovu rođendansku proslavu. Sjećala se Pat kao sitne i zgodne žene, ali prilično


ozbiljne i ukočene. Bez ikakva pitanja, Jack joj je povjerio da se Dean oženio odmah po završetku studija. Brak je trajao manje od godinu dana. - Zapravo samo toliko da Gavina dovedu iz bolnice. Nisu odgovarali jedno drugomu i to su znali, te su se složili da je najbolje, čak i za dijete, da se razvedu. Premda je Gavin živio s Pat, Dean ga je viđao nekoliko puta tjedno i aktivno sudjelovao u svim fazama njegova života. Odlazio je na roditeljske sastanke s Pat, trenirao školske sportske ekipe, pridonosio svim aspektima Gavinova razvoja. Nakon razvoda, odgoj djeteta često pada na roditelja koji ima skrbništvo. Paris se divila Deanu jer je tako ozbiljno shvaćao svoje roditeljske obveze. - On i njegov očuh nisu se mogli složiti? - pitala je. - Gavinova krivnja. U početku je samo bio nepristojan, a zatim je postao nemoguć. Pat i ja smo se složili da bi neko vrijeme trebao živjeti sa mnom. - Opisao je njihov krhki suživot. - Zapravo, Paris, radovao sam se što će živjeti sa mnom. Želim da ovo uspije. - Sigurna sam da hoće, s vremenom. Gavin je drago dijete. FM 101,3 175 Nasmijao se. - U posljednje vrijeme baš i nije tako. No nadam se da se to drago dijete kojeg se sjećaš još uvijek nalazi negdje iza sve one mrzovolje i neprijateljskog ponašanja. U jedan i trideset pročitala je nekoliko novinskih naslova s monitora. Potom je uslijedilo nekoliko minuta reklama, a za to je vrijeme primala telefonske pozive. Jedan ju je čovjek pozvao da iziđe s njim, ali je ona to ljubazno odbila. - Možda si trebala pristati - našalio se Dean. - Zvu-čio je očajno. - Očajno pijan - rekla je, uzvrativši mu smiješak, i obrisala poziv. Sljedeći je poziv bio od veselog para koji se upravo zaručio. - Zamolio me da otvorim bocu vina, a zatim mi je pružio čašu u kojoj se nalazio prsten. - Čak ni njezin smijeh nije mogao prikriti šarmantni britanski naglasak. Moje prijateljice u Londonu neće vjerovati! Redovito smo gledale Dallas kad smo bile djevojčice i sanjale o tome da ćemo jednoga dana upoznati naočitog Teksašanina. Nasmijavši se očitom oduševljenju mlade žene, Pariš je pitala koju pjesmu žele čuti. - She's Got a Way. On kaže da ju je Billy Joel mogao napisati o meni. - Sigurna sam da ima pravo. Smijem li naš razgovor podijeliti sa slušateljima? - Fantastično! Zapisala je njihova imena i odgovorila na još nekoliko poziva. Nakon niza reklama, pustila je u eter razgovor sa zaručenim parom i popratila ga zatraženom skladbom. Potom je pustila Precious & Few i zatim The Rose. Rukovanje kontrolnom pločom bilo je njezina druga 176 Sandra Brotun priroda, pa je sve to mogla raditi i istodobno nastaviti razgovor s Deanom, o Gavinu. - Kako je reagirao kad si mu rekao da si upoznao Melissu Hatcher? - Pretvarao se da je ne poznaje. Pariš ga je upitno pogledala, a on je shvatio što misli. - Da, to i mene muči. Zašto nije želio priznati da je poznaje? Nije priznao niti da poznaje Janey Kemp, sve dok nisam izvršio pritisak. - Koliko je dobro poznaje? - Ne baš dobro. Barem mi je tako rekao, ali ovih dana ne čujem baš često istinu. - Nije kao onda kad je savio kotač na svojem biciklu. - Sjećaš se toga? - Jack i ja došli smo k tebi na roštilj. Gavin je taj vikend bio kod tebe. Vozio je bicikl u društvu djece iz susjedstva, ali je došao kući gurajući svoj bicikl. Žbice prednjeg kotača bile su savijene gotovo na pola. Pitao si ga je li se vrtio na biciklu, a kad je priznao, poslao si ga u sobu gdje je morao ostati cijelu večer. - Što je možda bila dovoljno oštra kazna jer je volio biti u tvojoj i Jackovoj blizini. No također sam ga natjerao da obavlja razne zadatke kako bi zaradio novac za novi kotač. - Strog, ali dobar odgoj, Deane. - Misliš? - Da. Naučio si ga da treba cijeniti imovinu, ali zapravo te nije uzrujala šteta na biciklu. Skrušeno se nasmiješio. - Tisuću sam mu puta rekao neka se ne vrti na biciklu niti skače s pločnika jer je to opasno. Nisam želio da postane davatelj organa. - Točno. Lako je mogao razbiti glavu ili slomiti vrat. Uzrujalo te ono što se moglo dogoditi, i zato si se ljutio. FM 101.3 177 - Pretpostavljam da sam mu to trebao objasniti. - On je to znao - tiho je rekla.


Pogledao ju je, a veza što su je uspostavili nije bila samo vizualna. Potrajala je do kraja pjesme Bette Mid-ler. Dok je pjesma završavala, Pariš se okrenula kontrolnoj ploči i uključila svoj mikrofon. - Nemojte se sutra ujutro zaboraviti pridružiti Char-lieju i Chadu. Pravit će vam društvo dok se budete vozili na posao. U međuvremenu, ja sam Pariš Gibson i za vas imam romantični niz klasičnih ljubavnih pjesama. Telefonske će linije biti otvorene sve do dva sata. Nazovite me. Kad je započeo sljedeći niz skladbi, pogledala je monitor. - Preostalo je samo devet minuta programa. - Nije li sinoć nazvao otprilike u ovo vrijeme? Malo prije odjave? - Kad je kimnula, on reče: - Hoćeš li bez prekida moći razgovarati s njim ako nazove? Pokazala je sat na ekranu. - Toliko je vremena preostalo za sve u programu. Nakon ovoga, slijede još dva niza. Izračunao je. - Znači, kad završi posljednja pjesma, imat ćeš tek toliko vremena da slušateljima zaželiš laku noć i odjaviš se. - Tako je. Pogledao je telefonske linije na kontrolnoj ploči. Tri su lampice treptale. - Ako nije Valentino, ne upuštaj se u dugi razgovor. Neka linije budu otvorene. Ako on nazove, sjeti se zatražiti razgovor s Janey. Duboko je udahnula, provjerila je li Deanov prst na tipki za snimanje na prijenosnom kasetofonu, a zatim se javila na jedan poziv. Rachel je željela jednu pjesmu za svojeg muža Petea. It Might Be You. - Ah, Stephen Bishop. 178 Sandra Broiun - To je bila prva pjesma uz koju smo plesali na našem vjenčanju. - To je tako dobar izbor, pa zaslužuje najbolje vrijeme emisije. - Pariš joj je obećala da će skladbu čuti iduće večeri u prvih pola sata programa. - Krasno. Hvala. Pariš je ponovno pogledala Deana prije nego je pritisnula drugi gumb. - Ovdje Pariš. - Zdravo, Pariš. Osjetila je hladnoću kad je čula njegov glas. Mahnito je pogledala Deana, a on je uključio svoj kaseto-fon. Na ekranu Vox Pro kompjutora pojavio se telefonski broj, te ga je zapisao. Zurio je u ekran, kao da očekuje još i sliku i identitet osobe koja zove. - Zdravo, Valentino. - Kako si provela dan? Mnogo posla? - Snalazim se. - Ma hajde, Pariš. Podijeli sa mnom. Čime si se danas bavila? Jesi li uopće mislila na mene? Ili si me otpisala kao nekoga tko ima bolestan smisao za šalu? Jesi li razgovarala s policijom? - Zašto bih? Osim ako mi ne dopustiš da razgovaram s djevojkom, nemam razloga vjerovati da ona postoji i da je istina ono što si mi sinoć ispričao. - Prestani s glupim igricama, Pariš. Naravno da postoji. Zašto bih tako nešto tvrdio ako nije istina? - Kako bi privukao moju pozornost. Nasmijao se. - Pa, jesam li? Hoćeš li obratiti pozornost ovoga puta? - Ovoga puta? - Ignorirala si me kad sam te ranije upozorio i vidi što se dogodilo. Pogledala je Deana i s nerazumijevanjem odmahnula glavom. - O čemu to govoriš, Valentino? FM 101,3 179 - Ne bi li željela znati? - podrugljivo je rekao. -Pitaj me lijepo, pa ću ti možda dati nekoliko naznaka. Ali moraš me pitati veoma lijepo. Dakle, to je uzbudljiva pomisao. - Udahnuo je duboko, glasno, da ga ona može čuti. Tvoj je glas sam po sebi dovoljan da se uzbudim. Razmišljam o nama zajedno, znaš. Uskoro, Pariš. Zadrhtala je od gnušanja, ali je nastavila ravnodušnim tonom. - Ne vjerujem da kod sebe imaš neku djevojku. Samo mnogo pričaš, a ovo je pakosna šala. Dean je kimnuo u znak odobravanja. - Još malo igrica, Pariš? Savjetujem ti da prestaneš. Već si potratila dvadeset četiri od sedamdeset dva sata. Idućih četrdeset osam bit će mnogo zabavniji za mene nego za tebe. Što se tiče moje zarobljenice, malo je umorna, a njezino cviljenje i moljakanje me počinje živcirati. Ali još uvijek se dobro ševi, a meni je vrijeme. Veza se prekinula. - To nije isti broj s kojega je sinoć nazvao - rekao je Dean dok je uzimao svoj mobitel. - Jesi li večeras opazila nešto drukčije, Pariš? Neku promjenu u modulaciji ili tonu njegova glasa u odnosu na sinoćnji poziv? Dean je bio policajac, a ne ona. Uzrujana pozivom, nije se samo tako mogla prebaciti u područje istraživanja zločina. - Ne - promuklo je odgovorila. - Zvučio je jednako. - Meni također, ali mislio sam da si ti opazila... Hej, Curtise, upravo je nazvao - rekao je u mobitel. - Drukčiji broj. Spreman? Dok ga je čitao detektivu, Stan je otvorio zvučno izolirana vrata. - Ovaj, Pariš, imamo tišinu.


Nije shvatila da je glazba prestala. Brzo im je pokazala neka šute i uključila mikrofon. - Budite sigurni, budite sretni, volite nekoga. Ja sam Pariš Gibson i I 180 Sandra Broum želim vam laku noć. - Pritisnula je nekoliko gumba i rekla: - Gotovo. - Ljigavac je ponovno nazvao? - pitao je Stan. Dean im je okrenuo leda i nastavio svoj razgovor s Curtisom. Pariš je rekla Stanu: - Ostavi poruku za tehničare u jutarnjoj smjeni. Neka posljednji poziv snimljen na Vox Pro prebace na kasetu i neka naprave nekoliko kopija. Bit će bolje od onoga što je Dean snimio. Doimao se uvrijeđeno. - Znam kako se poziv prebacuje na kasetu, Pariš. Mogao bih to odmah učiniti. Oklijevala je, nesigurna u njegove sposobnosti. No doimao se tako razočarano da je dodala: - Hvala, Stane, to bi pomoglo. Dean je završio razgovor, okrenuo se i jednim vještim pokretom pograbio jaknu s naslona stolca i kase-tofon. Broj pripada drugoj javnoj govornici. Policija je već krenula. - I ja idem - reče Pariš. - Jasno da ideš. Sada te ni slučajno ne bih ostavio samu. Otvorio je vrata. Dok su žurno izlazili, doviknula je Stanu: - Možeš li te kasete donijeti k meni kući? Dean ju je gurnuo van prije nego je Stan dospio odgovoriti. FM 101,3 181 Melissa Hatcher je bila ljubomorna na Janey Kemp iz svih razloga koji inače izazivaju ljubomoru. Janey je bogatija, zgodnija, pametnija, popularnija i poželjnija. Međutim, Melissa je imala jednu osobinu koja nije krasila Janey: pronicavost. Da je Melissa od Janey stvorila svoju suparnicu, automatski bi pala na daleko drugo mjesto u nadmetanju dviju žena. Međutim, bila je dovoljno lukava da Janey pretvori u svoju najbolju prijateljicu. No prve večeri nakon njezina povratka iz Francuske, kad je ona trebala biti u središtu pozornosti, svi su htjeli razgovarati samo o Janey i njezinu zagonetnom nestanku. Melissa je bila uvrijeđena. Imala je krasnih priča o nudističkim plažama na Cote d'Azur, o vinu što ga je pila i drogama što ih je uzimala. Priča o tome kako je došla do prstena na bradavici mogla bi pola sata zadržati pozornost slušatelja. Ali nikoga nisu zanimale njezine nedavne pustolovine u inozemstvu. Janey je bilo ime na svačijim usnama, tema svih razgovora. 182 Sandra Broivn Melissa nije vjerovala ni u jedno od šašavih nagađanja o tome gdje se nalazi njezina prijateljica. Priče su bile svakojake, od toga da je pobjegla s novim braničem Dallas Cowboysa, kojeg je upoznala u klubu u Šestoj ulici, zatim da je oteta i zatražena otkupnina što je njezin otac nije htio platiti, pa do toga da ju je neki pervertit ugrabio i učinio svojom seksualnom robinjom. Kako da ne, s mržnjom je pomislila Melissa. Ako je Janey na medenom mjesecu s jednim od Dallas Cowboysa, pobrinula bi se da svi saznaju za to. Melissa bi lako povjerovala u priču da sudac neće platiti otkupninu, ali učinio bi to pred reflektorima i kamerama, a zatim iskoristio za svoju reizbornu kampanju. A ako netko ima ulogu seksualnog roba, onda je to zacijelo tip koji se negdje nalazi u Janeynu društvu. Janey se drogira. Janey se ševi. Kraj priče. Kad joj dojadi, pojavit će se i uživati zbog gužve što ju je izazvala. Iz toga će izvući sve što bude mogla. Takva je Janey. Uživala je kad je mogla šokirati i uzrujavati ljude. To je baš slično njezinoj takozvanoj prijateljici, mislila je Melissa, da joj ukrade svjetlost reflektora prve večeri po povratku iz Europe. Večer se pretvorila u pravu dosadu, a ona je bila loše raspoložena. Nakon što se naslušala o Janey toliko da će joj biti dosta do kraja života, Melissa je odlučila poći kući i naspavati se. No kad je opazila starijeg tipa, predomislila se. Već ga je ranije vidjela. Njezino pamćenje nije bilo sto posto pouzdano, no bila je gotovo, sigurna da je Janey barem jednom bila s njim. Premda je to bilo FM 101,3 183 teško priznati, vjerojatno bi ponovno izabrao Janey umjesto nje, da je ovdje. Ali nije bila. Stoga je Melissa polako pošla do mjesta gdje je stajao, naslonjen na vozačka vrata svojeg automobila, i promatrao mnoštvo. - Odlaziš ili dolaziš? Odmjerio ju je od glave do pete, a zatim se polako nasmiješio. - Trenutno, ni jedno ni drugo. Bio je privlačan. Prema njezinoj procjeni, mogao je imati oko trideset pet godina. Malo star i čudan, ali što onda? Barem će ga moći impresionirati svojim putovanjima. - Upravo sam se vratila iz Francuske.


- Kako je bilo? - Francuski. Nasmiješio se na njezinu duhovitost. - Bilo je posve ludo. Nisam znala o čemu, dovraga, govore, ali sam ih voljela slušati dok pričaju. Vidjela sam tipa kako pije vino uz doručak. Roditelji ga daju djeci, možeš li to vjerovati? I ljudi se nagi sunčaju na javnim plažama. - Jesi li se ti tako sunčala? Vragolasto se nasmiješila. - Što ti misliš? Ispružio je ruku i povukao je niz njezinu nadlakticu. - Komarac. - Večeras su opaki. Možda bismo trebali ući u tvoj automobil. Poveo ju je do suvozačke strane i otvorio joj vrata, a zatim se vratio i sjeo za volan. Upalio je motor i uključio klimu. - Hmm, ovo je mnogo bolje - rekla je, meškoljeći se uz hladnu kožu kojom su bila presvučena sjedala. -Zgodan auto - rekla je, promatrajući unutrašnjost. Pogledavši na stražnje sjedalo, pitala je: - Što je to? - Plastična vreća za smeće. 184 Sandra Broivn - Ha! Znam to. Što je unutra? - Želiš li vidjeti? - Pružio je ruku između sjedala i uzeo vreću, a zatim ju je stavio njoj u krilo. - Nije prljavo rublje, zar ne? - pitala je, a on se nasmijao. Melissa je odvezala uzao i zavirila unutra, a potom je izvadila časopis. Naslovnica nije mogla biti jasnija, ali se ona držala nonšalantno. - U Francuskoj možeš na svakom uličnom uglu kupiti ovakve časopise. Nitko to ne smatra nečim posebnim. Smijem li pogledati? - Samo izvoli. Do trenutka kad je prelistala cijeli časopis, njegovi su prsti milovali unutrašnju stranu njezina bedra. Sagnuo je glavu i spustio usne na njezinu dojku. - Što je to? - Moj suvenir iz Francuske. - Podigla je majicu i ponosno mu pokazala kolut na bradavici. - Na plaži sam upoznala nekog tipa, a on je poznavao zubara koji se usput bavi body piercingom. Počeo se smijati. - Što je smiješno? Vrškom je prsta kucnuo po kolutu. - Privatna šala. Na Deanovoj kućnoj telefonskoj sekretarici bilo je sedam poruka od Liz. Poslušao je svih sedam. - Ne shvaćam zašto me nisi nazvao - počela je posljednja poruka. - Prošla sam fazu ljutnje, Deane. Sad sam prestrašena. Je li se što dogodilo tebi ili Gavinu? Ako primiš ovu poruku, molim te, nazovi me. Ako mi se ne javiš u roku od sat vremena, počet ću nazivati bolnice u Austinu. Poruka je ostavljena u 3.20 ujutro. Slična je poruka FM 101,3 185 ostavljena na njegovu mobitelu. Posljednje što je želio bio je razgovor s Liz. Ne, posljednje što bi želio je da ona počne nazivati bolnice. Nazvao je njezin mobitel i ona se javila nakon što je prvi put zazvonio. - Dobro sam - odmah je rekao. -Nitko nije u bolnici, a ti imaš posve pravo što se ljutiš. - Deane, što se događa? Sjeo je za stol u kuhinji i provukao prste kroz kosu. - Posao. Imamo kriznu situaciju. - Nisam čula nikakvu vijest o... - Nije riječ o nacionalnoj krizi. Nema zrakoplovne nesreće, pat-pozicije, masovnih umorstava, ništa tomu slično. No slučaj je kompliciran. Obratili su mi se rano jutros... zapravo, jučer ujutro. Došli su čim sam stigao u ured i cijeli dan na tome radim. Upravo sam stigao kući, strašno umoran. Međutim, ništa od navedenog nije dovoljno dobra isprika za činjenicu da nisam odgovorio na tvoje pozive. - Kakav slučaj? - Jedna je djevojka nestala. Egocentrični sumnjivac. Nazvao nas je i rekao što kani učiniti s njom ako je ne uspijemo naći prije roka što ga je postavio. - Nije imao energije da joj kaže nešto više od toga. Osim toga, ako bi govorio o pojedinostima, morao bi spomenuti Pariš. Liz ne zna ništa o Pariš, a ovo nije pravi trenutak da pokuša objasniti tako kompleksnu situaciju. - Žao mi je što si imao tako pakleni dan. - Isuse, Liz, ja sam taj kojemu je žao. Imao je mnogo razloga za žaljenje. Žalio je što se pretvarao da uzvraća njezinu ljubav, i to tako dobro da mu je povjerovala. Žalio je što joj nije rekao da ostane u Houstonu. Žalio je zbog želje da njezino putovanje u Chicago potraje duže od nekoliko dana. - Kako su prošli sastanci sa Šveđanima? - pitao je.


186 Sandra Broton - Dancima. Prihvatili su moj prijedlog. - Dobro. Premda to nije iznenađujuće. - Kako je Gavin? - U redu je. - Nema više prepirki? - Izbjegli smo krvoproliće. - Zvučiš iscrpljeno. Zato ću prekinuti vezu i pustiti te da se odmoriš. - Još jednom, što se tiče ovoga danas... - Nije važno, Deane. - Vraga nije. Izazvao sam ti mnogo nepotrebne brige. Važno je. Ljutio se na nju jer se nije više ljutila na njega. Savjest bi mu bila mirnija kad bi ona bjesnjela. Nije želio da bude puna razumijevanja. Nije se želio tako lako izvući. Želio je da bude bijesna na njega. Ali velika bi svađa iziskivala energiju što je nije imao, pa je samo mlako rekao: - Pa, u svakom slučaju, ispričavam se. - Prihvaćam ispriku. Sad pođi u krevet. Razgovarat ćemo sutra. - Obećavam. Laku noć. - Laku noć. Popio je vode ravno iz boce u hladnjaku, a zatim je pošao mračnom kućom prema spavaćim sobama. Ispod Gavinovih vrata nije se vidjelo svjetlo, čak ni odsjaj s kompjutorskog monitora. Zastao je i zavirio unutra. Gavin je spavao. Odjeven samo u donje rublje, ležao je na leđima, raširenih udova, bez pokrivača. Bio je dugačak gotovo koliko i krevet. Disao je kroz usta, kao i dok je bio beba. Izgledao je veoma mlado i nedužno. Sa šesnaest godina, bio je na granici između dječaka i muškarca. Ali u snu je mnogo više podsjećao na dijete nego na odraslu osobu. FM 101,3 187 Dok je stajao i promatrao sina, Dean je shvatio daje bolni osjećaj u dubini njegovih prsa zapravo ljubav. Nije volio Gavinovu majku, kao ni ona njega. Ali oboje vole Gavina. Čim su saznali da je dijete začeto, svoju su ljubav, što su je trebali davati jedno drugomu, usmjeravali prema djetetu koje su stvorili. Očito nisu uspjeli Gavinu prenijeti dubinu te ljubavi. Još uvijek nije vjerovao da ga nastoje zaštititi, te da discipliniranje nije ugodna razbibriga za njih, već dokaz njihove ljubavi. Prokletstvo, Dean je želio biti dobar roditelj. Želio je sve učiniti kako treba. Nije želio da njegov sin ikad pomisli da nije voljen. No zasigurno se negdje putem spotaknuo, učinio nešto pogrešno, nije napravio nešto stoje trebao napraviti. Sad ga njegov sin prezire i to uopće ne krije. Osjećajući silnu težinu neuspjeha, Dean se povukao natrag i zatvorio vrata Gavinove sobe za sobom. Glavna spavaća soba bila je velika prostorija s visokim konkavnim stropom, širokim prozorima i kaminom. Zaslužila je bolje uređenje od onoga što je on učinio, a svodilo se na osnovni namještaj i prekrivač za krevet. Kad se uselio, rekao je Liz da će uređenje kuće prepustiti njoj, nakon vjenčanja. No lagao je njoj i sebi. Nikad je nije pozvao da makar jednu noć provede u tom krevetu. Uključio je punjač mobitela u utičnicu u kupaonici, kako bi mu bio pri ruci u slučaju poziva, zatim se razodjenuo, stao pod tuš i pustio da ga topla voda zalijeva dok je u mislima ponovno proživljavao ono što se dogodilo nakon Valentinova poziva. Jurnjava do javne telefonske govornice bila je traćenje vremena sviju njih - policajaca u tri policijska automobila, narednika Roberta Curtisa, koji je stigao 188 Sandra Broivn uredno odjeven kao i u vrijeme normalnog radnog vremena, te Pariš i njega. Stigli su brzo nakon što je potvrđeno da Valentino više nije u blizini telefonske govornice iz koje je poziv upućen. Prodavaonica Wal-Mart već je satima bila zatvorena. Parkiralište je bilo golema betonska pustinja. Nije bilo nikakvih svjedoka, a ondje su našli jedino mačku koja se poslužila ostacima hot doga što ga je netko bacio prema kanti za smeće i promašio. - A mačka ne zna govoriti - kiselo je rekao Curtis, kratko saževši situaciju. On i Pariš pridružili su se detektivu u automobilu kako bi razgovarali o neuspjelom pokušaju Valenti-nova hvatanja. Pariš je sjela na stražnje sjedalo. Dean je sjeo na mjesto suvozača. - Snimio sam poziv dok je bio u tijeku - rekao je Curtisu. - Da čujemo. Jednom su poslušali snimku, a zatim je premotao vrpcu, pa su je poslušali i drugi put. Kad je završila, Curtis je primijetio: - Čini se da ne zna da ga lovimo. - Što bi moglo ići nama u prilog - rekao je Dean.


- Samo do sutra, dok se ne pojavi u novinama. -Curtis se okrenuo Pariš. - Što misli kad kaže da ga zadnji put niste poslušali? - Baš kako sam i njemu rekla, nemam pojma. - Ne sjećate se nekog ranijeg upozorenja? - Da sam ikad primila takav poziv, prijavila bih ga policiji. - Što je i sinoć učinila. - Deanu se nije sviđao način na koji je detektiv promatrao Pariš. - Na što smjerate? - Ni na što. Samo razmišljam. - Onda budite tako ljubazni i razmišljajte glasno. Curtis ga je pogledao, očito spreman prigovoriti na FM 101,3 189 takav ton glasa, ali se tada zasigurno sjetio da Dean ima viši čin. - Samo sam razmišljao o Pariš. - Točnije? - Kako se svim silama trudila ostati anonimnom. Što, iskreno rečeno, ja ne razumijem - rekao je, opet se okrenuvši k njoj. - Drugi ljudi u vašem području rada izrazito su ekstrovertni. Žude za publicitetom. Njihove su slike na velikim oglasnim panoima. Pojavljuju se u javnosti, takve stvari. - Nisam poput divljih i šašavih DJ-a. Moj program nije namijenjen podizanju adrenalina kao njihov. Glazba je drukčija, i ja sam drukčija. Ja sam bestjelesni glas u tmini. Ja sam ona koja sluša kada to nitko drugi ne želi. Kad bi moji slušatelji znali kako izgledam, to bi ugrozilo povjerenje što ga imaju u mene. Ljudima je često lakše razgovarati s neznancem nego s prijateljem. - Zasigurno je lakše Valentinu - primijetio je. - Ako jest neznanac za vas. - Sada možda jest, ali ne želi ostati neznanac - rekao je Dean. Pariš i Curtis odmah su shvatili da govori o Valentinovim riječima da će on i Pariš uskoro postati ljubavnici. Međutim, Curtis je još uvijek slijedio svoj prvobitni tijek razmišljanja. - Znate - rekao je - neki od tih ljudi koji telefonom govore o seksu izgledaju posve obično. Debeli, ružni, daleko od onoga što bi se moglo pomisliti na temelju njihovih glasova. Dean je znao da to nije rekao bez razloga. - U redu, bacili ste mamac. Zagrist ću. - Recimo, one žene koje pružaju seksualne usluge telefonom. Umjesto da su ispružene na krevetu u oskudnom donjem rublju, u što žele uvjeriti svoje mušterije, zapravo su u trenirci i tenisicama, rade iz svojih neurednih kuhinja. Sve je pitanje mašte. - Okre190 Sandra Broivn nuo se prema Pariš. - Ljudi čuju vaš glas i stvore određenu sliku o vama. I ja sam to učinio. -I? - Nisam bio ni blizu. Zamišljao sam vas kao tamnokosu ženu crnih očiju. Tip proročice. - Žao mi je što sam vas razočarala. - Nisam rekao da ste me razočarali. Samo što niste onako egzotičan tip kako vaš glas daje naslutiti. -Udobnije se namjestio da ne bi morao iskretati vrat kako bi razgovarao s njom. - Zapravo želim reći da su neki ljudi možda stvorili nepovoljnu sliku o vama. Čini se da je Valentino jedan od tih ljudi. - Pariš ne može biti odgovorna za slušateljevu maštu - rekao je Dean. - Osobito ako pati od mentalnih, emocionalnih ili seksualnih problema. - Da, to ste već rekli. - Uglavnom odbacujući Dea-novu primjedbu kao irelevantnu, detektiv se nastavio obraćati njoj. - Postoji li neki osobni razlog iz kojeg želite ostati anonimni? - Svakako. Želim zaštititi svoju privatnost. Kad radite na televiziji, uvijek ste javna osoba, čak i kad niste u programu. Nije mi se sviđao taj vid posla. Moj je život bio otvorena knjiga. Sve što sam rekla ili učinila bilo je podložno kritikama, ili nagađanjima, ili osu-đivanju ljudi koji o meni ništa nisu znali. - Radio mi omogućuje bavljenje istim poslom, ali daleko od očiju javnosti. Omogućuje mi da pođem bilo kamo a da me ne prepoznaju i proučavaju, te moj privatni život ostaje samo moj. Curtis je nešto progunđao, a iz toga se dalo zaključiti da zna kako nije čuo cijelu priču, ali je zasad spreman zadovoljiti se time. - Što ste rekli, koliko dugo čuvate snimke svojih telefonskih poziva? - Bez ograničenja. FM 101,3 191 Iskrivio je lice u grimasu. - To je mnogo telefonskih poziva. - No imajte na umu da čuvam samo one za koje mislim da ih vrijedi čuvati. - Bez obzira na to, o čemu govorimo? Stotinama? -Kimnula je. On je rekao: - Dio od preostalih četrdeset osam sati iskoristit ćemo za preslušavanje svih tih poziva. Pokušat ćemo naći onaj o kojem je Valentino noćas govorio. No ako uđemo na stražnja vrata... - Proučavanjem starih slučajeva - rekao je Dean, odjednom shvativši kamo Curtis smjera. - Tako je. Nazvao sam jednog prijatelja koji je ondje. - Jedinica za stare slučajeve radila je u drugoj zgradi, nekoliko kilometara od glavne. - Obećao je da će provjeriti, pogledati ima li koji njihov slučaj sličnosti s našim. - Ako ima, možemo provjeriti je li Pariš u to vrijeme primila poziv od Valentina.


- Nemojte se previše uzbuđivati - upozorila ih je. -Možda nisam sačuvala taj poziv. Osim toga, kako bih mogla zanemariti upozorenje o umorstvu? - Sumnjam da je prvi put bio tako otvoren - rekao joj je Dean. - Serijski silovatelji s vremenom postaju sve hrabriji. Počnu oprezno, a sa svakim zlodjelom postaju smjeliji, sve dok praktički ne očijukaju s uhićenjem. Curtis se složio. - Takvo je i moje iskustvo. - Neki doista žele biti uhvaćeni - rekao je Dean. -Preklinju da ih zaustavimo. - Nekako mi se ne čini da se Valentino uklapa u tu kategoriju - rekla je Pariš. - Zvuči veoma samouvjereno. Arogantno. Dean je pogledao Curtisa i vidio da se iskusni detek192 Sandra Broivn tiv slaže s njom. Nažalost, i Dean je dijelio njihovo mišljenje. - S druge strane - rekao je - možda manipulira nama. Možda se ne sjećaš takvog poziva jer ga uopće nije bilo. Valentino nas možda pokušava zavesti na krivi trag. - Moguće - reče Curtis. - Imam neodređeni osjećaj da nam se ruga. - Obratio se Pariš. - Što znate o Mar-vinu Pattersonu? - Do jučer sam znala samo njegovo ime. - Zašto? - Dean je pitao detektiva. - Zbrisao je - rekao je Curtis. - Policajci su nazvali njegov stan kako bi provjerili je li kod kuće i rekli mu da dolaze razgovarati s njim. Kad su stigli onamo, Mar-vin Patterson nije bio ondje. Otišao je na brzinu. Prljavo suđe od doručka u sudoperu i još uvijek topla šalica od kave. Tako je brzo otišao. - Što ima skrivati? - pitala je Pariš. - To sad istražujemo - odgovorio je Curtis. - Broj socijalnog osiguranja što ga je naveo u svojoj molbi za zaposlenje u radiopostaji doveo nas je do crnkinje stare devedeset godina koja je prije nekoliko mjeseci umrla u domu umirovljenika. - Marvin Patterson je lažno ime? - pitao je Dean. - Javit ću vam kad mi budemo znali. Pariš je rekla: - Marvin, ili kako se već zove, možda ima nešto skrivati, ali ne vjerujem da bi on mogao biti Valentino. On se koristi onim sablasnim šaptom, ali govori razgovijetno. Ako Marvin uopće govori, on mumlja. Dean ju je pitao kako Marvin izgleda. - Koliko mu je godina? - Oko trideset. Zapravo nikad nisam obratila preFM 101,3 193 više pozornosti njegovu izgledu, ali opisala bih ga kao zgodnog. - Pričekajmo pa ćemo vidjeti što ćemo otkriti - reče Curtis. - Je li na Janevnu kompjutoru nađeno štogod korisno? - pitao je Dean. - Pornografija. Mnogo toga. Pisali su drugi klinci. - Ili opasni psihopati. Curtis je priznao da Dean ima pravo. - Bez obzira odakle to potječe, riječ je o tvrdoj pornografiji, osobito ako dolazi od srednjoškolaca. Rondeau je uzeo ispis njezina e-mail adresara i pokušava ući u trag korisnicima. Rastali su se nakon tog razgovora. Pariš se pobunila protiv policijske zaštite, ali se na to nisu obazirali. Curtis je već poslao Griggsa i Carsona do njezine kuće. - Obojica su opčinjena vama. Zadatak ne bi ozbiljnije shvatili ni da čuvaju predsjednika države. Cijelu će noć biti parkirani ispred vaše kuće. Dean ju je odvezao do kuće. - Što će biti s mojim automobilom? - pitala je kad je odbio odvesti je do radiopostaje kako bi ga uzela. - Zamoli jednog od svojih obožavatelja da ujutro pode po njega. Govorila mu je kako će stići do njezine kuće. Nalazila se u pošumljenu, brdovitu području u predgrađu. Kuća je bila smještena u šumarku starih hrastova, a okoliš je bio lijepo održavan. Zavojita je staza, obrubljena bijelim cvjetovima, vodila do duboka trijema. Jednake mjedene lampe širile su toplu svjetlost s obiju strana sjajnocrnih ulaznih vrata. U neskladu s ugodnim okruženjem bila su patrolna kola parkirana uz pločnik. Dva su mlada policajca I 194 Sandra Broivn praktički iskočila iz automobila kad su se Dean i Pariš zaustavili iza njih. Dean je odmahnuo rukom prema uvijek spremnom Griggsu. - Ja ću je otpratiti unutra. Insistirao je na tome da uđe zajedno s njom i premda se na alarmnom uređaju nisu vidjele nikakve promjene otkako ga je namjestila, prošao je kroza sve prostorije u kući, zavirivao u ormare, u tuš-kabine, pa čak i ispod kreveta.


- Valentino mi se ne čini poput osobe koja bi se skrivala ispod kreveta - rekla je. - Silovatelj se često skriva u kući svoje žrtve, čekajući da se ona vrati kući. To je dio uzbuđenja. - Pokušavaš li me prestrašiti? - Svakako. Želim da se doista bojiš, Pariš. Taj tip želi kažnjavati žene, sjećaš se? Bijesan je na Janey, barem mi mislimo da je riječ o Janey, jer ga je prevarila. Ljuti se na tebe jer si stala na njezinu stranu. - Nisam čak ni znala da treba stati na nečiju stranu. - Pa, to je njegova iskrivljena percepcija situacije, a percepcija je... - Istina. Znam. - Riječi da ćete ti i on uskoro biti zajedno kao ljubavnici zapravo su značile da ćeš ti biti njegova sljedeća žrtva. On ne vidi razliku između toga. Zagrizla je donju usnu. - Kad završi s Janey, krenut će za mnom. - Neće ako ja to mogu spriječiti. - Tada joj je prišao i stavio joj ruke na ramena. - Ali sve dok ga ne uhitimo, moraš ga se bojati. Slabašno se osmjehnula. - Nisam zapravo prestrašena, ali nisam ni glupa. Bit ću oprezna. Kad se pokušala odmaknuti, nije ju pustio. - Ovo je FM 101,3 195 prvi put otkako postoji naše prijateljstvo da smo zajedno u spavaćoj sobi. - Prijateljstvo? - Zar nismo bili prijatelji? Nekoliko je trenutaka oklijevala, a tada tiho rekla: - Da. Bili smo prijatelji. - Dobri prijatelji. Tada je podigao ruke i maknuo njezine sunčane naočale, bacio ih na obližnju stolicu i zagledao joj se u oči. Bile su onako prelijepe kakvima ih je zapamtio. Duboko plave, inteligentne, izražajne. Zurile su u njega mirno i bistro. Duboko je odahnuo od olakšanja. - Bojao sam se da si izgubila vid na jedno oko, ili pretrpjela neku tešku ozljedu, te je to razlog za nošenje naočala. - Nema nikakve trajne štete - promuklo je rekla. -Nisu mi ostali čak ni vidljivi ožiljci. Ali moje oči su još uvijek veoma osjetljive na jarku svjetlost. I dalje je gledajući u oči, nagnuo se naprijed kako bi dosegnuo prekidač na zidu. Pritisnuo ga je i u sobi je zavladao mrak. Ostao je nagnut prema naprijed, tako da su se dodirivali od prsa do koljena, a kad se ona nije odmaknula, obavio joj je dlanovima vrat i zavukao prste u kosu. Podigao je njezino lice prema svojemu. - Deane, nemoj. No riječi su bile tek uzdah uz njegove usne kad ih je spustio na njezine. Njihove su se usne istodobno razdvojile, a kad su se dotaknuli jezicima, njezin je uzdah odražavao glad kakvu je i on osjećao. Pritisnuo ju je uza zid, želeći je osjetiti i okusiti. Žudeći. Obavio joj je rukom struk i privukao donji dio njezina tijela uza svoje, pojačavajući pritisak gdje je već ionako bio jak. Prekinula je poljubac i dahnula njegovo ime. 196 Sandra Broum Prešao je usnama preko njezinih očiju i obraza, šap-ćućr. - Dovoljno smo dugo čekali na ovo, Pariš. Nismo li? Zatim se vratio na njezina usta i ljubio je još strastvenije nego ranije. Gurnuo je ruku između njihovih tijela i pokrio joj dojku. Njezina se bradavica ukrutila prije nego ju je njegov palac našao. Osjetio je kako njezine ruke stežu mišiće na njegovim leđima, te pomak njezinih bokova prema gore i naprijed. Sjećao se da je promrmljao nešto nerazumljivo kad je sagnuo glavu, a njegova su usta naslijepo tražila njezinu dojku. - Gospođice Gibson? Dr. Mallov? Dean se trgnuo kao da ga je pogodio metak. Pariš se ukočila, a zatim se izvukla između njega i zida. Njemu se smračilo pred očima. - Taj prokleti klinac. Ubit ću ga. U tom je trenutku tako i mislio. Možda bi bijesno krenuo hodnikom i golim rukama zadavio Griggsa -kako je želio - da ga Pariš nije zgrabila za ruku i zadržala. Obišla ga je i, usput poravnavajući kosu i odjeću, pošla do dnevnog boravka. Griggs je stajao na pragu ulaznih vrata. - Ostavili ste otvorena ulazna vrata - rekao je Deanu koji je bio samo korak iza Pariš. - Je li sve u redu? - Sve je u redu - rekla mu je Pariš. - Dr. Mallov je bio tako ljubazan i provjerio moju kuću. Griggs je neobično zurio u nju. Možda je opazio da je rumena i usne su joj otečene, ili ga je iznenadila njezina zadihanost, ili se šokirao kad ju je vidio bez sunčanih naočala, ili se radilo o kombinaciji svega toga. Dean u tom trenutku nije bio sposoban za diplomatsko ponašanje, te je grubo rekao: - Sad možeš otići. -Nikad mu se nisu sviđali policajci koji su iskorištavali FM 101,3


197 svoj čin, ali ovoga je puta on to učinio i zbog toga se nije osjećao nimalo loše. Pariš je bila ljubaznija. - Dr. Mallov će odmah otići. Oboje cijenimo vašu budnost. - Ovaj, neki čovjek... Stan? Ostavio je ovo za vas. -Pružio joj je nekoliko kaseta. - O, tako je. Hvala vam. - Samo ih ostavi ondje na stolu. Griggs je učinio kako mu je Dean naredio. Još je jednom s nelagodom pogledao prema njemu, a zatim je žurno izišao, zatvorivši vrata za sobom. Dean je opet posegnuo za Pariš, ali ona je izbjegavala njegov dodir. - To se nije smjelo dogoditi. - Upadica? Ili poljubac? Prijekorno ga je pogledala. - To je bilo nešto više od poljupca, Deane. - Ti si to rekla, a ne ja. Obujmila se rukama. - Nemoj to pogrešno shvatiti. Neće se ponoviti. Nekoliko ju je trenutaka promatrao, njezin napet izraz lica i ukočeno držanje, te je tiho rekao: -Nemoj to činiti, Pariš. - Što? Razumno razmišljati? - Nemoj se povlačiti u sebe. Zatvarati se. Isključivati mene. Kažnjavati me. Kažnjavati sebe. - Moraš poći. Čekaju da odeš. - Nije me briga. Čekao sam sedam godina. - Na što? - ljutito je pitala. - Što si čekao, Deane? Da Jack umre? Riječi su ga zaboljele, a ona je znala da će biti tako. Namjerno ih je izgovorila kako bi ga povrijedila i provocirala, ali je on čvrsto odlučio da joj neće priuštiti ni jedno ni drugo. Obuzdavajući svoj gnjev i nastojeći 198 Sandra Broum govoriti mirno, rekao je: - Čekao sam priliku da ti se makar malo približim. - Što si očekivao da će se tada dogoditi? Zar si mislio da ću ti se baciti u zagrljaj? Zaboraviti sve što se dogodilo i... Kad se prekinula, upitno je uzdigao obrve. - I što, Pariš? I voljeti me? Jesi li to kanila reći? Je li to ono čega se tako strašno bojiš? Da je možda onda među nama postojala ljubav, i još uvijek postoji? Nije mu odgovorila. Samo je pošla do ulaznih vrata i otvorila ih. Budući da su uz pločnik stajali psi čuvari, morao je izići. Sad je po njemu tekla hladna voda iz tuša, ali mu je tijelo bilo grozničavo od goruće želje da sazna kakav bi bio njezin odgovor na njegovo pitanje. FM 101,3 199 16. poglavlje Janey je odustala od svojih planova o odmazdi i usredotočila se samo na preživljavanje. Njezini pokušaji da pobjegne iz ove sobe doimali su se dalekima poput uspomena na rođendanske proslave u djetinjstvu. Vidjela je fotografije snimljene na tim proslavama, ali nije osjećala nikakvu povezanost s djevojčicom koja je nosila srebrnu papirnatu tijaru i puhala u svjećice kupovne torte. Slično tomu, činilo se da sjećanja na pokušaje bijega, na planiranje kazne za čovjeka koji ju je oteo, pripadaju nekom drugom. Sad više nije mogla zamisliti takvo hrabro planiranje strategije. Osjećala je takvu malaksalost da se ne bi mogla pomaknuti čak i da joj ruke i noge nisu vezane. Tijekom zadnjih dvaju dolazaka ovamo nije joj dao hrane ni vode. Mogla je podnijeti glad, ali grlo ju je peklo od žeđi. Preklinjala ga je očima, ali on je ignorirao njezine bezglasne molbe. Bio je vedar i razgovorljiv, čak blaziran. Nakrivio je glavu u stranu i promatrao je s obnovljenim zanima200 Sandra Broivn njem. - Pitam se nedostaješ li komu, Janey. Prema mnogima si se veoma ružno ponašala, znaš. Osobito prema muškarcima. Tvoj poseban dar, svakako tvoj hobi, bio je navesti muškarce da žude za tobom, a zatim ih poniziti javnim odbacivanjem. - Dugo sam te promatrao prije nego si mi prišla one prve večeri. Nisi to znala? Jesam. Otkrio sam tvoje e-mail ime: macaučizmama. Točno? Veoma lukavo. Osobito s obzirom na činjenicu da voliš nositi kauboj-ske čizme. Najviše voliš crvene, zar ne? Čak si ih jedne večeri ovdje imala. Čekaj! Samo malo. Tražio je po sobi dok nije našao album za fotografije što ga je tražio. - Da, evo tebe u čizmama. Zapravo, samo u čizmama - dodao je uz podmukli smiješak. Kad joj je pokazao fotografiju, okrenula je glavu i zatvorila oči. To ga je naljutilo. - Ozbiljno, misliš li da je bilo komu doista žao što si nestala? Otišao je uskoro nakon toga. Laknulo joj je kad je otišao, ali se istodobno bojala da se nikad neće vratiti. Bez obzira na ljepljivu traku koja joj je pokrivala usta, glasno je jecala. Ili se njezino plakanje samo njoj činilo


glasnim. Kad se počela gušiti, obuzela ju je panika, te se pitala može li se tko utopiti u vlastitim suzama. Priberi se, Janey! Može ona to. Može preživjeti. Može izdržati dok ne stigne pomoć, a stići će uskoro. Njezini će roditelji Austin okrenuti naglavce u potrazi za njom. Njezin je tata bogat. Unajmit će privatne istražitelje, dovesti FBI, vojsku, sve što je potrebno da je nadu. Mrzila je neke od zadrtih drotova u austinskoj policiji, one koji su je gnjavili jer je vozila pijana, zbog neprihvatljiva ponašanja ili zabranjenih tvari što ih je često imala uza se. Da nije kći suca Kempa, drotovi FM 101,3 201 koji poštuju propise već bi je nebrojeno puta strpali iza brave. No također se ševila s nekolicinom, s mlađim, zgodnijim policajcima koji imaju liberalniji pogled na svijet od veterana, kao što je onaj za narkotike koji u njezinoj školi radi kao tajni agent. Bio je pravi izazov dok ga je zavodila, a kad je napokon popustio, bio je obično razočaranje. Unatoč tomu, u policiji je ipak imala nekoliko prijatelja. Oni će je također tražiti. Njezin je mučitelj nazvao Pariš Gibson. Zašto je to učinio, Janey nije mogla shvatiti, niti ju je bilo briga. Očito se ponosio tim pozivom jer ga je snimio kako bi ga ona mogla čuti. Je li joj želio staviti do znanja da je na ti s poznatom osobom? Egoistični idiot. Zar ne zna da je Pariš na ti sa svakim tko je nazove? Svejedno. Važno je da ju je uvukao u situaciju. Ona može mnogo toga pokrenuti. Nitko neće ignorirati Pariš Gibson. No Janevn nalet optimizma brzo je nestao. Vrijeme brzo prolazi. Njezin je otmičar rekao Pariš da će je ubiti za sedamdeset dva sata. Ali kad je nazvao? Koliko vremena je već prošlo? Nije imala pojma koliko dugo je ovdje, a rijetko je kad znala je li dan ili noć. Što ako je ovo sedamdeset prvi od sedamdeset dva sata? Čak i ako je ne ubije, mogla bi umrijeti od gladi i žeđi. Što ako se on jednostavno više na vrati ovamo? Koliko dugo može preživjeti bez hrane i vode? Ili što - a to je bila njezina najveća bojazan - što ako on ima pravo i nikoga nije briga za njezin nestanak? Noćas nije uživao u udobnosti svojega kreveta, ali dr. Brad Armstrong bio je pun energije kad je pola II 202 Sandra Broun sata prije prvog zakazanog pregleda stigao u zubnu kliniku. Proveo je uzbudljivu noć, pa nije spavao više od dva sata. No spavanje nije jedini način obnavljanja energije. Djevojka sa srebrnim kolutom na bradavici -dakle, to može doista uzbuditi čovjeka. Tiho se smijao sebi u bradu dok je ulazio u zgradu i pozdravljao službenicu na prijamnom. - Dobro jutro, doktore. Pretpostavljam da vas je gospođa Armstrong sinoć pronašla. Bila je tako razočarana kad su se izjalovili njezini planovi. - Proveli smo tihu večer nakon što su djeca otišla u krevet, pa je sve ispalo dobro. Ima li kakva poruka za mene? - Neki gospodin Hathaway je dvaput nazvao, ali niti jednom nije ostavio poruku. Samo je želio da ga nazovete. Hoću li ga sad nazvati za vas? Gospodin Hathaway je njegov socijalni radnik. Kad je najbolje raspoložen, Hathaway je ukočeni tip bez smisla za šalu koji voli zuriti u ljude preko svojih starinskih naočala. Tako je valjda doživljavao zastrašivanje, pretpostavio je Brad. - Ne, hvala, pokušat ću kasnije. Nikakvih drugih poruka? - To je sve. Toni je ovoga puta zasigurno veoma uzrujana. Inače bi ga dosad pokušala dobiti na telefon, makar samo da se uvjeri da ga nije pregazio kamion, da nije imao srčani udar, da ga nisu opljačkali ili ubili. Uvijek je ona učinila prvi korak prema pomirenju. Zar ne bi svaka nježna, razumna žena tako trebala postupiti nakon što njezin muž ljutito ode od kuće poslije svađe? Zato mu se doista ne može zamjeriti bilo što od onoga što je noćas učinio, zar ne? Prekršio je zadana obećanja, ali za njegov pomak unazad više je kriva FM 101,3 203 Toni nego on. Nije čak ni pokušala biti suosjećajna i razumjeti ga. Samo ga je grdila i predbacivala mu. Imao je zbirku erotskih časopisa i fotografija. Strašno. Neki bi mogli reći da je to pornografija, ali što onda? I možda je njegova zbirka opsežnija od onih što ih imaju drugi ljudi. Je li to razlog za onako dramatičnu reakciju? Nakon onoga sinoć, njezina će sljedeća optužba glasiti da je bio previše grub. Već ju je mogao čuti: Odakle dolazi ta agresivnost, Brade? Više te ne poznajem. Toni ima mnogo vrlina, ali nedostaje joj pustolovni duh. Boji se svega novog i eksperimentalnog. Sinoć je vidio strah u njezinim očima. Trebala bi učiti od one djevojke koju je upoznao na jezeru. Melissa, tako se zove. Tako mu je barem rekla. On njoj nije rekao kako se zove, jasno, ali nije se sjećao ni da ga je pitala. Pustolovnoj djevojci poput nje imena nisu važna. Često ju je viđao naokolo, s mnogo različitih partnera, pa nije čudo da je njegove fotografije nisu šokirale.


Zapravo, iskreno im se divila. Doista su je zagrijale. Bacila se na njega. Ta je djevojka nešto posebno, ona i njezin prsten na bradavici. Toni bi ga vjerojatno dala zatvoriti kad bi joj predložio body pier-cing. Ali, dovraga, kakav stimulans. Sjeo je za pisaći stol i uključio kompjutor. Drugi su se zaposlenici pitali zašto je stražnju stranu monitora okrenuo prema prostoriji umjesto prema zidu, da se ne vide svi oni kabeli. Smislio je nekakvo objašnjenje, ali pravi je razlog bio taj da se nikoga ne tiče što se nalazi na njegovu monitoru. Posjetio je svoje omiljene web stranice, ali se razočarao jer nije bilo ničeg novog u odnosu na jučer ujutro. 204 Sandra Broton Unatoč tomu, sve ih je pregledao, posebno tražeći žene s probušenim bradavicama. Nije našao niti jednu. Kasnije će malo istraživati, surfati internetom sve dok ne nađe nekoliko novih, egzotičnih web stranica. Možda je neki član Seks-kluba otkrio poneku zanimljivu stranicu za koju on još nije čuo. Klinci su uvijek ispred svih ostalih. Utipkao je svoju lozinku i ušao. Odmah je otvorio poruke i upravo je kanio unijeti svoj upit kad je netko pokucao na vrata i odmah ih otvorio. - Dr. Armstrong? - Što je? - oštro je pitao. - Oprostite - rekla je njegova asistentica. - Nisam vam željela smetati. Vaš je prvi pacijent pripremljen. Prisilio se na smiješak. - Hvala vam. Doći ću čim završim ovaj e-mail za moju mamu. Izišla je. Pogledao je na sat. Bio je u uredu već više od pola sata, ali se činilo da je prošlo tek pet minuta. -Vrijeme leti... - tiho je promrmljao sebi u bradu. Neki muškarci uz jutarnju kavu čitaju burzovne izvještaje, drugi sportske novine. Njega zanima nešto drugo. Je li to zločin? Vratio se na svoju stranicu i, tek toliko da bude siguran, pokrenuo program koji je obrisao sva njegova spajanja na internet tako da im se ne može ući u trag. Imao je tri pacijenta prije nego je mogao uzeti odmor. Netko je kraj aparata za kavu ostavio novine. Uzeo je te novine, uštipak i šalicu kave, te otišao u svoj ured. Pijuckao je kavu, odgrizao zalogaj uštipka i pogledao naslovnicu novina... umalo se ugušivši kad je ugledao njezinu fotografiju. To je bio ozbiljan portret, vjerojatno prošlogodišnja fotografija iz škole. Smiješno i ironično, doimala se čedno. Činilo se da zuri ravno u njega na način koji FM 101,3 205 je u njemu izazivao želju da pogleda u stranu. Nije mogao. Uz fotografiju je objavljen članak o njoj: kći okružnog suca - Isuse; četvrti razred srednje škole; dotadašnji prekršaji; trodnevno suspendiranje iz škole u prošlom polugodištu; njezin zagonetni nestanak. Novinar je potanko pisao o njezinu članstvu u jednom klubu na internetu čija je svrha traženje seksualnih partnera. Sve je pisalo, crno na bijelom. Opisao je kako sve to funkcionira, chat room, jasne seksualne poruke na web stranici, tajna okupljanja - koja članovima nisu bila tajna - te razuzdani postupci i djela na tim okupljalištima. Policija traži i ispituje svakoga s kim je Janey bila u kontaktu. Nagoviještena je moguća veza s radioemisijom Pariš Gibson. Brad se oslonio laktovima na stol i šakama obujmio glavu. Narednik Robert Curtis, koji je organizirao ekipu istražitelja, nije želio komentirati navodnu povezanost gospođice Kemp sa Seks-klubom, premda je policajac John Rondeau iz Odjela za kompjutorske zločine rekao da takva povezanost nije isključena. »Još uvijek to istražujemo«, rekao je Rondeau. Policajci nisu željeli komentirati kad je postavljeno pitanje o mogućnosti zločina. U članku je također pisalo da osoblje austinske policije nije željelo komentirati kad je postavljeno pitanje zašto detektiv za umorstva nadzire slučaj nestale osobe. Susretljiviji Rondeau ipak je izvjestitelju rekao: - U ovom trenutku nemamo apsolutno nikakvih naznaka da je riječ o zločinu, te pretpostavljamo da je gospođica Kemp pobjegla od kuće. - Dobar odgovor, ali zapravo ništa nije rekao. Navedene su riječi suca Kempa. - Poput svih tinej206 Sandra Broivn džera, Janey zna biti bezobzirna i neodgovorna kad je riječ o tome da nas obavijesti o svojim planovima. Gospođa Kemp i ja uvjereni smo da će se uskoro vratiti. Prerano za panična nagađanja. Brad je doslovce poskočio kad je zazvonio njegov telefon. Drhtavom je rukom pritisnuo gumb interkoma. -Da? - Vaša je žena na drugoj liniji, dr. Armstrong. Stigao je i vaš sljedeći pacijent. - Hvala. Dajte mi pet minuta. Obrisao je znoj s gornje usne i nekoliko puta duboko udahnuo prije nego je podigao telefonsku slušalicu. Vrijeme je za skrušeno ponašanje. - Zdravo, dušo. Slušaj, prije nego bilo što kažeš, samo ti želim reći koliko mi je žao zbog onoga sinoć. Volim te.


Mrzim sebe zbog svega što sam ti rekao. Vreća za smeće s onim stvarima? Povijest. Bacio sam ih. Sve. Što se tiče onog... onog drugog... ne znam što me je spopalo. Ja sam... - Propustio si sastanak. -Uh? - Imao si zakazan sastanak s gospodinom Hatha-wayom u deset sati. Nazvao je ovamo jer te nije mogao dobiti u uredu. - Kriste. Zaboravio sam na to. - Uistinu je zaboravio. Stigao je u ured, proveo pola sata na internetu, obavio tri pacijenta i pročitao priču na naslovnici. - Kako si mogao zaboraviti nešto tako važno, Brade? - Imao sam pacijente - kiselo je odgovorio. - I oni su vraški važni. Sjećaš se naše hipoteke? Otplate kredita za automobil? Računa iz dućana? Moram raditi. - Što neće biti važno ako te pošalju u zatvor. Pogledao je fotografiju Janey Kemp. - Neće me FM 101,3 207 poslati u zatvor, ne zbog jednog propuštenog sastanka sa socijalnim radnikom. - Bio je popustljiv. Zakazao ti je nov sastanak za jedan i trideset poslije podne. Opet se ponaša svisoka, razgovara s njim kao da nije stariji od njihova sina. Odrasla je osoba, za Boga miloga. Očito me nisi shvatila, Toni. Imam posla. - I ovisnost - obrecnula se. Isuse, nema baš nikakva razumijevanja. - Rekao sam ti da sam se riješio časopisa. Sve sam bacio u kontejner za smeće. U redu? Jesi li sad sretna? Umjesto da zvuči sretno, njezin se smijeh doimao užasno tužnim. - Dobro, Brade, svejedno. Ali nikoga ne uspijevaš prevariti. Ni Hathawaya, a još manje mene. Ako ne odeš na taj sastanak, on će to morati prijaviti, a ti ćeš se morati suočiti s posljedicama. Prekinula je vezu. - Goni se, dušo! - Viknuo je u telefonsku slušalicu prije nego je njome tresnuo na aparat. Silovito je odgurnuo stolicu kad je naglo skočio na noge. Jednom se rukom podbočio, a drugom je trljao zatiljak i tako ljutito hodao amo-tamo. U svakoj bi drugoj prilici bjesnio na Toni jer tako svisoka razgovara s njim. I bio je bijesan. Zapravo, bio je paklenski bijesan. Ali Toni može čekati. Danas se mora usredotočiti na mnogo ozbiljniji problem. Kad se sve zbroji i oduzme, njegova situacija nije baš blistava. On je osuđeni seksualni prekršitelj. Optužba je bila posve namještena, a suđenje farsa. Unatoč tomu, sve je zabilježeno u njegovu osobnom dosjeu. Sinoć se seksao s mladom ženom. Neka mu Bog pomogne ako još nema sedamnaest godina. Nije važno što je iskusna kao bilo koja kurva od deset dolara - deset dolara, vraga. Za drugu joj je rundu i 208 Sandra Broivn dao »napojnicu« od pedeset dolara. Bez obzira na njezino iskustvo, ako je maloljetna, počinio je zločin. Njegova žena, koju slušaju voditelj grupne terapije i socijalni radnik, vjerojatno već laje o njegovčj sklonosti nasilju što je u posljednje vrijeme pokazuje. Međutim, ono što ga je najviše zabrinjavalo, što je stvaralo grč u njegovim crijevima, bila je činjenica da se nije mogao sjetiti je li ikad vidio Melissu u društvu Janey Kemp. FM 101,3 209 17. poglavlje Narednik je Curtis nazvao Pariš dok je maslacem od kikirikija mazala komad tosta. - Sinoć sam spomenuo stare slučajeve? - Postoji neki sličan? - Maddie Robinson. Njezino je tijelo pronađeno tri tjedna nakon što je njezina cimerica prijavila nestanak. Jedan ga je stočar našao u plitku grobu na jednom od svojih pašnjaka. Usred ničega. Uzrok smrti, davljenje nepoznatim predmetom. Tijelo je bilo u uznapredova-lom stadiju raspadanja. Strvinari i prirodni elementi nanijeli su veliku štetu. Pariš je odložila svoj doručak. Curtis je nastavio: - No mrtvozornik je uspio utvrditi da je tijelo oprano nekim kaustičnim sredstvom. - Uslijedila je stanka, a potom je dodao: - Iznutra i izvana. - Znači, čak da su ga i ranije našli... - Počinitelj se potrudio da svaki trag DNK bude uništen do točke da postane neprepoznatljiv. Također nisu nađeni nikakvi otisci cipela ili tragovi guma. Vjerojatno 210 Sandra Broum ih je isprala kiša. Nikakvih tragova na odjeći jer odjeće nije bilo.


Pariš je zaboljelo srce pri pomisli na žrtvu koja je umrla na tako strašan način. Pitala je Curtisa što zna o njoj. - Devetnaest godina. Privlačna, ali ne ljepotica. Bila je studentica. Njezina je cimerica priznala da se nisu ponašale baš poput opatica. Uvelike su se zabavljale. Izlazile su gotovo svake večeri. Sad stvar postaje doista zanimljiva. Prema njezinim riječima, Maddie se viđala s nekim koga je smatrala 'posebnim'. - Na koji način? - Nije znala. Maddie je bila neodređena kad je trebalo objasniti što tog tipa čini drukčijim od ostalih. Djevojke su bile prijateljice od sedmog razreda osnovne škole. Obično su jedna drugoj sve povjeravale. No Maddie joj nije htjela reći ništa o tom tajanstvenom tipu, osim da je krasan, divan i poseban. - Cimerica ga nikad nije vidjela? - Nije dolazio u njihov stan. Maddie se sastajala s njim. Cimerica nije znala gdje. Čak nikad nije zvao na telefon u njihovu stanu, već samo na Maddien mobitel. Cimerica je vjerovala da je čovjek oženjen, što je bio razlog za tajnovitost. Bez obzira na njihove pustolovine, ona i Maddie nisu željele spavati s oženjenim muškarcima. Ne iz moralnih razloga, već zato što u tome nije bilo budućnosti, rekla je. - Jednog je dana Maddie bila zaljubljena, a idućeg je objavila da raskida tu vezu. Cimerici je rekla da je čovjek postao previše posesivan, što ju je iritiralo jer nikad nisu nikamo izlazili. Jedino mjesto kamo su odlazili bio je njegov stan, za kojeg je rekla da je turoban, gdje su upražnjavali seks. Dala je naslutiti da je situacija postala bizarna, čak i za nju, a ona je voljela novoFM 101,3 211 tarije. Cimerica je nastojala saznati pojedinosti, ali ona nije htjela govoriti o tome. Samo je rekla da je veza gotova. - Kako bi je razvedrila, cimerica je propisala ševu s nekim drugim. Maddie je poslušala njezin savjet. Izišle su, mnogo pile i Maddie je pokupila nekog tipa i dovela ga kući. Kasnije je s njega skinuta sumnja. - Maddie Robinson je posljednji put viđena na obali jezera Travis, gdje je velika skupina mladih ljudi slavila početak ljetnih praznika. Ona i cimerica razdvojile su se u gužvi. Cimerica se sama vratila kući, pretpostavivši da je Maddie našla partnera za noć. To nije bilo ništa neobično. No kad se Maddie ni nakon dvadeset četiri sata nije vratila kući, obavijestila je policiju. - Ja nisam radio na tom slučaju, pa ga se nisam odmah sjetio. Trag se ohladio za naše detektive koji su radili na slučaju, pa su ga predali drugom odjelu. -Kad je sve to ispričao, duboko je udahnuo. - Znači, to se dogodilo otprilike na samom početku ljetnih praznika? - Krajem svibnja. Tijelo je pronađeno dvadesetog lipnja. Imate li snimljene pozive iz tog razdoblja? - Imam. Hoću li vam donijeti kopije? - Što prije. Molim vas. - Stane? Poskočio je kad je Pariš ušla u svoj ured i našla ga kako sjedi za njezinim stolom. Brzo se pribrao i mrzovoljno je pozdravio: - Hej. Bacila je torbicu na hrpu tiskanog materijala na stolu. - Sjediš na mojemu mjestu. Prije nego je došla u ured, bila je u spremištu i uzela nekoliko CD-a sa snimljenim pozivima što ih je preba212 Sandra Broivn cila s Vox Pro kompjutora. Ostavila ih je jednom tehničaru i zamolila ga da sadržaj snimi na audiokasete. - Na kasete? Nije li to vraćanje unatrag? - progun-đao je čovjek. Ne želeći objašnjavati da policija još uvijek radi s audiokasetama, samo je rekla: - Hvala - i otišla prije nego je imao priliku odbiti njezin čudan zahtjev. - Što radiš u mojem uredu? - pitala je Stana nakon što je ustao s njezine stolice. Jednako kao i prethodne večeri, raščistio je kut njezina stola i sjeo, nepozvan. - Tu sam jer mi nisu dali vlastiti ured, a ovo je najmirnije mjesto za čekanje. - Na što? - Mojeg strica Wilkinsa. Na sastanku je s upraviteljem. - O čemu? - O meni. - Zašto, što si učinio? Uvrijedio se. - Zašto svi automatski pretpostavljaju da sam nešto zeznuo? - Jesi li? -Ne! - Zašto onda tvoj stric Wilkins ima sastanak s našim upraviteljem, i to o tebi? - Zbog onog prokletog telefonskog poziva. - Valentinova telefonskog poziva? - Malo je uzburkao situaciju. Moj je stric rano jutros doletio mlažnjakom kompanije, nazvao i probudio me, naredio mi da ga ovdje dočekam, i to smjesta. Sav sam se polomio da dođem ovamo, a on je već bio iza zatvorenih vrata. Još ga uopće nisam vidio.


- Kakvu situaciju? Umjesto da odgovori na njezino pitanje, postavio je vlastito: - Obavljam li dobro svoj posao ovdje, Pariš? FM 101,3 213 Odmahnula je glavom, gotovo se nasmijavši. -Stane, ti ovdje ne obavljaš nikakav posao. - Ovdje sam svake noći u tjednu do dva ujutro. - Ovdje si tjelesno. Zauzimaš prostor. Ali ništa ne radiš. - Jer se niti jedan uređaj nikad ne pokvari. - Kad bi se pokvario, bi li ga znao popraviti? - Možda. Dobro se snalazim s napravama - razdražljivo je rekao. - 'Naprave' nije baš riječ što bih je ja upotrijebila za opisivanje elektroničke opreme vrijedne nekoliko milijuna dolara. Razumiješ li se ti uopće u radiotehnolo-giju, Stane? - Razumiješ li se til - Ja ovdje nisam u svojstvu tehničara ili inženjera. Bio je razmaženo derište, sklono prigovaranju. Često ga je poželjela zadaviti zbog nesposobnosti i ležernog pristupa poslu. Nesposobnost je oprostiva, ali ravnodušnost nije. Barem ne prema njezinim pravilima. Svaki put kad bi govorila u mikrofon, bila je svjesna činjenice da je slušaju stotine ljudi. Dopirala je do njih svojim glasom, u njihovim automobilima i stanovima. Postajala je partner u onome što su u danom trenutku radili. Za nju slušatelji nisu bili samo broj na kojemu se temelji obim reklamiranja. Sve su to pojedinci koji joj daju svoje vrijeme i kojima ona duguje najbolje što može dati. Stan nikad nije razmišljao o ljudskom faktoru njihova slušateljstva. Ili ako jest, to se nije odražavalo u njegovu radu. Nikad nije pokazao ni mrvicu inicijative. Davao je svoje vrijeme, odbrojavajući minute do odjavljivanja, a potom bi žurno otišao baviti se tko zna čime. 214 Sandra Broivn No unatoč svemu tome, sad ga je ipak žalila. Nije ovdje jer je tako htio. Njegova je budućnost zacrtana čim se rodio u obitelj Crenshaw. Njegov je stric neženja bez djece. Stan je jedino dijete. Kad je umro njegov otac, on je postao nasljednik medijskog carstva, sviđalo se to njemu ili ne. Činilo se da nitko u korporaciji nije spreman prihvatiti ili priznati da nije zainteresiran ni sposoban preuzeti kontrolu kad se njegov stric povuče, što će vjerojatno biti tek nakon što ga proglase mrtvim. - Učim posao od dna prema gore - mrzovoljno je rekao Pariš. - Moram znati ponešto od svakog aspekta da budem spreman kada dođe vrijeme da preuzmem kormilo. Barem stric Wilkins tako misli. - Kakvu je situaciju uzburkao Valentinov poziv? Njegova su se usta prezirno izvila. - Ništa posebno. - Bilo je dovoljno da tvoj stric Wilkins odmah doleti ovamo. Uzdahnuo je. - Prije nego sam raspoređen, čitaj 'protjeran' u ovu krasnu radiopostaju, radio sam u našoj televizijskoj postaji u Jacksonvilleu, Florida. U usporedbi s ovom rupom, ono je bio raj. Imao sam kratkotrajnu vezu s jednom od djelatnica. - Znači, nisi peder? Reagirao je kao da ga je netko usijanim žaračem bocnuo u leđa. - Peder? Tko kaže da sam peder? - Bilo je govorkanja. - Peder? Isuse! Mrzim ove glupe seljačine ovdje. Ako ne voziš kamionet, piješ pivo iz boce i odijevaš se kao Sundance Kid, onda si peder. - Što je bilo s tom ženom na Floridi? Uzeo je spajalicu za papir i počeo joj mijenjati oblik. - Malo smo se zanijeli u uredu. Sljedeće čega sam bio svjestan, ona je trubila o seksualnom zlostavljanju. FM 101,3 215 - Što nije bila istina? - Tako je, Pariš, nije bila istina - rekao je, naglašavajući svaku riječ. - Optužba je bila lažna kao i njezine sise. Nisam je prisilio na seks sa mnom. Zapravo, ona je bila odozgo. - Ne trebaju mi takvi detalji, Stane. - U svakom slučaju, podnijela je tužbu. Stric "VVilkins se nagodio izvan sudnice, ali ga je to prilično skupo stajalo. Bio je bijesan na mene, a ne na nju. Možeš li to vjerovati? Rekao je: 'Koliko glup moraš biti da bi na poslu izvadio svoj pimpek?' Pitao sam ga je li ikad čuo za Billa Clintona. Ta mu se primjedba nije svidjela, osobito s obzirom na činjenicu da su sve naše novine tijekom predizborne kampanje bile uz njega. - U svakom slučaju, zato sam ovdje, služim kaznu. -Iskrivljenu je spajalicu bacio u koš za smeće. Začuo se tihi zvuk kad je pala na dno. - Zato je uskočio u mlažnjak kompanije i jutros doletio ovamo. Pariš je ostalo mogla pogoditi. - Nakon što si mu rekao da te policija ispitivala, Wilkins je zaključio da bi trebao


doći u Austin i pobrinuti se da taj nesretni incident s Floride ne podigne svoju ružnu glavu. - On je to nazvao kontroliranjem štete. - Govoreći kao pravi korporacijski kum. Sad je imala cijelu sliku. Stan je prognan na 101,3 za kaznu, jer je miješao posao i zadovoljstvo. Stric Wilkins je upravi zaboravio spomenuti incident s djelatnicom kompanije, ali je smatrao da ga sad mora objasniti, prije nego se podatka dočepa austinska policija i baci sumnju na njegova nećaka. - Je li to bio jedini incident, Stane? Stisnuo je oči dok ju je gledao odozgo. - Kako to misliš? - Pitanje je bilo sasvim jednostavno. Da ili ne? 2J6 Sandra Broivn Prestao se držati ukočeno. - To je bio jedini put, i vjeruj mi, naučio sam lekciju. Više nikad neću dotaknuti nekoga s kim radim. - Kao vlasnika, to bi te moglo učiniti ranjivim na parničenje i traženje odšteta. - Volio bih da me netko upozorio na to prije nego sam otišao u Jacksonville. Pariš je progutala primjedbu da ga na to ne bi trebalo upozoravati. Takvo je ponašanje trebao usvojiti i bez upozorenja. Također se suzdržala i nije ga nazvala ljigavcem zbog događaja sa ženom na Floridi. Pogledao ju je povrijeđena izraza lica. - Svi misle da sam peder? To je doista samo njemu slično, dati prioritet onomu što je najmanje važno. - Previše se dobro odijevaš. Ušao je tehničar koji je snimio kasete i rekao joj da su spremne i čekaju je na recepciji u predvorju. - Još kaseta? - reče Stan. - Ovo možda nije bio prvi put da je Valentino najavio umorstvo time što je nazvao mene. - Što se dogodilo noćas, nakon što ste ti i Mallov izjurili odavde? Očito niste ulovili Valentina. - Nismo, nažalost. - Ispričala mu je o javnoj telefonskoj govornici ispred prodavaonice Wal-Mart. - Patrolna su kola onamo stigla za nekoliko minuta, ali nikoga nije bilo u blizini. - Jutros sam na vijestima čuo o nestaloj djevojci. I vidio na naslovnici novina. Kimnula je, sjetivši se riječi suca Kempa. Janevni su se roditelji čvrsto držali uvjerenja da je ona svojevoljno nekamo otišla, što je, prema Parisinu mišljenju, bila monumentalna pogreška. S druge strane, nadala se da imaju pravo. FM 101,3 217 Ustala je i uzela svoju torbicu, pripremivši se da pođe. - Vidjet ćemo se večeras, Stane. - Tko je Dean Mallov? Pitanje je došlo kao grom iz vedra neba i uhvatilo je nespremnu. - Rekla sam ti. Psiholog koji radi za austin-sku policiju. - Koji zarađuje na crno kao tjelohranitelj? - Cinično ju je pogledao. - Kad sam sinoć donio one kasete do tvoje kuće, policajac mi je rekao da je Mallov unutra s tobom. - Ne shvaćam što želiš reći. - Namjerno, čini mi se. Tko je Mallov za tebe, Pariš? Ako mu ne kaže, mogao bi sam kopati po prošlosti i saznati više no što bi željela. - Poznavali smo se prije mnogo godina u Houstonu. - Hmm, hmm. Rekao bih da ste se prilično dobro poznavali. - Ne prilično dobro, Stane, veoma dobro. On je bio Jackov najbolji prijatelj. Time zaključivši razgovor, zaobišla ga je i pošla prema vratima. Ali na pragu je zastala i okrenula se. - Što znaš o Marvinu? - Samo da je bezveznjak. - Bavi li se kompjutorima, internetom? Puhnuo je kroz nos. - Kao da bih ja to mogao znati. S njim sam razmijenio samo poneko gunđanje. Odakle odjednom takvo zanimanje za njega? Oklijevala je jer nije znala bi li Curtis želio da s nekim podijeli informaciju o Marvinovu očitom bijegu. - Nema posebna razloga. Vidimo se večeras. I Pariš i narednik Curtis zatvorili su se u malenu sobu za ispitivanje i sjeli jedan nasuprot drugomu za stolom 218 Sandra Broivn punim ožiljaka. Na stolu je bio kasetofon kojim se koristio prethodnoga dana i kasete što ih je ona donijela iz radiopostaje. Svoju potragu za Valentinovim pozivima započeli su slušanjem onoga što je snimljeno tjedan dana prije nestanka Maddie Robinson. Jučer su se ona i Dean složili da Valentino mijenja svoj glas. Takva ga je modulacija činila trenutno prepoznatljivim, te je mogla premotati traku kad bi začuli neki glas koji očito nije bio njegov. Curtis je nakratko izišao kako bi im donio svježu kavu. Kad se vratio, Pariš mu je uzbuđeno rekla: -Mislim da


sam ga našla. Nemamo podatak o datumu i vremenu kako bismo imali na Vox Pro, ali je na kaseti snimaka napravljenih otprilike u to vrijeme. Te je večeri bio posebno zlovoljan, ali sam ga ipak pustila u eter. Njegove su tvrdnje isprovocirale niz poziva tako da su moje linije satima bile zauzete. Curtis je ponovno zauzeo svoje mjesto. - Pretvorili ste ga u slavnu osobu za tu večer. - Nenamjerno, uvjeravam vas. Spremni? - Uključila je kasetofon. Žene su nevjerne, Pariš. Zašto je tako? Ti si žena. Kad imaš nekog muškarca koji ti praktički jede iz ruke, zašto bi poželjela drugoga? Nije li kvaliteta bolja od kvantitete? Žao mi je što si večeras nesretan, Valentino. Nisam nesretan, bijesan sam. Nisu sve žene nevjerne. Takvo je moje iskustvo. Samo još nisi našao pravu ženu. Želiš li večeras čuti neku posebnu pjesmu? Kao na primjer? FM 101,3 219 Barbra Streisand ima izvrsnu izvedbu skladbe Cry Me a River. To je klišej, ali kolo sreće nikad ne staje. Pusti skladbu, Pariš. No čak i ako je odbacim onako kako je ona odbacila mene, to neće biti odmazda kakvu zaslužuje. Pariš je zaustavila kasetu i pogledala Curtisa, a on je zamišljeno vrtio prsten oko prsta. Rekao je: - Pretpostavljam da je odmazda na koju je mislio bila davljenje i zakapanje njezina tijela na prokletom pašnjaku. Oprosti na izražavanju. Pariš je spustila glavu na ruke i masirala sljepoočnice. - Iz onoga što je rekao, nikad ne bih zaključila da je namjerava ubiti. - Hej, nemojte se mučiti time. Ne možete ljudima čitati misli. - Nisam opazila pravu prijetnju u njegovim riječima. - Nitko ne bi. U svakom slučaju, još uvijek samo nagađamo. Valentino možda nema nikakve veze s Maddie Robinson. Spustila je ruke i pogledala ga. - Ali vi mislite da ima, zar ne? Prije nego je stigao odgovoriti, vrata je otvorio John Rondeau. Vedro se nasmiješio Pariš. - Dobro jutro. - Zdravo, Johne. Činilo se da mu je drago što je zapamtila njegovo ime. - Napredujete? - Mislimo. - I ja. - Pogledao je Curtisa. - Možete li trenutak izići? Curtis je ustao. - Odmah ću se vratiti. - Pogledat ću mogu li naći još koji Valentinov poziv. Detektiv je izišao s mladim muškarcem, ali se nije baš tako brzo vratio. Do trenutka kad se vratio, ona je našla još jedan poziv. - Ovaj je poziv snimljen na 220 Sandra Broivn istu kasetu, što znači da je ponovno zvao za samo nekoliko dana. - To je posve drukčiji Valentino. Veoma dobro raspoložen. Tvrdi da je njegova nevjerna ljubavnica 'nestala iz njegova života' i naglašava riječ 'zauvijek'. Na snimci se može čuti razlika u raspoloženju. - Osjetivši da je Curtis sluša samo s pola uha i doima se odsutnim, zastala je i upitala: - Zar nešto nije u redu? - Možda. Mrzim pomisao da bi ovo moglo biti loše, ali... - Prošao je rukom po zatiljku, kao da ga je odjednom zabolio vrat. - Pretpostavljam da znate da Dean ima sina. - Gavina. - Poznajete ga? - Poznavala sam ga kao malenog dječaka. Nisam ga vidjela od njegove desete godine. - Jasno se vidjela Curtisova tjeskoba. Osjetila je strah za Deana. -Zašto, narednice? Što je s Gavinom? Što se dogodilo? FM 101,3 221 18..poglavlje - Ga vine? -Da? Dean je otvorio vrata sinovljeve spavaće sobe i ušao. - Uključi računalo. -Ha? - Čuo si me. Gavin je ležao na krevetu i gledao europsko nogometno prvenstvo. Trebao bi se baviti nečim konstruk-tivnijim, a ne gledati reprizu nogometne utakmice između dviju europskih momčadi. Zašto nije ustao i odjenuo se, zašto nešto ne radi umjesto da se izležava u krevetu? Jer ga ja nisam tako odgojio, pomislio je Dean. Ima lijena sina jer je on bio lijen roditelj. Pokušaji da pokrene Gavina nisu bili vrijedni svađa koje su neminovno slijedile. Radi izbjegavanja sukoba, u zadnje je vrijeme mnogo toga puštao da ide svojim tokom. Nije to trebao


činiti. Ne bi smio osvajati bodove kod Gavina na taj način. On nije njegov prijatelj, svećenik ni terapeut. On je njegov otac. Krajnje je 222 Sandra Brotun vrijeme da počne primjenjivati stroži roditeljski autoritet. Istrgnuo je daljinski upravljač iz Gavinove ruke i ugasio televizor. - Uključi računalo - ponovio je. Gavin je sjeo. - Zašto? - Mislim da znaš. - Ne, ne znam. Bezobrazni ton i drski izraz lica naljutio je Deana. Osjećao je kako mu bijes tinja poput užarena komadića ugljena u prsima. Ali neće se tomu predati. Ni slučajno. Ukočeno reče: - Možemo poći ravno u policijsku postaju, gdje čekaju da te ispitaju o nestanku Janey Kemp, ili možeš uključiti svoj prokleti kompjutor tako da barem znam što nas očekuje kad te odvedem onamo. Ovako ili onako, završili su dani tvojih bezobraština. Jutros je ostao kod kuće kako bi sredio i natipkao svoje bilješke o osumnjičeniku kojeg je ispitao prije nekoliko dana. Detektiv zadužen za taj slučaj već je postao nestrpljiv zbog odgađanja. Znao je da se u uredu ne bi mogao koncentrirati ni na što, osim na Pariš i slučaj u koji je ona upletena. Zasigurno bi otišao u ured gdje će ona i Curtis preslušavati snimke njezinih telefonskih razgovora. Zato je nazvao gospođicu Lester, rekao joj da će raditi kod kuće i prisilio se na pisanje izvještaja. Baš ga je završio kad je nazvao Robert Curtis i upoznao ga s vijesti koja bi mu mogla promijeniti život. - Policija me želi ispitati? - upita Gavin. - Kako to? Dean se u dubini duše nadao da je John Rondeau pogriješio, ali zabrinut izraz Gavinova lica jasno je govorio da su informacije točne. - Lagao si mi, Gavine. Ti si aktivan član Seks-kluba. Razmijenio si mnoge e-mailove s Janey Kemp, a na FM 101,3 223 temelju onoga što ste jedno drugom pisali, poznaješ je mnogo bolje no što si meni rekao. Možeš li to opovrgnuti? Gavin je sad sjedio na rubu kreveta, glave spuštene između pogrbljenih ramena. - Ne. - Kad si je zadnji put vidio? - One večeri kad je nestala. - U koje vrijeme? - Rano. Oko osam. Još se nije smračilo. - Gdje? - Kraj jezera. Uvijek je ondje. - Jesi li te večeri dogovorio sastanak s njom? - Ne. Posljednjih nekoliko tjedana ponašala se prema meni kao da sam gubavac. - Zašto? - Ona je takva. Pobrine se da ti se svidi, a zatim, znaš, više nisi zanimljiv. Čuo sam da se viđala s nekim drugim tipom. - Kako se zove? - Ne znam. Nitko ne zna. Priča se da je stariji. - Koliko stariji? - Ne znam - cvilio je Gavin, uzrujan zbog toliko pitanja. - Trideset i nešto, možda. - Dakle, što se te večeri dogodilo? - Prišao sam joj i počeli smo razgovarati. - Ljutio si se na nju. - Gavin ga je pogledao, očima pitajući odakle to zna. - U svojem zadnjem e-mailu nazvao si je kučkom. I još gore. Gavin je s mukom progutao slinu i ponovno sagnuo glavu. - Nisam tako mislio. - Pa, policija će na to drukčije gledati. Osobito s obzirom na činjenicu da joj se nakon te večeri izgubio svaki trag. 224 Sandra Broivn - Ne znam što joj se dogodilo. Dajem ti riječ da ne znam. Zar mi ne vjeruješ? Dean mu je očajnički želio vjerovati, ali je odolio iskušenju da bude blag. Sad nije trenutak da se raznježi. Radi Gavina mora biti čvrst. - Kasnije ćemo doći na to vjerujem li ti ili ne. Uključi računalo. Moram vidjeti koliko je situacija loša. Gavin se nevoljko primaknuo stolu. Dean je opazio da je utipkao korisničko ime i lozinku, što bi bilo nepotrebno kad ne bi imao što skrivati. Početnu stranicu Seks-kluba osmislili su amateri. To je bila kompjutorska verzija grafita na zidu u javnom zahodu. Dean je kretnjom pokazao Gavinu neka se makne. Sjeo je za njegov stol i posegnuo za mišem. - Tata - zastenjao je Gavin.


No Dean ga je ignorirao i odmah prešao u forum. Curtis mu je dao imena kojima su se Gavin i Janey koristili: oštrica i macaučizmama. Deset je minuta pregledavao poruke, zaustavljajući se na onima što su ih napisali njegov sin i sučeva kći. Bilo ih je teško čitati. Posljednja poruka što ju je Gavin poslao njoj bila je gruba, uvredljiva, a sad i inkriminirajuća. Osjećajući se bolesno, Dean je zatvorio web stranicu i ugasio kompjutor. Nekoliko je trenutaka zurio u prazan ekran monitora, pokušavajući povezati autora onoga što je upravo pročitao s dječakom kojega je naučio rabiti bej-zbolsku rukavicu, mališanom bezuba osmijeha i s pjegi-cama na nosu, momka čiji su najveći problem nekoć bile smrdljive noge. Dean si u ovom trenutku nije mogao priuštiti prepuštanje osobnom očaju. To će morati ostaviti za kasnije. Važnije je skinuti svaku sumnju s vlastita sina. - Ovoga će ti puta biti pametnije da budeš sasvim iskren prema meni, Gavine. Želim ti pomoći, i to ću FM 101,3 225 učiniti. No ako mi budeš lagao, posve ćeš me onemogućiti i neću ti moći pomoći. Dakle, bez obzira koliko je loše, ima li još nečega što bih trebao znati? - Kao na primjer? - Bilo što o Janey i tebi. Jesi li ikada doista imao seksualne odnose s njom? - Glavom je pokazao prema kompjutoru. - Ili su ovo samo prazne riječi? Gavin je pogledao u stranu. - Jednom smo to učinili. - Kada? - Prije oko mjesec dana, šest tjedana - rekao je, slegnuvši ramenima. - Nedugo nakon što sam je upoznao. No već smo prije toga razmjenjivali e-mailove. Ja sam bio novi u gradu. Mislim da je to bio jedini razlog njezina zanimanja za mene. - Gdje se to dogodilo? - Cijelo se mnoštvo sastalo u nekom parku. Ne mogu se sjetiti kako se zove. Ona i ja odvojili smo se od skupine i pošli u moj automobil. - Svadljivo je dodao: - Zar ti to nikad nisi radio na stražnjem sjedalu automobila? Pokušavao je izazvati prepirku. Prebacivanje krivnje klasična je taktika odvraćanja pozornosti, ali Dean je to znao i nije zagrizao mamac. - Jesi li rabio gumicu? - Naravno. - Siguran si? - Siguran sam. Isuse. - I bio si s njom samo taj jedan put? Gavin je slegnuo ramenima, odgurnuo pramen kose s čela i gledao svuda naokolo, samo ne u Deana. - Gavine? Teatralno je uzdahnuo. - U redu, još jednom. Ona mi ga je popušila. - Ista pitanja. 226 Sandra Broivn - Gdje se to dogodilo? Iza nekakvog kluba u Šestoj ulici. - Na javnome mjestu? - Da, tako nekako, valjda. Želim reći, bili smo na otvorenom, ali nikoga nije bilo u blizini. Na trenutak je zamislio sebe kako telefonira Pat i govori joj da je njezin sinčić u zatvoru zbog pohotna ponašanja na javnome mjestu. Gdje si ti bio, Deane, pitala bi. Gdje je zapravo bio dok je njegov sin sastavljao prljava pisma i dok mu je cura pušila u nekoj uličici? Optuživanje samog sebe također će morati ostaviti za kasnije. - Ta dva puta? To je sve? - Da, ona se ohladila, nogirala me. - Ali ti nisi bio spreman to prihvatiti. Gavin ga je pogledao kao da je lud. - Dovraga, ne. Prava je. - Najblaže rečeno - tiho će Dean. - Ako ima još nečega, bolje da mi kažeš. Ne želim još neko ružno iznenađenje, nešto što su policajci otkrili, a ti si mi pre-šutio. Gavin se najmanje pola minute borio s neodlučnošću prije nego je rekao: - Ona je, ovaj... - Otvorio je ladicu stola, uzeo džepno izdanje Gospodara prste-nova i izvadio fotografiju skrivenu između stranica. -Jedne mi je večeri dala ovo. Dean je posegnuo za fotografijom. Nije znao što ga je više zaprepastilo, djevojčina slikovita poza ili njezin besramni smiješak. Stavio je fotografiju u džep na košulji. - Istuširaj se i odjeni. - Tata... - Požuri. Rečeno mi je da te dovedem onamo do podneva. Ondje će nas čekati odvjetnik. Činilo se da je ozbiljnost situacije napokon prodrla FM 101,3 227


kroz slojeve adolescentske drskosti. - Nije mi potreban odvjetnik. - Bojim se da jest, Gavine. - Nisam ništa učinio Janey. Zar mi ne vjeruješ, tata? Njegova je drskost nestala. Doimao se mladim i prestrašenim, a Dean je u srcu ponovno osjetio nježnost što ju je osjećao kad ga je sinoć gledao kako spava. Želio ga je zagrliti i reći mu da će sve biti u redu. Ali to nije mogao obećati jer nije znao hoće li doista biti tako. Želio mu je reći da mu bezrezervno vjeruje, ali ni to, nažalost, nije bilo točno. Gavin je prečesto iznevjerio njegovo povjerenje. Želio mu je reći da ga voli, ali nije ni to učinio. Bojao se da će Gavin misliti da je to premalo i prekasno. Pariš je više od sat vremena šetala hodnikom, čekajući. Unatoč tomu, trgnula se kad je Dean izišao iz ureda gdje su on, Gavin i odvjetnik razgovarali s Cur-tisom i Rondeauom. Iznenadio se kad ju je vidio. - Nisam znao da si ovdje. - Nisam mogla otići dok nisam vidjela je li s Gavi-nom sve u redu. - Dakle, znaš? - Slušala sam snimke razgovora zajedno s Curtisom kad... - Prekinula se jer nije znala što bi smjela reći. - Kad je moj sin postao osumnjičenik? - Koliko mi znamo, nije počinjen nikakav zločin, a Janey je s prijateljicom. - Svakako. Zato Curtis onako ispituje Gavina. Gurnula ga je prema klupi i natjerala da sjedne. Klupa je bila ružna i jadna, jeftini metalni kostur i 228 Sandra Broivn jastučići od plave plastike s mnogo pukotina kroz koje je virila spužva. Vjerojatno su ih nesvjesno cupkali nemirni prsti svjedoka, osumnjičenika i žrtava koji su sjedili na toj istoj klupi, zaokupljeni mislima o svojoj sudbini ili sudbini neke voljene osobe. Ne bi uopće sjedili na toj klupi da im se životi nisu okrenuli naglavce, možda zauvijek. - Kako se Gavin drži? - blago je pitala. - Potišten je. Nije drzak, hvala Bogu. Mislim da je napokon shvatio u kakvoj se situaciji nalazi. - Samo zato što je razmjenjivao seksualne e-mail poruke s Janey. Što su činili i mnogi drugi. - Da, ali Gavin je doista bio kreativan - rekao je i gorko se nasmijao. - Jesu li ti pokazali nešto od onoga što je napisao? - Ne. Ali čak i da sam pročitala te poruke, moje se mišljenje o njemu ne bi promijenilo. Bio je krasan dječak i bit će dobar čovjek. - Prije dva dana mislio sam da je to što kući ne dolazi na vrijeme najveći prekršaj. Sad... ovo. Isuse. -Uzdahnuvši, oslonio se laktovima na koljena i pokrio lice rukama. Pariš mu je položila ruku na rame. To je instinktivno učinila. Trebao mu je dodir, a ona ga je željela dotaknuti. Jesi li nazvao Pat? - Ne. Zašto bih je uzrujavao ako se pokaže da je riječ samo o vulgarnim porukama? - Sigurna sam da će biti tako. - Nadam se. Dvaput nam je ispričao što je te večeri radio. Oba je puta govorio posve jednako. - Onda zacijelo govori istinu. Ili je dobro uvježbao laž. Zureći ravno naprijed, prema stubištu na drugoj strani predvorja, prstima je lupkao po usnama. - SvaFM 101,3 229 koga dana razgovaram s lažljivcima, Pariš. Većina ljudi laže; neki više, neki manje. Ima ih koji uopće nisu svjesni da lažu. Govorili su ili vjerovali u nešto tako dugo da je to postala njihova istina. Moj je zadatak filtrirati sve te besmislice sve dok ne dođem do prave istine. Kad je zastao, Pariš je šutjela, pružajući mu priliku da sredi misli. Toplina njegove kože isijavala je kroz košulju do njezina dlana koji mu je još uvijek počivao na ramenu. - Gavin priznaje da je pijan vozio kući - rekao je. -Priznaje da se putem zaustavio i povraćao u nečije dvorište, kao i da je prekršio moju zabranu izišavši iz kuće. - Ne krije da mu se Janey sviđa, odnosno sviđalo mu se ono što su zajedno radili. Kaže da je te večeri razgovarao s njom i pokušao je nagovoriti da pođe nekamo s njim. Glatko ga je odbila. - Naljutio se i svašta joj izgovorio. Ne mogu vjerovati da su neke od tih riječi izišle iz usta moga sina. Priznaje da je bio bijesan kad je otišao od nje, ali uporno tvrdi da su se rastali. Kaže da se pridružio skupini momaka i da je ostao s njima, te su pili tekilu dok nije otišao kući. Više nije vidio Janey. Okrenuvši glavu, zagledao joj se u oči. - Vjerujem mu, Pariš. - Dobro. - Jesam li naivan? Jesu li to puste želje? - Ne. Mislim da mu vjeruješ jer govori istinu. -Lagano mu je stisnula rame. - Mogu li ja štogod učiniti? - Pođi večeras s nama na večeru. S Gavinom i sa mnom.


Nije to očekivala, pa je brzo maknula ruku s njegova 230 Sandra Broivn ramena i pogledala u stranu. - Radim večeras, sjećaš se? - Ima dovoljno vremena za večeru prije nego pođeš u postaju. Poći ćemo rano. Odmahnula je glavom. - Poslije podne moram nešto obaviti što se ne može odgoditi. Osim toga, mislim da to nije dobra zamisao. - Zbog onoga što se noćas dogodilo? -Ne. -Da. Uzrujana zbog njegova dara opažanja, rekla je: - U redu, da. - Jer znaš da će se ponovno dogoditi ako budemo zajedno. - Ne, neće. - Hoće, Pariš. Znaš da hoće. Štoviše, ti to želiš jednako kao i ja. - Ja... - Deane? Kad su čuli kako netko izgovara njegovo ime, naglo su se odmaknuli jedno od drugoga. Iz jednog je dizala upravo izišla žena i pošla prema njima. Moglo ju se opisati samo kao ljepoticu. Po mjeri krojen kostim naglašavao je njezino raskošno tijelo. Lijepe noge isticale su se ispod moderne kratke suknje i u cipelama visokih peta. Sjaj za usne i maškara bili su njezina jedina šminka, ali joj ništa drugo nije niti trebalo. Od nakita je nosila samo diskretne dijamantne naušnice, tanak zlatan lančić i ručni sat. Svijetla kosa dugačka do ramena s razdjeljkom po sredini, klasična i jednostavna frizura. Kalifornijska cura u poslovnoj odjeći. Dean je skočio na noge. - Liz. Uputila mu je očaravajući smiješak. - Sve je tako FM 101,3 231 dobro prošlo u Chicagu, pa sam završila dan ranije. Uspjela sam organizirati letove i mislila te iznenaditi kasnim ručkom. Gospođica Lester mi je rekla da ću te ovdje naći, a očito je moje iznenađenje uspjelo. Zagrlila ga je i poljubila u usta, a potom se okrenula Pariš i srdačno joj se nasmiješila. - Zdravo. Dean ih je kratko predstavio jednu drugoj. - Liz Douglas, Pariš Gibson. Pariš se nije sjećala da je ustala, ali je shvatila da stoji licem u lice s Liz Douglas koja joj je čvrsto stisnula ruku, poput žene koja je navikla sklapati poslove uglavnom s muškarcima. - Drago mi je - slabašno će Pariš. - Zadovoljstvo mi je upoznati vas. Jeste li vi policajka? Radite li s Deanom? - Nastojala je pogledom prodrijeti iza Parisinih naočala, vjerojatno pretpostavljajući da je ona detektivka u civilu. - Ne, radim na radiju. - Doista? Jeste li u eteru? - Kasno uvečer. - Žao mi je, ja ne... - Ne morate se ispričavati - reče Pariš. - Moja emisija je na programu kad je većina ljudi već u krevetu. Nakon kratke, ali neugodne stanke u razgovoru, Dean reče: - Pariš i ja poznavali smo se u Houstonu. Prije dosta godina. - Ah - reče Liz Douglas, kao da je to objašnjenje sve razjasnilo. - Morat ćete me ispričati. Kasnim na jedan sastanak. - Pariš se okrenula k Deanu. - Sve će" biti u redu. Znam da hoće. Molim te, pozdravi Gavina u moje ime. Gospođice Douglas, bilo mi je drago. - Brzo se udaljila prema dizalima. Dean ju je zazvao po imenu, ali se pretvarala da ga 232 Sandra Broivn ne čuje i nastavila hodati. Kad je skrenula iza ugla, čula je kako Liz Douglas govori: - Imam snažan dojam da sam nešto prekinula. Je li ona u kakvoj nevolji? - Zapravo, ja sam u nevolji - odgovorio je. - Gavin i ja. - Moj Bože, što se dogodilo? Tada je već stiglo dizalo. Pariš je ušla, sretna što je sama unutra. Naslonila se na stražnju stijenku dok su se vrata zatvarala. Nije čula daljnji razgovor Deana i Liz. Ali nije ni trebala. Prisnost njihova poljupca mnogo joj je toga rekla. Više mu neće trebati njezina ruka na ramenu. Sad će ga Liz tješiti. Gavin je znao da će mu ovo biti najgori dan u životu, čak ako doživi i stotinu godina. Za ovaj je odlazak u policijsku postaju odjenuo svoju najbolju odjeću, i to sam, bez da mu je tata rekao. Vjerojatno je sad već sve uništeno jer se tijekom proteklih sat vremena obilato znojio. Nikad se neće riješiti


tjelesnih mirisa. Na televiziji i u filmovima osumnjičeni koje su ispitivali doimali su se krivima zahvaljujući govoru svojih tijela. Stoga je sjedio uspravno, pazeći da se ne vrpolji na stolici. Nije dopustio da mu pogled zvjera naokolo, već je gledao ravno u narednika Curtisa. Kad su ga nešto pitali, ništa nije objašnjavao, nego je odgovarao iskreno i sažeto, premda je tema bila neugodna. Poslušao je očev savjet - sad nije trenutak za prešućivanje informacija. Premda doista ništa ne pokušava prikriti. Već ionako znaju za e-mailove, Seks-klub i sve to. Nije znao gdje se nalazi Janey Kemp ni što joj se dogodilo. O njezinoj je sudbini znao isto što i oni. FM 101,3 233 Da, imao je seksualne odnose s njom. Ali imao ih je i svaki momak kojeg je upoznao otkako je stigao u Austin, uz izuzetak njegova oca i muškaraca u ovoj sobi. Svih osim jednoga. Gavin se više znojio zbog njega nego zbog Curtisovih pitanja. Predstavili su ga kao Johna Rondeaua. Čim je Rondeau ušao u prostoriju, Gavin ga je prepoznao. Na kraju krajeva, sinoć ga je vidio s dvije sisate cure koje su izlazile iz stražnjeg dijela njegova automobila. Vraški je sigurno da se unutra nisu molili. Nema sumnje da je i mladi policajac njega prepoznao. Kad je ugledao Gavina, njegove su se oči malo raširile, ali su se u djeliću sekunde vratile u normalu. Zatim je zurio u njega s izrazom prijetećeg upozorenja u očima, pa je Gavin progutao svaku eventualnu primjedbu o tome da ga je ranije negdje vidio. Ostali su, uključujući i njegova oca, vjerojatno Ron-deauovo zurenje protumačili kao negodovanje zbog emailova što ih je Gavin razmjenjivao s Janey. No Gavin je znao da nije tako. Znao je da mu Rondeau prijeti ozbiljnim posljedicama ako pred njegovim šefovima bude govorio o onome što zna o njemu. Gavin je osjećao još veći strah kad je Curtis zamolio njegova oca da iziđe. Njegov je stari u posljednje vrijeme bio prilično naporan, neprestano ga gnjaveći zbog ovoga ili onoga. Došlo je do toga da je Gavin strepio od susreta s njim, svjestan da će slušati predavanje o nečemu. No bilo mu je drago da je tata danas na njegovoj strani. Bez obzira koliko će situacija možda postati loša, Gavin je znao da ga otac neće iznevjeriti. Sjećao se kad su jednom proveli dug vikend na morskoj obali. Tata ga je upozorio neka ne pliva daleko. 234 Sandra Broivn Valovi su jači i viši no što se čini s obale. Postoji snažna podvodna struja. Budi oprezan. Ali on je želio impresionirati tatu i pokazati mu kako je dobar plivač i surfer. Sljedeće čega se sjećao, nije mogao dotaknuti dno, a valovi ga jednostavno nisu puštali. Uspaničio se i počeo mlatarati rukama. Potonuo je, svjestan da će se utopiti. Tada ga je snažna ruka obujmila oko prsa i izvukla na površinu. - U redu je, sine, držim te. Gušio se i koprcao, i dalje pokušavajući naći uporište. - Opusti se, Gavine. Neću te pustiti. Obećavam. Tata ga je odvukao sve do obale. Nije čak ni vikao na njega kad su stigli onamo. Nije rekao: »Glupane, zar ti nisam rekao? Kad ćeš početi slušati i nešto naučiti?« Samo je izgledao veoma zabrinuto dok ga je lagano udarao po leđima dok nije iskašljao svu morsku vodu što ju je progutao. Zatim ga je zamotao u ručnik, zagrlio ga i čvrsto ga držao uza se. Ništa nije govorio. Samo je zurio prema pučini i stezao ga uza se. Kad je vikend završio i mama pitala je li sve bilo u redu, tata mu je namignuo dok joj je govorio da je sve bilo u redu. - Sjajno smo se proveli. - Uopće joj nije rekao da Gavina više uopće ne bi bilo da ga on nije spasio. Gavin je vjerovao da će ga i danas zgrabiti ako potone. Njegov je tata takav. Dobro ga je imati uza se tijekom krizne situacije. Zato ga je pogodilo kad je detektiv zamolio Deana da izide kako bi mogli nasamo razgovarati s Gavinom. - Izići ću, ali samo ako odvjetnik ostane - rekao je njegov otac. Curtis se složio. Prije nego je izišao, tata ga je pogleFM 101,3 235 dao i rekao: - Bit ću ispred vrata, sine - a Gavin mu je vjerovao. Nakon što je on izišao, Curtis ga je tako oštro promatrao da se počeo vrpoljiti na stolici, unatoč svojoj odluci da to neće činiti. Počeo se pitati je li detektiv zanijemio, ali je tada ipak rekao: - Znam da je teško o nekim stvarima govoriti pred vlastitim ocem. O djevojkama i seksu. O takvim stvarima. - Da, gospodine. - Sad kad je tvoj otac izišao, želio bih ti postaviti nekoliko pitanja osobnije naravi. Osobnije od onoga što su ga već pitali? Sigurno se šali. To je mislio, ali je rekao: - Dobro. No pitanja su zapravo bila ista ona što mu ih je otac postavio prije nego su krenuli od kuće. Jednako je otvoreno odgovarao Curtisu. Ispričao mu je o seksualnim odnosima s Janey. - Nisi imao nikakvih seksualnih aktivnosti s njom one večeri kad si je zadnji put vidio?


- Ne, gospodine. - Jesi li vidio da je imala seksualne odnose s nekim drugim? Što, zar misle da bi gledao? Zar doista vjeruju da je tako bolestan? - Ne bih joj uopće prišao i razgovarao s njom da je bila s nekim drugim tipom. - Jesi li je dotaknuo? - Ne, gospodine. Pokušao sam je jednom primiti za ruku, ali ju je povukla. Rekla mi je da sam potrebit, a moja je potreba za njom postala prava gnjavaža. - Tada si joj rekao da je kučka i tako dalje? - Da, gospodine. - Što je imala na sebi? Imala na sebi? Nije se sjećao. Kad je dozvao u sjećanje njezin lik, vidio je samo lice, provokativne oči, srni236 Sandra Broivn ješak koji je istodobno bio zamaman i okrutan. - Ne sjećam se. Curtis je pogledao Rondeaua. - Možeš li se ti još nečega sjetiti? - Odakle ti njezina fotografija? Gavin ga nije želio pogledati, ali je to ipak učinio. -Dala mi ju je. - Kada? - Te večeri. Rekla je: 'Preboli to, Gavine.' Tada mi je dala fotografiju. Nazvala ju je 'suvenirom'. Kad mi bude nedostajala, mogu je rabiti za, znate, zadovoljavanje. - Je li ti rekla tko je snimio fotografiju? - Neki tip s kojim se viđala. - Je li rekla kako se zove? - Nije. - Jesi li je pitao? , - Nisam. Curtis je pričekao da vidi ima li Rondeau još neko pitanje, ali kad ništa nije rekao, detektiv je ustao. -To je zasad sve, Gavine. Osim ako se ti još nečega ne sjećaš. - Ne, gospodine. - Ako se nečega sjetiš, obavijesti me ili odmah reci ocu. - Hoću, gospodine. Nadam se da će se Janey uskoro pojaviti. - I mi se nadamo. Hvala ti na suradnji. Kao što je obećao, njegov je tata čekao pred vratima, ali se Gavin iznenadio kad je vidio da je Liz s njim. Odmah je požurila prema njemu. Pitala je kako je i čvrsto ga zagrlila. FM 101,3 237 - Moram poći u zahod - promrmljao je i udaljio se prije nego su ga uspjeli zaustaviti. Nikoga nije bilo u muškom zahodu. Ušao je u jednu kabinu i pogledao ima li nogu u drugim kabinama. Kad je bio siguran da je sam, sagnuo se nad zahodsku školjku i povratio. Danas nije mnogo jeo, samo malo žitarica za doručak, pa je uglavnom izbacio žuč, a zatim je kašlj ao dok nije pomislio da će mu popucati krvne žile u grlu. Grčevi su bili tako siloviti da ga je cijelo tijelo boljelo. Već je jednom ranije povraćao od straha. Kad je imao četrnaest godina, krišom je uzeo majčin automobil. Izišla je s muškarcem za kojeg se na koncu udala. Budući da ga je napustila kako bi pošla na večeru s tim gubitnikom, Gavin je osjećao da ima pravo uzeti njezin automobil. Vozio je samo do najbližeg McDonald'sa, gdje je smazao jedan big mac. Na povratku, samo blok dalje od kuće, susjedov mladi zlatni retriver izletio je pred automobil. Psić je bio glavna tema razgovora u susjedstvu. Bio je sladak i simpatičan, a kad ga je Gavin prije nekoliko dana pošao vidjeti, oduševljeno mu je lizao lice. Zakočio je na vrijeme da spriječi tragediju, ali je malo nedostajalo da ubije psića. Čim je stigao kući, povratio je sve što je pojeo. Mama nikad nije saznala da je vozio njezin automobil, a psić je izrastao u krasnoga psa koji još uvijek ondje živi. Osim grižnje savjesti, nije bilo nikakvih drugih posljedica. Ovoga puta nije bio te sreće. Dvaput je pustio vodu u zahodu prije nego je izišao iz kabine. Prišao je umivaoniku i nekoliko se puta 238 Sandra Broivn zapljusnuo hladnom vodom, dobro isprao usta, a zatim se ponovno umio. Zatvorio je vodu i uspravio se. Prije nego je uopće shvatio da je Rondeau ondje, drot ga je jednom rukom uhvatio za zatiljak, a drugom je zgrabio njegovo zapešće i savio mu ruku na leđima. FM 101,3 239 19. poglavlje Rondeau je Gavinovo lice gurnuo prema zrcalu. Tresnuo je tako snažno da se iznenadio kad se nije rasprsnulo.


Nije bio siguran je li i njegova jagodična kost ostala cijela. Bol je izmamio suze na njegove oči. Činilo mu se da će mu istrgnuti ruku iz ramenog zgloba. Jedva je izustio: - Pusti me, klipane. Rondeau mu je prosiktao ravno u uho: - Ti i ja imamo tajnu, zar ne? - Poznata mi je tvoja tajna, policajce Rondeau. -Usne su mu bile pritisnute uza zrcalo, ali je uspio govoriti razgovijetno. - Kad nisi na dužnosti u policiji, jebeš srednjoškolke. Rondeau mu je zabio ruku više gore, između lopatica, a premda je Gavin odlučio da neće pokazati strah, kriknuo je. - Dopusti da ja tebi otkrijem tvoju tajnu, Gavine - šapnuo je. - Ja nemam nikakvu tajnu. - Jasno da imaš. Nauživao si se igrica one male kuje. Zaključio si kako je vrijeme da joj netko održi lekciju. 240 Sandra Broum Organizirao si susret s njom. Ona je postala uvredljiva, a ti si se razbjesnio. - Ti si lud. - Bio si tako bijesan, tako ponižen, da si pomahni-tao, Gavine. S obzirom na raspoloženje u kakvom si bio, ne mogu ni zamisliti što si joj učinio. - Ništa nisam učinio. - Naravno da jesi, Gavine - tiho je rekao. - Imao si savršen motiv. Najprije te nogirala, a onda te ponizila. Ismijavala te na forumu, tako da svi mogu pročitati. 'Malac bez pimpeka.' Nije li tako pisala o tebi? To nisi mogao trpjeti. Morao si je ušutkati. Zauvijek. Rondeau je to veoma uvjerljivo prikazao. Gavina je obuzela panika pri pomisli koliko bi drugih policajaca, uključujući narednika Curtisa, Rondeau mogao uvjeriti. - U redu, ismijavala me, i bio sam bijesan na nju -rekao je. - Ali sve ostalo su besmislice. Te sam večeri bio s prijateljima. Oni će jamčiti za mene. - Hrpa seljačina i klipana punih tekile i trave? -Rondeau prezirno puhne kroz nos. - Misliš da bi na sudu prošlo bilo što od onoga o čemu bi oni svjedočili? - Na sudu? - Nadam se da u rezervi imaš još neki alibi, Gavine. Nešto uvjerljivije od svjedočenja onih gubitnika s kojima se družiš. - Ne treba mi alibi jer ništa nisam učinio Janey, osim što sam s njom razgovarao. - Nisi je željeznom šipkom tresnuo po glavi i otkotrljao njezino tijelo do jezera? - Isuse! Ne! - Ne umireš od straha cijelo vrijeme, pitajući se kad će otkriti njezino tijelo? Kladim se da mogu naći FM 101,3 241 nekoga tko će posvjedočiti da je vidio tebe i Janey kako se borite. - Lagali bi. Ništa nisam učinio. Rondeau mu je prišao još bliže, stisnuvši Gavinova bedra uz umivaonik. - Zapravo mi je svejedno jesi li to učinio ili ne, Gavine. Mogu te ostaviti na miru ili te mogu zatvoriti do kraja života, mene nije briga. No ako me izdaš, pobrinut ću se da postaneš veoma sumnjiv. Navest ću ih da povjeruju... - Koji se vrag ovdje događa? Gavin je osjetio nalet zraka odmah nakon što je čuo tatin povik s vrata. Dean je silovito povukao Rondeaua i gurnuo ga u popločeni zid, a zatim ga je rukom stisnuo oko vrata i ondje ga držao. - Kojeg vraga to radiš? - Njegov je glas odzvanjao od svih tvrdih površina u prostoriji. - Gavine, je li ti dobro? U obrazu mu je pulsiralo i rame ga je paklenski boljelo, ali nije se kanio žaliti dok je ondje bio Rondeau. - Dobro sam. Otac ga je odmjerio od glave do pete, kao da se želio uvjeriti da doista nije ozlijeđen, a zatim se opet okrenuo k Rondeauu. - Želim dobro objašnjenje. - Žao mi je, dr. Mallov. Čitao sam one poruke što ih je vaš sin pisao. Jednostavno... odvratno je, barem dio. Imam mamu, sestru. O ženama se ne bi smjelo tako govoriti. Kad sam došao ovamo, ugledao sam ga i valjda izgubio živce. Gavin ne bi želio biti na Rondeauovu mjestu. Njegov je otac praktički bljuvao vatru prema policajčevu licu, a ruka nije popustila stisak na njegovu vratu. Ron-deauovo je lice postalo crveno, ali se uopće nije micao, kao da se bojao da bi bilo kakav pokret mogao izazvati erupciju gnjeva protiv koje se ne bi mogao boriti. 242 Sandra Broivn Dean je na koncu maknuo ruku, ali njegov je pogled jednako učinkovito prikovao Rondeaua uza zid. Glas mu je bio tih i kontroliran, ali prijeteći. - Ako ikad ponovno dotakneš mojeg sina, zavrnut ću ti jebenim vratom. Razumiješ li me? - Gospodine, ja... - Razumiješ li me?


Rondeau je progutao slinu, kimnuo i rekao: - Da, gospodine. Premda je govorio skrušeno, prošlo je još nekoliko trenutaka prije nego ga je Dean oslobodio svojega pogleda i koraknuo unatrag. Pružio je ruku prema Gavinu. - Idemo, sine. Gavin je pogledao Rondeaua dok je prolazio kraj njega. Mladi je policajac možda uvjerio njegova tatu da ga je obuzeo napadaj opravdana gnjeva, zbog čega je iskreno žalio. No Gavin se nije dao tako lako zavarati. Umjesto da samom sebi stvori još više nevolja, zadržat će za sebe Rondeauovu prljavu malu tajnu. Što se njega tiče ako drot vodi dvostruki život koji uključuje ševu s maloljetnicama? Čini se da curama to uopće ne smeta. Kad su izišli iz toaletne prostorije, Gavin je krišom pogledao tatu. Stisnuo je čeljust i doimao se spremnim ostvariti svoju prijetnju da će Rondeauu zavrnuti vratom. Bilo mu je drago da on nije taj na kojeg je tata tako bijesan. Zaključio je da će mu se na obrazu uskoro pojaviti modrica, a možda se to već dogodilo, jer čim ih je Liz ugledala, znala je da nešto nije u redu. - Što se dogodilo? - Ništa, Liz - rekao joj je Dean. - Sve je u redu, ali moram preskočiti ručak. Narednik Curtis me pozvao preko dojavljivača. FM 101,3 243 Dok je on bio u zahodu, tata joj je očito ispričao što se događalo. - Želi da s nekim razgovaram. Žao mi je da si skratila svoje putovanje i vratila se u ovu zbrku. - Ako je to tvoja zbrka, onda je i moja - rekla je. - Hvala. Nazvat ću te večeras kući. - Rado ću čekati dok ne budeš slobodan. Dean je odmahnuo glavom. - Nemam pojma koliko ću se zadržati. Moglo bi potrajati cijelo poslijepodne. - O, shvaćam, pa... - Izgledala je tako razočarano da se Gavin sažalio nad njom. - Previše si dragocjen ovdje za svoje vlastito dobro. Želiš li da Gavina odvezem kući? Gavin je u sebi zastenjao: Molim te, ne. Liz je u redu. Sigurno je da sjajno izgleda. No previše se trudi kako bi ga natjerala da je zavoli. Njezini su napori često bili tako prozirni da ih je mrzio. On nije malo dijete koje se može osvojiti vedrim čavrljanjem i prekomjernim zanimanjem za njega. - Zahvalan sam ti na ponudi, Liz, ali poslat ću Gavina kući mojim automobilom. Gavin je naglo pogledao tatu, pomislivši da je sigurno pogrešno čuo. Ali ne, pružao mu je ključeve automobila. Prije dvije večeri prisilio ga je da mu vrati ključeve one krntije. Sad mu povjerava svoj skupi automobil. Ova demonstracija povjerenja značila mu je više nego prijetnja Rondeauu. Otac mora štititi svoje dijete, ali povjerenje je stvar izbora, a njegov je otac odlučio vjerovati mu premda mu za to nije pružio nikakav razlog. Zapravo, pružio mu je sve moguće razloge protiv. O tome je morao razmisliti i analizirati situaciju. Ali kasnije, kad bude sam. 244 Sanđra Brouin - Nazvat ću te kad budem spreman poći kući. Možeš se vratiti po mene. Je li to dobar plan? U grlu ga je stezalo, ali je uspio procijediti: - Svakako, tata. Čekat ću tvoj poziv. Premda je njezina trenutna situacija kaotična, Pariš to nije iskoristila kao još jednu ispriku za odgađanje obveznog putovanja u Meadowview. Nakon što je noćas poljubila Deana, možda ju je i osjećaj krivnje naveo da nazove upravitelja ustanove za stalnu medicinsku njegu i kaže mu da će stići onamo oko tri sata. Kad je stigla točno kako je rekla, čekao ju je u predvorju da bi je pozdravio. Dok su se rukovali, doimao se posramljeno, te se ispričao zbog tona pisma što ga je prethodnoga dana primila. - Sad bih želio da moj način izražavanja nije bio onako... - Ne morate se ispričavati - rekla mu je. - Vaše me je pismo potaknulo da učinim ono što sam trebala učiniti prije nekoliko mjeseci. - Nadam se da ne mislite da sam neosjetljiv na vašu bol - rekao je dok ju je vodio tihim hodnikom. - Nikako. Jackove osobne stvari nalazile su se u spremištu. Nakon što je otključao vrata, upravitelj je pokazao tri zapečaćene kutije na metalnoj polici. Nisu bile velike i u njima nije bilo mnogo stvari. Pariš ih je lako mogla sama ponijeti do automobila, ali je on insistirao na tome da joj pomogne. - Ispričavam se ako ste vi i osoblje imali problema zbog mojeg odgađanja - rekla je kad su kutije stavili u prtljažnik njezina automobila. FM 101,3 245 - Razumijem zašto niste željeli doći. Bolnica vam sigurno nije ostala u lijepoj uspomeni. - Ne, ali nikad se nisam morala brinuti oko njege što ju je Jack ovdje imao. Hvala vam.


- Vaša je velikodušna donacija bila dovoljna zahvalnost. Nakon što je podmirila Jackove goleme medicinske račune, ostatak njegove imovine donirala je ustanovi, uključujući i poveće životno osiguranje što ga je uplatio kad su se zaručili. Ona je bila navedena kao korisnik, ali nikad ne bi mogla zadržati taj novac. S upraviteljem se pozdravila parkiralištu Meadow-viewa, pod užarenim suncem, svjesna da se najvjerojatnije više nikad neće vidjeti. Sad su se tri kutije nalazile na Parisinu kuhinjskom stolu. Nikad neće doći pravi trenutak da ih otvori, a radije bi to što prije obavila nego i dalje strepjela od toga. Uzela je nož i razrezala ljepljivu traku na sve tri kutije. U prvoj su se nalazile pidžame. Četiri kompleta, uredno složena. Kupila ih je za njega kad su ga primili u Meadowview. Sad su bile mekane od nebrojenih pranja, ali su još uvijek imale onaj antiseptični miris što ga je povezivala s bolničkim hodnicima. Zatvorila je kutiju. Druga je sadržavala uglavnom papire, po tri kopije ovjerenih dokumenata osiguravajućih kompanija, okružnih sudova, bolnica, zdravstvenih i pravnih ureda, a sve je to Jacka Donnera svodilo na broj socijalnog osiguranja, statistiku, klijenta, podatak za knjigovođu. Kao izvršiteljica njegove oporuke, morala se pozabaviti svim formalnostima neizbježnim nakon smrti neke osobe. Sve je to sad bila prošlost, a dokumenti 246 Sandra Brown zastarjeli. Nije osjećala nikakvu potrebu ni želju da ih ponovno čita. Ostala je. još samo treća kutija. Bila je najmanja. Čak i prije nego ju je otvorila, znala je da će je sadržaj najviše uznemiriti jer su se unutra nalazile Jackove osobne stvari. Njegov ručni sat. Lisnica. Nekoliko njemu najdražih knjiga što mu ih je glasno čitala tijekom svakodnevnih posjeta ustanovi Meadowview. Uokvirena fotografija njegovih roditelja, već pokojnih kad ga je Pariš upoznala. Smatrala je pravim blagoslovom da nisu doživjeli onakvu sudbinu svojega djeteta. Uskoro nakon što ga je preselila u Meadowview, ispraznila je njegovu kuću. Odjeću je darovala dobrotvornoj ustanovi. Zatim je, skupivši hrabrosti, prodala njegov namještaj, automobil, skije, ribarski čamac, teniske rekete, gitaru, a na koncu i samu kuću, kako bi plaćala astronomske račune liječenja što ih osiguranje nije pokrivalo. Zato je ovo sve što je pripadalo Jacku Donneru kad je umro. Ništa mu nije ostalo, čak ni dostojanstvo. Njegova je lisnica bila mekana od dugotrajna korištenja. Kreditne kartice, kojima je rok davno istekao, još uvijek su se ondje nalazile. Iza plastične zaštite, smiješilo joj se njezino vlastito lice. Opazivši komadić papira iza fotografije, izvukla ga je van. To je bio novinski izrezak što ga je Jack nekoliko puta presavio da bi stao ispod fotografije. Razmotala ga je i ugledala još jednu svoju fotografiju. Samo što to nije bio dotjerani portret. Ovu je snimio novinski snimatelj. Izgledala je umorno, iscrpljeno i razočarano dok je zurila u daljinu, zaboravivši na mikrofon što ga je držala u ruci spuštenoj niz bok. Novinski je naslov glasio: »Priča za stvaranje karijere«. Suze su joj zamaglile pogled dok je prstima trljala FM 101,3 247 rubove novinskog izreska. Jack se toliko ponosio njezinim radom da je spremio novinski članak. Je li ikad kasnije shvatio okrutnu ironiju činjenice da se ponosio njezinim radom baš na toj priči? Neobično je kako je potpuni neznanac, netko koga nikad nisu čak ni upoznali, imao takav sudbonosan učinak na njihove živote. Zvao se Albert Dorrie. Promijenio je Jackovu i njezinu sudbinu onoga dana kad je odlučio svoju obitelj pretvoriti u taoce. Bio je običan utorak sve dok malo prije ručka nije stigla vijest. Kad su u redakciji čuli da jednu ženu i njezino troje djece čovjek drži kao taoce u svome vlastitom domu, svi su naglo krenuli u akciju. Određen je snimatelj koji će poći na mjesto događaja. Dok je on žurno skupljao svoju opremu, urednik je na brzinu pregledao popis izvjestitelja koji su mu stajali na raspolaganju. - Tko je slobodan? - dreknuo je. - Ja. - Pariš se sjećala da je podigla ruku poput učenice u razredu koja zna točan odgovor. - Ti moraš snimiti ton za onu priču o prevenciji raka debelog crijeva. - Snimljen je i već je kod urednika. Veteran novinarstva premještao je cigaretu, koja nikad nije bila pripaljena u zgradi, s jedne strane od nikotina požutjelih usana na drugu, namršteno je promatrajući. - U redu, Gibson, ideš ti. Poslat ću Mar-shalla da preuzme stvar u svoje ruke čim završi u sudnici. U međuvremenu, nemoj previše zajebati stvar. Kreni! Ukrcala se u kombi zajedno sa snimateljem. Bila je napeta, tjeskobna, uzbuđena jer je to bila.njezina prva 1 248 Sandra Brotun velika vijest. Snimatelj se vješto probijao kroz gusti promet i tiho pjevušio Springsteenovu skladbu. - Kako možeš biti tako miran? - Jer će se sutra pojaviti neki drugi luđak koji će raditi nešto jednako bolesno. Priče su iste. Mijenjaju se samo


imena. Bio je donekle u pravu, ali je zaključila da je za njegovu smirenost uvelike zaslužan joint što ga je pušio. Barikade su postavljene na kraju ulice u području grada gdje su živjele obitelji srednje klase. Paris je iskočila iz kombija i potrčala prema skupini izvjestitelja okupljenih oko pripadnika SWAT jedinice koji je u tom trenutku imao ulogu glasnogovornika houstonske policije. - Djeca imaju od četiri do sedam godina - Paris je čula kako govori dok se gurala kroz mnoštvo. - Gospodin i gospođa Dorrie razvedeni su nekoliko mjeseci. Ona je nedavno dobila skrbništvo nad djecom. Zasad nam je samo toliko poznato. - Je li gospodina Dorrieja uzrujala odluka suda? -viknuo je jedan izvjestitelj. - To se može pretpostaviti, ali to su ipak samo nagađanja. - Jeste li razgovarali s gospodinom Dorriejem? - Ne obazire se na naša nastojanja. Snimatelj je sustigao Paris. Ispruživši ruku kroz mnoštvo, dodao joj je mikrofon spojen s njegovom kamerom. - Kako onda znate da je čovjek unutra i da je oružje uperio u svoju obitelj? - pitao je drugi izvjestitelj. - Gospođa Dorrie je nazvala 911 i uspjela prenijeti tu poruku prije nego je netko prekinuo vezu, vjerojatno gospodin Dorrie. - Je li rekla kakvo vatreno oružje ima? FM 101,3 249 - Nije. Pariš je pitala: - Znate li što gospodin Dorrie želi ovime postići? Pripadnik SWAT-a je rekao: - U ovom trenutku sigurno znam jedino to da je situacija veoma ozbiljna. Hvala vam. Time je zaključio obraćanje novinarima. Pariš se okrenula snimatelju. - Jesi li snimio moje pitanje? - Da. I njegov odgovor. - Kakav je već bio. - Nazvali su iz redakcije. Ubacit će te uživo u emisiju. Jesi li smislila što ćeš reći? - Ti namjesti kameru, a ja ću već nešto smisliti. Izabrala je prikladno mjesto s kojeg će se uživo uključivati u emisiju. Kuća obitelji Dorrie mogla se vidjeti u pozadini, na udaljenom kraju uske ulice ukrašene drvoredom, koja je inače zasigurno mirna i spokojna. Sad je bila krcata vozilima hitnih službi, policijskim kolima, televizijskim kombijima i ljudima koji su došli zuriti. Pariš je jednu susjedu obitelji Dorrie pitala hoće li pred kamerom nešto reći o njima, a žena je spremno pristala. - Uvijek sam mislila da je on drag čovjek - rekla je žena. - Nikad ne bih pomislila da bi mogao ovako puknuti. Jednostavno nikad ne znaš. Ima mnogo luđaka, čini se. Oko sat vremena kasnije, Pariš je opazila Deana Mallova koji je stigao u neobilježenu automobilu. Doimao se nepristupačnim za znatiželjnike dok je u pratnji policajaca, samouvjereno i odlučno, hodao kraj mnoštva izvjestitelja prema SWAT kombiju, parkiranom na pola puta između barikade i kuće. Pariš 250 Sandra Broivn je gledala kako ulazi u kombi, a zatim je nazvala svojeg urednika i izvijestila ga o tome. - Hoćete li više umuknuti, prokletstvo! - viknuo je ljudima oko sebe. - Ne mogu čuti vlastite misli. -Zatim se obratio Pariš: - Što si ono rekla, tko je on? Ponovila je Deanovo ime. - On je psiholog i krimi-nolog, a radi za houstonsku policiju. - Ti ga poznaješ? - Osobno. Uvježban je za pregovaranje s onima koji drže taoce. Ne bi bio ovdje da ga ne smatraju potrebnim. Ubacili su je uživo u emisiju s tom vijesti, pa je imala prednost pred svim ostalim postajama. Kad su prošla tri sata, svima je već postalo pomalo dosadno, te su perverzno željeli da se nešto dogodi. Pariš je imala sreće kad je opazila sitnu ženu koja je stajala na rubu mnoštva znatiželjnika. Pridržavao ju je muškarac koji je stajao kraj nje, a ona je bezglasno plakala. Ostavivši mikrofon i snimatelja, Pariš je prišla paru i predstavila se. Čovjek je u početku bio neprijateljski raspoložen i rekao joj neka se gubi, ali se žena predstavila kao sestra gospode Dorrie. Najprije nije bila spremna pričati, ali je Pariš na koncu ipak saznala burnu prošlost braka njezine sestre. - Te bi informacije mogle biti veoma korisne policiji - blago je rekla ženi. - Hoćete li razgovarati s jednim od njih? Žena je bila oprezna i prestrašena. Njezin je muž ostao neprijateljski raspoložen. - Čovjek o kojem govorim nije običan policajac -rekla im je. - On nije pripadnik SWAT-a. Ovdje je samo zato da bi se pobrinuo za sigurnost vaše sestre i FM 101.3 251


njezine djece, da se neozlijeđeni izvuku iz ove situacije. Možete mu vjerovati. Dajem vam riječ. Nekoliko minuta kasnije, Pariš je jednog pozornika pokušavala nagovoriti da odnese pisamce u kombi SWAT-a i preda je osobno Deanu. - On me poznaje. Prijatelji smo. - Nije me briga ni da ste mu sestra. Mallov ima posla i ne želi razgovarati s novinarkom. Kretnjom je pozvala svojeg snimatelja. - Snimaš li? - Sada da - rekao je, podigavši kameru na rame. - Svakako izbliza snimi lice ovog policajca. - Pročistila je grlo i počela govoriti u mikrofon. - Danas je policajac Antonio Garza iz houstonske policije omeo napore oko spašavanja obitelji koja je talac naoružane osobe. Policajac Garza odbio je prenijeti važnu poruku... - Kojeg vraga radite, gospodo? - Bit ćete na televiziji kao policajac koji je uprskao spašavanje taoca. - Dajte mi to prokleto pisamce - rekao je i istrgnuo joj papirić iz ruke. Uslijedilo je dugih, mučnih petnaest minuta dok Dean nije izišao iz kombija i zaputio se prema barikadi. Gurao je od sebe mikrofone, pogledom tražeći među licima u mnoštvu. Kad je opazio Pariš kako mu maše ispred kombija svoje televizijske postaje, pošao je ravno k njoj. - Zdravo, Deane. - Pariš. - Nikad ne bih iskoristila naše prijateljstvo. Nadam se da to znaš. - Znam. - Ne bih te pozvala ovamo kad ne bih mislila da je ovo veoma važno. i 252 Sandra Brouin - Tako je pisalo u tvojoj poruci. Što imaš? - Uđimo. Ušli su u stražnji dio kombija, a ondje su, na njezin nagovor, čekali sestra gospođe Dorrie i njezin muž. Upoznala ih je. Imali su malo prostora, premda je snimatelj ostao vani. Pariš ih nije željela prestrašiti kamerom i jakim svjetlom. Dean je čučnuo ispred uzrujane žene i obratio joj se tihim i mirnim glasom. - Kao prvo, želim da znate da ću učiniti sve što je u mojoj moći da vaša sestra i njezina obitelj ne stradaju. - To je i Pariš rekla. Dala nam je riječ da možemo imati povjerenja u vas. Dean je na brzinu pogledao Pariš. - Ali bojim se da će policajci provaliti u kuću - rekla je žena, glasa drhtava od emocija. - Ako to učine, Albert će ubiti nju i djecu. Znam da hoće. - Je li im već ranije prijetio da će ih ubiti? - pitao je Dean. - Mnogo puta. Moja je sestra uvijek govorila da će je na kraju ubiti. Strpljivo je slušao sve što je imala reći, prekidajući je jedino kad je želio neko pojašnjenje, blago je potičući kad bi nesigurno zastala. U kombiju je bilo vruće i zaudaralo je po marihuani. Činilo se da Dean nije svjestan neugodna okruženja, kao ni kapljica znoja na svojem čelu. Njegov se pogled nije micao s lica uplakane žene. Postavljao je pitanja, a odgovore je zacijelo pamtio jer ništa nije zapisivao. Kad mu je ispričala sve što je znala, a moglo bi biti relevantno, zahvalio joj je, obećao joj da će učiniti sve što može kako bi spasio njezinu sestru i djecu i pitao je hoće li ostati u blizini, za slučaj da ponovno bude morao razgovarati s njom. Žena i njezin muž rekli su da će biti ondje. FM 101,3 253 Kad su izišli iz zagušljivoga kombija, Pariš je Deanu pružila bocu vode. Odsutno je pio dok su hodali prema barikadi. Između obrva mu se pojavila duboka bora zabrinutosti. Na koncu ga je pitala je li mu razgovor pomogao. - Svakako. No prije nego iz toga izvučemo neku korist, moram Dorrieja navesti da razgovara sa mnom. - Sad imaš broj njegova mobitela. - Zahvaljujući tebi. - Drago mi je da sam mogla pomoći. Garza i drugi pozornici zadržavali su mnoštvo izvjestitelja koji su Deanu dobacivali pitanja. Počeo se udaljavati od barikade, ali je zastao, okrenuo se i rekao: -Dobro si postupila, Pariš. - Ti također. Ostala je ondje i gledala za njim sve dok nije ušao u kombi SWAT-a, a zatim je nazvala svojeg urednika i rekla mu što se dogodilo. - Dobro obavljeno. Pomaže ako imaš prijatelje na visokim položajima. Budući da imaš vezu s glavnim pregovaračem, ostani ondje i obavi stvar do kraja. - Što je s Marshallom?


- Odlučio sam da će to biti tvoja priča. Nemoj me razočarati. Sat vremena kasnije saznala je, kao i svi drugi izvjestitelji, da Mallov napokon razgovara s Dorriejem. Nagovorio ga je da mu dopusti razgovarati s gospodom Dorrie, a ona mu je plačnim glasom rekla da su svi još uvijek živi, te da djeca nisu ozlijeđena, ali su užasno prestrašena. Pariš je uživo izvještavala o tome na početku vijesti u pet poslije podne. Isto je ponovila u šest sati jer nije došlo do novog razvoja događaja, a na kraju emisije vijesti ponovila je događaje koji su se zbivali tijekom 254 Sandra Broivn dana. Također je odgovarala na pitanja voditelja vijesti. Jack je stigao u sedam. Donio je hamburgere i prženi krumpirić za nju i snimatelja. - Tko je pušio travu? - pitao je. - Ona - odgovorio je snimatelj i ubacio krumpirić u usta. - Nikako je ne mogu odviknuti od toga. No kad je pojeo i izišao iz kombija, oklijevao je. -Jack, što se tiče... ovaj ... Jack se bezazleno nasmiješio. - Nemam pojma o čemu govoriš. Vidjelo se daje snimatelju laknulo. - Hvala, čovječe. Kad su bili nasamo, Pariš je prijekorno pogledala Jacka. - Krasan ćeš ti biti menadžer. - Dobar menadžer stvara odanost ljudi. - Njegov ležeran smiješak pretvorio se u izraz zabrinutosti kad je ispružio ruku i pomilovao joj obraz. - Izgledaš iscrpljeno. - Moje se rumenilo davno obrisalo. - Sjetivši se kako se Dean nije obazirao na osobnu neudobnost, dodala je: - S obzirom na ono o čemu izvještavam, ne čini mi se naročito važnim kako izgledam na ekranu. - Obavila si fantastičan posao. - Hvala. - Ne, ozbiljno mislim. Cijela je postaja na nogama. Kad je tog jutra otišla u kombiju televizijske postaje, pristupila je priči kao prilici za vlastitu promociju, privlačenje pozornosti, podizanje cijele postaje na noge, kako je Jack spomenuo. To se tijekom dana promijenilo. Preokret je nastao kad je Dean razgovarao sa sestrom gospode Dorrie. Tada je shvatila mračnu stvarnost situacije, saznala imena svih sudionika, a to je priču pretvorilo u ljudsku tragediju, a ne sredstvo za promoviranje njezine kariFM 101,3 255 jere. Činilo se neukusnim izvlačiti korist iz tuđe nesreće. - Jesi li ponovno vidjela Deana? - pitao je Jack, pre-kinuvši njezino razmišljanje. - Samo jednom. Izišao je kako bi sestru gospođe Dorrie pitao o omiljenim dječjim jelima, igračkama, igrama, kućnim ljubimcima. Želio je razgovore s gospodinom Dorriejem učiniti osobnima. Jack se zamišljeno namrštio. - Bit će osobno za Deana ako ovo pođe po zlu. - Može jedino dati sve od sebe. - Znam to. I ti to znaš. Svi to znaju, osim Deana. Pazi što ti kažem, Pariš. Ako iz te kuće ne iziđe petero ljudi, za to će optuživati sebe. Jack se ondje zadržao još sat vremena, a zatim je otišao nakon što mu je Pariš obećala da će ga nazvati ako se situacija promijeni. Nije se promijenila. Satima. Sjedila je na mjestu suvozača u kombiju, sređivala svoje bilješke i pokušavala smisliti novi pristup priči kad je Dean pokucao na vjetrobran. - Zar se nešto dogodilo? - pitala je. - Ne, ništa. Žao mi je ako sam te prestrašio - govorio je dok je prilazio otvorenom prozoru. - Samo sam morao nakratko izići iz onoga kombija, udahnuti svjež zrak, protegnuti noge. - Jack ti je poručio da se dobro držiš. - Bio je ovdje? - Donio nam je hamburgere. Jesi li ti štogod pojeo? - Sendvič. No dobro bi mi došlo malo vode. Pružila mu je bocu. - Ja sam pila iz nje. - Kao da mi to smeta. - Popio je nekoliko gutljaja, zatvorio bocu i vratio je. - Zamolio bih te za jednu uslugu. Bi li nazvala Gavina? Kad god sudjelujem u 256 Sandra Brown nečemu ovakvome, on se prestraši. - Ovlaš joj se osmjehnuo. - Previše policijskih serija na televiziji. U svakom slučaju, reci mu da si razgovarala sa mnom i uvjeri ga da je sve u redu. Pročitavši pitanje u njezinim očima, dodao je: - Već sam razgovarao s njim. Kao i Pat. Ali znaš kakva su djeca. Lakše će povjerovati ako mu to kaže netko tko mu nije roditelj. - Rado ću ga nazvati. Još nešto? - To je sve. - Sitnica. Olabavio je kravatu i zavrnuo rukave košulje do lak-tova. Oslonio se podlakticama na prozor kombija, ali je


glavu okrenuo prema kući. Dugo je zurio onamo prije nego je tiho rekao: - Mogao bi ih ubiti, Pariš. Ništa nije rekla, svjesna da se to niti ne očekuje od nje. Povjeravao joj je svoj najgori strah, a njoj je bilo drago da je prema njoj osjećao takvu prisnost. Samo je željela da može naći riječi utjehe koje neće zvučiti banalno. - Ne shvaćam kako bi čovjek mogao ubiti svoju djecu, ali kaže da će baš to učiniti. - Spustivši glavu na prekrižene ruke, palcem je protrljao naborano čelo. - Kad sam zadnji put razgovarao s njim, čuo sam kako jedna od djevojčica plače. 'Molim te, tatice. Molim te, nemoj nas ubiti.' Ako odluči pritisnuti okidač, ja baš ništa ne mogu reći ili učiniti da bih ga u tome spriječio. - Da ti nisi ovdje, vjerojatno bi već pritisnuo okidač. Činiš sve što možeš. - Zatim je, bez razmišljanja, dotaknula njegovu kosu. Odmah je podigao glavu i pogledao je, možda se FM 101.3 257 pitajući kako ona zna da on čini sve što može, ili osjećajući potrebu da to čuje. Ili je možda samo želio provjeriti je li ga doista dotaknula. - Priče dopiru do nas, znaš - rekla je glasom koji je bio malo više od šapta. - Od drugih policajaca. Svi oni misle da si nevjerojatan. Jednako tihim glasom, on je pitao: - Što ti misliš? - Ja također mislim da si prilično nevjerojatan. Bila bi se nasmiješila, kao prijatelj prijatelju, ali smiješak se činio neprikladnim iz više razloga. Zbog dane situacije, kao prvo. Zbog stezanja što ga je osjetila u prsima tako da je jedva disala, kao drugo. Ali osobito zbog intenzivnih osjećaja što ih je nazirala u Deanovu pogledu. Kao i one večeri kad su se upoznali, pogled je bio više nego prijateljski. Samo što je ovoga puta trajao još duže, a privlačnost među njima bila je mnogo jača. Spustila bi ruku, koja je još uvijek bila podignuta, razotkriveni krivac koji je djelovao vlastitom voljom. No time bi samo naglasila pokret i dala mu značenje o kakvom se nije usudila razmišljati. Kasnije se pitala bi li se poljubili da se nije oglasio njegov dojavljivač. No oglasio se i prekinuo čaroliju. Pogledao je sićušni ekran. - Dorrie želi razgovarati sa mnom. - Više ništa nije rekao, već je potrčao prema kombiju. Bila je ponoć kad je napokon uspio dogovoriti oslobađanje djece. Dorrie se bojao da će pripadnici SWAT-a provaliti u kuću. Dean ga je uvjeravao da to neće dopustiti ako oslobodi djecu. Dorrie je pristao pod uvjetom da Dean dođe do trijema i osobno ih 258 Sandra Brown odvede. Naravno, Pariš nije znala uvjete pregovora sve dok kriza nije završila. Razgovarala je sa sestrom gospode Dorrie kad je do njih dotrčao snimatelj i rekao: - Hej, Pariš, Mallov ide prema kući. Srce joj je bilo u grlu dok je gledala kako Dean stoji, visoko uzdignutih ruku, na rubu trijema. Nitko nije mogao čuti što su on i Dorrie govorili jedan drugomu kroza zatvorena vrata, ali ostao je tako izložen, kako se njoj činilo, cijelu vječnost. Na koncu su se iznutra otvorila vrata i pojavio se maleni dječak, a za njim je izišla starija djevojčica koja je nosila manje dijete. Svi su plakali i pokrivali oči pred jarkim svjetlima uperenim u kuću. Dean ih je obuhvatio oko struka, privinuo ih uza se i odnio do ljudi iz Službe za zaštitu djece koji su stajali u blizini. Pariš je kasnije saznala da je jedan od Dorriejevih uvjeta bio da djecu ne smije dobiti njegova šurjakinja, koja ga je oduvijek mrzila i nastojala njegovu ženu okrenuti protiv njega. Kad je Pariš izvještavala o oslobađanju djece, glas joj je bio promukao od umora i izgledala je iscrpljeno, ali duh optimizma davao je novi poticaj svima koji su se ondje nalazili. Svoj izvještaj završila je primjedbom o toj promjeni raspoloženja. - Satima se činilo da bi ova pat-pozicija mogla završiti tragično. No policija se sad nada da oslobađanje djece znači pomak u pozitivnom smjeru. Njezinu posljednju riječ zaglušila su dva pucnja. Zvuk je ušutkao Pariš i druge izvjestitelje koji su davali FM 101,3 259 slične izvještaje. Zapravo, nikad ranije nije doživjela tako iznenadnu i izrazitu tišinu. Prekinuo ju je treći i posljednji hitac. Pariš je zurila u novinski izrezak, a potom ga je pre-savila točno onako kako je to Jack davno učinio i vratila ga iza fotografije u njegovoj lisnici. Lisnicu je spremila u kutiju, osjećajući mučninu pri pomisli da Jack zacijelo ne bi spremio novinski izrezak da je ikad povezao tu situaciju s onim što se kasnije dogodilo, već bi ga rastrgao na komadiće. 260 Sandra Broivn


20. poglavlje mmmmmmmmmm •*■; Bila je sitna žena. Ruke koje su gužvale vlažan rupčić mogle su pripadati djetetu. Noge je prekrižila u gležnjevima i zavukla ih ispod stolice. Doimala se nervoznom poput učenika klavira koji čeka svoj prvi nastup. Curtis ih je upoznao. - Gospoda Toni Armstrong, a ovo je dr. Dean Mallov. - Drago mi je, gospodo Armstrong. Curtis je prema njoj bio jednako galantan kao i prema Pariš. - Smijem li vam ponuditi neko piće? - Ne, hvala. Što mislite, koliko će ovo trajati? Moram poći po djecu u četiri. - Završit ćemo mnogo prije toga. Prije ovog sastanka, Dean je slušao o situaciji cijelih trideset sekunda, koliko mu je trebalo do Curtisova ureda nakon što je ispratio Gavina i Liz. Nije imao pojma zašto su ga pozvali da bude nazočan tijekom,, tog razgovora. Ostao je stajati, naslonivši se na zid;!1 zasad samo promatrač. Gospoda Armstrong nije bila baš tako osjetljiva i FM 101,3 261 nesigurna kako je njezin nježan izgled davao naslutiti. Zacijelo joj se činilo da su se okomili na nju sa svih strana, jer je prekinula ljubaznosti i prešla na stvar. - Gospodin Hathaway je rekao da želite razgovarati sa mnom, narednice Curtis, pa sam došla. Ali nitko mi nije objasnio zašto želite razgovarati sa mnom. Trebam li pozvati svojeg odvjetnika? Je li moj muž u nekakvoj nevolji o čemu ja ništa ne znam? - Ako jest, ni mi ništa ne znamo o tome, gospođo Armstrong - ljubazno je odgovorio Curtis. - Ali prekršio je svoju uvjetnu kaznu, zar ne? - Tako je. - A Hathaway kaže da ste u posljednje vrijeme opazili i drugo problematično ponašanje. Spustila je glavu. - Da. Curtis je suosjećajno kimnuo. - Hathaway je nazvao jednog od ljudi iz Odjela za uhićenje i registraciju počinitelja seksualnih zločina, a on je vašeg muža tada spomenuo meni. Dean je počeo shvaćati kamo to vodi. Odjel je bio pod upravom glavnog istražiteljskog ureda. Detektivi koji rade u tom odjelu zasigurno znaju za Curtisovu istragu. Previše se često preklapaju takvi zločini i ubojstva. - Možete li me, molim vas, upoznati sa situacijom? -zamoli Dean. - Bradley Armstrong je zbog zlostavljanja maloljetnice prije osamnaest mjeseci osuđen na pet godina uvjetno, obvezno pohađanje grupne terapije i tako dalje. U posljednje vrijeme ne dolazi na sastanke. - Njegov je socijalni radnik za danas zakazao dva sastanka s njim. Nije se pojavio. Gospođa Armstrong je obavijestila njegova odvjetnika, a on je otišao u njegovu stomatološku ordinaciju kako bi ga nagovorio da 262 Sandra Broivn se sredi. Nestao je, premda je za danas poslije podne imao naručene pacijente. Nitko ne zna gdje je. Ne javlja se na mobitel. Toni Armstrong reče: - Drago mi je da vas je Hat-haway nazvao. Više bih voljela da Brada uhite zbog kršenja uvjetne kazne nego... nego zbog nečeg drugog. - Kao na primjer? - upita Dean. - Bojim se da bi mogao počiniti još jedan zločin. Čini sve što ne bi smio činiti. Curtis je osjetio da je uspostavljena veza, pa je Deanu ponudio svoju stolicu. Kad je sjeo, Dean reče: - Znam da vam je teško govoriti o tome, gospođo Armstrong. Ne pokušavamo vam otežati situaciju. Zapravo, željeli bismo pomoći. Šmrcnula je i kimnula. - Brad ponovno skuplja pornografiju. Našla sam je u njegovom uredu. Ne mogu ući u njegov kompjutor jer neprestano mijenja lozinku, ali znam što bih našla. Tijekom suđenja izišlo je na vidjelo da je Brad korisnik desetaka web stranica. Ne govorim o umjetničkoj ili profinjenoj erotici. Brad voli tvrdu pornografiju, osobito ako su djevojke tinejdžerice. - Ali to nije najgore. Njegovu socijalnom radniku nisam rekla sve. - Slabašno se osmjehnula Deanu. Nisam sigurna zašto to govorim vama. Osim što želim da zaustavite Brada prije nego se uvali u nevolje. - Što niste rekli gospodinu Hathawayu? Isprekidanim je glasom ispričala o čestim muževljevim izbivanjima iz ordinacije i doma, o njegovim lažima i načinima na koje opravdava svoje postupke. - Sve su to znakovi da gubi kontrolu nad svojim porivima. Dean se slagao s njom. To su bili klasični pokazatelji. - Je li bio defenzivan kad ste o tome pokušali razFM 101,3 263 govarati s njim? Pretjerano osjetljiv i ljutit? Optužuje li vas da ste sumnjičavi, da nemate povjerenja u njega? - Svaku prepirku pokušava okrenuti i svaliti krivnju na mene jer mu ne pružam potporu.


- Je li postao nasilan? Prepričala im je što se sinoć dogodilo u njihovoj kuhinji. Kad je završila, Dean tiho upita: - Niste ga vidjeli otkako je bijesno otišao? - Ne, ali smo jutros razgovarali telefonski. Ispričao se, rekao da ne zna što ga je spopalo. - Je li ikad ranije bio grub prema vama? - Čak ni u šali. Nikad ga ranije nisam takvog vidjela. Još jedan loš znak, pomislio je Dean. Zacijelo je opazila zabrinutost na njegovu licu. Pogledavala je čas njega, čas Curtisa. - Još uvijek mi niste rekli zašto sam ovdje. - Gospođo Armstrong - reče Curtis - sluša li vaš muž noćne emisije na radiju? - Katkad - s oklijevanjem je odgovorila. - Je li ikad ranije tako nestao? - Jednom. Odmah nakon što su ga roditelji njegove pacijentice optužili za napastovanje njihove kćeri. Nije ga bilo tri dana prije nego su ga pronašli i uhitili. - Gdje su ga našli? - U nekom motelu. Jedan od onih gdje se može stanovati. Rekao je da se sakrio jer se bojao da nitko neće vjerovati u njegovu verziju priče. - Jeste li vi? - upita Dean. - Vjerovala mu? - Žalosno je odmahnula glavom. -To nije bio prvi put da se neka pacijentica ili suradnica žalila na neprihvatljivo ponašanje ili dodirivanje. Druge ordinacije, čak i drugi gradovi. Ali ista pritužba. - Bradovo ponašanje prije tog incidenta bilo je 264 Sandra Broivn slično ovomu što se u posljednje vrijeme događa. Samo što je ovoga puta sve još izraženije. Više se ne trudi da to prikrije. Ponaša se prkosno, a to ga čini nepromišljenim. Zato ga je bilo tako lako slijediti. - Slijedili ste ga? Istodobno kad je Dean postavio pitanje, Curtis je pitao kad se to dogodilo. - Jedne večeri prošli tjedan. - Protrljala je čelo, kao da se srami svojeg priznanja. - Ne sjećam se točno. Brad je nazvao iz ureda i rekao da će se kasno vratiti kući. Izmislio je nekakav razlog, ali ja sam ga pročitala. Susjedu sam zamolila da pripazi na moju djecu. - Stigla sam do njegova ureda prije nego je otišao, pa sam ga mogla slijediti. Otišao je u knjižaru i videoteku pornografije, zadržavši se ondje gotovo dva sata. Zatim se odvezao do jezera Travis. - Kamo točno? - Ne znam. Uopće ne bih našla to područje da ga nisam slijedila. Pusto mjesto. Naokolo nema nikakvih kuća ni zgrada. Zato sam se iznenadila kad sam vidjela koliko se ljudi ondje nalazi. Uglavnom mladih ljudi. Tinejdžera. - Što je ondje radio? - Veoma dugo, ništa. Samo je sjedio u automobilu i promatrao. Bilo je mnogo opijanja, miješanja, stvaranja parova. Brad je na koncu izišao i prišao jednoj djevojci. - Sagnula je glavu. - Malo su razgovarali, a onda je ona s njim ušla u njegov automobil. Tada sam ja otišla. - Niste ga suočili s time? - Ne - rekla je i tužno se osmjehnula. - Ja sam ta koja se osjećala prljavo. Samo sam željela otići odande, poći kući i istuširati se. To sam i učinila. Poštujući njezinu nelagodu, Dean i Curtis su nekoFM 101,3 265 liko trenutaka šutjeli. Na koncu Curtis upita: - Biste li mogli prepoznati djevojku s kojom ste ga vidjeli? Trenutak je razmišljala, a potom odmahne glavom. -Ne vjerujem. Opazila sam jedino da je najvjerojatnije riječ o srednjoškolki. Bilo je mračno, pa joj nisam uspjela dobro vidjeti lice. - Plavokosa ili tamnokosa? Visoka, sitna? - Plavokosa, mislim. Viša od mene, ali niža od Brada. On je visok sto sedamdeset osam. - Može li ovo biti ona? - Curtis je posegnuo za novinama u kojima je bila objavljena fotografija Janey Kemp i pokazao je ženi. Pogledala je fotografiju, a zatim njih. - Sad znam zašto ste željeli razgovarati sa mnom - rekla je, a oči su joj se ispunile strahom. - Čitala sam o toj djevojci. Sučeva kći koja je nestala. To je to, zar ne? Zato sam ovdje. Umjesto da joj odgovori, Curtis reče: - Jeste li ikad spomenuli mužu ono što ste vidjeli, da ste ga otkrili? - Ne. Pretvarala sam se da spavam kad je te noći stigao kući. Idućeg je jutra bio vedar i ljubazan. Šalio se s djecom, stvarao planove za vikend. Ponašao se poput savršenog muža i oca. Trenutak se zamislila. Dean je osjetio da Curtis kani prekinuti njezino razmišljanje novim pitanjem, pa mu je krišom dao znak neka pričeka. Toni Armstrong je na koncu podigla glavu i obratila se izravno Deanu. - Katkad mislim da Brad doista vjeruje u svoje laži. Kao da živi u nekom svijetu mašte gdje neće snositi posljedice za svoje postupke. Može činiti što ga


je volja, bez straha da će ga uhvatiti ili kazniti. To je bilo najgore od svega što im je rekla. Dean nije 266 Sandra Broivn vjerovao da ona to shvaća, ali Curtis je shvatio. Kad ga je Dean pogledao, detektiv se zamišljeno mrštio. Znao je, jednako kao i Dean, da profili serijskih ubojica i seksualnih psihopata tipično uključuju svijet mašte, tako stvaran da se ponašaju u skladu s njim. Često vjeruju da su iznad zakona društva koje im nanosi nepravdu, te odgovaraju jedino Bogu koji razumije, i čak opravdava, njihove perverzije. Curtis pročisti grlo. - Zahvalan sam vam na suradnji, gospođo Armstrong. Budući da je tema tako mučna, osobito cijenim vašu iskrenost. Međutim, ona nije kanila dopustiti da je samo tako pošalju kući. - Ispričala sam vam o nekoliko užasnih istina o svojemu mužu, ali on ne može biti upleten u nestanak te mlade žene. - Nemamo razloga vjerovati da jest. Baš nikakvog. Kao što sam rekao, slijedimo nekoliko tragova. - Curtis zastane, a potom doda: - Uz vašu pomoć, mogli bismo ga osloboditi sumnje. - Kako bih ja mogla pomoći? - Tako da našim stručnjacima omogućite pristup njegovu kompjutoru. Pokušat će ući u njegove datoteke, pogledati što će ondje naći. Ta se djevojka često ubacivala na web stranicu gdje su se ostavljale jasne seksualne poruke. Na taj je način uspostavila mnoge kontakte. Ako se ona i vaš muž nikad nisu dopisivali, maleni su izgledi da ju je poznavao. Razmislila je o tome, a potom reče: - Neću na to pristati prije nego se posavjetujem s Bradovim odvjetnikom. Curtis je prihvatio uvjet, ali se nije doimao previše zadovoljnim. Deanovo se mišljenje o gospođi Armstrong još malo poboljšalo. Nije dopuštala da se netko poigrava njome. FM 101,3 267 Vjerojatno nije bila tako čvrsta prije problema što ih je izazvala ovisnost njezina muža. Morala je očvrsnuti kako bi zadržala zdrav razum i preživjela. Curtis je pričekao da ustane, a zatim ju je ispratio iz prostorije. - Hvala vam na suradnji, gospođo Arm-strong. Nadam se da će se vaš muž uskoro pojaviti i dobiti potrebnu pomoć. - On ne može biti čovjek kojega tražite. - Vjerojatno nije. Osim toga, nismo sigurni da je Janey Kemp žrtva zločina. No, kao što vjerojatno znate, svi prijašnji počinitelji postaju sumnjivi kad god dođe do nekog sličnog problema. Vaš je muž izabrao pogrešan trenutak za propuštanje sastanka sa socijalnim radnikom, to je sve. To nije bilo sve, a ona je bila dovoljno pametna da to shvati. No također je bila previše pristojna da bi Curtisu u lice rekla da laže. Stoga se samo pozdravila s njima. - Draga žena - primijetio je Curtis kad ih više nije mogla čuti. - Inteligentna, također. - Curtis je upitno pogledao Deana. - Njezin muž srlja nizbrdo, a ona je toga svjesna. Također je shvatila da joj lažete. Bez obzira na ono što ste joj rekli, očito mislite da bi mogla postojati veza između Armstrongova i Janevna nestanka. - Ne možemo to isključiti. - Curtis se spustio na svoju stolicu iza pisaćeg stola, a Deanu je pokazao drugu. Uzeo je slatkiš iz staklenke na stolu i ponudio Deanu. - Ne, hvala. Dok je odmotavao slatkiš, Curtis reče: - Armstronga je vlastita žena vidjela kako maloljetnicu nagovara na seks. Otišao je na to zabačeno mjesto na jezeru samo 268 Sandra Broivn iz tog razloga. Kako je znao kamo treba poći? Samo na jedan način. - Seks-klub - reče Dean. - Tako je. Forum mu je vjerojatno poput jelovnika. Apetit mu raste dok čita što je ondje napisano, a zatim odlazi na mjesto sastanka i traži djevojku koja je to napisala. A djevojka s kojom ga je vidjela Toni Arm-strong odgovara općenitom opisu Janey Kemp. - Veoma općenitom - primijeti Dean. - Opisala je pola srednjoškolki u Austinu i oko njega. - Bez obzira na to, koincidencija je ipak malo nevjerojatna. Slažete se? Dean provuče ruku kroz kosu. - Da, da, slažem se. Suosjećao je s Toni Armstrong. Nadao se da ima pravo kad vjeruje u nedužnost voljene osobe u koju nema baš previše povjerenja. - Ako nam uskoro ne omogući pristup njegovu kompjutoru, zatražit ću sudski nalog - reče mu Curtis. -Rondeau bi mogao ući u trag Armstrongu preko Janevna adresara, ali to bi duže trajalo. U međuvremenu, svi znaju da želim razgovarati s dr. Armstron-gom čim se pojavi. Već smo izdali tjeralicu za njegovim automobilom. - Kad već govorimo o automobilima, ima li kakvih laboratorijskih nalaza iz Janevna automobila?


Curtis iskrivi lice u grimasu. - Dokaznog materijala kao u priči. Uzeli su uzorke svih vlakana, prirodnih ili umjetnih, za koje znamo. Sag, odjeća, papir. Svega i svačega. Trebat će tjedni da se sve to sredi. - Ima li otisaka prstiju koji ne pripadaju Janey? - Samo nekoliko desetaka. Traže u bazi podataka. Možda ćemo imati sreće pa će jedni odgovarati Bradu Armstrongu. Također su prikupili uzorke tla, hrane, biljaka i zabranjenih tvari. Što god vam padne FM 101,3 269 na pamet, sve smo našli, i sve možemo identificirati. Ali nevjerojatno je čega sve ondje ima. - Djevojka je praktički živjela u svojem automobilu. Prema riječima njezinih prijatelja, čak i njezinih roditelja, ondje je neprestano nekoga primala. U automobilu je jela, pila, spavala i ševila se. Jedino što smo uspjeli otkriti odakle potječe je ljudska kosa, a slaže se s onom što smo je uzeli s četke za kosu u njezinoj kupaonici kod kuće. O, i mrvu osušena izmeta. Identificiran je kao pseći, što ima smisla jer smo našli i pseće dlake koje odgovaraju dlakama njihova kućnog ljubimca. - Ne sjećam se da sam vidio ili čuo psa. - Drže ga u praonici. Sudac je alergičan. - Curtis je dokrajčio slatkiš, zgužvao omot i bacio ga u koš za smeće. To je zasad sve. - Nije pronađeno ništa što bi ukazalo na njezinu sudbinu - primijeti Dean. - Nikakav znak borbe, kao što je rastrgana odjeća ili ogrebotine na površinama u automobilu. Samo jedna vlas, a ne čuperak koji je mogao biti iščupan. Nema slomljenih noktiju koji bi ukazivali na pružanje otpora. Ni kapi krvi. Spremnik benzina bio je napola pun, a to znači da nije ostala bez goriva. Nikakav kvar motora. Dovoljno zraka u gumama. Izgleda da je svojevoljno ostavila automobil i zaključala ga za sobom. - Namjeravala se vratiti - zamišljeno doda Dean. -Što je s tragovima drugih guma u tom području? - Znate li koliko se ljudi uključivalo u taj Seks-klub? Nekoliko stotina. Čini mi se da su baš svi te večeri bili ondje. Recimo da se dvoje ili troje vozilo zajedno, ali još uvijek ostaje stotinjak vozila. Imamo nekoliko otisaka, pa nastojimo otkriti godine proizvodnje i modele, 270 Sandra Broivn ali to će potrajati nekoliko dana, ako ne i tjedana, a mi nemamo vremena. - Za uspoređivanje DNK uzoraka, čak i nakon što ih izoliramo, potrebno je vremena. Mnogo vremena. Vraški je sigurno da se to ne može obaviti - pogledao je na zidnu uru - za... manje od trideset šest sati. - Što je s fotografijom što ju je dala Gavinu? Ima li tu kakvih tragova? - Snimljena je običnim fotoaparatom, a ne digitalnim. Film nije razvijen kod fotografa na uglu. - Naš tip ima vlastitu tamnu komoru? - Ili se nečijom koristi. Imam nekoliko ljudi koji rade na tome, pokušavaju ući u trag papiru za fotografije i kemikalijama, ali opet... - Vrijeme. - Točno. Osim toga, naš amater fotograf možda ne kupuje materijal u prodavaonici. Može ga naručivati poštom ili internetom. - Njegova prorijeđena kratka kosa bila je sasvim u redu, ali ju je on ipak zagladio rukom. - Imamo još jedan problem. Sjećate se Mar-vina, domara? - Što je s njim? - Poznat i kao Morris Green, Marty Benton i Mark Wright. Tomu dodajmo Marvin Patterson, pa čovjek ima četiri imena. - Kakva je njegova priča? - Pravo ime mu je Lancy Ray Fisher. Nebrojeno je puta bio na sudu za maloljetnike zbog sitnih prekršaja. Kad mu je bilo osamnaest godina odslužio je kaznu u Huntsvilleu zbog krađe automobila. Kazna mu je smanjena jer je izdao zatvorenika koji je s njim dijelio ćeliju, a hvalio se da je počinio umorstvo. No čim je izišao, uslijedili su brojni sitni zločini za koje je služio minimalne kazne, obično zahvaljujući nagodbama. NajFM 101,3 271 poznatiji je po nevažećim čekovima i krađama kreditnih kartica. - Gdje je sada? - Ne znam. Još uvijek ga tražimo, kao i njegov socijalni radnik. Nestao je kad smo se najavili. Griggs i Carson su dobili svoje za to. U svakom slučaju, Marvi-nov me nestanak navodi na pomisao da kršenje uvjetne kazne nije njegov jedini zločin, a čišćenje zahoda u postaji nije njegov jedini izvor prihoda. - Ili možda skriva nešto gore - reče Dean. - Nabavili smo sudski nalog i pretražili njegov stan. Nema računala. - Vjerojatno bi ga ponio sa sobom. - Možda, ali je ostavio druge stvari. - Kao na primjer? Curtis je nabrojio niz elektroničkih uređaja što bi ih se teško moglo nabaviti s prosječnom plaćom domara. -


Uglavnom glazbena oprema. Skupe stvari. Također smo odnijeli nekoliko kutija smeća što ga još uvijek proučavamo. Ali sad slijedi nešto doista zanimljivo. Jedan od onih zločina što sam ih spomenuo. Seksualni napad. Policiji je poznat njegov DNK. - Kad biste to mogli usporediti s onim što ste našli u Janevnu automobilu... - Kad bismo imali vremena, želite reći. Dean je dijelio detektivovu frustriranost. Slučaj kao da je okrenut naglavce. Imali su mnogo tragova, ali nisu imali zločin ni žrtvu. Traže otmičara, a zapravo uopće nisu sigurni da je Janey oteta. Rade pod pretpostavkom da je negdje zatočena protiv svoje volje, da je njezin život u opasnosti, ali koliko oni znaju... Deanu je nešto palo na pamet. - Što ako... Curtis ga je pogledao, očekujući da nastavi. - Recite. U ovom trenutku svaka je ideja dobro došla. 272 Sandra Broivn - Je li moguće da sama Janey stoji iza ovoga? - Radi privlačenja pozornosti? - Ili radi zabave. Je li mogla nekog prijatelja nagovoriti da nazove Pariš, tek toliko da vidi koliko će daleko ovo ići i što će se događati? - To je sasvim moguće. Ali nije baš originalno. Jutros sam bio u sudnici kako bih razgovarao sa sucem i ... - Nastavlja raditi kao i obično? - Do najsitnijeg detalja - gotovo s gnušanjem reče Curtis. - Drži se zaključka da Janey to radi kako bi napakostila njemu i njegovoj ženi. S obzirom na izbore u studenom, sucu ne treba negativan publicitet. Lijepa slika obitelji i sve to. Misli da Janey pokušava uprskati njegove izglede da ostane na položaju. - Prokletstvo. -Što? - Sad razmišljam poput suca Kempa? Curtis se nasmijao. - Možda ste obojica u pravu. Malo su razmišljali o tome, a tada Dean reče: - Ipak ne vjerujem u to, Curtise. Valentino me uspio uvjeriti. Ili Janeyn anonimni šaljivac zna mnogo o psihologiji, ili je riječ o pravoj otmici. - Moram misliti da je ovo drugo. - Janey je otišla na sastanak s tim tipom. Našli su se na nekom unaprijed dogovorenom mjestu. Zaključala je svoj automobil i odvezla se s njim. - Čini se da je tako - reče Curtis. - Što se slaže s Gavinovom pričom. Detektiv je zamišljeno zurio u vrh svoje blistave cipele. - Gavin ju je mogao odvesti nekamo u svojem automobilu kako bi nasamo mogli raščistiti situaciju. - I tada ju je sredio? Zar to mislite? FM 101,3 273 Curtis je podigao pogled i slegnuo ramenima kao da želi reći: Možda. - Nakon kratkog razgovora s Janey, Gavin se pridružio prijateljima. Dao vam je popis imena i brojeva. Jeste li to provjerili? - Radimo na tome. Neodređeni detektivov odgovor još je više iritirao Deana. - Mislite li da je glas mogao promijeniti toliko da zvuči kao Valentino? Zar ne vjerujete da bih mogao prepoznati glas vlastitog sina? - Biste li ga željeli prepoznati? Dean je mogao podnijeti kritiku. Njegova analiza osumnjičenika, potencijalnog svjedoka ili policajca koji je zapao u nevolje katkad nije bila dobro primljena, što ga je činilo nepopularnim među kolegama. To je prihvatljivi rizik koji ide uz posao. No sad je prvi put netko doveo u pitanje njegovo poštenje. To je u njemu izazvalo ogroman gnjev. -Zar vi to mene optužujete za ometanje pravde? Mislite da skrivam dokaze? Želite li vlas Gavinove kose? - Možda, kasnije. - Kad god želite. Samo mi javite. - Nisam vas želio uvrijediti. Međutim, vi mnogo toga zadržavate za sebe, doktore. - Na primjer? - Vi i Pariš Gibson. Tu postoji mnogo više od onoga što ste rekli. - To se vas ni najmanje ne tiče. - Vraga nas se ne tiče - reče Curtis, a njegova je raz-draženost rasla u skladu s Deanovom. - Sve je ovo započelo s njom. - Nagnuo se naprijed i stišao glas da ga nitko vani ne bi mogao čuti. - Vas dvoje bili ste dinamičan par u jednoj napetoj situaciji u Hou-stonu. Bili ste u svim novinama, na televiziji. 274 Sandra Broivn - Ljudi su poginuli.


- Da, čuo sam. To vas je prilično potreslo. Uzeli ste neko vrijeme slobodno kako biste se sredili. Dean je osjećao kako u njemu kuha. - Nedugo nakon toga, Parisin zaručnik, vaš najbolji prijatelj, postaje invalid, što ste također zaboravili spomenuti. Ona napušta svoj posao na televiziji kako bi mogla njega njegovati, a vi ... - Znam što se događalo. Odakle vam te informacije? - Imam prijatelje u houstonskoj policiji. Pitao sam -odgovorio je, bez isprike. - Zašto? - Jer mi je palo na pamet da ovo s Valentinom proistječe iz svega toga. - Ne proistječe. - Sigurni ste? Čini se da Valentino ima nešto protiv nevjernih žena. Mislite li da je privlačna i vitalna žena kakva je Pariš ostala vjerna Jacku Donneru tijekom svih sedam godina koliko ga je njegovala? - Ne znam. Izgubio sam vezu s njom i Jackom nakon što su otišli iz Houstona. - Posve? - Ona je tako željela. - Ne razumijem. Trebali ste biti kum na njihovom vjenčanju. - Vaš izvor iz Houstona bio je veoma temeljit. - Nije mi rekao ništa što nije objavljeno u tisku. Zašto vas je Pariš zamolila da ne dolazite? - Nije me zamolila, insistirala je. Postupala je onako kako je mislila da bi Jack želio. Na fakultetu smo se zajedno bavili sportom. Bili smo prijatelji, mladi, spretni, snažni. Zasigurno ne bi želio da ga vidim u onakvu stanju. M FM 101,3 275 Curtis je kimnuo, kao da je odgovor vjerojatan, ali ne potpun. - Još mi se nešto čini neobičnim - reče. -Naočale za sunce. - Njezine su oči osjetljive na svjetlost. - Ali nosi ih i po mraku. Imala ih je noćas kad ste stigli do prodavaonice Wal-Mart. Usred noći, a nije bio čak ni pun mjesec. - Curtis ga je fiksirao upitnim pogledom. - Gotovo kao da se nečega srami, zar ne? 276 Sandra Broiun 21. poglavlje Stan bi radije imao sastanak s proktologom nego sa stricem Wilkinsom. Ovako ili onako, nastradat će njegova guzica, ali proktolog bi nosio rukavice i nastojao biti nježan. Mjesto sastanka, bar u predvorju hotela Driskill, išlo je Stanu u prilog. Budući da je Wilkins te večeri kanio odletjeti natrag u Atlantu, nije uzeo apartman. Hvala Bogu, mislio je Stan dok je ulazio u poznato otmjeno okupljalište u središtu grada. Nije previše vjerojatno da će ga stric grditi na javnome mjestu. Wilkins mrzi scene. Predvorje hotela bilo je mirno poput harema u vrijeme poslijepodnevnog odmora. Kroz obojeno staklo na stropu dopirala je prigušena svjetlost. Čovjek je nastojao hodati što tiše po mramornom mozaiku na podu. Također ne bi želio uznemiriti niti jedan blistavi list dok bi prolazio kraj palmi u velikim loncima. Kauči i naslonjači pozivali su goste da se zavale na mekane jastuke i uživaju u glazbi flaute što je dopirala iz nevidljivih zvučnika. FM 101,3 277 No u središtu te oaze spokoja nalazila se otrovna žaba. Wilkins Crenshaw bio je mnogo niži od sto osamdeset centimetara, pa je Stan pretpostavljao da u cipelama ima povišene pete. Njegova je sijeda kosa imala žućkastu nijansu, a bila je tako rijetka da je jedva pokrivala staračke pjege na njegovu vlasištu. Imao je previše širok nos koji se slagao s njegovim mesnatim usnama, od kojih se donja svijala prema dolje. Pomalo je sličio vodozemcu najružnije vrste. Stan je zaključio da je izgled glavni razlog iz kojeg je njegov stric ostao neženja. Wilkins bi suprotnom spolu mogao biti privlačan jedino zbog svojeg novca, što je drugi razlog za njegov status neženje. Previše je škrt da bi išta dijelio s nekom ženom. Stan je također nagađao da je njegov stric bio usamljen šmokljan na vojnoj akademiji kamo je djed poslao njega i Stanova oca. Braća potom nisu imala drugog izbora, već su morala pohađati Citadel. Nakon što su diplomirala, obojica su neko vrijeme provela u zračnim snagama. Stekavši odgovarajuće činove i obavivši svoju domoljubnu dužnost, smjeli su se priključiti obiteljskom poslu. U nekom razdoblju svojeg odrastanja, šmokljan Wil-kins je postao opak. Naučio je uzvraćati udarce, ali njegovo oružje bio je mozak, a ne tjelesna snaga. Nije se koristio šakama, ali je posjedovao nevjerojatan dar da u protivnicima izazove strah. Borio se prljavo i nije uzimao zarobljenike. Nije ustao kad mu se Stan pridružio za malenim okruglim stolom. Nije ga čak ni pozdravio. Kad im je prišla zgodna mlada konobarica, rekao joj je: - Donesite mu mineralnu vodu. Stan je mrzio mineralnu vodu, ali nije promijenio


278 Sandra Brown narudžbu. Odlučio je dati sve od sebe kako bi ovaj sastanak prošao što bezbolnije. Ljubazno se smiješeći, započeo je laskanjem. - Dobro izgledaš, striče. - Je li to svilena košulja? - Ovaj, da. Obiteljska osobina bila je sklonost lijepom odijevanju. Kao da je želio nadomjestiti svoje fizičke nedostatke, Wilkins je uvijek bio besprijekorno odjeven i dotjeran. Košulje i odijela davao je šivati po mjeri, a sve je uvijek bilo uštirkano i glačano na pari. Ni slučajno se nije mogao vidjeti neki nabor ili labavi konac. - Zar se svim silama trudiš odijevati poput pedera? Ili je za tebe prirodan takav pederski izgled? Stan ništa nije rekao, već je samo kimnuo konobarici kad je donijela njegovu mineralnu vodu. - Zacijelo si takav kićeni stil odijevanja naslijedio od majke. Ona je voljela volane i takve stvari. Što više, to bolje. Stan mu nije proturječio, premda njegova košulja uopće nije bila kićena, ni po stilu ni po boji. Također se nije mogao sjetiti da je njegova majka ikad nosila nešto s volanima. Uvijek je izgledala savršeno korektno. Imala je izvrstan ukus i, po njegovu mišljenju, ostala je najljepša žena koju je ikad vidio. No bilo bi besmisleno prepirati se oko toga, pa je promijenio temu. - Je li dobro prošao tvoj sastanak s upraviteljem? - Postaja još uvijek donosi novac. Zašto se onda mršti, pitao se Stan. - Najnoviji podaci o slušanosti veoma su dobri - primijetio je. - Podigli su se za nekoliko bodova u odnosu na prošlo razdoblje. Obavio je svoju domaću zadaću kako bi mogao impresionirati strica. Samo se nadao da ga Wilkins FM 101,3 279 neće ispitivati o datumima posljednjeg razdoblja ili tražiti da objasni što je bod. Njegov je stric samo nešto neodređeno progunđao. -Zato je cijela ova gužva s Pariš Gibson tako neugodna. - Da, gospodine. - Ne možemo dopustiti da naša radiopostaja bude umiješana. - Zapravo nije umiješana, striče. Samo periferno. - Ne želim da nas se dovodi u vezu s nečim tako odvratnim kao što je nestanak tinejdžerice, čak ni periferno. - Jasno da ne. - Zato ću ti otrgnuti tu jebenu glavu, a zatim ću se popisati u rupu koja ostane, ako imaš bilo kakve veze s tim telefonskim pozivima. Stric Wilkins je tijekom svojih dana u vojsci naučio još ponešto, osim kako biti opak. Naučio se izražavati riječima koje se nisu mogle pogrešno protumačiti. Njegove su vulgarne riječi postigle željeni učinak. Stan se skutrio. - Zašto bi ti uopće palo na pamet da bih ja mogao... - Jer si ti propalitet. Takav si otkako te majka izbacila iz sebe. Od trenutka kad si prvi put udahnuo, znala je da si cendravo malo govno. Mislim da je zato, kad se razboljela, jednostavno legla i umrla. - Imala je rak gušterače. - Što je bila dobra isprika da te se konačno riješi. Tvoj je otac također znao da ništa ne vrijediš. Nije se želio opterećivati tobom. Zato je stavio pištolj u usta i raznio si mozak. Stana je stegnulo u grlu. Nije mogao govoriti. Wilkins je bio nemilosrdan. - Tvoj je otac i inače bio slabić, a tvoja ga je majka učinila još slabijim. Smatrao je svojom dužnošću ostati s njom u braku, premda je 280 Sandra Broum ona imala cilj pojebati se sa svakim muškarcem kojeg je upoznala. Okrutnost je bila svojstvena njegovom stricu. Stan je tomu bio izložen već trideset dvije godine, pa se već trebao naviknuti. Ali nije se navikao. S mržnjom je zurio u Wilkinsa. - Otac je također imao ljubavne veze. Stalno. - Više nego ti i ja znamo, siguran sam. Umakao ga je u svaku ženu u koju je mogao kako bi samog sebe uvjerio da to još uvijek može. Tvoja ga majka nije puštala u svoj krevet. Činilo se da je on jedini muškarac prema kojemu osjeća averziju. - Uz tebe. "VVilkins je tako čvrsto stegnuo čašu viskija da se Stan pitao zašto se kristal nije razbio. Postigao je glavni zgoditak, a to je bio izvrstan osjećaj. Točno je znao odakle potječe stričev prezir spram njegove majke. Stan je nebrojeno puta čuo kako se majka veselo smije i kaže: - Wilkinse, ti si tako odbojan žabac. Budući da je to govorila njegova majka, koja je obožavala muškarce, to je bila kolosalna uvreda. Štoviše, nikad nije pokazivala da se boji Wilkinsa, a to je bilo još gore. Uživao je kad bi natjerao ljude da ga se boje. Kod nje mu to uopće nije uspjelo. Stan ga je s užitkom na to podsjetio. Oporavio se kad je popio gutljaj viskija. - S obzirom na tvoje problematične roditelje, nije ni čudo da imaš


problema sa seksom. - Nemam. - Svi dokazi upućuju na to. Stan je porumenio. - Ako govoriš o onoj ženi na Floridi... - Koju si pokušao ševiti na telefaxu. - To je njezina verzija - reče Stan. - Nije bilo tako. FM 101,3 281 Plazila je po meni sve dok se nije prestrašila da će netko naići. - To nije jedini put da sam te morao vaditi iz gabule jer nisi znao šlic držati zatvoren. Baš kao i tvoj otac. Kad bi imao samo upola toliko sklonosti za posao koliko je imaš za bludničenje, svi bismo imali više novca. Stan je pretpostavljao da je baš u tome bit ljutnje strica Wilkinsa. Nije smio dotaknuti poveću zakladu što su je Stanovi roditelji utemeljili za njega, koja uključuje ono što je naslijedio nakon njihovih smrti i veliki dio zarade korporacije. Uvjeti su neopozivi i neoborivi. Čak ih ni "VVilkins sa svom svojom moći i utjecajem nije uspio poništiti i ukrasti njegovo bogatstvo. - Onoga puta kraj bazena u klubu, što si pokušavao dokazati kad si se razgolitio pred onim djevojčicama? Da ti se može dignuti? - Imali smo jedanaest godina. Bile su znatiželjne. Preklinjale su me da im ga pokažem. - Valjda su zato vriskale i pobjegle k svojim roditeljima. Morao sam dati nekoliko tisuća kako bi se incident zataškao i da ti zauvijek ne zabrane pristup klubu. Iz osnovne su te škole izbacili jer si drkao pod tušem. - Svi su drkali pod tušem. - Ali samo su tebe ulovili na djelu, što ukazuje na pomanjkanje samokontrole. - Kaniš li sad spominjati sve moje adolescentske indiskrecije? Jer ako ti je to namjera, naručit ću si neko pošteno piće. - Nemamo vremena za nabrajanje svih tvojih indiskrecija. Ne tijekom ovog sastanka. - Pogledao je na sat. Uskoro ću otići. Rekao sam pilotu da u šest želim poletjeti. 282 Sandra Broivn Nadam se da će se tvoj avion srušiti i izgorjeti, pomislio je Stan. - Od tebe želim čuti - reče Wilkins - da nisi potajice nazivao tu ženu DJ-a. - Zašto bih to učinio? - Jer si bolestan u glavu. Stajalo me cijelo bogatstvo da bi mi tvoj psihić rekao ono što sam već znao. Tvoji su roditelji stvorili zbrku: tebe. A meni su ostavili zadatak da sredim tu zbrku. Jedino mi je drago da su sve tvoje 'indiskrecije', barem zasad, bile sa ženama. - Prestani - prosikće Stan. Poželio je da ima hrabrosti skočiti preko stola, zgrabiti kratak debeo stričev vrat i stezati ga dok mu oči ne iskoče iz duplji, a jezik se isplazi između debelih usana. Volio bi ga vidjeti mrtvoga. Groteskno, bolno mrtvoga. - Ja nisam nazivao - reče. - Kako sam mogao? Nalazio sam se u zgradi s Pariš kad su stigli ti pozivi iz telefonskih govornica kilometrima udaljenih od postaje. - Malo sam se raspitao. Moguće je preusmjeriti pozive, pobrinuti se da izgleda kako je netko zvao s jednog telefona, a zapravo je poziv upućen s drugog. Obično s nekog mobitela, možda ukradenog. Što pozive čini doslovce neuhvatljivima. Stan se zaprepastio. - Provjerio si kako bi se to moglo učiniti prije nego si me uopće pitao jesam li ja krivac? - Nisam postigao ovo što imam glupavim i nemarnim ponašanjem kako se ti ponašaš. Nisam želio da me jedna od tvojih takozvanih indiskrecija zatekne nespremnoga. Ne želim ispasti budala jer vjerujem da ti možeš svoj penis držati ondje gdje mu je mjesto. Ionako moram upravnom odboru objašnjavati zašto ti dobivaš plaću, a ne znaš ni žarulju promijeniti. FM 101,3 283 "VVilkins je netremice zurio u njega sve dok Stan nije rekao: - Nisam preusmjerivao nikakve telefonske pozive. - Jedino u čemu si dobar je prtljanje s napravama. - Nisam preusmjerivao nikakve telefonske pozive -ponovio je. Wilkins ga je prodorno promatrao dok je ispijao još jedan gutljaj svojeg pića. - Ta Pariš. Sviđa li ti se? Stan je zadržao bezizražajno lice. - Da, u redu je. Pogled njegova strica postao je oštriji, opakiji, a kao i obično, Stan mu se pokorio. Uvijek je bilo tako. Mrzio je sebe zbog toga. Doista jest cendravo malo govno. Poigravao se vlažnim papirnatim podmetačem ispod svoje čaše netaknute mineralne vode. - Ako me pitaš jesam li ikad razmišljao o seksu s njom, odgovor je da. Katkad. Privlačna je i ima onaj ugodan glas, a mi smo svake noći satima sami. - Jesi li što pokušao?


Stan odmahne glavom. - Jasno mi je dala do znanja da nije zainteresirana. - Znači, pokušao si, a ona te odbila. - Ne, nikad nisam pokušao. Ona živi poput opatice. - Zašto? - Bila je zaručena s nekim tipom - govorio je tonom koji je otkrivao njegovu ozlojedenost ovim beskorisnim razgovorom. - Boravio je u privatnoj bolnici blizu Georgetowna, sjeverno odavde. Veoma ekskluzivno mjesto. U svakom slučaju, Pariš ga je posjećivala svakoga dana. Ljudi u postaji rekli su mi da to čini već godinama. Nedavno je umro. Teško je to primila i još uvijek nije preboljela. Osim toga, nije od onih koje bi se mogle, znaš... - Ne, ne znam. Nije od onih koje bi se mogle što? 284 Sandra Broivn - Koje bi se mogle zavesti. Wilkins je beskrajno dugo zurio u njega, a zatim je odvojio nekoliko novčanica za plaćanje računa. Stavio ih je ispod svoje prazne čaše i ustao. Posegnuvši za aktovkom, pogledao je niz ružni nos prema Stanu. - 'Zavesti' je riječ koja znači da moraš nagovoriti neku ženu da se upusti u seks s tobom. To uopće ne pobuđuje povjerenje, Stanlev. Dok se njegov stric udaljavao, Stan ispod glasa reče: - Pa, barem nisam toliko ružan da moram plaćati za seks. Stan je na tom sastanku naučio jedno: njegov je stric imao savršen sluh. Pokretni dom više nije bio pokretan. Zapravo, već se toliko godina nalazio na istome mjestu da se jedan kut posve nakrivio. Sprijeda je ograda okruživala maleno dvorište gdje nije raslo ništa osim korova. Jedini pokušaj uređivanja okoliša bile su dvije napukle glinene posude u kojima su se nalazili izblijedjeli plastični neveni. Neki klinac iz susjedstva šutnuo je nogometnu loptu preko ograde u dvorište, ali nikad nije došao po nju. Već se odavno ispuhala. Roštilj na ugljen, kupljen prije mnogo godina na nekoj garažnoj rasprodaji, bio je prislonjen na vanjski zid kućice. Donji mu je dio sasvim zahrđao. Televizijska antena na krovu bila je savijena gotovo pod pravim kutom. Kućica je zapuštena, ali je dom. Dom za tri odvratne mačke koje se nikad nisu naučile kućnom redu i za ženu koja je ovisna o kavi i cigaretama. Neprestano je pušila usprkos boci kisika na kolicima s kojom ju je povezivala cjevčica. FM 101,3 285 Soptavo je disala kad su se odškrinula vrata njezina pokretnog doma, bacajući sunčevu svjetlost preko slike na televizijskom ekranu. - Mama? - Zatvori ta prokleta vrata. Ne vidim televiziju s tim svjetlom, a sad je moja priča. - Ti i tvoje priče. - Lancy Ray Fisher, odnosno Mar-vin Patterson, uđe i zatvori vrata za sobom. Prostorija je utonula u zadimljenu tminu. Crno-bijela slika na televizoru tek se neznatno popravila. Pošao je ravno prema hladnjaku i zavirio unutra. -Ovdje nema ničega za jelo. - Ovo nije Lubvna zalogajnica, i nitko te nije pozvao. Tražio je naokolo dok nije našao komad parizera. Na hladnjaku se nalazila štruca bijeloga kruha. Odgurnuo je jednu mačku kako bi mogao dosegnuti kruh, a zatim je napravio jadni sendvič. Morat će se time zadovoljiti. Njegova majka ništa nije rekla sve dok sapunicu nisu prekinule reklame. - Što kombiniraš, Lancy? - Zašto misliš da nešto kombiniram? Otpuhnula je kroz nos i pripalila cigaretu. - Jednog ćeš dana samu sebe raznijeti ako budeš pušila kraj te boce kisika. Samo se nadam da ja tada neću biti u blizini. - Napravi i meni jedan sendvič. - Učinio je to, a kad joj ga je pružio, ona reče: - Dolaziš ovamo jedino kad upadneš u nevolje. Što si ovoga puta učinio? - Ništa. Moj stanodavac liči stan. Moram negdje boraviti nekoliko dana. - Mislila sam da imaš neku novu curu. Zašto nisi kod nje? - Prekinuli smo. - Naravno. Otkrila je da si varalica? 286 Sandra Broivn - Više nisam varalica. Sad sam uzoran građanin. - A ja sam kraljica od Sabe - soptavo će ona. - Sredio sam se, mama. Zar to ne možeš vidjeti? Ispružio je ruke sa strane. Odmjerila ga je od glave do pete. - Ono što vidim je nova odjeća, ali čovjek u njoj nije se promijenio. - Jest. - Još uvijek snimaš one odvratne filmove? - Video, mama. Snimio sam dva. Otad je prošlo mnogo godina, a učinio sam to kao uslugu prijatelju. Prijatelju koji mu je platio kokainom. Za ono koliko je mogao ušmrkati, samo se morao razgolititi i ševiti. No


Lancy je tada počeo ševiti jednu od »glumica« i mimo snimanja, a ljubomorni se redatelj žalio na veličinu njegova »paketa«. U mediju gdje je veličina važna, Lancy jednostavno nije zadovoljavao. - Ništa osobno, razumiješ. Ali naravno, Lancy je to shvatio osobno. Otišli su svaki na svoju stranu, ali ne prije no što je Lancy natjerao redatelja da prokrvari i preklinje ga neka ostavi na miru njegov vlastiti »paket«. To je bilo davno. Više nije uzimao jake droge. Nije glumio u pornografskom videu. Poboljšao je sve aspekte svojeg života. No njegova majka očito nije tako mislila. - Isti si kao tvoj otac - rekla je dok je bučno žvakala svoj sendvič. Bio je podmukli gad, a ti se doimaš jednako podlo. Čak ni ne govoriš prirodno. Gdje si tako naglo naučio govoriti tako otmjeno? - Radim na radiopostaji. Slušam ljude na radiju. Od njih sam preuzeo obrasce izražavanja. Vježbao sam. - Obrasce izražavanja, da ne bi. Ne vjerujem ti ni koliko je crno ispod nokta. Nastavila je gledati sapunicu. Lancy je pošao uskim FM 101,3 287 hodnikom, zaobilazeći hrpe mačjeg izmeta, i ušao u sićušni sobičak gdje je spavao kad je bio između boravaka u zatvorima ili zaposlenja, ili u ovakvim prigodama kad je morao nestati na nekoliko dana. Ovo je njegovo posljednje utočište. Znao je da njegova majka pretražuje sobičak svaki put kad on ode, pa je sa strepnjom podigao pločicu od vinila ispod kreveta, bojeći se što će naći. Ili bolje rečeno, što neće naći. No gotovina je, uglavnom novčanice od sto dolara, bila u malenoj metalnoj kutiji kamo ju je spremio. Pola iznosa pripadala je njegovu bivšem partneru, osuđenom za neki drugi zločin tako da je sad u zatvoru. Kad iziđe, potražit će Martvja Bentona i svoj dio blaga. No Lancy će se za to brinuti kad i ako se to dogodi. Iznos se uvelike smanjio u odnosu na ono što su na početku imali. Veliki je dio upotrijebio za kupovinu automobila i nove odjeće. Unajmio je stan... pa, zapravo dva. Uložio je u kompjutor koji se sad nalazi u prtljažniku njegova automobila. Majka bi mu dodijavala zbog bacanja novca na glupavu napravu kao što je kompjutor, a ona još uvijek gleda crno-bijeli televizor. Ne shvaća da čovjek mora znati rukovati kompjutorom ako želi uspjeti u bilo kojem pothvatu, legalnom ili ilegalnom. Lancy je sam učio. Kako bi izbjegao komentare stare kučke, unijet će laptop unutra i pristupiti internetu preko svojeg mobitela tek nakon što ona zaspi. Prebrojio je gotovinu, gurnuo nekoliko novčanica u džep, a ostatak vratio u skrovište. To je njegov crni fond za hitne slučajeve, te mu je bilo veoma mrsko što sad mora nešto uzeti. Premda se ovo doista može smatrati hitnim slučajem. 288 Sandra Broum Uskoro nakon što je posljednji put izišao iz zatvora, dobio je dobar posao, ali je bio previše glup da bi ga znao cijeniti. Jedna od najglupljih stvari što ih je ikad učinio bila je potkradanje kompanije. Premda on to nije smatrao krađom, ali njegov šef jest. Trebao je pitati može li za neki nominalni iznos kupiti odbačenu opremu, a šef bi mu vjerojatno rekao neka uzme što želi, da to može bez plaćanja. Ali nije pitao. Prešao je na svoj stari način. Zgrabi što možeš. Jedne večeri prije odlaska s posla poslužio se zastarjelom opremom, smatrajući da nikomu neće nedostajati. Ali nekomu jest. On je bio jedini bivši kažnjenik na platnom popisu, pa je šef najprije posumnjao u njega. Kad ga je optužio, priznao je i zamolio da mu pruži drugu priliku. Ništa od toga. Dobio je otkaz, a tužbu je izbjegao jedino zahvaljujući činjenici da je vratio sve što je uzeo. Iz toga je naučio nekoliko lekcija, u prvom redu to da na molbi za posao nikad ne treba napisati istinu. Dakle, kad je Marvin Patterson podnio molbu za posao u radiopostaji, stavljao je kvačice u kvadratiće za niječne odgovore kod pitanja o uhićenjima i kažnjavanju. Premda je gadno čistiti za drugim ljudima, posao je bio prava blagodat. Kad ga je dobio, osjećao je da ga je sudbina, ili njegov anđeo čuvar, ili nešto tomu slično navelo da ukrade one stvari. Zahvaljujući otkazu što ga je ondje dobio, došao je do zaposlenja na radiopostaji. Njegov posao domara zadovoljio je socijalnog radnika, a Lancy nije morao dalje trošiti gotovinu. Što je najvažnije, posao mu je omogućavao da svake večeri boravi u blizini Pariš Gibson. FM 101,3 289 Nažalost, sad se više ne može vratiti na to radno mjesto. Niti se može vratiti u stan, napisati ček za bankovni račun Marvina Pattersona, ili podići novac na bankomatu, jer bi ih time sigurno naveo na svoj trag, a to nikako ne želi. Čim su oni policajci nazvali i rekli mu da dolaze razgovarati s njim o neprihvatljivim telefonskim pozivima upućenim Pariš Gibson, znao je da je vrijeme za dizanje sidra. Tek tako, opet je postao bivši kažnjenik i ponašao se u skladu s time. Pograbio je svoj mobitel, kompjutor, nešto odjeće i nestao.


Najprije je svratio u svoj drugi stan, običnu rupu što ju je unajmio pod lažnim imenom. Ono što se možda doimalo poput nepotrebnog luksuza, pokazalo se praktičnim. No kad se približio parkiralištu, opazio je policijski automobil na suprotnoj strani ulice. Nastavio je vožnju ne skrenuvši na parkiralište. Uvjeravao je sebe da je vjerojatno riječ o slučajnosti, da bi policija bila u neobilježenim vozilima kad bi ga ondje čekala u zasjedi, ali nije želio riskirati. Uništio je lažne dokumente Marvina Pattersona. Zdravo, Frank Shaw. Također je promijenio registracijske tablice na svojem automobilu, stavivši one što ih je ukrao prije nekoliko mjeseci. Bez obzira što bilo tko kaže o preodgoju i rehabilitaciji, nikakav policajac, ili sudac, ili pristojan građanin koji poštuje zakon neće dati priliku bivšem kažnjeniku. Mogao bi na Bibliju prisegnuti da je nov čovjek. Mogao bi preklinjati da mu pruže priliku da se dokaže. Mogao bi obećati da će postati koristan član zajednice. Sve to ne bi bilo važno. Kažnjeniku nitko ne daje drugu priliku. Ni zakon, ni društvo, ni žene. 290 Sandra Broum Osobito žene. Upustit će se u bilo kakav seks s čovjekom, ali povući će se kad čuju da ima kriminalnu prošlost. Tu postaju izbirljive. Povlače crtu. Ima li to smisla? Lancy je mislio da nema. No bez obzira ima li to smisla ili ne, takvo je pravilo. Budući da se on nije uklapao, pokušao se promijeniti u čovjeka koji se uklapa. Bolje se odijevao, bolje se izražavao, ophodio se prema ženama poput džentlmena. Zasad taj preobražaj nije donio zapaženiji uspjeh. Imao je nekoliko obećavajućih veza, ali su na koncu završile kao i one prijašnje. Kao da na sebi nosi neku mrlju koju samo žene mogu vidjeti. Jednostavno ih nije uspijevao navesti da ga vole i poštuju. Počevši od njegove vlastite majke. FM 101.3 291 22. poglavlje - Znamo da je već jako kasno, ali nadamo se da ćeš poći na večeru s nama. Pariš je pogledala Deana pa Gavina. Za sedam je godina postao visok, vitak i naočit. Kosa mu je malo potamnjela, a kosti lica postale izraženije, ali prepoznala bi ga i da ga je slučajno srela na ulici. - Ovo je klišej - rekla je - i bit će ti mrsko to čuti, ali ne mogu vjerovati da si tako odrastao. - Objema je rukama stisnula njegovu. - Drago mi je da te ponovno vidim, Gavine. Uz mješavinu nelagode i sramežljivosti, on reče: - I meni je drago da vas vidim, gospođice Gibson. - Kad si imao devet godina, gospođica Gibson je bilo u redu. Ako sad ovako govoriš, čini mi se da sam prastara. Bit ću Pariš odsad nadalje, u redu? - U redu. - Što je s večerom? - upita Dean. - Već sam počela nešto kuhati. S iščekivanjem je uzdigao obrve, stjeravši je u kut, pa nije imala drugog izbora, osim da kaže: - Ima 292 Sandra Broivn dovoljno hrane ako ti i Gavin nemate ništa protiv da jedete kod mene. - To će biti ugodna promjena. - Dean je lagano gurnuo Gavina preko praga. - Što imamo? - Izmamio si poziv i sad si još izbirljiv? - Sve je dobro osim jetrica i repe. - Špageti sa svinjetinom i povrćem. Nema repe. - Već mi ide slina na usta. Kako ti možemo pomoći? - Uh. - Odjednom nije znala što će. Prošlo je tako mnogo vremena otkako je zadnji put imala goste da je zaboravila kako se treba ponašati. - Svi bismo mogli nešto popiti. - Dobro zvuči. - Imam bocu vina... - Pokazala je prema stražnjem dijelu kuće. - Pokaži nam put - reče Dean. U kuhinji mu je dodijelila zadatak otvaranja boce Chardonnaya, a ona je za Gavina natočila kolu s ledom. Dean se ponašao kao da je kod kuće. Ona i Gavin teže su se snalazili u situaciji. - U dnevnoj sobi je CD uređaj - rekla mu je. - Ali nisam sigurna hoćeš li naći glazbu po svojem ukusu. - Naći ću nešto. Katkad slušam tvoju emisiju. Bilo joj je drago kad je to čula, pa mu je rekla gdje će naći CD uređaj. Otišao je u dnevnu sobu. Čim se dovoljno udaljio, obratila se Deanu: - Trebam li spomenuti masnicu na njegovu obrazu ili ne? -Ne. Tamna masnica i malena oteklina ispod Gavinova desnog oka bile su jasno vidljive. Prirodno je da se pitala kako je došlo do toga. No činilo se da je Dean ljutit i uzrujan zbog toga, pa je promijenila temu i pitala kako je prošao Gavinov sastanak s Curtisom.


- Curtis je rekao da se Gavin držao svoje prvobitne FM 101,3 293 priče, rekavši mu isto što i meni. On i Janey su se prepirali, a potom se on pridružio skupini prijatelja. Više je nikad nije vidio. - Vjeruje li mu Curtis? - Nije bio određen. Nije zadržao Gavina u pritvoru, što smatram pozitivnim znakom. Isto tako, Valentino ima glas odrasle osobe. Ne vjerujem da bi Gavin to mogao izvesti, čak i kad bi pokušao. I gdje bi Gavin mogao držati djevojku? Nema nikakvih prostorija na raspolaganju. Morao bi je ubiti one noći i... Isuse, čuješ li što govorim? Oslonio se rukama na rub pulta i zagledao se u bocu vina. - Gavin nije imao nikakve veze s Janevnim nestankom. Jednostavno znam, Deane. - I ja mislim da nije. Ali također mi nikad ne bi palo na pamet da se bavi onim drugim stvarima. Uznemirilo me, najblaže rečeno, otkriće da je moj sin vodio tajni život. - Zar to, do određene mjere, ne čine svi tinejdžeri? - Pretpostavljam, ali ja sam njemu uvelike olakšao. Želio sam da mu se sviđa živjeti sa mnom, pa nisam uveo dovoljno discipline. Nije se činilo da mu popuštam, ali pretpostavljam da nisam bio onako marljiv ili ustrajan kako sam trebao biti. Gavin je to iskoristio. Okrenuvši glavu prema njoj, dodao je: - S obzirom na moje poznavanje psihologije, nisam li trebao shvatiti da mi laže? Baš je tada Gavin doviknuo iz dnevne sobe: - Je li Rod Stevvart u redu? - Izvrsno - odgovorila mu je Pariš. Zatim se obratila Deanu: - Nemoj biti tako strog prema sebi. Djetetu je dužnost pokušati preveslati roditelje. Što se tiče discipline, tehnike iz priručnika nisu uvijek primjenjive u stvarnom životu. 294 Sandra Brown - Ali zašto je tako teško postupati pravilno? Tiho se nasmijala. - Kad bi bilo lako, kad bi jedan sustav odgovarao svakom djetetu, mnogi bi takozvani stručnjaci ostali bez posla. O čemu bi raspravljali u poslijepodnevnim kontakt-emisijama? Pomisli na kaos, da i ne spominjem ekonomsku krizu, što bi ga stvorila pristojna i poslušna djeca. Nakon što ga je navela da se nasmiješi, prestala se šaliti. - Ne pokušavam omalovažiti tvoju zabrinutost, Deane. Zapravo, mislim da je vrijedna divljenja. Gavin je možda skrenuo s puta, ali na koncu će stasati u dobra muškarca. Ulio je vino u dvije čaše što ih je pripremila, te jednu pružio njoj. - Možemo se nadati. - Kucnuli su se. Promatrala ga je preko ruba svoje čaše i otpila gutljaj. - To mu je u naravi, znaš. - Što to? - Gavin nije jedini stručnjak za manipuliranje u obitelji Malloy. -O? - Veoma si vješto to izveo, pojavio se ovdje s njim nakon što sam odbila poziv na večeru. - Upalilo je, zar ne? - Kako bi, kao psiholog, klasificirao muškarca koji se koristi svojim djetetom da od žene izmami poziv na večeru? - Patetičnim. - Što je s varanjem? Deanov se osmijeh pokolebao. - Govoriš o Liz. - Jesi li joj rekao kakvi su tvoji planovi za današnju večeru? - Rekao sam joj da moram provesti malo vremena s Gavinom. - Ali mene nisi spomenuo. FM 101,3 295 - Ne. - Činilo se da opravdano polaže pravo na tvoje večeri. - Bilo je tako, da. - Ekskluzivno pravo? -Da. * - Kako dugo? - Dvije godine. To je bio neugodan šok. - Opa. Kad sam te poznavala u Houstonu, tvoje ljubavne veze nisu trajale duže od dva tjedna. - Jer je žena koju sam želio bila zauzeta. - Ne razgovaramo o tome, Deane.


- Vraga ne razgovaramo. - Razgovaramo o tebi i Liz. Dvogodišnja veza podrazumijeva... - Ne ono što misliš. - Što Liz misli? - Tata? - Gavin ih je s oklijevanjem prekinuo s otvorenih vrata. Pružao je mobitel Deanu. - Zvoni. - Hvala. - Posegnuo je za telefonom i pogledao broj s kojeg je stigao poziv. - Gavine, pomogni Pariš. Izišao je iz kuhinje prije nego se javio na telefon, te se Pariš pitala je li ga Liz zvala. - Što bi željela da učinim? - pitao je Gavin. - Možeš li postaviti stol? - U redu, svakako. Kod mame sam to stalno morao raditi. Nasmiješila mu se. - Sjećam se da je to bio tvoj zadatak kad god smo Jack i ja dolazili na večeru k tvojem tati, a ti si bio ondje. - Kad već govorimo o tome, ja, ovaj, nisam ti imao priliku reći. Žao mi je što je on, znaš, umro. - Hvala ti, Gavine. 296 Sandra Brouun - Sviđao mi se. Bio je cool. - Da, bio je. Dakle - žustro će ona - misliš li da bismo trebali jesti u blagovaonici ili ovdje, u kuhinji? - Meni kuhinja sasvim odgovara. - Dobro. - Pokazala mu je gdje su ubrusi, tanjuri i pribor za jelo, te je počeo postavljati stol dok je ona pirjala povrće i komadiće svinjetine. - Raduješ li se početku školske godine? - Da. Pa, želim reći, valjda. Bit će teško jer nikoga ne poznajem. - To mogu shvatiti. Moj je tata bio vojno lice. -Napunila je lonac vodom da skuha tjesteninu. - Neprestano smo se selili. Pohađala sam tri različite osnovne škole do četvrtog razreda i dvije do osmoga. Srećom, otišao je u mirovinu pa sam pohađala samo jednu srednju školu. No sjećam se kako je bilo teško kad nikoga nisam poznavala. - Odvratno je. - Začas ćeš se prilagoditi. Sjećam se kad si morao promijeniti ekipu bejzbola, usred sezone. Prešao si iz ekipe Pirata u... - Pume. Sjećaš se toga? - Veoma dobro. Tvoj je trener morao dati ostavku. - Zbog posla se morao preseliti u Ohio ili tako nešto. - Zato su se svi dječaci iz njegove ekipe rasporedili po drugim ekipama. Ti uopće nisi bio sretan zbog toga, ali se pokazalo da je to najbolje što se moglo dogoditi.. Pume su trebale dobrog momka između druge i treće baze, a ti si zauzeo taj položaj. Ekipa je na koncu osvojila prvenstvo okruga. - S.amo grada - skromno je rekao. - Pa, kad čuješ kako tvoj tata priča, reklo bi se da se radilo o svjetskom prvenstvu. Jack i ja tjednima smo FM 101,3 297 slušali samo 'Gavin je učinio ovo, Gavin je učinio ono. Trebali ste sinoć vidjeti Gavina.' Izluđivao nas je. Tako se ponosio tobom. - Pogriješio sam u jednoj utakmici doigravanja. Druga je ekipa osvojila kućnu bazu zbog toga. - Bila sam na toj utakmici. - Zato je bilo tako grozno. Tata vas je pozvao da me dođete gledati. Siguran sam da me je poželio ubiti, a onda umrijeti od sramote. Okrenula se od štednjaka i pogledala ga. - Dean se tada najviše ponosio tobom, Gavine. - Ponosio se time što sam zeznuo stvar? - Hmm. U sljedećoj izmjeni udario si loptu tako da je tvoj suigrač osvojio bod. - Pretpostavljam da sam time ispravio grešku. - Sigurno, za svoje navijače i suigrače. No kad je Jack potapšao tvog tatu po leđima i rekao mu da si se iskupio, Dean je rekao da si se iskupio time što si se odmah vratio u igru. Više se ponosio načinom na koji si prešao preko svoje pogreške nego time što si omogućio osvajanje boda. Opet se okrenuvši k štednjaku, stavila je tjesteninu u kipuću vodu. Kad je ponovno pogledala Gavina, on se još uvijek sumnjičavo mrštio. Kimnula je. - Doista. Čim je to izgovorila, osjetila je trenutak spoznaje. Slušaj što govoriš, rekla je sebi. Nakon što je počinio grešku, Gavin se odmah vratio u igru. Nije se povukao na klupu i ostatak utakmice proveo koreći sebe zbog pogreške. Sinoć je Dean rekao kako nije dopustio da ga osjećaj krivnje i žaljenja izjeda. Oslobodio se toga. Možda bi nešto mogla naučiti od muških članova obitelji Mallov. Dean se vratio u kuhinju, prekinuvši njezine uzne298


Sandra Broivn mirujuće misli. - To je bio Curtis. - Pogledao je Gavina, kao da nije siguran želi li o slučaju govoriti pred njim, ali je ipak nastavio: - Slučaj se zakomplici-rao. - Što se događa? - Obavještajci pokušavaju ući u trag Lancvju Fisheru. - Komu? - Ti ga poznaješ kao Marvina Pattersona. - Ukratko im je iznio Marvinovu živopisnu zločinačku karijeru. -Traže ga radi ispitivanja. Kao i Bradlevja Armstronga, već osuđivanog zbog seksualnih delikata, koji je prekršio uvjetnu kaznu i nestao. Ljudi provjeravaju telefonske pozive ne bi li odgonetnuli kako ih je Valentino preusmjerivao. A Rondeau . . . Zastao je i pogledao Gavina koji je sagnuo glavu. - Još uvijek radi na kompjutorima. U Marvinovu stanu nisu našli kompjutor, ali našli su diskete i CD-e, pa je više nego vjerojatno da je kompjutor ponio sa sobom. Sve to znači da je Curtis nekako zapeo. Budući da nema ničeg novog, predložio sam mu da pogledamo možemo li isprovocirati Valentina. - Kako bi učinio što? - Promolio glavu iz skrovišta. - Kako? - Preko tebe. - Mene? U eteru? - Tako je. Budeš li pjevala hvalospjeve Janey, prikazala je kao žrtvu, možda će te nazvati kako bi se opravdao. Mogao bi duže pričati i dati nam neki trag koji bi ukazivao na to gdje se nalazi ili tko je on. - Bitno je stavljati naglasak na Janey - nastavio je. -Personalizirati je. Često ponavljati njezino ime. Navesti FM 101,3 299 ga da o njoj misli kao o osobi, a ne samo svojoj zarobljenici. Nesigurno ga je pogledala. - Misliš li da će ta taktika djelovati na Valentina? - Neće u potpunosti, ne. No također će njegov ego biti povrijeđen ako bude riječi samo o njoj, a ne o njemu. On želi biti zvijezda, onaj o kome će svi govoriti. Dakle, ako nju stavimo u središte pozornosti, možda neće uspjeti odoljeti porivu da se javi i kaže: 'Hej, pogledajte mene.' Pariš je pogledala na sat. Dean je glasno izgovorio njezine misli. - Točno. Imamo malo više od dvadeset četiri sata kako bismo ga spriječili da učini ono čime je zaprijetio. Večeras je možda posljednja prilika da ga navedemo da se predomisli. Ne bismo ga smjeli potaknuti da učini nešto ekstremno, što bi moglo imati tragične posljedice. No možda bi ga mogla nagovoriti da je pusti. - To nije lak zadatak, Deane. Između izazivanja i uvjeravanja veoma je tanka linija. Ozbiljno je kimnuo. - Gotovo mi je žao da sam uopće došao na tu ideju, upravo zbog toga. - Što Curtis misli? - Odmah je prihvatio ideju. Oduševio se. No uspio sam ga obuzdati, rekao mu da se to neće dogoditi ukoliko ti ne budeš sto posto za. Prišao joj je bliže. - Prije nego doneseš odluku, moraš razmisliti o još nečemu, što nije bezazlena sitnica. Zapravo, prilično je važno. Valentino je od početka bijesan na tebe. Učinio je ovo kako bi kaznio tebe, kao i ženu koja ga je povrijedila. Počneš li vršiti pritisak na njega, na bilo kojoj razini i na bilo koji način, vjerojatno ćeš ga još više razbjesnjeti i ti ćeš postati metom. Već je iznio jednu prikrivenu prijetnju. 300 Sandra Broivn - Pokušavaš li me nagovoriti da odbijem? - Tako zvuči, zar ne? - Rekao je, kiselo se osmjeh-nuvši. - Nemoj razmišljati o tome da ćeš razočarati Curtisa ili mene. Riskiranje je dio našeg posla, ali ne i tvojega. Ti moraš odlučiti o tome, Pariš. Ako odbiješ, nikomu ništa. Razmisli. Možeš mi odgovoriti nakon večere. - Ne moram razmišljati o tome. Učinit ću ili reći sve što je potrebno kako bi se ta djevojka neozlijeđena vratila kući. Ali trebat će mi tvoja pomoć. Posegnuo je za njezinom rukom i hitro je stisnuo. -Bit ću cijelo vrijeme uz tebe, govoriti što trebaš reći. Ionako bih bio uz tebe. Svjesna da ih Gavin sa zanimanjem promatra, okrenula se od Deana i objavila: - Tjestenina je gotova. - Halo? Brade, jesi li to ti? Ako jesi, molim te, razgovaraj sa mnom. Nije isplanirao što će reći kad se netko javi na telefon, ali je odlučio nazvati kako bi se uvjerio da je njegova obitelj još uvijek kod kuće. Mislio je da će mu pasti na pamet nešto prikladno čim čuje jedan od njihovih dragih glasova. No kad je čuo drhtaj u glasu svoje žene, Brad Arm-strong ništa nije mogao reći. Pogodila ga je njezina očita uzrujanost. Stegnulo ga je u grlu i nije mogao govoriti. Stezao je slušalicu u oznojenoj šaci i pomislio na


prekidanje veze. - Brade, reci nešto. Molim te. Znam da si to ti. Ispustio je zvuk koji je bio napola jecaj, a napola uzdah. - Toni. - Gdje si? Gdje je? U paklu. Ova otrcana soba nema niti jedne FM 101,3 301 pogodnosti ljupkoga doma što ga je ona stvorila za njega i djecu. U sobi nema sunčeve svjetlosti, nema ugodnih mirisa. Ovdje su škure čvrsto zatvorene, a jedina svjetlost dopirala je od jedne slabe žarulje u lampi. Soba je zaudarala, uglavnom po njegovom vlastitom očaju. Međutim, prostor oko njega nije ono najgore. Pravi je pakao stanje njegova uma. - Moraš doći kući, Brade. Policija te traži. - O, Bože. - Bojao se toga, ali želudac mu se stisnuo kad su njegove bojazni potvrđene. - Danas poslije podne bila sam u policijskoj postaji. - Što si učinila? - pitao je, a glas mu se slomio. -Toni, zašto si to učinila? - Gospodin Hathaway te morao prijaviti. - Objasnila je kako se našla u uredu nekog detektiva, ali bio je tako uzrujan da je shvatio samo dio onoga što je rekla. - Policiji si pričala o vlastitome mužu? - U nastojanju da ti pomognem. - Pomogneš mi? Tako da me pošalješ u zatvor? Zar to želiš za mene i našu djecu? - Je li to ono što ti želiš za njih? - odbrusila mu je. -Ti si onaj koji uništava našu obitelj, Brade. Ne ja. - Osvećuješ mi se zbog onoga sinoć, zar ne? O tome je riječ. Još uvijek se ljutiš. - Nisam se ljutila. - Onda kako ti to zoveš? - Bojala sam se. - Bojala si se? - prezirno će on. - Jer sam želio voditi ljubav? Odsad nadalje, trebam li te unaprijed upozoriti da želim seks? - Nije se radilo o seksu, a sigurno ni o vođenju ljubavi, Brade. To je bila agresija. 302 Sandra Broivn Protrljao je čelo, a prsti su mu se ovlažili od znoja. -Čak me niti ne pokušavaš razumjeti, Toni. Nikad nisi pokušala. - Ovdje nije riječ o meni i mojim nedostacima kao supruge i ljudskog bića. Riječ je o tebi i tvojoj ovisnosti. - U redu, u redu, shvatio sam. Vratit ću se na grupnu terapiju. Dobro? Nazovi policiju i reci im da si pogriješila. Reci im da smo se posvađali, a ti si mi se pokušala na taj način osvetiti. Razgovarat ću s Hat-hawayom. Ako budem ponizan, bit će popustljiv. - Prekasno je za isprike i obećanja, Brade. Još su ga više uzrujali konačnost i uvjerenje u njezinu glasu. - Već si dobio više prilika no što zaslužuješ - nastavila je. - Osim toga, stvar više nije u mojim rukama, kao ni u rukama gospodina Hathawaya. To je sad policijsko pitanje, a ja moram surađivati s njima jer nemam drugog izbora. - Kako ćeš surađivati s njima? - Omogućit ću im pristup tvojem kompjutoru. - O, Isuse. O, Kriste. Imaš mogućnost izbora, Toni. Zar ne shvaćaš da ćeš me uništiti? Molim te, dušo, molim te, nemoj to činiti. - Ako im ne omogućim pristup, nabavit će sudski nalog ili nalog za pretres, što god je potrebno. Zapravo, to ne ovisi o meni. - Mogla bi... Slušaj, mogao bih ti reći kako ćeš sve očistiti pa oni ništa neće naći. Molim te, Toni? Nije teško. Nekoliko pritisaka na tipku miša, to je sve. Nije da od tebe tražim da opljačkaš banku ili tako nešto. Hoćeš li to učiniti za mene, dušo? Molim te. Pre-klinjem te. Neko vrijeme ništa nije rekla, a on je u nadi zadržaFM 101,3 303 vao dah. No večeras mu je žena priređivala jedno gadno iznenađenje za drugim. - Prošli tjedan sam te jedne večeri slijedila do jezera Travis, Brade. Krv mu je jurnula u glavu kad se njegova skrušenost pretvorila u bijes. - Špijunirala si me. Znao sam. Pri-znaješ. - Vidjela sam te s nekom srednjoškolkom. Ušla je s tobom u tvoj automobil. Mogu jedino zaključiti da si s njom imao spolne odnose. - Prokleto si u pravu, jesam! - viknuo je. - Jer se moja žena trgne od nelagode kad god je dotaknem. Tko mi može zamjeriti ako se ševim gdje i kad mogu?


- Jesi li ikad bio s onom djevojkom koja je nestala? Sučevom kćeri? Janey Kemp? Njegovo je disanje i njemu samome zvučilo nenormalno ubrzano, te se pitao zvuči li tako i Toni, ili bilo komu drugome tko ih možda prisluškuje. Ta ga je mogućnost užasnula. Zašto ga pita za Janey Kemp? - Prisluškuje li policija naš kućni telefon? - Što? Ne. Naravno da ne. - Dok si ti prijateljski čavrljala s policajcima, jesi li mi namjestila klopku? Prisluškuju li ovaj razgovor? Pokušavaju li mi tako ući u trag? - Brade, govoriš besmislice. - Pogrešno, uopće ne govorim. Prekinuo je vezu, a zatim je ispustio mobitel kao da ga je opekao. Počeo je hodati amo-tamo zagušljivom prostorijom u kojoj se osjećao klaustrofobično. Znaju za njega i Janey. Otkrili su, baš kao što se bojao. Onaj... onaj Curtis. Je li Toni rekla da je s njim razgovarala danas poslije podne? Nije li on zadužen za istragu o Janevnu nestanku? Bojao se toga. Čim je ugledao njezinu fotografiju na 304 Sandra Broivn naslovnici jutrošnjih novina, znao je da je samo pitanje vremena kad će ga policija početi tražiti. Netko ga je zasigurno vidio s Janey i prijavio to. Sad će morati veoma paziti kuda se kreće. Ako ga opaze, mogli bi ga uhititi. To se ne smije dogoditi. To se ne smije dogoditi. U zatvoru drugi kažnjenici čine strašne stvari muškarcima poput njega. Čuo je priče o tome. Vlastiti mu je odvjetnik pričao o užasima koji u zatvoru očekuju seksualnog zločinca. Bože, kakva zbrka. A za to može zahvaliti Janey Kemp, toj malenoj drolji. Svi su protiv njega. Janey. Njegova žena, pravi davež. Hathaway, također, koji ne bi znao što je erekcija kad bi je ikad imao, što je malo vjerojatno. Čovjek je ljubomoran zbog Bradova uspjeha sa ženama. Iz čiste pakosti rado bi ga predao da ga odvedu ravno u zatvor. No Bradov je bijes bio kratka vijeka. Vratio se strah, posve ga preplavivši. Obilno se znojeći, grickajući obraz s unutrašnje strane, besciljno je šetkao sobom. Ova situacija s Janey mogla bi ga uvaliti u istinske nevolje. Trebao se držati podalje od nje. Sad mu je to postalo jasno. Čuo je o njoj čak i prije no što mu je prvi put prišla. Čitao je poruke o njoj na web stranici Seks-kluba, te je znao da voli seksualne pustolovine jednako kao i on. Također je znao da je ona razmaženo, bogato derište koje se prema bivšim ljubavnicima ophodi kao prema blatu i ismijava ih u forumu na internetu. No bio je polaskan kad mu je prišla jedna od najpoželjnijih djevojaka iz Seks-kluba. Što je trebao učiniti, odbiti je? Koji bi muškarac to mogao učiniti? Premda je znao da će se uvaliti u nevolje, nije mogao odoljeti. Isplatilo se riskirati. Udovoljavanje njegovim maštarijama podrazumijeFM 101,3 305 valo je prihvaćanje određenih opasnosti. Znao je da očijuka s katastrofom svaki put kad bi pokupio neku srednjoškolku, ili pipkao pacijenticu, ili drkao u video-klubu, ali opasnost da će ga otkriti pojačavala je uzbuđenje. Neprestano je pred sebe postavljao nove izazove kako bi vidio što sve može nekažnjeno izvesti. Paradoksalno, njegova je žudnja rasla sa svakim zadovoljavanjem. Što su ga njegovi pothvati vodili dalje, to je on više želio istraživati. Novotarije su bile kratkotrajne. Uvijek je postojala nova granica što je treba prijeći, još jedan korak što ga treba učiniti. No dok se mučio u svojem privatnom paklu, shvatio je da je s ovom maštarijom možda ipak otišao jedan korak predaleko. 306 Sandra Broivn 23. poglavlje - Buu! Parise, koja je upravo koraknula u mračni hodnik iz malene blagovaonice, trgnula tako da je vreli čaj prolila po ruci. - Prokletstvo, Stane! To nije bilo smiješno. - Žao mi je. Isuse. Nisam te želio doista uplašiti. -Potrčao je u sićušnu kuhinju i uzeo nekoliko papirnatih ubrusa s role. - Treba ti maslac? Ljekovita mast? Hitni trakt? Obrisala je čaj s ruke. - Hvala, ali ne. - Ne vidim ti oči, ali imam dojam da me strijeljaš pogledom. - To je bilo veoma glupo. - Zašto si tako nervozna? - Zašto si ti tako nezreo?


- Rekao sam da mi je žao. Samo što sam večeras veoma sretan. - Kako to? - Stric Wilkins leti natrag u Atlantu. Kad god se između nas nalazi nekoliko država, to je razlog za slav-lje. FM 101.3 307 - Čestitam. No tek toliko da se zna, ne volim kad me netko plaši. To mi se nikad ne čini smiješnim. - Stan je uhvatio korak s njom dok je hodala prema studiju. Kad su se našli na svjetlu, opazila je njegovu masnicu. - Jao, Stane, što se dogodilo? Oprezno je dotaknuo mjesto kraj svojih usta. - Stric me udario. - Šališ se, zar ne? -Ne. - Udario te? - uzviknula je, a zatim zapanjeno slušala dok joj je pričao o njihovu sastanku u predvorju hotela Driskill. Kad je završio priču, ravnodušno je slegnuo ramenima. - Razbjesnilo ga je ono što sam rekao. To nije prvi put. Ništa strašno. Pariš se s tim nije slagala, ali Stanov odnos s njegovim stricem zapravo nije imao nikakve veze s njom. -Danas svuda oko mene ljudi udaraju jedni druge - pro-gunđala je, pomislivši na neobjašnjivu Gavinovu masnicu. Sjela je na svoj stolac i pogledala monitor. Još uvijek je imala pet minuta glazbe. Stan je bez poziva sjeo na drugi stolac. - Jesi li prestrašena zbog ove situacije s Valentinom? - Zar ti ne bi bio? - Stric Wilkins je pitao jesam li ja taj koji te nazvao. Iskosa ga je pogledala dok je stavljala zasladivač u čaj. - Nisi, zar ne? - Kao da bih mogao - odgovorio je. - Premda sam seksualno neprilagođen. Barem tako misli stric Wil-kins. - Zašto tako misli? - Loši geni. Majka je bila drolja. Otac je bio pohot-nik. Stric plaća kurve, ali misli da nitko za to ne zna. Pretpostavljam kako misli da jabuka nije pala daleko 308 Sandra Brown od stabla. Ali osim što misli da sam seksualni manijak, smatra me čistim propalitetom. - Rekao ti je to? - Baš tim riječima. - Ti si odrastao muškarac. Zašto podnosiš to sranje od njega? Sigurno ne moraš trpjeti njegove udarce? Stan ju je pogledao kao da je poremećena. - Kako misliš da bih to mogao spriječiti? Znao ju je navesti da ga u jednom trenutku poželi zadaviti, a u drugom tješiti i tapšati po leđima. Mnoge su sočne glasine kružile nakon što je Stanov otac počinio samoubojstvo. Ako je u tome bilo neke istine, obitelj Crenshavv doista je problematična na mnogim razinama. Nije Čudo da Stan ima psihičkih problema što ih treba riješiti. Dok su zamirali taktovi posljednje skladbe, znakom ga je upozorila neka bude tiho i uključila mikrofon. - To je bio Neil Diamond. Prije njega je Juice Newton pjevao The Sweetest Thing. Nadam se da si slušao, Troy. Tu si pjesmu ti zaželio za Cindy. Primat ću druge zahtjeve do dva sata. Ili, ako vas nešto muči, slobodno to podijelite sa mnom i mojim slušateljima. Molim vas, nazovite. Potom je prešla na dvije minute reklama. - Misliš li da će noćas nazvati? - pitao je Stan nakon što je isključila mikrofon. - Pretpostavljam da misliš na Valentina. Ne znam. Ne bih se iznenadila. - Nema ničega što ukazuje na njegov identitet? - Policija istražuje nekoliko mogućnosti, ali imaju malo pokazatelja. Narednik Curtis se nada da će večeras nazvati, možda reći nešto što će im pomoći da mu uđu u trag. - Pogledala je treptave lampice telefonskih linija na kontrolnoj ploči. - Znam da bi još jedan njeFM 101,3 309 gov poziv mogao biti dragocjen, ali ježim se od pomisli na razgovor s njim. - Sad se doista osjećam loše jer sam te prestrašio. Šalio sam se. - Preživjet ću. - Vikni ako me trebaš. - Krenuo je prema vratima. - O, Stane, uskoro će stići dr. Mallov. Hoćeš li malo pripaziti i otvoriti mu vrata kad stigne? Stan se okrenuo i vratio do stolca. - Što je s tobom i tim psihićem? Pariš ga je utišala i javila se na jedan telefonski poziv. - Ovdje Pariš. Zvao je neki muškarac i zatražio pjesmu Gartha Brooksa iz filma Hope Floats. - Za Jeannie. - Zvuči kao da je Jeannie sretna djevojka. - Zajedno smo zahvaljujući tebi. - Meni? - Jeannie je ponuđen posao u Odessi. Jedno drugomu nismo rekli što osjećamo. Ti si joj savjetovala da ne ode


prije nego mi povjeri svoje osjećaje. Poslušala je tvoj savjet, a ja sam joj rekao što osjećam prema njoj. Zadržala je posao ovdje, a iduće ćemo se godine vjenčati. - Drago mi je da je sve tako dobro ispalo. - Da, i meni. Hvala, Pariš. U program je ubacila skladbu To Make You Feel My Love i javila se na drugi poziv. Onaj koji je zvao zamolio je da se Almi čestita rođendan. - Devedeset? Nebesa! Ima li ona neku posebnu želju? Radilo se o skladbi Colea Portera, ali Pariš ju je za nekoliko sekunda našla u svojoj kompjutoriziranoj glazbenoj knjižnici i ubacila je u program iza Brooksove balade. 310 Sandra Broivn Kad je sve to riješila, pogledala je Stana. - Zar si još uvijek ovdje? - Da, čekam odgovor na svoje pitanje. I nemoj mi reći da ste ti i Mallov stari prijatelji iz Houstona. - Upravo to jesmo. - Kako ste se upoznali? - Preko Jacka. Njihovo je prijateljstvo preživjelo i nakon fakulteta. - Ali nije preživjelo tebe. - Naglo je okrenula glavu prema njemu. - Ah, samo sam nagađao, ali čini se da sam pogodio, koliko vidim. - Gubi se, Stane. - Jasno mi je da je to osjetljiva tema. Uzrujana i svjesna da će je gnjaviti sve dok mu nešto ne kaže, pitala je: - Što bi želio znati? - Ako je Mallov bio tako dobar prijatelj tebi i Jacku, zanima me zašto nikad ranije ništa nisam čuo o njemu. - Udaljili smo se kad sam Jacka preselila ovamo. - Zašto si Jacka preselila ovamo? - Jer je Meadowview ustanova za zdravstvenu njegu koja'je najviše odgovarala njegovim potrebama. Jack nije bio sposoban održavati prijateljstvo. Ja sam bila zauzeta nadziranjem njegove njege i ovim novim zaposlenjem. Dean je imao vlastiti život u Houstonu, kao i malenog sina. Događa se, Stane. Okolnosti utječu na prijateljstva. Zar ti nisi izgubio vezu s nekima od svojih prijatelja u Atlanti? Nije se dao smesti, već je rekao: - Jack je bio razlog iz kojeg si odustala od karijere na televiziji i došla raditi u ovu rupu? - Otprilike u vrijeme njegove nesreće, odlučila sam se za promjenu karijere. U redu? Zadovoljan? To je cijela priča. - Ne bih rekao. - Promatrao ju je stisnutim očima. FM 101,3 311 Zvuči logično, čak i vjerojatno, ali previše je šturo. Mislim da si izostavila nijanse. - Nijanse? - Ono što neku priču čini doista zanimljivom. - Imam posla, Stane. - Osim toga, ništa od ovoga što si rekla ne objašnjava elektricitet koji je noćas frcao iskre oko tebe i Mallova. Gotovo su mi oprljile obrve. Hajde, Pariš, reci mi - moljakao je. - Neću se šokirati. Ti si vidjela ružnu stranu moje obitelji, a ništa ne bi moglo biti skandaloznije. Što se dogodilo između vas troje? - Rekla sam ti. Ako mi ne vjeruješ, to je tvoj problem. Želiš li nijanse, izmisli ih sam. Zapravo mi je svejedno, glavno da te nešto zaokupi. U međuvremenu, nemaš li nekog pametnijeg posla? Ponovno se okrenula ka kontrolnoj ploči, telefonskim linijama, monitoru s popisom skladbi za program i onomu s informacijama, gdje se nalazio novi meteorološki izvještaj što ga je dao lokalni meteorolog. Stan je rezignirano uzdahnuo i opet krenuo prema vratima. Govoreći preko ramena, Pariš mu dovikne: -Nemoj dirati ništa lomljivo. No čim je izišao, njezine je ležernosti nestalo. Bacila je čaj, sad već mlak i gorak, u koš za smeće. Poželjela je zadaviti Stana jer ju je naveo na razmišljanje o neugodnim uspomenama. Ali ne smije o tome razmišljati. Mora se posvetiti poslu. Uključivši mikrofon, ona reče: - Još jednom, sretan rođendan Almi. Njezin izbor vratio nas je nekoliko generacija u prošlost, ali na FM 101,3 svaka je ljubavna pjesma klasik. Ja sam Pariš Gibson, vaša domaćica do dva sata ujutro. Nadam se da ćete ostati uz mene. Ugodno mi je u vašem društvu. Također volim puštati skladbe po vašim željama. Nazovite me. 312 Sandra Broivn Dogovorila se s Deanom da neće upućivati nikakve primjedbe Valentinu ili spominjati Janey sve dok on ne stigne u studio. Istodobno su otišli iz njezine kuće, ali on je odvezao Gavina kući, a potom će se vratiti u radiopostaju. Večera je dobro prošla. Prešutnim dogovorom, nisu spominjali slučaj u koji su svi na neki način bili upleteni. Razgovor se vodio o filmovima, glazbi i sportu. Smijali su se zajedničkim uspomenama.


Kad su odlazili, Gavin joj je pristojno zahvalio na večeri. - Tata loše kuha. - Ni ja nisam neki stručnjak. - Sigurno si bolja od njega. Vidjela je da je Deanu drago zbog načina na koji su se ona i Gavin odmah uklopili i zbog opuštenog ugođaja tijekom večere. I sama se osjećala veoma ugodno, a popila je samo pola čaše Chardonnaya, što je bila njezina gornja granica prije posla. Jedino ju je mučila spoznaja da su tu večer zacijelo trebali provesti s Liz Douglas. Tijekom idućeg niza reklama primila je sve telefonske pozive. Svaki put kad bi pritisnula treptavi gumb, osjećala je strepnju i zbog toga se ljutila na Valentina. U nju je usadio strah od posla koji se pokazao kao njezin spas. Ovaj ju je posao držao tijekom sedam godina koliko je vodila brigu o Jackovoj zdravstvenoj njezi. Uspjela je izdržati one beskrajne dane u bolnici jedino zahvaljujući spoznaji da će uvečer moći pobjeći u radiopostaju. Primila je poziv od mlade žene po imenu Joan koja je imala tako prpošnu osobnost da ju je odlučila pustiti u eter. - Kažeš da si obožavateljica Seala. - Jednom sam ga vidjela u restoranu u Los AngeFM 101,3 313 lesu. Izgledao je super cool. Možeš li pustiti skladbu Kiss From a Rosel Postupajući mehanički, ubacila je zatraženu skladbu iza tri već pripremljene za program. Što je zadržalo Deana, pitala se. Naoko se dobro držao, ali vidjela je da je veoma zabrinut zbog Gavi-nove povezanosti s Janey Kemp. Svaki bi roditelj koji voli svoje dijete bio zabrinut, ali Dean će za Gavinovo loše ponašanje okrivljavati sebe i smatrati to svojim neuspjehom. Baš kao što je na sebe preuzeo krivnju kad je pat-pozicija s Albertom Dorriejem u Houstonu završila tragično. Evo ga opet. Još jedan podsjetnik. Bez obzira koliko se trudila, njezin se um uvijek vraćao na to. Na onu noć. Dean se pojavio u njezinu stanu osamnaest sati nakon što je gospodin Dorrie svoje troje djece pretvorio u siročad tako što je najprije ubio svoju ženu, a potom i sebe. Stigao je bez najave, ispričavajući se. - Žao mi je, Pariš. Vjerojatno nisam trebao doći jer nisam prethodno nazvao - rekao je čim je otvorila vrata. Izgledao je kao da nije čak ni sjeo tijekom proteklih osamnaest sati, a kamoli spavao. Oči su mu upale u tamne kolutove. Bio je neobrijan. Pariš se i sama veoma malo odmorila. Veći dio dana provela je u televizijskoj redakciji gdje je uredila sažetak događaja za večernje emisije vijesti. Nažalost, priča nije bila baš toliko neobična. Slični su se incidenti rutinski događali u drugim gradovima. Čak se već jednom ranije" nešto slično dogodilo i u 314 Sandra Broivn Houstonu. Ali nikad se nije dogodilo njoj. Nikad nije bila svjedokom nečeg takvog izbliza i osobno. Boravak na mjestu događaja i proživljavanje svega toga uvelike se razlikovalo od čitanja o tome u novinama ili površnog slušanja televizijskih vijesti dok je čovjek zaokupljen nečim drugim. Čak je i njezin iskusni snimatelj bio pod utjecajem događaja. Njegov ležerni stav zamijenila je potištenost dok je televizijski kombi slijedio kola hitne pomoći koja su vozila dva tijela u mrtvačnicu. Ali nitko od nazočnih nije tragediju primio srcu tako teško kao Dean. Na licu mu se vidio očaj kad ga je Pariš kretnjom pozvala unutra. - Mogu li te čime ponuditi? Neko piće? - Hvala. - Sjeo je na rub kauča, a ona je ulila viski u čaše za oboje. Pružila mu je čašu i sjela kraj njega. -Jesam li te u nečemu omeo? - pitao je. - Ne. - Pokazala je svoj bijeli ogrtač od frotira. Umila je lice; kosa joj se sušila nakon dugotrajna boravka u kadi. Obično je nije viđao ovakvu, ali nije se zabrinjavala zbog svojeg izgleda. Ono što se prije dvadeset četiri sata činilo važnim sad je postalo ništavnim. - Ne znam zašto sam došao - rekao je. - Nisam želio biti vani, s ljudima. Ali isto tako nisam želio biti sam. - Ja se osjećam jednako. Odbila je provesti večer s Jackom. On ju je silno želio razvedriti i pomoći joj da se oslobodi razmišljanja o onome što je proživjela. Ali ona još nije bila spremna za to. Željela je vremena za razmišljanje. Povrh toga, bila je iscrpljena. Odlazak u kino ili čak na večeru činilo joj se stranim poput leta na Mjesec. Čak i čavrljanje s Jackom iziskivalo bi energiju koju nije imala. Činilo se da razgovor nije svrha Deanova posjeta. FM 101,3 315 Nakon onih nekoliko uvodnih rečenica, sjedio je i zurio u prazno, povremeno pijuckajući viski. Nije ispunjavao tišinu besmislenim riječima. Oboje su znali kako se osjećaju zbog tragičnog završetka događaja. Pretpostavila je da on, kao i ona, pronalazi utjehu u samoj činjenici da je uz nekoga tko je bio svjedokom tragedije. Trebalo mu je pola sata da popije viski. Odložio je praznu čašu na stolić za kavu, nekoliko sekunda zurio u nju, a zatim rekao: - Trebao bih poći.


Ali nije mu mogla dopustiti da ode bez ikakve utjehe. - Učinio si sve što si mogao, Deane. - To mi svi govore. - Jer je to istina. Dao si sve od sebe. - Ali to nije bilo dovoljno, zar ne? Dvoje je ljudi umrlo. - Ipak, troje je preživjelo. Da nije bilo tebe, vjerojatno bi ubio i djecu. Kimnuo je, ali ne baš uvjerljivo. Ustala je zajedno s njim i slijedila ga do vrata. Okrenuo se prema njoj. -Hvala na piću. - Nema na čemu. Prošlo je nekoliko sekunda prije nego je rekao: -Gledao sam tvoj prilog u vijestima u šest sati. - Jesi? - Bio je dobar. - Banalan. - Ne, doista. Bio je dobar. - Hvala ti. - Nema na čemu. Netremice ju je promatrao, a njegove oči kao da su je preklinjale onako kako je znala da i njezine prekli-nju njega. U njoj su buknule emocije što ih nije mogla zanijekati, ali ih je mjesecima držala pod stro316 Sandra Broivn gom kontrolom. Kad je Dean posegnuo za njome, već je rastvorila svoje usne za njegov poljubac. Kasnije, kad je iznova proživljavala sve to i mogla biti brutalno iskrena prema sebi, shvatila je da je željela taj poljubac, te da bi ga sama započela da on to nije učinio. Morala ga je dotaknuti ili umrijeti. Potreba za njim bila je tako snažna. Dean je zasigurno osjećao isto. Njegova su se usta stopila s njezinima posesivno i gladno. Pretvaranje i pristojnost odjednom su nestali. Sputavanje savjesti rasplinulo se. Napetost koja se mjesecima nakupljala dobila je odušak. Provukla je prste kroz njegovu kosu. Odvezao je pojas njezina ogrtača, a kad je zavukao ruke unutra, nije se pobunila, već se podigla na prste kako bi se priljubila uz njegovo tijelo. Uklapali su se. Savršenost toga privremeno je prekinula poljubac, te su se samo čvrsto zagrlili. Pariš se vrtjelo u glavi od senzualnih osjeta. Hladni metal njegove kopče pojasa na njezinu trbuhu. Tkanina njegovih hlača uz njezina naga bedra. Fini pamuk njegove košulje na njezinim dojkama. Njegova tjelesna toplina prodire kroz njezinu kožu. Zatim su njegove usne ponovno potražile njezine. Dok su se ljubili, rukom joj je pokrio dojku. Palcem je prešao preko ukrućene bradavice, a tada je sagnuo glavu i uzeo je u usta, gladno je sišući. Dahnuvši njegovo ime, stisnula mu je glavu uza se. Dok ju je spuštao na pod, raskopčala je gumbe njegove košulje i gurnula mu je s ramena, ali tada ju je ponovno počeo ljubiti. Osjećala je kako između njezinih bedara nastoji otkopčati svoj pojas i šlic. FM 101.3 317 Vrh njegova penisa dotaknuo je njezine stidne dlake, istraživao i potom se našao u njoj. Raširio ju je i ispunio svojom muškošću. Osjetila je njegovu težinu na sebi i s radošću je prihvatila, bedrima mu stežući bokove. Pritisak je bio nevjerojatno sladak. Zvukovi što su dopirali iz njegovih prsa bili su neopisiva mješavina smijeha i jecanja. Poljupcima je obrisao suze koje su se pojavile u kutovima njezinih očiju, a potom joj je rukama obuhvatio glavu i spustio svoje čelo na njezino, nježno je njišući naprijed-natrag dok su razmjenjivali zrak što su ga disali i dijelili krajnju intimnost. - Neka mi Bog pomogne, Pariš - promuklo je izustio - jednostavno sam morao biti u tebi. Zavukla je ruke ispod njegove odjeće i dlanovima mu pritisnula stražnjicu, uvlačeći ga još dublje u sebe. Naglo je udahnuo i počeo se pomicati. Sa svakim se ritmičnim prodorom pojačavao intenzitet užitka. Kao i značenje čina. Jednom joj je rukom obujmio bradu i podigao lice kako bi je poljubio. Još uvijek ju je ljubio kad je osjetila orgazam, pa su njezini tihi uzvici završili u njegovim ustima. Za nekoliko je sekunda i on dosegao vrhunac, ali su i dalje grčevito stezali jedno drugo. Razdvojili su se postupno i protiv volje. Kako se počela povlačiti tjelesna ekstaza, tako su počeli shvaćati moralnu važnost onoga što su učinili. Pokušala se toga riješiti. Željela je zatvoriti oči pred nepravdom. Ali to nije bilo moguće. - O, Gospode - zastenjala je, okrenuvši se od njega. - Znam. - Obujmio ju je rukom oko struka i priljubio njezina leđa uza svoja prsa. Lagano joj je poljubio vrat i odmaknuo pramenove kose s njezinih vlažnih obraza. 318 Sandra Brown


No ruka mu se ukočila kad je telefon zazvonio. Ranije je uključila telefonsku sekretaricu, kako bi mogla izabrati kome će se javiti. Sad se začuo Jackov glas, učinivši ga trećom osobom u sobi. - Zdravo, dušo. Zovem samo da bih provjerio kako si. Ako spavaš, ne moraš me nazvati. No ako si budna i želiš razgovarati, znaš da sam spreman slušati te. Zabrinut sam za tebe. I za Deana. Zovem ga cijelu večer, ali uopće se ne javlja na svoje telefone. Znaš kakav je. Mislit će da je on kriv zbog tragedije do koje je došlo. Siguran sam da bi mu večeras dobro došao prijatelj, pa ću i dalje pokušavati doprijeti do njega. U svakom slučaju, volim te. Odmori se. Vidimo se. Veoma dugo, nepomično su ležali. Zatim se Pariš izvukla iz Deanova zagrljaja i puzeći stigla do stolića za kavu. Pritisnula je glavu o drvo, dovoljno snažno da je zaboli. - Pariš... - Sami idi, Deane. - Osjećam se jednako loše kao i ti. Pogledala ga je preko ramena. Bilo je nago; ogrtač je vukla za sobom poput mladenkina vela. Mahnito je povukla rukav kako bi pokrila oblinu svoje dojke. -Nikako se ne možeš osjećati loše kao ja. Molim te, idi. - Osjećam se loše zbog Jacka, da. Ali neka sam proklet ako se kajem zbog vođenja ljubavi s tobom. To je bilo suđeno, Pariš. Znao sam to onog trenutka kad sam te upoznao, a i ti si znala. - Ne, ne, nisam. - Lažeš - tiho je rekao. Potisnula je gorki smijeh. - Što je sitnica u usporedbi s jebanjem sa zaručnikovim kumom. - Znaš da nije riječ o tome. Bilo bi nam mnogo lakše da jest. FM 101,3 319 To je bila istina. Iza osjećaja srama, srce joj se kidalo od očaja što ga je donijela spoznaja da se to više nikad neće dogoditi. Možda bi sebi mogla oprostiti običnu ševu, divljanje hormona, privremen gubitak razuma. Ali to joj je previše značilo da bi samo tako odbacila i oprostila. - Samo idi, Deane - jecala je. - Molim te. Idi. Ponovno je spustila glavu na stol i zatvorila oči. Vrele su joj se suze slijevale niz obraze dok je slušala kako šušti njegova odjeća, zvecka kopča opasača, zatvara se šlic, a potom prigušene korake na sagu koji su se udaljavali prema vratima. Izdržala je tešku tišinu sve dok nije čula kako se vrata otvaraju, a zatim tiho zatvaraju za njim. - Pariš? Trgnula se i pogledala iza sebe, prema vratima studija. Ondje je stajao Dean, kao da se materijalizirao iz njezinih sjećanja. Bila je tako izgubljena u mislima da joj je trebalo nekoliko sekunda dok nije shvatila da se nalazi ovdje i sada, a ne u njezinim uspomenama. S mukom je progutala slinu i kretnjom ga pozvala unutra. - U redu je. Moj je mikrofon isključen. - Crenshavv je rekao da smijem ući ako budem tih. Sjeo je na stolac kraj nje, a ona se u jednom ludom trenutku poželjela baciti u njegov zagrljaj, nastaviti ono što su prekinuli u njezinu sjećanju. One su večeri na njezinoj koži ostali tragovi njegove brade. Nestali su za nekoliko dana. Ali senzualni tragovi u njezinu umu nikad nisu izblijedjeli. Noćašnji je poljubac pokazao koliko su živi i točni. - Još ništa od Valentina? 320 Sandra Broun Odmahnula je glavom kako bi mu odgovorila, ali i da bi se riješila ustrajnih senzualnih treptaja. - Jesi li odveo Gavina kući? - Rekao sam mu da ne smije izlaziti, a mislim da će me večeras poslušati. Potreslo ga je današnje ispitivanje u policijskoj postaji. Večeras se doista besprijekorno ponašao. Naravno, pokušavao je tebe impresionirati. - Pa, uspio je, jer sam impresionirana. Sjajan je, Deane. Zamišljeno je kimnuo. - Da. Trenutak ga je promatrala, opazivši boru zabrinutosti između njegovih obrva. - Ali? Zagledao se u nju. - Ali laže mi. FM 101.3 321 24. poglavlje Narednik Robert Curtis radio je prekovremeno. Nalazio se u svojem uredu, a u blizini je samo još jedan detektiv radio noću, na nekom slučaju pljačke. Radio na Curtisovu stolu bio je namješten na FM 101,3. Slušao je glas Pariš Gibson dok je čitao informacije što ih je uspio prikupiti o njezinoj prekinutoj televizijskoj karijeri i odlasku iz Houstona. Njegovi su prijatelji u houstonskoj policiji bili temeljiti, faksirali su mu sve što je ikad tiskano o Pariš, Jacku Donneru i Deanu Mallovu. Zanimljivo štivo. Pretraga stana Lancvja Raya Fishera, odnosno Mar-vina Pattersona, također je donijela nekoliko iznenađenja,


posebno kutiju audiokaseta. Na svima su bile snimljene emisije Pariš Gibson. Dakle, zašto bi, pitao se detektiv, bivši kažnjenik koji je postao domar bio toliko zagrijan za Pariš da skuplja snimke njezinih bivših emisija, a može je svake noći slušati uživo? Lancvjeva majka nije se pokazala naročito korisnom. 322 Sandra Broivn Pronašao ju je jedan obavještajac nakon što je beskrajno dugo kopao po birokraciji i dosjeima. Trenutno živi u prostoru namijenjenom pokretnim domovima u San Marcosu, gradiću južno od Austina. Curtis je osobno pošao onamo, a vozio se trideset minuta. Mogao je poslati nekog drugog detektiva da obavi taj razgovor, ali je želio iz prve ruke čuti zašto je sin gospođe Fisher, Lancy, koji živi pod lažnim imenom Marvin Patterson, naoko tako opsjednut Pariš Gibson. Unutrašnjost doma gospođe Fisher bila je još gora od onoga što se moglo očekivati prema vanjskom izgledu, a ona je bila jednako neuredna i negostolju-biva kao i njezin dom. Kad joj je Curtis pokazao svoju iskaznicu, najprije je bila sumnjičava, zatim ratoborna, a na koncu je postala uvredljiva. - Zašto se ne nosite odavde? Nemam što reći nekakvom prokletom drotu. - Je li Lancy u posljednje vrijeme bio ovdje? -Ne. Curtis je znao da laže, ali je stekao dojam da se majka i sin ne vole previše, te da bi žena rado iskoristila priliku da se požali na sina. Umjesto da izrazi sumnju u istinitost njezine tvrdnje, šutio je i pokušavao odstraniti mačje dlake sa svojih hlača dok je ona vukla dim cigarete, čekajući da sama počne pričati. - Lancy je problem otkako se rodio - počela je. -Što se manje mota oko mene, to se ja bolje osjećam. On živi svoj život, a ja imam svoj. Osim toga, postao je nadut. - Nadut? - Njegova odjeća i takve stvari. Vozi novi automobil. Misli da je bolji od mene. FM 101.3 323 Što ne bi bilo naročito teško, pomislio je Curtis. -Koji model i marku automobila vozi? Puhnula je kroz nos. - Ne razlikujem te japanske automobile. - Jeste li znali da radi u radiopostaji? - Rekao mi je da čisti. Morao je prihvatiti taj posao nakon što je dobio otkaz ondje gdje je ranije radio, jer je krao. To je bio dobar posao, a on ga je uprskao. Glup je i nesposoban. - Jeste li znali da se služio lažnim imenom? - Ništa me ne bi iznenadilo kad je riječ o njemu. Ne nakon što je uzimao kokain i tako to. - Nagnuvši se naprijed, soptavo je rekla: - Znate, tada je snimao one prijave filmove. Kako bi se dokopao droge. - Prljave filmove? - Moja susjeda? Dva reda dalje? Dotrčala je ovamo jedne večeri, ne baš davno, i rekla da je vidjela mog malog kako maše svojim alatom u nekom odvratnom filmu što ga je uzela u videoteci. Rekla sam joj da je jebena lažljivica, ali je ona rekla: 'Dođi pa ćeš sama vidjeti.' Uspravila se u stolici, zauzevši pozu osobe koja se nedavno preobratila i sad osjeća samo prezir prema moralno slabijima. - Doista, vidjela sam ga, golog kao od majke rođenog, a radio je stvari koje nikad ranije nisam vidjela. Bilo mi je strašno neugodno. Curtis je glumio suosjećanje s majkom čiji je sin skrenuo s pravoga puta. - Radi li još uvijek, ovaj, u filmskoj industriji? - Ne. Više se niti ne drogira. Barem on tako kaže. To je bilo davno. Bio je jako mlad. Ali ipak. - Pripalila je drugu cigaretu. Curtis će odande otići osjećajući se i zaudarajući kao da je sam popušio tri kutije. - Kojim se imenom služio kad je snimao te filmove? 324 Sandra Broivn - Ne sjećam se. - Kako su glasili naslovi filmova u kojima je glumio? - Ne sjećam se i ne želim znati. Pretpostavljam da biste mogli pitati moju susjedu. I kako to da stara žena poput nje gleda takvo smeće? Trebala bi se sramiti. - Ima li Lancy mnogo djevojaka? - Vi baš ne slušate što vam se govori, je li? Ništa mi ne govori. Kako bih mogla znati o djevojkama? - Je li ikad spomenuo Pariš Gibson? - Koga? Je li to muško ili žensko? - Njezina je zbunjena reakcija bila previše iskrena da bi je mogla odglumiti. - Nije važno. - Ustao je. - Znate, gospođo Fisher, da je prikrivanje i pomaganje kažnjivo djelo. - Nikoga ne prikrivam i nikomu ne pomažem. Rekla sam vam da Lancy nije bio ovdje. - Onda nećete imati ništa protiv toga da malo pogledam naokolo. - Imate li nalog? -Ne. Puhnula je oblak dima prema njemu. - O, dovraga. Gledajte.


Mjesto nije bilo veliko, pa osim što je mogao izbjegavati siktave mačke i njihov izmet, pretraga nije dugo trajala. Niti mu je dugo trebalo da utvrdi da je netko spavao u drugom sobičku. Uski krevet nije bio namješten, a na podu kraj kreveta nalazio se par čarapa. Kad se sagnuo da podigne jednu čarapu, opazio je labavu pločicu ispod kreveta. Bez problema ju je podigao uz pomoć džepnog nožića. Ono što je ondje našao, vratio je na mjesto i pridružio se gospođi Fisher u prostoriji koja je služila kao dnevni boravak. Pitao je komu pripadaju čarape. FM 101,3 325 - Lancy ih je zacijelo ostavio kad je zadnji put bio ovdje. Davno. Nikad nije naučio pospremati za sobom. Još jedna laž, ali samo bi gubio vrijeme kad bi joj proturječio. Nastavila bi lagati. - Je li vam poznato, posjeduje li Lancy kompjutor? - On misli da ja ne znam za to, ali znam. - Što je s kasetofonom? - O tome ništa ne znam, ali sve te moderne naprave samo su bacanje novca, ako mene pitate. - Ostavit ću vam svoju posjetnicu, gospodo Fisher. Ako Lancy dođe ovamo, hoćete li me nazvati? - Što je učinio? - Izbjegao je ispitivanje. - O čemu? Ne može biti ništa dobro. - Samo bih želio razgovarati s njim. Ako vam se javi, učinit ćete mu uslugu time što ćete me obavijestiti. Uzela je njegovu posjetnicu i spustila je na pretrpani stolić kraj sebe. Nije dobro čuo ono što je progunđala oko cigarete što joj je visjela s usana, ali nije zvučalo poput obećanja da će učiniti ono što ju je zamolio. Jedva je čekao da iziđe na svjež zrak i udalji se od opasnosti što ga je predstavljala boca kisika, ali je na vratima zastao i postavio još jedno pitanje. - Rekli ste da je Lancy dobio otkaz na nekom poslu jer je krao. - Tako sam rekla. - Gdje je radio? - U telefonskoj kompaniji. Čim je sjeo u svoj automobil, Curtis je kontaktirao policiju San Marcosa, objasnio situaciju i zamolio ih da nadziru pokretni dom gospođe Fisher. Potom je detektivu iz vlastite jedinice rekao neka provjeri dosje djelatnika Lancyja Raya Fishera u telefonskoj kompaniji. Zbog nekih radova na cesti, promet Međudržavnom 326 Sandra Broivn cestom 35 prema sjeveru odvijao se puževim korakom, pa je dobio tražene informacije čim je stigao u postaju. Kompanija Southwestern Bell imala je dokumente o zaposlenju koji su glasili na Fisherovo pravo ime. Bio je izvrstan djelatnik sve dok ga nisu uhvatili kako krade opremu. - U ono vrijeme, visokotehnološki uređaji - izvijestio ga je detektiv. - Danas je to uglavnom zastarjelo jer se tehnologija tako brzo mijenja. - Ali još uvijek se može koristiti? - Prema riječima stručnjaka, da. Oboružan tim informacijama, Curtis je stavio Lan-cyja Raya Fishera na popis osumnjičenika, a potom se posvetio materijalima što su mu ih faksom poslali iz Houstona. Tu su bile kopije novinskih članaka, prijepisi televizijskih izvještaja i podaci skinuti s interneta. Pričali su tragičnu priču i ispunili neke praznine što ih je Mallov zadržao za sebe. Na primjer, Curtis je sad razumio zašto Pariš Gibson nosi sunčane naočale. Pretrpjela je ozljedu očiju u istoj prometnoj nesreći koja je Jacku Donneru oduzela život, ostavivši mu tek otkucaje srca i minimalnu moždanu funkciju. Pariš se vozila na suvozačkom mjestu, vezanog sigurnosnog pojasa. Kad je automobil velikom brzinom udario u potporni stup mosta, napuhali su se zračni jastuci. Ali nisu bili ni od kakve pomoći kad se rasprsnulo staklo vjetrobrana, koje je trebalo biti neprobojno, ali nije bilo, osobito kad je kroza nj izletio vozač težak devedeset kilograma. Jack Donner nije bio vezan. Zračni je jastuk usporio njegovo izbacivanje iz automobila, ali ga nije uspio spriječiti. Zadobio je teške ozljede glave. Oštećenja FM 101,3 327 su bila nepopravljiva. Do kraja života ostao je fizički bespomoćan. Njegove mentalne sposobnosti bile su ograničene na reagiranje na vizualne, taktilne i auditivne stimulacije. Reakcije su bile slabašne, na razini novorođenčeta, ali dovoljne da ga se ne proglasi mrtvim. Nitko nije mogao isključiti struju. Navodno je njegov prijatelj, dr. Dean Mallov iz hou-stonske policije, prvi stigao na mjesto događaja. U vlastitom je automobilu slijedio gospodina Donnera, bio je svjedok nesreće i sa svojeg mobitela nazvao 911. Prema svim


izvještajima, bio je brižan i požrtvovan prijatelj koji je danima nakon nesreće sjedio ispred bolničke sobe gospođice Gibson i šok-sobe gospodina Donnera. Posljednji članak o tragičnoj sudbini Jacka Donnera objavio je da se Pariš Gibson oporavila od lakših ozljeda, podnijela ostavku na svoj položaj u televizijskoj postaji i premjestila Donnera u privatnu ustanovu za zdravstvenu njegu. Citirali su je da je zahvalila svim prijateljima, suradnicima i obožavateljima koji su slali cvijeće i želje za oporavkom njezina zaručnika. Nedostajat će joj posao i svi divni ljudi u Houstonu, ali u njezinu je životu došlo do neočekivana preokreta, te sad mora poći novim putem. U zadnjem se članku nije spominjao Dean Mallov, što je posebno upalo u oči Curtisu. Kad netko nestane sa scene čvrstog i dugotrajnog prijateljstva, za to mora postojati dobar razlog. U tome zapravo nema neke posebne tajne i zagonetke. Vidio je način na koji Mallov gleda Pariš Gibson i ona njega. S otvorenom požudom i željom. Ali nastojanje da ne gledaju jedno drugo također je ukazivalo na 328 Sandra Brown činjenicu da među njima postoji nešto mnogo dublje od tjelesne žudnje. Izbjegavanje ih odaje. Ako je on to vidio nakon što ih poznaje samo dva dana, zasigurno je bilo više nego očito Jacku Donneru. Zaključak: u ljubavnoj vezi, treći je suvišan. Dok je slušao Parisinu emisiju, njegov je gnjev rastao. Uopće nije spomenula njega, Valentina. Ali je bez kraja i konca pričala o Janey Kemp. Trabunjala je o tome kako njezini roditelji silno žele da im se vrati neozlijeđena. Govorila je o njezinim prijateljima, zabrinutim za njezinu sigurnost. Isticala je njezine vrline. Kakva farsa! Janey mu je pričala koliko prezire svoje roditelje, a osjećaj je bio uzajaman. Prijatelji? Ona osvaja, a ne stvara prijateljstva. Što se tiče vrlina, uopće ih nema. No dok Paris ovako govori, čini se da je Janey Kemp prava svetica. Prekrasna, šarmantna, srdačna, pravi američki ideal. - Kad bi je barem sad mogla vidjeti, Paris - šaptom je izustio i tiho se nasmijao. Janey mu se sada toliko gadila da je danas samo nakratko bio s njom. Više ne izgleda prekrasno i zamamno. Njezina kosa, nekoć bujna i svilenkasta, sad izgleda poput starih konopaca namotanih oko glave. Put joj je nezdrave boje. Oči koje su po želji mogle biti provokativne ili cinične, sad su prazne i beživotne. Kao da uopće nije bila svjesna njegove nazočnosti u prostoriji, tupo je zurila preda se, čak i kad je pucnuo prstima na dva centimetra od njezina nosa. Doimala se napola mrtvom, a izgledala je još gore. FM 101,3 329 Tuširanje bi popravilo situaciju, ali jednostavno mu se nije dalo odnijeti je u kupaonicu i oprati. Zapravo nije imao vremena ni volje ni za što, osim za rješavanje ove gužve u koju se uvalio. Imao je sve manje vremena za iznalaženje nekog prihvatljivog rješenja. Dao je Pariš rok od sedamdeset dva sata, a ako uopće ima karaktera, bilo kakvog osjećaja ponosa, trebao bi se toga držati. Janey je postala veće opterećenje no stoje očekivao. Tu je također i pitanje što učiniti s Pariš. Uopće nije razmišljao što će kasnije, već samo o tome da Janey dovede ovamo i iskoristi na način na koji je željela biti iskorištena. Ona je kurva koja je reklamirala svoju spremnost da sve iskuša. On je reagirao na njezine pozive, to je sve. Isto tako, nije se bez razloga hvalisala. Dokazala se kao gurman za poniženja. Nije doista planirao da ovo završi njezinom smrću, baš kao što nije planirao ubiti Maddie Robinson. Njegova veza s Maddie jednostavno se sama od sebe tako razvijala. Rekla je: 'Više te ne želim viđati', a on se pobrinuo da tako i bude. Zauvijek. Kad čovjek tako gleda na situaciju, ona je odlučila o svojoj sudbini, a ne on. Što se tiče Pariš, nije razmišljao o tome što će biti dalje, nakon onog prvog telefonskog poziva kad joj je rekao da je poduzeo mjere protiv žene koja ga je povrijedila. Želio ju je prestrašiti, potresti, možda učiniti svjesnom njezine nepodnošljive samodopadnosti. Tko je ona da dijeli savjete o ljubavi i životu, seksu i vezama? Međutim, nije predvidio da će taj telefonski poziv upućen njoj pokrenuti policijsku istragu i pretvoriti se u takav medijski događaj. Tko bi pomislio da će se 330 Sandra Brouin svi tako uzrujati zbog Janey, a ona zapravo dobiva točno ono što je tražila? Ne, sve je postalo mnogo veće no što je želio. Osjećao je kako gubi kontrolu nad situacijom. Želi li preživjeti, mora ponovno uspostaviti kontrolu. Ali odakle početi? Jedan način bio bi da pusti Janey na slobodu. Da, mogao bi to učiniti. Mogao bi je ostaviti kraj kuće njezinih roditelja. Ona ne zna kako mu je ime. Mogao bi očistiti ovu sobu, pa ako ikad dovede policiju na »mjesto zločina«, ondje neće biti nikakva traga koji bi ukazivao na njega. Morao bi prestati odlaziti na mjesta sastanaka Seks-kluba i paziti da ga ona negdje ne opazi, ali pronalaženje akcije nije nikakav problem. Seks-klub samo je jedan izvor.


Plan nije savršen, ali je vjerojatno najbolje što bi mogao učiniti. Večeras će nazvati Pariš i reći joj da se samo želio poigravati njome, natjerati je da shvati da se ne bi smjela igrati ljudskim emocijama i davati nepromišljene savjete. M u snu nisam pomislio da bi me mogla ozbiljno shvatiti, Pariš, Zar ne znaš prihvatiti šalu? Bez zamjerki, vrijedi? Da, to je svakako plan koji bi mogao upaliti. - ... ovdje na FM 101,3 - čuo je kako Pariš govori, prekinuvši njegovo razmišljanje. - Ostanite uz mene do dva ujutro. Upravo sam primila poziv Janevne najbolje prijateljice, Melisse. Melissa. - Melissa, želiš li nešto reći slušateljima? - pitala je Pariš. - Da, ja samo, znate, želim da se Janey vrati živa i zdrava - rekla je. - Janey, ako ovo čuješ i dobro ti je, dođi kući. Nitko se neće ljutiti. A ako netko ondje vani drži moju prijateljicu protiv njezine volje, onda FM 101,3 331 moram reći da to uopće nije cool Oslobodite je. Molim vas. Samo želimo da se Janey vrati. Pa... mislim da je to sve. - Hvala ti, Melissa. Čekaj malo, zar bi on trebao biti nitkov u ovoj priči? Ništa nije učinio toj Janey Kemp što ona nije željela. A ni Pariš nije nedužna princeza kako bi željela da svi vjeruju. Nije nimalo bolja od svih ostalih. Utipkao je broj što ga je znao napamet, svjestan da ne mogu otkriti njegov mobitel. Za to se pobrinuo. - Ovdje Pariš. - Večerašnja tema je Dean Malloy. - Valentino? Dopusti mi da razgovaram s Janey. - Janey nije raspoložena za razgovor - rekao je - a nisam ni ja. - Janeyni roditelji žele da te pitam... - Umukni i slušaj. Ako se ti i tvoj ljubavnik brzo ne pokrenete, imat ćete dvije smrti na savjesti. Janeynu. I Jacka Donnera. - Bolje bih se osjećao kad bi boravila u mojoj kući dok ovo ne završi. Imam slobodnu spavaću sobu. Ništa raskošno, ali bit će ti udobno. I sigurno. Dean je insistirao na tome da je otprati kući. Kao i ranije, Valentinov je poziv preusmjeren preko javne govornice, gdje nisu našli nikakav trag. Policija je sad bila uvjerena da se uopće nije približio tim telefonskim govornicama. Ovaj ih je poziv najviše uznemirio jer je zvučio gnjevnije i nervoznije nego ranije. Ponovno je aludirao na Janeynu smrt. Naravno, spominjanje Deana i Jacka bio je zabrinjavajući novi element. Ili je Valentino 332 Sandra Broivn veoma pronicav, ili zasigurno zna da ona i Dean imaju određenu vezu s Jackovom smrću. - Hvala na ponudi, ali ovdje ću biti sigurna. - Prva je ušla u svoju kuću. Kad je on ušao, upalio je stolnu lampu. Ona ju je odmah ugasila. - Osjećam se poput zlatne ribice kad su svjetla upaljena. Mogu vidjeti unutra. Dean je pogledao policijsko vozilo parkirano uz pločnik. - Griggs ima zamjenu, vidim. - Noćas je slobodan. Curtis mi je rekao da će poslati druge ljude, ali da će biti jednako oprezni. - Kad je Dean zatvorio vrata, ona upita: - Što je s Gavinom? - Valentino je s takvim prezirom govorio o Deanu, da su se zabrinuli i za Gavinovu sigurnost, a ne samo njegovu i Parisinu. - Pobrinuo sam se za to. Curtis je poslao kola do moje kuće. Nazvao sam Gavina i rekao mu da ih može očekivati. -Liz? - Mislim da joj nije potrebna policijska zaštita, ali sam je nazvao i objasnio situaciju. Rekao sam joj neka svakako uključi alarmni sustav i nazove me ako se dogodi bilo što neobično. - Možda bi ona trebala boraviti u tvojoj sobi za goste. Nije prihvatio izazov, već je samo rekao: - To je druga tema, Pariš. Okrenula se i pošla prema kuhinji. Slijedio ju je. Bilo je dva i trideset ujutro, ali imali su previše briga da bi im se spavalo. - Popit ću toplu čokoladu -rekla je. - Želiš li i ti? - Vani je vruće. Uputila mu je bezizražajan pogled. - Sok? - pitao je. FM 101,3 333 Dok se voda grijala u mikrovalnoj, natočila mu je čašu narančina soka i izvadila paket keksa iz smočnice. - Što misliš, o čemu laže? - Valentino? - Gavin. Ranije večeras, rekao si mi da misliš da ti laže. Zaokupili su nas telefonski pozivi pa nismo završili


taj razgovor. Trenutak je zurio u čašu soka, a zatim reče: - U tome je najveći problem. Ne znam o čemu laže, ali znam da laže. Nakon što je u šalicu vruće vode umiješala mješavinu za instant čokoladu, pokazala mu je neka uzme kekse i pođe u dnevni boravak. Sjela je na jednu stranu kauča, a on na drugu. Paket keksa nalazio se na jastuku između njih. Nisu upalili lampu, ali je kroz prozore dopirala svjetlost s trijema. Skinula je sunčane naočale. - Misliš li da laže o svojim postupcima one večeri? -upita Pariš. - Možda je nešto izostavio. Bojim se da nije rekao baš sve o svojem sastanku s Janey. - Misliš da su imali seksualne odnose? - Moguće, a on ne želi da to netko sazna. - Jer bi njegova priča o tome da ju je ostavio i pridružio se prijateljima bila manje vjerojatna. - Točno. - Dean je žvakao keks. - Ali realno gledajući, kako bi on mogao biti Valentino? Uopće ne zvuči kao on. Ništa ne zna o nama. - Pogledao ju je. - Barem taj dio. Ne posjeduje tehničke vještine za preusmjeravanje telefonskih poziva. - Pitala sam Stana kako se to radi. - Odakle bi on mogao znati? - Voli uređaje, skupe igračke. Nemoj me tako gledati - rekla je kad je upitno uzdigao obrve. - On nije Valentino. Nema muda za to. 334 Sandra Broivn - Što ti znaš o tome kakva on ima muda? - Molim te - zastenjala je. - Želiš li me poslušati ili ne? Nešto je neodređeno progunđao i posegnuo za još jednim keksom. Nastavila je: - Stan je rekao da to nije teško napraviti. Svatko komu je dostupno nešto opreme vjerojatno bi mogao naučiti kako se to čini preko interneta. - Što je s nekim tko je radio za telefonsku kompaniju? - Vjerojatno bi to bez problema izveo. Zašto? - Prije nego je postao domar, Marvin Patterson je bio instalater za kompaniju Southwestern Bell. Dean ju je vlastitim automobilom slijedio do kuće od radiopostaje. Tijekom vožnje, obavio je podulji telefonski razgovor s Curtisom. Sad joj je prepričao sve što je detektiv saznao o Lancvju Fisheru. - Ima zbirku audiokaseta? Mojih emisija? Što bi to moglo značiti? - Ne znamo - odgovori Dean. - Zato je Curtis poslao svoje agente do svih doušnika. Pokušavaju naći plahoga gospodina Fishera. Imamo mnogo pitanja za njega, a prvo je odakle takva zaokupljenost tobom. - Što je pravi šok. Nikad nije pokazivao ni najmanje zanimanje za mene. Držao je glavu pognutu i rijetko je kada govorio. - Čudno ponašanje za bivšega glumca. - Glumac? Marvin? - Pojavio se, od glave do pete, u dva pornografska videa. - Što! - uzviknula je. - Jesi li siguran da govorimo o istom čovjeku? Ispričao joj je što je Curtis saznao od majke Lancvja Fishera. - Ništa od toga ne objašnjava zašto je svake FM 101,3 335 večeri snimao tvoju emisiju. Ili se barem tako čini. Ima ukupno devedeset dvije kasete. Nisu baš kvalitetne, rekao je Curtis. Vjerojatno je snimao direktno s radija. Sati i sati ljubavnih pjesama i seksi glasa Pariš Gibson. Moguće je da je Marvin samo drkao dok te slušao. Ali to je mnogo samozadovoljavanja. - Poštedi me te slike, molim te. - Je li ikad... - Ništa, Deane. Nikad mi se nije obratio s više od nekoliko promrmljanih riječi. Nikad me čak nije pogledao u oči, koliko se sjećam. - Onda bi, što se tiče ovog slučaja, mogao biti posve nedužan. Možda je nestao samo zato što je bivši kaž-njenik, a kao takav ima prirodnu averziju prema policijskim ispitivanjima, čak i ako nema što skrivati. Zastao je i nekoliko ju trenutaka pozorno promatrao, dovoljno dugo da ona upita: - Što je? - Curtis je postao pravi Sherlock Holmes kad je riječ o našoj prošlosti. Puhala je u svoju vruću čokoladu, ali je odjednom izgubila tek. - Ima li neka dobra vijest? - Nema. Otvoreno mi je rekao da su mu poznate činjenice o okolnostima koje stoje iza tvojeg odlaska iz Houstona. O nesreći. O Jackovoj ozljedi glave. Tvojoj ostavci na televiziji. I tako dalje. - To je sve? - Pa, na tome je stao, ali tišina koja je uslijedila bila je puna znatiželje i insinuacija. - Pusti ga neka insinuira koliko god želi. - Pustio sam ga.


Odložila je šalicu na stolić za kavu, a zatim je duboko uzdahnula i spustila glavu na jastuk kauča. -Ne čudi me njegova radoznalost. Ipak je on detektiv. 336 Sandra Brown Čak nije morao ni previše kopati. Samo treba zagrepsti po površini i moj je život otvorena knjiga. - Žao mi je. Slabašno se osmjehnula. - Nije važno. Važniji su drugi aspekti ove situacije. Primjerice, Gavin. - Ostavivši glavu naslonjenu na jastuk, okrenula se i pogledala Deana. - Što se danas dogodilo s njegovim licem? - Nisam ga ja udario, ako na to misliš. Uvrijeđena njegovim tonom i samom izjavom, naglo se uspravila. - Uopće nisam 'na to mislila'. - Uzela je šalicu čokolade i ljutito izišla iz prostorije, govoreći: -Zaključaj vrata kad iziđeš. FM 101,3 337 25. poglavlje Trzavim, ljutitim pokretima Paris je oprala šalicu od čokolade, a zatim je ugasila svjetlo iznad sudopera. Kad se okrenula, Dean je stajao na otvorenim vratima. Njegovi su se obrisi ocrtavali na slabašnoj svjetlosti što je dopirala iz dnevnog boravka. - Žao mi je što sam se obrecnuo na tebe. - Nije me to razljutilo - rekla je. - Smeta mi što si ti pomislio da bih ja mislila da si udario Gavina. - Ali jesam, Paris. Priznanje ju je tako zapanjilo da je ostala bez riječi. - Ne danas - nastavio je. - Prije nekoliko dana. Isprovocirao me, izgubio sam živce i tresnuo ga po ustima. Njezina je ljutnja nestala jednako brzo kako se i pojavila. - Oh. Znači da sam te pogodila u žicu, je li? - Trenutak je šutjela, a potom tiho doda:'- Znam što se dogodilo onom prilikom u Techu. Oštro ju je pogledao. - Jack ti je ispričao? - Rekao mi je dovoljno. Ali tek nakon što sam stavila primjedbu o tvojoj strogoj samokontroli. 338 Sandra Broivn Naslonio se na dovratak i zatvorio oči. - Pa, moja je samokontrola zakazala neku večer s Gavinom, kao i danas s Rondeauom. - Rondeauom? Ispričao joj je o prizoru što ga je prekinuo kad je ušao u muški zahod. - Pritisnuo je Gavinovo lice uza zrcalo. Odatle masnica na njegovu obrazu. Poželio sam ubiti tog tipa. - I ja bih to poželjela. Zašto bi tako nešto učinio? - Rekao je da ima majku i sestru, a opscene poruke što ih je Gavin slao internetom tako su ga vrijeđale da je izgubio živce kad ga je vidio. Jadna isprika koja zaudara na laž. - Zna li Curtis o tome? - Nisam mu rekao, a ne bih rekao da će Rondeau priznati. - Prijeći ćeš preko toga? - Ne. Dovraga, ne. Ali pozabavit ću se Rondeauom na vlastiti način, bez Curtisova upletanja. - Neveselo se nasmijao. - Kad već govorimo o našem prijatelju detektivu, on je uporno stvorenje. Neće odustati sve dok ne sazna cijelu priču o našem 'malenom trokutu', kako je rekao. - Odnosno o tebi, meni i Jacku. - Nije glup, Pariš. Zna da tu ima nešto više od onoga što je objavljeno u medijima, te mnogo više od onoga što mu mi govorimo. - To se njega ne tiče. - On se ne bi složio. Misli da bi Valentino mogao nešto znati o tome. Pokušala se okrenuti od njega, ali ju je uhvatio za ruku i prisilio da ga pogleda. - Moramo razgovarati o tome, Pariš. Nismo se time pozabavili kad smo trebali, prije sedam godina. Da jesmo, možda se Jack ne bi FM 101,3 339 napio one večeri. Trebali smo poći k njemu, posjesti ga i reći mu... - Da smo ga izdali. - Da smo se zaljubili jedno u drugo, da nam to nije bila namjera, ali se dogodilo i to je jednostavno tako. - Baš nam je žao, Jack. Nemaš sreće. Vidimo se. - Ne bi bilo tako, Pariš. - Ne, bilo bi mnogo gore. - Gore od čega, za Boga miloga? Zar je moglo gore završiti? Duboko je udahnuo i nastavio tišim, razumnijim tonom: - Jack je bio pametniji no što si mislila. I mnogo oštroumniji. Vidio je da izbjegavamo jedno drugo. Zar ti nije bilo jasno da će željeti znati što je tomu uzrok?


Naravno, imao je pravo. Podcijenila je Jacka kad je mislila da neće shvatiti da se sve promijenilo ako se bude pretvarala da se ništa nije promijenilo. Njegova zaručnica i njegov najbolji prijatelj vodili su ljubav. Njihovi su odnosi, njezin s Jackom, njegov s Deanom, njezin s Deanom, nepovratno promijenjeni. Nisu se mogli vratiti na staro. Bila je naivna kad je mislila da mogu. - Mislila sam... mislila... - Sagnula je glavu i počela masirati sljepoočnicu. - Ne sjećam se što sam mislila, Deane. Jednostavno nisam mogla poći k njemu i reći: 'Sjećaš se one večeri nakon tragedije, kad sam ti rekla da želim biti sama? Pa, Dean je došao k meni i imali smo spolne odnose na sagu.' Međutim, odlučila se za suptilniji pristup i izbjegavala svaki susret s Deanom. Njezine su isprike postajale sve jadnije. - Na koncu je Jack želio znati zašto mi se više ne sviđaš. - Ja sam s njim vodio sličan razgovor - reče Dean. - Pitao me jesmo li se ti i ja posvađali tijekom one 340 Sandra Broivn situacije s taocima. Je li kriza probudila policajca u meni i izvjestitelja u tebi, a to dvoje nikad ne ide zajedno. Rekao sam mu da govori besmislice, te da se nas dvoje sviđamo jedno drugome i uzajamno se poštujemo. Zato nas je testirao onom večerom iznenađenja. Da, ona sudbonosna večera, pomislila je. Jack je organizirao sastanak u jednom od njihovih omiljenih restorana. Ona i Dean su stigli zasebno, ne očekujući da će se ondje vidjeti. Biti licem u lice prvi put nakon one večeri bilo je baš onako neugodno kako se bojala da će biti. Nikako ga nije mogla pogledati u oči, ali ga je ipak povremeno krišom promatrala, a kad god bi to učinila, vidjela bi da i on nju kradomice pogledava. Ipak, njihov je razgovor bio ukočen i formalan. - Ta je večera za mene bila test izdržljivosti - reče Dean. - Odbijala si sve moje pokušaje da razgovaram s tobom. - Morali smo napraviti čisti rez, Deane. Nisam mogla čak ni telefonski razgovarati s tobom jer samoj sebi nisam vjerovala. - Isuse, Pariš, umirao sam iznutra. Morao sam znati što misliš. Jesi li dobro. Jesi li trudna. - Trudna? - Nismo rabili nikakvu zaštitu. - Uzimala sam pilulu. - Ali ja to nisam znao. - Skrušeno se nasmiješio. -Sebično sam se nadao da si zanijela. Čak mu ni sada nije mogla priznati da se i ona tomu nadala, pa se razočarala kad je dobila sljedeću menstruaciju. Trudnoća bi je prisilila da Jacku kaže istinu. To bi bilo opravdanje njoj i Deanu. Ali nije se dogodilo. FM 101,3 341 - Prošao sam pakao razmišljajući o stanju u kojem sam te one večeri ostavio - govorio je. - Odjednom si bila ondje, sjedila metar dalje od mene, za istim stolom, a ja još uvijek nisam mogao pitati ili reći ono što sam želio. - I to nije bilo sve. Ubijala me spoznaja da varam Jacka - nastavio je. - Kad god bi ispričao neki novi vic, ili bi me zagrlio i zvao svojim prijateljem, osjećao sam se kao Juda. - Svim se silama trudio da večer bude zabavna. Sve za društveni život. Činilo se da je Jack čvrsto odlučio ignorirati nelagodu među njima. Previše je pio, preglasno je govorio, pretjerano se smijao. No kad je stigao desert, konačno je odustao i pitao ih što se događa. - Gledajte, već mi je dosta vas dvoje, u redu? -rekao je. - Želim znati, i to sada želim znati. Što se dogodilo da se osjećate tako neugodno kad ste zajedno? Mogu pretpostaviti: (a) da ste se posvađali tijekom one situacije, ili (b) da se viđate iza mojih leđa. Dakle, recite mi zbog čega ste se posvađali, ili priznajte. Smatrajući da se duhovito našalio, prekrižio je ruke na stolu i široko im se smiješio. Ali Dean mu nije uzvratio smiješak, a ona je osjećala da će joj se lice rasprsnuti ako se pokuša osmjeh-nuti. Njihova je tišina govorila sama za sebe. Unatoč tomu, prošlo je nekoliko trenutaka prije nego je Jack shvatio, a kad jest, bilo ga je bolno gledati. Njegov je smiješak nestao. Najprije je pogledao nju, gotovo upitno. Zatim je pogledao Deana, kao da ga želi natjerati da se nasmije i reče nešto poput: »Nemoj biti smiješan.« Ali kad niti jedno od njih ništa nije reklo, shvatio je 342 Sandra Broivn da je istina izišla na vidjelo. - Kujin sine - rekao je. Skočio je na noge i unio se Deanu u lice: - Večera je na tvoj račun, prijatelju. Dean je očito razmišljao kao i ona jer je rekao: -Nikad neću zaboraviti izraz njegova lica kad je zbrojio dva i dva. - Ni ja. - U žurbi da pođem za njim i pokušam ga spriječiti u namjeri da sjedne za volan svojeg automobila, srušio sam stolicu. Dok sam je uspravio, vas dvoje ste nestali. - Ne sjećam se kako sam trčala kroz restoran za njim - reče Pariš. - No živo mi je ostalo u sjećanju kako sam ga sustigla na parkiralištu. Izderao se na mene, rekao mi neka ga ostavim na miru. - Ali nisi to učinila. - Ne, preklinjala sam ga neka mi dopusti objasniti. Samo je bijesno zurio u mene i rekao: 'Jesi li se ševila s njim?'


Dean je povukao prste niz lice, ali time nije uspio ukloniti izraz žaljenja i kajanja. - S drugoga kraja parkirališta čuo sam ga kako to kaže. Čuo sam tebe kako mu govoriš da ne bi smio voziti, da je previše pijan i previše bijesan. Ne obazirući se na njezine molbe, Jack je sjeo u automobil. Ona je potrčala na drugu stranu i, srećom, našla otključana vrata. - Ušla sam. Jack mi je rekao neka izidem. No odbila sam i vezala sigurnosni pojas. Upalio je motor i do daske pritisnuo gas. Nekoliko su trenutaka šutjeli, izgubljeni u sjećanjima na onu užasnu večer. Dean je prvi progovorio. - Imao je posve pravo biti bijesan na nas jer smo spavali zajedno. Da sam ja bio na njegovu mjestu... Bože, ne znam što bih učinio. Vjerojatno bih ga rastrgao na komadiće. Bio je povrijeđen i gnjevan, a ako \ FM 101,3 343 se zbog toga želio ubiti, zapravo ga nikako nismo mogli spriječiti, te večeri ili bilo koje druge. Nanijeli smo mu nepravdu, Pariš. Do kraja života živjet ćemo s tim na duši. Ali i on je pogrešno postupio prema tebi kad se odvezao s tobom u automobilu. Položio joj je ruke na vrat i milovao ga vršcima prstiju. - Za to ja njega okrivljujem. Mogao te ubiti. - Ne vjerujem da je imao namjeru bilo koga ubiti. - Jesi li sigurna? - blago je pitao. - Što ste rekli jedno drugome tijekom one dvije minute vožnje od parkirališta do nadvožnjaka? - Rekla sam mu da mi je žao što smo ga povrijedili. Rekla sam mu da ga oboje volimo, da je to bio izolirani incident, fizičko oslobađanje nakon traumatičnog doživljaja. Tvrdila sam da se to više nikad neće dogoditi ako nam oprosti. - Je li ti povjerovao? Suza joj je kliznula niz obraz kad je hrapavim glasom rekla: - Nije. - Jesi li ti vjerovala sebi? Zatvorila je oči, istisnuvši svježe suze. Polako je odmahnula glavom. Duboko udahnuvši, Dean ju je privinuo na prsa i milovao joj kosu. - Možda sam trebala reći više - reče Pariš. - Lagati mu? - To ga je moglo spasiti. Bio je bijesan. Uopće nije mogao razmišljati. Pokušala sam ga nagovoriti da zaustavi automobil i meni prepusti volan, ali je on samo ubrzao. Izgubio je kontrolu nad automobilom. Nije se namjerno zabio u onaj potporanj. - Jest, Pariš. - Ne - žalosno je rekla, ne želeći vjerovati u to. - Ako vozač izgubi kontrolu nad vozilom, refleksno 344 Sandra Brotun pritisne kočnicu. Bio sam odmah iza vas. Njegova se kočnička svjetla uopće nisu upalila. - Nagnuo joj je glavu unatrag, prisiljavajući je da ga pogleda. - Jack te volio, u to uopće ne sumnjam. Volio te toliko da se želio oženiti tobom. Volio te dovoljno da se prepusti ljubomornom bijesu kad je otkrio da si bila sa mnom. - Ali - naglasio je - da te volio onako kako je trebao, nesebično i bezuvjetno, nikad mu ne bi palo na pamet da te sa sobom povede u smrt. Bez obzira kako su mučne bile posljednje godine njegova života, nikad mu nisam oprostio pokušaj da te ubije. Njegove su riječi samo produbile njezinu ljubav prema njemu. Doista ga je voljela. Od trenutka kad su se upoznali, shvatila je da ništa ne može učiniti kako bi prestala voljeti Deana Malloya. No prepuštanje toj ljubavi bilo je nemoguće tada jednako kao i sada. Drugi su ljudi uvijek stajali među njima. Jack, svakako. Sada Liz. Izvukla se iz njegova zagrljaja i rekla: - Sad bi trebao poći. - Noćas ću ostati ovdje. - Deane... - Spavat ću na kauču u dnevnom boravku. - Podigao je ruke, kao da se predaje. - Ako nemaš povjerenja u mene, možeš zaključati vrata spavaće sobe. Ali neću te ostaviti samu sve dok ondje vani neki luđak ima nešto protiv tebe. - Ne mogu shvatiti kako zna da imam na savjesti Jackovu smrt. - I ja. - Ono što se dogodilo između mene i tebe nije poznato javnosti, a ja o tome nikad ni s kim nisam razgovarala. FM 101,3 345 - Vjerojatno je istraživao o tebi i zaključio što je uzrok Jackove nesreće, baš kao i Curtis. - Mnoge su stvari mogle izazvati Jackovu nesreću -ustvrdila je. - Ali samo bi jedna uništila naše prijateljstvo. To baš nije teška zagonetka, Pariš. Valentino ima nešto protiv


nevjernih žena. Ako je zaključio da si varala Jacka sa mnom, onda ti personificiraš ono što on mrzi. Čak i ako je stvorio pogrešan zaključak, Valentino je to učinio svojom stvarnošću i postupat će u skladu s njim. -Tvrdoglavo je odmahnuo glavom. - Ostajem. Drijemao je na kauču do zore, a tada je tiho izišao iz kuće. Mahnuo je dvama policajcima koji su sjedili u patrolnim kolima još uvijek parkiranima uz pločnik, pobrinuvši se da ga vide kako odlazi. Spavao je loše i malo. Izgledao je i osjećao se kao da je probdio veći dio noći. Ali imao je zadatak što ga nije smio odgađati. Nije želio čekati čak ni toliko da ode kući, istušira se i obrije. Dvaput je pozvonio prije nego je začuo škljocaj zasuna na drugoj strani vrata. Liz je pospano virila kroz pukotinu što ju je dopuštao mjedeni lanac, a zatim je zatvorila vrata i maknula lanac. - Neoprostivo je da sam se pojavio ovako rano ujutro - rekao je i koraknuo unutra. - Opraštam ti. - Obujmila ga je oko struka i privi-nula se uz njega. - Zapravo, ovo je ugodno iznenađenje. Zagrlio ju je. Ispod svilene kućne haljine, jedino što je imala na sebi, njezino je tijelo bilo toplo, mekano i ženstveno. Ali uopće ga nije uzbuđivalo. Odmaknula se kako bi ga mogla pogledati u lice, ali 346 Sandra Brotun je donji dio tijela ostavila intimno priljubljen uz njega. - Ne izgledaš baš najbolje. Naporna noć? - Moglo bi se tako reći. - Nešto novo s Gavinom? - zabrinuto je pitala. - Ne. Nije se još posve izvukao, a ja ću biti zabrinut sve dok se ne izvuče. Ali nisam zbog njega došao. Njezina sposobnost »čitanja« ljudi omogućila joj je uspješnu karijeru, a ni sad je nije iznevjerila. Nakon što ga je još trenutak proučavala, rekla je: - Kanila sam ti ponuditi malo ljubavi i nježnosti u krevetu. No čini mi se da je pametnije ponuditi kavu. - Nema potrebe. Neću se dugo zadržati. Spustila je ruke niz tijelo, uspravila se i zabacila raskuštranu kosu. - Barem toliko dugo da sjedneš? - Naravno. Povela ga je do kauča u dnevnom boravku i sjela u jedan kut, podvukavši bosa stopala poda se. Dean je sjeo na rub kauča i laktovima se oslonio na koljena. Tijekom vožnje ovamo, razmišljao je kako bi mogao načeti bolnu temu, ali je na koncu zaključio da nema laganog načina. Previše ju je poštivao da bi joj lagao. Odlučio je biti iskren. - Već prilično dugo, mjesecima, pustio sam te da vjeruješ da ćemo se jednoga dana vjenčati. To se neće dogoditi, Liz. Žao mi je. - Shvaćam. - Duboko je udahnula i polako ispuštala zrak. - Mogu li barem znati što je tomu razlog? - U početku sam mislio da je riječ o klasičnom strahu od promjene. Nakon što sam petnaest godina bio neženja, mislio sam da pomisao na ponovno sklapanje braka u meni izaziva paniku. Stoga nisam ništa rekao, nadajući se da će se situacija promijeniti. Nisam se želio svađati oko toga, niti te nepotrebno uzrujavati. FM 101,3 347 - Pa, doista sam ti zahvalna što vodiš računa o mojim osjećajima. - Osjećam li malo sarkazma? - Svakako. - Pretpostavljam da to zaslužujem - rekao je. -Upravo sam prekinuo nešto što bi se moglo smatrati zarukama. Ne moraš biti ljubazna. - Drago mi je da tako misliš jer u meni sve kuha. - Imaš pravo biti bijesna. Ljutito ga je promatrala, ali se tada ponos vratio. -Kad bolje promislim, neću se svađati s tobom. Bijesan bi ti ispad omogućio da odeš odavde i nikad se ne osvr-neš. Umjesto toga, želim da ti bude neugodno. Jer vjerujem da zaslužujem potpuno objašnjenje. Zapravo, doista se nadao svađi tijekom koje bi razmjenjivali uvrede i uništili sve lijepe osjećaje što su ih ikad imali jedno za drugo. Svađa bi bila brža, čišća, manje bolna za nju i lakša za njega. No Liz mu je pred nosom tresnula vratima tog kukavičkog puta za bijeg. - Nisam siguran da mogu objasniti. - Raširio je ruke, pokazujući kako je uzaludno pokušavati. - Nije riječ o tebi. Jednako si pametna, lijepa i poželjna kao onoga dana kad smo se upoznali. Još i više. - Molim te, poštedi me govora o tome kako me nisi dostojan. - Nije to - ukočeno je rekao. - Sve što sam rekao, mislim iskreno. Nije riječ o tebi. Riječ je o nama. Ja se jednostavno ne mogu vidjeti u tome, Liz. - To mi ne moraš govoriti. U posljednje vrijeme nisi baš zdušno sudjelovao kad smo vodili ljubav. - Čudno, nisam čuo da se žališ. - Ponovno pokušavaš izazvati svađu - strogo je rekla. - Nemoj. I nemoj se vrijeđati zbog kritike. Nije 348


Sandra Broivn problem u tvojoj fizičkoj izvedbi. Problem je tvoje emocionalno otuđenje. - Što priznajem. - Je li to zbog Gavina i njegova dolaska ovamo? Potrebno ti je više vremena? - Gavin mi je bio dobra isprika za povlačenje - priznao je. - Ne ponosim se činjenicom da sam to iskoristio. - Niti bi se trebao time ponositi. Ali nije ni o njemu riječ, zar ne? -Ne. - Postoji netko drugi, znači? Okrenuo je glavu i pogledao je u oči. - Da. - Viđao si se s nekim drugim? - Ne. Ništa tomu slično. - Onda što, Deane? O čemu je riječ? - Volim drugu ženu. Jednostavnost tvrdnje ostavila ju je bez riječi. Nekoliko je trenutaka zurila u njega. - O. Voliš drugu ženu. Jesi li ikad volio mene? - Da. Na mnogim te razinama još uvijek volim. Bila si važan i vitalan dio mojeg života. - Ali ne i tvoja velika strast. - Kad smo se počeli viđati, iskreno sam mislio... nadao sam se... pokušavao sam... - Pokušavao si - rekla je i gorko se nasmijala. - To je baš ono što svaka žena želi čuti. Sarkazam se vratio, ali nije bio iskren. Uzela je jedan jastučić i zagrlila ga, doslovce i figurativno pro-našavši nešto za što se može držati. Osjećao je da bi sad morao otići, prije nego njegova brutalna iskrenost još više povrijedi njezin ponos. No kad je ustao, ona tiho reče: - Žena sa sunčanim naočalama. Ona s kojom si razgovarao u policijskoj FM 101,3 349 postaji. Pariš? - Podigla je glavu i pogledala ga. - Ma daj, Deane, nemoj izgledati tako šokirano. Čak i da sam slijepa, ipak bih znala da ste vas dvoje bili ljubavnici. - Prije mnogo godina. Samo jednom, ali... - Ali se nikad nisi sasvim oporavio. Uzvratio je njezin tužan osmijeh. - Ne. Nikada. - Pitam samo iz radoznalosti, kad si se ponovno počeo viđati s njom? - Prekjučer. Njezine su se usne rastvorile u bezglasnom čuđenju. - Tako je. Ovo otuđenje osjećaja, ako se može tako nazvati, započelo je mnogo prije nego se ona pojavila. Susret s njom samo je potvrdio ono što sam već znao. - Da se nećeš oženiti mnome. Kimnuo je. - Pa, hvala Bogu da nisi. - Bacivši jastučić u stranu, ona ustane. - Ne želim biti ničija druga violina. - Ne bi ni trebala biti. - Posegnuo je za njezinom rukom i stisnuo je. - Ispričavam se što sam potratio dvije godine tvojeg biološkog sata. - O, vjerojatno je tako najbolje - vedro je rekla. -Što bih učinila s djetetom kad bih morala na službeni put? Ponijela ga u aktovci? Pokušavala je sve učiniti nevažnim, ali je znao da je duboko povrijeđena. Možda joj je slomio srce. Previše je ponosna da bi napravila scenu i rasplakala se. I možda joj je, samo možda, previše stalo do njega da bi ga pokušavala uhvatiti na osjećaj krivnje. - Imaš mnogo ponosa, otmjenosti i stila, Liz. - O, svakako. Prava svetica. - Što ćeš učiniti? - Danas? Mislim da ću si priuštiti masažu. Nasmiješio se. - A sutra? 350 Sandra Brown - Nisam prodala kuću u Houstonu kad sam se preselila ovamo. - Nisi? - Pretpostavio si da jesam, a ja ti ništa nisam rekla. Možda sam intuitivno osjećala da će mi trebati sigurnosna mreža. U svakom slučaju, čim to uspijem organizirati, vratit ću se natrag. - Posebna si, Liz. - Kao i ti - promuklo je odgovorila. Nagnuo se naprijed i poljubio je u obraz, a zatim se zaputio prema vratima. Stigavši do njih, okrenuo se. -Ostaj mi dobro. - Tada je otišao. FM 101,3 351 - Halo?


- Je li to Gavin? , -Da. - Ovdje narednik Curtis. Jesam li te probudio? - Tako nekako. - Žao mi je što te gnjavim. Tvoj tata mi se ne javlja na mobitel. Zato zovem na kućni broj. Mogu li razgovarati s njim, molim te? - Nije ovdje. Noćas je ostao u Parisinoj kući. -Gavin je požalio čim je izgovorio te riječi. Budući da je po prirodi onako sumnjičav, Curtis će naprečac stvoriti pogrešan zaključak. - Večerali smo kod nje - objasnio je. - Nakon njezine emisije, znate, zbog posljednjeg Valentinova poziva, tata je smatrao da ne bi smjela biti sama. - Policajci čuvaju njezinu kuću. - Valjda je tata mislio da to nije dovoljno. - Očito. Gavin je zaključio kako je bolje da prestane dok ne 352 Sandra Brown kaže nešto što ne bi trebao. U svakom slučaju, što se Curtisa tiče gdje njegov otac provodi noć? - Dobro onda, pokušat ću ga ondje naći - reče detektiv. - Imam njezin broj koji nije dostupan javnosti. - Mogao bih mu prenijeti poruku - predloži Gavin. - Hvala, ali moram osobno s njim razgovarati. Nije mu se sviđalo kako to zvuči. Mora li Curtis osobno razgovarati s njegovim ocem o nečemu što ima veze s njim? - Ima li kakvih vijesti o Janey? - Nažalost, nema. Čut ćemo se kasnije, Gavine. Detektiv je prekinuo vezu prije nego ga je Gavin uspio pozdraviti. Ustao je i pošao u kupaonicu, a zatim je pogledao kroz prozor prednjeg dijela kuće i vidio da je policijski automobil još uvijek parkiran uz pločnik. Zar samo on vidi ironiju u tome da ga policija štiti od Valentina, a istodobno sumnja da je on Valentino? Bilo je prerano za ustajanje, pa se vratio u krevet, ali je shvatio da ne može spavati. Sve dok ne pronađu Janey, bit će zatvoren kod kuće. Može se pomiriti s tim. Međutim, moglo bi biti još i gore. Vjerojatno bi ga strpali u zatvor da nije bilo njegova oca. S obzirom na to da ga je tata uhvatio u nekoliko laži i otkrio da je član Seks-kluba, ne snosi baš teške posljedice. Sinoć se uopće nije loše proveo s ocem i Pariš. Gotovo je strepio od susreta s njom nakon toliko godina. Što ako se promijenila i sad se ponaša poput stare osobe? Bojao se da će imati ukočenu frizuru i previše nakita, da će biti naporna i sentimentalna, neprestano pričati o tome koliko je narastao, gnjaviti ga kao što uvijek čine majčini rođaci na obiteljskim okupljanjima. No Pariš je bila cool, baš kako mu je ostala u sjećanju. Bila je srdačna, ali nije pretjerivala kao Liz. Isto FM 101,3 353 tako, nije s njim razgovarala svisoka. Čak i dok ju je ranije poznavao, razgovarala je s njim kao sa sebi ravnim, a ne kao s djetetom. Jack ga je uvijek zvao Kapetane, ili Partneru, ili nešto tomu slično, i obraćao mu se bučno i veselo, kao da je dijete koje treba zabavljati. Jack je bio u redu, ali od njih dvoje više mu se sviđala Pariš. Pariš mu se više sviđala i od žena s kojima je tata izlazio. Sjećao se kako je mislio da bi bilo super kad bi Pariš bila djevojka njegova oca, da nema Jacka. Njegova je mama mislila da se Pariš na taj način sviđa tati. Nikad nije o tome razgovarala s njim, naravno, ali ju je jednom čuo kad je nekoj prijateljici rekla kako misli da je Dean »zagrijan« za Pariš Gibson, a izlazi s drugim ženama samo zato jer ona pripada Jacku Donneru. U ono je vrijeme bio previše mlad da bi razumio implikacije. Niti su ga naročito zanimali odnosi među odraslima. Ali nakon što je vidio kako je njegov otac sinoć jedva čekao da dođu do njezine kuće, kako se pogledao u retrovizoru prije nego su izišli iz automobila, pomislio je da je mama možda imala pravo. Nikad nije vidio tatu da se gleda u zrcalo prije sastanka s Liz. Otkako ga je sjećanje služilo, njegovi su roditelji bili razvedeni. Kao dijete, postupno je počeo shvaćati da njegova obitelj nije poput onih u televizijskim reklamama gdje mama i tata zajedno doručkuju, šeću plažom držeći se za ruke, voze se u istom automobilu, i čak spavaju u istom krevetu. Opazio je da su u susjednim kućama tate uvijek doma. Postavljao je pitanja mami i tati, a nakon što su mu objasnili što znači razvod, svim se srcem nadao da će se njegovi roditelji ponovno vjenčati i živjeti u istoj kući. 354 Sandra Broivn No što je bio stariji, bolje je shvaćao i počeo prihvaćati činjenicu da je ponovni zajednički život malo vjerojatan. Bio je dovoljno glupo dijete da se nastavi nadati. Njegov je otac izlazio s mnogim ženama. Gavin je većini zaboravio imena jer nijedna veza nije dugo trajala. Čuo je kako njegova majka razgovara s bakom o »okusu mjeseca«, pa je znao da misli na jednu od tatinih djevojaka.


Njegova majka nije ni izbliza toliko izlazila, te se iznenadio da se ona ponovno udala. Njezin je brak uništio svaku nadu da će se njegovi roditelji nekako, nekim čudom ponovno sjediniti. Tada se počeo istinski ljutiti na nju, čvrsto odlučivši da će joj zagorčavati život s novim mužem. Dok sad razmišlja o tome, jasno mu je da je to bilo glupavo, djetinjasto ponašanje. Bio je pravi klipan. Majka zasigurno voli tog čovjeka, inače se ne bi udala za njega. Više ne voli tatu. Gavin ju je također čuo kako to govori baki. - Uvijek ću voljeti Deana jer mi je dao Gavina - rekla je jednom prilikom - ali pravilno smo odlučili kad smo se onako rano razveli. Zaključio je da ni njegov otac ne voli majku, a možda je nikad nije ni volio. Pokušao je roditelje zamisliti kao par, ali jednostavno nije uspijevao. Kao dva djelića različitih slagalica, nisu se uklapali. Nije uspijevalo u početku, i nikad neće. Pomiri se s time, Gavine, pomislio je. Majka je sretna u svojem drugom braku. Tata također zaslužuje sreću. No Gavin nije vjerovao da će ga Liz usrećiti. Zadrijemao je, razmišljajući o tome, ali prije nego je tvrdo zaspao, oglasilo se zvono na ulaznim vratima. Isuse! Zašto su svi jutros ustali tako prokleto rano? Pošao je do ulaznih vrata i otključao ih. Na svoju FM 101,3 355 žalost, nije provjerio tko zvoni prije nego je otvorio vrata. Na trijemu je stajao John Rondeau. Gavin je pogledao iza njega prema policijskim kolima kraj pločnika. Umirio se kad je vidio da su policajci još ondje. Častili su se krafnama. Nema sumnje, dar Rondeaua. - Ne brini se, Gavine, tvoji su zaštitnici na svojemu mjestu. Nije ga zavarao ugodan ton Rondeauova glasa. Ni u jednom trenutku. Obraz ga je napokon prestao boljeti, ali još uvijek je bio osjetljiv, a masnica neće proći danima. Rondeau je bio teži od njega vjerojatno petnaestak kilograma. Iz prve je ruke znao da je kujin sin sposoban za nasilje. Ali čvrsto je odlučio da neće pokazati strah. - Uopće nisam zabrinut - odbrusio je. - Osobito ne zbog tebe. Što hoćeš? - Želio sam dodati nešto onomu što sam ti jučer rekao. - Ako moj tata sazna da si ovdje, nadrapat ćeš. - Zato je ovo pravi trenutak, jer znam da nije kod kuće. - Smiješio se, pa bi svakomu tko ih promatra, uključujući policajce koji su lizali šećer sa svojih prstiju, ovo izgledalo kao prijateljsko čavrljanje. - Ako odlučiš bilo komu pričati o mojim... - Zločinima. Samo se još šire nasmiješio. - Kanio sam reći posebnim aktivnostima. Ako netko o tome čuje od tebe, ti nećeš biti taj na koga ću se okomiti. - Ne bojim te se. Ignorirajući ga, Rondeau reče: - Preskočit ću tebe i okomiti se ravno na tvojeg starog. - Zar bi to trebala biti šala? Jer je prokleto smi356 Sandra Broivn jesno. - Gavin prezirno puhne kroz nos. - Ti radiš na kompjutorima. - Radim na tome da me iz te jedinice prebace u središnji istražiteljski ured. - Svejedno mi je hoće li te postaviti za šefa jer nemaš muda za sukob s mojim tatom. - Nisam govorio o tome da ću ga osobno napasti. To bi bilo glupo jer će biti na oprezu. Ali što misliš o nekom psihički poremećenom kažnjeniku kojeg mora ispitati? - Mallov cijelo vrijeme odlazi u zatvorske ćelije, znaš - mirno je nastavio. - Razgovara s narkomanima, silovateljima i manijakalnim ubojicama, nastoji od njih izvući informacije, navesti ih na priznanje. Što ako netko od njih dobije vijest da se Mallov nabacuje njegovoj ženskoj, zavodi je dok je on u zatvoru? - Postaješ još smješniji. - Onako kako je izdao najboljeg prijatelja Jacka Donnera, s Pariš Gibson. Gavinova sljedeća dosjetka zamrla mu je na usnama. - Tko kaže? - Curtis, kao prvo. Kaže svatko s malo mozga ako može zbrojiti dva i dva. Tvoj je tatica ševio zaručnicu svojeg najboljeg prijatelja, a Jack Donner je zbog toga pokušao počiniti samoubojstvo, u čemu je na kraju uspio. - To si izmislio. - Ako meni ne vjeruješ, pitaj njega. - Rondeau je pucnuo jezikom. - Ružna priča, zar ne? Ali bit će dobro gorivo za bilo kakve glasine koje bih mogao proširiti među zatvorenicima o tome kako se dr. Mallovu, unatoč njegovoj prijateljskoj taktici, ne može vjerovati, osobito ako negdje postoji usamljena i podložna žena. - Shvaćaš što želim reći, Gavine? Policajci često FM 101,3 357


namještaju smrti drugih policajaca. I mi smo ljudi, znaš. Imamo neprijatelja. Događa se - rekao je, sleg-nuvši ramenima, - On ne bi imao pojma što ga očekuje, ali svejedno bi bio mrtav, a ti više ne bi imao oca. Gavin je osjetio kako ga je strah ščepao za srce. -Gubi se odavde - s mukom je izustio. Rondeau se bez ikakve žurbe odgurnuo od vrata. -Dobro, sad ću te ostaviti. Ali savjetujem ti da razmisliš o ovome što sam rekao. Ti si nitko i ništa. Pseće govno na mojoj cipeli, ne vrijediš vremena ni truda s moje strane. Ali ako me cinkaš - rekao je, kažiprstom snažno gurnuvši Gavina u prsa - Mallov je gotov. Pariš je polako otvorila oči, ali kad je vidjela Deana kako sjedi na rubu njezina kreveta, naglo je sjela. - Što se dogodilo? - Ništa novo. Nisam te želio prestrašiti. Laknulo joj je kad je shvatila da nema loših vijesti, ali srce joj je i dalje snažno lupalo od početnog straha, a sad i zbog činjenice da Dean sjedi na njezinu krevetu. Nije se još sasvim smirila kad je pitala: - Kako je bilo na kauču? - Kratko. - Jesi li uopće spavao? - Malo. Ne mnogo. Uglavnom sam radio, zabilježio neka zapažanja o Valentinovu profilu. Premda je bila veoma umorna, trebalo joj je dugo da zaspi jer ju je uznemirivala spoznaja da je on u susjednoj sobi. Neprestano je lebdjela u njezinoj podsvijesti i nije joj dala mirno spavati. - Rado bih popila kavu. Kimnuo je, ali nije se maknuo, kao ni ona. Tišina se produžila dok su zurili jedno u drugo preko uskog prostora što ih je dijelio. 358 Sandra Broivn - Jesam li ipak trebala zaključati vrata spavaće sobe? - tihim je glasom pitala. - Svakako. Jer je posve jasno da svoje ruke ne mogu držati podalje od tebe. Posegnuo je za njom, a ona se nagnula prema njemu, ali trenutak prije nego su se njihove usne spojile, ona reče: - Liz... - Ne igra nikakvu ulogu. - Ali... - Vjeruj mi, Pariš. Vjerovala mu je, posve se predajući njegovu poljupcu, njegovu neobuzdanom, posesivnom, prediv-nom poljupcu. Položivši dlanove na njegove obraze pokrivene čekinjama, nakrivila je glavu kako bi promijenila kut njihovih usana, čineći ga intimnijim. Odgurnuo je deku i plahtu kojima je bila pokrivena i spustio je na jastuke. Pošao je za njom i ispružio se tik do nje. Malo se odmaknuo da bi je mogao pogledati, promatrajući njezinu jednostavnu majicu i bokserice. -Otmjena pidžama. - Napravljena s ciljem da zapali vatru. - Djeluje - procijedio je. Vršcima prstiju istraživala je njegovo lice, zagladila mu obrve, milovala nos, a zatim slijedila oblik njegovih usana i dotaknula jamicu na bradi. - U kosi imaš više sjedina - primijetila je. - Tvoja je kraća. - Valjda smo se oboje promijenili. - Neke su se stvari promijenile. - Pogledom je prešao na njezine dojke, a kad ju je pomilovao kroz majicu, bradavica se ukrutila. - To ne. Toga se sjećam. Ponovno ju je poljubio, ovoga puta s više strasti. FM 101,3 359 Šakom joj je obujmio stražnjicu i podigao je na erek-ciju koja mu je napinjala hlače. U donjem dijelu tijela osjetila je širenje vreline, sve do bedara. Prošle su godine otkako je zadnji put osjetila tu bolnu žudnju. Uzdahnula je od radosti i zaste-njala od čežnje. - Dovoljno smo dugo čekali - rekao je, odmaknuvši se tek toliko da može raskopčati hlače. - Previše dugo. Ali bilo im je suđeno da još čekaju. Zazvonio je njezin telefon. Oboje su se ukočili. Netremice su se gledali i oboje su znali da mora podići slušalicu. Previše se toga događa. Dean se ispružio na leđima i svoje psovke uputio stropu. Pariš je gurnula kosu s očiju i posegnula za bežičnim telefonom na noćnom ormariću. - Halo? - Ustima je oblikovala riječ Curtis. - Ne... ne, bila sam budna. Ima li vijesti? - Na neki način - kratko će detektiv. - Ništa izravno o Valentinu ili Janey. Brad Armstrong i Marvin Patter-son još uvijek su na slobodi. Ali zapravo zovem radi Mallova. Koliko sam shvatio, on je ondje. Pribranije no što se osjećala, ona reče: - Samo trenutak. Dat ću vam ga. Pokrila je mikrofon dok je pružala telefon Deanu. Upitno ju je pogledao, ali je slegnula ramenima i rekla: - Nije rekao. Uzeo je telefon i detektivu kratko zaželio dobro jutro. Pariš je ustala i pošla u kupaonicu, zatvorivši vrata za


sobom. Brzo se istuširala i odjenula kućni ogrtač prije nego se vratila u spavaću sobu. Dean više nije bio ondje, a telefon se opet nalazio na punjaču. Slijedila je zvukove koji su dopirali iz kuhinje. Dean 360 Sandra. Broivn je stavljao kavu u filtar. Čuo ju je i pogledao preko ramena. - Lijepo mirišeš. - Što je htio narednik Curtis? - Kava će biti gotova za nekoliko minuta. - Deane? - Gavin mu je rekao da sam ovdje. Nazvao je moj kućni telefon jer mu se nisam javljao na mobitel. Kad sam jutros bio kod Liz... - Jutros si posjetio Liz? - U zoru. Isključio sam mobitel i zaboravio ga ponovno uključiti. Iz poštovanja prema njoj, nisam želio da telefonski poziv prekine ono što sam joj imao reći. Pariš ništa nije rekla, ali je osjećala pritisak pitanja što ih je željela postaviti. Mirno je izvadio dvije šalice za kavu iz ormarića i tek se tada okrenuo prema njoj. - A rekao sam joj da se više nećemo viđati. S mukom je progutala slinu. - Je li bila uzrujana? - Donekle. Ali ne šokirana. Shvatila je da će doći do toga. -O. Zacijelo joj je čitao misli jer je tiho rekao: - Nemoj sebe okrivljavati zbog našeg prekida, Pariš. To bi se ionako dogodilo. - Jesi li ti... to ti odgovara? - Laknulo mi je. Nije bilo pošteno prema njoj dopustiti da to tako dugo traje. Aparat za kavu se oglasio, stavljajući im do znanja da je kava gotova, a Pariš je to iskoristila za promjenu teme. Pošla je do hladnjaka po mlijeko. - Što je Curtis htio? - Samo mi dati jednu obavijest. FM 101,3 361 - O slučaju? - Ne, o mojem zaposlenju u austinskoj Suspendiran sam na neodređeno vrijeme. policiji. 362 Sandra Broivn 27. poglavlje - Zdravo, mama, Lancy je. - Kriste, koliko je sati? - Gotovo devet. - Gdje si? Prošle se noći kroz stražnji ulaz vratio do parka pokretnih domova i parkirao dva reda dalje od staze uz koju se nalazila kućica njegove majke. Riskirajući da će naletjeti na nekog lajavog psa ili plahog susjeda koji bi jedva dočekao priliku da najprije puca, a zatim postavlja pitanja, šuljao se uskim prolazima. Njegovo se izviđanje doimalo pomalo melodrama-tičnim, ali ta se mjera opreza pokazala pretjeranom. Odmah je opazio neobilježeni policijski automobil. Bio je parkiran tridesetak metara dalje od majčina komadića tratine. Onaj koji je sjedio u automobilu jasno je vidio ulazna vrata kućice. Dobro da je ranije bio ondje i poslužio se novcem iz kašice prasice. Krišom se vratio do svojeg automobila i odvezao se natrag u Austin jer nije znao kamo bi drugamo mogao poći. Nazvao je susjeda, kojemu je mogao vjerovati kao FM 101.3 363 i bilo komu od svojih novih poznanika. Potvrdio je ono u što je Lancy sumnjao: policija je pretražila njegov stan. - Vidio sam ih kako iznose kutije pune stvari -izvijestio ga je susjed. Audiokasete sa snimljenim emisijama Pariš Gibson bit će u tim kutijama. Sranje! Sad se nije obazirao na majčino pitanje, te reče: -Jesu li dolazili neki policajci? - Tip po imenu Curtis. Iz Austina. - Što si mu rekla? - Ništa - progunđala je - jer ništa ne znam. - Je li pretražio prikolicu? - Zavirivao je naokolo. Našao je tvoje čarape. - Je li ih ponio sa sobom? - Što će mu tvoje prljave čarape?


- Pođi do prozora i pogledaj prema južnom kraju ulice. - U krevetu sam - pobunila se. - Molim te, mama. Učini mi tu uslugu. Pogledaj je li automobil tamne boje parkiran dalje niz ulicu. Gunđala je i psovala, ali je čuo kako telefonska slušalica udara o noćni ormarić. Nije se javljala beskonačno dugo. Kad se napokon vratila, veoma je teško disala. - Ondje je. - Hvala, mama. Čut ćemo se kasnije. - Ne želim imati nikakve veze s tvojim problemima, Lancy Ray. Razumiješ me, mali? Vratio je masnu slušalicu na telefonski aparat u javnoj govornici. Gurnuvši ruke u džepove i pogrbivši ramena, zaputio se prolazom između motelskih zgrada. Ispod štitnika bejzbolske kape, njegove su oči krišom tražile policijska kola. Očekivao je da će se u svakom trenutku pojaviti uz škripu kočnica i povike da stane. Nakon što je shvatio da se ne može skrivati kod 364 Sandra Broivn majke, vratio se u svoj tajni stan kako bi ondje proveo noć. Najprije je jednom automobilom prošao onuda. Nigdje u blizini nije bilo policijskih vozila. Neopaženo je ušao u stan, ali ne bi se moglo reći da je to udobno utočište. Zaudara. Prljavo je. On se ondje osjećao prljavo. Cijelu je noć proveo budan, a bila je to duga noć. - Ovoga si se puta našao u krasnoj jebenoj kaši, Lancy Ray - gunđao je sebi u bradu dok je otključavao vrata i ponovno ulazio u vlažan, mračan brlog traženog čovjeka. Curtis je prekrižio gležnjeve, u blistavim kaubojskim čizmama, i podigao ih na stol. Bio je usredotočen na rukom izrađeni vrh jedne čizme kad je na dva centimetra od njegovih nogu pao žut notes. Okrenuo se i ugledao Pariš Gibson koja je stajala iza njega. Premda je nosila naočale za sunce, po njezinu je držanju vidio da je krajnje bijesna. - Dobro jutro - reče on. - Puzat ćete pred tim umišljenim glupanom? Maknuo je noge sa stola i ponudio joj da sjedne. Odbila je i ostala stajati. On reče: - Taj je glupan moćni okružni sudac. - Koji cijelu policiju ima u džepu. - Nisam ja donio odluku o Mallovevu suspendiranju. Ne bih to mogao čak ni kad bih želio. On ima veći čin od mene. Ja sam samo donio lošu vijest. - Onda dopustite da to kažem malo drukčije - reče Pariš. - Sudac Kemp ima kukavičku policiju Austina u džepu. Nije se naljutio na uvredu, već je objasnio. - Sudac je svoju pritužbu uputio ravno na vrh. Nakon što su FM 101,3 365 on i gospođa Kemp noćas čuli kako govorite o njihovoj kćeri na radiju, pomahnitao je. Ili su mi barem tako rekli. Nazvao je šefa kući, izvukao ga iz kreveta, zahtijevao da Mallov dobije otkaz jer je javno ocrnio njegovu kćer, povlačio obiteljsko ime kroz blato i pogrešno postupao u osjetljivoj obiteljskoj situaciji, a sve je trebalo riješiti privatno. Također je naveo sukob interesa, budući da je Gavin Mallov priveden radi ispitivanja. - Odakle je znao za to? - Ima krtice u policiji. U svakom slučaju, zaprijetio je da će tužiti sve i svakoga ako se Mallova ne makne iz austinske policije, ne samo sa slučaja. Šef ne bi pošao tako daleko, ali se složio da je potrebno privremeno suspendiranje. Samo dok se situacija ne smiri. - Tek toliko da se udobrovolji suca. Curtis je potvrdio slijeganjem ramenima. - Dobio sam šefovu odluku jutros prije zore. Zamolio me, odnosno, naredio mi, da obavijestim Mallova jer sam ja taj koji ga je uključio u rad na slučaju. Pretpostavljam da je to bila moja kazna. - Noćas nisam o Janey rekla ništa loše, samo pozitivne stvari - ustvrdi Pariš. - Zapravo, svim sam se silama trudila da ne aludiram na glas koji je bije, na internetski klub, bilo što od toga. Pokušavali smo je humanizirati za Valentina, prikazati je kao bespomoćnu žrtvu za koju su zabrinuti prijatelji i obitelj. - Ali obitelj Kemp je željela izbjeći sve medije, sjećate se? Čak i spominjanje Janevna nestanka. Dakle, vaše riječi na radiju, prema savjetu policijskog psihologa, pričanje o njoj, to su doživjeli kao prkošenje njihovim željama. 366 Sandra Broivn - Dean mi je rekao da se vama veoma sviđa ta zamisao. - Priznao sam to šefu. - Dakle, zašto sudac nije zahtijevao da i vi dobijete otkaz? - Jer ne želi protiv sebe okrenuti cijelu policiju. Zna da ovdje imam mnogo prijatelja. Mallov ovdje nije dovoljno dugo da je mogao steći takvu odanost. - Osim toga, sudac se želio i vama osvetiti. Vi i Mallov ste u njegovu kuću otišli više-manje kao tim. Samo nije


imao hrabrosti javno vas kritizirati jer ste popularni. Glasači bi se mogli naljutiti kad bi govorio protiv Pariš Gibson. - Tako je Dean postao žrtveno janje - zaključi Pariš. - Jesu li mediji saznali za njegovo suspendiranje? - Nemam pojma. Ako se pročuje, možete se kladiti da će Kemp to iskoristiti. Sjela je, ali ne zato što se smirila. To mu je bilo jasno po odlučnom izrazu lica kad se nagnula naprijed i rekla mu iz neposredne blizine: - Pođite k svojem šefu i recite mu da insistiram da povuče odluku o Deanovu suspendiranju. Odmah. Štoviše, ako se danas u vijestima pojavi nešto o tome, ja ću večeras na radiju pričati o sebičnom političkom stroju koji upravlja ovom policijom. - Reći ću javnosti o podmićivanju, policajcima koji primaju mito kako ne bi uhitili nekoga koga bi trebali uhititi, te o otvorenom favoriziranju bogatih i moćnih. - Za četiri bih sata mogla počiniti veliku štetu, vjerojatno veću nego sudac Kemp. Bez obzira na njegovo busanje o prsa, sumnjam da je za njega čulo više od stotinjak tisuća ljudi. No ja imam više odanih slušatelja svake noći. Dakle, što mislite, tko ima više utjecaja, narednice Curtis? FM 101,3 367 - Vaša emisija nije politička. Nikad se niste njome koristili kao političkom govornicom. - Večeras bih to mogla učiniti. - A Wilkins Crenshaw bi vam sutra dao otkaz. - Sto bi mi donijelo još više podrške i simpatija slušatelja. To bi postao medijski požar koji bih tjednima raspirivala. Austinska bi policija imala velikih problema dok ponovno ne bi stekla povjerenje javnosti. Curtis nije mogao dobro vidjeti njezine oči iza zatamnjenih stakala, ali je vidio dovoljno. Nije čak ni trepnula. Ozbiljno je mislila sve što je rekla. - Kad bi odluka ovisila o meni... - Bespomoćno je raširio ruke. - Ali šef možda neće popustiti. - Ako odbije, sazvat ću tiskovnu konferenciju. Do podneva ću biti na televiziji. 'Pariš Gibson izlazi u javnost.' 'Prvi put na televiziji nakon sedam godina.' 'Otkriveno je lice koje stoji iza glasa.' Već mogu čuti najave. Curtis ih je također mogao čuti. - Priča o Mallovu je možda već procurila u javnost. - Onda će vaš šef dati izjavu za tisak u kojoj će reći da je riječ o golemom nesporazumu, pretjerivanju izvjestitelja koji je pogrešno informiran, tako nešto. - Je li vas Mallov poslao da se zauzmete za njega? -Nije ga udostojila odgovora, a on joj to nije zamjerio. Mallov se ne bi spustio na tako niske grane. Curtis je to izvalio samo zato što nije imao pravog streljiva protiv njezinih argumenata. - U redu, vidjet ću što mogu učiniti. - Ponesite ovo sa sobom - rekla je, gurnuvši žuti notes prema njemu. - Što je to? - Posao što ga je Dean noćas obavio. Veći je dio noći proveo budan, izrađujući profil Janevna otmičara 368 Sandra Brouin i silovatelja dok je sudac kovao zavjeru kako bi ga diskreditirao i izbacio s posla. - Trebalo bi biti zanimljivo. Vaš će šef shvatiti koliko dr. Mallov vrijedi za policiju i kakvu bi golemu grešku napravio kad bi ga maknuo sa slučaja. Naravno, Dean bi vas sve mogao poslati dovraga, a ja mu to ne bih zamjerila. Ali možete ga pokušati nagovoriti da se vrati. - Prilično ste sigurni da ćemo surađivati. - Sigurna sam jedino u to da čovjek postaje mudar kad je u pitanju njegova vlastita koža. - Razmislit ću o tome i javiti vam se. - Dean je pritisnuo tipku mobitela i završio razgovor. - U međuvremenu dodao je ispod glasa - jebite se. - Opazivši Ga-vinovu zapanjenu reakciju na njegovo izražavanje, tiho se nasmijao. - Nije tvoja generacija izmislila te riječi, znaš. Kasno su doručkovali u jednom kafiću kad ga je nazvao osobno šef policije i rekao mu da poništava odluku o suspendiranju. - Ranije jutros, bio je spreman dati mi otkaz - rekao je Gavinu dok je jeo omlet. - Sad sam pravi dobitak za policiju. Izvrstan psiholog i uvježbani policajac. Križanac između Sigmunda Freuda i Dicka Tracvja. - On je to rekao? - Bilo je gotovo tako smiješno. - Ako opet budeš radio na slučaju, neće li Janevn tata pobjesnjeti? - Ne znam kako će policija riješiti problem sa sucem, a nije me ni briga. - Želiš li i dalje raditi ondje? - Želiš li ti da ostanem? 1 FM 101,3 369 -Ja? - Sviđa li ti se ovdje, Gavine?


- Zar je to važno? -Da. Gavin je plastičnom slamkom lijeno miješao mlijeko u čaši. - U redu je, valjda. Želim reći, živjeti ovdje nije tako loše. Dean je znao da je to najbliže potvrdnom odgovoru što će ga dobiti. - Ne bih želio napustiti ovaj posao prije nego se doista iskušam - priznao je. - Mislim da ovdje mogu učiniti mnogo dobra. Austin je zanimljiv grad. Sviđa mi se njegova energija. Sjajna glazba. Dobra hrana. Ugodna klima. Ali također volim što si ti sa mnom. Želio bih da tako ostane. Dakle, možemo li sklopiti pogodbu? Gavin ga je oprezno promatrao. - Kakvu pogodbu? - Ako ja iskušam posao, hoćeš li ti iskušati srednju školu? Ne mislim samo na pohađanje škole, Gavine. Mislim, hoćeš li se doista potruditi, sklopiti prijateljstva, sudjelovati u školskim aktivnostima? Morao bi se jednako truditi u školi kao ja na poslu. Možemo li sklopiti takvu pogodbu? - Mogu li dobiti natrag svoj kompjutor? - Pod uvjetom da i meni uvijek bude dostupan. Odsad nadalje, pratit ću koliko vremena provodiš pred kompjutorom i kako ga rabiš. O tome nema raspravljanja. Drugi je uvjet da se uključiš u neku školsku aktivnost ili sport. Što se mene tiče, možeš igrati i kroket, glavno da slobodno vrijeme ne provodiš zaključan u sobi ili besposličarenjem u nepoželjnom društvu. Ovlaš je pogledao Deana preko stola, a zatim se opet zagledao u svoj tanjur. - Razmišljao sam o tome da bih mogao početi trenirati košarku. Deanu je bilo drago da to čuje, ali nije želio pokazati U 370 Sandra Broivn prekomjernu radost i nešto uprskati. - Iza kuće imamo savršen prostor za postavljanje koša. Želiš li se pobrinuti za montažu, pa možeš malo gađati? - Svakako. To bi bilo korisno. - Onda dobro. Razumjeli smo se. I tek toliko da znaš, prekinuo sam s Liz. Gavin naglo podigne glavu. - Prekinuo si? - Rano jutros. - To je bilo nekako iznenada, zar ne? - Zapravo, već neko vrijeme razmišljam o tome. Gavin se ponovno počeo poigravati slamkom. - Je li bilo problema zbog mene? Jer sad živim s tobom? - Razlog je činjenica da je ne volim onako kako bih trebao. - Nisi želio drugi put učiniti istu grešku. Deana je boljelo što njegov sin brak s Pat smatra greškom, premda je to sasvim točno. - Valjda se može i tako reći. Gavin je trenutak razmišljao o tome. - Ima li Pariš neke veze s time? - Velike. - Da, tako sam i mislio. - Imaš li što protiv nje? - Ne, ona je sjajna. - Izvadio je plastičnu slamku iz čaše i počeo je svijati. - Jesi li spavao s njom dok je bila zaručena s Jackom? - Što? - Želiš da ponovim? - To je veoma osobno pitanje. - Znači, odgovor je da. - Znači da neću o tome raspravljati s tobom. Gavin se uspravio na stolici i s mržnjom ga pogledao. - Ali ti se možeš petljati u moj seksualni život. Moram ti reći što sam radio i s kim. FM 101,3 371 - Ja sam roditelj, a ti si maloljetnik. - Ipak nije pošteno. - Pošteno ili ne, ti... Prokletstvo! - prasnuo je Dean kad je ponovno zazvonio njegov mobitel. Pogledao je tko zove, prepoznao Curtisov broj i pomislio da se ne bi trebao javiti. No Gavin je mrzovoljno zurio kroz prozor. Vjerojatno bi odsad nadalje razgovor bio jednostran, a govorio bi samo Dean. Javio se kad je telefon četvrti put zazvonio. - Mal-loy. - Jeste li razgovarali sa šefom? - upita Curtis. - Jesam. - Ostajete? Premda je već donio odluku, nije vidio zašto bi plesao kako oni sviraju. - Razmišljam o tome.


- Bez obzira hoćete li ostati ili ne, morali biste doći ovamo. - Doručkujem s Gavinom. - Dovedite ga sa sobom. Deanu je srce poskočilo u prsima. - Zašto? Što se dogodilo? - Što prije stignete ovamo, to bolje. Upravo sam dobio loše vijesti. Curtis nije okolišao. - Vaš prijatelj Valentino nije poštivao vlastiti rok. Tijelo Janey Kemp pronađeno je u jezeru Travis prije pola sata. Dean je nagonski posegnuo za Parisinom rukom i snažno je stisnuo. Iznenadio se ugledavši je u Curtisovu uredu kad su on i Gavin stigli onamo. Rekla mu je da ju je pozvao baš kao i njega, bez ikakva objašnjenja. Curtis je stigao nekoliko minuta nakon njih. Zamolio je Gavina da ih pričeka u jednoj od prostorija za 372 Sandra Broivn ispitivanje. Kad je njegov sin otišao u pratnji jednog drugog detektiva, Deana je obuzeo snažan osjećaj zloslutnosti. Opravdano, kako se pokazalo. - Dva su ribolovca našla njezino nago tijelo djelomice potopljeno ispod korijenja jednog čempresa. Odmah su me pozvali, pa sam hitno otišao onamo. Premda nije službeno identificirana, to je ona. - Jedinica za obradu mjesta zločina pročešljava područje. Medicinski istražitelj pregledava tijelo, prije nego ga pomaknu. Nada se da će nešto naći. Veoma loše izgleda - rekao je, uzdahnuvši. - Masnice na licu, vratu, trupu i udovima. Nešto što izgleda kao tragovi ugriza... - Pogledao je Pariš. - Na nekoliko mjesta. - Kako je umrla? - upita Dean. - Nećemo znati sve dok se ne obavi obdukcija. Medicinski je istražitelj procijenio da nije bila u vodi više od šest ili sedam sati. Vjerojatno ju je noćas stavio onamo. - Kad biste morali nagađati... - Rekao bih da je uzrok davljenje, kao u slučaju Maddie Robinson. Masnice na Janevnu vratu odgovaraju onima što ih je ona imala. S druge strane, dva slučaja možda nemaju nikakve veze. - Seksualno zlostavljanje? - Medicinski istražitelj će i to utvrditi. Opet, ako bih morao nagađati, rekao bih da je to vrlo vjerojatno. Neko su vrijeme šutjeli, a tada Pariš tiho upita: - Je li obaviješten bračni par Kemp? - Zato sam zakasnio ovamo. Bio sam kod njih. Sudac je još uvijek bjesnio zbog izmijenjene šefove odluke o suspendiranju, pa je pomislio da sam ga došao udobrovoljiti. Kad sam im rekao za tijelo, gospođa Kemp je pukla, ali nije dopustila njemu da je tješi. FM 101,3 373 - Okrivljuju jedno drugo. Izvikivali su optužbe. To je bio ružan prizor. Kad sam otišao, oni su se još uvijek svađali. Sastat ću se s njima za sat vremena u mrtvačnici, kako bi identificirali tijelo, a muka mi je kad se toga sjetim. Trenutak je zurio u prazno, a potom reče: - Ne bih im dao glas na natjecanju u popularnosti, ali moram priznati da sam ih žalio. Njihovo je jedino dijete zlostavljano i umoreno. Sam Bog zna što je sve prošla prije nego je umrla. Nisam se uspijevao otresti misli o vlastitoj kćeri, kako bih se osjećao da je netko to njoj učinio, a zatim je bacio u jezero kao hranu za ribe. Dean je krajičkom oka vidio kako je Paris prstima pritisnula usne, kao da želi na taj način kontrolirati svoje emocije. - Zašto ste željeli da dovedem Gavina? - Hoće li se podvrgnuti detektoru laži? - Loš trenutak za šalu, narednice. - Ne šalim se. Više ne pucamo u prazno. Imam mrtvu djevojku. Moram stegnuti vijke. - Na mojem sinu? - On je jedan od posljednjih koji ju je vidio živu. - Uz izuzetak osobe koja ju je otela i ubila. Jeste li provjerili Gavinov alibi? - Kod njegovih prijatelja, želite reći? Da, razgovarali smo s nekolicinom. -I? - Jednoglasno su jamčili za Gavina, tvrdili da je bio s njima. Ali bili su pijani i drogirani, pa im sjećanja nisu sasvim jasna. Nitko nije mogao točno odrediti vrijeme kad im se pridružio ili kad je otišao. - Maltretirate Gavina time samo zato jer je on jedini koji vam stoji na raspolaganju - ljutilo će Dean. - Nažalost, imate pravo - skrušeno prizna detektiv. - Zasad nema ni traga ni glasa Lancvju Fisheru, pre374 Sandra Broivn mda motrimo na njegov stan i kućicu njegove majke. Međutim, pojavilo se nešto zanimljivo u izvatku iz njegove banke. Ima nekoliko čekova izdanih na ime Doreen Gilliam, koja predaje dramu i govorenje u srednjoj školi. Značajno ih je pogledao, a potom doda: - Gospođica Gilliam radi na crno tako što drži privatne satove u svojem domu. Lancy, također poznat kao Marvin, uzimao je satove govorenja i dikcije.


- Satove govorenja! - uzvikne Pariš. - Rijetko je kada uopće govorio. Curtis slegne ramenima. - Kako bi mu pomogla promijeniti glas, možda? -upita Dean. - To sam i ja pomislio - reče Curtis. - Radio je za telefonsku kompaniju, pa vjerojatno zna kako se preusmjeravanu telefonski pozivi - glasno je razmišljao Dean. - Opsjednut je Pariš, jer zašto bi inače imao snimke njezinih emisija? - To je jedna od prvih stvari o kojima ću ga pitati kad ga pronađemo - reče Curtis. - Pronalaženje tijela miče mnoga ograničenja, dakle, skidaju se rukavice. Sa svima. Nije mi se javila Toni Armstrong, pa sam nabavio nalog za pretres njezine kuće. Zadužio sam Rondeaua za upad u kompjutor Brada Armstronga. Smatram da je on veoma dobar kandidat za osumnjičenika. Njegova vlastita žena svjedočila je da ga je vidjela kako je pokupio neku tinejdžericu. - Uključio sam šerifov ured, teksaške rendžere i tek-sašku prometnu policiju. Svaki policajac u gradu i okolnom području traži Armstronga i Lancvja Raya Fishera. U svakom slučaju, nismo se usredotočili samo na Gavina. - Zar bih se sada trebao bolje osjećati? - upita FM 101,3 375 Dean. - Moj se sin svrstava u istu kategoriju sa seksualnim manijakom i pornozvijezdom? A budući da njih ne možete naći, zahtijevate da se Gavin podvrgne testu na detektoru laži. - Ne zahtijevamo, molimo. Pariš je položila ruku na njegovu. - Možda bi trebao pristati na to, Deane. Bit će oslobođen sumnje. Želio je vjerovati da će tako ispasti. Ali Gavin mu nije sve rekao. To je bio samo njegov osjećaj, ali dovoljno jak da bi se bojao tajne što je Gavin čuva. Curtis se mrštio na fascikl na svojem pisaćem stolu, a Dean je pretpostavio da sadrži fotografije mjesta na kojem je nađeno tijelo Janey Kemp. - Dokazi što ih imamo protiv Gavina temelje se na indicijama. Ništa presudno. Imate pravo odbiti test. - Pogledao je Deana, a on je shvatio da mu je dobacio izazov. - Jebeš to. Gavin će poći na taj vaš prokleti test. 376 Sandra Brourn 28. poglavlje - Pariš, ovdje Stan. - Stan? - Zvučiš iznenađeno. Dala si mi broj svojeg mobitela prije nekoliko mjeseci, sjećaš se? - Ali me nikad nisi zvao. - Rekla si da je to samo za hitne slučajeve. Upravo sam na vijestima čuo za Janey Kemp. Zovem da vidim jesi li dobro. - Ne mogu opisati kako se užasno osjećam. - Gdje si? - U policijskoj postaji u centru. - Kladim se da je ondje sve uskomešano. Jesu li na tijelu našli nešto što bi ukazivalo na počinitelja? - Mrsko mi je što te moram razočarati, Stane, ali jedina gnusna pojedinost koja mi je poznata je činjenica da je mrtva. - Kaniš li večeras raditi svoju emisiju? - Zašto ne bih? - Upravitelj je obavijestio strica Wilkinsa o tijelu. Raspravljali su o tome i zaključili da ćeš, s obzirom FM 101,3 377 na sve što se dogodilo, možda željeti slobodnu večer, ponoviti snimku neke stare emisije. - Kasnije ću nazvati upravitelja i osobno razgovarati s njim. Ali ako netko pita, reci da ću odraditi program uživo, kao i uvijek. Valentino mi neće utjerati strah u kosti. - Učinio je ono što je rekao da će učiniti, Pariš. Misliš li da će ponovno nazvati? - Nadam se da hoće. Što više razgovara sa mnom, to imamo veće izglede da ćemo ga identificirati. - Šteta što ga niste uhvatili prije nego ju je ubio. -Nakon kratke stanke, dodao je: - Nisam te trebao podsjećati na to, zar ne? Sigurno se već osjećaš dovoljno loše jer si ti ta koja ga je izazvala. - Moram poći, Stane. - Ljutiš se? Zvučiš ljuti to. - Samo sad više ne želim razgovarati o tome, u redu? Vidimo se večeras. Prekinula je vezu. Volio bi da je duže razgovarala s njim jer bi tako njegov telefon bio zauzet. Ako njegov ujak i


dalje bude dobivao znak da je linija zauzeta, možda bi izgubio živce i prestao nazivati. Otkako je saznao da je pronađeno tijelo Janey Kemp, stric Wilkins ga je nazivao u redovitim vremenskim razmacima. Pretvarao se da je zabrinut zbog uple-tenosti radiopostaje, ali Stan je znao razlog za tako česte pozive: stric "VVilkins provjerava njega. Nikad nije smio priznati da ga Pariš privlači. Čovjek bi pomislio da je njegov stric jedino to čuo tijekom njihova sastanka. Otad neprestano govori o tome. Kad su posljednji put razgovarali telefonom, Wilkins je krajnje prijetećim glasom rekao: - Ako si učinio nešto perverzno ili neprikladno... 378 Sandra Broivn - Ovdje se ponašam poput ministranta, tako mi Boga. Kako se uopće mogao drukčije ponašati prema Pariš? Nije bila nepristojna, ali nikad se nije doimala posebno sretnom što ga vidi. Katkad se, čak i dok je razgovarala s njim, doimala zaokupljenom, kao da na umu ima nešto važnije ili zanimljivije od njega. Bio je siguran da bi ga grubo odbila da je ikad nešto pokušao. Nikad nije izazvala ni najobičnije očijukanje. Zapravo, često je gledala kroz njega, kao da ga uopće nema. Slično kao i njegovi roditelji, ophodila se prema njemu s ležernim nemarom, što ga je vrijeđalo jednako kao i glatko odbijanje. Uvijek je bio u desetom planu. Njegovi izgledi za ostvarivanjem ljubavne veze s Pariš uvijek su bili neznatni. No posve su nestali kad se Dean Mallov pojavio na sceni. Mallov je arogantan kujin sin, pun samopouzdanja i uvjeren da je privlačan suprotnom spolu. Nikad neće morati nagovarati neku tajnicu da podigne suknju ili namamiti djevojku u krevet. Životna činjenica: muškarci poput Mallova do svega lakše dolaze. Druga činjenica: žene poput Pariš privlače takvi muškarci. Ljudi kakvi su Pariš i Mallov nikad nisu spoznali što znači odbijanje. Nikad im ne bi palo na pamet da ostali ne mogu naći ljubav tako lako kao oni. Blistaju poput jarkih malenih planeta, i nemaju pojma kako je biti netko tko samo može kružiti u orbiti oko njih. Nemaju pojma što bi netko mogao poduzeti da osjeti obožavanje što ga oni smatraju uobičajenim. Nikakva pojma. FM 101,3 379 Gavin je tako nisko sagnuo glavu da je bradom gotovo dodirivao prsa. - U jezeru? - Njezino tijelo prevoze u mrtvačnicu, a ondje će se obaviti obdukcija kako bi se utvrdio uzrok smrti. Gavin podigne glavu. Problijedio je na vijest o Janevnoj smrti. S mukom je progutao slinu. - Tata, ja... Moraš mi vjerovati. Ja to nisam učinio. - Vjerujem da nisi. Ali jednako tako vjerujem da mi nešto tajiš. Gavin odmahne glavom. - Bez obzira o čemu je riječ, ne bi li radije rekao meni nego da se otkrije tijekom testa na detektoru laži? Što je to što ne želiš da znam? - Ništa. - Lažeš, Gavine. Znam da lažeš. Momak skoči na noge, stisnutih šaka. - Nemaš pravo bilo koga optužiti da laže. Ti si najveći lažljivac kojeg poznajem. - O čemu to govoriš? Kad sam ja tebi lagao? - Cijeli moj život! - Dean je zapanjeno gledao kako suze naviru na oči njegova sina. Gavin ih ljutito obriše šakama. - Ti. Mama. Uvijek ste mi govorili da me volite. Ali ja znam bolje. - Što te navelo da to kažeš, Gavine? Zašto misliš da te ne volimo? - Niste me željeli - vikne. - Slučajno je zatrudnjela, zar ne? To je jedini razlog za vaše vjenčanje. Zašto me se jednostavno niste riješili i prištedjeli si gomilu problema? On i Pat nikad nisu podrobno razgovarali što će reći Gavinu ako ikad postavi to pitanje. Možda su trebali. Ona nije ovdje da se s njom posavjetuje, pa će Dean morati sam naći odgovore na mučna sinovljeva pitanja. 380 Sandra Broivn Bez obzira na nelagodu što će je to donijeti Pat, i njemu, zaključio je da Gavin zaslužuje istinu bez ulje-pšavanja. - Reći ću ti sve što te zanima, ali najprije sjedni i prestani me gledati kao da ćeš me svakog trenutka zgrabiti za vrat. Gavin se nekoliko trenutaka borio s neodlučnosti, a zatim je ipak sjeo. Na licu mu je ostao ratoboran izraz. - Imaš pravo. Tvoja je majka bila trudna kad smo se vjenčali. Zatrudnjela je tijekom jedne zabave studentskog bratstva, za vikend u New Orleansu. Gavin se gorko nasmijao. - Isuse. Još je gore no što sam mislio. Jeste li barem bili par na fakultetu? - Izišli smo zajedno nekoliko puta. - Ali nije bila netko koga si ti... nije bila posebna.


- Nije - tiho prizna Dean. - Znači, ja sam bio greška. - Gavine... - Zašto niste nešto rabili? Jeste li bili pijani ili samo glupi? - Pomalo i jedno i drugo, valjda. Tvoja majka nije uzimala kontracepcijske pilule. Ja sam se trebao ponašati odgovornije. - Kladim se da si se usrao kad ti je rekla. - Priznajem da je to bio šok. Za tvoju majku kao i za mene. Upravo je trebala diplomirati i započeti karijeru. Ja sam započinjao svoj diplomski rad. Njezina je trudnoća bila prepreka na koju ni ona ni ja nismo računali u ono vrijeme. Ali, i moraš mi to vjerovati, Gavine, o pobačaju se ni u jednom trenutku nije čak ni razmišljalo. Po izrazu Gavinova lica, vidio je da on očajnički želi vjerovati u to, ali još uvijek ne može u potpunosti prihvatiti. Dean mu to nije mogao zamjeriti. Možda su on FM 101,3 381 i Pat pogriješili jer nisu s Gavinom o tome razgovarali kad je dovoljno odrastao da shvati kako dolazi do trudnoće. Da su mu to objasnili, njegovo samopouzdanje ne bi bilo tako slabo i ne bi im toliko toga zamjerao. - Niti smo razgovarali o usvajanju. Pat je od samog početka odlučila roditi i zadržati te. Hvala Bogu da je bila toliko fer i rekla mi da ću postati otac. Kad je to učinila, insistirao sam na tome da nosiš moje prezime. Želio sam biti dio tvojeg života. Premda niti jedno od nas nije željelo sklopiti brak s drugim, želio sam te učiniti svojim zakonitim djetetom. Na koncu je pristala na obred vjenčanja. - Nismo se voljeli, Gavine. Volio bih da ti mogu reći drugo, ali to ne bi bila istina, a ti si tražio istinu i ja mislim da je zaslužuješ. Sviđali smo se jedno drugome. Bili smo prijatelji i uzajamno se poštivali. Ali nismo bili zaljubljeni. - Međutim, oboje smo voljeli tebe. Kad sam te prvi put držao u naručju, bio sam presretan i ispunjen strahopoštovanjem. Tvoja je majka osjećala isto. Živjeli smo zajedno do tvojeg rođenja. - Tijekom tog razdoblja pokušavali smo sami sebe uvjeriti da će se ljubav s vremenom razviti, te da ćemo shvatiti da želimo zajedno provesti život. Ali to se nije dogodilo, i oboje smo toga bili svjesni. - Plakali smo onoga dana kad smo na koncu zaključili da bi nastavak zajedničkog života samo stvorio troje nesretnih ljudi i odgodio neizbježno. Bilo je u tvojem interesu da se rastanemo ranije, prije nego uopće znaš za sebe, a ne kasnije. Dakle, kad si imao tri mjeseca, ona je podnijela zahtjev za razvod. Raširio je ruke. - To je to, Gavine. Mislim da bi bilo dobro kad bi o ovome razgovarao i s majkom. Razumljivo je da ona nije htjela da ti sve to znaš jer nije 382 Sandra Broivn željela da o njoj stvoriš ružno mišljenje. Ni ja to ne želim. Nije bila djevojka za zabavu koja je spavala sa svima na fakultetu. Taj je vikend bila posljednja prilika da odemo na zabavu studentskog bratstva jer smo oboje uskoro trebali diplomirati. Malo smo podivljali i izgubili kontrolu nad svojim ponašanjem i... dogodilo se. - Tvoja je majka mnogo toga žrtvovala kako bi te odgojila kao samohrana majka. Znam da se ljutiš na nju jer se sad udala, ali tu nemaš pravo. Pat nije samo tvoja majka, ona je i žena. Ako u sebi nosiš neki djetinjasti strah da će njezin muž zauzeti tvoje mjesto u njezinu životu, griješiš. Vjeruj mi, ne bi mogao. Nitko ne bi mogao. - Ne mislim to - reče Gavin, govoreći u svoje krilo. - Nisam idiot. Znam da joj je potrebna ljubav i sve to. - Onda bi se možda trebao prestati duriti i reći joj da razumiješ. Neodređeno je slegnuo ramenima. - Samo bih želio da ste mi rekli, znaš, ranije. Ionako sam znao. - Pa, ako si ionako znao, i to nije tvoj život učinilo bitno drukčijim, zašto ti onda sad siuži kao isprika? Naglo je podigao glavu. - Isprika? - Brakovi koji traju ne moraju nužno značiti sreću u domu, Gavine. Mnogo djece koja žive s oba roditelja imaju mnogo teže djetinjstvo od onoga što si ga ti imao, a vjeruj mi, ja to znam. - Koristiš se činjenicom da si slučajno začet kao isprikom za glupavo ponašanje. To je kukavički. Tvoja majka i ja samo smo ljudi. Bili smo mladi i nepromišljeni, pa smo pogriješili. Ali nije li vrijeme da se prestaneš opterećivati našom greškom i počneš preuzimati odgovornost za vlastite? FM 101,3 383 Gavinovo je lice porumenjelo od gnjeva. Glasno je disao kroz nos. No u očima su mu se opet pojavile suze. - Volim te, Gavine. Svim srcem. Drago mi je zbog greške što smo je tvoja majka i ja počinili one noći. Spremno bih umro za tebe. Ali neću ti dopustiti da okolnosti svojeg rođenja iskorištavaš kako bi me odvukao od onoga što je važnije, a sad i mnogo kritičnije. Primaknuo je stolicu Gavinovoj i spustio mu ruku na rame. - Razgovarao sam s tobom otvoreno, kao muškarac s muškarcem. Sad želim da se ponašaš kao muškarac i kažeš mi ono što si mi zatajio. - Ništa. - Gluposti. Postoji nešto što mi nisi rekao.


- Ne, ne postoji. - Lažeš. - Skini mi se, tata! - Ne dok mi ne kažeš. Na licu mu se zrcalila unutarnja borba dok se mučio sa svojim strahom, a možda i savješću. Na koncu izlane: Dobro, želiš znati? Bio sam s Janey u njezinu automobilu one večeri. Pariš pogleda na sat. Čekala je ispred glavnog istražiteljskog ureda više od sat vremena. Stigao je Deanov odvjetnik. Nestao je u unutrašnjosti. Osim toga, nije imala pojma što se događa. Nije znala jesu li započeli s testiranjem Gavina na detektoru laži ili ne. Počelo joj je smetati pomanjkanje sna. Naslonila je glavu na zid iza klupe i zatvorila oči, ali se još uvijek nije uspijevala odmoriti. Opterećivale su je mučne misli. Janey Kemp je mrtva. Ubio ju je čovjek bolesna uma, ali ona se osjećala djelomice odgovornom. Kako ju je Stan onako netaktično podsjetio, Valen11 384 Sandra Broivn tina je motivirao savjet što ga je dala Janey. Da barem te noći nije pustila u eter Janeyn poziv, Valentino ga ne bi čuo. Ali nažalost, jest. Čim je zaprijetio da će kazniti Janey, što je ona, Pariš, mogla drukčije učiniti? Što je mogla reći kako bi ga spriječila da učini posljednji korak i ubije je? - Gospođice Gibson? Otvorila je oči. Pred njom je stajala sitna žena koja je očito bila uzrujana. Njezino veoma lijepo lice doimalo se ispijenim. Grčevito je stezala svoju ručnu torbicu. Koža joj je bila tako napeta preko zglavaka na prstima da se činilo kao da su to same gole kosti. Patnja ju je učinila pretjerano mršavom i krhkom. Premda se nastojala hrabro držati, doimala se čvrstom otprilike poput maslačka. Pariš je odmah pokušala smiješkom umanjiti tjeskobu neznanke. - Da, ja sam Pariš. - Mislila sam da ste to vi. Smijem li vam se pridružiti? - Naravno. - Pariš joj je napravila mjesta na klupi i žena je sjela. - Žao mi je, ja... Poznajemo li se? - Zovem se Toni Armstrong. Supruga Brada Arm-stronga. Pariš je prepoznala ime, naravno, i odmah shvatila zašto je žena tako napeta. - Onda znam zašto ste ovdje, gospođo Armstrong - reče. - Ovo je sigurno veoma teško za vas. Voljela bih da smo se upoznale u ugodnijim okolnostima. - Hvala vam. - Jedva je uspijevala zadržati priseb-nost duha, ali uspijevala je, a Pariš ju je zbog toga poštovala. Kad je policija pretražila našu kuću, ovo im je promaknulo. - Iz torbice je izvadila CD. - Budući FM 101,3 da su konfiscirali Bradov kompjutor, mislila sam da im i ovo trebam dati. Možda sadrži nešto važno. Pariš se namrštila jer ju je nešto zbunjivalo. - Gospodo Armstrong, kako ste me prepoznali? Uza svu medijsku pompu što ju je izazvala vijest o Janevnu nestanku, Parisina se fotografija nije pojavila u novinama. Wilkins Crenshavv je osobno intervenirao i izvršio pritisak na lokalne medije kako ne bi objavili njezinu fotografiju. Pariš se nije zavaravala: nije se zabrinjavao zbog nje. Želio je zaštititi ugled radiopostaje. U svakom slučaju, lokalni su mu mediji udovoljili. Nije bila sigurna koliko će trajati njihova spremnost na suradnju. Toni Armstrong je nervozno ovlažila usne i sagnula glavu. - Ovaj CD iz Bradova kompjutora samo je isprika što sam je našla kako bih posjetila narednika Curtisa. Pravi je razlog taj što mu jučer nisam sve rekla. Pariš ništa nije rekla, a njezina je šutnja potaknula Toni Armstrong da nastavi. - Narednik Curtis me pitao je li Brad ikad slušao noćne emisije na radiju. Rekla sam da jest, katkad. Nastavio je postavljati druga pitanja i više se nije vratio na tu temu. Vaše ime nije bilo spomenuto, pa nisam sama od sebe rekla da vas mi, Brad i ja, poznajemo iz Houstona. Njezine su oči preklinjale, gotovo kao da žele natjerati Pariš da se sama sjeti tako da ona ne mora prepričavati okolnosti u kojima su se upoznale. - Ispričavam se, gospođo Armstrong. Ne sjećam se da smo se ikad upoznale. - Vi i ja se zapravo nikad nismo osobno upoznale. Bili ste pacijentica dr. Louisa Bakera. Pariš se odjednom jasno sjetila. Kako bi mogla zaboraviti njegovo ime? Naravno, Armstrong je često ime. II 386 Sandra Broivn Ni Curtis ni Dean nikad nisu spomenuli da je njihov osumnjičenik, Brad Armstrong, zubar. - Vaš je muž zubar? Onaj zubar? Toni Armstrong kimne. Pariš je naglo udahnula. - Tako mi je žao. - Ne dugujete mi nikakvu ispriku, gospođice Gibson. Niste vi bili krivi za ono što se dogodilo. Nikad


nisam okrivljavala vas. Učinili ste ono što ste morali. Brad je mislio drukčije, naravno. Rekao je da ste vi... da ste očijukali s njim, zavodili ga. - Žalosno se osmjehnula. - On to uvijek kaže. Ali niti u jednom trenutku nisam povjerovala da ste ga ohrabrivali da učini ono što je učinio. Pariš je otišla k dr. Louisu Bakeru jer je imala neki problem sa zubima, ali kad je stigla na kliniku, obavijestili su je da je morao hitno otići zbog obiteljskih prilika. Mogla je dogovoriti novi pregled ili poći k jednom od njegovih partnera. Pregled je već dvaput odgađala, već je bila ondje, pa se odlučila za drugog zubara. Sjećala se Brada Armstronga kao privlačnog i šar-mantnog muškarca. Budući da je imala zakazano nekoliko postupaka, od kojih bi neki mogli biti neugodni, predložio je sredstvo za opuštanje. Pristala je, znajući da »plin za smijanje« ne ostavlja nikakve trajne posljedice čim ga se prestane udisati, te da je bezopasan ako se daje u kliničkom okruženju. Osim toga, ako mora dobiti injekciju, radije ne bi znala kad će to doći na red. Uskoro se osjećala sasvim opušteno i bezbrižno, kao da lebdi. U početku je mislila da joj se samo učinilo da joj dodiruje dojke. Milovanje je bilo krajnje lagano, poput perca. Zasigurno je to samo lažni fizički osjet izazvan njezinim euforičkim stanjem. FM 101,3 387 Ali kad se to drugi put dogodilo, pritisak je bio jači i izravno na njezinu bradavicu. Nije mogla pogrešno shvatiti. Otvorila je oči i, oslobađajući se letargije, maknula malenu masku s nosa. Brad Armstrong joj se smiješio, a pohotni izraz njegova lica uvjerio ju je da ništa nije umišljala. - Što to radite, dovraga? - Nemojte se pretvarati da niste uživali - šapnuo je. - Bradavica vam je još uvijek ukrućena. Premda je bila ispružena na zubarskoj stolici, naglo je skočila na noge, srušivši na pod metalni pladanj s instrumentima. Asistentica, koju je poslao iz ordinacije po nekom nepotrebnom zadatku, žurno se vratila unutra. - Gospođice Gibson, što se dogodilo? - Neka me dr. Baker nazove čim bude mogao -rekla joj je i bijesno izišla. Zubar ju je nazvao kasnije tijekom dana, izražavajući svoju zabrinutost. Ispričala mu je što se dogodilo. Kad je završila, sa žaljenjem je rekao: - Sramim se reći kako sam mislio da druga žena laže. - Učinio je to i ranije? - Uvjeravam vas, gospođice Gibson, ovo će biti posljednji put. Duboko vam se ispričavam. Odmah ću se pobrinuti za to. Dr. Armstrong je dobio otkaz. Pariš je nekoliko dana nakon toga znala zadrhtati od gnušanja kad god bi pomislila na incident, ali je s vremenom zaboravila na to. Uopće više nije razmišljala o događaju, sve do sada. - Pretpostavljam da je vaš muž mene okrivljavao zbog toga što je dobio otkaz. - Da. Premda je i kasnije dobivao otkaze zbog sličnih incidenata, uvijek je bio kivan na vas. Dok ste još radili u Houstonu, gasio bi televizor kad god biste se 388 Sandra Broivn pojavili na ekranu. Nazivao vas je ružnim imenima. Kad je vaš zaručnik stradao, rekao je da ste to zaslužili. - Znao je za Jacka, za nesreću? - I za dr. Mallova. Stvorio je teoriju o ljubavnom trokutu. Pariš je tiho uzviknula. - Kad smo se preselili ovamo i Brad je saznao da radite na radiju, opet se razbuktala njegova mržnja prema vama. - Gospođa Armstrong je sagnula glavu i svijala remen svoje torbice. - Već sam jučer trebala naredniku Curtisu reći o tome, ali strašno sam se bojala da će pomisliti da je Brad umiješan u slučaj ove nestale djevojke. - Pronašli su je. - Kad joj je Pariš ispričala kako je otkriveno tijelo Janey Kemp, Toni Armstrong je napokon izgubila svoju hrabru bitku protiv suza. FM 101,3 389 29. poglavlje Kad god bi John Rondeau sreo Deana Mallova, svim se silama trudio da bude ljubazan. Ali Mallov se prema njemu ophodio sa strpljivim neprijateljstvom. Curtis je to opazio. Rondeau ga je čuo kako pita Mallova u čemu je problem. Mallov je kratko odgovorio: -Ni u čemu - a Curtis nije insistirao. Što se Rondeaua tiče, Mallov ga je mogao bijesno promatrati koliko god je želio. Curtis je bio taj kojem se želio dodvoriti, a ne Mallov. Psiholog ima viši čin, ali Curtis može predložiti da Rondeau prijeđe u glavni istražiteljski ured. Kad je riječ o Mallovevu sinu, njega je dobro prestrašio. Rezultati testiranja na detektoru laži išli su mu u prilog, što ga je praktički oslobodilo sumnje. Zato bi se čovjek mogao pitati zašto je još uvijek tako nervozan. Sjedio je kraj Curtisova stola, pogrbivši ramena ka< da se od nečega brani. Bio je hrpa živaca i nije moga mirno sjediti. Pogledom je prestrašeno zvjerao nao kolo. Činilo se da bi se raspao kad bi netko rekao Buu! 390


Sandra Broivn Samo je Rondeau znao zašto je momak još uvijek tako prestrašen, ali on nije kanio ništa reći. Kao ni Gavin. Rondeau je bio uvjeren da će momak šutjeti. Utjerao mu je dovoljno straha u kosti pa ga neće cinkati. Sjajno se sjetio zaprijetiti njegovu ocu, a ne njemu. Time je postigao željeni cilj. U Curtisovu je uredu bilo tijesno jer su svi došli onamo kako bi razmotrili situaciju. Curtis je bio ondje, naravno. Mallov. Gavin. I Pariš Gibson. Rondeau se radovao svakoj prilici da dijeli prostor s njom, premda ga je teško mogla opaziti uz Mallova koji je hodao naokolo i svima dosađivao ponavljajući kako se boji da će ona biti sljedeća na Valentinovu popisu. Rondeau je slučajno naišao na ovaj sastanak kad je došao Curtisa izvijestiti što je našao na CD-u koji je gospođa Armstrong osobno predala Pariš. Nije bilo baš toliko važno, ali je grabio svaku priliku da impresionira Curtisa i poveća svoje izglede za premještaj u glavni istražiteljski ured. Pariš mu je, nenamjerno, naravno, ukrala svjetla pozornice prije nego je uopće stigao onamo. Ono što mu je Toni Armstrong prešutjela kad je pretraživao njezinu kuću, povjerila je Pariš; njezin je muž pipkao Pariš dok je ona bila njegova pacijentica. Šteta što gospođa Armstrong to nije njemu povjerila tako da on može o tome pričati Curtisu, jer to bi ga doista podiglo u narednikovim očima. Ovako, morat će na neki drugi način svratiti više pozornosti na sebe. - Imam loš predosjećaj kad je riječ o tom tipu - narednik Curtis je govorio o zubaru. - Je li danas kontaktirao svoju ženu? - pitao je Pariš. - Ona kaže da nije. Svi njezini pokušaji da dopre do njega bili su neuspješni. - Kad bi je nazvao s mobitela, mogli bismo uz FM 101.3 391 pomoć satelita odrediti gdje se nalazi - primijeti Mal-loy. - Siguran sam da ga zato nije upotrijebio - reče Rondeau, nadajući se da će Mallov ispasti glup. Vrat ga je još uvijek bolio od Malloveva jučerašnjeg stiska. On i Mallov nikad neće biti prijatelji, ali to nije smatrao nekim velikim gubitkom. - Jeste li provjerili njegove telefonske zapise? -upita Mallov. - Radimo na tome - odgovori Curtis. - Izgledat će doista loše za njega ako je često nazivao radiopostaju. Okrene se k Pariš i upita: - Gospoda Armstrong nije prepoznala njegov glas na snimkama? - Ponovno ih sluša, ali nisam sigurna koliko se možemo pouzdati u njezina zapažanja. Veoma je uzrujana. Kad sam joj rekla za Janey, doživjela je emocionalni slom. Mislim da se to danima kuhalo u njoj. - Biste li prepoznali Brada Armstronga kad biste ga vidjeli? Pariš se namršti. - Ne vjerujem. Incident se zbio prije mnogo vremena, a ja sam udisala 'plin za smijanje'. - Bi li vam pomogla fotografija? - upita Rondeau, odgurnuvši Mallova kako bi dospio u središte pozornosti. - Možda - reče Pariš. Izvadio je CD što ga je Toni Armstrong donijela iz kuće i dala Pariš. - Brad Armstrong je očito skenirao fotografije i pržio ih na CD-e. Oni što smo ih našli tijekom pretrage sadržavali su pornosnimke iz časopisa. - Ali na ovom posljednjem su obiteljske fotografije. Donio sam ga kako biste ga mogli vratiti gospođi Armstrong, ali sad bi nam mogao koristiti. Možda će vam probuditi sjećanje, Pariš. 392 Sandra Broivn - Ne može štetiti ako pogledamo - reče Curtis. Uključio je kompjutor na svojem stolu, a zatim se odmaknuo kako bi Rondeau mogao sjesti. Osjetio je da mu se Pariš sasvim približila iza leđa, kako bi bolje vidjela ekran monitora. Zapahnuo ga je svježi miris, kao od šampona. Pritisnuo je nekoliko tipki i na ekranu se za nekoliko sekunda pojavila fotografija. Peteročlana obitelj pozirala je ispred neke atrakcije u zabavnom parku. Roditelji i djeca nosili su američku odjeću i američke osmijehe, živeći američki san. Rondeau se okrene prema Pariš. - Izgleda vam poznato? Nekoliko je trenutaka proučavala muškarca na fotografiji. - Iskreno rečeno, ne. Kad bih ga opazila u mnoštvu, ne bih u njemu prepoznala čovjeka koji me pipkao. To je bilo davno. - Sigurna si da ga nisi vidjela u zadnje vrijeme? -upita Mallov. - Ako te mrzi onako kako kaže gospoda Armstrong, možda te slijedio. - Ako sam ga čak i vidjela, to mi ništa nije značilo. Curtis je još uvijek proučavao fotografiju obitelji Armstrong, te reče: - Pitam se tko je snimio fotografiju. - Vjerojatno on sam - reče Rondeau. - Čovjek koji ima skener i izrađuje CD albume fotografija . . . - Sigurno dobro poznaje fotoaparate - Curtis završi umjesto njega. Okrene se ka Gavinu. - Janey ti je rekla da je njezin novi momak snimio onu fotografiju, točno? Mali se skutrio kad su svi pogledali prema njemu. Njegovo se lijevo koljeno nekontrolirano trzalo. -Da, gospodine. Kad mi je dala fotografiju, rekla je da je snimio tu i mnogo drugih. Rekla je da voli snimati fotografije gotovo koliko i seks.


I FM 101,3 393 - Ne sjećam se da je tijekom pretrage njihove kuće pronađena fotografska oprema - reče Rondeau. - Ali sigurno nešto ima, inače ne bi postojale te obiteljske fotografije. Neke su snimljene uz pomoć leća širokoga kuta. - Je li laboratorij pronašao štogod na onoj fotografiji što ju je Janey dala Gavinu? - upita Mallov. Curtis mrzovoljno odmahne glavom. - Jedini otisci na njoj pripadaju Janey i Gavinu. - Narednice Curtis? - Griggs je promolio glavu kroz odškrinuta vrata, prekinuvši ih. - Za minutu - reče mu detektiv. - Što je s lokalnim trgovinama fotografskih potrepština? - upita Mallov. - Još uvijek istražujemo - reče Curtis. - Potrebno je vremena da se uđe u trag svim njihovim mušterijama. - Tko bi rekao da tako mnogo ljudi ima vlastite tamne komore - primijeti Mallov. - Klijenti koji naručuju poštom. Narudžbe koje stižu faksom. Ljudi kupuju preko interneta. Brdo posla. Griggs ih je drugi put prekinuo. - Narednice Curtis, ovo je važno. No Curtisov je um trenutno bio usmjeren samo na jedno. Obratio se detektivima ispred svojeg ureda. Neki od njih nisu radili na slučajevima ubojstava, ali je sve u jedinici zamolio za suradnju i vrijeme ako ga mogu odvojiti. - Neka netko utvrdi postoji li tamna komora u domu Brada Armstronga. Garaža, tavan, šupa,, dodatna kupaonica. Nije važno koliko je jadna. - Jedan od detektiva žurno se odvojio od skupine. - Hitno nam trebaju telefonski zapisi Brada Armstronga. Saznajte zašto je potrebno toliko vremena. -Drugi je detektiv pošao obaviti taj zadatak. 394 Sandra Broivn - Umnožite njegovu fotografiju, bez članova obitelji, samo on. Pošaljite je u sve televizijske postaje tako da stigne prije prve večernje emisije vijesti. Tražimo ga radi ispitivanja, u redu? Ispitivanja - naglasio je detektivu koji je posegnuo za CD-om što ga je Rondeau susretljivo izvadio iz Curtisova kompjutora. - Također je podijelite onim agentima koji provjeravaju trgovine fotografskim priborom - Curtis dovikne svima naokolo. - Faksirajte je svim drugim službama koje nam pomažu u potrazi. Kad je to obavio, Rondeau reče: - Gospodine, ispričavam se što sve to nije ranije učinjeno. - Nije važno. - Curtis je samo odmahnuo rukom, što je doživio kao omalovažavanje, i okrenuo se Pariš. -Njegova će žena biti naš najbolji izvor informacija. Jeste li sigurni da će surađivati? - Apsolutno. Bez obzira je li on Valentino ili nije, želi da ga nađemo pa je obećala da će surađivati koliko god bude mogla. Curtis kimne policajki u civilu. - Pitajte gospođu Armstrong tko snima njihove obiteljske fotografije. Obavite to u obliku neobveznog razgovora. Dok su svi bili zaokupljeni drugim stvarima, Rondeau je pogledao Gavina Mallova i namignuo mu. Momak je ustima oblikovao riječi: Jebi se. Rondeau se nasmiješio. - Narednice? - Griggs je i dalje gnjavio. - Oprostite? Curtis se napokon okrene k njemu i zareži: - Što je, za ime svijeta? - Ne... netko želi razgovarati s vama, gospodine -promuca policajac. - I... i gospođicom Gibson. - Netko? Tko? Griggs pokaže iznad pregrada. Curtis i Pariš slijedili FM 101,3 395 su ga kroz labirint sićušnih ureda do ulaza gdje su dva pozornika između sebe držala čovjeka s lisičinama na rukama. - Pariš uzvikne: - Marvin! Lancy Ray Fisher je sjedio za stolom u jednoj od prostorija za ispitivanje. Pariš mu je sjedila prekoputa, dok je Curtis stajao na jednom kraju, a Dean na drugom. Premda su se usredotočili na Brada Armstronga, muškarac kojeg je poznavala kao Marvina Pattersona ostao je mogući osumnjičenik. Ušao je u policijsku postaju i predstavio se policajcima za prijamnim pultom. Čim su shvatili o kome je riječ, stavili su mu lisičine na ruke i odveli ga dizalom na treći kat. Uopće nije pružao otpor. Svaki put kad bi susreo Parisin pogled, brzo bi se okrenuo u stranu, doimajući se kao da je zbog nečega kriv. Iznenadila se kad je vidjela kako je naočit bez širokog kombinezona i bejzbolske kape što ih je nosio na poslu. Nikad nije na svjetlu vidjela njegovo lice. Kao ni on njezino, podsjetila se. Možda su zato pogledi što joj ih je krišom upućivao bili i znatiželjni. - Hoće li mi trebati odvjetnik? - pitao je Curtisa. - Ne znam, hoće li? - mirno je odgovorio detektiv. -Vi ste taj koji je želio ovaj sastanak i insistirao da i Pariš bude nazočna. Vi mi recite treba li vam odvjetnik.


- Ne treba. Jer vam odmah mogu reći, a to je živa istina, da nemam nikakve veze s otmicom i umorstvom one djevojke. - Nismo vas ni za što optužili. - Zašto su se onda oni ljudi dolje bacili na mene i 396 Sandra Broivn stavili mi ovo? - Ispružio je ruke u lisičinama prema Curtisu. Curtis bez uzbuđivanja odvrati: - Rekao bih da ste se već trebali naviknuti na to, Lancy. Dovoljno ste ih često nosili. Mladi se čovjek opustio na stolici, prihvaćajući neizbježnu istinu. - Marvine - reče Pariš, privlačeći njegovu pozornost - u vašem su stanu našli audiokasete na kojima su snimljene moje emisije, mnogo kaseta. Voljela bih znati zašto ste ih snimali. - Moje pravo ime je Lancy. - Ispričavam se. Lancy. Zašto ste skupljali sve te kasete? Dean reče: - Nama to izgleda kao da ste njome opsjednuti. - Kunem se, nije ono što mislite. - Što ja to mislim? - upita Dean. - Da je razlog neki perverzan. Nije. Ja... proučavao sam je. - Pogledao je njihova zbunjena lica. - Ja, ovaj, želim biti poput nje. Raditi ono što ona radi, hoću reći. Želim imati emisiju na radiju. Ne bi se više zaprepastili ni da je rekao da želi upravljati nuklearnom podmornicom. Pariš se prva pribrala. - Želite ostvariti karijeru na radiju? - Pretpostavljam da vam se to čini šašavim, s obzirom na moju zločinačku prošlost i sve to. - Ne mislim da je to šašavo. Samo sam iznenađena. Kad ste se odlučili za to? - Prije dvije godine. Kad sam izišao iz Huntsvillea i počeo redovito slušati vašu emisiju. - Zašto baš Pariš? Zašto ne neki drugi DJ? - Jer mi se sviđa način na koji razgovara s ljudima FM 101,3 397 rekao je Deanu. Zatim se opet okrenuo k njoj. - Činilo se da vam je doista stalo do ljudi koji su nazivali, kao da su vas zanimali njihovi problemi. - Doimajući se posramljeno, dodao je: - Neko mi je vrijeme bilo doista teško. Ponovno se uključiti u život vani. Vi ste bili nešto kao moja jedina prijateljica. Curtis je zurio u njega, sumnjičavo se mršteći. Dean se također mrštio. No Pariš mu se nasmiješila, potičući ga da nastavi. - Jedne vas je večeri nazvao neki čovjek, rekao vam da je ostao bez posla i ne može naći drugi. Vi ste rekli kako vam se čini da je to udarac njegovu samopouzdanju, a to je trenutak kada treba postaviti najviše ciljeve, doprijeti najdalje. - Poslušao sam savjet što ste ga dali njemu. Prestao sam pokušavati naći bijedno plaćene poslove i podnio molbu u telefonskoj kompaniji. Primili su me. Dobro sam zarađivao, dovoljno da platim satove govorenja. Bolju odjeću. Dobar automobil. Ali postao sam pohlepan i ukrao neku opremu za koju sam znao da ću je moći brzo prodati. Nisu podigli optužbu, ali sam dobio otkaz. Ušutio je, kao da samog sebe kori zbog gluposti što ju je počinio. Pariš je pogledala Deana. Slegnuo je ramenima, kao da je želio reći da Lancy možda govori istinu ili je sve izmislio. - Nakon nekoliko tjedana bez posla - nastavio je -nisam mogao vjerovati vlastitim očima kad sam u novinama vidio oglas za posao u radiopostaji. Bilo mi je svejedno što je riječ o čišćenju zahoda. Želio sam biti u tom okruženju, bez obzira na koji način. Tako sam vas mogao promatrati. Vidjeti kako radite. Možda naučiti ponešto. - Kod kuće sam namjestio kasetofon tako da snima 398 Sandra Broivn svaku emisiju. Tijekom dana, preslušavao sam snimke i pokušavao oponašati vaš način izražavanja. Vježbao sam, nastojeći usvojiti vašu dikciju i ritam govorenja. Uzeo sam još satova kako bih se riješio naglaska. Nasmiješio se. - Kao što možete čuti, na tome ću još morati dosta raditi. Naravno, znam da nikad neću biti dobar kao vi, bez obzira koliko se trudio. Ali čvrsto sam odlučio dati sve od sebe. Želio sam... morao sam se, kako se ono kaže? - Ponovno stvoriti? - nagađala je. Oči su mu zablistale. - Da, tako je. Zato sam se služio lažnim imenom. Moje pravo ime previše podsjeća na moje porijeklo. Curtis je na stol bacio fascikl, a Lancy se lecnuo kad je vidio da je to njegov kriminalistički dosje. - Znam da loše izgleda, ali kunem se pred Bogom da sam taj život ostavio iza sebe. - Ovo je dugačak popis prekršaja, Lancy. Jesi li u Huntsvilleu otkrio Isusa ili tako nešto?


- Ne, gospodine. Samo ne bih želio do kraja života ostati smeće. Curtis je nešto neodređeno progunđao. Lancy se osvrnuo naokolo i zacijelo shvatio da su još uvijek skeptični. Ovlažio je usne i očajničkim tonom rekao: - Ni na koji način ne bih povrijedio Pariš. Ona je moj idol. Nisam joj upućivao prijeteće telefonske pozive. Što se tiče one djevojke koja je pronađena mrtva, o tome ništa ne znam. Curtis se bokom naslonio na kut stola i obratio se mladom čovjeku na varljivo prijateljski način. - Sviđaju vam se srednjoškolke, Lancy Ray? - Gospodine? - Prestali ste pohađati školu kad vam je bilo šesnaest godina. FM 101,3 399 - Maturirao sam u zatvoru. - Ali vam je promaknula sva zabava srednje škole. Možda nastojite nadoknaditi ono što ste propustili. - Mislite na djevojke? - Da, na to mislim. Žestoko je odmahnuo glavom. - Ne tražim maloljetne djevojke da bih s njima imao spolne odnose. Nisam savršen, ali to me ne privlači. - Sviđaju li vam se žene? - Mislite, a ne muškarci? Dovraga, da. - Imate privlačno lice. Dobro ste građeni. U zatvoru može postati veoma samotno. Lancy je smeteno pogledao Pariš, a zatim je spustio glavu i promrmljao: - Ostavili su me na miru. Jednomu sam zabio vilicu u... u testise. Produžili su mi kaznu za godinu dana zbog toga, ali me više nisu gnjavili. Bilo joj je nelagodno zbog njega. Nadala se da će Curtis prestati, ali se bojala da će je zamoliti neka iziđe ako se bude umiješala, a željela je sve čuti. Curtis reče: - Jučer sam upoznao vašu majku. Lancy je podigao glavu i pogledao ravno u detektiva. - Ona je krava. - Opa! Jeste li to čuli, dr. Mallov? Je li to zvučilo poput pritajene mržnje spram žena? Osjećaj... - Ne volim svoju majku - uzbuđeno će Lancy - ali to se ne prenosi na moj seksualni život. Kad bi ona bila vaša majka, biste li je voljeli? Curtis je uporno nastavio: - Imate li djevojku? -Ne. - Želite li je imati? - Katkad. - Katkad - ponovi Curtis. - Kad vas obuzme želja za djevojkom, što radite? - Kako to mislite? 400 Sandra Brown - Ma hajde, Lancy Ray. - Curtis je kažiprstom lupkao po fasciklu. - Bili ste u zatvoru zbog seksualnog napada. - To je bila izmišljotina. - Tako govore svi silovatelji. - Taj tip, filmski producent... - Onaj koji se bavio pornografijom. - Tako je. Snimali smo tvrdu pornografiju u njegovoj garaži. Uzrujao se kad se njegova cura počela nabacivati meni. Bilo je u redu da to činimo... znate, dok se snima. Ali ne i privatno. Tako smo se on i ja zakačili i... - I vi ste ga dobro sredili. - Bilo je u samoobrani. - Porota nije u to povjerovala, a ni ja ne vjerujem -reče Curtis. - Kad ste završili s njim, okomili ste se na djevojku. - Ne, gospodine! Nijekao je tako silovito i ogorčeno da je Pariš morala vjerovati da govori istinu. - On je to učinio. Dobro ju je premlatio. - Pokazao je fascikl. - Sve što je pretrpjela, on je učinio. - Našli su vaš DNK. - Jer smo ona i ja ranije toga dana bili zajedno. Uhvatio nas je na djelu. Zato je započela tučnjava. - Njegovu su izjavu potvrdila dva člana ekipe, pod zakletvom, kao i sama djevojka. - Svi su bili narkomani. On ih je opskrbljivao drogom. Ja im nisam imao što ponuditi u zamjenu za istinu. Dean upita: - Zašto bismo trebali vjerovati u vašu verziju događaja, Lancy? - Jer priznajem sve svoje druge zločine. Počinio sam neke užasne stvari, ali nikad nisam premlatio neku ženu. FM 101,3 401 Pariš se nagnula preko stola prema njemu. - Zašto ste pobjegli kad su policajci nazvali i rekli da vas žele ispitati? Zašto im niste rekli ovo što sada nama govorite?


Uzdahnuo je i podigao ruke u lisičinama da protrlja čelo. - Uhvatila me panika. Ja sam bivši kažnjenik. To me automatski čini sumnjivim. Zatim, kad bi otkrili da sam snimao vaše emisije, sigurno bi me uhitili. - Zašto ste u stanu ostavili kasete? Žalosno se osmjehnuo. - Jer sam glup. Prestrašio sam se i na brzinu zbrisao. Zaboravio sam kasete. Možda sam izgubio svoj zločinački instinkt. Nadam se da jesam. Držao se skromno, a to se sviđalo Pariš. No činilo se da njegovo držanje ne djeluje na Curtisa. - Možda bismo vam lakše povjerovali da ste nam to priznali prekjučer. Lancy pogleda Pariš i usrdno reče: - Govorim istinu. Ništa ne znam o tom Valentinu ili onim telefonskim pozivima. Ništa ne znam o Janey Kemp, osim onoga što sam čuo na vijestima. Jedino za što sam kriv je želja da naučim vaš posao. - Već mjesecima radite u postaji - blago će Pariš -ali nikad niste ni pokušali razgovarati sa mnom. Zašto niste došli i razgovarali sa mnom o svojim ambicijama? Zatražili savjet? Smjernice? - Šalite se? - uzvikne Lancy. - Vi ste zvijezda. Ja sam tip koji naokolo gura kablić i metlu. Nikad ne bih skupio dovoljno hrabrosti za razgovor s vama. Nasmijali biste mi se u lice da sam pokušao. - Nikad to ne bih učinila. Pokušao je pogledom doprijeti do njezinih očiju iza naočala. - Ne, možda ne biste. To sad vidim. 402 Sandra Broivn - Gdje ste bili sve ovo vrijeme? - upita Curtis. -Niste se vratili u majčinu kućicu ni u svoj stan. - Imam... valjda bi se to moglo nazvati... - Skrovište? - pomogne mu Curtis. Lancy se doimao posramljenim. - Da, gospodine. Dat ću vam adresu. Možete ga slobodno pretražiti. - Naravno da hoćemo - reče Curtis, uhvati Lancvja ispod ruke i podigne ga sa stolice. - Dok mi to obavljamo, vas ćemo ugostiti ovdje. FM 101,3 403 30.poglavlje Bar je bio sjajan za traženje seksualnog para. Nalazio se na obali jezera, u drvenoj kolibi dobro poznatoj lokalnom stanovništvu. Ribolovci mogu naići ovamo, ali to nije mjesto koje bi privuklo turiste ili otmjene igrače golfa. Klijentela se uglavnom sastojala od građevinskih radnika, kauboja i motorista. Neki bi se službenik tu nelagodno osjećao, pa je malo vjerojatno da će Brada Armstronga ovdje opaziti netko koga poznaje. Ljuske kikirikija drobile su se pod njegovim nogama dok je prolazio prigušeno osvijetljenom prostorijom. Svjetlost je dopirala od neonskih reklama, a gotovo su sve reklamirale neko pivo. Iznad stolova za bilijar visjele su lampe sa sjenilima, ali je dim cigareta sve zastirao. Džuboks u kutu širio je zrake svjetlosti u pastelnim bojama, ali glazba nije bila naročito suptilna. Stare country skladbe, one sentimentalne i zastarjele, prije Gartha, McGrawa i sličnih. Mušterije su pile pivo iz boca, te čisti Jack Daniel's 404 Sandra Broivn ili Jose Cuervo. To je i djevojka pila kad joj se Brad pridružio za šankom. Odmah ju je prepoznao. Činjenica da je ovdje danas, sada, kozmički je znak da on ne čini ništa loše. Pogledao je dvije prazne čašice ispred nje i barmenu dao znak neka donese još dvije. - Jednu za mene i jednu za damu s prstenom na bradavici. Okrenula se prema njemu. - Odakle... O, zdravo. Prije dvije noći, točno? Nasmiješio se. - Drago mi je da se sjećaš. - Ti si tip sa svom onom pornografijom. Na njegovu se licu pojavio potišten izraz. - Nadao sam se da ćeš me zapamtiti po mojim... drugim nezaboravnim kvalitetama. Liznula je gornju usnu i nasmiješila se. - I po tome. . - Nisam očekivao da ću te naći na ovakvome mjestu - rekao je. - To je ispod tvojeg nivoa. - Katkad dolazim ovamo. - Zubima je razbila ljusku kikirikija i pojela plod. - Prije nego se Seks-klub počne okupljati. - Bacila je ljusku na pod i otresla mrvice s ruku. - Ni ti se baš ne uklapaš. - Mislim da nam je bilo suđeno da se ponovno vidimo. - Fora - rekla je. Na licu je imala debeo sloj šminke kako bi izgledala dovoljno stara da može piti. Ili je uspjela zavarati bar-mena ili, što je vjerojatnije, čovjeku uopće nije važna činjenica da je ona maloljetna. Poslužio im je tekilu što ju je Brad naručio. - Čemu ćemo nazdraviti? Zakolutala je velikim, tamnim očima prema stropu, kao da bi se odgovor mogao nalaziti u sloju dima iznad njih.


- Što misliš o pirsingu? Nagnuvši se naprijed, Brad šapne: - Ukrutio mi se FM 101,3 405 pri samoj pomisli na to. - Kucnuli su se i istodobno ispili vatreno piće. Ovo je tako prokleto lako, pomislio je. Zar majke više ne upozoravaju svoje kćeri da ne bi smjele razgovarati s neznancima? Zar im ne govore da nikad ne smiju poći s muškarcem kojeg ne poznaju? Kamo ide ovaj svijet? Osjetio je strah za vlastite kćeri. Ali razmišljanje o obitelji kvarilo mu je raspoloženje, pa je potisnuo te misli i naručio još jednu rundu pića. Kad su i to ispili, odlučili su otići. Samodopadno se smiješio dok su prolazili kraj stolova za bilijar. Zavi-djeli su mu svi ti grubijani s tetovažama na rukama i noževima pričvršćenim za kožnate pojaseve. Uspio je u onome što njima očito nije pošlo za rukom. Možda zato što je njegova kosa čista. - Melissa, zar ne? - pitao je dok joj je otvarao vrata automobila. Nasmiješila mu se blistavim crvenim usnama jer joj je zapamtio ime. - Kamo idemo? - Imam sobu. - Sjajno. Smiješno lako. Nije bilo baš previše mudro večeras izići, ali više ne bi mogao ostati skriven ni jednu minutu jer bi poludio. Nije se mogao vratiti kući. Toni je cijeloga dana svakih petnaest minuta nazivala njegov mobitel, preklinjući ga da se vrati. Policija samo želi razgovarati s njim, rekla je. Svakako, pomislio je. Žele razgovarati sa mnom kroz željezne rešetke. Nije se javljao na mobitel i nije ju nazvao, svjestan da je policija vjerojatno pokrenula satelitski sustav praćenja. Pronalaženje Janevna tijela njemu ne može 406 Sandra Broivn donijeti ništa dobra. U vijestima su rekli da se obavlja obdukcija. Kad je to čuo, gotovo je pomahnitao. Strepio je, paničario, hodao amo-tamo, proklinjao svoju ženu jer ga ne razumije, a Janey jer je bila nami-guša kojoj nije mogao odoljeti, čak i svoju majku koja ga je strogo kažnjavala kad je kao dječak masturbirao. Iskreno rečeno, nije se sjećao takvih trenutaka, ali psiholozi su ga na terapiji pitali je li bio kažnjavan, a on je rekao da jest jer se činilo da se to od njega očekuje, te time prihvatio objašnjenje za svoje seksualne probleme. Kako su vijesti postajale sve lošije, čak se spominjalo njegovo ime, njegova je tjeskoba rasla. Pokušao se riješiti strepnje gledanjem pornografskih časopisa, čitanjem pisama i »istinitih« doživljaja o kojima su pisali pretplatnici. No uskoro mu je to postalo dosadno jer mu je sve bilo poznato. Osim toga, svoju žudnju neće moći zadovoljiti na taj način. Bio je spolno uzbuđen i trebalo mu je pražnjenje. Ako se uzme u obzir pritisak pod kojim se u posljednje vrijeme nalazi, zar mu to netko može zamjeriti? Zaključio je da će nešto morati poduzeti po tom pitanju. Sad je našao rješenje. - Ovo nije automobil što si ga vozio neku večer -primijetila je Melissa dok je mijenjala programe na radiju dok nije našla glazbu po svojem ukusu. Policija bi opazila njegov automobil, pa je nazvao agenciju koja je dovozila automobile na željenu adresu i unajmio jedan. To nije bila neka velika kompanija koja traži sve moguće dokumente, već organizacija koja, prema oglasu na žutim stranicama, prima gotovinu. Brad je zaključio da je riječ o tvrtki koja ne poklanja previše pozornosti propisima i zakonima. FM 101,3 407 Jedina pogodnost koju su obećavali bio je ispravan kli-matizacijski uređaj u svim svojim vozilima. Dok je čekao da automobil stigne, istuširao se i odjenuo, stavio kolonjsku vodu i spremio nekoliko kondoma u džep hlača. Kao što je i očekivao, čovjek koji mu je dovezao automobil izgledao je kao da bi kasnije mogao svratiti do prodavaonice i opljačkati je. Brad mu je na brzinu pokazao svoju vozačku dozvolu i ispunio obrazac lažnim podacima. Izbrojio je zatražen iznos i dodao deset dolara napojnice. Čovjek je slabo govorio engleski, a činilo se da mu je svejedno kada će Brad vratiti njihov deset godina star automobil na parkiralište tvrtke. - Jesmo li se već ranije sreli? - upita ga Melissa. -Prije one večeri, želim reći. Izgledaš mi poznato. - Ja sam slavna filmska zvijezda. - Sigurno je to - nasmijala se. Kako bi joj misli skrenuo u drugom smjeru, on reče: - Izgledaš li uvijek tako senzacionalno? - Misliš? Zapravo, izgledala je poput kurve. Obojena je kosa bila ukočenija i viša nego neku večer. Kad su izišli iz prigušeno osvijetljenog bara, njezina je šminka izgledala još vulgarnije. Kratka majica bila je od neke tanke tkanine kroz koju je mogao vidjeti srebrni kolut što je visio s njezine bradavice. Većina ubrusa na stolovima u baru sigurno je veća od njezine suknje.


Ukratko, tražila je to. Trebala bi mu zahvaliti što ju je spasio od grupnog silovanja onih seljačina u baru. Privukao je njezin pogled u svoje krilo. - Vidiš što mi radiš. Procijenila je veličinu ispod njegovih hlača, a zatim rekla: - Zar je to najbolje što možeš pokazati? - NašloI 408 Sandra Broivn nila se na suvozačka vrata. Lijeno je prešla vršcima prstiju preko probušene bradavice. Djevojka je znala što radi. Njegova se erekcija povećala. - Ne mogu te gledati i voziti. Lagano je potegnula kolut na bradavici. Zastenjao je. - Ubijaš me, znaš? - Ali umrijet ćeš sretan. Ispružio je ruku i zavukao je ispod njezine suknje, osjetio čipku pod prstima, a zatim tkaninu maknuo u stranu. - Hmm. Baš tu. - Melissa je zatvorila oči. - Pazi da te ne zaustave zbog prekomjerne brzine. Barem ne prije nego ja svršim. Gavin je čekao ispred glavnog istražiteljskog ureda kad su izišli Dean, Pariš i narednik Curtis. Svoje je nade polagao na Lancvja Raya Fishera. Skočio je na noge i pitao: - Je li on počinitelj? - Još ne znamo - reče mu otac. - Narednik Curtis će ga zadržati ovdje i postaviti mu još neka pitanja. Pariš pogleda na sat. - Ako to nije problem, željela bih svratiti kući prije nego pođem u radiopostaju. Jutros sam tako žurno izišla. - Ja ću te odvesti, a usput ćemo Gavina iskrcati pred našom kućom - reče Dean. - Imat ćemo uključene mobitele, Curtise. Ako se bilo što dogodi... - Odmah ću nazvati - uvjeravao ih je. - Pritisnut ću Lancvja Raya. - Uza sve dužno poštovanje, ja ne vjerujem da je on Valentino - reče Pariš. Detektiv kimne. Gavinu se činilo da izgleda veoma umorno. Njegove ružičaste obraze pokrivale su plave čekinje. - Još uvijek sam više sklon dr. Armstrongu FM 101,3 409 reče im - ali još nisam spreman pustiti Lancvja Fishera. Javit ću se. Krenuli su prema dizalima kad je Curtis izgovorio Gavinovo ime. Najprije je pomislio što sada, ali je rekao: Da, gospodine? - Žao mi je što sam te danas morao podvrgnuti onom testu. Znam da nije bilo zabavno. - U redu je - reče Gavin, premda nije tako mislio. Uopće nije bilo u redu. Mrzio je što su u njemu izazivali osjećaj krivnje, a ni za što nije bio kriv. - Nadam se da ćete otkriti tko je to učinio Janey. Trebao sam vam odmah reći da smo ona i ja bili u njezinom automobilu. Ali bojao sam se da ćete misliti, pa, ono što ste mislili. Pretpostavljam da je onoga koji ju je ubio srela nakon što se riješila mene. - Čini se tako. Jesi li posve siguran da ni u jednom trenutku nije spomenula s kim će se kasnije sastati? Neko ime? Zanimanje? - Posve siguran. - Pa, hvala - reče Curtis. - Cijenim tvoju spremnost na suradnju. Otac ga je gurnuo prema dizalima, te su otišli. Gavin je na putu do kuće sjedio na stražnjem sjedalu. Nitko nije mnogo govorio jer su svi bili zaokupljeni vlastitim mislima. Kad su stigli do kuće, ondje je već bio parkiran policijski automobil u kojem su sjedila dva policajca. Gavin je u sebi zastenjao. Za danas mu je već dosta policajaca. Kad više nikad niti jednog ne bi vidio, osim tate, bio bi sasvim zadovoljan. - Ne trebaju mi dadilje, tata. Ili mi je još uvijek zabranjen izlazak? - Zabranjen ti je izlazak, ali policajci su tu radi tvoje zaštite. Ostat će sve dok Valentino ne bude uhvaćen. - On neće... 410 Sandra Broivn - Ništa neću riskirati, Gavine. Osim toga, čuvare je poslao Curtis, a ne ja. - Mogao bi ih opozvati kad bi to htio. - Ne želim ih opozvati. U redu? - Kad je njegov otac imao takav izraz lica, znao je da nema smisla raspravljati. Mrzovoljno je kimnuo. Zatim se tata okrenuo i položio mu ruku na rame. - Bio sam ponosan na tebe kad sam vidio kako se držiš. - Premda bi ti to moglo ići na živce, moram reći da sam i ja bila ponosna - reče mu Pariš. - Hvala. - Odmah me nazovi na mobitel ako se što dogodi. Obećaj da hoćeš. - Obećavam, tata. - Izišao je iz automobila. - Dovi-đenja, Pariš. - Doviđenja. Vidjet ćemo se uskoro, u redu? - Da, to bi bilo sjajno. Krenuo je stazom prema ulaznim vratima. Nisu otišli dok nije ušao u kuću. Za razliku od mame i tate, njih je


dvoje izgledalo kao dobar par. Nekako se nadao da će biti nešto od toga. Mahnuo im je s praga, a zatim je zatvorio i zaključao vrata, samog sebe pretvorivši u zatvorenika. - Da mi je znati o čemu razmišljaš. Pariš pogleda Deana. - O čemu razmišljam? Mislila sam na Toni Armstrong. Suosjećam s njom. Sviđa mi se. - I meni. Hrabra žena. - Mislim da voli muža. Istinski. To je zacijelo veoma teško u danim okolnostima. - Znatiželjno je pitala: - S kliničkog gledišta, kad se neka osoba smatra seksualnim ovisnikom? FM 101,3 411 - Teško pitanje. - Sigurna sam da možeš odgovoriti, dr. Mallov. - Dobro. Kad bi neki tip imao dvanaest erekcija na dan, čestitao bih mu i vjerojatno ga potaknuo neka poradi na trinaestoj. Kad bi postupao u skladu s tim, rekao bih da je to malo pretjerano i možda je riječ o problemu. - Praviš se duhovitim. - Donekle, ali u tome ima i nešto istine. - Uozbiljio se. - Seks može postati ovisnost kao i bilo što drugo. Kada poriv postane jači od zdravog razuma i opreza. Kad aktivnost počne negativno djelovati na rad, obiteljski život i odnose čovjeka. Kada to postane glavna pokretačka sila i jedini način postizanja osobnog zadovoljstva. Pogledao ju je, a ona je kimnula kako bi ga potaknula da nastavi. - To je slično onomu kad osoba koja voli popiti u društvu postaje alkoholičar. Osoba izgubi kontrolu nad porivom. Zapravo, poriv preuzima kontrolu nad osobom. - Te je može navesti da žrtvuje obitelj kako bi zadovoljila svoje potrebe. - To ne znači da Brad Armstrong ne voli svoju ženu - reče Dean. - Vjerojatno je voli. Razmišljajući o tome, zurila je kroz vjetrobran. Premda je nosila sunčane naočale, morala je škiljiti zbog sunca na zalazu. Pitala se što sudac i Marian Kemp u ovom trenutku rade. Oni zasigurno neće opaziti ovaj spektakularni zalazak sunca. - Moraju organizirati sprovod. - Molim? - reče Dean. - Glasno razmišljam. O tome što bračni par Kemp sad radi. - Da - uzdahne Dean. - Ne mogu uopće zamisliti ■li 412 Sandra Broivn kako je strašno izgubiti dijete. Radio sam s policajcima kojima se to dogodilo, ali čak je i meni svaka moja riječ zvučala posve besmisleno. Kad bi se nešto dogodilo Gavinu... - Prekinuo se, kao da ne može ni zamisliti takvo što. Potom tiho reče: - Želim mu biti dobar otac, Pariš. - Znam. - Zbog mojeg vlastitog oca. - I to znam. - Koliko ti je Jack ispričao? - Dovoljno. Ispričao joj je da je Deanov odnos s ocem bio nepostojan. Gospodin Mallov je bio čovjek žestoka temperamenta, a Dean je obično bio taj koji je najviše stradao. Njegov je otac katkad znao biti i nasilan. - Je li te otac tukao, Deane? - upita Pariš. - Znao mi je prirediti teške trenutke, da. - Je li to veoma blago rečeno? Slegnuo je ramenima s ravnodušnošću što ju je procijenila kao lažnu. - Ja sam mogao podnijeti njegova sranja reče. - Kad bi se okomio na mamu, to nisam mogao podnijeti. Prema Jackovim riječima, odlučujući se incident zbio kad su roditelji posjetili Deana za vikend, za održavanja svečanosti kojom se obilježavao početak nove školske godine na fakultetu u Teksasu. Tijekom zabave u kući bratstva, otac se počeo prepirati s njim. Dean ga je pokušao ignorirati, ali njegov ga je otac počeo grditi i nije odustajao. Njegovoj je majci bilo neugodno zbog njega, pa je pokušala intervenirati. Tada se Deanov otac okomio na nju. Ponižavao ju je riječima, veoma okrutno. Ne obazirući se na prijatelje i druge roditelje koji su bili nazočni, Dean je stao u obranu svoje majke. Otac ga FM 101,3 413 je udario. Prije nego je sve završilo, Dean je sjedio na prsima gospodina Mallova i, kako je Jack rekao, 'mlatio ga do besvijesti'. Nakon te večeri među njima je vladao još veći antagonizam, a tako je i ostalo sve do smrti njegova oca. - Malo sam poludio onom prigodom na fakultetu -reče Dean. - Nikad ranije nisam se tako ponašao, a ni kasnije


više ni u jednoj prilici nisam u toj mjeri izgubio živce. Mogao sam ga ubiti da me Jack i ostali nisu povukli s njega. Želio sam ga ubiti. - Užasno sam se osjećao zbog onoga što se dogodilo, najviše zato jer je mojoj mami bilo teško. No barem je stari dobro promislio prije nego se ponovno okomio na nju, osobito ako sam ja bio u blizini. - Pogledao je Pariš; nikad joj se nije činio tako ranjivim. - Ali to me vraški uplašilo, Pariš. Uopće to ne mogu opisati. Slijepi bijes? Proždirao me, isključujući sve ostalo. - Moj je tata neprestano imao takve napadaje. Te sam večeri shvatio da se ono što ga čini takvim nalazi i u meni. Jednom je izbilo na vidjelo. Živim u strahu da će se to ponovno dogoditi. Posegnula je preko konzole i spustila ruku na njegovu. - Isprovocirao te na najgori način. Reagirao si. Ali to ne znači da u sebi nosiš taj latentni bijes koji se u trenutku može zapaliti. Nisi poput njega, Deane - naglašeno će ona. - Nikad nisi bio i nikad ne bi mogao biti. - Što se tiče Gavina, dopušteno je ljutiti se na njega. Djeca ljute i razočaravaju svoje roditelje, katkad ih izluđuju. Jednostavno je tako. To je sastavni dio djetinjstva i mladosti. Sasvim je u redu da se naljutiš kad učini nešto neprihvatljivo. - Zapravo, Gavin bi mogao posumnjati u tvoju roditeljsku ljubav ako se nikad ne ljutiš na njega. Mora 414 Sandra Brown znati da ti je dovoljno stalo da se naljutiš. Često će te testirati, tek toliko da bi se uvjerio da ti je još uvijek stalo. Potom se nasmijala. - Poslušaj što govorim. Ti si psiholog i roditelj. Ja nisam ni jedno od toga. - Ali je točno sve što si rekla, a meni je potrebno da to čujem. Blago mu se nasmiješila. - Sve dok ga hvališ barem toliko koliko ga kažnjavaš, ako ne i više, sve će biti u redu. Trenutak je razmišljao o tome, a zatim joj je namignuo. - Pametna, a ne samo lijepa. Ti si opasna žena, Pariš. - O da, to sam ja. Prava femme fatale. - Možda je to privuklo Lancvja Raya Fishera. Ono zagonetno u tebi odgovara njegovu zločinačkom instinktu. Zakolutala je očima. - On želi moj posao. - Tako on kaže. - Misliš da laže? - Ako laže, veoma je uvjerljiv. Ili je iskren ili je vraški dobar glumac. - I ja sam stekla takav dojam. - Kakav je osjećaj biti nečiji idol? Žalosno mu se osmjehnula. - Nikomu ne bih preporučila da moj život uzme kao uzor. Baš je tada zazvonio njegov mobitel. Javio se. - Mal-loy... Uh, telepatija. Ne, Pariš i ja upravo smo razgovarali o njemu. - Ustima je oblikovao Curtis, a ona je kimnula. - Što je s Lancvjevim drugim domom? - Trenutak je slušao, a tada reče: - Vjerojatno nije loša ideja. - Curtis mu je još nešto govorio, a zatim je Dean rekao: - U redu, ostat ćemo u vezi. Nakon što je prekinuo vezu, upoznao je Pariš s najFM 101.3 415 novijim razvojem događaja. - Curtis je rekao da je Lancvja Raya 'podvrgao trećem stupnju', ali čovjek se drži svoje priče. Policajci koji su pretražili Lancvjevo skrovište izvijestili su kako nema nikakvih znakova da je još netko ondje boravio. - Nema nikakvih pokazatelja da je Janey ondje bila zatočena? - upita Pariš. - Nikakvih. Nema amaterskog fotografskog laboratorija. Ničega osim jednog broja Playboya. Zato se Curtis posve okrenuo zubaru. Upravo će osobno razgovarati s Toni Armstrong. - Hmm, kakva dilema za nju. S jedne strane, želi da uhvate njezina muža kako bi mu se moglo pomoći, ali s druge, ona ga zapravo inkriminira. - Sam je sebe inkriminirao. - Znam to. Razmišljam onako kako će ona razmišljati. Voli ga i želi da se izliječi, ali ako mu nema pomoći, koliko će dugo moći ostati uz njega? - Dobro pitanje, Pariš. , Prekasno je shvatila da se ono što je rekla za Toni; Armstrong može primijeniti i na nju. Dean je zaustavio automobil uz pločnik ispred njezine kuće. Ugasivši motor, okrenuo se prema njoj, spreman govoriti, ali ga je preduhitrila. - Jack me trebao. - Ja te trebam. - Ne baš na isti način. - Tako je. Bila si uz njega jer si to smatrala svojom obvezom. Ja bih želio da budeš uz mene jer je to tvoja volja. - Nekoliko ju je sekunda gledao u oči, a zatim je otvorio vrata automobila i izišao.


Dok su hodali stazom prema ulaznim vratima,! zastala je i uzela poštu, zanemarivanu protekla dvai 416 Sandra Brotun dana. Kad su ušli u kuću, bacila je hrpu na stol u predsoblju. - Sam Bog zna kad ću se time pozabaviti. Moj pisaći stol na poslu još je više... Samo je toliko dospjela reći prije nego ju je Dean povukao u zagrljaj i poljubio. Istodobno joj je skinuo naočale i spustio ih na stol. Zatim ju je čvrsto privinuo uza se. Odmah je reagirala, obujmivši ga oko struka. Prstima je stisnula mišiće na njegovim leđima. Dok su se njegova usta stapala s njezinima, podigao joj je suknju tako da je mogao milovati njezino nago bedro. Osjećala je kao da se topi iznutra, ali je otrgnula usta s njegovih i dahnula: - Deane, imam samo jedan sat. - Onda će to biti naš rekord. Dosad naši seksualni pokušaji nisu trajali dulje od tri minute. - Uronio je lice u njezinu kosu. - Ovoga te puta želim vidjeti nagu. Grleno se nasmijavši, lagano je odmahnula glavom. - Što ako ti se ne bude svidjelo ono što vidiš? - Nema šanse. Zavukao je ruke u njezine gaćice i zgrabio joj stražnjicu. Ispustila je tihi uzvik zadovoljstva, ali glas razuma bio je jači. - Što ako Curtis nazove? - Naučio sam živjeti s razočaranjima. Ali to je samo još jedan razlog više da prijeđemo na djelo. Uhvatio ju je za ruku i odlučno se zaputio prema spavaćoj sobi, povukavši je za sobom. Pariš se smijala poput mlade djevojke. Srce joj je divlje udaralo. Osjećala se krajnje nestašnom i predivno, veličanstveno živom. Dean se također smijao dok se mučio s tvrdoglavim gumbima njezine bluze. - Proklete stvarčice. Ona je bila spretnija. Brzo mu je raskopčala košulju i utisnula poljubac na toplu kožu odmah ispod njegove FM 101,3 417 lijeve bradavice, osjećajući kako mu srce tuče ispod njezinih usana. Kad se napokon uspio riješiti gumba, skinuo joj je bluzu i otkopčao grudnjak. Zatim su njegove ruke bile na njoj, snažnim prstima gnječeći njezine dojke. Promatrala mu je lice dok ju je gledao. Na licu mu se pojavio izraz koji je istodobno bio strastven i nježan dok je gledao kako njezine bradavice reagiraju na nježne dodire njegovih prstiju. Samo ju je na trenutak pogledao u oči prije nego je sagnuo glavu i uzeo jednu u usta. Otkopčala mu je pojas i šlic, a zatim je zavukla ruku ispod njegovih gaćica. Bio je baršunasto gladak, tvrd, pulsirao je od života. Prešla je palcem preko glavića penisa, a on je zadrhtao. - Pariš, prestani - rekao je i odmaknuo se. - Ako ti... Ne smiješ to činiti. Svršit ću. A želim da ovo traje. Skinula je grudnjak, a zatim je otkopčala suknju i gurnula je niz bokove. Promatrao ju je grozničavim pogledom. Jednom je brzim pokretom skinuo hlače i donje rublje. Zurila je u njega ne skrivajući divljenje, ali kad je opet posegnula za njim, zaustavio ju je. Potom se spustio na koljena i poljubio je kroz svi-lenu tkaninu gaćica. Raširio joj je dlanove na stražnjici i pritisnuo glavu uz njezin trbuh. Osjetila je slabost od vreline i vlage njegova daha što ih je osjećala kroz tkaninu. Ponovno ju je poljubio. I ponovno. Zatvorila je oči i pridržavala se za njegova ramena. Zatim se činilo da se svila raspala jer više nije bilo smetnje. Njegove su usne bile vrele trenutak prije nego je osjetila njegov jezik koji je razdvajao, tražio i milovao. Prepustila se užitku, a bio je neopisiv. No zadržala je dovoljno kontrole nad sobom da mu kaže neka prestane kad je postalo kritično. Podigao se i 418 Sandra Broivn zagrlio je. Čvrsto su se priljubili jedno uz drugo, njezine dojke stisnute uz njegova prsa, a spolovilo utisnuto u mekoću njezina trbuha. Na koncu su legli na njezin krevet, dosad djevičanski. Rukom je prelazila niz njegovo tijelo, kraj pupka, do gustih dlaka oko spolovila. Prešla je prstom cijelom dužinom njegova penisa. Pokrio je njezinu ruku svojom i vodio je gore-dolje. - Isuse - zastenjao je. - Ne mogu vjerovati da se ovo događa. - Ni ja. - Poljubio joj je bradavicu, milovao je jezikom. - Neprestano mislim da ću se probuditi. - Ako se probudiš, molim te, mene ostavi da sanjam. Razmaknuo joj je noge i namjestio se između njih, a zatim je postupno ulazio u nju, dajući njezinu tijelu vremena da ga prihvati, zastajući kako bi iskusio svaki novi osjet prije daljnjeg prodiranja, sve dok nije sasvim uronio u vruće, vlažno utočište. Preplavljeni zadovoljstvom, ostali su mirni koliko god su mogli izdržati, ali postalo je još bolje kad se povukao, a zatim opet uronio u nju. FM 101,3 419 Dean je nastojao izbaciti vodu iz uha, a zatim mu je | primaknuo mobitel. - Mallov. - Curtis. - Što se događa?


- Kakva je to buka? - Tuš - odgovori Dean, okrenuvši se kako bi namignuo Pariš koja je ispirala šampon iz kose. Zabačena glava, pjena joj klizi preko dojki i spušta se prema trokutu između njezinih nogu. Bože, predivna je. - Tuširate se? - Kako bih mogao izgledati svježe za vas. Što se događa? - ponovio je. - Jedan od drugih detektiva razgovarao je s Lancy-jem Rayem. Sjećate se kad ga je Pariš pitala čemu toliko skrivanja, zašto se jednostavno nije obratio njoj? - Bio je sramežljiv. - To... i nije se želio ubacivati na teritorij drugog čovjeka. - Kojeg čovjeka? 420 Sandra Broivn Pariš ga je zbunjeno promatrala dok je izlazila iz tuš-kade. Pružio joj je ručnik. - Stana Crenshawa - reče Curtis. To je možda bila jedina tvrdnja koja bi njegovu pozornost mogla odvući s Parisina nagoga tijela. -Kako molim? - Tako je. Lancy Ray je pogrešno zaključio da su Stan i Pariš ljubavnici. - Odakle mu ta ideja? - Od Crenshavva. Dean je pokrio mikrofon telefona i rekao Pariš neka požuri s odijevanjem. Zacijelo je shvatila da je doista hitno jer se žurno vratila u spavaću sobu. - Pričajte -reče Curtisu. - Crenshaw je domaru rekao neka je ne gnjavi. Izmislio je nekakve gluposti o tome da politika kompanije jedino njemu dopušta pristup k njoj, rekao mu da zbog naočala za sunce ne voli kad ljudi zure u nju, da voli mrak iz razloga koji se nikoga ne tiču. - Lancy Ray je želio zadržati posao, pa ga je poslušao, držao se podalje od nje i rijetko joj se obraćao od straha da Crenshavv ne postane ljubomoran i pobrine se da dobije otkaz. Rekao je da je tip bio ljubomoran na svakoga tko joj se približio. - Zašto nam Lancy to nije rekao kad smo prvi put razgovarali s njim? - pitao je Dean dok se mučio kako bi se jednom rukom odjenuo. - Uzeo je zdravo za gotovo da svi znaju da su oni par. - Vraga. Nešto nije u redu s tim Crenshawom. Znao sam to već one večeri kad sam ga upoznao. I prema meni se ponašao tako posjednički, ali smatrao sam ga običnim klipanom. - Možda jest običan klipan. FM 101,3 421 - A možda nije. Želim da se sve o njemu temeljito istraži, Curtise. Želim znati baš sve o njemu, i nije me briga tko mu je stric ni koliko novca ima. - Shvatio sam. Ovog ću puta preskočiti strica Wil-kinsa. Idemo ravno u policiju Atlante, ured okružnog javnog tužitelja, do prokletog guvernera Georgije ako je potrebno. No ima jedna dobra stvar, čovjek obavlja svoj posao kao obično. Nalazi se u radiopostaji. Griggs i Carson su ondje, a upravo su se javili. - Odmah ćemo krenuti. Recite im neka ga zadrže ondje ako pokuša otići. Jeste li provjerili njegove telefonske zapise? - Upravo to radimo. - Tko istražuje njegovu prošlost? - Rondeau se dobrovoljno javio. - Rondeau. - Dean je nastojao prikriti svoje nezadovoljstvo. - Obavit će temeljitu kompjutorsku provjeru. - To je već trebao učiniti. - Rekao sam mu neka ovoga puta kopa dublje. - Bilo bi lijepo da je to prvi put učinio. - Što je to između vas i njega? Osjećam napetost. - Umišljen je. - To je sve? Ne sviđa vam se njegova osobnost? - Tako nekako. Čujte, moramo požuriti. - Možda Paris večeras ne bi trebala voditi emisiju, j Tako bismo imali priliku provjeriti Crenshavva. - Recite joj to. Već je odlučila. Osim toga, neću se] micati od nje. Vidimo se kasnije. Prije nego je detektiv uspio još nešto reći, Dean je prekinuo vezu i žurno izveo Paris iz kuće. Dok su se vozili, pitala je o pojedinostima. - Koliko sam shvatila, govorio je o Stanu. 422 Sandra Broum Ispričao joj je što je Lancy Ray rekao. U nevjerici se nasmijala. - Ne mogu vjerovati.


- Nije smiješno. - Ne, apsurdno je. - Ne bih rekao. - Deane - rekla je i nježno' mu se nasmiješila - s obzirom na nedavne, ovaj, događaje, mogu razumjeti tvoj muški stav. Polaskana sam. Voljela bih da se pojavi neki zmaj od kojeg bi me mogao obraniti. Ali nemoj tratiti vrijeme na Stana, za Boga miloga. On nije Valentino. - To ne znamo. - Ja znam. On je običan klipan, baš kako si rekao. Ljuti me što je tako preveslao Marvina, odnosno Lan-cyja. I Bog zna koga još. Ali on nije dovoljno pametan ni smion da bi bio Valentino. - Uskoro ćemo vidjeti - rekao je i naglo skrenuo na parkiralište radiopostaje. Griggs i Carson mahnuli su iz policijskog vozila dok je otključavala ulazna vrata. Kao i obično, zgrada je bila mračna, a uredi prazni. Harry, večernji DJ, pozdravio ju je uzdignutim palčevima kroz staklo studija dok su onuda prolazili. Dean je sad već poznavao raspored prostorija u zgradi, te ju je vodio prigušeno osvijetljenim hodnicima. Stigli su do ureda i našli Stana kako sjedi na njezinu mjestu, nogu podignutih na kut pisaćeg stola, površno pregledavajući njezinu poštu. - Stan Crenshavv, baš osoba koju želim vidjeti -rekao je Dean dok je dugim koracima ulazio u prostoriju. Stan je spustio noge sa stola, ali tek što su dotaknule FM 101,3 423 pod, Dean ga je pograbio za prednji dio košulje i povukao sa stolice. - Hej! - pobunio se. - Što je sada? - Moramo malo popričati, Stane. - Deane. - Pariš ga umirujuće uhvati za ruku. Pustio je Stanovu košulju. - Pričao si laži o Pariš. Uvrijedivši se, Stan se uspravio i poravnao svoju zgužvanu košulju. No činilo se da je shvatio kako prkošenjem ništa neće postići. Pogledao je Pariš. - O čemu govori tvoj momak? - Lancy je ispričao da si mu rekao... - Tko je Lancy, dovraga? - Marvin Patterson. - Zove se Lancy? - Rekao si mu da ti i Pariš spavate zajedno. Opet se okrenuo k Deanu. - Ne, nisam. - Nisi li mu stavio do znanja da ste ti i ona više od suradnika? Nisi li ga upozorio neka se makne, ostavi je na miru, čak da ne razgovara s njom? - Jer znam kakva je ona - ustvrdi Stan. - Ma nemoj? - Da, tako je. Znam da voli privatnost. Ne želi da je drugi ljudi gnjave, osobito kad se koncentrira na svoj posao. - Znači, rekao si mu neka je se kloni kako bi zaštitio njezinu privatnost? - Moglo bi se tako reći. - Ne moraš mi ti određivati s kojim ću se ljudima i družiti, Stane - reče Pariš. - Nisam to od tebe tražila | i ne sviđa mi se činjenica da si to radio. - Pa, žao mi je. Pokušavao sam ti biti prijatelj. - Samo prijatelj? Ne bih rekao - reče Dean. -Mislim da si se zabavljao maštarijama o Pariš. Zanosio 424 Sandra Broun si se vjerovanjem da će negdje u budućnosti doći do romantične veze između vas dvoje. Ljubomoran si na svakog muškarca koji pokaže zanimanje za nju, čak i na platonskoj razini. - Odakle znate da je Marvinovo zanimanje bilo platonsko? - Rekao je da jest. - O, i njemu treba vjerovati, a meni ne? Domar koji se služi lažnim imenom? - Prezirno je otpuhnuo kroz nos. Vi ste taj koji ima pogrešna vjerovanja, doktore. - Zaputio se prema vratima, ali su ga zaustavile Dea-nove sljedeće riječi. - Ta bi posesivnost mogla biti snažan motiv. Stan se hitro okrenuo. - Za što? - Da vidimo, stvaranje ružne situacije za koju bi Pariš snosila dio krivnje. Ugrožavanje njezina radnog mjesta. Ugrožavanje njezina života. Hoću li nastaviti? - Govorite o onoj situaciji s Valentinom? - ljutito upita Stan. - Pariš je to sama izazvala. - Shvaćam. Ona je kriva što je Valentino oteo i ubio sedamnaestogodišnju djevojku. - Djevojku koja je tražila nevolje. Dean je naoko smireno sjeo na kut stola. - Dakle, tvoje mišljenje o ženama zapravo je prilično nisko? - Nisam to rekao.


- Ne, nisi to rekao jasno i glasno, ali osjećam da duboko u tebi postoji veliko neprijateljstvo prema slabijem spolu, Stane. Poput sjemenke koja je zapela između dvaju kutnjaka. Ne da ti mira, ali ne možeš je iščeprkati. - Opa. - Stan je mahao prstima dva centimetra ispred Deanova nosa. - Ne iskušavajte ta psihološka sranja na meni. Sa mnom je sve u redu. Deanu se čeljust stegnula od ljutnje, ali mu je glas FM 101,3 425 ostao miran. - Znači, trebao bih vjerovati da su svi tvoji odnosi sa ženama bili savršeno normalni i bez ikakvih problema? - Jesu li odnosi bilo kojeg muškarca sa ženama savršeno normalni i bez ikakvih problema? Jesu li vaši takvi, Mallov? - Pogledao je Pariš. - Ne bih rekao. - Ti nisi Dean - tiho će Pariš. - On nema tvoju prošlost. Njegova je podrugljiva samodopadnost nestala. U idućem se trenutku pjenio od bijesa. - Jesi li mu rekla za optužbu šikaniranja? Dean se okrene k njoj. - O čemu? - Na Stanovu prijašnjem radnom mjestu jedna ga je djelatnica optužila za seksualno šikaniranje. Dean joj je uputio pogled koji je govorio da ne može vjerovati da mu već ranije nije ništa o tome rekla. Shvatila je da je pogriješila. Vjerojatno mu je također trebala reći o Stanovim promiskuitetnim roditeljima i okrutnosti njegova strica. Dean se ponovno okrenuo Stanu. - Očito je da imaš problema sa ženama, Stane. - Ona je bila uredska kurva! - vikne Stan. - Spavala je sa svim drugim muškarcima koji su ondje radili. Pušila je spikeru ispod stola, tijekom emisije vijesti. Neprestano mi se nabacivala, a kad sam reagirao, pretvorila se u netaknutu djevicu. - Zašto? - Jer joj je pohlepa bila važnija od požude. Vidjela je način na koji će se dokopati dijela novca moje obitelji. Digla je frku, a moj joj je stric platio da šuti i otiđe. Dean je načas razmislio o tome, a potom reče: -Vratimo se na trenutak kad si 'reagirao' na nju. - Čekajte, zašto bih ja trebao odgovarati na vaša pitanja? 426 Sandra Broivn - Jer sam ja policajac. - Ili zato što ste se i sami zavukli među Parisine noge? Deanove su se oči opasno suzile. - Ako mi ne budeš odgovarao na pitanja, odvest ću te u policijsku postaju i zaključati te dok ne postaneš razgovorljiv. To je moj službeni odgovor. Neslužbeno, ako ikad ponovno kažeš nešto slično o Pariš, odvest ću te van i tvojim zgodnim licem namazati parkiralište. - Zar vi to meni prijetite? - Možeš se kladiti o svoje mršavo dupe da ti prijetim. Prestani se zajebavati i odgovori na moja pitanja. Unatoč onomu što je rekao, Dean nije djelovao po službenoj dužnosti. Stana nije ispitivao na miran način koji ulijeva povjerenje, što je obično činio s osumnjičenicima. No Stan vjerojatno ne bi reagirao na njegov uobičajeni način rada. Činilo se da oštriji pristup djeluje. Stan je bijesno promatrao Deana i dobacivao ubojite poglede Pariš, ali je prekrižio ruke na prsima, kao da se želi zaštititi. - Podnijet ću tužbu zbog policijske brutalnosti. Moj stric će... - Ja neću biti jedina briga tvojem stricu ako se pokaže da si ti Valentino. - Nisam! Zar me ne slušate? - Kad ti je ona žena rekla ne, jesi li ipak dovršio čin? Stan je pogledavao jedno pa drugo. - Ne. Mislim, da. Na neki način. - Pa, kako glasi odgovor? Da, ne ili na neki način? - Nisam je prisilio, ako to želite reći. - Ali si dovršio čin? - Rekao sam vam da je ona bila . . . - 'Uredska kurva.' Znači, tražila je ono što je dobila. - Tako je. FM 101,3 427 - Da je ti siluješ. - Neprestano mi stavljate riječi u usta! - vikne Stan. - A ti ideš sa mnom u policijsku postaju. Odmah sada. Stan se odmaknuo od njega. - Ne možete... - Mahnito je pogledao Pariš. - Učini nešto. Ako dopustiš da se to dogodi, moj će te stric maknuti s radija. Nije čak ni pomislila je li Dean u pravu. Iskreno rečeno, sad se bojala Stana. Možda ga je pogrešno procijenila.


Uvijek ga je smatrala nesposobnim, neprilagođenim šmokljanom, ali u osnovi bezopasnim. Možda ipak jest sposoban za ono što se dogodilo Janey Kemp. Dokaže li se da on nije Valentino, morat će se suočiti s gnjevom Wilkinsa Crenshavva. Nesumnjivo da bi je to moglo stajati posla. Ali radije bi izgubila posao nego život. Dean je uhvatio Stana za ruku i okrenuo ga prema vratima. Stan se počeo otimati, a Dean je imao pune ruke posla kako bi ga obuzdao. Kad je zazvonio njegov mobitel, dobacio ga je Pariš da se ona javi. - Halo? - Pariš? Jedva je čula osobu s druge strane jer je Stan na sav glas psovao Deana. - Gavine? - Moram razgovarati s tatom, Pariš. Hitno je. Gavin se dosađivao gledajući televizijski program, što je bila jedina privilegija koju njegov otac nije opozvao. Stavio je omiljeni film u video, ali izazovi s kojima se suočavao Mel Gibson doimali su se prilično pitomima u usporedbi s onim što on proživljava. Bio je zabrinut za tatu i Pariš. Nije se osjećao onako bezbrižno kako je pokazivao 428 Sandra Bromn kad je tata rekao da bi se Valentino mogao okomiti na njih. Taj tip im možda doista kani nauditi, a čini se da se ne boji pokušati. Ne treba ga podcjenjivati. Tko bi pomislio da će ubiti Janey? Kad je zazvonio kućni telefon, obradovao se promjeni. Žurno je podigao slušalicu, ne pogledavši tko zove. Halo? - Zašto se ne javljaš na mobitel? - Tko je to? - Melissa. Melissa Hatcher? O, sjajno. - Mobitel mi je isključen. Bilo je pomalo kaotično... - Gavine, moraš mi pomoći. Zar ona plače? - Što se dogodilo? - Moram te vidjeti, ali ispred tvoje kuće parkiran je policijski automobil, pa sam samo prošla onuda. Moramo se naći. - Ne smijem izlaziti iz kuće. - Gavine, ovo nije šala! - praktički je kriknula. - Samo dođi ovamo. - Dok su ondje drotovi? Ne bih rekla. - Zašto ne? Jesi li drogirana? Mrmljala je i šmrcala, a zatim reče: - Mogu li se ušuljati sa stražnje strane? Nije želio sudjelovati u njezinoj krizi, bez obzira o čemu je riječ. Testiranje na detektoru laži može razbistriti čovjekov način razmišljanja i jasno istaknuti prioritete, i to brzo. Obećao je sebi da će, ukoliko se iz ove zbrke izvuče bez trajnih posljedica, stvoriti novi krug prijatelja. Još jedan veliki prekršaj, i mogao bi se naći na putu natrag u Houston. Nije se želio vratiti u majčinu kuću. Sad kad se razriješila situacija između njega i tate, FM 101,3 429 radovao se životu s njim, možda dok ne završi srednju školu. Svakako je u njegovu interesu da kaže Melissi da je zauzet i prekine vezu. No zvučala je istinski uzrujano. -Dobro - nevoljko je rekao. - Parkiraj u ulici iza naše i prođi između kuća. Nema ograde. Otvorit ću ti vrata verande. Koliko ti treba vremena da stigneš ovamo? - Dvije minute. Provjerio je jesu li oba policajca u automobilu uz pločnik, te da jedan od njih nije pošao u obilazak prostora oko kuće, a zatim je pošao u kuhinju i gledao kad će se pojaviti Melissa. Ugledao ju je kako prolazi kroz živicu od oleandara između dvaju posjeda, a izgledala je kao netko iz noći vještica. Suze su ostavile tragove crne šminke na njezinim obrazima. Odjeća koju ju je imala na sebi više je podsjećala na kostim nego na nešto što bi odjenula normalna osoba. Nije mogao shvatiti kako netko može trčati u sandalama s tako debelim potplatima, ali ona je uspjela. Zaobišla je bazen i lupkala po popločanoj terasi. Otvorio je klizna staklena vrata, a ona se bacila na njega. Povukao ju je unutra i zatvorio vrata. Pridržavajući je uza se, napola ju je nosio do radne sobe i ondje ju spustio u naslonjač. Dok je nesuvislo brbljala, nastavila se grčevito držati za njega. - Melissa, smiri se. Ništa te ne razumijem. Polako mi reci što se dogodilo. Pokazala je prema baru na drugom kraju prostorije. - Najprije moram nešto popiti. Kad je pokušala ustati, Gavin ju je gurnuo natrag. -Zaboravi. Možeš dobiti vode. Uzeo je bocu iz minijaturnog hladnjaka, a dok je


430 Sandra Broivn pila, on je primijetio: - Grozno izgledaš. Što se dogodilo? - Bila sam... bila sam s njim. - S kim? - S onim tipom... onim... zubarom. S onim Arm-strongom. Gavin je otvorio usta od čuda. - Što? Gdje? - Gdje? Ovaj... Pogledala je po sobi kao da bi u nekom kutu mogao stajati Brad Armstrong. Gavin ju je poželio pljusnuti. Kako netko može biti tako prokleto glup? - Gdje, Melissa? - Nemoj vikati na mene. - Protrljala je čelo kao da će time iz glave izvući odgovor. - U nekom motelu. Mislim da se na neonskom znaku vidio kauboj, ili sedlo, tako nešto. Motel u Austinu sa zapadnjačkom temom. Takvih ima nekoliko stotina, mračno je pomislio. - Ako si se s njim našla ondje... - Nisam. Pokupio me u baru na jezeru i odvezao onamo. Bila sam pijana. Utapala sam svoju tugu, znaš, zbog Janey, u tekili. On se pojavio i častio me pićem. - A ti si s njim pošla u motel? - Nije da ga nisam poznavala. Bila sam s njim prije nekoliko večeri i sve je bilo u redu. - Gdje je to bilo? - Ondje, ovaj, znaš to mjesto. Kamo svi katkad odlazimo. Tjeskobno joj je pokazao neka nastavi. - Obavili smo to u njegovom automobilu. - Kakvom automobilu? - Danas ih neki dan? Nije bio isti automobil. - Danas. FM 101,3 431 - Crveni, mislim. Ili možda plavi. Nisam obraćala previše pozornosti na to. Bio je drag prema meni. Doista ga je uzbuđivala moja probušena bradavica. To je novo. - Nasmiješila mu se i ponosno podigla majicu. - Zgodno. Zapravo je mislio da je groteskna. Nikad mu se nije previše sviđala i nikad ga nije privlačila, ali u tom mu se trenutku gadila. Također se počeo pitati je li doista histerična ili je sve to gluma, način da se uvuče u njegovu kuću, ili nešto više. Bila je ljubomorna na Janey, pa možda pokušava privući na sebe dio pozornosti koju svi posvećuju njezinoj ubijenoj prijateljici. Povukao je njezinu majicu. - Jesi li sigurna da je čovjek s kojim si bila Brad Armstrong, Melissa? - Zar mi ne vjeruješ? Ne misliš li valjda da bih namjerno izišla u ovakvom stanju? To je imalo smisla. - Kad si shvatila da je to čovjek kojeg traži policija? - Odvezli smo se u taj motel. Pošli u krevet. On je pumpao kad sam slučajno pogledala televizor. Bio je upaljen, ali je zvuk bio isključen. Njegova se fotografija pojavila na ekranu. Velika poput Dallasa. Svi ga kao ludi traže, a on ševi mene. - Što si učinila? - Što misliš? Gurnula sam ga sa sebe. Rekla mu da moram otići, da kasnim na neki sastanak. Počeo se prepirati. Pokušao me nagovoriti da ostanem. Što je više govorio, to je postajao luđi. Najprije me nazvao koke-tom, zatim je rekao da sam okrutna kučka, a tada je posve pomahnitao. Zgrabio me i tresao, vikao je da ću moći otići kad on završi sa mnom. Ispružila je ruke kako bi Gavinu pokazala modrice koje su se počele pojavljivati na njezinim nadlakticama. 432 Sandra Broion - Kažem ti, Gavine, posve je poludio. Pljusnuo me, nazvao me pičkom, rekao da sam ista kao i Janey Kemp. Tada mi je pukao film. Počela sam vrištati, pa me pustio. Pograbila sam svoju odjeću i zbrisala. - Prije koliko vremena? - Kad sam pobjegla? Možda jedan sat. Zaustavila sam nekog tipa u kamionetu, a on me odvezao do mojeg automobila. Zatim sam pošla ravno ovamo i vidjela policijska kola. Cijelo vrijeme pokušavala sam te dobiti na mobitel. Konačno sam se sjetila broja tvojeg kućnog telefona. Ostalo znaš. - Preklinjući ga je pogledala. - Doista se užasno osjećam, Gavine. Samo jedno piće, molim te? - Rekao sam da ne može. - Čučnuo je ispred nje. -Jesi li mu što rekla o Janey? - Misliš li da sam glupa? Nisam željela završiti kao ona. - Jesi li ondje negdje vidjela neku njezinu fotografiju? - Imao je novine.


- Obične fotografije? - Ne. Ali kad sam stigla onamo, nisam gledala, a kasnije sam samo željela pobjeći. - Rekla si da ti se učinio poznatim kad si ga srela onaj prvi put. Jesi li ga ikad vidjela s Janey? - Nisam sigurna. Možda sam ga samo opazila kako se mota onuda. Posjećuje web stranicu Seks-kluba i... - On je to rekao? - Da. A one prve večeri imao je gomilu pornografskih časopisa. Voli se zabavljati. Kad je Gavin uzeo bežični telefon i počeo utipkivati brojeve, skočila je sa stolice. - Tatu. FM 101,3 433 Otela mu je telefon iz ruke. - On je drot. Ne želim imati posla s policijom. Ne, hvala. - Zašto si onda došla k meni? - Trebao mi je prijatelj. Trebala mi je pomoć. Mislila sam da ću to dobiti od tebe. Naravno, nisam znala da si postao bezveznjak nakon što smo se zadnji put vidjeli. Nema pića, nema... - Policija traži tog čovjeka. - Gavin joj ljutito uzme telefon. - Ako je on taj koji je ubio Janev, treba ga uloviti. Prkos je nestao s njezina lica, te je počela cviljeti i kršiti ruke. - Nemoj se ljutiti na mene, Gavine. Znam da ga moraju uloviti, ali Isuse... Smekšao se. - Melissa, izabrala si baš mene, između svih svojih prijatelja, jer si znala da ću pozvati tatu. Duboko u sebi, želiš postupiti pravilno. Ugrizla se za donju usnu. - Dobro. Možda. Ali daj mi vremena da se riješim nekih stvari. Povrh svega ostaloga, ne bi bilo dobro da me uhite zbog posjedovanja droge. Gdje je kupaonica? Pokazao joj je vrata kupaonice u hodniku i ponovno utipkao broj očeva mobitela. Zazvonio je četiri puta prije nego se netko javio. Jedva je čuo »halo« uza svu onu buku iz pozadine. - Pariš? - Gavine? - Moram razgovarati s tatom, Pariš. Hitno je. 434 Sandra Broivn 32. poglavlje - Ja sam Pariš Gibson. Nadam se da iduća četiri sata namjeravate provesti sa mnom, na 101,3- Puštat ću klasične ljubavne pjesme i primati vaše molbe. Telefonske su linije slobodne. Nazovite me. - Započnimo naše druženje hitom grupe Stvlistics. Zaljubljivanje bi trebalo biti upravo takvo: You Make Me Feel Brand New. Isključila je mikrofon. Lampice telefonskih linija već su se upalile. Prva je slušateljica zatražila skladbu Hoo-ked on a Feeling, B. J. Thomasa. - Budući da je večerašnja tema kako se osjećamo kad se zaljubimo. - Hvala na pozivu, Angie. To će biti sljedeća skladba. - Pozdrav, Pariš. Obavljala je svoju uobičajenu rutinu, premda večeras ništa nije uobičajeno ili rutinsko. Prošlo je gotovo sat vremena otkako je Dean žurno otišao da bi se u policijskoj postaji sastao s Gavinom i Melissom Hatc-her. Odmah nakon razgovora s Gavinom, Dean je FM 101,3 435 nazvao Curtisa i ukratko mu prepričao ono što je rekla Melissa. Curtis je zatražio nekoliko dodatnih informacija i odmah krenuo u akciju. - Morali bismo ga brzo pronaći - Dean je rekao Pariš nakon što je završio razgovor s Curtisom. -Možemo početi u baru gdje je pokupio Melissu. Otprilike zna koliko je vremena Armstrong vozio odande do motela, pa imamo krug unutar kojega možemo tražiti. To je široko područje, ali ipak manje nego ranije. Pariš ga je pitala je li tko obavijestio Toni Armstrong o najnovijem razvoju događaja. Kimnuo je. - Curtis je bio s njom kad sam ga nazvao. Ondje im se pridružio njihov odvjetnik. -Zatim je čvrsto zagrlio Pariš. - Uskoro će ga zatvoriti, a ti ćeš biti sigurna. Noćna mora će završiti. - Osim sjećanja na ono što je učinio Janey. - Da. - Uzdahnuo je od žaljenja, ali njegov je um radio sto na sat, na policijski način. - Curtis je rekao da će policijska kola ostati vani sve dok ne uhitimo Armstronga. Osim toga, Griggs se praktički smatra tvojim osobnim tjelohraniteljem. - Pogledao je Stana kojeg su na trenutak zaboravili. - Pretpostavljam da te ovo oslobađa sumnje, Crenshaw. - Požalit ćete zbog načina na koji ste se ophodili prema meni. - Već žalim. Volio bih da sam te izmlatio dok sam još za to imao dobru ispriku. - Brzo je poljubio Pariš u usta i otišao. Stan ga je slijedio iz ureda, uvrijeđen i bijesan. Pustila ga je da ode ništa ne rekavši. Durit će se, ali će preživjeti,


a ona u međuvremenu mora pripremiti emisiju. Pomirenje sa Stanom može pričekati dok ne bude imala više vremena na raspolaganju, a i raspoloženje bi joj se trebalo popraviti. 436 Sandra Broivn Sad je, nakon pola sata emisije, uključila mikrofon. -Javit ću se ponovno nakon još jednog niza skladbi. Ako imate neku želju, ili vas muči nešto što biste željeli podijeliti sa mnom, nazovite. Isključila je mikrofon i, osjetivši nečiju nazočnost, okrenula se na stolcu. Stan je stajao točno iza nje. -Nisam te čula kad si ušao. - Ušuljao sam se. - Zašto? - Zaključio sam da bih se trebao ponašati poput gnjide sve dok me ti i tvoj momak takvim smatrate. To je bilo tipično: djetinjasto, mrzovoljno i slično Stanu. - Žao mi je da su te Deanove optužbe povrijedile, Stane. Ali moraš priznati da si neko vrijeme izgledao kao mogući osumnjičenik. - Za silovanje i umorstvo? - Rekla sam da mi je žao. - Mislio sam da me ipak bolje poznaješ. - I ja sam mislila da te bolje poznajem - uzviknula je, gubeći strpljenje. - Nitko ne bi posumnjao u tebe da je tvoje ponašanje bilo besprijekorno. Ali osim optužbe za seksualno dodijavanje na Floridi, lagao si o meni, pričao ljudima da smo ljubavnici. - Samo Marvinu, ili kako se već zove. I ne baš tim riječima. - Bez obzira što si rekao, uspio si ga uvjeriti. Zašto bi nekoga želio uvjeriti u to? - Što ti misliš? Glas mu je pukao i odjednom se činilo da je na rubu suza. Bilo joj je nelagodno zbog njegova emocionalnog ispada. - Nisam imala pojma da gajiš takve osjećaje prema meni, Stane. - Pa, trebala si, zar ne? FM 101,3 437 - Nikad te nisam promatrala kao... u romantičnom kontekstu. - Možda ti te proklete naočale za sunce ne dopu-1 staju da vidiš ono što je očito. ; - Stane... - U meni si vidjela samo nesposobnog klipana na kojem se iskaljuje stric Wilkins, i pedera. To je bila neugodna istina koju nije mogla zanije- j kati, ali se mogla ispričati. - Žao mi je. - Za Boga miloga, sad si već treći put rekla da ti je žao. Ali zapravo ne misliš iskreno. Kad bi željela promijeniti svoje osjećaje prema meni, mogla bi. Ali ti to ne želiš. Osobito ne sada kad ti se vratio tvoj momak. Slini nad tobom, zar ne? A ti, koja si se uvijek držala stava 'ruke k sebi', odjednom si se uspalila. - Mislim da si ovamo došla ravno iz kreveta, nije li tako? Kad si ranije došla na posao vlažne kose? Zabav- & ljaš se, Pariš? Nije li zgodno da ovoga puta nema nepo-f| željnog zaručnika kojeg treba maknuti s puta? - To što si rekao gnusno je i krajnje bezosjećajno. Nagnuvši se prema njoj, glupavo se smijuljio. -|| Jesam li bocnuo tvoju savjest? Morala je stisnuti šake kako ga ne bi pljusnula. ~\ Ništa ne znaš o tome, kao ni o meni. Ovaj je razgovor završen, Stane. Opet se okrenula prema kontrolnoj ploči, provjerila koliko je minuta glazbe ostalo i pogledala treptave lampice telefonskih linija. Pritisnula je jednu. - Ovog je Pariš. - Zdravo, Pariš. Zovem se Georgia. - Zdravo, Georgia. - Disala je polako i tiho na usta,| nastojeći smiriti svoj bijes i usredotočiti se na posao. - Muče me neke sumnje u vezi s mojim dečkom rekla je slušateljica. 438 Sandra Broum Pariš je slušala dok se mlada žena jadala o tome da se njezin momak boji obveza. Dok je ona govorila, Pariš je pogledala preko ramena. Studio je bio prazan. Kao i kad je ušao, Stan je bešumno izišao. - Imamo ga! - viknuo je Curtis iz svojeg ureda. -Dovest će ga ovamo za deset minuta. Dean se sastao s detektivom u uskom hodniku između ureda. - Je li se opirao uhićenju? - Policajci su zatražili od upravitelja da im otvori vrata njegove sobe. Armstrong je sjedio na krevetu, pokrivši lice rukama, i plakao kao dijete. Neprestano je ponavljao: 'Što sam učinio?' Dean je pošao prema izlazu. - Želim reći Gavinu. - Zahvalite mu u moje ime. Uvelike nam je pomogao da suzimo područje potrage. I ostanite u blizini, može? Želio bih da budete nazočni ispitivanju. - To i kanim. Odmah ću se vratiti. Gavin i Melissa Hatcher sjedili su na istoj klupi ispred glavnog istražiteljskog ureda na kojoj su sjedili on i Pariš... kad je to bilo? Samo jučer? Bože, otad se toliko toga dogodilo, sa slučajem, s njima:


Kad su se iza njega zatvorila dvokrilna vrata, pobjednički je uzdigao palčeve za Gavina i Melissu. -Upravo su ga uhitili. Dovode ga ovamo. Dobro si postupio, sine. - Kratko ga je zagrlio. - Ponosim se tobom. Gavin je porumenio. - Samo mi je drago da su ga uhvatili. Okrenuvši se k djevojci, Dean reče: - Hvala i tebi, Melissa. Trebalo je hrabrosti za to što si učinila. Kad je Dean stigao u policijsku postaju, Melissa i Gavin su već bili kod Curtisa. On i još nekoliko detekFM 101,3 439 tiva slušali su njezinu priču o trenucima što ih je provela s Bradom Armstrongom. Premda se činilo da joj se sviđa biti u središtu pozornosti, užasno je izgledala. Kasnije je oprala razmazanu šminku s lica i počešljala se pa joj kosa više nije stršila s glave na sve strane. Netko je, vjerojatno neka policajka, našao džemper što ga je odjenula preko prozirne kratke majice koja je odvlačila poglede čak i iskusnih detektiva. Sad se ozareno nasmiješila na Deanov kompliment, ali je potom nervozno ovlažila usne. - Hoću li ga morati sresti? - Morat ćeš ga službeno identificirati kao muškarca koji te napao. - To baš nije bio napad. Poševio me, ali znala sam što radim kad sam otišla s njim iz onog bara. - Ti si maloljetna. On je s tobom imao spolne odnose. To je zločin. Također te udario i pokušao zadržati protiv tvoje volje. Možemo ga zadržati na temelju tih optužbi dok čekamo izvještaj o obdukciji na Janey. Znam da ti neće biti lako ponovno ga vidjeti, ali tvoja nam je pomoć neophodna. Jesu li stigli tvoji roditelji? - Još nisu. Pomahnitali su kad sam ih nazvala, ali nisu bili onako bijesni kako sam se bojala, vjerojatno zato jer sam i ja mogla umrijeti. Smije li Gavin ostati sa mnom? - Ako želiš. Gavine? Slegnuo je ramenima u znak pristanka. Svakako. - Onda dobro, dr. Mallov - rekla je Melissa. - Dovedite tog pervertita. Ostat ću koliko god je potrebno. - Ovo je Pariš. - Ja sam. 440 Sandra Broivn Sam zvuk Deanova glasa izazvao je treperenje njezina srca i na lice joj izmamio budalasti smiješak. -Zar si izgubio broj vruće linije što sam ti ga dala? Zašto zoveš ovamo? - Želio sam vidjeti kakav je osjećaj biti običan slušatelj. - Možda jesi slušatelj, ali sigurno nisi običan. - Ne? Drago mi je da to čujem. - U njegovom se glasu također osjećao smiješak, ali je brzo postao ozbiljan. Uhitili su Armstronga. Trebali bi ga u svakom trenutku dovesti ovamo. - Hvala Bogu. - Laknulo joj je, ali je odmah osjetila sažaljenje prema njegovoj ženi. - Jesi li vidio Toni? - Prije nekoliko minuta. Očajna je, ali mislim da joj je drago što smo ga uhvatili prije nego je dospio još nekomu nauditi. - Ili sebi. - Meni je također pala na pamet mogućnost samoubojstva. Postaješ sve bolja u mojem poslu. - Nisam ni blizu. Uh, čekaj trenutak. Moram predstaviti postaju. - Obavila je zadatak, a zatim se ponovno javila na telefon. - Dobro, imam nekoliko minuta. - Neću te zadržavati. Obećao sam da ću nazvati čim nešto saznam. - Zahvalna sam ti na tome. Moja će emisija teći mnogo lakše sad kad znam da je uhićen. Nisam se mogla koncentrirati, a kad god bih se javila na neki poziv, zadržavala sam dah, bojeći se da je to on. - Više se ne moraš time opterećivati. - Je li Gavin još uvijek s tobom? - Pravi društvo Melissi. Sjajno je to što je učinio, je li? - Meni se čini da jest. I FM 101,3 441 - I meni. Pokazao je zrelost i osjećaj odgovornosti. - I povjerenje u tebe, Deane. Čini mi se da je to najvažnije. - Nakon nekoliko pogrešnih skretanja, mislim da smo sada na pravom putu. - Sigurna sam da jeste. - Kad već govorimo o problematičnim mladim ljudima, Lancy Ray Fisher je pušten na slobodu. - Razmišljam o tome da ga zaposlim. - Kako, molim? Nasmijala se njegovu šokiranom tonu. - Nikad nisam radila s producentom, premda mi ga je uprava ponudila. To bi bio dobar način da Lancy uči, stekne malo iskustva. - Što bi Stan o tome mislio?


- Ne donosi on odluku. - Ima li kakvih posljedica nakon onoga što se ranije dogodilo? Oklijevala je, a potom reče: - Duri se, ali preboljet će. Dean ima dovoljno briga bez njezina spominjanja svoje najnovije svađe sa Stanom. Osjećala je nelagodu nakon toga. S obzirom na sve što je rečeno, mogu li popraviti štetu i opet uspostaviti prihvatljivu suradnju? Nije baš vjerojatno. Međutim, mogućnost nesloge na poslu sad je nije uznemirivala kao prije možda tjedan dana. Tada se njezin život vrtio samo oko posla. Sve što je djelovalo na posao imalo je snažan učinak na nju, jer je samo to imala. Sad je drukčije. Kao da slijedi tijek njezinih misli, Dean reče: -Želim provesti noć s tobom. Izjava ju je podsjetila na kratke, ali dragocjene trenutke što su ih ranije večeras proveli u krevetu, te je 442 Sandra Broivn osjetila drhtaj cijelom dužinom svojega tijela. - Trebala bih prekinuti telefonsku vezu s onima koji govore takve stvari. Nasmijao se. - Želim, ali nažalost ne znam koliko dugo će me trebati ovdje. - Učini ono što moraš. Znaš da razumijem. - Znam - uzdahnuo je. - Ali do sutra uvečer treba jako dugo čekati. Ona se jednako osjećala. Što je službenije mogla, ona reče: - Slušatelju, imaš li neku molbu? - Zapravo, imam. - Slušam. - Voli me, Pariš. Zatvorila je oči i na trenutak zadržala dah, a zatim je tiho, ali iskreno rekla: - Volim te. - I ja tebe. John Rondeau je pošao stubama jer nije želio čekati dizalo. Razmjenjivanjem e-mailova s kolegom u policiji Atlante došao je do novih informacija o Stanu Cren-shawu, te je jedva čekao da izvijesti Curtisa. Umjesto da podatke pošalje e-mailom ili nazove telefonom, Rondeau ih je želio osobno dostaviti. No kad je stigao do glavnog istražiteljskog ureda, ondje je sve vrvjelo od aktivnosti. Po broju ljudi koji su se onuda motali, čovjek bi pomislio da je podne, a ne gotovo ponoć. Kad je kraj njega žurno prolazila jedna policajka, uhvatio ju je za ruku i naglo zaustavio. - Što se događa? - Gdje si ti bio? - rekla je, namršteno ga promatrajući. - Uhvatili smo Armstronga. Uskoro će ga dovesti ovamo. Rondeau je opazio Deana Mallova u razgovoru s FM 101,3 443 Toni Armstrong i muškarcem u sivu odijelu na kojem se jasno vidjelo da je odvjetnik. Našao je Curtisa u njegovu uredu, zgrbljena nad telefonom, kako dlanom trlja glavu. Govorio je: - Ne, suce, nije priznao, ali imamo mnogo indikativnih dokaza koji upućuju na njega. Nadamo se da će obdukcija otkriti DNK, premda je tijelo oprano... Prestao je govoriti, očito nakon što ga je sudac prekinuo. Malo je žustrije protrljao glavu. - Da, itekako sam svjestan koliko traje testiranje DNK, ali možda će se Armstrong slomiti kad sazna da ćemo njegov DNK uzeti za usporedbu. Naravno da hoću, suce. Svakako. Čim budem znao nešto više. Još jednom izrazite moju sućut gospođi Kemp. Laku noć. Spustio je slušalicu, nekoliko sekunda zurio u telefon, a zatim pogledao Rondeaua. - Što je? Rondeau podigne fascikl što ga je donio sa sobom. -Stan Crenshaw. Tip je bio delinkvent od osnovne škole. Dizao je suknje djevojčicama. Pokazivao se na javnim mjestima. Zanimljive stvari. - Sigurno jesu, ali on nije Valentino. - Što ću onda s ovim? Baciti? Curtis ustane, namjesti svoje manšete s monogra-mima i popravi kravatu. - Ostavi na mojem stolu. - Netko bi to trebao pogledati - uporno će Rondeau. Nagla promjena ugođaja ukazivala je na činjenicu da se nešto važno događa izvan zidova Curtisova ureda. Rondeau ga je slijedio van. Pošli su prema središtu glavnog istražiteljskog ureda. Rondeau je prepoznao dr. Brada Armstronga zahvaljujući obiteljskoj fotografiji što su je skinuli s CD-a. S obje njegove strane stajali su policajci u odorama. Imao 444 Sandra Brotun je lisičine na rukama i stajao spuštene glave, držeći se poput poražena čovjeka. Vodili su ga u sobu za ispitivanje. Mallov, odvjetnik i Toni Armstrong natisnuli su se za njim. Curtis je posljednji ušao onamo. Zatvorio je vrata za sobom. Rondeau je udarao fasciklom o dlan, osjećajući se odbačenim. Ako Curtis misli da je ulovio Valentina, vjerojatno bi trebao odustati i zaboraviti Stana Cren-shawa.


Ali što ako Curtis, nakon ispitivanja Armstronga, zaključi da on nije počinitelj? Što ako obdukcija odbaci sumnju ili čak pobije dokaze što ih imaju protiv njega? Što ako njegov DNK ne odgovara niti jednom uzorku što će ih uzeti s Janevna tijela, ako to uopće uspiju učiniti s obzirom na činjenicu da je tijelo kemijskim sredstvima očišćeno? Donijevši odluku, Rondeau je žurno otišao iz glavnog istražiteljskog ureda. Dok je prolazio kroz dvo-krilna vrata, opazio je Gavina Mallova i neku djevojku kako sjede na klupi u predvorju. Nije ih vidio kad je stigao ovamo. Sa stubišta je skrenuo desno prema glavnom istražiteljskom uredu. Oni su sjedili lijevo od stubišta. Na zvuk zatvaranja vrata, djevojka je okrenula glavu prema njemu. O, sranje! Nije znao kako se zove, ali mnogo ju je puta vidio. Ako ga je prepoznala, naći će se u nebranom grožđu. John Rondeau naglo skrene prema stubištu. - Hej, Gavine, tko je onaj tip? -Ha? Iscrpilo ga je proteklih nekoliko dana. Naslonio je glavu na zid i drijemao. FM 101,3 445 Melissa ga povuče za lakat. - Požuri! Gledaj! - Kamo? Podigao je glavu, s mukom otvorio oči i pogledao u smjeru Melissina uperenog prsta. Kroz metalnu je ogradu načas ugledao glavu Johna Rondeaua, trenutak prije nego je nestao na katu ispod. - Zove se John Rondeau. - Je li on drot? - Kompjutorski zločini - promrmljao je. - On je pokazao prstom na Seks-klub. - Ozbiljno? Jer sam ga negdje vidjela. Zapravo, mislim da sam se možda ševila s njim. Sjajno, pomislio je Gavin. Ako shvati da Rondeau dolazi na mjesta sastanaka kluba i zabavlja se sa srednjoškolkama, a zatim počne o tome brbljati, Rondeau bi mogao pomisliti da ga je on izdao. - Ni slučajno. Ima jedno od onih lica koja te uvijek na nekoga podsjećaju. - Objašnjenje nije bilo baš sjajno, ali mu je samo to palo na pamet. Melissa se zamišljeno namrštila. - Pretpostavljam da bih trebala vidjeti njegov alat da bih bila sigurna. Ali mogla bih se zakleti... U tom su trenutku začuli zvuk koji najavljuje dolazak dizala. Okrenuli su se i ugledali dobro odjeven i privlačan par kako se pojavljuje iza ugla. Melissa je ustala. - Tvoji starci? - pitao je Gavin, iznenađen kako se doimaju finima i uglednima. Očekivao je neke čudake, a ne uzorne građane. Melissa je u svojim sandalama visokih potplata nezgrapno pošla prema njima, smeteno povlačeći kratku suknju prema dolje. - Zdravo, mama. Zdravo, tata. Nisu mogli stići u boljem trenutku. Gavin više nije 446 Sandra Broivn želio imati nikakve veze s Rondeauom, pa čak ni razgovarati o njemu. Mrzio je činjenicu da čuva drotovu prljavu malu tajnu, ali imajući na umu Rondeauovu prijetnju upućenu tati, Gavin će tu tajnu ponijeti u grob. FM 101.3 447 - Žao mi je, Toni. Žao mi je. Hoćeš li mi ikad moći oprostiti? Činilo se da je dr. Brad Armstrong više zabrinut zbog ženina mišljenja o njemu nego zbog ozbiljnih optužbi protiv njega, što bi ga na koncu moglo stajati života. Obraćao joj se molećivo i pomalo patetično. - Obavimo najprije ovo, Brade. Kasnije će biti dovoljno vremena za razgovor o opraštanju. Držala se stoički i govorila mirnim glasom, što je bilo nevjerojatno s obzirom na kušnju s kojom se suočila. Zacijelo samu sebe drži pod strogom kontrolom, a pitanje je koliko će izdržati. Dean joj je ohrabrujuće kimnuo kad je izišla iz prostorije za ispitivanje, ostavivši muža s njim, odvjetnikom i Curtisom. Curtis je predstavio sve nazočne radi snimanja na kasetofon, a zatim je ispričao Bradlevju Armstrongu što sve znaju o njemu, te zašto ga smatraju osumnjičenikom za otmicu i umorstvo Janey Kemp. - Ja nisam oteo tu djevojku. Njegovo usrdno nijekanje nije se dojmilo Curtisa. 448 Sandra Broivn - Doći ćemo na to. Najprije ćemo razgovarati o onome kad ste napastovali Pariš Gibson. - Armstrong iskrivi lice u grimasu. - Vidim da se sjećate tog incidenta -primijeti Curtis. - Do dana današnjega mrzite Pariš Gibson, zar ne? - Pobrinula se da dobijem otkaz u uspješnoj klinici.


- Zar niječete da ste je dirali na neprihvatljiv način? Odmahnuo je glavom. - Odgovorite glasno, radi snimanja, molim vas. - Ne, ne niječem. - Jeste li u zadnje vrijeme zvali u njezinu radioemisiju? -Ne. - Jeste li ikad? - Možda jesam. - Kad bih bio na vašemu mjestu, ne bih okolišao na lakim pitanjima, dr. Armstrong - reče mu Curtis. -Jeste li je ikad nazvali dok je bila u eteru? Da ili ne? Zubar podigne glavu i uzdahne. - Da, nazvao sam je, rekao nešto nepristojno i spustio slušalicu. - Kad je to bilo? - Davno. Uskoro nakon što smo se preselili u Austin, a ja sam saznao da ona ima svoju emisiju na radiju. - Nazvali ste je samo jednom? - upita Dean. - Kunem se. - Jeste li znali da je postojala neka veza između gospođice Gibson, dr. Mallova i čovjeka po imenu Jack Donner? Dean je pogledao Curtisa i zaustio da će ga pitati odakle je, dovraga, stiglo to pitanje, ali ga je Armstrong preduhitrio. - To je bilo na vijestima u Hou-stonu. Tada je Dean shvatio opravdanost detektivova pitaFM 101,3 449 nja. Valentino je rekao da oni nose na savjesti Jackovu smrt, što je ukazivalo na činjenicu da mu je poznata njihova prošlost. - Odakle ste je nazvali? - Iz kuće. S mobitela. Ne sjećam se, ali sigurno je nikad nisam zvao da bih pričao o Janey Kemp. Curtis je otkrio da na popisu poziva s Armstrongova mobitela i kućnog telefona nema radiopostaje, ali zatražio je podatke samo za posljednjih nekoliko mjeseci. Možda Armstrong govori istinu, ili je iz javnih govornica zvao kao Valentino, ili bi mogao imati mobitel kojemu se ne može ući u trag. Curtis ga je pitao je li promijenio glas kad je nazvao. - Nije bilo potrebe. Nikad mi ne bi prepoznala glas. Sreli smo se samo... taj jedini put. - Jeste li joj se predstavili? - upita Curtis. - Ne. Samo sam rekao 'jebi se', ili nešto u tom smislu, i spustio slušalicu. - Odakle vam Valentino? Pogledao je svojeg odvjetnika, zatim Deana, kao da traži objašnjenje. -Što? - Valentino - ponovi Curtis. Članci u novinama navodili su da su telefonska upozorenja upućena Pariš Gibson ključni element slučaja, ali nije objavljeno ime čovjeka koji je zvao kako bi se spriječila mogućnost da oni koji redovito priznaju zločine što ih nisu počinili unesu pomutnju u istragu. - Jeste li ime pokupili od one filmske zvijezde iz nijemih filmova? - upita Curtis. - I zašto sedamdeset dva sata? Jeste li taj rok ovako nasumce izabrali? Zašto ne četrdeset osam sati, što je bliže onomu što se dogodilo, zar ne? 450 Sandra Broum Armstrong se okrene svojem odvjetniku. - O čemu on to govori? - Nije važno. Vratit ćemo se na to - reče Curtis. -Pričajte nam o Janey Kemp. Gdje ste je upoznali? Dok je njegov odvjetnik pomno pazio na svaku riječ, Armstrong je priznao da je često otvarao web stranicu Seks-kluba i na koncu počeo odlaziti na dogovorena mjesta sastanaka. - Izmišljao sam razloge za odlazak iz kuće. - Lagali ste svojoj ženi. - To nije zločin - reče odvjetnik. - Ali upuštanje u seksualne aktivnosti s maloljetnicom jest - odbrusi Curtis. - Kad ste upoznali Janey, dr. Armstrong? - Ne sjećam se točnog datuma. Prije otprilike dva mjeseca. - U kojim okolnostima? - Već sam znao tko je ona. Upala mi je u oči, malo sam se raspitao i saznao da je njezino korisničko ime na web stranici macaučizmama. Čitao sam poruke što ih je ostavljala u forumu, pa sam znao da je... -Počeo je zamuckivati pa je promijenio završetak rečenice. - Znao sam da je seksualno aktivna i spremna učiniti gotovo sve. - Drugim riječima, pravi plijen za grabežljivce poput vas. Odvjetnik mu je naredio neka šuti. Curtis je neodređeno mahnuo rukom na tvrdnju. -One večeri kad ste upoznali Janey, jeste li imali spolne odnose s njom?


-Da. - Janey Kemp je imala sedamnaest godina - primijeti odvjetnik. - Jedva - reče Curtis. FM 101,3 451 Armstrong tjeskobnim glasom reče: - Morate razumjeti, te su djevojke bile ondje baš iz tog razloga. Došle su onamo u potrazi za seksom. Nikad niti jednu nisam morao nagovarati na seks. Zapravo, jedna mi je, ne Janey nego neka druga, naplatila sto dolara za pet minuta svojega vremena, a zatim je prešla na sljedeću mušteriju. Rekla je da radi kako bi zaradila za torbicu Vuitton. - Imate dokaz o tome? - O, naravno, dala mi je račun - sarkastično odgovori Armstrong. Curtis u tome nije vidio ništa smiješno, te je njegovo lice ostalo bezizražajno. Dean je vjerovao da zubar govori istinu o prostituciji jer se to slagalo s onim što mu je Gavin ispričao. Curtis je nastavio s ispitivanjem. - One večeri kad ste upoznali Janey, gdje ste imali spolne odnose s njom? - U jednom motelu. - U onom gdje smo vas noćas našli? Kimnuo je. - Ondje imam garsonijeru. - Što ste je unajmili za tu svrhu? - Nemojte odgovoriti - uputi ga odvjetnik. - Jeste li snimali Janey? - upita Curtis. - Snimao? - Fotografije. Tematski drukčije od onih što ih snimate tijekom obiteljskih odmora - suho doda detektiv. - Možda. Ne sjećam se. Curtis ga oštro pogleda. - Dok mi ovdje razgovaramo, policija pretražuje vaš brlog nemorala. Zašto nam ne biste rekli što bismo ondje mogli naći tako da ondje uštedimo na vremenu. - Imam nekoliko pornočasopisa. Videa. Katkad sam 452 Sandra Broivn snimao fotografije... žena, pa možda, da, mogle bi ondje biti neke fotografije Janey. - Te fotografije razvijate ondje, u improviziranoj tamnoj komori? Doimao se iskreno zbunjenim. - Ne znam kako se razvija film. - Onda kamo ste dali razvijati svoje fotografije 'žena'? - Slao sam filmove u laboratorij izvan grada. - Koji laboratorij? - Nemam ime. Samo broj poštanskog pretinca. To vam mogu dati. - Čekajte da pogodim. Riječ je o radnji koja udovoljava specijalnim potrebama mušterija poput vas? Posramljeno je kimnuo. - Ne koristim se često njihovim uslugama, ali nekoliko puta jesam. Armstrongovi odgovori na ta pitanja nisu bili u skladu s onim što je Janey ispričala Gavinu o strasti za fotografiranje njezina novog ljubavnika. Čovjek govori istinu ili zna uvjerljivo lagati. Curtis je zacijelo mislio isto jer je zasad odustao od te teme i pitao Armstronga kad je zadnji put vidio Janey. - To je bilo prije tri večeri. Pretpostavljam da je to bilo one noći kad je nestala. - Gdje ste je vidjeli? - Na jednom mjestu na obali jezera Travis. - Pošli ste onamo upravo s namjerom da se sasta-nete s njom? Armstrong odgovori: - Da - prije nego ga je njegov odvjetnik uspio zaustaviti. Armstrong je prekasno vidio podignutu odvjetnikovu ruku. - Nije zločin dogovoriti sastanak i pridržavati se toga - reče mu. Odvjetnik se obrati Curtisu: - Svojem klijentu dopuFM 101,3 453 štam iznošenje svih tih pojedinosti samo zato jer on izričito tvrdi da je sa žrtvom, koja je prema zakonu odrasla osoba, imao samo dogovoreni sastanak. Ovo se ne smije smatrati priznavanjem nikakve otmice ili umorstva. Curtis kimne i pokaže Armstrongu neka nastavi. - Janey me čekala u svojem automobilu. - U koje je to vrijeme bilo? - upita Dean, sjetivši se kako je Gavin rekao da je i on bio u Janevnu automobilu, te mu se činilo da ondje nekoga čeka. - Ne mogu se točno sjetiti - reče Armstrong. - Oko deset, možda. Curtis upita: - Što ste radili u njezinu automobilu? - Seks. - Snošaj? - Oralni seks. - Što se nakon toga dogodilo?


- Ja... želio sam još neko vrijeme ostati s njom, ali je rekla da mora nešto obaviti. Mislim da je nekoga čekala. - Koga, na primjer? - Drugog muškarca. Uporno je zahtijevala da pođem svojim putem, ali je obećala da ćemo se vidjeti iduće večeri, na istome mjestu, u isto vrijeme. Kad sam otišao, ona je ostala u svojem automobilu i slušala CD. Pošao sam onamo iduće večeri. Nije došla. Nisam znao za njezin nestanak sve dok nisam pročitao o tome i vidio njezinu fotografiju u novinama. - Zašto se tada niste javili? - upita Curtis. - Bojao sam se. Zar se vi ne biste bojali? - Ne znam. Recite mi. Bih li se bojao? - Bio sam na uvjetnoj slobodi. Nestala je djevojka s kojom sam nekoliko puta imao seksualne odnose. -Bespomoćno je slegnuo ramenima. - Sami procijenite. 454 Sandra Broivn ■■f Curtis se smijuljio. - Već jesam, gospodine Arm-strong. Prema mojoj procjeni, željeli ste više od Janey no što je ona bila spremna pružiti vam one noći. Stvari su izmakle kontroli. Postajete grubi kad vam neka žena ne želi dati ono što želite i kada to želite, nije li tako? - Katkad se naljutim, ali radim na obuzdavanju toga. - Ne dovoljno brzo. U međuvremenu, svladao vas je bijes, i prije nego ste shvatili što se događa, davili ste Janey. Možda je već tada umrla, a možda se samo onesvijestila i umrla kasnije. - U svakom slučaju, obuzela vas je panika. Odveli ste je u krasnu sobu što je imate u onom bijednom motelu i pokušali smisliti što ćete s njom, ali ste na koncu njezino tijelo bacili u jezero, a zatim se zavukli u svoje skrovište i nadali se da ćete se nekažnjeno izvući. - Ne! Kunem se da je nisam ni na što prisiljavao, a vraški je sigurno da je nisam ubio. Odvjetnik je trljao oči, kao da se pita kako će uspjeti smisliti obranu na temelju mahnitog nijekanja svoga klijenta. Curtis je izgledao strogo, nepokolebljivo i odlučno. - Ne vjerujem da ste to namjerno učinili - mirno će Dean. Armstrong se okrene k njemu, a na licu je imao očajnički izraz čovjeka koji se utapa i traži pojas za spašavanje. Uloga dobrog policajca uvijek je pripadala njemu jer ju je dobro znao igrati. Neka Curtis bude zao. Narednih nekoliko minuta Dean će biti najbolji prijatelj Brada Armstronga i njegova jedina nada. Prekrižio je ruke na stolu i nagnuo se naprijed. - Je li vam se Janey sviđala, Brade? Pretpostavljam da vas smijem zvati po imenu. FM 101,3 455 - Svakako. - Je li vam se sviđala? Kao osoba, želim reći. - Iskreno rečeno, ne baš previše. Nemojte me pogrešno shvatiti, ona je bila posebna. - Odjednom oprezan, pogledao je odvjetnika. - Seksi i spremna na sve? - poticao ga je Dean. - Od one vrste djevojaka s kojima smo svi željeli izlaziti u srednjoj školi? - Bila je baš takva. Ali njezina mi se osobnost nije naročito sviđala. - Zašto ne? - Poput većine djevojaka koje tako dobro izgledaju, bila je umišljena i zaokupljena sama sobom. Prema ljudima se odnosila kao prema smeću. Ili ste plesali kako ona svira, ili ona uopće nije sudjelovala. - Je li vas ikad odbila? - Samo jednom. - Zbog nekog drugog tipa? Odmahnuo je glavom. - Rekla je da ima PMS i nije raspoložena. Dean mu se nasmiješio, kao prijatelj prijatelju. - Svi smo to proživjeli. Zatim se nagnuo unatrag i prekrižio ruke na prsima, a njegov se osmijeh pretvorio u mrštenje. - Problem je u tome, Brade, što većina ljudi od toga ne bi pravila problem. O, bilo bi frustracija i možda malo psovanja, ali na koncu bi prosječan čovjek popio pivo ili dva, pogledao utakmicu, možda čak našao susretljiviju djevojku. Ali vi teško prihvaćate odbijanje. Ne možete ga tolerirati. Zbog toga uzvraćate udarac, zar ne? S mukom je progutao slinu i promrmljao: - Katkad. - Kao večeras, kad ste bili s Melissom Hatcher. - Nisam imao vremena posavjetovati se s mojim kli456 Sandra Broivn jentom o Melissi Hatcher - reče odvjetnik. - Stoga mu ne mogu dopustiti da odgovara na pitanja o njoj. - Ne mora reći niti jednu riječ - reče Dean. - Ja ću govoriti njemu. - Potom je, ne čekajući odvjetnikov pristanak,


nastavio. - Ta djevojka reklamira svoju robu. Reklamirala se preda mnom, pred narednikom Curtisom i svim detektivima u ovoj jedinici. Svaki bi muškarac njezin način odijevanja shvatio kao poziv. - Dakle, tko mi može zamjeriti što... - Ništa nemojte govoriti - obrecne se odvjetnik. Ignorirajući odvjetnika, Dean se posve usredotočio na Armstronga. - Na nesreću po vas, Brade, država Teksas vam zamjera. Ako prodirete u spolovilo, usta ili anus djeteta, to se zove 'otežavajući seksualni napad'. Točno? - pitao je okrenuvši se k odvjetniku, a on kratko kimne. - Koliko Melissa ima godina? - upita Brad. - Šesnaest, do veljače - reče mu Dean. - Tvrdi da ste održavali seksualne kontakte i imali snošaj. - Što ako... što ako... je to bilo uz njezinu privolu? -upita Armstrong, kao da ne čuje odvjetnikove upute neka ništa ne govori. - To ne igra nikakvu ulogu - odgovori Curtis. - Vi ste već osuđeni zbog seksualnih zločina. Prema Članku šezdeset dva, ono što ste učinili ne može se opravdati. Armstrong je šakama pokrio glavu. Dean reče: - Vaša ranija osuda za nemoral s maloljetnicom bila je prekršaj trećeg stupnja. Ovo je mnogo veće, Brade. Prekršaj prvog stupnja. - Da i ne spominjemo umorstvo - dometne Curtis. Ne obazirući se na Curtisove riječi, Dean nastavi: Skupo ste platili svoje neprihvatljivo i nezakonito ponašanje. Ostajali ste bez posla i gubili poštovanje FM 101,3 457 svojih kolega. Prijeti vam opasnost da ostanete bez obitelji. Čovjekova su se ramena tresla od promuklog jecanja. - Ipak, unatoč teškim posljedicama svojega neprihvatljivog ponašanja, niste prestali. - Pokušao sam - uzviknuo je. - Sam Bog zna, pokušao sam. Pitajte Toni. Ona će vam reći. Volim je. Volim svoju djecu. Ali... ali ne mogu si pomoći. Dean se ponovno nagne naprijed. - Točno to želim reći. Ne možete si pomoći. Melissa vas je večeras tako uspalila, da ste pobjesnjeli kad je rekla ne. Pograbili ste je, tresli je, pljusnuli je. Niste to željeli, ali niste mogli kontrolirati poriv, premda ste znali koliko ćete kasnije žaliti zbog svojih postupaka. - Vaša želja da seksualno dominirate nad tom djevojkom uništila je vašu savjest i zdrav razum. Morali ste je imati, i to je to. Ništa drugo nije bilo važno. Ni kazna s kojom ćete se suočiti kad vas uhvate. Čak ni vaša ljubav prema Toni i djeci nije vas mogla zaustaviti. To je poriv koji niste naučili svladati. Natjerao vas je da učinite ono što ste večeras učinili Melissi, kao i na ono što ste učinili Janey. - Nemojte odgovoriti - reče odvjetnik. Dean je još malo stišao glas i govorio Armstrongu kao da su u prostoriji samo njih dvojica. - Imam jasnu predodžbu o onome što se dogodilo prije tri noći, Brade. Tu je ta seksi, poželjna djevojka za koju ste mislili da je zaljubljena u vas kao i vi u nju. Redovito se viđala s vama, a vi ste mislili da ste joj vi jedini. - Te vas je večeri zadovoljila svojim ustima. I bilo je sjajno, ali vi ste znali da je neiskrena. Znali ste da je lažljivica i bezosjećajna koketa. Znali ste da čeka novog ljubavnika koji će vas zamijeniti. ftll 458 Sandra Broivn - Kad ste je suočili sa svojim sumnjama, rekla vam je neka se nosite. Postali ste ljubomorni i posesivni, a ona više ne može podnijeti vaše prigovore. Zar ste doista mislili da će zbog vas odustati od drugih muškaraca, pitala je. Vi jadni, umišljeni bijednice. - Razbjesnili ste se. Pitali ste se odakle joj pravo da se tako ophodi prema vama. Nazvala je Pariš Gibson i pričala o vama na radiju? Što ona misli, tko je ona? Osumnjičenik je kao opčinjen promatrao Deana. -Kad ste one večeri ušli u Janevn automobil, vjerojatno niste unaprijed isplanirali otmicu i umorstvo. Mislim da ste samo namjeravali suočiti je s činjenicama, raspraviti s njom, raščistiti zrak. - Možda bi na tome i završilo da vam se nije rugala. Ali Janey vam se nasmijala u lice. Uškopila vas je svojim ismijavanjem, uvrijedila vas na način koji niste mogli podnijeti. Izgubili ste kontrolu nad sobom. Željeli ste je kazniti. To ste i učinili. Smislili ste kaznu od seksualnog zlostavljanja, što ste smatrali prikladnim za ono što vam je učinila. Nanosili ste joj bol sve dok niste zaključili da ste se dovoljno osvetili, bez obzira na rok što ste ga dali Pariš, a zatim ste je zadavili. Armstrong je užasnuto zurio u Deana. Pogledao je Curtisa, čije je lice ostalo bezizražajno i nepromijenjeno. Zatim je prekrižio ruke na stolu i spustio glavu na njih. Zastenjao je izmučenim, hrapavim glasom: - O, Bože. O, Bože. Curtis i Dean udovoljili su odvjetnikovu zahtjevu da ga ostave nekoliko minuta nasamo s klijentom, te su izišli iz prostorije. Curtis se smiješio i trljao ruke, uživajući u pobjedi. - Još nije potpisao priznanje - podsjeti ga Dean. FM 101,3


459 - To je samo pitanje papira i olovke. Usput rečeno, dobri ste. - Hvala - odsutno će Dean. Ovo je bila prva runda nečega što će biti dugotrajno i iscrpljujuće ispitivanje, ali nekoliko ga je stvari mučilo. - Nisam ga pitao je li čuo kako Janey na radiju govori o ljubomornom ljubavniku kojeg želi ostaviti. - Ali ste aludirali na to, a on nije zanijekao. - Tvrdio je da nije zvao Pariš u vezi s Janey. - Prije nego smo ga uopće pitali o tome, a to za mene znači da je kriv - ustvrdi detektiv. - Znao je za Parisinu umiješanost u slučaj jer je to bilo u vijestima. Zapisi o njegovim telefonskim pozivima pobijaju navode da ju je zvao. - Ima nekoliko načina na koje je mogao nazvati a da se to ne vidi u zapisima. - Bolesni telefonski pozivi ranije nisu činili dio Arm-strongova načina djelovanja. Zašto sada? - Možda mu je trebalo novo uzbuđenje. Pozivi što ih je obavio kao Valentino začinili su stvari za njega, a istodobno su izazvali paniku kod Pariš. Želio je uzbuđenje i osvetu. Telefonskim je pozivima postigao oboje. To je imalo smisla, ali ipak mu se činilo nategnutim. - Valentinovi pozivi u sebi sadrže neku vrstu zla koje jednostavno ne vidim u Armstrongu. On jest bolestan, ali ne mislim da je zao. Curtis se razdraženo namrštio. - Zaboravite motive na trenutak i razmislite o nekim činjenicama. - Kao na primjer? - Njegovo zanimanje. On je zubar. - Mislite na čišćenje kaustičnim sredstvima - reče Dean. Medicinski je istražitelj mogao potvrditi da je Janevno tijelo, jednako kao i ono Maddie Robinson, oprano kaustičnim sredstvom. 460 Sandra Broivn - Točno. Takvo što mogao bi učiniti netko tko se bavi medicinom. - Tako nešto mogao bi učiniti i pedantni psihopat. Netko tko osjeća snažan poriv počistiti svoju krivnju. - Armstrong se uklapa u obje kategorije. Dean je pogledao preko ramena prema zatvorenim vratima prostorije za ispitivanje. - Janey je bila vezana. Bila je mučena. Imala je tragove ugriza, za Boga miloga. - Uzet ćemo otisak njegova zagriza radi uspoređivanja. - Želim reći, niti jedan od prijašnjih Armstrongovih prekršaja nije uključivao nasilje, nije pokazivao čak ni sklonost tomu. Bio je ljigavac, ali ne nasilni ljigavac. - Što je ovo, Mallov? - ljutito upita Curtis. - Njegova vlastita žena rekla nam je da postaje sve nasilniji. Vi ste rekli da je to prirodan tijek njegove vrste psihoze. Zar sad više niste sigurni u svoje mišljenje? - Znam što sam rekao, i bio sam u pravu. - Onda dobro. Večeras je udario Melissu Hatcher. - Velika je razlika između udaranja i mučenja žene koju se zatim ubije. - Ne u mojoj knjizi. A vjerojatno tako ne misli ni žena koja prima udarce. - Nemojte biti glupi, Curtise - ljutito će Dean. -Ništa ne zaključujem. Samo kažem... - Ah, sranje, znam što kažete - progunđa Curtis, a zatim frustrirano uzdahne. Nakon kratke stanke, da bi se smirili duhovi, upita: - Ima li još nekih nedoumica? - Fotografiranje. - Armstrong je priznao da je možda snimio nekoliko Janevnih fotografija. - 'Nekoliko. Možda'. Govorio je o fotografiranju FM 101,3 461 kao da to nije važno. Janey je govorila drukčije. Prije nego nastavimo ispitivati Armstronga, imate li što protiv da pozovem Gavina ovamo i pitam ga potankosti o tome? Curtis slegne ramenima. - Slažem se sa svime što će nam pomoći da sredimo tog tipa. Dean je izišao na hodnik i kretnjom pozvao Gavina. On je ustao, ostavljajući Melissu u društvu para za koji je Dean pretpostavio da su njezini roditelji. - Što se događa, tata? - upita Gavin. - Je li priznao? - Još nije. U međuvremenu, želio bih da meni i naredniku Curtisu ponovno ispričaš sve što ti je Janey govorila o Valentinu. Svaku pojedinost koje se možeš sjetiti. Može? - To sam već učinio, desetak puta. - Još jednom. Molim te. Našli su Curtisa kako ulijeva kavu u šalicu. Ponudio je i njima, ali su odbili. Curtis je popio gutljaj iz plastične šalice, a tada reče: - Premda bi se to moglo činiti uzaludnim, čak i slučajna Janevna primjedba mogla bi biti važna, Gavine. - Volio bih da se još nečega mogu sjetiti, gospodine. Rekla mi je da je tip stariji. Stariji od nas, želim reći. Da je cool, zna kako žena želi da se muškarac ophodi prema njoj.


- Najviše nas zanima fotografiranje - reče mu Dean. - Rekla je da je lud za fotoaparatima - reče Gavin. -Svjetla, leće, sve najmodernije. Sam ju je namještao u različite poze. Pomicao je naokolo, znate, ruke i noge. Glavu. Sve. - Je li možda pretjerivala kako bi tebe impresionirala? Kako bi te navela da je doživljavaš kao model, recimo za Penthousel - Moguće je - odgovori Gavin. - Ali ako je pretjeri462 Sandra Broivn vala, doista se dobro pripremila jer je mnogo znala o tome. Spomenula je brzinu blende, takve stvari. Rekla je da se uvelike trudio oko aparata kako bi dobio željeni snimak, a naljutio bi se ako ona nije surađivala. - Nije samo snimio nekoliko pornografskih fotografija - Dean reče Curtisu. - Ako proučimo fotografiju što ju je Janev dala Gavinu, vidi se da ju je snimio amater koji pokušava biti umjetnik. - A vi ne mislite da je Armstrong za to sposoban? - Možda jest sposoban - reče Dean. - Ali ako čovjek vara ženu, koja ga najvjerojatnije budna čeka kod kuće, hoće li toliko vremena potratiti na fotografiranje? Dok je Curtis razmišljao o tome, slučajno je pogledao preko Deanova ramena. - Što ti radiš ovdje? Dean se okrenuo i ugledao policajca Griggsa koji im se približavao. Mladić se prestao smiješiti pod Curtiso-vim namrgođenim pogledom i strogim prijekorom u glasu.- Ja... dobio sam vijest da je sve čisto, gospodine. Rečeno mi je da smijem otići. No želio sam znati je li Armstrong priznao, pa sam... - Ostavili ste Pariš ondje samu? - upita Dean. - Pa, gospodine, ne... - Tko vam je rekao da smijete otići? - John Rondeau. Dean je krajičkom oka opazio Gavinovu reakciju na spominjanje Rondeauova imena. Nije reagirao s očekivanom antipatijom, već s panikom. - Gavine? Što je? - Njegov je sin zurio u njega, blijeda lica. - Gavine? - Tata... - Morao je s mukom progutati slinu prije nego je uspio nastaviti. - Moram ti nešto reći. FM 101,3 463 Plavobijelo fluorescentno svjetlo u predvorju radiopostaje kroza staklene zidove ublažavalo je okolnu tminu, ali samo djelomično. Brda su onemogućavala da onamo dopire gradska rasvjeta. Mjesec je bio previše neznatan da bi nešto osvijetlio. U ovo doba noći samo je poneki automobil projurio uskom državnom cestom. Najbliža poslovna zgrada bila je samoposluga udaljena oko osamsto metara, a zatvorila se u deset. Iz zgrade radiopostaje FM 101,3 nije se vidjelo ništa osim brežuljaka posutim cedrovima, vapnenačkim stijenama te tu i tamo ponekim stadom goveda. Mjesto je bilo idealno za toranj odašiljača na kojem su treptala crvena svjetla, kao upozorenje privatnim letjelicama u niskom letu. Rondeau se zadržao kraj svojeg automobila sve dok stražnja svjetla Griggsovih patrolnih kola nisu nestala iza brda. S prezirom se namrštio na policajce koji su se udaljavali. Jasno, želio je da odu. Ali zar nisu trebali provjeriti naredbu, za koju im je rekao da ju je uputio osobno Curtis, a ne mu samo vjerovati na riječ? Takav 464 Sandra Broivn je nemar neprihvatljiv. Sutra će ih prijaviti. Time neće osvojiti njihove simpatije, ali čovjek ne može napredovati u karijeri stvaranjem prijatelja. Krenuo je prema ulazu noseći fascikl s informacijama o Stanu Crenshawu. Činile su neugodan portret čovjeka čija obitelj nije funkcionirala kako treba, a njegove osobne nesigurnosti dovele su do seksualno neprihvatljivog ponašanja još u djetinjstvu, što može potvrditi mogućnost da je on Valentino. Međutim, ono što je najviše vrijeđalo Rondeaua je nepravda koju je u tome vidio. Crenshavv nije bio kažnjen za svoje ponašanje. Stric ga je novcem izvukao iz svake nevolje. Čineći to, Wilkins Crenshaw je polako stvorio čudovište sposobno za otmicu, silovanje, mučenje i umorstvo ljupke mlade žene. Zbog svoje kratkovidne usredotočenosti na Brada Armstronga, narednik Curtis je zanemario sočan sadržaj ovoga fascikla. U početku se Rondeau uvrijedio na takvo omalovažavanje njegova rada, ali na koncu se to pretvorilo u njegovu prednost. Curtis mu je nehotice pružio priliku da postane svačiji junak. Umjesto da pozvoni, pokucao je na staklena vrata. Nije morao dugo čekati da prvi put ugleda jedinstveno bijednog i jadnog Stana Crenshawa. Pojavio se iz zamračenog hodnika i oprezno prišao vratima, vireći kroz staklo. No Rondeau je znao da, zahvaljujući mraku vani, ništa neće vidjeti. Crenshaw je na koncu primaknuo lice sasvim do stakla kako bi vidio tko je kucao. Odmjerio je Rondeaua snishodljivošću rođenih bogataša, a zatim je pogledao iza njega prema parkiralištu, gdje više nije bilo policijskog automobila. - Gdje su policajci? FM 101,3


465 Rondeau je već osjećao uspjeh, te je podigao svoju značku. - To je, naravno, bio Johnnv Mathis sa svojom klasičnom skladbom Misty. Svakako glazba uz koju se možete maziti. Nadam se da imate nekoga uza se dok večeras slušate klasične ljubavne pjesme na 101,3. Ovo je Pariš Gibson, a Melissa Manchester će do ponoći pjevati / Don't Know How to Love Him. Telefonske su linije otvorene. Nazovite me. Kad su započeli prvi taktovi glazbe, isključila je mikrofon. Treptale su lampice dviju telefonskih linija. Pritisnula je jedan gumb, ali je netko prekinuo vezu. U mislima se ispričala slušatelju kojemu je očito dojadilo toliko čekati. Pritisnula je drugu lampicu. - Ovo je Pariš. - Zdravo, Pariš. Srce joj je prestalo kucati dok nije osjetila kako ga ponovno pokreće nalet adrenalina, kao kad sprinter^ kreće sa starta. - Tko je to? - Znaš tko je. - Njegov je smijeh djelovao još viš zastrašujuće nego šaptavi glas. - Tvoj odani obožavatelj Valentino. Mahnito je pogledala preko ramena, nadajući se da se možda Stan bešumno uvukao u studio. Sad bi se obradovala njegovu šuljanju. Ali bila je sama u prostoriji. - Kako... - Znam, znam, tvoj dragi misli da je ulovio počinitelja. Njegovo samodopadno trabunjanje bilo bi komično da nije tako patetično. - Opet se nasmijao, a ona se od toga naježila. - Bio sam zločest dečko, zar ne, Pariš? Usta su joj se osušila. Srce joj je i dalje tuklo u prsima, a otkucaji bila glasno su pulsirali u njezinim I 466 Sandra Broivn ušima. Naredila je sebi da se smiri i misli. Mora upozoriti Deana, narednika Curtisa, Griggsa ispred zgrade, nekoga, da su uhitili pogrešnog čovjeka, a Valentino je još uvijek na slobodi. Ali kako? Gdje joj je pamet? Ima mikrofon nadohvat ruke! Stotine tisuća ljudi slušaju emisiju. No dok je pružala ruku prema sklopki, predomislila se. Zar bi preko radiovalova trebala svima objaviti da je austinska policija pogriješila? Što ako se ovaj poziv pokaže kao neslana šala, ako se netko okrutno poigrava njome? Što ako pokrene opću paniku? Bolje da ga zadržava na liniji dok ne smisli što će učiniti. - Povrh svega ostaloga, Valentino, ti si lažljivac. Nisi poštivao rok. - To je točno. Nemam osjećaja časti. - Ubio si Janey prije nego sam imala priliku spasiti je. - Nije pošteno, zar ne? Ali ja nikad nisam tvrdio da sam častan, Pariš. - Zašto si me onda uopće zvao? Ako si je cijelo vrijeme namjeravao ubiti, čemu ova zakučasta telefonska kampanja? - Želio sam potresti tvoj svijet. Djelovalo je, zar ne? Osjećaš se doista trulo jer nisi uspjela spasiti život one drolje. Pariš se nije dala isprovocirati. Već se mučila zbog toga, a Janey je svejedno umrla. Jedini način na koji bi se mogla iskupiti bio bi otkrivanje tog kujinog sina. Mora ga dovesti pred lice pravde, a to neće uspjeti ako se bude svađala s njim. Mogla bi Deana nazvati sa svojeg mobitela, ali prokletstvo, ostavila ga je u uredu, u torbici. Može li stvoriti nekakav tehnički problem, nešto čime bi upozorila Stana? Uskoro će završiti skladba, posljednja u ovom FM 101,3 467 nizu. Tišina u eteru dovela bi Stana ovamo, da vidi u čemu je problem. Dok je ona razmišljala, Valentino je trabunjao. -Morala je umrijeti, shvaćaš, jer me zajebala. Bila je bezosjećajna kučka. Uživao sam dok sam je gledao kako polako umire. Vidio sam u kojem je trenutku shvatila da mi nikad neće pobjeći. Znala je da neće preživjeti. - To te sigurno omamilo. - O, apsolutno. Premda je zapravo bilo dirljivo kako me očima preklinjala da joj poštedim život. Ta je izjava navela Pariš da zaboravi svoju odluku da se neće dati isprovocirati njegovim riječima. -Bolesni gade. - Misliš da sam bolestan? - ljubazno je pitao. - To mi je čudno, Pariš. Mučio sam i ubio Janey, da, ali ti si mučila i ubila svojeg zaručnika, nisi li? Nije li za njega bila prava muka kad je saznao da si mu nevjerna s njegovim najboljim prijateljem? Smatraš li i sebe bolesnom? - Ja nisam zabila Jackov automobil u potporanj, on je to učinio. Sam je skrivio nesreću. On je odlučio o svojoj sudbini, a ne ja. - To mi zvuči poput racionaliziranja - rekao je prijekornim tonom svećenika u ispovjedaonici. - Ne vidim razliku između tvojeg i mojeg grijeha, osim što su muke tvojeg zaručnika trajale mnogo duže i on je umirao


daleko sporije. Što tebe čini mnogo okrutnijom od mene, zar ne? I zato moraš biti kažnjena. - Zar bi bilo pravedno dopustiti da jednostavno podeš dalje i sretno živiš s Mallovem do kraja života? Ne bih rekao - rekao je pakosnim pjevuckavim glasom. - To se neće dogoditi. Nikad nećete biti zajedno jer ćeš ti, Pariš, umrijeti. Noćas. 468 Sandra Broivn Veza se prekinula. Odmah je posegnula za svojom vrućom linijom. Nije bilo tona. Ničega. Tišina. Brzo je iskušala sve telefonske linije, ali uzalud se trudila. Svugdje je vladala tišina. Spoznaja se počela širiti njome poput mračne sjenke. Ili posjeduje mogućnost i znanje za onesposobljavanje kompjutorizirane telefonske opreme s nekog udaljenog mjesta ili je, a baš je od toga strepjela, jednostavno prekinuo telefonske linije iz unutrašnjosti zgrade. Skočila je sa stolca. Naglo otvorivši vrata, viknula je niz mračni hodnik: - Stane! Čuli su se posljednji taktovi skladbe. Potrčavši natrag do kontrolne ploče, pritisnula je sklopku mikrofona. Halo, ovo je Pariš Gibson. - Glas joj je zvučio tanko i visoko, nimalo nalik njezinu uobičajenom kon-traaltu. Ovo nije... Prekinuo je prodoran zvuk alarma. Pogledala je prema izvoru tog zvuka. Dopirao je iz skenera koji je snimao sve što odlazi u eter. Čovjek zapravo nije ni znao da je ondje. Alarm je jedino upozoravao na prekid emitiranja. Obuzela ju je strava, pa je neprestano pritiskala prekidač mikrofona, ali nije reagirao, kao ni bilo što drugo na kontrolnoj ploči. Opet je jurnula prema vratima. - Stane! - Činilo se da je slijedi odjek njezina vriska dok je trčala prema svojem uredu. Njezina se torbica nalazila ondje gdje ju je ostavila na pisaćem stolu, ali je bila prevrnuta. Sadržaj je istresen na stol. Drhtavim je rukama prekopavala po kozmetici, papirnatim rupčićima, sitnišu, nadajući se da će naći svoj mobitel, ali znajući da neće biti ondje. Nije ga bilo. FM 101,3 469 Još je nešto nedostajalo: njezini ključevi. Mahnito je tražila kroz poštu razbacanu po stolu, i čak se spustila na koljena kako bi pogledala ispod stola, ali je znala da je njezine ključeve i mobitel uzela ista osoba koja je prekinula telefonske veze i emitiranje programa. Sve mogućnosti komunikacije presjekao je čovjek koji je ubio Janey i rekao da će ubiti nju. Valentino. Njezino je disanje bilo tako glasno da ništa drugo nije čula. Nekoliko je trenutaka prestala disati kako bi mogla osluškivati. Primaknula se otvorenim vratima svojeg ureda, ali je oklijevala na pragu. Hodnik je, kao i uvijek, bio veoma mračan. Noćas joj poznata tmina nije pružala osjećaj sigurnosti. Doimala se nekako prijeteće, možda zato jer je u zgradi vladala grobna tišina. Gdje je Stan? Zar nije opazio da je emisija prekinuta? Ako je pogledao u studio i vidio da nje ondje nema, zašto nije pošao u potragu za njom, zašto je ne zove kako bi vidio što se dogodilo? No čak i prije nego se u njezinu umu posve oblikovalo to pitanje, našla je odgovor: Stan ne može doći i pogledati što je s njom. Valentino ga se riješio, možda čak i prije nego je nazvao nju. Mogao je boraviti u zgradi prilično dugo, a da ona toga uopće ne bude svjesna onako zatvorena u studiju kamo ne dopiru nikakvi zvukovi. Kako je Valentino prošao kraj Griggsa i Carsona? Kad mu je to uspjelo, kako je otvorio vrata zgrade? Za otključavanje zasuna bio je potreban ključ. Je li Stana nagovorio da otvori vrata? Kako? Pitanja na koja nije imala odgovora. Došla je u iskušenje da zalupi vrata ureda, zaključa se unutra i čeka da stigne pomoć. Slušatelji se zacijelo 470 Sandra Broivn već pitaju zašto je emisija tako odjednom prekinuta. Možda to čak i Dean zna. Narednik Curtis. Uskoro će netko dojuriti da je spasi. No u međuvremenu se ne može ovdje skrivati. Možda su Griggs i Carson ozlijeđeni. I Stan. Izišla je u hodnik. Prislonivši se leđima uza zid da bi mogla vidjeti u oba smjera, polako se pomicala prema prednjem dijelu zgrade. Dok se kretala hodnikom, gasila je sva svjetla na koja je naišla. Pred Valentinom je imala jednu veliku prednost, a to je poznavanje rasporeda prostorija u zgradi. Navikla je orijentirati se u polumraku. Krećući se brzo, ali što tiše i opreznije, približavala se glavnom ulazu. Do svakog je križanja hodnika dolazila sa strepnjom pred onim što je očekuje iza ugla, ali kad je skrenula za posljednji, prostor između nje i dobro osvijetljenog predvorja bio je prazan. Potrčala je hodnikom i preko predvorja s namjerom da se baci na vrata i udara po staklu kako bi privukla pozornost policajaca koji je čuvaju. Ali policijski automobil nije bio ondje, a ulazna su vrata bila zaključana.


Tiho uzviknuvši, koračala je unatrag od vrata sve dok iza sebe nije osjetila prijamni pult. Naslonila se ondje kako bi došla do daha i odlučila što će dalje. Odjednom ju je netko zgrabio za gležanj. Vrisnula jeSpustila je glavu i vidjela mušku ruku koja se ispružila ispod pulta. No prije nego se uopće pokušala osloboditi stiska, prsti su se opustili i ruka je beživotno pala na bezbojan sag. Spotičući se o vlastite noge, zaobišla je pult i naglo stala kad je ugledala čovjeka kako leži licem okrenut FM 101,3 471 prema tlu. Spustila se na koljena, uhvatila čovjeka za rame i okrenula ga. John Rondeau zastenje. Kapci su mu treperili, ali su ostali zatvoreni. Rana na njegovoj glavi obilno je krvarila. Preplavio ju je osjećaj olakšanja, te je žurno izustila: - Johne. Molim vas, probudite se. Molim vas! - Lagano ga je pljusnula, ali on je samo ponovno zastenjao, a glava mu se zaljuljala u stranu. Bio je bez svijesti. Tik izvan dohvata njegove ispružene ruke ležao je fascikl. Pročitala je ime natipkano na naljepnici zalijepljenoj na fascikl: Stan Crenshaw. Želudac joj se okrenuo. - O, moj Bože. Stan? To je cijelo vrijeme bio Stan? Ali zašto ne, pitala se. Njegova je nesposobnost mogla biti izvrsna krinka. Imao je vremena i prilike počiniti zločine. Njegovi su dani bili slobodni, kao i noći prije i nakon njezine emisije. Posjeduje dovoljno tehničkog znanja da bi mogao preusmjerivati telefonske pozive. Voli se baviti elektronikom i uređajima. Sigurno među svojim igračkama ima fotografsku opremu koju si bez problema može priuštiti. Dovoljno je privlačan da namami tinejdžericu željnu uzbuđenja. Isto tako, cijeli je život u sebi nakupljao gnjev i mržnju, što je sasvim dovoljna motivacija da ubije ženu koja ga je odbacila. Pariš je osjetila žmarce po tijelu kad je shvatila da ga je baš večeras i ona odbila. - Uskoro će stići pomoć - šapnula je Rondeauu. Nije odgovorio. Činilo joj se da je zapao u dublju nesvjesticu. Policajac je izvan igre, a ona je sama. Ali nije kanila čekati da je Valentino nađe. Ona će naći njega. Brzo je rukama opipala Rondeauovu odjeću. Nije znala jesu li policajci za kompjutorske zločine naoru472 Sandra Broivn žani ili ne, ali nadala se da jesu. Nije voljela oružje, gadila joj se svaka pomisao na pucanje, ali pucat će ako bude morala spašavati vlastiti život. Odahnula je od olakšanja kad je ispod jakne napipala veliko zadebljanje. Odmaknula je jaknu, ali je futrola pričvršćena za njegov pojas bila prazna. Stan je zacijelo došao na istu ideju. Naoružan je. Nakon što je Rondeauu još jednom promrmljala da će sve biti u redu, nadajući se da je to istina, oprezno je izišla iz skrovišta iza pulta. Dok je odlazila iz predvorja, ugasila je fluorescentno svjetlo, premda joj je palo na pamet da Stan poznaje zgradu jednako dobro kao i ona, pa mrak više nije bio njezina prednost. Zapravo, odlučila je da se više neće skrivati. Ona i Stan su sami u zgradi, kao što su bili već nebrojeno puta do sada. Neće se s njim igrati djetinjaste igre mačke i miša. Ako prijeđe u napad i suoči se s njim, bila je uvjerena da će ga razgovorom moći zadržavati toliko dugo dok ne stigne pomoć. Prostorija za tehničare bila je prazna, kao i muški zahod i blagovaonica. Svi uredi, uključujući i njezin, bili su pusti. Postupno je stigla do samog stražnjeg dijela zgrade gdje se nalazilo veliko spremište. Vrata spremišta bila su zatvorena. Osjetila je hladnoću metala kad je uhvatila kvaku i otvorila vrata. Osjetila je ustajali vonj vlage i starosti. Prostorija je bila ogromna, još mračnija od ostalog dijela zgrade. Kroz otvorena se vrata prosipala slabašna svjetlost na betonirani pod, ali je zapravo bila zanemariva. Pariš je oklijevala na pragu dok joj se oči nisu donekle privikle na tminu. Opazila je veliki ormar u kojem se držala oprema za čišćenje. Vrata ormara bila su FM 101,3 473 odškrinuta. Napeto je osluškivala, te joj se učinilo da iznutra dopire zvuk disanja. - Stane, ovo je blesavo. Iziđi. Prestani s tim ludilom prije nego još netko strada, možda čak i ti. Skupivši svu svoju hrabrost, ušla je u spremište. -Znam da sad imaš i pištolj, ali ne vjerujem da ćeš pucati u mene. Mogao si me ubiti bilo koje večeri, da si to želio. Je li disanje u ormaru postalo ubrzanije? Ili ona to samo umišlja? Ili čuje samo odjek vlastitog disanja? - Znam da se ljutiš na mene jer sam prezrela tvoje osjećaje, ali do večeras nisam ni znala što osjećaš prema meni. Razgovarajmo o tome. Dok je na prstima hodala betoniranim podom prema ormaru, napeto je osluškivala čuje li se što izvana, što bi


značilo da stiže pomoć. Možda već u ovom trenutku specijalci zauzimaju svoje položaje. Penju li se pripadnici posebnih jedinica na krov? Ili je ona gledala previše akcijskih filmova? Zastala je kad je stigla na nekoliko koraka od odškrinutih vrata ormara. - Stane? - Ispružila je ruku sasvim ispred sebe i širom otvorila vrata. Nikakvi hici nisu razbili tišinu. Podsjetila se na ono što je učinio Janey. Sad kad zna da je uhvaćen, bit će očajan, nepromišljen, sposoban na sve. Situacija je iziskivala vještine što ih ona nema. Dean ih ima. Dean. Ispunjeno strahom i čežnjom, njezino ga je srce bezglasno dozivalo kad je učinila još jedan korak i stigla do otvorenih vrata. Kad je ugledala Stana, smućeno je otvorila usta. Disao je teško na nos jer je na ustima imao zalijepljenu traku, a istom su trakom bile vezane njegove ruke i noge. Noge su mu bile svijene tako da su mu koljena 474 Sandra Broivn dopirala do brade, a bio je doslovce ubačen u veliki sudoper od nehrđajućeg čelika. - Stane! Što... - Ispružila je ruke kako bi mu skinula traku s usta kad su njegove oči, već širom otvorene od straha, pogledale iza nje i još se više raširile. Naglo se okrenula. - Iznenađenje! - reče John Rondeau. Ali to je bio Valentinov glas. FM 101,3 475 - Jebi ga, jebi ga - ponavljao je Dean, udarajući po tipkama na svojem mobitelu. Jednom je rukom držao volan automobila, a drugom se služio mobitelom. Nekoliko je puta nazvao broj vruće linije što mu ga je Paris dala. Nije se javljala. Uporno je nazivao broj radiopostaje, ali je neprestano dobivao snimljenu poruku da će mu se Paris javiti čim to bude moguće. Nazvao je njezin mobitel, ali je dobio glasovnu poštu. - Zašto mi niste rekli za Rondeaua? - Curtis je sjedio uz njega i također razgovarao mobitelom. Čekao je nove informacije o Rondeauu. - Čuli ste kad i ja. Detektiv je stajao kraj njega kad je Gavin ispričao ono što je znao o Rondeauu. Bilo bi teško reći tko je prvi reagirao. Dean se sjećao da je odgurnuo Curtisa s puta kad je potrčao prema izlazu. Imao je malu prednost kad je čuo kako Curtis preko ramena viče neka pošalju jedinice u radiopostaju. -SWAT, također! Smjesta, krećite! 476 Sandra Broivn Dean nije kanio čekati ondje dok se ne izvrše narednikove zapovijedi, a Curtis je očito dijelio njegovo mišljenje. Izletjeli su iz zgrade i sjurili se niza stube, preskačući po dvije ili tri odjednom dok nisu stigli do garaže. Deanov je automobil bio najbliže. S obzirom na brzinu kojom je vozio, sigurno će do radiopostaje stići prije policijskih vozila. - Niste mi rekli da je Rondeau napao vašeg malog u kupaonici. - To je bilo osobno. Mislio sam da se samo pravi važan. - Pravi se važan, a... - Curtis je ušutio dok je slušao. - Da, da - reče u telefon - što imate? Dok je Curtis slušao podatke o Johnu Rondeauu, Dean je ponovno nazivao Parisine brojeve. Rezultat je bio isti kao i ranije, pa je izgovorio niz psovki i snažnije pritisnuo gas. Činilo se da njegovo pritiskanje papučice gasa ima izravnu vezu s radijem jer je baš tada utihnuo. Budući da je neprestano slušao Parisin glas, iznenadna tišina djelovala je poput vriska. Značenje toga uništilo je njegovu samokontrolu. Mahnito je pritiskao tipke na radiju. Sve su se druge postaje čule jasno i glasno. Radio se nije pokvario; 101,3 prestao je emitirati. - Postaja je upravo prestala s radom. Curtis, koji je bio zaokupljen telefonskim razgovorom, okrene glavu. - Ha? - Više nije u eteru. Prestala je emitirati. - Isuse. - Curtis potom reče u mobitel: - To je zasad dovoljno. - Prekinuo je vezu. - Što? Pričajte - rekao je Dean, skrenuvši iza ugla gotovo na dva kotača. - U Rondeauovoj obitelji nije bilo oca. Nikada. Sad FM 101,3 477 provjeravaju je li umro dok je Rondeau bio beba, ili ga nikad nije ni bilo. Nije bilo značajnijeg muškog uzora, primjerice strica, trenera ili_ - Shvatio sam, nastavite. - Majka je radila kako bi izdržavala Johna i njegovu sestru, godinu dana stariju od njega.


- Što one mogu reći o njemu? - Ništa. Obje su pokojne. Dean naglo pogleda Curtisa. - Govorio je o njima u sadašnjem vremenu. - Ubijene su u vlastitom domu kad je John imao četrnaest godina. On je pronašao tijela. Sestra je utopljena u kadi. Majka je dobila udarac šiljkom za led u moždinu, dok je spavala. - Tko je to učinio? - Nepoznat počinitelj. Slučaj je ostao neriješen. - Više nije. - Dean čvršće stisne volan. - To ne znamo - reče Curtis, shvativši što Dean misli. - Ispitali su ga, ali ga nikad zapravo nisu smatrali sumnjivim. Majka i djeca bili su odani jedni drugima. Majka je naporno radila kako bi ih mogla školovati. Brat i sestra su bili djeca s ključićem oko vrata. Oslanjali su se jedno na drugo. Veoma bliski. - Mogao bih se kladiti - kiselo će Dean. - Doista bliski. - Mislite na incest? - Valentinovo je ponašanje simptomatično. Zašto sve to ne piše u Rondeauovu dosjeu? - Činjenice su ondje. Austinska policija pomno proučava svakog kandidata za posao. - Ali nitko se nije pozabavio onim što stoji iza tragedije gubitka cijele obitelji. Nitko nije pomislio na incest. Što se događalo s mladim Johnom nakon dvostrukog umorstva? 478 Sandra Brown - Skrbnici. Živio je s istim bračnim parom sve dok nije dovoljno stasao da se osamostali. - Je li u toj obitelji bilo još djece? -Ne. - Srećom. Je li se slagao sa skrbnikom? - Nema podataka o bilo kakvim problemima. Obožavali su ga. - Osobito žena. - Ne znam - reče Curtis. - Ali uvelike su ga nahvalili. Izjavili su da je idealno dijete. Pun poštovanja. Pristojna ponašanja. - Mnogi su psihopati takvi. - Ostvario je izvrstan uspjeh u školovanju - nastavi Curtis. - Nikakvih problema u školi. Bio je dvije godine na fakultetu prije nego se prijavio na policijsku akademiju. Želio je postati policajac... - Dopustite da pogodim. Kako bi spriječio da druge žene umru onako kako su umrle njegova majka i sestra. - Više ili manje. - Curtis ga pogleda. - Jedna sićušna pojedinost... -Da? - Kad je umrla, sestra je bila u petom mjesecu trudnoće. Dean ga je upitno pogledao. - Ne - reče Curtis. - Provjerili su. Dijete nije bilo Rondeauovo. - To sam vam mogao i ja reći - mračno će Dean. -Zato ju je ubio. Zazvonio je Curtisov mobitel. - Da? - obrecnuo se. Dean je ugledao svjetla na tornju odašiljača. Koliko još imaju, kilometar ili dva? Pratio je kombi SWAT jedinice. Sustigao ih je prije nekoliko kilometara, a Dean mu je dopustio da ih pretekne. Kombi je jurio, ali je Dean želio da vozi još brže. FM 101,3 479 Oni su činili dva vodeća vozila u koloni od nekoliko policijskih automobila. Začelje su činila kola hitne pomoći. Nastojao je ne misliti na njih. Curtis je završio razgovor. - Ušli su u Rondeauov stan. Nije ništa posebno, ali našli su nešto modernog fotografskog pribora. Albume krcate pornografskih fotografija. Na mnogima je Janey. Na posteljini je vidljiva duga plava kosa. On je naš tip. Dean je zurio ravno naprijed, stežući zube tako snažno da ga je čeljust boljela. Curtis je provjerio pištolj što ga je nosio u futroli za pojasom, te drugi u futroli pričvršćenoj oko gležnja. -Imate oružje? Dean kratko kimne. - Počeo sam ga nositi kad je počeo prijetiti Pariš. - U redu, ali poslušajte me. Kad stignemo onamo, maknut ćete se s puta i onim momcima prepustiti njihov posao. - Kimnuo je prema kombiju SWAT-a. -Jasno? - Jasno. Narednice. Podsjećanje na njihove činove nije promaknulo Curtisu, ali nije se povukao. - Uđete li onamo ovako napeti, učinit ćete nešto što bi moglo zajebati uhićenje i on će biti oslobođen zbog neke besmislene legalne sitnice. - Rekao sam da mi je jasno - kiselo će Dean. - Znači, slažete se? - Slažem se. Curtis je vratio pištolj natrag u futrolu na gležnju, mrmljajući: - Vraga se slažete.


Dean reče: - Točno. Ako je naudio Pariš, ubit ću ga. Zabezeknuto je zurila u iscereno lice Johna Ron480 Sandra Broivn deaua, ali njezino je zaprepaštenje bilo samo trenutačno. Tada je brzo reagirala. Svom ga je snagom gurnula u prsa, ali je i on nju gurnuo na metalne police, istodobno ispalivši metak u Stana. Pucanj ju je zaglušio. Ili je to možda bio njezin vlastiti vrisak. Rondeau ju je pljusnuo. - Umukni! - Pograbivši je za kosu, izvukao ju je iz ormara i nogom zatvorio vrata. Zatim ju je tako silovito gurnuo da je pala na betonirani pod. - Zdravo, Pariš - rekao je zastrašujućim glasom što ga je tako dobro poznavala. - Jesi li ga ubio? - Crenshawa? Nadam se. To je bio cilj ispaljivanja metka ravno u njegovo srce. Kakav gubitnik. Ali jači no što izgleda. Ovo sam dobio od njega - rekao je, pokazujući okrvavljenu ranu na glavi. - U početku je bio spreman na suradnju. Pokazao mi je kako ću prekinuti emitiranje. Pod prijetnjom pištolja, naravno. Zatim je učinio taj smiješan, ali veoma hrabar pokušaj da te zaštiti udarivši me bocom. - Još uvijek je govorio Valentinovim glasom. - Taj glas... izvrstan trik. - Zar ne? Nisam želio riskirati da jedan od mojih policijskih kolega, koji je možda također tvoj obožavatelj, prepozna moj glas preko službenog radija. - Ti si Valentino od početka. - Usta su joj bila suha, a jezik se lijepio za nepce kod svake riječi. - Da. To nas vraća do... da vidimo. - Počešao se po obrazu s cijevi pištolja. - Neko vrijeme prije nego se pojavila Maddie Robinson. - Znači, ubio si dvije žene. Blago se nasmiješio. - Zapravo ne, Pariš. - Više od toga? FM 101,3 481 - Hmm. Neka govori. Što duže govori, to ćeš ti više živjeti. -Zašto si ih ubio? Vrativši se svojem normalnom glasu, on reče: - Jer nisu zavrijedile da žive. - Prevarile su te kao i Janey. - Janey, Maddie, moja sestra. - Ubio si svoju sestru? - To nije bilo umorstvo. Dijelio sam pravdu. - Shvaćam. Što se dogodilo? Što ti je sestra učinila? Ljubazno se nasmijao. - Sve. Sve smo činili jedno drugome. Spavao sam između njih, znaš. Između nje i moje majke. Shvaćaš kako je bilo? - Uzdigao je obrve. Želio ju je šokirati i uspio je, ali je nastojala zadržati bezizražajno lice. Neće mu priuštiti zadovoljstvo da vidi koliko joj se gadi. - Sve smo zadržali unutar obitelji. Naša mala tajna -rekao je glasnim šaptom. - 'Nemojte pričati', upozoravala nas je mama. 'Jer ako budete pričali o tome, odvest će vas i zaključati onamo gdje drže zločeste dječake i djevojčice koji se igraju svojim pisama. Obećavate? Dobro. Sad sišite mamine sise i ona će vam učiniti nešto posebno lijepo.' Pariš je osjetila mučninu u grlu. Nastavio je na svoj blazirani način. - Ali tada smo počeli odrastati. Seka je dobila honorarni posao u prodavaonici ploča, nakon nastave. Ondje je svako poslijepodne, umjesto da bude kod kuće sa mnom i čini ono što nam se najviše sviđa. Sve se duže zadržava u prodavaonici tako da može biti s jednim od tipova koji ondje radi. Više nema vremena za mene. - Nikad nije raspoložena. Kaže da je previše umorna, ali pravi je razlog taj što se cijelo vrijeme jebe s njim. A mama misli da je sjajno to što se seka 482 Sandra Broivn zaljubila. 'Nije li to romantično i nije li ti drago zbog nje, Johnnv?' Mrzovoljno je ušutio, a zatim su mu se prsa uzdigla kao da će proplakati. - Volio sam ih. Iskoristivši njegovu zaokupljenost prošlošću, Pariš je pogledala prema vratima, procjenjujući udaljenost. Njegov ju je smijeh natjerao da ponovno pogleda njega. - Nemoj ni pomišljati na to, Pariš. Ova malena šetnja stazom sjećanja nije me pokolebala u namjeri s kojom sam došao ovamo. - Ako me ubiješ... - O, ubit ću te, ali krivnja će se svaliti na Stana Crenshawa. - On je mrtav. - Točno. Morao sam ga ubiti. Vidiš, kad sam stigao ovamo, ti si već bila mrtva, a zadavio te Crenshaw koji je bio


bolesni psihopat još od djetinjstva. Sve piše u njegovu dosjeu, pravi recept za seksualno opsjednutog psihopata. - U svakom slučaju, ja sam procijenio situaciju i pokušao ga uhititi. Tijekom borbe koja je uslijedila, uspio me tresnuti po glavi, što me, usput rečeno, inspiriralo za onaj mali trik što sam ga izveo s tobom. Lukavo, zar ne? Uspio sam te prevariti, nisam li? - Da - priznala je. - Žao mi je, ali nisam mogao odoljeti. Osobito ono kad sam te zgrabio za gležanj - nasmijao se. - Gdje sam stao? O, da, ispričat ću im da sam konačno uspio obuzdati Crenshawa i baš sam mu vezivao noge i ruke trakom što sam je našao u ormaru kad je on pokušao pobjeći. Nažalost, nisam imao drugog izbora. Morao sam pucati. - Veoma uredno - primijeti Pariš. - Ali nije FM 101,3 483 savršeno. Stručnjaci za obradu mjesta zločina naći će nedosljednosti. - Imam odgovore na sva pitanja što bi ih mogli postaviti. - Jesi li siguran da si na sve mislio, Johne? - Sve sam preispitao. Ja sam policajac. - Koji vreba na žene. - Nikad nisam 'vrebao' na žene. Moja majka i sestra nisu baš bile žrtve. One su me poučavale. Svaka žena s kojom sam nakon toga bio imala je koristi od onoga čemu su me one naučile, a sve su bile zdušne partnerice. Maddie me u početku nije naročito privlačila. Ali nije mi dala mira. Zatim je ona željela prekinuti. Ma zamisli samo. - U nevjerici je odmahnuo glavom. - Ako misliš da su djevojke iz Seks-kluba žrtve, nisi obraćala pozornost. One su kurve koje traže pustolovine. Ja nemam nikakvih inhibicija. Obožavaju me -šapnuo je, migoJjeći jezikom prema njoj. Ponovno je progutala mučninu. - Janey te očito nije obožavala. - Janey nije voljela nikoga osim sebe. Ali je voljela ono što sam joj radio. Bila je bezosjećajna kučka koja se ljudskim emocijama koristila kao metom za gađanje. A ti si suosjećala s njom, Pariš. Pustila si je u eter da se žali na mene. Znaš li zašto? Jer si točno ista kao i ona. - Ti se također poigravaš ljudskim emocijama. Misliš da si nešto posebno. Imaš Mallova, čak i Curtisa, koji dašću za tobom, preklinjući za svaku mrvicu pozornosti koju ćeš im možda dobaciti. Odjednom je pogledao na sat. - Kad već spominjemo Mallova, bolje da prijeđem na posao. Već pet minuta nisi u eteru. Pet minuta? Njoj se to činilo poput cijele vječnosti. 484 Sandra Broivn - Ljudi će se početi pitati, a siguran sam da će tvoj prijatelj psiholog nahrupiti ovamo kao konjica i... Iz prednjeg dijela zgrade začuo se prasak koji je zvučao poput razbijanja stakla, a zatim su se čuli povici i trčanje. Pariš je svom snagom šutnula Rondeaua u koljeno. Noga se savila pod njim i vrisnuo je od bola. Pariš je hitro ustala i potrčala prema vratima. Nije čula hitac sve dok nije osjetila udarac. Bio je snažniji no što je ikad zamišljala. Žestoki bol koji je uslijedio oduzeo joj je dah te se gotovo onesvijestila, ali ju je adrenalin tjerao dalje, kroz vrata, izvan njegova vidokruga, a potom se srušila. Pokušala je kriknuti i upozoriti policiju gdje se nalazi, ali je uspjela samo tiho zastenjati. Obavio ju je mrak, a hodnik se produžio i suzio, poput tunela u noćnoj mori. Dean zacijelo vodi napad. Čak je i Rondeau to rekao. Mora ga upozoriti. Pokušala je ustati, ali njezini su se udovi pretvorili u gumu i osjećala je silnu potrebu povratiti. Otvorila je usta da bi viknula, ali ju je posve iznevjerio njezin dobro uvježban i pomno njegovan glas. Rondeau se približavao vratima. Čula je kako stenje od bola dok je poskakivao preko betoniranog poda u spremištu. Uskoro će stići do hodnika. Imat će prednost pred svakim tko se pojavi iza ugla. - Deane - izustila je hrapavim glasom. Još je jednom pokušala ustati. Uspjela se podići na koljena, ali se nesigurno zanjihala i srušila uza zid. Bol je bio poput željeza za žigosanje koje pali njezinu kožu, osjetila ga je sve do kosti. Na zidu je ostavljala trag krvi dok je klizila na pod. Premda joj je zvonilo u ušima, znala je da se glasovi I FM 101,3 485 približavaju. Snopovi svjetlosti iz baterijskih lampa križali su se na kraju hodnika. No začula je još jedan zvuk i okrenula se u trenutku kad se Rondeau pojavio na vratima spremišta. Mrmljao je od bola dok se oslanjao na dovratak. Osjetila je zadovoljstvo kad je vidjela pod kakvim mu je neobičnim kutom savijena desna noga. Lice mu je bilo okupano znojem i iskrivljeno u odvratnu masku bijesa dok je zurio u nju.


- Ista si kao one - reče. - Moram te ubiti. - Ne miči se! - Povik se odbijao od zidova jednako kao i snopovi svjetla. Ali Rondeau se nije obazirao na upozorenje. Podigao je pištolj i uperio ga ravno u nju. Paljba je bila zaglušujuća, a hodnik se ispunio dimom. Dok je on padao naprijed, Pariš se neodređeno pitala gubi li svijest ili umire. 486 Sandra Broivn 36. poglavlje - Tko ga je zapravo ubio? - Nazovi to grupnim radom. Rondeau nam nije pružio mogućnost izbora. Nekoliko ga je ljudi pogodilo. Pariš se naslonila na jastuk u svojem bolničkom krevetu jer joj je laknulo kad je čula Curtisov odgovor. Nije željela da Dean nosi teret spoznaje da je oduzeo život Johnu Rondeauu. Kasnije je saznala da je on prvi stigao u hodnik, što je i pretpostavila. Ali ondje je također bio Curtis i nekoliko ljudi iz SWAT-a. Bilo koji od metaka ispaljenih u Rondeaua mogao je biti fatalan. Curtis je jutros izgledao dotjeraniji nego inače, kao da se uredio za ovaj posjet njoj. Na sebi je imao sivo odijelo zapadnjačkoga kroja. Čizme su mu se posebno sjajile. Osjećala je miris njegove kolonjske vode. Donio joj je bombonijeru. Ipak, držao se posve službeno. - Rondeau je dovoljno znao o kompjutorima da bi naučio preusmje-rivati telefonske pozive - rekao joj je. - Naši su momci konačno slijedili onaj posljednji poziv do jednog mobiFM 101,3 487 tela. Ali i na to je bio spreman. Mobitel nije bio registriran. To je za njega bilo jednostavno. - I glas je mogao mijenjati kako god je želio. Sablasno. Katkad bi prošle minute a da ne bi pomislila na Rondeaua i one mučne trenutke u spremištu. Tada bi, bez upozorenja, u njezinu svijest prodrlo sjećanje i bila bi prisiljena iznova proživjeti užasno iskustvo. Kad je o tome govorila Deanu, uvjeravao ju je da će sjećanja iz dana u dan biti sve manje, a ona će sve više zaboravljati. Premda nikad neće zaboraviti cijeli doživljaj, potonut će u njezinu podsvijest. Njegov je savjet imao fusnotu: on će se pobrinuti da živi u sadašnjosti i za budućnost, a ne više u prošlosti. - Rondeau je želio premještaj u glavni istražiteljski ured - govorio je Curtis. - Već je sa mnom razgovarao o tome. Rekao je da želi raditi u jedinici za zlostavljanu djecu. - Gdje bi imao neograničen pristup dječjoj pornografiji. Curtis je kimnuo, a njegovo se gnušanje jasno vidjelo. - Te je noći otišao u radiopostaju kako bi ispunio svoj plan i istodobno se istaknuo kao policajac koji je isporučio Valentina. - Da ste vi i Crenshaw umrli, možda bi mu to i uspjelo. Na Janevnu tijelu nisu nađeni tragovi DNK počinitelja. Očito je saznao za neko sredstvo koje se koristilo u slučaju umorstva u Dallasu. - Skrušeno je odmahnuo glavom. - Dobro je svladao svoj policijski posao. - Što se tiče Stana, znate li kakvo je njegovo stanje? - pitala je. - Poboljšalo se. Stan je nekim čudom preživio pucanj u prsa i tešku 488 Sandra Broivn operaciju kojom je izvađen metak. Stradalo mu je jedno plućno krilo i oštećena su tkiva, ali će preživjeti. Kad njegovo stanje bude dovoljno stabilno, Wilkins Crenshaw će ga privatnim mlažnjakom prebaciti u Atlantu. - Zamolila sam njegova strica da me nazove čim Stan bude mogao razgovarati telefonom - rekla je. -Želim mu se ispričati. - Siguran sam da vam ništa neće zamjerati. Bit će zahvalan da je živ. - Rondeau mi je rekao da je pucao Stanu ravno u srce. - Ako je to gađao, trebao je više vremena provoditi na streljani i vježbati - rekao je Curtis i mračno se osmjehnuo. - Sreća da nije. Rekli su joj da je izgubila mnogo krvi jer je metak ušao tik ispod njezina ramena na leđima i izišao sprijeda. Imat će ružan ožiljak i njezin snažan teniski servis je stvar prošlosti, ali je živa. Njezin bi život završio da je metak prošao nekoliko centimetara niže. Dean joj je savjetovao neka ni o tome ne razmišlja, premda je to uobičajena reakcija nekoga tko preživi traumu. - Nemoj proučavati razloge iz kojih je tvoj život pošteđen, Pariš. To je besmisleno. Nikad nećeš naći odgovor. Samo budi zahvalna da si ovdje. Ja jesam -rekao je, a glas mu je bio promukao od emocija. Curtis ju je trgnuo iz razmišljanja rekavši da je Rondeau u sebi nosio bijes zbog incesta u djetinjstvu. -Mislim da čak ni on sam nije znao koliko se gnjeva u njemu nakupilo - rekao je. - Naučio je to dobro skrivati, ali je gajio duboki bijes prema ženama zbog onoga što mu je majka učinila. - Dean mi je to objasnio. FM 101,3


489 - Parafraziram ga - priznao je Curtis. Trenutak kasnije, pitao je zna li što piše u jutarnjim novinama. - Sudac se Kemp koristi Janevnim umorstvom kao dijelom svoje kampanje. - To je više nego neukusno. - Neki ljudi - prezirno će detektiv. - Što će se dogoditi s Bradom Armstrongom? -pitala je. - Hoće li poći u zatvor? - Očekuje ga optužba za seksualni odnos s maloljetnicom, što može donijeti strogu kaznu ako ga osude. Ali Melissa Hatcher je priznala da je svojevoljno pošla s njim i mnogo mu toga dopustila prije nego je rekla dosta. Možda će priznati lakše kazneno djelo kako bi dobio manju kaznu, ali pretpostavljam da će poći u zatvor. Nadajmo se da će to vrijeme iskoristiti za liječenje. - Pitam se hoće li njegova žena ostati s njim. -Pogledala je cvjetni aranžman što ga je poslala Toni Armstrong. - To ćemo vidjeti - reče Curtis. - Ali kad bih bio kockar, kladio bih se da hoće. - Trenutak su šutjeli, a zatim se udario po bedrima, uzdahnuo i ustao. - Trebao bih poći i pustiti vas da se odmorite. Nasmijala se. - Već mi je preko glave odmaranja. Jedva čekam da me puste kući. - Želite se što prije vratiti na posao? - Nadam se, idući tjedan. - Vaši će slušatelji biti zadovoljni. Kao i bolničko osoblje. Kažu da se u glavnom predvorju bolnice nalazi sve cvijeće iz kruga od stotinjak kilometara. - Dean me jučer odveo onamo da to vidim. Ljudi su doista nevjerojatno ljubazni. - Što se mene tiče, nedostaje mi vaša emisija. 490 Sandra Broivn Cijelo mu je tjeme porumenjelo kad je dodao: -Vrhunski ste u svom poslu, Pariš. - Hvala vam. Vi također, narednice Curtis. Pomalo je nezgrapno posegnuo za njezinom desnom rukom i kratko je stisnuo. - Siguran sam da ćemo se vidjeti. Želim reći, sad kad ste vi i Malloy... - Nije završio rečenicu. Nasmiješila se. - Da, sigurno ćemo se viđati. Dean je stigao baš kad je dovršavala šminkanje. - Pariš? - Ovdje sam - doviknula je iz malene kupaonice. Ušao je iza nje i njihovi su se pogledi sreli u zrcalu iznad umivaonika. - Kako izgledam? - Prekrasno. Sumnjičavo se namrštila na svoj odraz u zrcalu. -Nije lako napraviti frizuru jednom rukom. Barem mi nije stradala desna ruka. Posegnuo je za njezinom zdravom rukom, čija je nadlanica imala modrice od igle za infuziju koju su tek jučer maknuli. Poljubio je to mjesto. - Meni izgledaš fantastično. - Tvoje je mišljenje svakako važno. - Okrenula se prema njemu, ali kad joj je samo lagano poljubio usne, razočarano ga je pogledala. - Ne želim te ozlijediti - objasnio je, pokazujući zavoj i povez. - Nisam od stakla. Desnom je rukom privukla njegovu glavu i doista ga poljubila, a on je odgovorio na isti način. Ljubili su se strastveno, ali i s očajem proizišlim iz spoznaje da su zamalo po drugi put izgubili jedno drugo. Kad su se razdvojili, ona reče: - Dobila sam kartu sa FM 101,3 491 željama za brzim ozdravljenjem od Liz Douglas. Veoma ljubazno s njezine strane u danim okolnostima. - Ona je dama. Imala je samo jednu manu. Nije bila ti. Ponovno su se poljubili, a zatim je tik uz njezine usne šapnuo: - Kad stignemo kući... -Hmm? - Možemo li poći ravno u krevet? - Hoćeš li... ' - Što god želiš. Sve ćemo činiti. - Još ju je jednom brzo poljubio, a zatim reče: - Idemo odavde. Pokupili su njezine stvari i spremili ih u torbu. Stavila je naočale za sunce. Smjestio ju je u obvezna invalidska kolica i gurao ih do dizala. Dok su se spuštali u prizemlje, ona reče: - Očekivala sam da će Gavin doći s tobom. - Šalje ti svoje pozdrave, ali je jutros otputovao u Houston kako bi vikend proveo s Pat. Nada se da će izgladiti situaciju s njom. Možda će čak ponuditi maslinovu grančicu njezinu mužu. - Baš lijepo od njega. - Mene nije uspio prevariti. - Ne vjeruješ da je iskren? - O, iskren je kad je riječ o tome da želi izgladiti situaciju s njima. Ali je izabrao baš ovaj vikend kako bismo mi


bili sami. - Kad su se otvorila vrata dizala, sagnuo se i šapnuo joj u uho: - Dužan sam mu. Uzvrativši mu smiješak, Pariš reče: - I ja. - Udat ćeš se za mene, zar ne? Glumeći uvrijeđenost, ona reče: - Inače ne bih pristala na medeni mjesec. - Gavinu će biti drago. Želi steći prijatelje u svojoj novoj školi, a rekao mi je da bi bio u velikoj prednosti 492 Sandra Broivn kad bi imao maćehu koja je tako slavna, a uz to i prava mačka. - On misli da sam prava mačka? - Još i cool. Imaš njegovu bezrezervnu podršku. - Lijepo je biti željen. Dean je stao ispred invalidskih kolica i sagnuo se tako da mu je lice bilo u razini s njezinim. - Ja te želim. U predvorju su imali publiku sastavljenu od bolničkog osoblja i posjetitelja. Ne obazirući se na njih, ponovno je uzeo njezinu ruku i poljubio joj dlan. Razmijenili su poglede pune značenja, a zatim joj je pustio ruku i pitao: Spremna? - Spremna. - Smatraj se upozorenom, Pariš. Očekuje te prava gužva. Vani je mnogo kamera. Svaka medijska kuća od Dallasa, preko Houstona, do El Pasa poslala je izvjestitelja i snimatelja za tvoje puštanje iz bolnice. Postala si velika vijest. - Znam. - I to je u redu? - U redu je. Zapravo... - skinula je naočale i nasmiješila mu se - ... vrijeme je da iziđem na svjetlo. Smiješeći se, gurao je invalidska kolica prema automatskim vratima. Otvorila su se i blicevi su počeli bljeskati. Pariš nije ni trepnula. FM 101,3 493 Zahvale Doista mrzim kad moram ljude moliti za pomoć i informacije. Potpisan primjerak knjige i zahvala na zadnjoj stranici čine mi se nedovoljnima za sav trud što su ga ti stručnjaci uložili zbog mene. Službenica za odnose s javnošću, Laura Albrecht iz austinske policije, nikad nije izgubila strpljenje sa mnom, čak i kad sam je nastavila nazivati sa samo »još jednim pitanjem«. Otvarala mi je vrata koja bi inače ostala zatvorena. Također zahvaljujem detektivima glavnog istražiteljskog ureda, koji prečesto ne dobivaju nagrade ni priznanja za svoj težak posao. Bili su ljubazni i spremni na suradnju čak i nakon što sam im objasnila da će u mojoj priči biti jedan pokvareni policajac. U svojem sljedećem životu željela bih biti DJ na radiju, kao što je Bili Kinder iz radiopostaje KSCS-FM. Za razliku od mene, on sa svojim obožavateljima može razgovarati svakog radnog dana. Nazivaju ga stotine ljudi. Kakvo uzbuđenje! Kad on radi, čini se da je lako obavljati desetak zadataka istodobno. Nikad nije 494 Sandra Broivn prekidao svoj posao, čak ni kad je odgovarao na moja pitanja. Ako sam tehnologiju radija pogrešno shvatila i prikazala, za to sigurno nije on kriv. Nekolicina nesretnika svakodnevno radi sa mnom. Moja agentica, Maria Carvainis, zaslužuje više zahvalnosti od onoga što ću ja ikad moći izraziti riječima. Srednje ime Amie Gray trebalo bi biti Britannica zbog njezina marljiva provjeravanja činjenica i sposobnosti da pronađe informacije o krajnje nevjerojatnim temama. Također želim zahvaliti Sharon Hubler na godinama što ih je provela organizirajući moj život. Bez nje, često bih se nalazila na pogrešnome mjestu u pogrešnom trenutku, čineći pogrešnu stvar. Želim joj mnogo sreće u njezinu novom životu. I dragom čovjeku koji živi sa mnom: Michael, moja je zahvalnost i moja ljubav za tebe, uvijek. Knjižnica Tina Ujevića Sandra Brown 1. travnja 2003.


51176043 brown sandra fm101 3