Page 1

anna&exponto

~1~ Knjigoteka


anna&exponto

MONICA McCARTY

Sokol Drugi roman iz serije ČUVARI VISOČJA

S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK

~2~ Knjigoteka


anna&exponto

Knjigu posvećujem Daveu. Osamnaest godina. Imam dojam kao da je prošlo pet minuta... (Sad ti moraš reći: „...pod vodom”). P. S. Treba nam malo novog materijala.

~3~ Knjigoteka


anna&exponto

ZAHVALE Nevjerojatno sam sretna što imam sjajnu ekipu suradnika koji mi pomažu ostvariti snove. Kao prvo zahvaljujem svojoj urednici Kate Collins. Zahvaljujući njezinoj podršci i entuzijazmu, malo sam manje nervozna pri predaji rukopisa. Radeći s Kate, najteže mi se podsjetiti da se radi samo o poslu. Zahvaljujem se Kelli Fillingim, čudotvorki zbog koje sve ide glatko, i čitavom timu Ballantinea, od produkcije do prodaje i marketinga, a pogotovo njihovim veličanstvenim grafičkim dizajnerima. Ti genijalci uvijek oblikuju tako privlačne (da ne kažem impresivno mišićave) naslovnice mojih knjiga. Kao i uvijek, moram zahvaliti mojim divnim agenticama, a to su Andrea Cirillo i Annelise Robey koje cijeli posao oko pisanja čine ne samo razumljivim, nego i, koliko je to moguće, manje bolnim. Naposljetku, zahvaljujem Emily Cotler i Estelli Tse iz Wax Creativea, koje dizajniraju svakakve stvari, i velike i male, od mojih prelijepih internetskih stranica do obiteljskog stabla na početku knjige. Zahvaljujem škotskoj povjesničarki i kolegici spisateljici Sharron Gunn koja mi je (opet) pomogla oko nekih prijevoda s keltskog. Ako je nešto pogrešno prevedeno, ne radi se o prijevodima u kojima je ona sudjelovala. Zahvaljujem se i Jami i Nyree, koje sam od suradnica ubrzo pretvorila u najbliskije prijateljice. Veselim se novim pustolovinama najesen! I konačno, zahvaljujem se Reidu i Maxine koji, koliko god se ja tome opirala, tako brzo rastu da se približavaju dobi u kojoj je dopušteno čitati moje knjige.

~4~ Knjigoteka


anna&exponto

~5~ Knjigoteka


anna&exponto

~6~ Knjigoteka


anna&exponto

ČUVARI VISOČJA

ZIMA 1306. - 1307. Na Zapadnom Otočju s Bruceom se u boj spremaju: Tor „Poglavar” MacLeod: ratnički voda i vješt mačevalac Erik „Sokol” MacSorley: pomorac i plivač Gregor „Strijela” MacGregor: strijelac

Bruceova braća u Irskoj regrutiraju plaćenike: Eoin „Udarač” MacLean: strateg i gusar Ewen „Lovac” Lamont: tragač i lovac na ljude S Kraljicom u Sjevernoj Škotskoj, u službi zaštite dama: Lachlan „Zmija” MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje Magnus „Svetac” MacKay: vodič po planinama i kovač oružja William „Templar” Gordon: alkemija i eksplozivi Robert „Pljačkaš” Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa Alex „Zmaj” Seton: bodež i borba prsa o prsa

~7~ Knjigoteka


anna&exponto

PREDGOVOR Ljeto Gospodnje tisuću tristo šesto. Tri mjeseca nakon krunidbe za kralja Škotske u opatiji Scone, propao je očajnički pokušaj Roberta Brucea da zadrži krunu. Pobuna je bila kratkog daha. Moćni „Malj za Škote”, engleski kralj Edward, grubo je skršio glasove pobune. Nakon što ga je Papa ekskomunicirao, jer je ubio svog rivala, sada ga bez milosti goni najmoćniji kralj kršćanskoga svijeta. Napušten od dvije trećine sunarodnjaka koji su se odbili boriti pod njegovim barjakom, Bruce se sada ne bori samo za krunu, već za goli život. A sve što stoji na putu propasti desetorica su ratnika njegove tajne garde Čuvara Visočja. Izgubljena u magli vremena, zaboravljena od svih osim od šačice Škota, i dalje živi legenda o tajnoj družini elitnih ratnika koje je osobno izabrao Bruce. Oni dolaze iz najmračnijih kutaka Visočja i Zapadnog Otočja kako bi stvorili najsmrtonosniju ratničku silu koju je svijet vidio. Vezani tajnim obredom, oni su fantomska sila, prepoznatljivi samo po nevjerojatnoj vještini, njihovim ratničkim imenima i tetovaži zmaja na ramenu. Ali strahovlada kralja Edwarda tek je započela. Razvio se barjak zastrašujućeg zmaja, ne obećavajući milosti nikome. U mračnim vremenima koja slijede, ovi elitni ratnici suočit će se s najtežim izazovom u životu. Sloboda jednog naroda ovisi o njima.

~8~ Knjigoteka


anna&exponto

~9~ Knjigoteka


anna&exponto „Kralj Hood”, tako su ga zvali Englezi. Kralj odmetnika. Još gore poniženje bila je činjenica da je to istina. Manje od sto ljudi u dva birlinna ostalo je od nekoć ponosne sile sposobne poraziti najmoćniju vojsku u kršćanskom svijetu. A vidi ih sada. Manje od šest mjeseci nakon njegove krunidbe, odrpana šačica odmetnika, zbijena na brodu koji bacaju valovi bijesne oluje, nekima je toliko mučno da se jedva pridržavaju za ogradu, a ostali drhte, bijeli kao kreč od straha dok pokušavaju spasiti goli život. Osim Highlandera. Bruce je smatrao da oni ne bi znali za strah ni da im sam Lucifer otvori vatrena vrata i poželi im dobrodošlicu u pakao. Nitko na svijetu nije bio tako neustrašiv kao ovaj čovjek kojem su povjerili svoje živote. Stojeći na krmi dok mu se kiša slijevala niz lice, a olujni ga vjetar šibao, kroteći jedra užadi, izgledao je poput nekog poganskog morskog božanstva koje je željno uhvatiti se u koštac sa svakim izazovom prirode. Ako ih netko može žive izvući iz ovoga, bio je to Erik MacSorley Sokol, kako su ga zvali otkad se priključio Čuvarima Visočja, Bruceovoj tajnoj elitnoj družini najvještijih ratnika u zemlji. Drski je pomorac izabran jer je bio nevjerojatno vješt plivač i moreplovac, ali imao je i muda veličine kamenih gromada. Činilo se da uživa u svakom izazovu, bez obzira na to koliko se taj izazov činio nemogućim. Toga ih je jutra MacSorley izvukao iz dvorca Dunaverty pred nosom engleskoj vojci. A sada je, po najgoroj oluji koju je Bruce vidio u svom životu, pokušavao prijeći uski kanal dug šesnaest milja između škotskog poluotoka Kintyre i irske obale. - Drž'te se čvrsto, momci - poviče opaki kapetan nadglasavši buku oluje, cerekajući se poput nekog luđaka. - Ovaj će biti velik. Kao i većina Highlandera, MacSorley je također volio ublažavati istinu. Bruce ostane bez daha kad vjetar napuše jedro, podižući brod kao da je dječja igračka i prenese ih preko strmih valova visokih poput tornja te ih uz tresak spusti s druge strane. U jednom trenutku, punom agonije, brod se opasno nagnuo na stranu i Bruce je pomislio da je gotovo - da će se u tom trenutku brod konačno prevrnuti. No vješti je jedriličar ponovno prkosio zakonima prirode brzo zategnuvši konopce i ispravio brod. Ali ne zadugo. Oluja udari ponovno svom snagom. Val za valom, poput strmih litica, prijetio ih prevrnuti svakim udarom, a žestoki vjetar trgao je jedra i vrtio ih na moru dok je kiša lijevala kao iz kabla i punila trup vodom brže nego što su je uspijevali izbaciti. Srce mu je mahnito lupalo sa svakim zvukom ~ 10 ~ Knjigoteka


anna&exponto dok je bijesno more tuklo o njihov drveni brod, tjerajući ga da se upita hoće li sljedeći val biti onaj koji će ih slomiti i skratiti im muke. Nije mi to trebalo. Nisam se smio pobuniti protiv snažne Engleske i njezina moćnog kralja. Samo je u legendi David pobijedio Golijata. U stvarnosti, Davida je Golijat zbrisao s lica zemlje. Ili je završio na dnu olujnog mora. Ali Higlander nije bio spreman priznati poraz. Samouvjereno je stajao na pramcu, nepopustljiv baš kao i oluja, ničim ne dajući naslutiti da ih neće izvući iz ovoga. Ipak je to bio sraz volje u kojem nije imao izgleda pobijediti. Snaga prirode bila je prevelika, čak i za nekoga tko je napola Škot, a napola Nordijac, potomak najvećih gusara koje je svijet vidio: Vikinga. Bruce začuje strahovitu lomljavu, od koje mu se sledi krv u žilama, trenutak prije nego što kapetanov glas propara zrak: - Čuvaaaaaj! No bilo je prekasno. On pogleda gore u trenutku kad je komad jarbola jurio prema njemu.

***

Bruce otvori oči i ugleda samo mrak. Na trenutak je pomislio da je u paklu. Iznad glave vidio je samo zid nazubljenog kamenja koje je sjajilo od vlage. Jedan zvuk slijeva privuče mu pozornost. Okrenuvši se, bol mu eksplodira u glavi poput kiše zvijezda oštrih poput britve. Kad mu se vid razbistrio, vidio je neki pokret. Ljudi - njegovi ljudi uspinjali su se puzeći po stjenovitoj obali, a zatim se rušili ispred nadsvođenog ulaza neke rupe koja je nalikovala na ulaz u morsku pećinu. Ipak nije mrtav. Nije bio siguran treba li biti zahvalan. Utapanje bi bila bolja smrt od one koju mu je, sustigne li ih, pripremio Edward. Znači, do toga je došlo. Njegovo se kraljevstvo svelo na vlažnu, crnu rupetinu od morske pećine. Neki pokret nekoliko centimetara iznad njegove glave upozori ga da bi čak i ovakvo bijedno kraljevstvo moglo doći u pitanje. Veliki crni pauk vrebao je na zidu iznad njega. Činilo se da jalovo pokušava skočiti s jednog kamena na drugi, ali ne može se uhvatiti za klizavu površinu, pa je skliznuo dolje i ostao visjeti na jednoj svilenoj niti, ljuljajući se bespomoćno na vjetru. Stalno je pokušavao isplesti mrežu i nijednom nije uspio. Svaki je pokušaj unaprijed bio osuđen na propast. ~ 11 ~ Knjigoteka


anna&exponto Bruceu je taj osjećaj bio poznat. Mislio je da ne može biti gore nakon dva užasna poraza na bojišnici, nakon što je bespomoćno gledao kako mu uhićuju prijatelje i suborce, nakon što je bio prisiljen razdvojiti se od svoje žene i pobjeći osramoćen iz svoga kraljevstva. Trebao je biti pametniji. Priroda je zamalo uspjela u onome u čemu engleska vojska nije, zadati mu konačni udarac. Ali opet je prevario vraga koji je došao po svoje, i to ovoga puta zahvaljujući vještini MacSorleyja koje su prkosile smrti. Poput onog pauka, ovaj Highlander nije znao kad treba odustati. Ali Bruce je znao. S njim je bilo gotovo. More ih je danas možda poštedjelo, ali njegova je misija izgubljena, a s njom i škotska šansa da se oslobodi okova engleske tiranije. Da je slušao savjet svoje garde u Methvenu, možda bi stvari bile drukčije. Ali on se tvrdoglavo držao viteškog koda časti i ignorirao njihov savjet povjerovavši obećanju sira Aymera de Valencea da će pričekati jutro da počnu s bitkom. Podmukli engleski zapovjednik pogazio je svoju riječ i napao ih usred noći. Bili su razbijeni. Mnogi od njegovih najvećih pristaša i prijatelja pobijeni su ili zarobljeni. Viteštvo je uistinu bilo mrtvo. Bruce to više nikada neće zaboraviti. Stari način ratovanja je zaboravljen. Znao je da je pogriješio nevoljko prihvativši gusarski način ratovanja Higlandera kad je osnivao svoju gardu. Daju je prihvatio svim srcem i zanemario viteški kod časti, Methven se ne bi dogodio. Onaj pauk ponovno pokuša isplesti mrežu. Ovoga je puta zamalo uspio premostiti rupu između kamenja svojom svilenom niti, ali pobjedu mu je uskratio iznenadni nalet jakog vjetra. Bruce razočarano uzdahne. Iz nekih se čudnih razloga solidarizirao s paukovim uzaludnim trudom. Možda zato što su bili slični. Čak i nakon katastrofe Methvena, Bruce je još imao nade. A zatim se susreo s MacDougallovima kod Dail Righa i pretrpio još jedan strahovit gubitak. U potjeri koja je uslijedila, morao se odvojiti od svoje žene, kćeri, sestara i od grofice od Buchana - žene koja ga je prije samo šest mjeseci hrabro okrunila za kralja. Poslao je žene na sjever u pratnji svoga najmlađeg brata Nigela, pod zaštitom polovice svojih slavnih Čuvara Visočja, nadajući se da će se uskoro sastati s njima. Ali on i ostatak vojske bio je prisiljen pobjeći na jug. Žene će biti na sigurnom, uvjeravao se. Neka im Bog pomogne dočepa li ih se Edward. Barjak sa zmajem čak je i žene činio odmetnicama pa su ih ~ 12 ~ Knjigoteka


anna&exponto vojnici nakon uhićenja slobodno mogli silovati. Muškarce će pogubiti bez suđenja. Nakon Dail Righa, Bruce se povukao u gorje i vrištinu, pobjegavši MacDougallu zahvaljujući Gregoru „Strijeli” MacGregoru, još jednom članu njegove garde, koji ih je poveo preko Lennoxa u sigurnost Kintyrea i dvorca Dunaverty. Ali to je bio samo privremeni predah. Prije tri dana engleska je vojska zauzela dvorac, a MacSorley ih je jedva izvukao žive odatle. Toliko neuspjeha. Previše neuspjeha. Pauk se opet popeo po niti i činilo se da se sprema na još jedan pokušaj. Brucea spopadne iracionalni bijes i on u jedan čas poželi zdrobiti tog pauka šakom. Zar ne vidiš da gubiš bitku? Ponovno ga obuzmu one misli koje su mu se vrtjele glavom na brodu. Bio je jednako glup kao i taj pauk kad je pomislio da može poraziti engleskog kralja Edwarda. Nije trebao ni pokušati. Eto, sada je mogao biti u svojoj kući u Carricku, sa ženom i kćeri, upravljati svojim imanjima umjesto da se bori za goli život i gleda kako zbog njega umiru njegovi prijatelji i pristaše. On bi bio sretan s takvim životom da nije nepokolebljivo vjerovao da škotska kruna pripada njemu. On je bio zakoniti kralj Škotske. Ali, je li to sada išta značilo? On se kockao i izgubio. Sada je ostao bez svega. Bože, kako je bio umoran. Želio je zatvoriti oči i polagano utonuti u san, zaboraviti na noćnu moru u koju mu se pretvorio život. Okrenuvši glavu, ugledao je Sokola kako na rubu pristaništa razgovara s vođom Čuvara Visočja, Torom MacLeodom, zvanim „Poglavar”. Dva zastrašujuća ratnika mu priđu. San će morati pričekati. Njegova je tajna garda bila jedina svijetla točka u posljednjih nekoliko mjeseci. Ratnička je družina nadmašila njegova očekivanja. Ali čak ni oni nisu uspjeli ublažiti katastrofalne posljedice njegove pogreške kod Methvena. Kad su se ratnici približili, Bruce je vidio umor na njihovim bitkama otvrdnulim pojavama. Bilo je i vrijeme. Za razliku od ostalih, Highlanderi nisu djelovali demoralizirano nizom poraza koji su ih izgnali iz Škotske. Imuni na slabosti žrtava normalnih emocija, činilo se da ih ništa ne pogađa. Iako je cijenio njihovu odlučnost i otpornost, zbog njih je ponekad svoju frustraciju doživljavao kao slabost. - Kako ti je glava? - upita MacSorley. - Dobio si prilično gadan udarac. ~ 13 ~ Knjigoteka


anna&exponto Jarbol, prisjeti se Bruce. On si protrlja jedno mjesto zdesna, masirajući veliku čvrgu koja je ondje izrasla. - Preživjet ću. - Zasad. - Gdje smo to mi? - Na Rathlinu - reče MacLeod. - Na našem cilju, na sigurnom i relativno u komadu. MacSorley ga pogleda ispod oka. - Zar si sumnjao? Bruce odmahne glavom, naviknut na Highlanderovo podbadanje. - Ostatak mojih ljudi? upita. - Dobro su - odgovori Tor. - Sklonili su se u obližnjoj pećini jer ova može primiti samo desetak ljudi. Rekao sam Lovcu i Udaraču da sutra odu u dvorac po hranu i potrepštine. Jesi li siguran da će sir Hugh pomoći? Bruce slegne ramenima. - Lord od Rathlina je odan Edwardu, ali je također i prijatelj. Tor se smrkne. - Ne možemo riskirati i ostati ovdje predugo. Kad Englezi otkriju da nismo više u Dunavertyju, poslat će cijelu flotu da nas traži. S obzirom na tvoje veze s Irskom, prvo će nas tražiti ovdje. Bruceova je obitelj godinama posjedovala imanja u Antrimu duž sjeverne obale Irske. A njegova žena, Elizabeth de Burgh, bila je kći najmoćnijeg grofa u Irskoj. Ali njegov tast, grof od Ulstera, bio je Edwardov čovjek. - Čim nabavim sve što mi treba za popravak brodova, oni će biti popravljeni za dan ili dva - reče Sokol. Bruce kinine, znajući da bi on trebao naređivati što dalje, no nije se mogao riješiti poraznog osjećaja uzaludnosti koji ga je paralizirao. Kakve to ima veze. Krajičkom oka uoči kako je pauk još jednom skočio s kamena. - Vidite onog pauka? - reče, pokazujući prstom na zid s desne strane. Muškarci zbunjeno kimnu. Bruce je bio siguran da se pitaju je li sasvim poludio. Stalno čekam da odustane. Sad već šesti put gledam kako pokušava premostiti ovu rupu, a on uvijek padne u bezdan. - Odmahne glavom. Pitam se koliko će još puta pokušati prije nego što shvati da je to uzaludno. Sokol ga zabljesne smiješkom. - Kladim se da je to pauk s Visočja, Vaša milosti, i nastavit će se truditi dok ne uspije. Mi Highlanderi ne vjerujemo u predaju. Mi smo vam jako uporni. - Misliš tvrdoglavi i nedokazani? - reče ironično Bruce. Sokol se nasmije. - Da, i to. Bruce se morao diviti sposobnosti simpatičnog pomorca da i u najgorim situacijama pronađe malo humora. Obično je to njegovo dobro ~ 14 ~ Knjigoteka


anna&exponto raspoloženje djelovalo poticajno, ali čak ni divovski Nordijac nije večeras uspio izvući Brucea iz stanja potpunog beznađa. - Naspavajte se malo, gospodaru - reče Tor. - Svi smo imali pretežak dan. Bruce kimne, preumoran da bi učinio bilo što drugo.

***

Svjetlost mu je škakljala vjeđe dok je ugodna toplina milovala Bruceov obraz poput nježna majčina zagrljaja. Otvorio je oči i ugledao zraku sunca kako se probija kroz otvor na pećini. Novi je dan svanuo, svijetao i sunčan, sasvim oprečan apokaliptičnoj oluji prethodnog dana. Trebalo mu je malo vremena da se razbudi i fokusira pogled. Pogleda na stijene iznad glave i opsuje. Ma, neka me vrag nosi. Između dva kamena, udaljena tridesetak centimetara, rastezala se najveličanstvenija paukova mreža koju je vidio u svom životu. Nježne svilene niti svjetlucale su na sunčevoj svjetlosti poput veličanstvene krune gusto isprepletenih dijamanata. Uspio je. Mali je pauk ispleo mrežu. Bruce se nasmiješi, oduševljen što može posvjedočiti i uživati u paukovom trijumfu. Methven. Dal Righ. Smrt i zarobljavanje njegovih prijatelja. Odvajanje od žene. Oluja. Možda to ipak nije bila osveta, već ga je Bog tako iskušavao. A ovaj pauk je bio njegov glasnik. Primijeti moreplovca kako se vrpolji nekoliko metara od njega i pozove ga. - Imao si pravo - reče, pokazavši iznad sebe. Sokolu je trebalo neko vrijeme da shvati što Bruce želi reći, ali kad ugleda paukovu mrežu, naceri se. - Aha, uspio je. Ovo je dobra lekcija iz izdržljivosti, zar ne? Bruce zamišljeno kimne. - Jest, tako je. Ne uspiješ li isprva, pokušavaj opet i opet i opet. To nam treba biti moto. A on je to bio zaboravio. Nije bio siguran je li za to zaslužan taj pauk ili zora novog dana, no to nije bilo važno. Jučerašnji silan osjećaj beznađa sada je bila prošlost, ponovno je imao snage za bitke koje predstoje. Bez obzira na to koliko ga puta Edward porazi, Robert Bruce borit će se do posljednjeg daha. ~ 15 ~ Knjigoteka


anna&exponto Zvali oni njega Kralj Kapuljača ili ne, on je bio zakoniti kralj Škotske i vratit će svoje kraljevstvo. - Imate plan, gospodaru? - upita Sokol, osjetivši promjenu u Bruceu. On kimne. - Da, imam. - Zastao je i zatim drsko izrekao svoju objavu, tonom koji će zadovoljiti Sokola: - Plan je pobijediti. Sokol se naceri: - E, sada zvučite kao pravi Highlander. Bruce će čekati pravi trenutak. Sljedećih nekoliko mjeseci izgubit će se u magli između stotinu otoka duž zapadne obale, prikupljati ljudstvo da pokuša ponovno. I ponovno. Sve dok ne uspije.

~ 16 ~ Knjigoteka


anna&exponto

~ 17 ~ Knjigoteka


anna&exponto odvući ih ondje gdje mu ne mogu zadavati glavobolje. Usput, izgledalo je da ribarima treba mala pomoć. Engleska kopilad. Izdajničko ubojstvo pripadnika MacLeodova klana još mu je bilo svježe u mislima. A njega su zvali gusarom. Zato naredi da razviju jedra. - Što to radiš? - procijedi sir Thomas Randolph tiho. - Spazit će nas. Erik uzdahne i odmahne glavom. Bruce mu je bio dužan. On nije potpisao da će biti dadilja kraljevom pompoznom nećaku. Kralj će morati dodati još dvorac ili dva onoj zemlji na Kintyreu koju mu je obećao kad vrati krunu i protjera Edwarda Dugonogog u Englesku. Randolph se kao pijan plota držao viteškog koda i svojih viteških „dužnosti” tako da je u usporedbi s njim Alex Seton - jedini vitez (i Englez) među elitnim Čuvarima Visočja - djelovao kao vrlo fleksibilna osoba. Nakon dva mjeseca „uvježbavanja” Randolpha, Erik je odjednom više cijenio Setonova partnera Robbieja Boyda. Naslušao se dovoljno o pravilima i časti da do kraja vražjeg života ne želi više o tome čuti ni riječ. Randolph je stavio na kušnju čak i nadaleko poznatu Erikovu ležernu prirodu. Erik pretjerano lijeno podigne jednu obrvu. - To nam je i cilj, ako ih želimo odvući od ribara. - Ali, dovraga, Sokole, što ako nas uhvate? - reče Randolph, nazvavši Erika njegovim nom de guerre - ratničkim imenom. Tijekom misija rabila su se ratnička imena kako bi se zaštitio identitet Čuvara s Visočja, ali na moru, Erik nije imao drugog izbora do uključiti i druge. Trebali su mu veslači, a kako su ostali članovi Čuvara bili raštrkani naokolo, morao je pozvati u pomoć pripadnike vlastita klana. U ovoj ga je misiji pratila šačica ljudi od najvećeg povjerenja te članovi njegove osobne svite. Oni će njegov identitet štititi svojim životima. Dosad u Škotskoj plovidbu zloglasnog „Sokola” nisu povezivali s glasinama o Bruceovoj fantomskoj vojsci, ali on je znao da se to svakog časa može promijeniti. Veslači koji su ih mogli čuti nasmiju se na apsurdnost Randolphova upozorenja. - Ja nisam izgubio utrku nego... - Erik upitno pogleda svog prvog časnika Domnalla, koji slegne ramenima. - Neka me vrag nosi ako znam, kapetane. - Slušaj - reče Erik ležerno se nacerivši Randolphu. - Nema razloga za brigu. ~ 18 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ali što je sa srebrom? - tvrdoglavo upita mladi vitez. - Ne možemo riskirati da ga se Englezi dočepaju. Pedeset funti u zlatu, koje su ponijeli sa sobom, trebalo je osigurati plaćenike. Tijekom zimskih mjeseci male skupine izviđača prikupile su u Škotskoj novac od Bruceovog poreza. Noćni pohodi samo su pridonijeli širenju glasina o Bruceovoj fantomskoj gardi. MacSorley i još neki gardisti uspjeli su se uvući i izvući iz Škotske neprimijećeni, zahvaljujući ključnim dojavama koje su procurile iz neprijateljskog tabora. Erik je pretpostavljao da zna tko je bio izvor tih dojava. Bruce se nadao da će s plaćenicima utrostručiti svoju borbenu silu. Bez dodatnih ljudi kralj neće moći napadati engleske garnizone, koji su okupirali škotske dvorce, i vratiti svoje kraljevstvo. Erikov posao bio je dovesti ih onamo. Kako se vrijeme napada približavalo, Bruce je računao na njega da će mu osigurati plaćenike i provesti ih neopažene od engleske flote do Arrana, na vrijeme za napad koji su planirali izvesti petnaestog veljače, što znači za manje od dva tjedna. - Tommy, opusti se, momče - reče Erik, znajući jako dobro da će plemića, koji se držao kao da ima štap u guzici, dodatno razljutiti njegova primjedba. - Zvučiš kao stara baba. Mogu nam staviti soli na rep. Randolph je tako stisnuo usta da su mu pobijelila čineći velik kontrast s njegovim zajapurenim licem. - Ime mi je Thomas - zareži mladić - sir Thomas, kao što ti to prokleto dobro znaš. Naređeno nam je osigurati plaćenike te ih odvesti mome ujaku tako da pritom ne uzbudimo engleske patrole. Nije to bilo baš tako jednostavno, ali samo je šačica ljudi znala sve pojedinosti plana, a Randolph nije bio jedan od njih. Oni nisu trebali dovesti plaćenike Bruceu, trebali su samo osigurati sljedeći sastanak. Tako je bilo sigurnije. Da bi Bruce imao ikakvu šansu protiv moćne engleske vojske, bilo je nužno osloniti se na faktor uzbuđenja. Nakon godina služenja u Irskoj kao strani plaćenik, Erik je znao da je mudro biti na oprezu s informacijama. Plaćenici su bili odani samo novcu, a McQuillanovi su bih opaka družina - blago rečeno. Kralj im neće povjeriti pojedinosti njihova plana dok to ne bude nužno, uključujući i lokaciju sastanka i vrijeme planiranog napada. Erik će se sastati s Ircima dvije noći prije napada i osobno ih otpratiti na Rathlin gdje će se sastati s Bruceom i priključiti vojsci. Sljedeće će noći Erik povesti cijelu flotu na otok Arran, a od tamo je Bruce 15. veljače planirao napasti Škotsku sa sjevera. ~ 19 ~ Knjigoteka


anna&exponto Planiranje vremena bio je imperativ. Kralj je razdvojio svoje snage za napad s dvije strane. Bruce će voditi napad kod Turnberryja, a njegova braća vodit će istog dana drugi napad na jugu Gallowaya. S tako zbijenim rasporedom, i s obzirom na to da mogu putovati samo noću, nije bilo mjesta pogrešci. - Tommy, ne želim nikakva iznenađenja. Ovako ćemo se pobrinuti da ih ne bude. Ništa mu neće omesti misiju, ali mogli bi se malo zabaviti. - To je nepromišljeno - ljutito se usprotivi Randolph. Erik odmahne glavom. Momak je uistinu bio beznadan slučaj. - Čuj, Tommy, ne nabacuj se riječima koje ne razumiješ. Ti ne bi znao što je to nepromišljeno ni da te ugrize za guzicu. Nepromišljeno bi bilo kad bi postojala i najmanja šansa da nas uhvate, a to se - kao što si već čuo - neće dogoditi. Njegovi ljudi podignu kvadratno jedro. Teška vunena tkanina premazana životinjskom mašću razmota se glasno zalepetavši te otkrije zastrašujućeg crnog morskog sokola na bijelozlatnoj prugastoj pozadinu. Uvijek bi mu od pogleda na taj barjak u žilama uzavrela krv od uzbuđenja. Nekoliko trenutaka kasnije, začuje se vrisak koji je dolazio preko vode. Erik se okrene svom kompanjonu koji je i dalje negodovao i nepopravljivo mu se naceri. - Izgleda da je prekasno, momče. Opazili su nas. - On uzme dvije škote u ruke, pripremi se za nalet vjetra i poviče svojim ljudima: - Hajdemo dati ovim engleskim psima nešto što će ganjati osim svog repa. U Benbane, momci! Posada se nasmije na šalu. Spominjanje repa bilo je za Engleze strahovita uvreda. Proklete kukavice. Birlinn poleti punih jedara, lebdeći nad valovima poput ptice, u skladu sa Sokolovim nadimkom čiji je simbol bio izvezen na jedru i izrezbaren na pramcu. Što su brže letjeli, to je brže kolala krv Erikovim žilama. Napetih mišića koji su pulsirali od sirove energije, držao je brod pod pravim kutom na vodu. Vjetar mu je mrsio kosu, prskao mu lice i punio mu pluća poput eliksira. Nalet energije bio je nevjerojatan. Iskonski. Bila je to sloboda u svojem najčišćem obliku. Osjećao se tako živ i znao je da je rođen za ovo. Sljedećih nekoliko minuta posada je šutjela dok je Erik manevrirao brodom kako bi ga usmjerio ravno prema Benbane Headu, najsjevernijoj točki Antrima. Pripadnici njegova klana dovoljno su ga dobro poznavali da bi znali što je isplanirao. Nije sad prvi put iskorištavao plimu i opasne stijene. ~ 20 ~ Knjigoteka


anna&exponto Osvrnuvši se preko ramena, vidio je da je njegova smicalica upalila. Engleska je patrola sasvim zaboravila na ribare i krenula u potjeru za njima. - Brže - povikao je Randolph, nadglasavši huk vjetra. - Sustižu nas. Momak je baš znao pokvariti dobru zabavu. No Erik je nevoljko morao priznati da se engleska galija približila više nego što je to očekivao. Kapetan je izgleda prilično vješt - a ima i sreće. Englezi su iskoristili udar vjetra, koji je bio jači od onog koji je Erik iskoristio, a i njihovi su veslači pridonosili brzini. Erikova su vesla utihnula. Kasnije će mu trebati njihova pomoć. Malo sreće koja se osmjehnula Englezima nije ga previše zabrinula čak i ćorava koka ponekad nađe zrno. - To je i cilj, Tommy. Želim ih dovoljno blizu da ih navedeni na stijene. Devil's Point bio je rt koji je stršao poput kamena prsta s obale malo zapadnije od Benbane Heada na najsjevernijoj obali Irske. Po plimi su kamene litice bile nevidljive sve dok nije bilo prekasno. Želio je navesti Engleze na položaj između njega i obale, tako da se njihov, a ne njegov brod razbije o nazubljene stijene. U posljednjem će im času Erik dopustiti da ga sustignu, a zatim će naglo skrenuti na zapad, držeći kurs uz sam rub stijena i time navodeći Engleze točno na vražji Devil's Point. Takav bi manevar on znao izvesti i u snu. - Stijene? - reče Randolph glasom koji je sad već postao paničan. - Ali kako uopće išta vidiš po ovoj magli? Erik uzdahne. Ako se momak ne nauči opustiti, izdat će ga srce prije nego što navrši dvadeset treću. - Vidim sve što trebam vidjeti. Imaj malo vjere, moj neustrašivi mladi viteže. Dramatične visoke litice izrone pred njima. Za jasna dana, veličanstveni su tamni zidovi ukrašeni na vrhu smaragdno zelenim brežuljcima oduzimali dah, no noćas su te sjene, koje su se nadvile nad njima, izgledale stravično prijeteće. Erik se osvrne i nakrivi obrvu. U pogledu mu se vidio tračak divljenja. Englesko pseto nije bilo tako loše. Zapravo, bilo je dovoljno dobro da naruši Erikovu procjenu vremena. Plovidba paralelno s obalom neće upaliti; morat će ih odvesti ravno unutra i okrenuti se - točno u vjetar - u zadnjoj sekundi. Engleski kapetan je možda dobar... Ali Erik je bolji. Usta mu se razvuku u širok osmijeh. Ovo će biti zabavnije nego što je očekivao. ~ 21 ~ Knjigoteka


anna&exponto Kako mu je bratić Lachlan „Zmija” MacRuairi bio na sjeveru sa ženama, a Tor „Poglavar” MacLeod vezan za zemlju kao osobni kraljev tjelohranitelj, odavno se Erik nije susreo s pravom konkurencijom. Nikako nije očekivao da će mu jedan Englez bici konkurencija. Bilo je premračno i maglovito da se dobro vidi rub obale, ali Erik je znao da se približavaju. Osjećao je to. Krv mu je kolala žilama sve brže jer je bio svjestan koliko je opasno sljedećih nekoliko trenutaka. Pode li nešto po zlu, ili ako se preračunao, neće samo Englezi plivati na obalu. Okrene se Domnallu koji je stajao na krmi i upravljao kormilom. Sada! - naredi letanje s lijeva na desno. - Idemo vidjeti možemo li engleske gadove poslati dovraga. Posada odgovori oduševljenim urlanjem. Trenutak kasnije jedro zaleprša i brod se naglo okrene udesno: ravno prema Devil's Pointu. Čuo je glasno lepetanje jedara iza njih kad su Englezi učinili isto što i on, i s lakoćom skrenuli svoj brod. Englezi su im se već zamalo približili na domet strijela. Još malo... - Stanite, u ime Edwardovo, božjom milošću, kralja Engleske! - poviče na engleskom glas otpozadi. - Jedini kralj kojem služim je Bruce - odgovori Erik na keltskom. Airson an Leomhann! - zaurla ratni poklič Čuvara Visočja: Za lava! Kakofonija glasova iza njega dalaje do znanja da je netko razumio što je on rekao. - Izdajice! - začuje se povik. Ali Erik nije na njih obraćao pozornost, potpuno se usredotočio na usku prugu crnog mora koju je vidio pred sobom. Na brodu su frcale iskre od napetosti. Još samo malo. Stotinjak metara. Promotri litice na lijevoj obali, tražeći nazubljeni vrh prema kojem se kanio orijentirati, ali magla je bila tako gusta da nije ništa vidio. Zatvorenih očiju, podsjeti se. Njegovi se ljudi počnu pomalo nervozno vrpoljiti, ruku spremnih na veslima, očekujući njegovu zapovijed. - Što se događa? - upita Randolph piskutavim glasom punim panike. - Polako, momci - reče Erik, ignorirajući viteza. Skoro smo stigli... Eriku je srce udaralo u grudima, snažno i postojano. Sada je na redu pravi test živaca. Bože, kako je on uživao u ovome. Svaki mu se instinkt rasplamsao zbog predstojeće opasnosti, tražio da skrene, ali on nije ustuknuo. Ne još... ~ 22 ~ Knjigoteka


anna&exponto Još nekoliko metara i koliko god bio vješt, engleski kapetan neće izbjeći stijene na koje ga je Erik navodio. Upravo se spremao izdati naredbu kad se dogodi katastrofa. Iz mraka se iznenada podigne jedan val poput ralja zmijurine i sruči se na lijevu stranu birlinna, gurajući ih oko šest metara bbže obali nego što je Eriku bilo potrebno za dobro isplanirani manevar oko rta. On opsuje, čvrsto primivši škote. Stijene su bile preblizu. Vidio je zlokobne bijele krijeste koje su se slamale oko vrhova podvodnih stijena. Nije imao prostora za isplanirani žustri okret. Sada mu je bila jedina šansa okrenuti oko stijenja riskantnim manevrom točno u vjetar. Sada je uistinu postalo zanimljivo. Srce mu je od uzbuđenja počelo još brže udarati. On je živio za ovakve trenutke, za istinsku kušnju vještine i živaca. - Sada! - poviče. - Povucite žestoko, momci! Domnall ispravi kormilo, a posada prione veslima pod oštrim kutom na okret dok se Erik borio održati jedra što bliže vjetru kako bi ih odveo na sigurno. Čuo je uzbuđene glasove na brodu iza njih, ali bio je previše usredotočen na svoju gotovo nemoguću misiju. More i vjetar u jedrima vukli su ih prema oštrim stijenama koje su se nalazile ni tri metra daleko s njihove lijeve strane. Posada zavesla snažnije, uprevši svu snagu koja im je preostala. Snagu, koju engleski veslači nisu imali. Vrh broda nalazio se točno ispod ruba stjenovitog rta. Još samo nekoliko metara... No i dalje su se približavale stijene s njegove lijeve strane, bivale sve veće dok se birlinn naginjao prema katastrofi. Čuo je kako Randolph naizmjence psuje i moli se, ali to mu ni na trenutak nije poremetilo koncentraciju. - Jače - povikao je svojim ljudima. Ruke su ga pekle od upravljanja konopima. - Skoro smo tu... Prestao je disati dok se birlinn provlačio uz sam rub rta, ugodivši sva osjetila na zvukove koji su dolazili ispod vodene linije. Zatim začuje tihu škripu. Nepogrešiv zvuk stijene koja struže o hrastovinu prestravio bi svakog moreplovca, ali Erik je ostao miran. Taj zvuk se čuo još nekoliko sekunda, ali nije postao glasniji. Zaobišli su rt. Licem mu se raširi veliki smiješak. Ah, to je bilo nešto! Više uzbuđenja od one oluje tijekom bijega iz Dunavertyja. - Uspjeli smo, momci! Začuje se glasno klicanje. A ono postane još glasnije kad su čuli panične vriskove iza sebe praćene zaglušujućom lomljavom kad se engleski brod razbio o stijene. ~ 23 ~ Knjigoteka


anna&exponto Dodajući dvije skote jednom članu posade, Erik skoči na drvenu škrinju koja je služila kao klupa i nagradi se jasnim pogledom na engleske mornare koji su spašavali živu glavu penjući se na stijene koje su upravo skršile njihov brod. Vjetar je puhao u njegovu smjeru i donosio mu njihove psovke. On se nakloni i teatralno mahne rukom. - Pozdravite mi Eddieja, momci. Začuvši novi val psovki koji je stigao kao odgovor na njegov pozdrav, prasne u glasan smijeh. Skoči sa škrinje i potapša Randolpha po leđima. Jadni je momak pozelenio od muke. - Evo, ovo je bilo riskantno. Mladi ga vitez pogleda mješavinom divljenja i nevjerice. - Imaš vrašku sreću, Sokole. Ali jednog će dana presušiti. - Aha, možda imaš pravo. - Erik mu zavjerenički namigne. - Ali ne večeras. Bar je tako mislio.

***

- Tako mi kostiju sv. Kolumba, Ellie! Kad si se zadnji put malo zabavila? Postala si baš dosadna. - Matty naglasi zadnju riječ teatralnim pretjerivanjem koje je priličilo osamnaestogodišnjoj djevojci, zvučeći kao da je Ellie zaradila neku odvratnu bolest poput gube. Ellie nije skrenula pozornost s tkanina raširenih po njezinoj postelji, odgovorivši sestri bez razmišljanja: - Ja nisam dosadna i nemoj psovati. Podigne tanku svilu boje neba i prinese je prsima. - Što misliš o ovoj? - Vidiš! - Matty podigne ruke u krajnjem očaju. - Upravo o tome govorim. Ti si samo nekoliko godina starija od mene, a ponašaš se kao moja dadilja. Čak je i stara namrgođena Betha zabavnija od tebe. A Thomas stalno spominje kosti sv. Kolumba i njemu nitko nikad ne prigovara. - Ja sam šest godina starija od tebe, a Thomas nije dama. - Ellie namršti nos na svoj odraz u zrcalu i odbaci plavu svilu na sve veću hrpu neprikladnih boja. Svijetle pastelne boje, koje su u posljednje vrijeme bile u modi, uopće nisu pristajale uz njezinu tamnu kosu i oči. Matty - kojoj su pastelne boje savršeno odgovarale - zaškilji svojim velikim plavim očima. Ništa nije tako ljutilo Mathildu de Burgh kao isticanje kolika je sloboda dopuštena njezinom bratu blizancu, a njoj nije. ~ 24 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona tvrdoglavo isturi svoju dražesnu bradu. Izgledala je poput jogunastog mačića. - To je smiješan razlog i ti to dobro znaš. Ellie slegne ramenima, ni ne složivši se sa sestrom, ni ne usprotivivši joj se. - Tako ti je to. - Ne mora biti tako. - Matty je primi za ruku i molećivo je pogleda. Sa svojom svilenkastom plavom kosom, kožom boje porculana, crvenim ustima nalik na Kupidovu strijelu i velikim plavim očima, njezinoj je sestri bilo teško odoljeti. Ali Ellie je u tome imala dovoljno iskustva. Svi do jednoga, svih devet - osam - njezine braće i sestara bili su nevjerojatno predivna bića svijetle kose i očiju. Ona i Walter bili su jedni koji su od oca naslijedili tamnu nordijsku put. Preplavi je val tuge. Sad je ostala samo ona. - Zato će nam večeras biti tako zabavno - uporna je bila Matty. - Ovo je jedina noć kad nam je dopušteno plivati s muškarcima. Ovo ti je posljednja šansa. Već sljedeće godine bit ćeš u Engleskoj sa svojim novim mužem. - Matty sanjivo uzdahne. Ellie se stisne želudac baš kao i svaki put kad se spomenulo njezino predstojeće vjenčanje, ali othrva se iznenadnoj mučnini. - Djevojački zaron ne priliči ženama našeg statusa. Ugrize se za usnu, zazvučavši i samoj sebi previše uštogljeno. Kao što je pogansku proslavu Yulea zamijenio Božić, tako je i drevni nordijski „Djevičanski zaron” (preimenovan u Djevojački zaron kako se ne bi još više uvrijedilo Crkvu) gdje su pogani žrtvovali mlade djevojke Alegiru, Bogu mora, zamijenila proslava Svijećnice - dana koji je obilježavao kraj sezone Božića. Crkva je s neodobravanjem gledala na poganske proslave, ali ih nije ni pokušala zabraniti. Zato što je znala da će svaki takav pokušaj neslavno propasti. Svakog drugog veljače u ponoć lokalne bi djevojke skočile u ledeno hladno more, a zatim se utrkivale do obale kako bi se ugrijale kraj ogromnih logorskih vatri (umjesto u saunama koje su rabili Nordijci). Djevojku koja bi najdulje ostala u ledenom moru okrunili bi za Ledenu Princezu. Ellie je osvojila tu krunu zadnja tri puta kad se natjecala. Walter se običavao šaliti da ona mora biti djelomično selkie 1, s obzirom na to da se činilo kako joj ledena voda uopće ne smeta. - Nekad nisi tako mislila. - Matty odmahne glavom, zureći u Ellie kao da je neka strankinja. - Ne shvaćam, obično si obožavala plivati na Djevojačkom zaronu. Biće ili duh u škotskim i irskim legendama koje se javlja u obliku tuljana, ali također može preuzeti ljudski oblik. (op. prev.)

1

~ 25 ~ Knjigoteka


anna&exponto - To je bilo prije... - Ellie zastane i glasno gutne. Grlo joj se odjednom stisne. - Tada sam bila djevojčica. Sad imam odgovornost. Matty je šutjela neko vrijeme dok se Ellie vratila tkaninama na postelji od kojih će se sašiti oprave za njezin novi život u Engleskoj, na dvoru kralja Edwarda, kao žene njegovog bivšeg zeta, Ralpha de Monthermera. - To nije fer - reče tiho Matty. - Ne nedostaju oni samo tebi. I meni nedostaju. Ali ni majka ni Walter ne bi željeli da ti vječno žaluješ za njima. Gripa koja je prije dvije godine poharala dvorac Dunluce nije uzela život samo njezina devetnaestogodišnjeg brata nego i život njezine majke Margaret, grofice od Ulstera. Tada dvadesetdvogodišnju Ellie ta je gripa lišila još nečeg: nestala je živahna mlada djevojka koja je žudjela za avanturom. Kao najstarija neudata kći, Ellie je preuzela većinu majčinih dužnosti koje je obavljala kao grofica, uključujući i brigu za svoju mladu braću i sestre. Kakav bi im ona bila primjer kad bi polugola skakutala naokolo? Oni su se sada tek prvi put vratili u dvorac Dunluce od smrti njezine majke i brata - nasljednika titule grofa. Trebah su se sastati s njezinim zaručnikom u Carrickfergusu, glavnom uporištu grofa od Ulstera, no kralj Edward im je naredio da umjesto toga dođu ovamo. Iako se otac nije povjeravao Ellie, ona je pretpostavljala da to ima nekakve veze s vječnom potjerom za Robertom Bruceom. Suze zamagle sestrine svjetleće oči i Elbe je instinktivno zagrli. Znam da i tebi nedostaju - uzdahne. - I imaš pravo. Oni ne bi željeli da dovijeka žalujemo za njima. Matty se odmakne, a lice joj ukrasi širok smiješak. Svi tragovi suza nestanu. - To znači da ćeš doći? Ellie je sumnjičavo pogleda ispod oka. Bezobraznica mala. Bila je neumoljiva baš kao i njezin kum, kralj Edward. - Barem reci da ćeš razmisliti - doda Matty prije nego što se Ellie uspjela pobuniti. Ellie uopće nije kanila razmisliti o tome, ali Matty nije bila jedina koja je znala dobiti ono što želi. S pet vrhunskih manipulatora o kojima je brinula, a oni nisu voljeli da im se kaže „ne”, morala se prilagoditi ako je željela opstati. - Dobro, razmislit ću o tome. Matty je pogleda razrogačenih očiju. - Uistinu? - A zatim oduševljeno pljesne dlanovima. - To će biti tako zabavno... - Rekla sam da ću razmisliti o tome - naglasi Ellie. - Ako mi pomogneš izabrati tkaninu za oprave. ~ 26 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona nije imala nimalo entuzijazma za tu zadaću. Matty je pak, za razliku od nje, imala dobro oko za boje. Ali radilo se još o nečemu, a ona je to dobro znala. Nešto s njom nije bilo u redu. Kako drukčije objasniti mučninu koja ju je obuzela svaki put kad bi pomislila na svoj brak? Na brak na kojem bi objektivno trebala biti zahvalna. Unatoč neobećavajućem početku, njezin je zaručnik bio jedan od Edwardovih najcjenjenijih velikaša, kao i njegov bivši zet. Ralph se zaljubio u Edwardovu kćer Joan od Acrea. Vjenčali su se u tajnosti, a kad je brak otkriven, Edward je bacio Ralpha - koji je tada bio tek običan vitez - u tamnicu. Nije ga smaknuo samo zahvaljujući intervenciji biskupa od Durhama. S vremenom su se Ralph i njegov opaki tast pomirili, a dok je Joan bila živa, čak su mu dodijeljene titule grofa od Gloucestera i Hereforda. A sada, budući da je Bruce u bijegu, Edward je želio osigurati podršku njezina oca pa je predložio savez sa svojim bivšim zetom i tako pokazao svoju zahvalnost. Ralph je bio naočit i ljubazan. Onako visok i širokih ramena, izgledao je vrlo impresivno i smatrali su ga velikim vitezom. On je bio čovjek kojem su se ljudi lako divili. A zašto joj se onda okretao želudac, srce mahnito lupalo, a kožu oblijevao hladan znoj svaki put kad bi se našla u istoj prostoriji s njim? I zašto je, kako se približavao dan vjenčanja, osjećala kako u njoj raste neki čudni nemir? Nemir zbog kojeg je poželjela učiniti nešto ludo, poput trčati bosa po pijesku ili skinuti veo i ukosnice i osjetiti kako joj vjetar mrsi kosu. Ili uroniti u ledeno more. Ali njezini iracionalni osjećaji nisu imali nikakve veze. Ona će se udati za čovjeka kojeg joj je otac odabrao, baš kao što će to jednom učiniti i Matty. One su bile Ulsterove kćeri, a to je značilo da njihov izbor nije imao nikakvog utjecaja na to za koga će se udati. Sljedećih je nekoliko minuta Matty bezobzirno odbijala i mnogo rjeđe odobravala velike hrpe luksuzne vune, damasta i baršuna. Kad je završila, ostala je mala hrpica tamnosmeđih, zelenih, crvenkastosmeđih i tamnozlatnih tkanina. U toj hrpi nije bilo nijedne žive ili pastelne boje. Ellie uzdahne, čeznutljivo pogledavajući hrpu ružičaste, plave, žute i crvene. - Bit ću najsumornija dama na dvoru - reče smrknuto. Matty se namršti. Izgledat ćeš prelijepo. Jesenske nijanse naglašavaju zlatne tonove tvoje kože i zelene mrlje u očima. Kut usana joj se podigne. Zelene mrlje? - Moje su oči smeđe. ~ 27 ~ Knjigoteka


anna&exponto Matty buntovnički napući usne. - Tvoje su oči predivne, blistave boje lješnjaka. Smeđe, pomisli Elbe, što je njoj bilo sasvim u redu. Ali bila je dovoljno pametna da se ne svađa sa sestrom. Njezina braća i sestre uvijek su se trudili da se ona osjeća posebnom, a kad bi netko aludirao da Ellie ne posjeduje obiteljsku nadnaravnu ljepotu, smatrali su to osobnom uvredom. Nju bi vjerojatno smatrali prilično lijepom u nekoj običnoj obitelji, ali njihova obitelj nije bila obična. Nikad se nije prestala čuditi - a očito su se čudili i drugi - kako su dvoje tako nevjerojatno lijepih ljudi poput njezine majke i oca mogli proizvesti dijete tako obična izgleda poput nje. Ali njezin neosobiti izgled brinuo je njezinu braću i sestre više nego nju samu. Ona je rano naučila da ljepota ne jamči sreću. Za to je svakako dokaz njezina majka. On je bila sretna što je obična, ali njezina je obitelj ustrajala na tome da je smatra osobitom. Matty ju je gledala kao da joj može pročitati misli. - Voljela bih da ti sama sebe možeš vidjeti kroz moje oči. Ti si daleko ljepša od svih nas zajedno. Tvoja ljepota zrači iznutra. - To je bio opće poznati eufemizam kojim su tješili neprivlačne djevojke, pomisli Ellie. - Ti si ljubazna, velikodušna, dražesna... - I dosadna - prekine je Ellie kojoj je od sestrinih komplimenata postalo neugodno. Matty se naceri. - I dosadna. Ali ne zadugo. Sjećaš se, obećala si da ćeš razmisliti o tome. Daj, reci da ćeš doći. Bit će zabavno, vidjet ćeš. Smiješak joj postane vragolast. - Možda će ondje biti i onaj tvoj predivni zaručnik. Ellie problijedi. Iskreno se nadala da neće. Ona bi u njegovom društvu jedva progovorila dvije riječi i odmah bi je oblio hladan znoj. Matty je zbunjeno pogleda. - Ellie, ne shvaćam što je tebi. Ti se ponašaš kao da ne želiš taj brak. Ralph je mlad i naočit. - Njezine zelene oči postanu sanjive. - Ima crnu kosu i zelene oči... - glas joj utihne. Ralph ima zelene oči? Ellie to uopće nije primijetila. - Ti baš imaš sreće - nastavi Matty. - Da sam na tvom mjestu, ščepala bih ga i ne bih ga puštala. Ja ću sigurno završiti udana za nekog starijeg od oca, nekog kome smrdi iz usta, i ima debele ručetine, i pati od gihta. - Ona je upitno pogleda. On ti je drag, zar ne? - Naravno da jest - odgovori Ellie bez razmišljanja, iako joj je srce panično zatreperilo. Što joj kod njega nije trebao biti drago? - Sigurna sam da će on biti divan muž. ~ 28 ~ Knjigoteka


anna&exponto - I otac reče Matty. Ona nagne glavu. - Zar te to brine? Koliko on ono ima djece, desetoro? - Osmero. - Pet djevojčica, mladog grofa i još dva dječaka. A svi imaju manje od dvanaest godina. Nije to bilo ništa na što ona nije navikla. Ellie odmahne glavom. - Ne, ne brine me, ja volim djecu, Matty se nagne i poljubi je u obraz. - I ona će biti sretna što te imaju baš kao što smo i mi imali tu sreću. - Matty vragolasto podigne svoje lijepe obrve. - Ali to ne znači da se prvo ne možeš malo zabaviti. Ellie zakoluta očima i otjera sestru iz svoje male sobe. - Idi sad. Prije večere moram provjeriti što rade mala Joan i Edmond. - Vidimo se večeras - reče Matty, lukavo je pogledavši. Za njezinu se sestru nikako nije moglo reći da nije uporna. Po njezinim je riječima izgledalo kao da Ellie samo jede, moli se i vodi brigu o mladoj djeci. Ellie se ugrize za usnu, shvativši da to nije daleko od istine. Zar je postala preozbiljna? Je li ona uistinu - proguta knedlu u grlu - dosadna? Što se dogodilo s vragolankom koja je plivala i trčkarala prirodom? Koja je tako voljela izazove? Koja je sanjala o pustolovinama? Koja je nekad smatrala da bi najbolja stvar na svijetu bila kročiti nogom na svaki otok odavde do Norveške? Činilo se da je to bilo tako davno. Možda je otad prošlo previše vremena. Snovi se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Sad je imala dvadeset četiri godine, bila je zaručena za važnog engleskog viteza i praktički je bila grofica najmoćnijeg škotskog plemića. Ne može se sada potucati naokolo poput neke seljančice. Koliko god to zvučalo zabavno.

~ 29 ~ Knjigoteka


anna&exponto

2. Poglavlje Dobro raspoloženje koje je obuzelo Erika nakon što je naveo Engleze na one stijene nije dugo potrajalo. Kad su se on i njegovi ljudi približili dvorcu, znao je da nešto nije u redu. Odavno je prošla ponoć, ali Dunluce je blještao od svjetla. A na plaži malo sjevernije, dvije ogromne logorske vatre koje su rigale plamenove poput lomača koje spremaju ratnika na put u Valhallu. - Što je ono? - upita Randolph, primijetivši istovremeno te vatre. Erik odmahne glavom i zaškilji u mrak. Bili su predaleko da bi jasno vidio, ali mogao se zakleti da vidi ljude koji plivaju u moru. - Čini se da su to seljani - reče Domnall. Odjednom se Erik razvedri, sjetivši se koji je datum. - To jesu seljani reče. - Zapravo, seljanke. Randolph ga upitno pogleda. - Djevičanski zaron - objasni. Randolph se namršti. - Poganski običaj? Nisam znao da Irci još slave te poganske običaje. - Još uvijek se slave na većini Otočja. To je nekakav prijelazni obred. Ali većinom služi kao izgovor da bi se mladež ovdje malo zabavila. Nema u tome nikakva zla. Mladi ga je vitez i dalje promatrao s neodobravanjem. - To je nedolično Foxy. Erik se nasmije. - Točno. Zato baš i jest zabavno. A ako ti ne znaš cijeniti učinak hladne vode na podhaljinu neke djevojke, bojim se da ti ja ne mogu pomoći. Jedan kut Randolphovih usana se lagano podigne. - Možda ga ipak znam donekle cijeniti. Erik se nasmije i tresne ga po leđima. - Sad je već bolje. Možda za tebe još ima nade, sire Tommy. Ponovno su spustili jedro da bi bili nevidljivi koliko je to moguće, a Erik je držao brod dovoljno daleko od obale da ih ne vide dok budu veslali kraj dvorca. Dvorac Dunluce bio je jedinstveno - i dramatično - smješten na vrbu goleme trokutaste stijene iznad trideset metara litica koje su se strmo obrušavale u more. Duboki ponor dijelio je dvorac od kopna sa stražnje strane i do njega se moglo doći samo preko uskog drvenog mosta. ~ 30 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ispod dvorca nalazila se veličanstvena morska pećina koju su lokalni stanovnici zvali Sirenina špilja. Špilja se protezala gotovo tristo stopa od jednog do drugog kraja, pristupačna na jugu s mora, a s kopna kroz stjenovit izlaz na sjeveru. Sa stropom visokim dvadesetak metara bila je to velika podzemna palača. Lak pristup morem činio ju je savršenim mjestom za sastanak s McQuillanovima - bivšim Škotima koji su došli u Irsku kao plaćenici i odlučili ostati kao čuvari Dunlucea u službi grofa od Ulstera. Ali ti žestoki ratnici još uvijek su iznajmljivali svoje ljude... za dobru cijenu. Erik zaobiđe birlinnom hridi koje su štitile ulaz u pećinu. - Momci, budite oprezni - reče tiho. Djevičanski zaron objašnjavao je nesvakidašnju noćnu aktivnost, ali zbog nečega mu se nakostriješe dlake na vratu. Dok je brod klizio kroz opasni ulaz, on je pogledavao dvorac smješten visoko iznad njih, usredotočivši se na stražnji kraj dugačke pećine. Znao je da ih ne mogu vidjeti odozgo, no iako ga nikada ne bi mogli optužiti za prevelik oprez, jak predosjećaj opasnosti spasio mu je glavu više nego jednom. Na trenutak ih sve zaslijepi tama. No zatim, lebdeći u crnom bezdanu, ugleda treperavo narančasto svjetlo na suprotnom kraju pećine. Tri duga vala. Stanka. Dva kratka. Zatim se to ponovi. Bio je to dogovoreni signal, no opustio se tek kad se dovoljno približio da prepozna grubi obris MacQuillanovog glavnog pobočnika Fergala. Erik se namršti, a on se rijetko mrštio. Fergal nije bio onaj kojeg je očekivao i tu zamjenu nije smatrao dobrodošlom. Fergal McQuillan bio je opaki zlikovac koji bi za novac smaknuo i vlastitu majku i pritom uživao. Erik se davno borio rame uz rame s njim i iako je mogao cijeniti njegov entuzijazam i mahnitost na bojišnici, Fergalova žeđ za krvlju bitka ne bi utažila. Međutim, nije bilo nužno da mu se Fergal sviđa. On je možda smeće od čovjeka, ali dobro je vitlao mačem, a njima sada trebaju svi ratnici kojih se uspiju domoći. Poglavar Tor MacLeod - jednom je bio rekao Bruceu da će, žele li pobijediti, morati igrati prljavo. Imao je pravo. Dok Fergal i ostatak McQuillanovih budu držali svoju riječ, neće biti nikakvih problema. Približivši brod pećini, Erik iskoči s broda i probije se do stjenovite obale kroz vodu duboku do koljena. Pozdravio je Fergala čvrsto ga uhvativši za podlakticu. Nakon što je pozdravio još nekolicinu njih koje je poznavao, morao je predstaviti svoje ljude jer su Randolph i Domnall upravo došli za njim. Činilo se da je McQuillan nervozan zbog nečega. Erik je pretpostavljao da mu se razlog te nervoze neće svidjeti. ~ 31 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Očekivao sam tvog poglavara - reče ravnodušno Erik natjeravši na lice pristojan smiješak koji mu se nije vidio u očima. Fergal odmahne glavom. On je bio ćelav, a glava mu je bila nekog čudnog, stožastog oblika koji je bio posebno uočljiv s obzirom na njegovo spljošteno lice, debeli vrat i neurednu crvenu bradu. - Promjena plana reče ratnik. - Nije se uspio izvući. Ulster je stigao i dvorac vrvi Englezima. Njegov izostanak mogao bi biti primijećen. Erik samo malo zaškilji. Njegov instinkt nije bio pogrešan. Upravo su dojedrili u osinje gnijezdo. Ako su ih namamili u zamku, Fergalova izobličena glava uskoro neće biti dio njegova tijela. Dvije sekunde - to je bilo dovoljno da posegne za drškom svoje sjekire i zamahne. Ne bi mu baš bilo žao što je dobio izgovor da to učini. Napola očekujući da će kroz ulaz početi nadirati engleske trupe, Erik pogleda preko Fergalova ramena prije nego što prostrijeli ratnika hladnim pogledom. - Ja sam mislio da je tvoj poglavar rekao da će Ulster biti u Carrickfergusu. - To je i nama rečeno, ali on se neočekivano pojavio ovdje po Edwardovu naređenju. - Fergal spontano pljune izgovorivši kraljevo ime. - De Monthermer - ili grof od Atholla, kako se sada naziva - također je ovdje. Vidi, vidi, vrlo zanimljivo. To je objašnjavalo zašto je engleski brod patrolirao tako blizu dvorcu. De Monthermer je zapovijedao najvećom i najiskusnijom flotom galija Edwardove mornarice. Iako je taj Englez jednom pomogao Bruceu, Erik nije mogao računati da će se to ponoviti. Koga je vraga de Monthermer radio ovdje? Prije nego što je uspio to upitati, Fergal objasni: - Radi se o savezu s jednom od Ulsterovih kćeri. Erik smrknuto kimne. U ratu su obavještajci često zakazali, ali ovakva bi „pogreška” njega i njegove ljude lako mogla stajati života. Jedan krivi potez i glave će im završiti na kolcima i krasiti škotske dvorce. Iako bi njegova bila vraški lijep dodatak, Erik je uz nju bio prilično vezan. - Morate se izgubiti odavde - reče im Fergal osjetno paničnim glasom. - Engleski brodovi patroliraju čitavim područjem. - Znamo - mirno reče Erik. - Naletjeli smo na njega - na neki način nekoliko milja južnije. - Daj mi novac da riješimo stvar. Randolph, očito željan što prije nestati odavde, posegne ispod oklopa da izvadi torbu koju je bio vezao oko struka, no Erik ga zaustavi. Još ne. Zašto se ne bismo malo opustili? Izgubit ćemo se odavde, ali prvo moramo porazgovarati o nekim pojedinostima. - Ali nema vremena, Englezi... - promuca Fergal. ~ 32 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Da, Englezi su vražja napast - završi Erik njegovu rečenicu zavjerenički mu namignuvši. - Znam. - Bilo to osinje gnijezdo ili ne, on mora obaviti svoju misiju. A dok stražari ne počnu nadirati kroz onaj otvor, neće njega nitko požurivati. - Ne želimo da bude nikakvih nesporazuma. Je li to tako, Fergale? Fergal odmahne glavom. Erik uzme torbu Randolphu iz ruke i odvagne je na dlanu. Fergal ju je proždirao pogledom. - Pola sada, kao što smo se dogovorili, ostatak kad dovedeš Bruceu tri stotine ljudi. - Samo nam moraš reći kamo i kada. - Znaš li za onu plažu u blizini Fair Heada 2? Fergal kimne, no djelovao je zbunjeno. - Znam. - Budi ondje sa svojim ljudima u noći trinaestoga. Irac ga pogleda skeptično. - Bruce planira napasti iz Irske? Erik odmahne glavom. - Ma ne. Ja ću te osobno odvesti kralju. - Fair Head na irskoj obali bio je najbliža točka otoku Rathlinu gdje se Bruce planirao susresti s plaćenicima. Fergal se smrkne, shvativši da mu Erik ne kani otkriti plan. No Erik nije bio sklon vjerovati ni poglavaru klana McQuillan, a pogotovo ne Fergalu. - Nismo se tako dogovorili - ljutito reče Irac. Erik mu priđe korak bliže. Iako je Fergal bio krupan i čvrst kao vepar - i jednako zao - Erik je bio viši od njega barem tridesetak centimetara. A tko je bio bolji ratnik... obojica su znala da to nije upitno. Samo je šačica ljudi imala priliku poraziti Erika u borbi mačem ili sjekirom, a Fergal nije bio jedan od njih. Unatoč prijetnji, Erik se nasmiješi. - Čuj, Fergale - reče samozadovoljno - ja se jako dobro sjećam razgovora s tvojim poglavarom koji smo vodili prije nekoliko tjedana baš u ovoj pećini i točno smo se tako dogovorili. Pola sada, a pola na sastanku s Bruceom. Zašto bi ti trebao više informacija? Fergal skrene pogled, shvaćajući što Erik kani reći. - Ja volim znati kamo idem. - Saznat ćeš kad za to dođe vrijeme. To su uvjeti. Sad sve ovisi o tebi reče Erik i bezbrižno slegnuvši ramenima ispruži torbu. Irac je zgrabi i gurne ju u svoj cotun. - Dobro, plaža kraj Fair Heada trinaestog. Bit ćemo tamo - reče s oduševljenjem psa stjeranog u kut. Samo se pobrini da vi budete ondje. 2

Svijetla Glava (op. prev.)

~ 33 ~ Knjigoteka


anna&exponto Glasni pljusak vode iza njih odreže Erikov odgovor. On se instinktivno okrene i izvuče ratnu sjekiru. Ostali muškarci također izvuku svoje oružje. - Što je to bilo? - upita Fergal, podigavši baklju. Erik se zagleda u mrak. - Ne znam. Irac se okrene dvojici svojih ljudi i naredi im: - Istražite što je to bilo.

***

Ovo nije dobro, ovo uopće nije dobro. Ellie je znala da je u nevolji čim je izronila iz vode i začula muškarce kako s bakljama u ruci izlaze iz pećine. Isprva je kanila otplivati natrag na plažu, ali voda je bila hladnija nego što se sjećala - ili je ona uistinu ostarjela - pa je odlučila pješice prijeći put od pećine do plaže. Tko bi mislio da se do ovog trenutka uistinu sjajno zabavljala. Matty je bila tako sretna što ju vidi. Vrijedilo je to učiniti barem zato da vidi iznenađenje na sestrinu licu. A kad je odbacila svoj plašt i skočila u vodu, Ellie je shvatila koliko joj je plivanje nedostajalo. Čak i u ledenoj vodi, osjećaj slobode bio je silno uzbudljiv. Možda je trebala ignorirati muškarce i nastaviti pješice do ulaza, vratiti se na plažu i zatražiti svoju krunu. Ali nekako je, ovako mokra u podhaljini, bez plašta kojim bi se ogrnula, željela usred noći izbjeći veliku skupinu ratnika gruba izgleda. Zato je brzo uronila u ledeno more kaneći otplivati natrag bez obzira na to koliko je voda bila ledena, no na putu joj se ispriječi jedan brod. Bio je dovoljan samo jedan pogled na ljude na birlinnu da joj srce stane. Istina, bilo je mračno, ali uspjela je dovoljno razaznati. Dragi Bože, Vikinzi napadaju! Ogromni ratnici duge plave kose koja je virila iz čeličnih kaciga sa štitom za nos, krznenim ogrtačima, naoružani do zuba, i... je li spomenula da su bili ogromni? Nije bilo šanse da uspije neopažena otplivati kraj njih. Bila je uistinu u zamci. Umaknuvši uz bok pećine u mrak, uspjela se izvući na malu oštru hrid prije nego što se nasmrt smrznula - iako hladni noćni zrak nije bio mnogo bolji od ledene vode. Cijelo joj je tijelo drhtalo. Zubi su joj cvokotali, a mokra joj se kosa zamrzavala u pramenovima oko ramena. Ona povuče noge pod sebe koliko je god mogla na kosoj, neravnoj površini i obgrli koljena, sklupčavši se u loptu kako bi se malo ugrijala. No znala je da ne može dugo ostati ovako. Molila se da oni muškarci brzo završe svoj posao. Čula je njihove glasove, ali nije mogla razaznati ~ 34 ~ Knjigoteka


anna&exponto što govore. Ipak, nije trebala znati što govore da bi bila svjesna da ne smije biti ovdje. Što bi bilo gore, smrznuti se nasmrt ili da je oni pronađu? Nijedno od toga u ovom trenutku nije zvučalo obećavajuće. Nije se smjela dati nagovoriti na ovo. Niti je smjela otplivati rako daleko od skupine - zar nije uvijek upozoravala mladu djecu baš na to? no željela je pobijediti i obožavala je ovu pećinu. Zašto, o zašto je dopustila da je Mattyne riječi tako pogode? Biti dosadan nije tako strašno. Biti dosadan je sigurno. Toplo. Baš sada bi mogla spavati, ispružena u svom lijepom, udobnom krevetu pokrivena krznom umjesto čučati i ne osjećati vrškove prstiju u ovoj mračnoj pećini prepunoj zastrašujućih Vikinga koji rade bogznašto. Bilo joj je previše hladno i previše ju je bilo strah da bi bila znatiželjna. Nije se čak usudila ni proviriti iza svog kamenog skrovišta i pogledati prema obali, strahujući da bi je mogli opaziti. Kad bi barem požurili. Zubi su joj tako glasno cvokotali da se bojala da će ju ubrzo čuti, a nije znala koliko će se još dugo moći održavati na toj klizavoj hridi jer ne osjeća svoje... Ajoj. Noge joj skliznu. Ona se zaljulja, pokušavajući uhvatiti ravnotežu, ali bilo je prekasno. Sklizne u vodu uz jak pljusak. Od šokantne hladnoće i panike srce joj počne mahnito udarati. Odoljela je nekako prirodnom porivu da izleti na površinu i umjesto toga oprezno podigla glavu. Možda nisu čuli? No jedan pogled na obalu bio je dovoljan da uvidi kako nije te sreće. Dva muškarca skočila su u vodu i počela plivati prema njoj. Ona uroni i počne plivati pod vodom svom snagom. Ali to nije bilo dovoljno. Bila je promrzla i umorna od ranijeg plivanja, a i struja je bila na njihovoj strani. Jedan je zgrabi za gležanj. Ona se batrganjem pokuša izvući iz njegova stiska, ali on ju povuče k sebi lakoćom ribara koji je upravo upecao ribu na udicu. Sumnjala je da će ikad više istim očima gledati haringu na svome tanjuru. Jedna je ruka obuhvati oko struka. Brutalni ratnik privuče je nimalo nježno k sebi, vukući je na površinu. Grubijan ružno opsuje. - To je neka djevojka! - poviče ostalima. Svi na trenutak utihnu od iznenađenja, a zatim jedan grubi glas reče: Dovedi je. ~ 35 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Vrag mu mater, kako je hladno - opsuje joj ratnik u uho. Po ljutnji u njegovom glasu znala je da očito nju krivi za to što se morao smočiti. - Pusti me! - poviče ona. - Znaš li ti tko sam ja? Moj otac... Ali njegovo ime odrezao je pritisak tvrdog, žuljevitog dlana preko njezinih usta. - Tiho budi - upozori je. - Uzbudit ćeš cijelu gardu, a ionako si nam već priuštila velike probleme. Ona se ukipi. Nije joj se sviđalo kako je ovo zvučalo. Vojnik je izvuče na stjenovitu obalu i bez imalo pompe baci je pred noge jednog ćelavog čovjeka koji joj je - hvala Bogu - izgledao poznato. Počne grozničavo razmišljati otkud joj je poznat, ali njezin smrznuti mozak nije radio dovoljno brzo. Je li on jedan od očevih ljudi? Jedan od vojnika iz dvorca. On će joj zasigurno pomoći. Vjerojatnije će naći razumijevanje u poznatom licu nego u čamcu punom Nordijaca, razmišljala je, nekontrolirano drhteći. Spremala mu se sve objasniti, kad pogleda u oči ćelavog vojnika. Riječi joj se smrznu na jeziku. Nije ga morala ništa pitati da bi znala kako joj on neće pomoći. Ovaj čovjek bio je lišen svih emocija; imao je hladne, bezizražajne, reptilijanske oči. - Što si sve čula? Zašto nas uhodiš? - zahtijevao je grubim glasom. - N-ništa. Nisam vas uhodila. - Zubi joj nisu prestajali cvokotati. Kunem se... p-plivala sam...” - Ona je sigurno iz skupine koja slavi na plaži - začuje se dubok glas iz pozadine. Kao i ostali, govorio je keltski, no bilo je nešto smirujuće u njegovom toplom, promuklom glasu. Ona žustro kimne, a kako joj se zubi izgleda nisu slagali s njom, odvaži se pogledati u smjeru tog glasa. Unatoč okolnostima, zastenje od šoka. Dragi Bože na nebesima! Zatim trepne, ali on je bio stvaran. Taj je Viking po zapanjujućoj ljepoti mogao stati rame uz rame s njezinom braćom i sestrama. Tamna, kratka plava kosa bila mu je tek do ušiju, osim dugačkog pramena koji mu je padao preko čela. Za razliku od većine ostalih, brada nije skrivala njegovo čisto, savršeno isklesano lice oštrih crta. Široko, glatko čelo, naglašene jagodice, četvrtasta brada i ponosan nos koji je šokantno - s obzirom na njegovu profesiju - izgledao relativno ravan. Bilo je premračno da bi vidjela boju njegovih očiju, ali je znala da su plave. Žarko plave. Plave boje mora. Plave boje koja ti proždire dušu. Naglo skrene pogled prije nego što bi on mogao primijetiti da zuri u njega. Bože dragi! Dosad je mislila da ovakvi muškarci postoje samo u mitovima. ~ 36 ~ Knjigoteka


anna&exponto Dobro, on je možda bio predivan, no bez sumnje je bio i gusar, i to visok i nevjerojatno mišićav gusar. Čovjek građen za osvajanje, razaranje i bogznašto već Vikinzi rade, ostavljajući pustoš nakon svojih užasnih pohoda. On bi je mogao zdrobiti jednim stiskom svoje čelične šake. Reptilijanac ponovno progovori. - Ne možemo riskirati da nas izda Ulsteru. Srce joj stane na spomen imena njezina oca. Što god oni radili, očito nisu željeli da njezin otac za to sazna. Bilo je jasno da otkrivanjem svog identiteta neće riješiti probleme. Zacijelo bi ih moglo samo pogoršati. Što sad da radi? Omota ruke oko mokre podhaljine. Ovime je osvojila nagradu za osobu koja se našla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Morala je dati neko objašnjenje, ali studen joj je umrtvila mozak. Natjeravši zube da prestanu cvokotati, reče: - Molim vas, ovo je pogreška. Plivala sam i slučajno nabasala na vas. - Ona se s mukom podigne na noge i pokuša djelovati smireno. Razumno. Povjerljivo. A ne prestravljeno. Smisli nešto. Ponašaj se kao da znaš što radiš. Govori autoritativno. - Moji će se prijatelji pitati gdje sam. Ići će me tražiti... - Ona se okrene i odlučno zakorači natrag, ali put joj pripriječi zid Iraca grubog izgleda. Drhtavo im se nasmiješi, no prisili se da joj glas zvuči odrješito i samouvjereno. - Pustite me da prođem i vi slobodno završite svoj posao... Ćelavi čovjek ju je ignorirao i obratio se Nordijcu. - Morat ćemo je ubiti. S lica joj nestane sva krv koja joj se još nije smrznula. Glasno zastenje, a zatim prestane disati. Pokušavala se uvjeravati da on to ne misli ozbiljno, no bio je dovoljan samo jedan pogled na okrutno vojnikovo lice, i znala je da je smrtno ozbiljan.

***

Erik opsuje. Ovo neće izaći na dobro. Njegova jasna misija upravo je postala vrlo ružna. Nadao se da se djevojka neće onesvijestiti, no jadnica je izgledala prestravljeno. No ne može je kriviti za to. Ali što je ona radila u ovoj pećini? Zar je uistinu doplivala s plaže? Bilo je teško povjerovati da bi netko plivao u ovo doba godine, no ona je djelovala iskreno. Ipak, to nije bilo važno. Tko god ona bila, i što god radila, upravo se dovela u jako gadnu situaciju. Nažalost, Fergal je imao pravo. Ako je nešto čula, to bi moglo ugroziti njegovu misiju. Ništa - i nitko - nije smio poremetiti osiguravanje tih ~ 37 ~ Knjigoteka


anna&exponto plaćenika. Ne mogu je pustiti da odšeta odavde kao da se ništa nije dogodilo. Ali ubiti je? Svaka se kost u njegovom tijelu pobunila protiv zamisli da bi naudio nekoj djevojci. Erik je volio žene. Sve žene. Volio je njihov miris. Mekoću njihove kože. Njihovu dugu svilenu kosu kako se razlijeva preko njegovih prsa kad bi se sklupčale kraj njega - ili na njemu. Volio je zvonki zvuk njihova smijeha, njihovu zaigranost, volio ih je slušati i razgovarati s njima. Volio je sve u vezi s njima, a najviše je volio njihovu bujnu ženstvenost. Velike, pune dojke koje je mogao obuhvatiti dlanovima i uroniti lice između njih, oble bokove i zaobljene stražnjice koje bi držao pod sobom, meka bedra kojim bi ga obgrlile oko struka dok bi polako klizio u njihov najženstveniji dio. On uzdahne. Da, djevojke su bile predivna stvorenja. Baš svaka. Samo si trebao dovoljno pozorno gledati. No, morao je priznati, čak i uz dodatnu prednost koju joj je pružala mokra tkanina, djevojka koja je stajala pred njim nije bila baš nešto. Prosječne visine, ali tako mršava, sama kost i koža. Kladio bi se da i mokra do kože ne teži više od četrdeset pet kilograma. Uopće nije bila njegov tip. Erik je više volio žene s malo više mesa. Bujne i oble da se možeš za nešto uhvatiti, a ne mršave kao trska. On je ipak bio krupan čovjek i nije želio strahovati da bi nekoga mogao zgnječiti. Samo je nakratko pogledao njezino lice, ali ništa mu nije zapelo za oko. Ova nikako nije bila Venera koja se diže iz valova, to je bilo sigurno. S tom njezinom tamnom kosom prilijepljenom uz glavu, podsjetila ga je na mačku koja se zamalo utopila - smežuranu, jadnu, smrznutu. Ali bila je odvažna, to joj je morao priznati. Divio joj se kako je pokušala hrabro odšetati odavde. Unatoč njezinoj mladosti, zračila je autoritetom. Pretpostavio je da je, tko god ona bila, navikla na to da je slušaju. Poput njegove stare dadilje koja mu je stalno nešto naređivala. Namršti se prisjetivši se Ade. Nju je bilo nemoguće šarmirati ona mu je bila jedini neuspjeh u inače besprijekornom nizu. Od svih stvari koje su mogle krenuti po zlu, Eriku nikad ne bi na pamet palo da bi neka djevojka mogla zalutati na njihov sastanak. Znao je da mora nešto učiniti, nešto što mu se neće svidjeti. Kakvo sranje! On provuče prste kroz kosu koju je nedavno ošišao. Većina muškaraca bila je ošišala kosu na kratko kako bi spriječila širenje ušiju taborom. Njemu se to dopalo i nastavio se i dalje šišati tako. Djevojka konačno uspije progovoriti nakon Fergalove mračne objave. Nije se trudila preklinjali Irca - dokazavši da ima razuma - nego je ~ 38 ~ Knjigoteka


anna&exponto okrenula svoje mršavo blijedo lice prema Eriku. - Molim vas, ne možete to učiniti. Ja nisam ništa učinila. Ništa nisam čula. Kunem se da nikome neću ništa reći. Samo me pustite. Želio joj je vjerovati. No nažalost, nije bilo važno vjeruje joj ili ne. Nije smio riskirati. Nije samo njegova misija bila u pitanju. Posljednja stvar na svijetu koju je Erik želio bila je učiniti nešto što bi naljutilo Ulstera. Bruceov odnos s njegovim tastom bio je kompleksan. Na površini, Ulsterova odanost Edwardu bila je neupitna. Međutim, Bruce je sumnjao da je jedan od razloga kako su proteklih nekoliko mjeseci uspjeli izbjeći uhićenje taj što je Ulster zažmirio na svaki dokaz o njihovoj nazočnosti. Ali grof neće moći ignorirati novačenje ljudi njemu pred nosom pogotovo sa svim tim prokletim Englezima u blizini. Randolph istupi. - Naravno da nećemo... - Ima on pravo. - Erik odreže Randolpha prostrijelivši ga oštrim, upozoravajućim pogledom. Galantna mlada budala sve će uništiti. Erik se obrati Fergalu, ignorirajući djevojku. - Ne možemo riskirati da je pustimo. Od osmijeha koji se raširio Fergalovim licem Eriku se sledi krv u žilama. On se očito radovao načinu na koji će riješiti njihov problem. Erik uzdahne, podsjetivši se da mu je taj zlikovac trebao i natjeravši se da ne pokaže svoje gađenje tako što će mu otkinuti glavu. Ali bio je u velikoj kušnji da to učini. Djevojka ispusti nekakav zvuk koji je bio napola jauk, napola užasnuti jecaj i počne uzmicati od obojice. Ali Erik je uhvati za zapešće prije nego što je uspije ščepati jedan od Fergalovih ljudi. Ona se pokuša istrgnuti, ali on pojača stisak, vraški se nadajući da joj nije slomio kosti. Držao je u svome životu i leptire koji su bili mesnatiji od nje. - Ja ću se pobrinuti za to - reče. Prije nego što ga je Fergal mogao prekinuti, Erik ga zavjerenički pogleda i doda: - Nakon što se moji ljudi i ja malo zabavimo. Fergal ružno zaškilji svojim sitnim crnim očima koje su izgledale poput očiju neke vrane. - Ali moji su je ljudi pronašli. - On promotri djevojku od glave do pete. - Mada mi ne izgleda vrijednom truda. Erik doda djevojku Domnallu i nadvije se nad Fergalom. - Moji ljudi su već dugo na moru - slaže mu. - Njima je sada svaka dobra. Uostalom, tako ćemo spriječiti da se otkrije kako si ti umiješan. Razmisli samo o neredu. Mi ćemo je baciti u more i nitko neće ništa znati. - Erik se okrene Domnallu, primijetivši kako je djevojka problijedila. - Daj joj neki plašt. On se natjera na smijeh. - Moramo se pobrinuti da ostane živa dovoljno dugo da bude od neke koristi. ~ 39 ~ Knjigoteka


anna&exponto Fergal se počeše po prosijedoj bradi. Izgledalo je da će se usprotiviti. Eriku sad nikako nije bilo do svađe s ljudima koje upravo unovačuje da bi se borili s njima. Pogotovo do svađe oko neke blesave cure. Odjednom se začuje tihi ženski glas koji je dolazio izvan pećine. Ellie! Djevojka se pokuša javiti, ali Domnall je uspije na vrijeme ušutkati dlanom. - Netko je traži - reče Erik. - Bolje vam je da se izgubite prije nego što vas vide. Fergal nije djelovao sretno, ali znao je da nema izbora. Upravo je isteklo vrijeme za svađu. Erik uskoči u vodu, prohoda do broda i popne se na njega. Trinaestoga - podsjeti Fergala. - Nemoj me razočarati. - Prijetnja je izrečena nonšalantno, ali u njegovom se pogledu vidjelo jasno obećanje odmazde. Fergal se donekle otrijezni, izgubivši ponešto ratobornosti. Dovoljno je on dobro poznavao Erika da bi znao za što je sve taj sposoban. Izda li ga, neće se imati kamo sakriti. Irac kimne i nestane u mraku. Erik i njegovi ljudi učine to isto, išuljavši se iz pećine tiho kao što su i došli, iako, na nesreću, s još jednim putnikom. Ali ne zadugo. Erik će se cure riješiti prvom prilikom.

~ 40 ~ Knjigoteka


anna&exponto

3. Poglavlje Začuvši glas svoje sestre, suze, koje je dosad zadržavala dok su zlikovci otvoreno razgovarali o tome kako će je silovati i ubiti, razliju joj se po obrazima. - Matty! - pokuša je zazvati, no u tom trenutku pojača se stisak njezina otmičara, a velika, mesnata ruka (za koju je bila sigurna da nije nimalo čista) ošamari je po ustima. Ona se pokuša oteti, no to je bilo beskorisno. Poput vražjeg vikinškog kapetana koji ju je ranije zgrabio za zapešće, ovaj ogromni grubijan nije ni okom trepnuo. Bilo bi lakše saviti čelik ili probiti šakom zid od granita. - Psst... - šapne joj čovjek na uho. - Nećemo ti nauditi, djevojko, ali moraš biti tiha. Imao je nježan, umirujući glas, a kad ga je ugledala prije nego što ju je zgrabio, činio joj se veselim, očinskim tipom čovjeka, no zar je uistinu očekivao da će mu povjerovati nakon što je upravo čula njegovog kapetana kako hladno govori o tome da će ju silovati a zatim se riješiti njezina tijela bacivši ga u more? Nema šanse. Ona ga snažno ugrize za ruku i za to bude nagrađena iznenađenim stenjanjem. Ali nije joj pustio ruku, a njezin prkos zaradio joj je samo čvršći stisak - onaj koji je spriječio da joj zubi i dalje cvokoću. Zahvaljujući velikom plaštu i njegovim rukama kojima ju je čvrsto obgrlio, Ellie se više nije osjećala kao da će umrijeti od hladnoće. No, slaba je to bila utjeha u ovakvom trenutku. Srce joj se stisne od strave i očaja. Ovo se ne može događati. Kao u nekoj strašnoj noćnoj mori, upravo su je oteli gusari - i to najstrašniji gusari od svih - Vikinzi. Jecala je tiho. Bilo joj je hladno i neudobno i nikad se nije osjećala tako bespomoćnom. Od spasa ju je dijelio samo povik, ali nije mogla učiniti ništa osim gledati kako brod klizi prema otvorenom moru, a njezinu sestru, njezinu obitelj i njezin dom guta magla i mrak. Kad će ih ponovno vidjeti? Hoće li ih uopće ikada više vidjeti? Zaklela se da, ako se izvuče iz ovoga živa, više nikada neće umočiti ni jedan prst u more. Udat će se za Ralpha sa smiješkom na licu, zaboraviti na svoje nebulozne strepnje zbog braka i živjeti uzornim, savršeno doličnim životom kao njegova žena i majka njegove djece - sve osmero koliko god to bilo trezveno i dosadno. ~ 41 ~ Knjigoteka


anna&exponto Koliko će trebati njezinoj obitelji da otkrije kako je nestala i počne je tražiti? Unatoč debelom plastu, smrzne se kad joj na pamet padne užasna pomisao. Oni možda neće ni znati da je trebaju tražiti. Njezina bi obitelj jednostavno mogla pomisliti da se utopila, ne shvaćajući da su je oteli. Osnažena nekom novom energijom koju je donijela ta strašna pomisao, ona se ponovno počne otimati čovjeku koji ju je držao, ovoga puta uspjevši izvući ruku iz njegova stiska, dovoljno da ga snažno udari laktom u želudac. On glasno, grleno zastenje i popusti stisak dovoljno dugo da ga ona ugrize za ruku, izmigolji se i skoči na noge. Prišla je ogradi, namjeravajući skočiti u more i otplivati prema svjetlima dvorca koja su se jedva nazirala u daljini. No njezin bijeg bio je naglo zaustavljen jer joj neka sila prekine zamah. Jedna duga, mišićava ruka ovije joj se oko struka i snažno je povuče prema vrlo širokim - i vrlo tvrdim - prsima. Noge su joj ostale visjeti u zraku. Ona zastenje od šoka, i nečeg drugog... Svjesnosti. Na trenutak se sasvim ukipila, pokušavajući shvatiti sveobuhvatni osjećaj nemoći koji ju je preplavio. Nije trebala pogledati da bi znala tko je to bio. Također je znala da se nikad neće moći osloboditi njegova čeličnog stiska. Mišići su mu bili poput stijene. A činilo se da je njima prekriven svaki centimetar njegova tijela. Poput reljefnog zemljovida urezanog u njezinu kožu, osjećala je tvrde grebene i obrise njegova tijela pritisnutog o njezino. Nikad u životu nije bila tako blizu nekom muškarcu, a ovakva intimnost bila je uznemirujuća. I topla. Činilo se da njegovo tijelo zrači toplinom. Prestala se tresti. On joj se zasmijulji u uho, a topli, hrapavi zvuk vibrirao joj je leđima, uzrokujući neke čudne žmarce koji su joj prostrujali kralježnicom. Blagi tračak nekog ugodnog mirisa probijao se kroz slani miris mora. - Pomislio sam da ti je dosta plivanja za jednu noć - promrmljao je zadirkujući je, prije nego što se okrenuo čovjeku koji ju je bio čuvao: Domnalle, izgleda da ti ovaj sitni djevojčurak zadaje glavobolju. Gospode, kakav glas! Dubok i hrapav, začinjen primamljivim tračkom nestašluka, bio je to glas koji se ovijao oko vas i nije vas puštao. кη‫נ‬ιgσтεкα Takav bi glas trebao pričati priče oko logorske vatre, recitirati stihove, ili, još bolje, s obzirom na to lice, dovoditi žene u kušnju. Bio je to glas koji treba očaravati, zavoditi, natjerati čak i razumnu ženu da izgubi glavu. Kladila bi se u sve što posjeduje - što se u ovom trenutku sastojalo od mokre, ledene podhaljine i posuđenog plašta - da je uz sve to imao i fatalni smiješak. ~ 42 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nasreću, ona je bila imuna na takve budalaštine. Znala je da će taj sjaj njegove muževne ljepote potamnjeti - to je uvijek bilo tako. Svašta čovjek nauči kad je cijelo vrijeme okružen nevjerojatno predivnim stvorenjima. Kad ju je konačno spustio i okrenuo licem prema sebi, nije se razočarala. Njegov je smiješak bio baš onako neodoljiv kao što je pretpostavljala. Čak i njezino srce - koje je odavno otvrdjelo na takve pokušaje - lagano zatreperi. Ali plava kosa, plave oči i izgled božanstva nisu je zavarali. Koliko god njegov smiješak bio opušten, na svakom centimetru njegova visokoga i nepristojno mišićavoga tijela pisalo je da se radi o nemilosrdnom barbaru. Bez njegova zaštitničkog zagrljaja, osjetila je kako hladan vjetar prodire kroz plašt te je zaogrnula njime glavu i ovila ga čvršće oko vrata. - Ova sićušna banshee ima špičaste kosti - zastenje stariji ratnik, protrljavši si trbuh - i oštre zube. Kapetanov smiješak se proširi, otkrivajući duboke jamice sa svake strane usta, bljesak nevjerojatno bijelih, pravilnih zubi i sjaj u očima kad joj je namignuo. Bilo je to očaravajuće, a također, s obzirom na okolnosti, potpuno apsurdno. Kakvo to čudovište hladna srca moraš biti da se šališ i tako se cerekaš kad kaniš učiniti ono što je on isplanirao? On joj se teatralno nakloni. - Moje iskrene čestitke. Jako se rijetko događa da nekog od mojih ljudi savlada takav... - on je pogleda, očito se trudeći da ne prasne u smijeh - ljupki neprijatelj. Ovo je bilo ludo. Zar je misli šarmirati do smrti? Kakvu to okrutnu igru igra? Razvratni silovatelj? Plemeniti ubojica? Ona to više nije mogla podnijeti, Savlada je strah i suze joj krenu niz obraze. - Nemojte to raditi - preklinjala ga je. - Kunem se da nisam ništa čula. - Ona ga pogleda vlažnim očima dok joj je ledeni vjetar štipao obraze. - Molim vas, nemojte mi nauditi. Svi tragovi dobrodušnosti nestanu s njegova lica. Naslutila je da nije često ozbiljan, ali sada je bio. On je znakovito pogleda u oči. Moraju biti plave, pomisli apsurdno. - Nemaš se zašto bojati mene ili mojih ljudi, curo. Mi ti nećemo nauditi. Glas mu je bio tako nježan i iskren. No unatoč tome, suze su sve jače curile niz njezine obraze, pekući je u grlu i ispunjavajući joj nos. Tako mu je očajnički željela povjerovati, uhvatiti se za taj tračak nade, bez obzira na to kako bio sićušan. - Ali čula sam što ste rekli - jedva procijedi kroz suze. Usta mu se uozbilje i naškube. Poput ostatka njega, bila su predivno oblikovana, široka i meka s predivnim vragolastim sjajem. ~ 43 ~ Knjigoteka


anna&exponto To je bilo nužno. Moj partner nije bio tako milostivo raspoložen. Da nisam rekao ono što sam rekao, on ti ne bi dopustio da odeš. Ellie se nije usudila povjerovati u to. Je b moguće da on govori istinu. To znači da ćete me vratiti natrag? - reče, ne uspjevši sakriti nadu u glasu. - Bojim se da to ne mogu. Barem ne sad odmah. Nada koja ju je obuzela naglo splasne. - Ali zašto ne? - Zatim shvati. Baš kao i onaj drugi čovjek, nije želio riskirati ako je nešto čula. - Kunem se da nisam ništa čula. Ja nemam pojma što vi smjerate. - Iako joj je gusarenje i krijumčarenje svakako palo na pamet. - Neću ništa nikome reći, samo me, molim vas, odvedite mojoj obitelji. - Ponovno je počela drhtati. - Oni će se jako zabrinuti za mene. Pogledala ga je, tražeći na njegovom licu, obasjanom tek mjesečinom, znak da se smekšao, no njegova je odluka bila čvrsta i nepopustljiva, baš kao i on sam. Stajao je ukočeno pred njom, kao da mu je nelagodno zbog njezinih molbi. - Vjeruj mi, curo, ja ne želim da si ti ovdje baš kao što ni ti to ne želiš. Ali zasad, bojim se da moramo učiniti najbolje što možemo u ovakvoj situaciji. Dajem ti svoju riječ, vratit ću te tvojoj obitelji čim to bude sigurno. On joj se opet osmjehne smiješkom kojem je očito bila namjera očarati je, ali ona ga je jedva primijetila. Njezina je frustracija došla do točke ključanja. Ovo nije fer. Ona uistinu ništa ne zna. Zašto joj ne vjeruje? - A ja bih trebala povjerovati riječi koju mi je dao jedan nordijski gusar? On iznenađeno podigne obrvu na ovu optužbu, zatim se nasmiješi kao da je rekla nešto duhovito. - Samo djelomično nordijskog. Aha, on je Otočanin. Trebala je to shvatiti čim ga je čula kako govori. On je bio Gatt-Gaedhil: polu-Nordijac, poluškotski Otočanin. Ali stopostotni gusar. Otočani su po gusarenju bili jednako zloglasni kao i njihovi nordijski preci. Primijetila je da se nije usprotivio njezinoj pretpostavci o svojoj profesiji. - Kako je moja riječ jedino što imaš - doda - bojim se da joj moraš povjerovati. Kipjela je od bijesa u tišini, znajući da on ima pravo. - Kako se zoveš, curo? Imaš li ti muža koji te čeka? Pitanje je iznenadi. Pažljivo ga promotri, pitajući se zašto on to želi znati. Želi li provjeriti može li za nju dobiti otkupninu ili je - Bože sačuvaj natjerati da se uda za njega? - Ellie - reče oprezno. Sigurno je čuo kako ju je Matty bila zazvala. Nisam udata. Kao što sam rekla, bila sam sa skupinom prijatelja na Djevojačkom zaronu. ~ 44 ~ Knjigoteka


anna&exponto On zatrepće, a ona se zapita pokušava li on nju prevariti. - To znači da živiš u selu? Krv najmoćnijeg plemića u Irskoj kolala je njezinim venama i ona je skoro refleksno podigla bradu i s visoka mu odgovorila: - Naravno da ne. No znala je da mora biti oprezna. Nije željela otkriti tko je, ali također je znala da joj njezin status pruža određenu zaštitu od nasilnika. Odjednom joj sine što treba odgovoriti. - Ja sam dadilja grofove djece. - To je bio ugledan položaj, i više-manje bila je to istina, pomisli ironično. Svaki muškarac je volio svoju dadilju, zar ne? Neka čudna grimasa pojavi mu se na licu, a zatim kimne, prihvativši njezino objašnjenje šokantnom lakoćom. No omotana u plašt i odjevena u jednostavnu podhaljinu, lišena svojih skupih haljina i profinjenog nakita, nije izgledala nimalo više plemićki od nekog... gusara. Znala je da bi joj ta pomisao trebala biti smiješna, no uistinu, nešto u vezi s njim, shvatila je, bilo je plemenito. Nešto u ponosnom držanju njegovih ramena, autoritetu koji je širio oko sebe i arogantnom sjaju u očima. Ona odmah otrese ovu smiješnu pomisao. Kako je mogla to pomisliti o zlikovcu koji ju je upravo oteo. Očito je bila premorena. On otkopča broš na vratu i skine teški krzneni kaput s ramena. - Evo reče. - Sigurno se smrzavaš. To je bila istina, no njegova ju je pažljivost iznenadila. Očito ju je oteo šarmantni, a također i galantni gusar. Ellie je bila ponosna, ali nije bila glupa. Prihvati krzneni kaput kratko kimnuvši i ušuška se u njega. Osjećala se kao da je na nebu. Iako je još bila mokra, krzno je bilo iznenađujuće toplo. Ali nije željela uzdahnuli da mu ne priušti zadovoljstvo. - Mogu li ti vjerovati da ćeš biti tiho ili da kažem Domnallu da te zaveže? - Zločesti sjaj u njegovim očima navede ju na pomisao da se nadao drugoj mogućnosti. Ellie sakrije bijes i suoči se s njegovim vragolastim smiješkom istim pogledom punim dosade kakvim bi pogledala svoju braću kad su je ljutila. Pogleda ga s visoka i uzvrati mu njegovim riječima: - Mogu li ja vjerovati vama? Jedan kut usana podigne mu se u nadmeni smiješak. - Vidjet ćemo. Zatim joj se teatralno nakloni i reče: - Milostiva - prije nego što se vrati na svoj položaj na krmi broda. Čak se i zaljuljao dok je hodao. Ellie se odvuče na neugodnu škrinju kraj starog ratnika kojeg je on nazvao Domnall. Više nije bila u opasnosti da se pretvori u ledenu sigu i po prvi put nakon toliko vremena bilo joj je toplo. Zapiljila se u gustu crnu ~ 45 ~ Knjigoteka


anna&exponto maglu, gledajući kako se brod sa svakim zaveslajem sve više udaljava od njezina doma. Nešto je od one strave koja ju je bila obuzela nestalo, ali očaj nije. Može li mu vjerovati? Zar joj uistinu ne kani nauditi? Hoće li je vratiti njezinoj obitelji? Činilo se da je iskren, a ona mu je očajnički željela vjerovati. Svako malo pogledavala je kroz trepavice prema njemu. Činilo se da se svađa s crnokosim mladim ratnikom. Bio je to mladić za kojeg je u pećini bila pomislila da joj namjerava priskočiti u pomoć. Nešto je mladog ratnika razlikovalo od ostalih. Nije to bila samo njegova crna kosa i tamniji ten. Samo je on nosio žičani oklop umjesto laganog cotuna, uniforme koju su Škoti voljeli odijevati. Mladi je ratnik često pogledavao prema njoj pa joj je bilo jasno da se svađaju zbog nje - a to ne može biti dobro. Tko bi znao kakav opaki plan za nju smišlja gusarski kapetan? Ona uspravi kralježnicu, osnažena novom odlučnošću. Naočito lice i vragolasti šarm neće ju zavarati. Njezin otmičar je gusar i očito je uključen u nešto neprilično. Naravno da mu ne može vjerovati. Pogled joj se vrati na mračni obzor pred njom. Promatrala je i čekala neki znak. Čim se ukaže mogućnost za bijeg, ona će biti spremna.

***

Razgovor s djevojkom uznemirio je Erika više nego što je to želio priznati. Nije se radilo o tome što ga je smatrala gusarom – nazivali su njega i gorim imenima, a bez sumnje, u toj karakterizaciji bilo je i nešto istine. Zapravo, možda je i bilo dobro što ga smatra gusarom jer ga tako neće povezati s Bruceom. Nije bila riječ ni o njezinom početnom strahu od njega, koji je u ovim okolnostima bio i razumljiv i očekivan. Ne, uznemirila ga je njezina reakcija na njega - ili bi bilo točnije reći, izostanak njezine reakcije prema njemu. Bila je neshvatljivo imuna na njegov pokušaj da je opusti. Učinio je ono što je uvijek činio, još otkad je odskakivao na majčinom koljenu, kad su njegovi osmijesi izmamili oduševljeno gugutanje njegove majke i pet starijih sestara koje su ga obožavale. Erik je znao da tri stvari radi vrhunski: sjajno jedri, odlično se tuče i zna kako ugoditi djevojkama. To je bilo nešto na što je mogao računati, ~ 46 ~ Knjigoteka


anna&exponto kao na ribe u moru i ptice na nebu. Koliko god je silno volio žene, one su istim žarom voljele njega. To je jednostavno bilo tako. I zato joj je uputio smiješak koji je trebao rastopiti svaki otpor, nježno razgovarao s njom i strpljivo odgovarao na njezina pitanja. A ona je ipak jedva primijetila njegov trud, koji je trebao biti - i obično je bio - izveden bez imalo truda. Erik se namršti. On se obično nije tako trudio šarmirati neku djevojku, a činjenica da je doživio tako jadan neuspjeh bila je uznemirujuća. Možda se radilo o nekoj njegovoj čudnoj mani koja je do izražaja dolazila samo u društvu dadilja. Uopće ga nije iznenadilo čuti da je to njezino zanimanje jer je bilo u skladu s njezinim odrješitim činjeničnim samopouzdanjem koje je ranije primijetio. Kad ga je onako pogledala s visoka i nadmeno mu se osmjehnula, podsjetila ga je odmah na Adu opaku, staru harpiju. Živciralo ga je nešto u vezi s tom djevojkom i rado bi je se riješio. To je želio Randolphu jasno dati do znanja. - Vratit ću je čim bude sigurno ponovi tiho Erik. Sad su već odmakli od Dunlucea, ali to nije značilo da su izvan opasnosti. De Monthermerovi ljudi mogli bi biti posvuda. - A to nije sada - doda, naglasivši ono što bi trebalo samo po sebi biti jasno. Randolph tvrdoglavo podigne bradu. - To nije u redu. Nisam seja pridružio svome ujaku da bih otimao nevine djevojke. Tako izgledamo kao gusar i barbari, baš kao što nas Englezi nazivaju. Erik ga prostrijeli pogledom. - Ti bi nju radije prepustio McQuillanu i njegovim ljudima? Mladi vitez se uzvrpolji. - Naravno da ne bih. Ja bih inzistirao... Erik se nasmije njegovoj naivnosti. - Mogao bi inzistirati koliko te volja, ali toj djevojci bi prerezali grlo čim bismo isplovili. Morao sam je izbaviti odande na jedini mogući način. Randolph se zajapuri. - Ako je ne možemo vratiti u Dunluce, zašto je ne bismo ostavili negdje na obali? Da sama nađe put doma. - Vjeruj mi, da mogu, ja bih to učinio. Ni mene ne zanima vući je naokolo sa sobom, baš kao ni tebe. No nisam voljan ugroziti našu misiju ili šansu tvog ujaka da vrati ono što mu je ukradeno, samo zbog jedne djevojke. Ti jesi? - Rekla je da nije ništa čula... - Znam ja dobro što je rekla, ali što ako laže? - Erik razmisli malo o svom pitanju, a zatim odmahne glavom. - Ne želim riskirati. - Što onda planiraš učiniti s njom? ~ 47 ~ Knjigoteka


anna&exponto Neka ga vrag odnese ako zna. Trebao bi se susresti s Bruceom i ostalima u Finlagganu, rođakovom dvorcu na otoku Islay, izvijestiti prisutne o svom sastanku s McQuillanom i početi pripreme za napad. Ali ako djevojka uistinu ništa ne zna o njihovom planu, sve će joj biti jasno čim vidi Brucea. S druge strane, odvede li je kralju, Erik bi je se mogao riješiti mnogo ranije, a to je sada zvučalo kao vrlo privlačna mogućnost. On promotri more pred sobom. Vidio je samo maglu i mrak. Bilo je tiho. Skoro pretiho. Engleski su brodovi bili negdje u blizini. - Sada nas planiram provući neopaženo kraj engleskih patrola, a kasnije ću razmišljati o djevojci. - Meni se to ne sviđa - tvrdoglavo reče Randolph. Erik pogleda svoju neželjenu putnicu čije se vitko tijelo sasvim izgubilo u krznenom kaputu koji joj je dao. Nakon pomnijeg proučavanja, izgled joj se nije mnogo popravio. Nije bila neugledna, ali ni prelijepa nešto između. Nikako nije bila tip žene na koje bi reagirao. Ali činjenica da jest, vjerojatno je bila prirodna s obzirom na to da je pritisnula svoje napola golo tijelo o njegovo. Za tako mršavu djevojku, bila je iznenađujuće meka. Pogledavši je, osjetio je žmarce kako mu struje niz kralježnicu i primijetio da su mu se dlake na koži nakostriješile. Namršti se, shvativši da se isto to dogodilo kad ju je držao uza se. Možda je to bila reakcija koja ga je najviše zabrinula. Nije mu se to svidjelo. Prvi put u životu složio se s Bruceovim mladim nećakom. - Ni meni, momče, ni meni se to ne sviđa.

***

Ubrzo mu se još manje sviđala. Upravo je naredio da skrenu na istok prema Islayju, odlučivši da će djevojci staviti povez oko očiju i ostaviti je na birlinnu dok ne izvijesti Brucea o svemu, kad ugleda jedro iza njih. Ali to ga nije zabrinulo. Kako su im jedra bila spuštena, njegov brod bio je skoro nevidljiv u okrilju mraka i magle. Ugleda li ih ipak taj drugi brod, Erik će lako podignuti jedra i pobjeći mu. Ne, to jedno jedro iza njega nije ga uopće zabrinjavalo. Ali tri bijele točke koje su izniknule iz mraka ispred njih, krećući se paralelno s obalom i brzo im se približavajući - njih nije mogao ignorirati. ~ 48 ~ Knjigoteka


anna&exponto Erik zastenje. Ova naporna noć postat će još napornija. Zar ti prokleti Englezi baš nikad ne spavaju. Vražje osinje gnijezdo, pomisli opet. Unatoč obećavajućem početku, ovaj „lagani” izlet u Dunluce pretvarao se u pravo sranje. S tri broda ispred njih i jednim iza, s Irskom obalom s desne strane, ako ih želi izbjeći nije imao drugog izbora nego skrenuti prema sjeveru, točno u vjetar. Pogleda ona jedra ispred koja su se jedva nazirala. Još ima vremena. Dok god budu tihi, provući će se... Tihi. O, dovraga. Pogled mu skrene na djevojku jednu sekundu prekasno. Začuje psovku šokiranog Domnalla nakon koje uslijedi tihi pljusak. Erik uopće nije razmišljao, već je spontano skočio za njom - odjeven i naoružan. Nije se borio protiv sile koja ga je vukla dolje kad mu je voda ušla u oklop već je pričekao nekoliko sekundi da se uravnoteži. Jedva je primijetio šokantno hladnu vodu koja ga je probadala poput ledenih šiljaka, probijajući se do kostiju. Samo je razmišljao o tome kako doći do nje prije nego što ona zaurla i obavijesti Engleze o njihovoj nazočnosti. Počeo je roniti prema mjestu gdje je skočila. Kako je nije odmah pronašao, izronio je na površinu. Valovi su se podizali i spuštali, ali on je nije uspio uočiti. Kamo je, dovraga, nestala? Djevojka je bila tako naporna da je već požalio što je bio galantan i sačuvao joj glavu na tom njezinom mršavom vratu. On bi joj lako mogao sam zavrnuti njime kad je uhvati. Pogledao je svoje ljude koji su se navirivali preko broda u mrak, također je pokušavajući pronaći. - Vidite li nešto? - šapne im. Oni odmahnu glavama. Erik opsuje i zaroni. Glupača će se utopiti. Zašto ga nije poslušala? Zato što se boji. Mene. Ta spoznaja mu nije bila ugodna. Nije bio navikao da neka djevojka bježi od njega. Posegnuo je rukom u vodenu tamu, nadajući se da će pronaći nogu, ruku ili gusti pramen kose. Ništa. Izronio je, znajući da ona nije mogla tako dugo zadržati dab. I nije. Iznenađujuće glasan vrisak propara noćni zrak. - Upomoć! - povikala je na engleskom, zaurlavši iz svog glasa. - Ovamo, molim vas, pomozite mi! Oteli su me gusari! ~ 49 ~ Knjigoteka


anna&exponto Uopće nije bila glupa. Podcijenio ju je. Umjesto da je zaronila naprijed kao što bi učinila većina ljudi, ona je zaronila pod brod i izronila s druge strane gdje ju nitko nije tražio. Bila je očito i odlična plivačica jer je otplivala barem trideset metara prije nego što je povikala upomoć. Divio bi joj se na lukavosti da mu to nije donijelo hrpu problema. Jesu li je već čuli? Trzne ga još jedan vrisak koji je bio tako glasan da mu je probio uši. K vragu, sad ju je već vjerojatno čulo pola Irske. No, engleske galije još nisu prilagodile kurs. On zaroni i počne plivati prema njoj najbrže što je mogao. Ako je dosad još nisu čuli, uskoro će je čuti. Dosta joj je bilo uzbuđenja za ovu noć. On će joj ga sada uskratiti. Nažalost, to nije bilo baš tako lako. Mokri cotun i teško oružje vukla je snažna struja i trebalo mu je duže od očekivanog da stigne do nje. A kad ju je dostigao, bilo je prekasno. Kad je izronio, čuo je glasove s brodova koji su im prilazili s istoka. Sva su tri boda skrenula prema njima i opako im se približavala. Uočeni su. Zabava je gotova. Morao je zgrabiti djevojku i vratiti se što brže na brod. Naporna dadilja još je bila nekoliko centimetara izvan njegova dosega, plivajući brzo i pokušavajući vikati u isto vrijeme. No počela je posustajati. Nije to bilo nikakvo iznenađenje. Hladnoća joj je oduzimala snagu, a on je bio jako dobro uvježban. Upravo ju se spremao zgrabiti kad začuje Domnalla kako viče: Kapetane, pogledajte iza! On se okrene i uoči glavu koja je izvirivala iz vode, a zatim naizmjence nestajala pod vodom uz mahnito udaranje nogama otprilike šest metara iza njega. Tako mu božjih rana, zar noćašnjim pustolovinama nema kraja. Randolph, ta vražja budala, očito je odlučio izigravati viteza i pokušao spasiti djevojku, ali zanemario je učinak struje na njegov teški žičani oklop. Jedan val ga prekrije i on ne izroni. Domnall je okrenuo brod i usmjerio ga prema Randolphu, ali Erik mu je bio bliže. On na brzinu provjeri kako je djevojka. Prestala je plivati i urlati, očito pokušavajući sačuvati snagu. Pogledi im se sretnu u tami. Bilo mu se začudno ubrza. Zakleo bi se da je u njezinim očima pročitao nijemu molbu koju su njezina tvrdoglava usta odbijala izgovoriti. Svaki instinkt nagovarao ga je da posluša tu njezinu molbu, no natjerao se razmišljati racionalno. Ona je imala vremena koje kraljev nećak nije imao. ~ 50 ~ Knjigoteka


anna&exponto Plivao je brže nego ikad u životu, roneći duboko dok nije imao dojam da će mu se pluća rasprsnuti, a uši eksplodirati od pritiska. Vučen žičanim oklopom, Randolph je tonuo kao kamen. Erik ga je jedva sustizao ronjenjem. A kad ga je konačno dostigao, trebao mu je svaki atom snage da ga izvuče na površinu. Činilo se da balavi vitez teži poput tri ratnika s Visočja. Nasreću, kad su izronili iz vodene grobnice, Domnall je već dovezao brod do njih i uspio je izvući Randolphovo mlitavo tijelo iz vode. Njegovi će ljudi ispumpati vodu iz njega - a možda mu istovremeno upumpati malo razuma. Erikov pogled istog trenutka pretraži pogledom tamno, uzburkano more. Nije ugledao djevojku. Krajičkom oka spazi kako se engleska jedra opasno približavaju. - Gdje je ona? - uspije prozboriti između dva duboka udaha. Damnall odmahne glavom. - Izgubio sam je. Erik to nije želio vjerovati. Kiptio je od bijesa i frustracije dok je mahnito zurio u mrak. Ne samo da je navukla Engleze na njih, već je prokleta cura pobjegla i uspjela se pritom utopiti.

~ 51 ~ Knjigoteka


anna&exponto

4. Poglavlje Ellieno uživanje u pobjedi bilo je kratkoga daha. Val zadovoljstva koji ju je preplavio zato što je pobjegla svojim otmičarima i uzbunila engleske patrolne brodove brzo je izblijedio u ledenom zagrljaju uzburkanoga mora. Ironija je bila u tome što je nisu porazili hladnoća, iscrpljenost ili jake struje, nego nešto znatno zlosutnije. Mali grč pojavio se na jednoj strani, a zatim se proširio ostatkom tijela odrezavši joj kontrolu nad mišićima jednim rezom, oštrim poput noža. U jednom je trenutku plivala i napredovala, a u sljedećem se nije mogla ni pomaknuti. Na trenutak je pomislila da će sve izaći na dobro. Gusarski je kapetan krenuo po nju, plivajući brzinom koju ona dotad nije smatrala mogućom. Kad su im se pogledi sreli, vidjela je nešto u njegovim očima. Bio on gusar ili ne, bila je sigurna da ju neće ostaviti da umre. Ali tada je uočila onog drugog čovjeka koji je skočio za njom i zaostajao iza njega. Kad je kapetan ponovno pogledao u njezinom smjeru, ona je shvatila što on kani učiniti. Morao je izabrati između nje i svog čovjeka. Njegov čovjek je pobijedio. Što ne znači da ga je krivila zato što je tako izabrao. Ona je sama sebi bila kriva. Održavaj se na površini. On će doći po tebe. No vrijeme joj je isteklo. Nekoliko trenutaka nakon što je on nestao pod površinom, njoj se zgrčio želudac i udovi kao daju je pogodila munja. Ne mogavši se oduprijeti, vodaju povuče u dubinu. Čekala je da se pred njom na zraci sunca pojavi staza koja vodi u nebo. Da je zapljusnu lijepe uspomene. Da je svlada osjećaj mira. Ali dok su joj se pluća punila vodom i strahovito je pekla, uhvati je užasna panika. Razrogačivši oči u vodeno crnilo, nije mogla misliti ni na što drugo nego na to kako je ovo užasna smrt. Pogotovo kad je tek počela živjeti.

***

Erik je zalijepio oči za uzburkane valove, odbijajući se predati tako lako. Ona bi mogla biti ispod ovog velikog vala. ~ 52 ~ Knjigoteka


anna&exponto Domnall mu pruži ruku kako bi ga povukao na birlinn, ali Erik je odbije. - Daj mi samo minutu. - Krajičkom je oka uočio kako je nešto blijedo - ruka možda? - bljesnulo u tami. - Tamo! - reče. - Jeste li vidjeli ono? - Kapetane, nema vremena - reče Domnall pokazavši prstom na brodove. - Moramo se odmah izgubiti. Skoro su nas stigli. Erik je znao da Domnall ima pravo, ali nije ju mogao ostaviti - čak i ako je to značilo da će ih Englezi napasti. Nije mogao zaboraviti njezine molećive oči kad su im se pogledi sreli. Znao je da će ga, ako je ne pronađe, taj nijemi vapaj proganjati dok živi. - Podignite jedro - reče Domnallu. - I budite spremni. - Ova zanimljiva noć upravo će postati još zanimljivija. Zaplivao je u smjeru onog pokreta, osnažen novim naletom energije u iscrpljenim udovima. Zaronio je i, kao da peca, pretraživao vodu dok mu upornost nije nagrađena. Prsti su mu se zapetljali o dugački pramen kose. Trenutak kasnije, rukom ju je obuhvatio oko struka i izronio na površinu. Bila je okrenuta licem od njega, ali čuo je sladak zvuk pljuvanja vode i hvatanja za zrak. Pronašao ju je na vrijeme. Držeći je tako blizu, bio je izuzetno svjestan kako joj srce mahnito lupa i delikatne težine njezinih malih dojki na svojoj ruci dok su joj prsa mukotrpno i pohlepno uzimala zrak. - Polako - umirivao ju je, očešavši joj ustima uho. - Sad si sigurna, te bheag. - Malena. Nesvjesno je izrekao tu nježnost. Ona se smjestila u njegovim rukama poput djetešca, i on ju je nevoljko predao svojim ljudima. Dok se Domnall saginjao da povuče djevojku na brod, Erik promotri dolazeće galije. Englezi su ih skoro dostigli. Imah su minutu - možda tek nekoliko sekundi - dok ne budu u dometu njihovih strijela. Nekoliko minuta nakon toga, brodovi će ih opkoliti. Jedrenje u vjetar prema sjeveru više nije dolazilo u obzir. Galije su imale moćnu veslačku silu, a Erik nije imao prostora da im pokuša umaći jedreći cik-cak u vjetar. Niti se imao vremena okrenuti u smjer odakle su došli i tako im pokušati pobjeći. Južno od njih prostirala se irska stjenovita obala. Predviđajući ono što su smatrah njegovim jedinim mogućim potezom, Englezi su se već razmaknuli jedan od drugoga na domet strijele. Pokusa li se provući između njih, oni će mu zasuti birlinn strijelama s dvije strane. Galija s njegove desne strane malo se nagnula prema obali, spremna mu odsjeći put ako je pokusa zaobići. ~ 53 ~ Knjigoteka


anna&exponto Erik je imao sve manje izbora. Engleske su se galije raspoređivale oko njega. Srednji brod je ostao donekle u pozadini dok su ga ostala dva okružila poput omče. Ali on nije imao namjeru ostati na vješanju. Zgrabi ruku jednog od svojih ljudi i prebaci se preko drvene ograde. Čim su mu stopala dotakla palubu počeo je izvikivati naredbe i preuzeo kontrolu nad konopima. Netko ga je zaogrnuo krznom, ali studen mu je sada bila zadnja briga. Osjetio je energiju koja je prostrujala brodom kad su njegovi ljudi shvatili što on kani učiniti. Bilo je to odvažno i ludo - čak i za njega. Ništa se ne može mjeriti s izravnim iznenadnim napadom, pomisli nasmiješivši se. Najbrže će se izvući tako što će se uputiti ravno usred zamke koju su mu postavili. On se samo treba provući prije nego što dva vanjska broda prilagode smjer i odrežu ga. Bit će to jako riskantno, ali rizik je bio ono za što je vrijedilo živjeti. Osjeti jak udar vjetra u leđa i nasmiješi se, znajući da su bogovi na njegovoj strani. Kakva noć! A još nije bilo gotovo. Krv mu je prokolala žilama u iščekivanju onoga što će doći. Sva su mu čula bila usredotočena na zadaću koja predstoji. Rukama je dobro uhvatio bodljikave konope od konoplje i malo opustio jedro. Konopi se naglo zategnu kad vjetar napuni jedro i on se upre stopalima dok je birlinn poput strijele poletio prema srednjem brodu. Gađajući srednji brod, više nije bio u dometu strijela ostala dva broda. Ali još uvijek će se morati obraniti od strijela ispaljenih sa srednjeg broda. Randolph podigne glavu dovoljno dugo da se ogleda i vidi što se događa. Tresao se od zime i glas mu je bio slabašan i promukao od skoka u ledeno more, koji je zamalo završio njegovim utapanjem. - Što on to radi? Erika preplavi olakšanje kad začuje da se djevojka dovoljno oporavila da odgovori mladom vitezu. - Ako ne griješim, mislim da kani napasti tri engleske galije. Randolph odmahne glavom. - O, siguran sam da ne griješite. To baš zvuči kao nešto što bi on učinio. Mokri vitez spusti glavu na koljena kao da ga više nije briga ni za što. Možda se iz ove situacije rodi i nešto dobro, ako je to značilo da više neće cijelu noć morati slušati njegovo jadikovanje. Erik osjeti da ga djevojka gleda. - Zar nas kanite sve ubiti? On skrene pogled s engleske galije tek toliko da je zabljesne samouvjerenim osmijehom. - Ne, ako oni prvi trepnu. ~ 54 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie razrogači oči kad shvati što je želio reći. Ne... ne misli on valjda ozbiljno... O, da, misli. Bio je dovoljan jedan pogled na taj vragolasti smiješak da pročita kako je to upravo ono što namjerava učiniti. Umjesto da se preda što bi učinila svaka razumna osoba kad bi je opkolili - gusarski kapetan namjeravao je krenuti u izravni napad, uputivši se ravno prema engleskoj galiji i natjerati njih da se okrenu kako bi izbjegli njega. Bilo je to karakteristično muško razmetanje hrabrošću poput onog na viteškim turnirima kad se čeka tko će prvi izgubiti živce. - Ne... ne mi-mislite valjda ozbiljno - promuca. On se samo naceri, dajući joj time do znanja da je savršeno ozbiljan. - Ali što ako se oni ne okrenu na vrijeme? - zahtijevala je. - Svi ćemo završiti u moru. On slegne ramenima. - Nećemo proći nimalo gore od onog što nam kane učiniti. Uostalom - namigne joj - moji ljudi znaju plivati. A to vjerojatno nije bilo istina kad su u pitanju Englezi. Jedna od ironija moreplovstva bila je ta što većina mornara nije znala plivati. On će to učiniti. To je bilo naglo. Bilo je to nepromišljeno. Agresivno i odvažno. A ona je pretpostavljala da je on često baš takav. Ellie je zurila u njega s mješavinom nevjerice i nehotičnog divljenja. Tko je ovaj čovjek? On je ili lud ili glup - ili možda oboje. Samo ga treba pogledati, smješka se kao da se zabavlja kao nikad u životu, kao da se ne nalazi na rubu smrti ili zarobljavanja. Raširivši noge i uprevši se, savijenih ruku, i svih mišića na tijelu napetih i upregnutih u obuzdavanje snage vjetra, izgledao je savršeno opušteno, kao netko tko ima sve pod kontrolom - kao da je ovo ugodan popodnevni izlet oko Otočja. Gledajući ga, znala je, nimalo ne sumnjajući, da on nikad ne bi popustio. Samouvjerenost i kontrola isijavali su iz svakog mišićavog centimetra njegova divovskog, skoro dva metra visokog tijela. On će radije slavno poginuti nego se predati. Ona se samo mogla moliti da engleski kapetan neće biti tako hrabar. Sve se zbivalo tako brzo, a ipak je svaka sekunda prolazila mukotrpno sporo. Mogla je samo gledati užasnuta, nijema, sa svog položaja na krmi, kako je engleski brod sve bliže i bliže. Domnall je stao za kormilo, a nju su gurnuli na pod između dva veslača i naredili joj da ne podiže glavu. Čovjek koji se skoro utopio pokušavajući ju spasiti - onaj isti tamnokosi ratnik koji se u pećini htio zauzeti za nju - bio je sklupčan na podu nasuprot nje. ~ 55 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona se ugrize za usnu, a zapravo ju je grizla savjest. Čak i na slaboj svjetlosti mjesečine vidjela je da on ne izgleda dobro. Lice mu je bilo voštano sivo i nekontrolirano se tresao. Ostali muškarci nabacali su na njega nekoliko pokrivača, ali nisu imali vremena učiniti nešto više. Baš kao i ona, posada se usredotočila na dramu koja se odvijala na moru. No za razliku od nje, činilo se da oni u toj drami istinski uživaju. Bilo je jasno da apsolutno vjeruju svome kapetanu - čak i ako ih kani poslati u smrt. - Hej, kapetane, što mislite, hoće li se upišati prije ili nakon što nam se makne s puta? - On je vražji Englez - odgovori ironično gusar. - Kladim se u oboje. To je potaklo lavinu šala i klađenja hoće li Englez skrenuti ulijevo ili udesno i hoće li se engleski brod prevrnuti dok se bude pokušavao okrenuti da krene u potjeru za njima. Ellie nikad neće shvatiti muškarce: kako se mogu šaliti i kladiti u ovakvom trenutku? Oni će umrijeti i potonuti na dno mora i pritom se natjecati tko će prvi stići na dno? Prstima je grozničavo uhvatila rubove plašta i krzna koje su žurno nabacili na njezina ramena kad je izašla iz vode. Još samo malo... Brodovi su se približavah jedan drugom uznemirujućom brzinom. A zatim, znatno prejasno i preglasno, čula je muški glas kako viče na engleskom: - Pozor... - Zastao je, a zatim povikao: - Pali! Gusarski je kapetan bio spreman. - U zaklon, momci. Posvuda oko nje posada je podigla štitove iznad glave, stvorivši krov od drveta i kože koji ih je zaštitio od kiše engleskih strijela. Ona zadrhti od zastrašujućih tupih udara, ali s olakšanjem shvati da je to samo zvuk strijela koje udaraju u drvo, a ne u kosti. Unatoč napadu strijela, njihov brod nije nimalo usporio. On je jurio. I još ubrzao. Još se približio. A njezino srce jurilo je istom brzinom. Shvaćaju li Englezi da se njih upravo napada? Sumnjala je u to. Isti engleski glas odjekne preko valova, ovoga puta glasnije: - Stanite! Uhićeni ste! Gusarski kapetan prasne u smijeh, dubok, glasan smijeh od kojeg joj krenu žmarci niz kralježnicu. - A vi ste mi stali na put! - Maknite se! - zahtijevao je Englez iako mu je glas izgubio ponešto uvjerljivosti. Još nekoliko strijela poleti prema njima, ali gusarski kapetan nije uzmakao ni centimetra. Držao je kurs mirno i odlučno, čak i kad je morao čučnuti da izbjegne strijelu usmjerenu prema njegovoj glavi. - Hajde, dečki, moja sestra bolje cilja od vas. ~ 56 ~ Knjigoteka


anna&exponto Njegov je glas bio tako miran! Ona je pak bila tako užasnuta da je zaboravila koliko joj je hladno i neudobno. Nekoliko sekundi kasnije, ponovno se začuje engleski glas: - Maknite se, rekao sam! Maknite se! - A zatim se začuju zvukovi panike... psovanje... bijes. - Sada! Srce joj je stalo. Napetost, gusta i teška poput magle, ovila se oko nje. Napadači su bili udaljeni samo petnaestak metara i približavali su se brzo. Sad je već savršeno jasno vidjela pramac engleske galije točno pred njima. Još metar-dva. Još je ostalo nekoliko kratkih sekundi da Englezi okrenu brod. Što, ako je gusar bio u krivu? Okreni brod, ti glupi Englezu, okreni brod! Ona to nije mogla gledati. Ona to nije mogla ne gledati. Jednim okom gledala je smrtonosni kurs sudara, a drugim čovjeka na pramcu. Veliki Viking u nijednom trenutku nije pokazao ni trunke straha. Nijednom nije skinuo osmijeh s lica. I nijednom nije trepnuo. Ali Englez jest. Upravo u trenutku kad je pomislila da to ne može više podnijeti ni sekunde, kad je od napetosti ostala bez zraka, začula je urlik i vidjela kako se pramac engleske galije pomaknuo udesno. Gusari su klicali dok je birlinn pojurio kraj galije pune zapanjenih Engleza. Uspjeli su! Preplavije takvo uzbuđenje da je na trenutak poželjela klicati zajedno s njima. Dok se nije sjetila da su Englezi bili oni koji su je trebali spasiti, a da je ona bila ta koja ih je uzbunila i navela ovamo. A još nije bilo gotovo. Sljedećih nekoliko minuta bilo je samo malo manje napeto. Engleske su se galije okrenule i krenule u potjeru. Kapetan srednjeg broda koji je upravo izgubio u izazovu, uspio je okrenuti brod i ne prevrnuti ga pritom - na veliko razočaranje nekolicine gusara. Ponosu engleske mornarice bio bi nanesen velik udarac kad bi znali koliko malo ovi „barbarski Otočani” drže do njihovog umijeća plovidbe. Prema Ellinoj računici, sada su u potjeri za njima bila četiri broda. Onaj jedan brod koji je bio iza njih dostigao ih je na vrijeme da posvjedoči sudaru izbjegnutom u posljednji čas, ali nije bio od neke pomoći. No kako je jedrio u pravom smjeru, imao je prednost pred ostalima i bilo ga se najteže otresti. Engleska galija bila je veća i imala je barem dvostruko više veslača. Ali gusar je imao vjetar na svojoj strani. A ona je naslutila da ga nema namjeru izgubiti. ~ 57 ~ Knjigoteka


anna&exponto Gledala je u čudu kako zateže jedra sve jače u vjetar, vodeći brod po valovima sve brže i brže. Nije joj bilo jasno kako može upravljati tolikom brzinom po mraku, vođen samo mjesečinom, u magli, no činilo se da točno zna kamo ide. Ona se okrene i spazi kako galije teturaju za njima, zaostajući sve više, ali ne odustaju od potjere. A zatim, kao da ga je on prizvao, osjeti kako je vjetar pojačao i postao još oštriji. On se nagnuo unazad i napeo svaki zastrašujući mišić svoga tijela (kojih je bilo zapanjujuće mnogo) iskorištavajući dodatnu silu. Ellie je imala dojam kao da promatra čovjeka koji se sam samcat bori da ukroti prirodu i pritom pobjeđuje. Ogromno kvadratno jedro bilo je tako napeto i tako ispunjeno da je pomislila kako će se svakog časa razderati na komadiće. Nije mogla zamisliti kakva je snaga trebala za takav podvig. Ruke su mu bile... nevjerojatne. Osjetila je neko čudno komešanje dolje u trbuhu i najčudniji nagon da stavi dlan na te kvrge i opipa ih da bi provjerila jesu li uistinu tvrde kao granit kako su izgledale. Taj poriv je užasne. Koji ju je vrag spopao? Rezali su valove strahovitom brzinom. Kretali se brže nego što je mislila da je moguće. Bilo je zastrašujuće. Bilo je uzbudljivo. Bilo je to nešto najuzbudljivije što je iskusila u svome životu. Nikad se nije osjećala ni slično ovome. Ovaj nalet ushićenja, ovo uzbuđenje od kojeg joj je srce mahnito lupalo, ova luda, divlja vožnja po valovima vrtoglavom brzinom. Željela je vrištati, ali umjesto toga, samo se mogla smješkati dok joj je vjetar mrsio kosu, šibao joj lice sitnim kapljicama vode, tjerao joj suze na oči i punio pluća zrakom. Opet joj je bilo hladno, ali odjednom se to činilo sasvim nevažnim. Usred ovog ludila, i po prvi put u nekoliko tjedana-godina - Ellie je mogla disati. Iznenada se birlinn počne naginjati udesno. Morala se uhvatiti za ogradu kako ne bi otklizala niz drvenu palubu. - Svi nalijevo! - poviče kapetan u vjetar. Posada se preseli na lijevu stranu, no čak i uz dodatnu težinu, Ellie je osjetila kako se brod još jače naginje. Činilo se da tamnokosi čovjek koji joj je pokušao pomoći ima problema s održavanim ravnoteže pa mu je nekoliko veslača priskočilo u pomoć, no on tu pomoć nije baš radosno prihvatio. Otresao ih se kad je primijetio kako ona zuri u njega pa Ellie brzo skrene pogled, ne želeći ga još jače postidjeti. ~ 58 ~ Knjigoteka


anna&exponto Brod zajaše na jedan veliki val i zatim tako snažno tresne o površinu da je od udarca ostala bez zraka u plućima. Dragi Bože, koliko će on još držati te konope i boriti se s takvom silom? Ruke ga već zacijelo užasno bole. Ona ga se usudi pogledati, no činilo se da je on sasvim opušten i da se nimalo ne napreže. Srce joj je luđački udaralo u grudima. Činilo se kao da su nagnuti skoro okomito na more. Imala je dojam da su crni valovi točno ispod nje. Kad bi uspjela odlijepiti prste koji su pobijelili od grčevitog držanja za ogradu, mogla bi ih umočiti u more. Nije bila sigurna da njezino srce može podnijeti još ovoga. - Usporite! Idemo prebrzo! - zahtijevala je. - Prevrnut ćete nas. Nije u to mogla biti sigurna, no činilo se da su gusarove oči zaiskrile u mraku. Bjelina njegovih zubi, međutim, bila je neupitna. Ellie s užasom shvati svoju pogrešku. Nikad ne izazivaj hazardera. On je njezino upozorenje shvatio kao izazov. - Drž'te se čvrsto - reče s dobro čujnim humorom u glasu. Tamnokosi vitez je pogleda i odmahne glavom kao da želi reći „Gdje vam je bila pamet?” Kapetan još jače zategne jedro. Njoj srce preskoči jedan otkucaj. Ellie bi se zaklela da se brod podigao s valova i da oni lete. Uzlijeću nad morem poput galebova. Bilo je to najčudesnije iskustvo u njezinu životu - istovremeno i zastrašujuće i oduševljavajuće. Tek kad je pomislila da će se zasigurno zabiti u škotsku obalu, on konačno uspori i naredi Domnallu da skrene na sjever. Vješto ugodivši škote, kapetan ispravi nagnuti brod i posada prione veslima. - Izgleda da smo ih izgubili, kapetane - reče dječak, vjerojatno ne stariji od šesnaest godina, koji je očito služio kao kormilar veslača. - Odlično. Ellie shvati da je u silnom uzbuđenju zaboravila na brodove koji ih ganjanju, no činilo se da dječak ima pravo. U kombinaciji brzine i vještog manevriranja, kakve nije vidjela u svome životu, gusar je nadmudrio četiri engleske galije. Pogled joj skrene na gusarskog kapetana koji je pomagao svojim ljudima spustiti jedro tako da birlinn može nestati u mraku i ponovno se pretvoriti u sablasni brod. Nije željela biti impresionirana, no bila je. Ovaj gizdavi kapetan sa samosvjesnim smiješkom i nepokolebljivom samouvjerenošću zasigurno je bio jedan od najboljih moreplovaca u Zapadnom Visočju koje je bilo kraljevina moreplovaca. ~ 59 ~ Knjigoteka


anna&exponto Kakva šteta što su Otočja i njihovi stanovnici tako divlji. Njezin bi šogor mogao iskoristiti ljude poput ovog gusara ako mu ikada uspije povratiti škotsku krunu od Edwarda. No činilo se da je Bruceova misija izgubljena. Ellie nije već mjesecima dobila pismo od svoje sestre. Očajnički se molila da je Beth živa i zdrava. Malje joj se na potiljku nakostriješe od osjećaja da je netko promatra. Skrenuvši pogled s kapetana, primijeti da je gleda mladi, tamnokosi gusar. Bilo joj je drago što je mrak sakrio crvenilo na njezinu licu koje se pojavilo čim je shvatila da je uhvaćena kako zuri u kapetana. No njezine su misli izgleda bile prozirnije nego što je mislila da jesu. - Nije samo riječ o vještini nego i o sreći - reče ironično na savršenom aristokratskom francuskom. - Nikad nisam vidio ništa slično. Taj da sleti u jamu s govnima, izašao bi iz nje mirišljav kao ljubičica. Nešto u njegovu glasu privuče Ellienu pozornost. - On se vama ne sviđa? - Pokušala je govoriti tiho ispod glasnog žamora i klicanja muškaraca koji su još slavili svoju pobjedu. On je pogleda kao da je maloumna. - Naravno da mi se sviđa. On se svima sviđa. Nemoguće je da se nekom ne sviđa. Ellie nagne glavu, zbunjena njegovim odgovorom. A onda joj sine: on je ljubomoran. To je vjerojatno bilo razumljivo. Iako je tamnokosi gusar bio visok, vitak i na svoj način naočit, bio je mlad i nije se nikako mogao mjeriti s predivnim, zlatokosim moreplovcem i ratnikom u naponu muškosti. Veći od života, lijep kao grijeh, s dovoljno drske arogancije i sirove karizme da bi ga njegovi ljudi pratili i u smrt, gusarski je kapetan prštao od strasti i energije. Bio je to moćni magnetizam koji je ljude privlačio kao što plamen privlači noćne leptire. Kao da će se samo time što su mu blizu, nešto njegova zlaćanoga sjaja preliti na one koji ga okružuju. Kako bi to bilo kad bi ga poljubila? Sveta majko Božja, odakle je ovo došlo? Palo je s neba. Nije se mogla sjetiti da je ikad razmišljala o nečem takvom. Onaj jedan jedini put kad ju je Ralph pokušao poljubiti, skoro se ispovraćala. Uznemirena tijekom svojih misli, promijeni temu. - Jeste li bolje? - Jesam. Hladno mi je, mokar sam i neugodno mi je, ali pretpostavljam da se i vi tako osjećate. Uistinu je izgledao neznatno bolje, iako je sumnjala da bi on priznao da nije. Koža mu je poprimila neku bolesnu nijansu zelene, ali barem se prestao tresti. Sjedeći na palubi ispod ograde, bio je donekle zaštićen od vjetra. - Kako se zovete? - upita ga. ~ 60 ~ Knjigoteka


anna&exponto On je oprezno pogleda, oklijevajući prije nego što odgovori. - Thomas. - Ispričavam se, Thomase, ali vi mi ne izgledate, a ni ne zvučite baš kao neki gusar. Vi niste s njima, zar ne? On otvori usta, ali zatim ih brzo zatvori. Pogled mu jurne na kapetana prije nego što se uspravi i odgovori: - Ja nisam Otočanin, ali s njima sam. Ona se namršti. Bilo joj je čudno da bi se mladić koji je očito plemićkoga roda - što je pretpostavila ne samo po njegovom načinu govora već i lijepom, skupom oklopu - pridružio skupini Gall-Gaedhil gusara. No naslutivši da on neće o tome ništa više reći, ona doda: - Hvala vam za ono što ste učinili u pećini, i za to što ste me željeli spasiti iz mora. On se provrpolji. Činilo se da ga je njezina zahvalnost posramila. Sljedeći put kad poželim spasiti neku djevojku od utapljanja, pobrinut ću se da prvo skinem oklop. Nisam ni znao kako će postati težak, ili skrušeno joj se osmjehne - kako je voda hladna. On strese svoju tamnu kosu čiji su pramenovi bili smrznuti, baš kao i njezini. Želio je još nešto reći no prekine ga oštar kašalj koji postane sve jači i dublji, kao da je još pokušavao iščistiti vodu iz pluća. Kako kašalj nije prestajao, Ellie se zabrine i stavi mu dlan na leđa prekrivena žičanim oklopom. Ona nije bila nikakva iscjeliteljica, no ovaj kašalj nije slutio na dobro. On je hitno morao na obalu gdje će se osušiti i ugrijati - a to je i njoj zvučalo rajski. Krzno je bilo toplo, ali kako je on bio rekao, bilo joj je neugodno, hladno i bila je mokra. On konačno prestane kašljati, a ona sramežljivo makne ruku. - Žao mi je - reče. - Nisam željela nikome nauditi. - Grlo joj se stisnulo kad je postala svjesna svih strašnih događaja te noći. - Ja sam samo željela iskoristiti priliku da odem doma. On je sućutno pogleda. - On vam neće nauditi. Ozbiljno je mislio ono što vam je rekao. Kad bude sigurno, vratit će vas vašem domu. Ona s iznenađenjem shvati da mu je uistinu povjerovala. Iako to nije imalo smisla, gusarski joj je kapetan spasio život. Kakav to uopće gusar riskira vlastiti život da bi spasio život nevažnog zatvorenika? A njoj je ipak spasio život - dvaput, ako se moglo vjerovati njegovoj tvrdnji da bi bila mrtva da su je ostavili u pećini. - A kad će to biti? - Ne znam - prizna Thomas. To joj nije bilo dovoljno. Morala je što prije doma, morala je obavijestiti svoju obitelj da je dobro. Ne može unedogled jedriti naokolo. Trebala bi se udati, za Boga miloga. Tako uzrujana, jednostavno je zaboravila da se nije baš radovala tome braku. Okrenula se kako bi zahtijevala da joj gusarski kapetan kaže što kani učiniti s njom, no odustane od toga bolje razmislivši. On se mrštio i nešto ~ 61 ~ Knjigoteka


anna&exponto ju u njegovu izrazu lica uznemiri. Uzbuđenje zbog potjere bilo je toliko da je na trenutak zaboravila opasnost svoje situacije. Ugrize se za usnu, shvativši da je on vjerojatno bijesan na nju zbog svib problema koje je uzrokovala svojim pokušajem bijega. Možda bi ipak trebala pričekati sa zahtjevima. No prije nego što je skrenula pogled s njega, on je prstom pozove da dođe k njemu. Pretpostavljala je da često rabi taj pokret. Kralježnica joj se ukoči. Zbog nečeg u toj arogantnoj gesti nakostriješile su joj se sve dlačice na tijelu. Imala je viziju nekog saracenskog sultana kako divani u svom šatoru i bira svoju sljedeću konkubinu. Ona je možda bila privremeni i nevoljni zarobljenik, ali nije bila njegov rob. Niti je bila žena koja će plesati kako on svira. Čak je i njezin najmlađi brat, Edmond, bio pristojniji od njega - a taj šestogodišnji momčić bio je daleko slađi od ovog arogantnog, prenaraslog, za svoje dobro prenaočitog Vikinga. Polu-Vikinga, ispravila se odmah. Ona naglo okrene glavu od njega. Tek kad je krajičkom oka pogledala i uočila kako on žustro korača prema njoj, shvatila je koliko je pogriješila. Od pogleda na njegovo lice, krv joj se smrznula u žilama. Njezin budalasti prkos raspirio je njegovu ljutnju, a preobrazba od dobroćudne bitange u bezobzirnog Vikinga nije mogla biti šokantnija. S plavom kosom i ledenim nordijskim crtama lica, izgledao je kao pravi pravcati hladan i bešćutan barbarin. Obuzme je snažan nagon da se prekriži. Zadrhti od straha. Što će joj on sad učiniti? Osjetila ga je iza sebe i znala je da će to uskoro saznati. Došlo je vrijeme za svođenje računa, sviđalo se to njoj ili ne.

~ 62 ~ Knjigoteka


anna&exponto

~ 63 ~ Knjigoteka


anna&exponto Trebao je reći Domnallu da mu dovede djevojku, ali bio je tako ljut da je bijesno sam dojurio po nju. Čekao je da se okrene, ali ostala je sjediti kao da ne zna da joj on stoji iza leđa. ки‫נ‬ιgσтєкα A bila je svjesna da je on ondje. Vidio je to u malom pomaku njezinih leđa i tihom uzdahu - uzdahu koji je bio nekako čudno erotičan. Odjednom mu postane neugodno. Nakašlje se. Ona okrene glavu poput kraljice, a njemu se od toga zgrče mišići na vratu i ramenima. - Pozvao sam vas k sebi - reče. Ona nagne glavu i pogleda ga. - Uistinu? Hmmm... nisam primijetila. On stisne zube tako snažno da su ga zaboljeli. Nešto u vezi s ovom djevojkom nagrizalo je njegovo uobičajeno dobro raspoloženje. On prijeteći korakne naprijed i nadvije se nad nju. - Sljedeći put kad vas pozovem, vi ćete me, dovraga, poslušati - reče tiho. - Je li jasno? Ona razrogači oči i kimne. Odjednom Eriku dvije stvari postanu jasne: ona nije tako samouvjerena kako izgleda, a drugo, on nju plaši. Opsuje sebi u bradu i ustukne jedan korak, pitajući se koji ga je vrag spopao. Nije se mogao sjetiti da je ikad u životu iskoristio svoju krupnu pojavu kako bi zastrašio neku ženu. Ljutnja mu splasne jednako brzo kao što se i razbuktala. On ne zastrašuje žene; njemu to ne treba. Shvativši da nisu najsretnije započeli razgovor, osmjehne se i sjedne na škrinju nasuprot njoj. Smijete me prestati tako gledati; neću vas pojesti. Ona ga oprezno promotri, a jedan kut usana joj se trzne. - Ja sam mislila da ćete me radije žrtvovati u poganskom ritualu. On se nasmije. Djevojka je očito još bila impresionirana njegovom nordijskom krvi. - Uvjeravam vas, ja sam sasvim pitom. - Kad ga je promotrila pogledom koji je govorio da mu ne vjeruje ni riječ, on se naceri. Pametna cura. - Ako mislite da sam ja grozan, čekajte da upoznate moje bratiće. U usporedbi s MacRuairijevima, čak su se i njihovi vikinški preci činili civiliziranim. On se iznenadio jednako kao i svi kad se njegov bratić Lachlan odlučio pridružiti Čuvarima Visočja. Njegovo ratničko ime Zmija nije bilo nimalo slučajno. Lachlan je imao srce i osjećaj za dobro i zlo baš kao i zmija - drugim riječima, nije ih imao. Erik se pitao kako se bratić provodi na sjeveru. Iznenadilo ga je što se taj, kopile po rođenju, sam dragovoljno javio da otprati dame na sjever kad su se bili prisiljeni razdvojiti. Baš kao i Erik, i Lachlan je rođen na moru. On će poludjeti što mora hiti vezan na kopnu - ako prvo ne poludi zbog Belle MacDuff. ~ 64 ~ Knjigoteka


anna&exponto Buntovna grofica od Buchana, koja je riskirala sve okrunivši Brucea, nije mogla jasnije dati do znanja koliko prezire MacRuairija. Djevojka zadrhti. - Hvala vam, ali radije ih ne bih upoznala. On pričeka da ga ona pogleda. Nemate se čega bojati. Ja sam ozbiljno mislio kad sam rekao kako ću se pobrinuti da budete sigurni. Gledali su se neko vrijeme u oči, a on nasluti da mu je povjerovala. Ona spusti pogled i počne prčkati nešto s krznom oko nogu. - Mislila sam da ćete biti ljuti nakon onog što se dogodilo. - Ona ga pogleda ispod trepavica i reče stidljivo: - Hvala vam što ste me spasili. Uhvatio me grč i nisam se mogla pomaknuti. Aha, on se uistinu bio pitao što se dogodilo. - Ono što ste učinili bilo je nepromišljeno. Engleski vam brodovi ne bi stigli navrijeme pomoći. Daje prošlo još nekoliko minuta, utopili biste se. Ona podigne obrvu. - Vi to meni držite prodike o nepromišljenosti? On se nimalo pokajnički naceri. - Nije nepromišljeno kad znate ishod. Ja imam vjetar u leđa. Uvijek. Ona odbaci njegovo hvaljenje ne baš diskretno zakolutavši očima. Kako ste mogli biti tako sigurni da će engleski kapetan prihvatiti vaš izazov, a da neće sa spremnim strijelcima jednostavno čekati da mu priđete? On je pronicljivo pogleda. Da je ova djevojka bila kapetan toga broda, Englezi bi možda bolje prošli. Ono što su Englezi trebali napraviti bilo je baš to - čekati. Ne samo da bi im to dalo vremena da im ostali brodovi priskoče u pomoć, već bi tako njihovi strijelci nanijeli Erikovoj posadi jače i brojnije ozljede. - Nadmeni engleski ponos - odgovori joj sa smiješkom. Svaki put ih dođe glave. - A što je s nadmenim gusarskim ponosom? - upita ona ironično. On prasne u smijeh. - I na to, također, uvijek možete računati. Djevojka se pokazala iznenađujuće zabavnom. On nije navikao da ga žene izazivaju. Obično bi se rastrgale da mu ugode. Proučavao je njezino blijedo lice, napola se nadajući da se nešto na njemu promijenilo. No u njega su zurile iste one blijede, neugledne crte lica. Ali bilo mu je drago to što joj je iz očiju nestao strah. Nije mogao odoljeti da on nju sad malo ne izaziva. - Znate, niste me nimalo zavarah. Ona ga zbunjeno pogleda. - Nisam? On odmahne glavom. - Ne. - Nije mu promakao izraz na njezinom licu kad su letjeli preko valova. Po prvi put nije izgledala kao da su joj vrpce ~ 65 ~ Knjigoteka


anna&exponto na korzetu prečvrsto zategnute. On povuče stopala k sebi i prekriži ruke na prsima. - Sjajno ste se zabavljali. Čak i u mraku vidio je da se zarumenjela. - Bila sam prestravljena usprotivi se ona. Ne skidajući pogled s njega, osmjehne mu se blago, priznajući mu tim osmijehom da on ipak ima pravo. - Ali bilo je uzbudljivo. Nikad u životu nisam išla tako brzo - ni po danu, a kamoli po noći. - Pogleda ga, a njega obuzme neki čudan osjećaj da ga ona može čitati kao otvorenu knjigu. Morao se prisiliti da se ne počne vrpoljiti od nelagode. - Tko ste vi? - upita ga oprezno. On zastane na trenutak, razmišljajući što joj reći. - Moji me ljudi zovu Sokol. To objašnjava onaj znak na jedru. - Da, i na pramcu broda. - On joj pokaže prstom na izrezbarenog sokola, iako je bilo premračno da bi ga vidjela. - Baš kao zmajski brodovi reče ona zadrhtavši. On se naceri - opet ona o Vikinzima. - Služe za tjeranje morskih čudovišta i drugih zastrašujućih zvijeri. - A što vas može otjerati? On se zasmijulji. Djevojka je definitivno zabavna. Ona nagne glavu, a lice joj sablasno zasja na maglovitoj mjesečini. - Čudi me što nikad nisam čula za vas. - A zašto biste čuli za mene? Ja sam samo običan stari gusar koji pokušava preživjeti kako jedino zna i umije. Po zvuku koji je ispustila, pretpostavio je daju njegova lažna skromnost nije nimalo zavarala. - Uzaludno trošite svoj dar na gusarenje. Jeste li ikad razmišljali da te vještine iskoristite na neki zakonit način? - Za koga? - Oprezno ju je promatrao, pitajući se je li ipak nešto čula. Kralja Edwarda? Ona slegne ramenima. - Između ostalih. Moj šogor... - Ona naglo ušuti, a on se pitao što je to kanila reći. - Mnogi ljudi bi dobro platili čovjeka koji je vješt poput vas. Djevojka nešto skriva, kladio bi se u svoj brod da nešto skriva. Međutim, i on je također nešto skrivao. - Zahvalan sam vam na savjetu nasmije se. - Ali ja više volim slobodu da ne moram odgovarati nikome osim sebi. - To znači da niste oženjeni? Odolio je nagonu da odgovori glasnim i rječitim „Zaboga, ne!” Umjesto toga, namigne joj u šali. - Još ne, ali u stalnoj sam potrazi za ženom pa ako biste se bili voljni prijaviti za taj položaj... - Ona razrogači oči, ali prije nego što je uspjela odgovoriti, on doda: - Ali moram vas upozoriti, konkurencija je velika. ~ 66 ~ Knjigoteka


anna&exponto Bio je razočaran kad joj se lice na to nije ni neznatno trznulo. Umjesto toga, pogled joj je klizio njegovim licem na način od kojeg mu je postalo malo neugodno. - Kladila bih se u to. - Ona mu udijeli savršeni nadmeni smiješak kakav je priličio jednoj dadilji. - Površni šarm može biti zabavan... neko vrijeme. Erik se namršti. Površan? Što joj to znači „površan”? On je nju želio uzdrmati, a nekako joj je uspjelo njega natjerati na povlačenje. Nije bio u poziciji na koju je navikao i, dovraga, to mu se nije nimalo sviđalo. Djevojka se uopće nije ponašala onako kako bi trebala. Iskoristivši njegovu šokiranu šutnju, ona reče: - Molim vas, činite mi se razumnom osobom. Ako me ne možete odvesti natrag, hoćete li me barem pustiti? Ja ću nekako naći put natrag... - Bojim se da to ne mogu - reče, hladno odrezavši njezinu molbu. - Ali zašto? - protestirala je. - Kunem se da nisam čula ni riječ od vašeg razgovora s onim čovjekom. Zašto mi ne vjerujete? On nije bio imun na njezine molbe kao što je želio biti. Bilo mu je užasno uskratiti bilo što ženama. Pogleda je smrknuto, pokušavajući je navesti da od njega prestane tražiti nemoguće. - Vaše molbe su uzaludne. Neću se predomisliti. Vratit ću vas čim to bude sigurno - i to je to. Oči joj zabljesnu u mraku. Čvrsto je stisnula usne. - Vi ste nerazumni. Ovo je ludnica. Zar vi uopće znate kamo idete? - Naravno da jako dobro znam kamo idem. - Kao da bi se on ikad izgubio. Činilo se da mu ona ne vjeruje. Ne kanite valjda ploviti naokolo cijelu noć. Morate negdje pristati. Skoro će zora, a Englezi vas traže. Usput - ona pokaže na Randolpha - vašem čovjeku treba pomoć. Morate. Erik nije volio kad mu naređuju, a pogotovo kad je to činila sićušna djevojka koju bi jednom rukom mogao podići iznad glave. Dadilja Ellie će uskoro morati naučiti da nije ona ovdje glavna. No unatoč autoritativnom tonu njezina glasa, zbog kojeg je poželio zaškrgutati zubima, Erik se nasmiješi: - Hvala vam što ste me podsjetili. Pretpostavio je da će je ovako isprovocirati još deset puta više. Može ona to pokušavati koliko joj je volja, ali njime nikada neće moći upravljati. Ipak, bit će zabavno promatrati kako se trudi. Ona se namršti. - Na što sam vas podsjetila? - Na naš dogovor. - On odmahne glavom glumeći da mu je žao. Obično to ne radim dok se bolje ne upoznamo. Ali kod vas ću napraviti iznimku. - Ustane i mahne Domnallu. - Zaveži je. ~ 67 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona užasnuto dahne, a to je bilo dovoljno da se on uvjeri kako više nije u defenzivi. Ah, svijet je opet bio ravna ploča.

***

Taj prenarasli... arogantni... gusar! Nikad u životu nitko s Ellie nije tako prostački postupao. Zavezana i ušutkana kao obična zatvorenica. Nije znala je li ju preplavio veći bijes ili poniženje. Bez obzira na to što su je labavo vezali trakama od tkanine ili što je njezina kazna bez sumnje bila zaslužena - prokleti gusar nije u tome smio toliko uživati. A po širokom osmijehu i načinu na koji su mu oči zacaklile svaki put kad bi je pogledao, znala je da uživa u svakom trenutku njezine patnje. Galantan, ma nemoj! On je bio mrska bitanga i bolje joj je da to nikad ne zaboravi. Ellie je provela veći dio sljedećeg sata proklinjući ga - izvlačeći impresivan repertoar psovki koje je naučila tijekom godina okružena braćom - prije nego što je san konačno progutao njezinu ljutnju. Probudila ju je toplina i nježno ljuljanje poput onog u majčinu naručju. Zadovoljno uzdahnuvši, protrlja obraz o meki vuneni ogrtač, udahne nježni miris mirte i privije se čvršće o tvrda prsa... Istog časa naglo otvori oči. Ona više nije dijete. Njezina majka je mrtva; a i mirisala je po ružama, a ne mirti, a zasigurno nije imala tvrda prsa. Bila je u šoku. Prvi instinkt joj je govorio da se mora osloboditi tog zagrljaja, ali nije se mogla izvući iz njega. - Osim ako se ne želite još malo kupati - rastegne jedan duboki glas predlažem vam da mi ne date razloga da vas bacim u more. Gusar. Naravno. Tko bi je drugi držao kao da ima svako pravo tako je drsko dodirivati? Jednom rukom obuhvatio ju je ispod nogu, a drugom leđa, privivši joj glavu na svoja prsa kao da je ona neko djetešce. No način na koji joj je dlanom obuhvatio ruku... prsti su mu bili opasno blizu njezinoj dojci. A na njezinu veliku sramotu, tijelo joj je reagiralo na njegovu blizinu. Bradavice su joj se ukrutile pod tankom tkaninom podhaljine, a ona je jako dobro mala da za to ne smije kriviti studen. Još gore od blizine njegova dlana bilo je to što joj se stražnjica očešala o jako izraženu izbočinu ispod njegova trbuha. Pokušavala je ne misliti na to, ali svaki put kad bi zakoračio, njezino je tijelo naletjelo na njegovo na najintimniji način. Bio je... bio je tvrdi nego što je očekivala. Ali kontakt je ~ 68 ~ Knjigoteka


anna&exponto bio prekratak, a ona dobije najčudniji poriv da pojača to trenje i privije se čvršće uz njega. Obrazi su joj se zažarili od izdaje njezina tijela. Iako je još bilo mračno, zabila je lice u njegova prsa, ne usuđujući se pogledati ga u strahu da ne uoči njezinu reakciju. Činjenica da je ona bila tako svjesna njega, a da on vjerojatno nije ni primijetio kako im se tijela dodiruju, bila je za nju još veće poniženje. On je zasigurno tisuće puta držao žene ovako - i na razne druge načine, dok ona nikad u životu nije bila ovako blizu nekom muškarcu. Osjećala se kao šašava djevojka koja se svako malo zarumeni - a baš je to i bila. No to što se nikada u životu nije ovako osjećala bio je velik udarac za njezin ženski ponos. A svakako je bila dovoljno pametna da ne padne žrtvom šarma nepopravljive vucibatine poput njega. No nije mogla poreći da je gusar bio privlačan. Thomas je imao pravo: nije bilo moguće da se on nekome ne sviđa. Bio je naočit, duhovit i svakako je bilo uzbudljivo u njegovom društvu. Ali on se tako dugo oslanjao na taj svoj zavodljivi osmijeh pa je sumnjala u to da je on ikome posvetio dovoljno vremena da ga dobro upozna - ili dopustio nekome da mu se dovoljno približi i upozna ga. Njemu je život bio igra. On ništa nije uzimao ozbiljno. On će očijukati - i to sjajno - ali više od toga se nikada neće dogoditi. No ipak, činilo se da njezino tijelo to ne shvaća tako dobro kao njezin mozak. To nije imalo nikakvog smisla. Bez sumnje ju je privuklo njegovo lijepo lice. Ali mnogi su muškarci bili naočiti - uključujući i Ralpha - pa ipak joj se ovakvo nešto nikada do sad nije dogodilo. Uznemirilo ju je to što ne može kontrolirati reakciju svoga tijela na njega. Hvala Bogu, bili su samo nekoliko koraka od obale. Plitki gaz kakav su imali brodovi poput njihova omogućavao im je prilaz vrlo blizu obali, a ako je potrebno, birlinn se mogao i odvući preko uskog pojasa kopna. Poput vikinških brodova prema kojima su oblikovani, birlinni sa Zapadnog Visočja građeni su tako da se brzo mogu prikrasti plitkoj obali i brzo pobjeći s nje te su zato bili savršeni za brz napad i pljačku. I za gusare. Laknulo joj je kad ju je nježno spustio na kamenu plažu. - Milostiva zadirkivao ju je, teatralno se naklonivši i mahnuvši rukom. Usta joj se trznu na tu parodiju, unatoč činjenici da je bio toliko daleko od galantnog viteza koliko je to moguće, a također je bila i ljuta na njega. Iznenada joj dlanovi polete na zapešća. - Skinuli ste mi povez iznenađeno shvati. ~ 69 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Žudite za tim da vam ih već vratim? Mislio sam da bismo radije malo pričekali dok se ne nađemo u nekom intimnijem okruženju. No ako inzistirate... Koža ju je zasvrbjela od neke čudne vrućine koja ju je oblila na ovu neupitno senzualnu aluziju. Jedino objašnjenje koje je uspjela misliti za ovu čudnu reakciju bilo je to da zasigurno još osjeća posljedice od onog intimnog privijanja uz njega. Pretvarajući se da nije čula sugestivan ton njegova glasa, nabaci savršeno bezbrižan izraz lica. - Gdje smo mi to? Shvativši da ona neće na jednak način odgovoriti na njegovo očijukanje, smiješak nestane s njegova lica. Činilo se čak da se mršti. Negdje gdje vas Englezi neće čuti ako ponovno budete vrištali kao banshee. - Ja ne... - Shvativši da ju samo provocira, ona ušuti. Blago mu se osmjehne smiješkom koji je poručivao da će se morati više potruditi da izazove njezinu reakciju, a zatim se osvrne oko sebe i uoči plažu oblika polumjeseca skrivenu među stijenama. To je bilo sve što je uspjela vidjeti od obale obavljene velom mraka, no ovakav je pejzaž nalikovao na zapadnu obalu. Šteta što je bila zaspala; da nije, imala bi više pojma o tome gdje se nalaze. Pretpostavila je da se nalaze najednom od malih otoka duž škotske obale. Podigne bradu i pogleda ga u oči. - Jeste li me doveli u svoju tajnu gusarsku jazbinu? Usta mu se trznu. - Tako nekako. Ovdašnji ljudi su mi odani pa ne računajte na njihovu sućut zbog vaše... ah... nevolje. - Mislite zbog moje otmice. - Zovite vi to kako hoćete, ali tu mi nećete prkositi. - Njegov mrki pogled bio je u neskladu s prethodnim zadirkivanjem. - Ne smetajte nam i radite što vam kažemo dok smo ovdje i nećemo imati nikakvih problema. - Zvuči savršeno - reče ironično Ellie. Očito mu se nije svidio njezin ton. - Nemojte moje strpljenje pomiješati sa slabošću. Nježan sam s vama zbog vaših okolnosti. Shvaćam da ste bih uplašeni, ali pokušajte ponovno učiniti nešto slično i požalit ćete. O vama ovisi koliko će vam biti ugodan ostatak boravka s nama. Ellie nije ni trenutka posumnjala u njegove riječi. Ispod te ljubazne fasade nalazio se hladni, tvrdi sloj čelika. Osjećala je da bez obzira na sve njegovo šepurenje, on nije bio čovjek kojem je bilo pametno prkositi - a nije željela da je ponovno zavežu. On pokaže na ljude koji su pomagali tamnokosom ratniku nekoliko metara dalje. - Već ste ionako izazvali dovoljno problema. ~ 70 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona se ugrize za usnu, pokunjivši se odmah. - Kamo ga vodite? On pokaže na stijene. - Ondje je pećina u kojoj se može odmoriti. Poslat ću po nekoga... - Ja to mogu učiniti! On se ukoči, a ljubazna maska ponovno nestane. Čeljust mu se ukruti, a njezino srce od toga nekako čudno poskoči. - Ja nisam jedan od vaših štićenika, dadiljo Ellie. Vi meni ne možete govoriti što ja mogu, a što ne mogu. Na ovom brodu postoji samo jedan kapetan. Što to prije shvatite, bolje ćemo se slagati. Ellie požuri zaliječiti njegov povrijeđeni ponos. Muškarci su užasno osjetljivi na te stvari. - Nisam kanila ugroziti vašu muškost... Ona pomisli da je začula režanje između njegovih stisnutih zuba prije nego što je on odreže: - Niste vi ništa ugrozili, a pogotovo ne moju muškost. Ja vam samo kažem kako će to odsad biti. Ona nagne glavu i počne ga proučavati. - Znate, ja sam nekoć imala psa sličnog vama. On zatrese glavom kao da ju nije dobro čuo. - Molim? - Stalno je pokušavao dokazati da je on glavni. Izazivao bi svakog drugog psa koji bi mu prišao. On ju je neko vrijeme gledao u oči, a zatim prasnuo u smijeh. - Ah, curo, kako si ti zabavna. - Ona namršti obrve; uopće joj nije bila namjera biti duhovita. - Ali, vidiš ima jedna važna razlika. - Koja je to? On je pogleda jednim od onih pogleda kojima je sigurno učinio nemoćnima koljena više od jedne žene i zakorači znatno bliže njoj nego što je to bilo nužno. Dovoljno blizu da uhvati dašak njegove tople muževnosti. - Ja ne trebam ništa dokazivati. Ona na trenutak prestane disati od snage tog moćnog pogleda. Njegov promukli glas odjekivao je kroz nju poput mračnog milovanja, izazivajući je da mu protuslovi. Nije mogla. On uistinu nije morao ništa dokazivati. Snaga i autoritet zračili su iz njega glasno i jasno poput bubnja. Ili je to možda bilo udaranje njezina srca? Shvativši da joj je nedostatak sna vjerojatno pomutio razum, Ellie se vrati na ono što je željela reći, nadajući se da neće zvučati smeteno kao što se osjećala. - Ja sam samo sugerirala - naglasi - da pećina neće biti dovoljna. Thomasu treba neko toplo i suho mjesto. Ima li u blizini neka kuća ili koliba u koju biste ga mogli odvesti? - Jeste li vi iscjeliteljica? ~ 71 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona se sjeti svoga brata i osjeti kako ju je nešto strahovito stegnulo u prsima. Daleko od toga. Koliko je sati provela kraj bratove postelje, a njemu nije bilo nimalo bolje. Odmahne glavom, nadajući se da će tama zamaskirati suze koje su joj navirale na oči. Nisam, ali vidjela sam dovoljno onih koji su dobili groznicu da bih prepoznala znakove. Što prije primi pomoć, to bolje. Njezin je brat tvrdoglavo odbijao prepoznati te znakove. Kad je legao u postelju, gorio je od vrućice. Ellie i njezina majka njegovale su ga noć i dan, ali tada je već bilo prekasno. - Molim vas - reče, uhvativši ga za ruku. Gospode Bože, bila je tvrda poput stijene! Mišići pod njezinim prstima se napnu. - Zar ne postoji neko mjesto kamo ga možete odvesti?

***

Erik je bio izrazito svjestan njezinog dlana na svojoj ruci. Nježni pritisak njezinih prstiju palio je kroz kožu njegova cotuna. Nešto se neugodno pomaknulo u njegovim prsima kad ju je pogledao. Djevojka je izgledala iskreno zabrinuta. Zapravo, bila je na rubu plača. Njemu je bilo užasno vidjeti ženu kako plače. Od tog bi se prizora počeo meškoljiti poput dječaka u crkvenoj odjeći. Bilo je mnogo mjesta na koje je mogao odvesti Randolpha. Dobro je poznavao ovaj otok. Kao i William Wallace prije njega, Robert Bruce i njegovi sljedbenici smatrali su stratešku lokaciju otoka Spoon u Sjevernom kanalu korisnom, ne samo kao utočište već i kao dobar položaj za motrenje. Prošlog se rujna Edward Bruce stacionirao ovdje u blizini vrha Kintyera, čuvajući stražu, dok je Erik organizirao Robertov bijeg iz dvorca Dunaverty i pratio ga putem. Iako je Erik mogao računati na potporu stanovnika, htio je pričekati do jutra da obavijesti seljane - većinom ribare i njihove obitelji - o svom dolasku i svojim nevoljama. Ali pretpostavljao je da postoji neko mjesto kamo ih može odvesti. Namrštio se. Kako je djevojka ionako bila sklona šefovanju, znao je da je loš presedan ovako joj popustiti. No morao je priznati da je imala pravo: Randolph nije dobro izgledao. Djevojci će također vjerojatno koristiti da se dobro osuši. Štoviše, pretpostavio je da će mirnije spavati kraj vatre sa svojim ljudima ako ona ne bude spavala metar-dva od njega. Još uvijek mu je bilo vraški neudobno u svom tijelu. ~ 72 ~ Knjigoteka


anna&exponto Bila je loša zamisao nositi ju od broda do obale. Nije mu se uopće sviđalo kako se osjećao dok ju je nosio na rukama. K vragu, nije bio tako svjestan neke žene otkad je bio trinaestogodišnji momčić, kad mu je jedna od seljanki velikodušno ponudila da ga upozna s putenim užicima. Blago ga je uznemirila činjenica da ovakva neugledna ptičica može pobuditi njegovu žudnju - koja je, morao je to priznati, u posljednje vrijeme bila malo usporena. Pogotovo kad su ga ove njezine prodorne oči gledale kao da ga jedva mogu podnijeti. To je bilo neprirodno. Tako je. Neprirodno. On se sviđao svim ženama. Što, dovraga, s njom nije u redu? Otresavši zabrinjavajuće misli, reče: - Ima jedno mjesto u blizini... - Joj, hvala vam! - reče ona prije nego što je uspio završiti, zureći u njega s predivnim osmijehom na licu. To ga je uznemirilo. Na trenutak je izgledala, ako ne lijepa, onda barem približno bjepa. Trebala bi se češće osmjehivati. On popravi svoj cotun, osjetivši neko čudno stezanje u prsima. - Ali morate mi dati riječ da nećete pokušati pobjeći ili iskoristiti Meginu ljubaznost tražeći njezinu pomoć. Nećete reći ni riječ o tome kako ste završili s nama. - Meg? - Ona makne dlan s njegova rukava, a on taj čas poželi da ga vrati. - Želite da i ja idem? - Morate se malo naspavati. Bit će vam ondje udobnije. Ali ako biste radije spavali kraj mene u pećini... Obično bi ovakvu rečenicu izgovorio s određenom dozom sugestivnosti, ali znao je da bi ona na to bila gluha, pa se nije time zamarao. - Ne - reče brzo. Prebrzo, pomisli on. Nije propustio primijetiti da je na njegove riječi odmah odgovorila pitanjem. Jednom je propustio tražiti njezinu riječ, ali ovaj put na to neće zaboraviti. - Želim da mi date vašu riječ, Ellie. Ona kimne - nevoljko. - Dajem vam svoju riječ. Noćas neću ništa učiniti. On je pogleda ispod oka. - Ili ujutro. Ili dok god smo ovdje. Očito ljutita što se tako sitničavo zalijepio za njezine riječi, ona namršti nos. - Dobro. Imate moju riječ. Gledao ju je u oči, režući tamu. - Nemojte da požalim što vam vjerujem na tu riječ. Ona ga pogleda raširivši malo oči i kimne. Očito nije propustila primijetiti prijetnju u njegovu glasu. ~ 73 ~ Knjigoteka


anna&exponto On se okrene da bi zapovjedio svojim ljudima što im je činiti. Uz Ellie, Randolpha, dvojicu, koja su ga doslovno nosila, i svog pobočnika Duncana, kojega je ranila strijela, poveo je još jednog čovjeka. Iako joj je želio vjerovati, djevojka je bila uistinu prepametna. Taj čovjek će stražariti ispred kuće i paziti da ona održi riječ. Neće daleko odmaći pokuša li pobjeći, ali Erik nije želio riskirati. Bruce i ostali Čuvari s Visočja računali su na njega i on ih nikako nije kanio razočarati.

~ 74 ~ Knjigoteka


anna&exponto

6. Poglavlje Mathilda de Burgh nikad nije izgledala tako očajno. Njezine anđeoske kovrče boje lana izgledale su grozno, još beživotne i zapetljane od morske vode; njezine velike, dječje-plave oči bile su crvene i tako natečene od plakanja da su skoro bile zatvorene; a njezin mali prčasti nosić nije prestajao curiti. Koliko je sati? Mora biti skoro zora. Prošli su sati otkad je Ellie nestala, a još nema nikakvih vijesti. Matty nije mogla podnijeti pomisao da joj sestre više nema. Da se utopila zbog glupave djevojačke zabave. Njezine zabave. Ja sam za sve kriva. Zašto je tako navaljivala na nju? Nakon svega što je Ellie napravila za njih tijekom proteklih nekoliko godina, kako je mogla biti tako okrutna? Pa što onda ako je Ellie preko noći ostarjela i postala malo ukočena? Ona je bila najvelikodušnija i najljubaznija sestra na svijetu. Preuzela je brigu o obitelji i držala ih na okupu nakon što im je opaka gripa uništila djetinjstvo. Matty je sjedila u grofovu solaru 3, još uvijek omotana u isti krzneni ogrtač koji je navukla nakon izlaska iz mora, sa svojim ocem i dvojicom od trojice preostale braće: Johnom i svojim blizancem Thomasom. Najmlađa su djeca još spavala, udobno ušuškana u toplim posteljama nesvjesna noćne more koja ih čeka kad se probude. Samo je pucketanje vatre, vjetar koji huji kroz zaštitne kapke i njezino povremeno šmrcanje, prekidalo užasnu tišinu. Od smrti njihove majke i brata nisu izgledali tako ozbiljno i smrknuto. Njezin ju otac nije mogao ni pogledati. Nju su krivili. Svi su krivili nju. A tako i treba. Nove suze navru joj na oči. Ona je samo željela vidjeti Ellie kako se opet smije; nije mislila... - Žao mi je - reče, ne mogavši više podnijeti tišinu. Jedan trenutak nitko nije rekao ni riječ. Konačno, John se sažali nad njom. - Nisi ti kriva, Matty. To je bila nesreća. Richard de Burgh, grof od Ulstera i najmoćniji plemić u Irskoj, okrene staklasti, tamni pogled prema njoj. S četrdeset osam godina još je uvijek bio naočit muškarac, ali na licu su mu se vidjeli tragovi noćašnjeg naprezanja. Njezin otac bio je čovjek kojeg život nije često iskušavao. Od rođenja je bio svjestan važnosti svoga plemićkog naslova, naviknut da stvari budu 3

Privatna ili gornja prostorija u srednjevjekovnoj engleskoj kući ili dvorcu (op. prev).

~ 75 ~ Knjigoteka


anna&exponto po njegovom. Kad to nije bilo tako - kao što je to bilo kad joj je majka umrla, ili kad se muž njezine sestre, Robert Bruce, pobunio protiv njegovog kralja - znao je biti nepredvidiv. Čak i nestabilan. Matty je trebala biti pametnija i ne privlačiti njegovu pozornost na sebe; tako mu je dala cilj na koji će usmjeriti svoju ljutnju. - Što te spopalo? Kako si mogla biti tako neodgovorna? Zar ti nemaš nikakvog osjećaja za svoju dužnost i položaj? Vucarati se po prirodi kao neka... seljanka. I nagovarati svoju sestru... - Ja sam joj samo željela pomoći. Ona je u posljednje vrijeme bila tako tužna. Mislila sam da će vjenčanje pomoći, no činilo se da je ono samo sve pogoršalo. Očeva se čeljust zastrašujuće stisne. - Ellie je bila dobro. Matty se odjednom strahovito ražesti na očevo zlonamjerno sljepilo. Nije bila dobro! Ali ti to nisi želio vidjeti jer je ona o svemu vodila računa tako da ti nisi ništa morao. Njezin otac se trzne. - Sad je dosta, Mathilda - reče ljutito. - Mislim da si za danas dovoljno rekla - i učinila. Matty se ugrize za usnu i kimne, znajući da je pretjerala. Ellie je bila jedina čiju je kritiku otac prihvaćao - a to je bilo zato što je to radila tako vješto da on obično nije ni znao da ga kritizira. Svi pogledaju prema vratima kad u prostoriju uleti Ralph. Mattyno srce nekako čudno poskoči, kao što je to bilo svaki put otkad ga je prvi put vidjela. Kako je moguće da se Ellie ne želi udati za njega? Da je Matty sanjala savršenoga engleskog viteza, on bi izgledao točno kao Ralph de Monthermer. Visok i vitak, bio je naočit, jak i do srži častan čovjek. Činjenica da je nekoć sve riskirao zbog ljubavi, oženivši se kraljevom kćeri, samo ga je u njezinim očima učinila još većim romantičnim junakom. Na trenutak pogledi im se sretnu prije nego što ih oboje skrenu. - Imam vijesti - reče. Mattyno srce stane. Zastao je na trenutak, ali njoj, koja je čekala čuti radi li se o dobrim ili lošim vijestima, to se činilo kao čitava vječnost. - Nekolicina mojih ljudi uočila je jednu ženu nedaleko odavde. Navodno je skočila u more i pokušala zvati u pomoć, ali prije nego što su moji ljudi uspjeli doći do nje, ponovno je uhvaćena. - Je li to bila Ellie? - upita Matty, jedva se usuđujući povjerovati u to. Ralph je ponovno pogleda, samo na trenutak, ali dovoljno dugo da u njegovom pogledu primijeti tračak suosjećanja. - Mora biti ona. I vrijeme i opis odgovaraju. Matty zatvori oči i u sebi zahvali Bogu. Čula je kako je i njezin otac promrmljao „hvala Bogu.” Iznenadilo ju je iskreno olakšanje u njegovu ~ 76 ~ Knjigoteka


anna&exponto glasu. Iako je grof volio svu svoju djecu, nije bio pretjerano sentimentalan čovjek. Možda ga je smrt njezine majke i brata pogodila više nego što je to mislila? Ili je možda samo bila riječ o Ellie. Ona je bila njihovo sidro. No olakšanje brzo zamijeni bijes. - Ponovno uhvaćena? Kako to misliš? - reče. - Tko ju je ponovno uhvatio? Ralphova se čeljust stisne. - Ne znam. Ali kažu da je na jedru bio znak sokola. Njih dvojica se pogledaju, a Matty je znala da se radi o nečem značajnom. - Čovjek o kome smo čuli one glasine? - upita njezin otac. Ralph kimne. - Edwardu će biti drago - reče njezin otac. - On ga traži od bijega iz Dunavertyja. Matty razrogači oči. Čak su i John i Thomas bili šokirani zbog pretpostavke da je njihov šogor povezan s ljudima koji su oteli Ellie. - Robert to ne bi učinio - reče odsječno. - On nikad ne bi naudio Ellie. Niti jedan od njih dvojice nije registrirao njezin ispad. Nije bilo važno slažu li se oni ili ne. Ralph je nekoć bio blizak Bruceov prijatelj. Očeve osjećaje prema zetu bilo je teže definirati. Iako on izravno ne bi pomogao svome sinu po ženidbi, ona se povremeno pitala želi li otac zapravo da Robert uspije u svom naumu. Ali obojica su bili Edwardovi ljudi. Oni će svoju dužnost staviti ispred osobnih osjećaja. A ako Robert uistinu ima svoje prste u ovome... Ona se strese. Bijes njezina oca bit će jednak Edwardovom. - Kako su pobjegli? - upita John. Ralphov se pogled smrkne, a usne mu pobijele od bijesa. Odrješitim jezgrovitim glasom, on opiše sukob na moru i potjeru u koju su krenuli njegovi ljudi. - Taj brod sa znakom sokola opkolile su četiri galije i on je pobjegao? upita Thomas u nevjerici. Matty ga krišom pogleda želeći mu dati do znanja da to nije mudro pitati, no bilo je prekasno. Ralph se ukoči. - Tako se čini. Matty je vidjela da mu je ponos strahovito povrijeđen. Ralph je floti galija pod svojim zapovjedništvom postavio visoke standarde, a neuspjeh svojih ljudi doživljavao je osobno. Zakorači prema njemu, ali se naglo zaustavi. Nije ona ta koja bi ga trebala utješiti. - Nije me briga za cijenu - reče njezin otac glasom u kojem nije bilo milosti, zvučeći čitavim bićem kao najmoćniji grofu Irskoj. - Pronađite ga. ~ 77 ~ Knjigoteka


anna&exponto

7. Poglavlje One su bile plave. Blještavo plave, poput mora za sunčanog dana. Ellie je bila spremna na to. No ono što nije predvidjela bile su jamice. Dvije. Dva savršeno poravnata duboka kratera na svakoj strani tog nepopravljivog smiješka. U kombinaciji s gustom kosom koju je izbijelilo sunce, bijelim zubima i zlatnim tenom koji je dosad već uistinu morao potamniti... Ona ljutito napući usne. To je bilo smiješno. Nijedan čovjek nije imao pravo biti tako naočit pogotovo kad mu je i osobnost bila jednako tako magnetična. Bio je to nepravedan, blagoslovljeni teret za samo jednu osobu. A on ga je podnosio s nevjerojatnom lakoćom. Naravno, Ellie nije bila jedina koja je to primijetila. Sokol - kako ga je Meg nazvala vrisnuvši - bio je središte njezine pozornosti od trenutka kad su pokucali na vrata stare kuće. Pružila mu je takvu toplu dobrodošlicu da Ellie nije morala nagađati kakva je priroda njihova odnosa. Uzbuđenje se primirilo noću, ali je oživjelo čim je jutros ušao kroz vrata. Zar on nema nekog posla? Pljačkati zlato? Osvajati male države? Otimati još nevinih žena? Očito nema. Činilo se da ima sve vrijeme ovoga svijeta za svoje obožavateljice. Mala je prostorija bila puna gošći kao šipak koštica. Otočankama nije dugo trebalo da saznaju za njegov dolazak pa od ranog jutra kucaju na Megina vrata. Ellie je saznala od Meg da se nalaze na malom otoku južno od škotske obale poluotoka Kintyre. Nabrojavši sedam žena u prostoriji, Ellie se ne bi začudila da je pola neudatih ženskih stanovnica sjedilo oko Megina ognjišta - iako je samo pretpostavljala da su sve one neudate. - Naravno da si mi nedostajala, ljubavi. Kako bih zaboravio onu pitu koju si ispekla za mene prije odlaska? - čula ga je kako govori. - To je bilo nešto najslađe što sam kušao u svom životu. - Ellie nije trebala pogledati da bi znala kako on vragolasto trepće očima, no ipak je pogledala. - Ili druga najslađa stvar koju sam kušao u svom životu. On to nije uputio nikom posebno, nego je ostavio tu rečenicu visjeti kao da je namijenjena svakoj od njih. Ellie je morala priznati da je nadaren. Promatrati ga bilo je kao gledati vrhunskog majstora na djelu. Zračio je karizmom; ona je kapala s njega poput hladnog, slatkog vrhnja. Dijelio je komplimente s umješnom ~ 78 ~ Knjigoteka


anna&exponto iskrenošću, bio je nepogrešivo brižan i prema svakoj se ženi odnosio kao da je neka kraljevna. Nije bilo teško shvatiti zašto se svima sviđao. A zašto je onda nju čeljust boljela od škrgutanja zubima gledajući kako sve te žene plaze po njemu? Poput nekog Saracena okruženog svojim haremom, žene su se okupile oko njegova stolca i upijale svaku njegovu riječ. On je jednu ruku lijeno prebacio preko Megina ramena, dok se druga žena pretvarala da želi sjesti na naslon za ruke njegova stolca, no završila je u njegovu krilu. No nije on sve to maženje prepustio ženama. Nikad u životu nije vidjela toliko tapšanja po stražnjici i dugih poljubaca „dobrodošlice”. Ovo je morao biti najgostoljubiviji otok u Škotskoj! Shvativši da se mršti, okrene se ponovno kruhu i siru koji joj je Meg servirala za doručak. Nije nju bilo briga koga on dira, sve dok to nije ona. Ako se netko ovdje imao razloga žaliti, to je bila Meg, ali činilo se da ona nimalo ne mari za konkurenciju. Ellie je krišom promatrala skupinu sa svog mjesta za stolom na jednom kraju malog predvorja. Nakon onog sinoćnjeg pozdrava, bila je sigurna da mu je Meg ljubavnica. Crvenokosa ljepotica svakako je izgledala prikladno. Vjerojatno nekoliko godina starija od nje, imala je lijep, dobrodušan smiješak, ružičaste obraze i najveće grudi koje je Ellie vidjela u svome životu. Njezina bujna senzualnost bila je sušta suprotnost Ellie koja je u usporedbi s njom izgledala kao suha šljiva. No promatrajući njih dvoje sada, nije baš bila tako sigurna u prirodu njihova odnosa. On se prema njoj ponašao s jednakim razvratničkim humorom kao i prema svima ostalima. Bio je tako naporno drag. Ali Ellie si nije mogla pomoći da ne pomisli kako on tu susretljivost koristi kao masku u namjeri da svakoga drži na distanci. Svi ti ljudi koji su smatrali da ga jako dobro poznaju vjerojatno ga uopće nisu poznavali. Čak je i njegovo ime bilo tajanstveno. „Sokol” je bio nadimak kojim su ga čak i ove žene oslovljavale. Što ne znači da mu nije pristajao. Ptica grabežljivica koja kruži nad morem, divlja i slobodna, koja lovi iznenadnim napadima iz skrovišta, bila je savršen nadimak za gusara. Grickala je svoju hranu i slušala majstora na djelu. Iza tog lijenog smiješka krio se vrlo pronicljiv čovjek. Komentirao je Maurinu novu frizuru, Diedrienu novu opravu i raspitivao se kako se Bessien sinčić oporavlja od ozljede noge koju je prošle godine zaradio pri padu sa stabla. Trudio se baš svaku od njih pitati nešto osobno, ali svaki pokušaj da se njega nešto pita presreo bi smiješkom i šalom - obično nekom nepristojnom. Radio je to tako vješto da se Ellie pitala shvaćaju li te žene uopće što on radi. ~ 79 ~ Knjigoteka


anna&exponto Bila je znatiželjna razotkriti tko se zapravo krije ispod tog pozlaćenog sloja. - Nešto nije u redu, Ellie? - upita on. Gomila znatiželjnih lica okrene se prema njoj. Iznenadila se što je on uopće primijetio njezinu nazočnost s obzirom na to koliko mu je pažnja bila okupirana. - Ne djeluješ mi živahno kao obično - doda nevino, a nestašne plave oči radosno zatrepću. Ellie ga pogleda ispod oka; bila je previše umorna da bi ga ignorirala onako kako je željela. Što ne znači da mu je oprostila onu malu priču koju je sinoć ispričao Meg kad ga je ta crvenokosa ljepotica pitala kako je Ellie završila u njegovom društvu. - Savršeno sam živahna - zareži ona. Za nekog tko je uspio odspavati samo dva sata nakon što ju je iz njezina doma oteo pun brod Vikinga. On je pogleda kao da se pokušava suzdržati da ne prasne u smijeh. Aha, baš vidim. Ona zaškrguće zubima da ga ne bi prostrijelila pogledom kad se on šaptom - glasnim - ispriča drugim ženama zato što je ona ujutro tako mrzovoljna. Njegovo podbadanje još ju je jače zapeklo zato što je to slučajno bila istina. Ona je uvijek teško ustajala (tako je to ljubazno nazivala njezina majka) u najboljim okolnostima - a danas okolnosti zasigurno nisu bile najbolje. Meg je ustala u cik zore i kuhala, a nakon što je pomogla njegovati Thomasa i Duncana - čovjeka koji je ranjen strijelom - Ellie se srušila na improvizirani krevet ispred ognjišta prije samo nekoliko kratkih sati. Govorila si je da je zahvalna što se činilo da je on sasvim zaboravio na nju i vratio se ponovno svojim obožavateljicama koje su ih okružile. - Koliko ćeš dugo ovoga puta ostati? - upita jedna od žena. Konačno nešto vrijedno slušanja. - Do trenutka kad ću moći podnijeti odvajanje od sjajne Megine hrane. - On se okrene njihovoj domaćici. - Ljubavi, onaj gulaš koji si nam jutros poslala bio je nevjerojatno ukusan. Moji ljudi cijene tvoj trud... baš kao i ja. Meg se zarumeni od zadovoljstva. - Nije to bilo ništa naročito. Samo nešto što sam ubacila u lonac. U zoru, Ellie je željela zajedljivo naglasiti. I opet je izbjegao odgovoriti na pitanje. On polako ustane sa stolca kao da ne može podnijeti odlazak odavde. Iako je prostorija bila relativno prostrana - vjerojatno šest puta pet ~ 80 ~ Knjigoteka


anna&exponto metara - odjednom se zbog njegove visine i širokih ramena činila mnogo manjom. Taj je čovjek dominirao svime oko sebe. - Bojim se da se moram vratiti svojim ljudima - reče tužnim glasom. Žene odmah počnu prosvjedovati, no on mahne rukom da ih ušutka. Samo sam došao zahvaliti Meg na gostoprimstvu i brizi za moje ljude. Duncan i Thomas su tvrdoglavo inzistirali da se vrate na plažu i odmah ujutro pridruže ostalima. Ellie je smatrala kako bi obojici koristilo još odmora - kao i njoj samoj - i savjetovala im je da ostanu, no oni su njezin prijedlog shvatili kao uvredu. Meg se namršti, pokušavajući ih također zadržati. - Ne sviđa mi se kako onaj mlađi izgleda. Pazi na njega. Muškarci znaju biti takve tvrdoglave budale. - Ona znakovito pogleda Sokola. - Jesi li siguran da mi ne daš da se pobrinem za te ruke? On se naceri. - Dopustim li ti da se pobrineš za te ruke, proći će sati do povratka k mojim ljudima. Meg ga pljesne po leđima i svi se nasmiju, osim Ellie. Zar taj čovjek baš ništa ne shvaća ozbiljno? I što nije u redu s njegovim rukama? On se okrene da bi otišao, a zatim zastane kao da je nešto zaboravio očito nju. - Sigurna si da ti to neće biti gnjavaža? - reče, misleći na Ellie, kao da ona nije nazočna. Meg odmahne glavom. - Uživat ću u društvu. Sokol se nagne i poljubi bujnu crvenokosu djevojku u obraz. - Ljubavi, tvoj sam dužnik. Meg se nasmiješi. - A ja ću uživati u naplati duga. - Zločesta curo - reče i još je jednom potapša po stražnjici. Zatim spusti pogled na Ellie. - Kloni se nevolja - naredi joj kao malom djetetu. Ona se s mukom odupre smiješnom porivu da mu isplazi jezik. Dragi Bože, što joj je? Provela je manje od dvadeset četiri sata u njegovom društvu i već se ponaša kao njezina petogodišnja sestra Joannie. Gledali su se u oči jedan časak previše. On se namršti, ali kad je ponovno pogledao Meg, opet se smiješio. - Daj joj nekog posla. Siguran sam da nešto zna raditi. - Iz tona njegovog glasa bilo je jasno da nije pretjerano uvjeren u to. Ellie se razbjesni. Željela mu je reći da zna raditi mnogo toga, no morala je pregristi jezik i prisiliti se da ne zagrize mamac. Da je on znao koliko ju uspijeva iživcirati, to bi ga samo ohrabrilo. A zapravo, nije bila sigurna kako bi njezine damske vještine pomogle u Meginom malom kućanstvu. ~ 81 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie je znala upravljati poslugom u dvorcu i nadgledati čišćenje, kuhanje i brigu za stoku i usjeve, ali nikad nije sama ispekla kruh, napravila gulaš, promijenila slamarice, oprala posteljinu, pomuzla kravu ili žela ječam. Bilo je prilično ponižavajuće shvatiti koliko su nepraktične njezine vještine izvan dvorca. Kad je on otišao, nije trebalo dugo da se prostorija isprazni od gostiju. Zapamtivši dobro Sokolove riječi, Ellie pomogne Meg pokupiti tanjure, zdjele i pehare od jutarnjeg obroka. - Hvala vam - reče Ellie kad su završile s pospremanjem. - Hrana je bila jako ukusna. - Iako je bila znatno jednostavnija nego ona na koju je navikla, obrok je bio iznenađujuće dobar. Kao i smještaj. Premda malen i rustikalan, Megin dom bio je udoban, čist i dobro organiziran. - Željela bih se zahvaliti i kapetanu što me ovako lijepo primio. Meg je primi za ruke i majčinski ih stisne. - Jadna djevojko. Sokol će vas vratiti doma prije nego što pomišljate. - Ona se nasmije. - No kladim se da će proći mnogo vremena prije nego što se opet poželite sakriti na nekom brodu. Ali barem ćete doma moći svima ispričati o svojoj pustolovini. Ellino se lice zacrveni od užasavajuće vrućine. Željela se usprotiviti i ispričati istinu, no prisjetila se svoga zavjeta. Ponovno ga pošalje dovraga, sjetivši se njegovih sinoćnjih riječi koje je šapnuo Meg na uho, objasnivši joj kako se ona našla s njim. Gusar je tada tužno odmahnuo glavom. - Cura si je umislila da je zaljubljena, a kad sam joj rekao da moram ići - bespomoćno je slegnuo ramenima kao da mu se tako nešto stalno događa - skoro je poludjela od tuge i sakrila se ispod jedara moga broda. Kad ju je jedan od mojih ljudi pronašao, bilo je prekasno da ju vratimo. Dokje ne uspijem odvesti doma, osjećam se odgovornim za nju. Ona ga je cijelo vrijeme strijeljala pogledom - a njemu je to bilo još zabavnije. Arogantna bitanga imala je sreće što nije imala neko oružje da ga uistinu ustrijeli. Meg ga je, s druge strane, gledala kao da je upravo ujahao na bijelom konju. - Naravno da se moraš osjećati odgovornim. Pogledala je Ellie i odmahnula glavom. - Jadno janješce. Prišla je iznurenoj Ellie i zagrlila je tako suosjećajno da se Ellie nije imala srca usprotiviti. Nije znala što je gore: njegova priča ili to kako je Meg spremno u nju povjerovala. ~ 82 ~ Knjigoteka


anna&exponto Meg ju je sada promatrala i krivo protumačila uzrok njezine neugode. - Neka te ne bude sram. Sokol je vrsta muškarca za kojim glavu izgube i najrazumnije žene. - I vi? - izlane Ellie, razrogačivši oči kad je shvatila što je rekla. Mislim, nisam mogla ne primijetiti... - Žvakala je donju usnu, znajući da se samo dublje zakopava. No umjesto da se uvrijedi, druga se žena jednostavno nasmije. - Neko vrijeme, možda. Kad sam izgubila svog Colina... Ona zastane, a suze joj navru na oči. No ubrzo se opet nasmiješila. Sokol mi je pomogao da se ponovno osjećam živom i zato ću ga vječno voljeti. Ali ona vrsta ljubavi na koju vi mislite, ma ne... - odmahne glavom to se događa samo jednom, i to ako imate sreće. Ellie pomisli na Ralpha. I ako nisi grofovska kći. Možda nikad neće upoznati takvu vrstu ljubavi, ali znala je kako je to izgubiti voljenu osobu. Primi Meg za ruku i suosjećajno je stisne. Ta je gesta izgleda iznenadila Meg, ali Ellie je vidjela da joj je drago. - Znam da to ne želiš sada čuti - reče Meg ljubazno ali Sokol te nije želio povrijediti. Ellie nije ništa rekla - kako bi mogla nešto reći na ovo? Meg je očito mislila da je Ellie zaljubljena u njega. Jadna, bijedna, neugledna dadilja pati za nordijskim bogom većim od života. - On voli žene i one vole njega. Ali tražiti nešto više od njega znači tražiti nevolju. Ellie se nije mogla suzdržati da ne pita: - Zašto? Meg joj se suosjećajno osmjehne. - On previše voli žene da bi se zadovoljio samo jednom. Meg joj to nije trebala reći. Ellie je to shvatila čim ga je prvi put vidjela. On je bio baš poput njezina oca: previše opčinjen time što ga svi vole da bi se vezao samo za jednu osobu. Zaljubiti se u čovjeka poput kapetana samo bi dovelo do života provedena u jadu. Žalila je jadnu djevojku koja je to zaboravila.

***

Skoro se već spustio sumrak kad se Erik popeo uz stjenovitu liticu do malog brežuljka nad njom. Kad se približio rubu, vidio je ravno pred sobom meke vrtloge dima kako se dižu s malog Megina imanja. ~ 83 ~ Knjigoteka


anna&exponto Još se ljutio na sebe što je dopustio da ga Ellie maloprije uzruja. Zašto bi on mario za njezino mišljenje? Ali mala je dadilja tako glasno izrazila svoje negodovanje da bi ju čula cijela Škotska, a kamoli ne mala Megina blagovaonica. Ipak, nije ju trebao zadirkivati. Pogotovo kad je izgledala tako umorno. Nije mu priličilo biti tako bezobzirnim prema nekoj djevojci, ali ona se nije ponašala nimalo nalik i jednoj drugoj vražjoj curi koju je poznavao. Njezine su ga reakcije posramile, i što je još gore, uzrujale ga. A nije se mogao sjetiti da je ikad u njegovom životu neka žena izazvala takvu njegovu reakciju. Ah, dobro, uskoro će se riješiti male furije. Još dan-dva i trebali bi moći isploviti. Nije bilo razloga za žurbu; najbolje je pustiti da potjera splasne. On i Domnall su se popeli na vrh Wood Hilla kako bi dobro promotrili vodene putove koji okružuju otok, a ono što su vidjeli bilo je gore od njegovih očekivanja. Činilo se da je u kanalu cijela engleska flota. Koliko je razabrao, Englezi su se pozicionirali blizu svakog većeg sjecišta, odrezavši svaki pokušaj proboja na sjever prema Otočju, na jug prema otoku Man i na zapad prema Rathlinu i Irskoj. Nije sumnjao da bi ih mogao zaobići bude li potrebe, no osim želje da se što prije riješi djevojke i susretne s Bruceom i drugima, nije imao razloga riskirati zarobljavanje ili navođenje Engleza prema Bruceu. U međuvremenu, smislit će način da pošalje poruku Poglavaru - vodi Čuvara Visočja - i upozori ga na opasnost. Bruce bi uskoro trebao stići na Rathlin. No strpljivost nije bila jedna od Erikovih jačih strana i pretpostavio je da će sljedećih nekoliko dana morati puzati puževom brzinom. Već je bio nemiran. Zastao je kad su stigli na vrh litice kako bi promotrio zaljev koji se pružao pod njim. Sve se činilo normalnim. Nekoliko se malih ribarskih čamaca raštrkalo po luci; ali znakova njihove nazočnosti nije bilo. On i njegovi ljudi ranije su odnijeli birlinn u pećinu, sklonivši ga s vidika patrola koje su slučajno mogle nabasati na njih. Kako su između Irske i Škotske bili deseci malih otoka, Englezi bi se mogli potruditi i potražiti ih, ali da ih pronađu, trebat će im pomoć. Ovdje ima previše mjesta za skrivanje. Sve dok seljani budu šutjeli, bit će sigurni - a to je još jedan razlog zašto su došli ovamo. Otočje Spoon pripadalo je MacSorleyjevima dok ih MacDougall nije ukrao, a otočani su još uvijek Erika smatrali svojim zakonitim poglavarom. Kad Bruce ponovno osvoji krunu, on će to i biti. ~ 84 ~ Knjigoteka


anna&exponto Erik se uputi prema staroj kamenoj kući sa slamnatim krovom. Nije morao ići, ali se nije mogao suzdržati da ne provjeri kako je Ellie. Bila mu je to dužnost, uvjeravao se. Dok je ne odvede doma ili preda Bruceu, odgovoran je za nju. On podigne ruku da pozdravi Duncana kojeg je zadužio za stražu dok ne zaliječi ranu, uspravi ramena kao da se sprema za bitku i otvori vrata. Ah, k vragu. Svi ostaci ljutnje, koju je možda osjećao zbog jutrošnjih događaja, zaboravljeni su kad je pred sobom ugledao spokojan prizor. Mala se dadilja sklupčala na stolcu ispred kamina i spavala. Oko ramena omotala je plašt, a noge podvukla pod stražnjicu. Po čistoj haljini koju je odjenula i mokrim uvojcima tamne kose koji su joj nježno uokvirivali lice, pretpostavio je da se nedavno okupala. Blagi miris lavande još je visio u zagušljivom zraku. Nije vise izgledala kao pokisla mačka. Kosa joj je bila predivna. Gusta i sjajna, visjela joj je počešljana u valovima oko ramena poput teškog plašta bogate samurovine. Znao je samo iz pogleda na nju da bi je na svojoj koži osjećao kao veo svile. Ovako mirna, nije se činila vrstom žene koja bi mu uzrokovala toliko problema. Proučavao je njezino malo lice koje ga je bilo gledalo s takvom ravnodušnošću. Ona nije bila ljepotica, ali u njezinom je licu ipak bilo nešto ugodno. Toplina vatre obojila joj je blijede obraze u nježnu, ružičastu boju. Sad kad joj je ta njezina tvrdoglava brada bila opuštena, napućene usne lagano razdvojene, a tamne prepronicljive oči zatvorene, lice joj je izgledalo nježnije... mlađe... i daleko ranjivije. Nešto ga neugodo probode u grudima. Neugodno ga je podsjećala na osjećaj krivnje. Unatoč svim nevoljama koje je uzrokovala, ništa od toga nije bila njezina krivnja. Nije bila ni njegova, ali to nije značilo da nije odgovoran za njezin siguran povratak kući čim to bude moguće. Dugačke joj trepavice zatrepću i ona se naglo probudi. Ugledavši ga kako stoji ondje, obrazi joj se zarumene. - Što radite ovdje? Ona izvuče noge i time mu omogući pogled na dva nježna, savršeno oblikovana stopala. Mala i bijela, sa sićušnim prstima, bila su apsolutno dražesna. Predražesna za jednu dadilju koja voli naređivati. Zurio je trenutak predugo i ona brzo pokrije stopala plaštem. Obuzme ga neobjašnjiva ljutnja. Osjećao se kao momčić uhvaćen s prstima u pekmezu. Stisne usta i reče: - Gdje je Meg? Nije mu bilo ugodno biti nasamo s njom. Zamalo se nasmijao na nevjerojatnu neobičnost te pomisli - nije se mogao sjetiti da mu je ikad bilo neugodno u društvu neke žene. ~ 85 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Otišla je pogledati kako je jedna susjeda. Mislim da se zove Mhairi. Trebala bi uskoro roditi. On nije ništa rekao, samo je zurio u nju kao da je ona nekako kriva zbog njegove nelagode. - Želite li da joj prenesem neku poruku? - upita ga glasom iz kojeg se jasno čulo da ga se što prije želi riješiti, baš kao i on nje. On odmahne glavom. - Ne, razgovarat ču s njom kasnije. Okrene se na peti da ode, ali ona ga zaustavi. - Je li Thomas dobro? Osjetio je tračak zabrinutosti u njezinu glasu i zbog toga se namršti. Dobro je. Zastane. - A Duncan, ne zanima vas kako je on? Ona ga upitno pogleda. Zašto bih se trebala raspitivati za Duncana kad mogu samo otvoriti vrata i sama ga pitati? On slegne ramenima, ne ispričavajući se iako je uočio da se uzrujala. Mora nešto raditi dok mu rame ne zacijeli. - A špijuniranje mene je jedini zadatak kojeg ste se uspjeli domisliti? Ja sam mislila da smo se dogovorili. - Jesmo. Duncan mi je samo garancija da nećete zaboraviti na taj naš dogovor. Ona ga pogleda ispod oka. - Što je s vašim rukama? Iznenadna promjena teme uhvati ga nespremnog. - Ništa. Ona ustane i krene prema njemu, podignuvši svoju tvrdoglavu bradu onako kako se to njemu nije sviđalo. - Dajte da vidim. Kanio joj je reći da to nju nije briga, ali ona ga je već uhvatila za zapešće. Kriste, kako su joj prsti mekani. I tako strašno mali. Obuhvatili su mu tek malo više od pola zapešća. Misli mu odmah jurnu prema drugom dijelu njegova tijela pomislivši kako ti prsti obuhvaćaju nešto debelo i pulsirajuće. Krv mu proključa i umjesto da je odgurne, on joj dopusti da mu okrene ruku otkrivajući krvavi, izranjavani dlan. Tako je užasnuto zastenjala da je požalio što joj je to dopustio. A i zgranuti pogled na njezinom licu također je tome pridonio. - Kako se to dogodilo? Njezina zabrinutost nije ga dirnula. - Užad. To nije ništa, stalno se događa. - Volio je biti povezan s jedrima pa nije nosio rukavice. - Užasno izgleda. Boli li vas? - Ne - odgovori bez razmišljanja. Ona ga pogleda ispod oka. - Da pogodim: visoki, pretjerano mišićavi gusari ne osjećaju bol? ~ 86 ~ Knjigoteka


anna&exponto On se naceri prvi put otkad je ušao u kuću. - Pretjerano mišićavi? Nisam mislio da ste to primijetili. - Nisam slijepa - otpuhne ona. Oči su joj bljeskale na treperavom svjetlu kamina. Dosad je mislio da su smeđe, ali ovako izbliza vidio je mrljice zelene i zlatne boje. Neobično i prilično lijepo. Onda je morala uništiti taj dojam dodavši: - Primijetila bih i pauna kad se šepuri svojim perjem. Erik je od šoka umuknuo. Prvi put mu se dogodilo da nekome nije glatko uzvratio na ovakvu dosjetku. Je li to ona njega upravo usporedila s vražjim paunom? Prvo sa psom, a sada s ptičurinom? On je bio jedan od zastrašujućih ratnika s Visočja kojih su se svi bojali, osobni kraljev stražar, pobočnik i rođak jednog od najmoćnijih vođa Zapadnog Otočja i poglavar drevnoga klana. Ta sitna iritacija prerasla je u žestoku ljutnju. - Niti sam impresionirana vašim muškim razmetanjem - reče. - I ne pokušavajte me omesti. Razmišljao je o nekoliko načina kako bi učinio baš to. Vrućina od kamina, blijedi nagovještaj lavande koji se pojačao kad mu se približila, veoma su čudno djelovali na njega. Nevine djevojke obično mu nisu bile zanimljive. Doduše, uživao je očijukati s njima, ali družice u postelji birao je razboritije. Više je volio iskusne djevojke koje su poznavale požudu i koje si neće umisliti da su zaljubljene. No činilo se da ga tijelo ne sluša. Pregledala mu je dlan, pomilovavši jagodicom prsta izranjavana područja. On je stajao savršeno mirno, ne dajući joj do znanja da njezino pipkanje i dodirivanje boli kao sam vrag. - Ovdje još imate pijeska - reče mu optužujućim glasom. I vlakna od užadi. - Gledala ga je kao da je on neko zločesto dijete, a ne čovjek trideset centimetara viši od nje i otprilike dvostruko teži. - Znate li da bi se to moglo inficirati? - Pobrinut ću se za to poslije. - Ja ću se za to pobrinuti sada. - Ona podigne bradu prema njegovoj. A vas ne puštam odavde dok vam nešto ne stavim na ovo. On odmahne glavom. Evo je opet. Opet mu naređuje. To je postajala loša navika - i on će je odučiti od nje. Čim mu pusti ruku. - Nisam očekivao da vam je stalo - zadirkivao ju je. Ona ga je ignorirala - to je bilo nešto što je radila s neprihvatljivom lakoćom - i odvukla ga prema stolcu. - Sjednite - naredi mu. ~ 87 ~ Knjigoteka


anna&exponto Morat će je odučiti i od tog tona. No nakon što je nekoliko minuta oblijetala oko njega, odlučio je da će joj dopustiti da mu još malo zapovijeda. Mogao bi se lako naviknuti na ovo. A ona je bila znatno svjesnija njega nego što mu je to željela pokazati. Jurcala je po prostoriji kako bi organizirala nužne potrepštine, a on je osjetio njezinu rastuću nervozu kad je shvatila daju promatra. Nervozu koja je postala još vidljivija kad je stala pred njim, približivši se malo području između njegovih koljena. Osjećao se pomalo kao Bruceov pauk i njegova mreža. Ona je bila u zamci, iako toga još nije bila svjesna. Kad je nogom očešala njegovo bedro, čuo je kako je oštro usisala zrak. Ruke su joj se tresle dok je spuštala zdjelu tople vode na stol kraj stolca. Bili su tako blizu da je mogao vidjeti kako joj se bilo blago ubrzalo na žili na vratu. On se nasmiješi. Ovo je već nešto. Mala dadilja nije sasvim imuna na njega. Vidjeti je ovako usplahirenu, skoro je bilo vrijedno sve one muke koju mu je priredila... skoro. Nije ni on bio sasvim ravnodušan - pogotovo kad se nagnula naprijed kako bi mu pomogla staviti dlan u zdjelu tople vode, a kosa joj se pritom prosula, pomilovavši ga poput gustog, svilenog vela. Približio je glavu nekoliko centimetara i udisao njezin opojni, cvjetni miris, boreći se s porivom da uroni lice u te tamne vlasi i pusti da ga nevjerojatna mekoća preplavi u svilenom uzburkanom oblaku. K vragu, od sparine i mraka u ovoj sobi razum mu se malo pomutio. On se premjesti na stolcu, a ona ga zabrinuto pogleda. - Nešto nije u redu? Jesam li vas povrijedila? On odmahne glavom. - Nimalo. - Više se radilo o upornom pulsiranju. Nije mogao odoljeti da je ne zadirkuje. - Možete me pipkati kad god poželite. Kad se ona blago osmjehnula i samo kimnula, pomislio je da je možda propustila sugestivnu notu u njegovom glasu - sve dok mu je ne baš nježno stisnula ruku. On se trzne. - Jao. - Ova mala vražica je to učinila namjerno. - To boli. Ona podigne velike oči boje lješnjaka sa zelenim mrljicama i nevino zatrepće. Dosad nije primijetio kako ima guste, garave trepavice. - Uistinu? - upita. - Izgleda da niste tako otporni kako izgledate. Potrudit ću se biti pažljivija. On je pogleda ispod oka, odlučivši da je neće više zadirkivati dok ne završi. No ispalo je da zadirkivanje nije potrebno; sama njegova blizina bila je dovoljna da je uzruja. ~ 88 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nije ga željela pogledati, ali vidio je kako joj obrazi postaju tamnije crveni dok je završavala s ispiranjem pijeska i vlakana s njegovih rana, a zatim mu osušila ruke čistim komadom tkanine. Ukrutila je bradu, pretvarajući se da je imuna na njega, ali odavale su je sitne bijele crte oko usta. Osjetio je kako napetost zrači iz nje i znao je da joj je svaki živac na visokom stupnju pripravnosti. Kladio bi se čak da su joj se nakostriješile sve dlačice na potiljku. Aha, sad je već bolje. Ovakvu je reakciju razumio. Konačno je opet na sigurnom teritoriju. Svom teritoriju. Morao je pregristi smiješak kad se nagnula naprijed i podigla posudu s ljekovitom masti koju je pronašla na policama. U tom joj se trenutku dojka slučajno očešala o njegovo rame. Trznula se kao daju je opekao kao da njezino čvrsto omotano tijelo nikada nije došlo u dodir s nekim muškarcem. Zar se o tome radi? On se namršti. Bila je takva šteta da djevojka njezine dobi - zasigurno se približava srednjim dvadesetima - nikada nije upoznala muškarčev dodir. Bila je dovoljno stara da bi dosad već mogla imati nekoliko djece, umjesto brinuti o tuđoj. Pa što onda čeka? Tamnokosa joj je glava bila pognuta naprijed dok je koncentrirano nanosila hladni melem na njegove rane i pažljivo omatala platnene trake između njegovog palca i kažiprsta te preko dlana, ostavivši prste slobodne. Nije mogao odoljeti da ne pritisne svoje bedro o njezino dok je radila, pretjerano uživajući kad je zbog toga počela petljati sa zadnjim čvorom na njegovoj drugoj ruci. Da je samo malo gurne, završila bi mu u krilu. Bilo je to primamljivo - vraški primamljivo. Već jako dugo nije bio tako uspaljen. Čim je završila, pokušala se brzo odmaknuti od njega. - Evo - reče pretjerano vedro, kao da joj tijelo ne drhti za njim. - Gotovo. On je uhvati za zapešće i zadrži je. Nije ju još bio spreman pustiti. Hvala vam - reče iznenađujuće promuklim glasom. - Molim - reče ona, ne pogledavši ga u oči. Pokušala se okrenuti, ali on je uhvati za bradu i prisili je da ga pogleda u oči. Usne su joj se razdvojile, a bilo na vratu zatreperilo je o njegovu nadlanicu poput krila leptira. Nije bio siguran što kani učiniti, ali nije mogao prestati razmišljati o tome kako je bilo lijepo gledati je onako usplahirenu. Sad je želio da se još više usplahiri. A bila je vraška šteta da netko dogura do ove dobi i ne upozna dodir muškarca. - Pustite me - uspije procijediti drhtavim glasom. ~ 89 ~ Knjigoteka


anna&exponto Jadnica je bila tako nervozna kao djevojka koja se nikad nije poljubila. Ah, k vragu. Vjerojatno se i nije nikad poljubila. Pogled mu se spusti na njezina usta. Kad ih nije stisnula negodujući nešto, bila su to lijepa usta - ružičasta i bujna, lagano senzualno zavijena. Bio bi zločin ostaviti ta usta nedirnutima. Dovraga, on joj je zapravo činio uslugu. Jedna strana usana vragolasto mu se zakrivi. To će proglasiti svojom kršćanskom dužnosti. Može samo jednom učiniti iznimku od svog pravila „nikad se ne udvaraj sluškinjama”. On joj prstom prijeđe preko pretvrdoglavog vrška brade koji se omekšao pod njegovim nježnim milovanjem. Koža joj je bila skoro nestvarna, glatka i baršunasta kao krema. Oči joj se rašire. - Š-što to ra-radite? On se nasmiješi, pomilovavši joj jagodicom palca debeljuškasti jastučić donje usne. Kad je na trenutak prestala disati, vrućina mu oblije međunožje. - Poljubit ću vas - reče on. Zjenice joj se smrače. Činilo se da je sasvim prestala disati. - Zašto? zaciči. Oči su joj zvjerale njegovim licem tako intenzivno da mu se činilo kako nije svjesna da je približio svoje bedro njezinom, gurkajući ju prema svome krilu. Jednim previjenim dlanom klizne oko njezina struka, zaustavivši ga na nježnoj izbočini njezina boka. - Ti se nikad nisi poljubila, zar ne, Ellie? Ona šutke odmahne glavom, previše zapanjena da bi lagala. On približi lice njezinom i ponovno joj palcem pomiluje usne, zadovoljan kako su zadrhtale i razdvojile se. Bio je to presladak poziv da bi ga ignorirao i on svojim usnama pomiluje njezine. Nježno. Meko. Jedva ih dodirnuvši. Puštajući je da se navikne na taj osjećaj. On je isto ovo učinio već stotinama puta, ali sada su mu sva čula eksplodirala na taj dodir. Želudac mu se zgrči. Kako je moguće imati tako meke usne i tako slatke? Želio je utonuti u njih. U nju. Odmaknuo se, prilično zbunjen i zapiljio se u njezine poluzatvorene oči. Da, baš bi ovako trebala izgledati. Nježnih i sanjivih očiju, očajnički čekajući njegov sljedeći dodir. A ne ravnodušna i neosvojiva. Erik se namršti, pomislivši kako je čudno što mu srce tako mahnito udara u prsima i koliko je silno želi poljubiti. Ponovno joj dodirne usne, povećavajući pritisak, zadržavajući se da je temeljitije kuša. ~ 90 ~ Knjigoteka


anna&exponto Slatka? Dovraga, usta su joj bila kao topli šećer, rastapala su se pod njim. Poljubio ju je žešće, pohlepno klizeći preko njezinih usana, sasvim zaboravivši kršćansku dužnost. U mislima mu je bila samo njezina baršunasta koža, meke, slatke usne, njezin medeni okus i uzbudljiv miris njezine kože. Osjećao se kao ga vuče neka predivna, senzualna morska struja - kao da se utapa u tekućoj žudnji. Nije mogao vjerovati da ga je toliko uzbudio samo jedan poljubac. Kurac mu je bio tvrd kao vražji kolac. Tražeći malo olakšanja, povukao ju je bliže k sebi, spustivši je u svoje krilo. Ali osjećaj njezine stražnjice pritisnute o njegovu erekciju - razdvojene samo tankim komadom tkanine - samo je povećao njegovu agoniju, učinivši da žudi za više. Mnogo više. Ona ispusti neki tihi zvuk kad osjeti njegovu tvrdoću tako intimno pritisnutu o nju. Taj zvuk bio je napola uzdah iznenađenja, a napola nešto dublje što je nagoviještalo senzualnost koju nije mogao objasniti, ali ju je silno želio istražiti. Zavoji na njegovim dlanovima nisu ga spriječili da provuče prste kroz njezinu kosu kako bi joj obuhvatio potiljak i privukao joj usne k svojima. Samo da kušam, zavjetovao se, potičući joj usne da se razdvoje svojim usnama. Kriste. Prvi zamah njegova jezika u njezinim ustima natjerao ga je da glasno udahne od sirovog zadovoljstva. Ona se prenula od neočekivane invazije, ali prije nego što se uspjela odmaknuti, on je ponovno pomiluje jezikom. Milovao je svojim jezikom njezin hrabrim, zavodljivim pokretima. Ponavljao je to sve dok nije osjetio kako se smekšala pod njim. Bilo mu je drago da joj se ovo sviđa. Što je ovako topla i da se rastapa u njegovu zagrljaju. Koža joj je bila vruća, dah isprekidan, tijelo dozrelo za njegov dodir. Je li bila vlažna za njega? Oblijeva li je vrućina između nogu? Natiču li joj one bujne usne njezine ženskosti? Dršću li? Žude li bolno za njegovim dodirom? Koji je njemu bio vrag? Poznavao je požudu, ali ovo je bilo... više. Nešto u vezi s ovom djevojkom bilo je drukčije, ali neka ga vrag odnese ako zna što. Vrućina koja ga je zahvatila sve ga je čvršće obavijala. Po cijelom tijelu. Ne samo u međunožju. Odjednom osjeti nelagodu i počne se odmicati - i to bi učinio da nije osjetio neki nesigurni trzaj njezina jezika. Taj nevini odgovor učinio mu je nešto. Kao da je upalio fitilj koji je raspirio vatru u njemu. Umjesto da se odmakne, on je privuče bliže, još je čvršće zagrlivši. Vršci njezinih dojki pritisnuli su se o njegova prsa dok je produbljivao ~ 91 ~ Knjigoteka


anna&exponto poljubac, kružio i ispreplitao jezik s njezinim. Bože, kako je ovo bilo dobro. A ona je odgovorila, dočekujući njegova milovanja svojim, isprva nesigurno, ali zatim s više samopouzdanja kako ju je poticalo njegovo stenjanje. Želio je zarežati od muškog ponosa kad je osjetio da ga je obgrlila oko vrata. Iskustvo koje joj je nedostajalo nadoknađivala je entuzijazmom. Kakva je to bila šteta čuvati ovakvu strast zaključanu negdje da izblijedi i odumre. Djevojka je bila prirodno nadarena. Njezin odgovor je imao čudan učinak na njega. Činilo se da gubi kontrolu. Poljubac mu je postao vrući. Vlažniji. Zločestiji. Ljubio ju je, pustošio joj usta kao da kani ševiti do besvijesti. Bila je tako vraški vruća, doslovno mu se rastapala u zagrljaju. Izgledalo je da je se ne može zasititi. Dlan mu pronađe malu oblinu njezine dojke. Nije bila ni slična mekom, jastučastom mesu na koje je bio navikao, već je bila čvrsta i podatna, jedva toliko zaobljena da mu ispuni dlan. Želio ju je stisnuti i gnječiti, obuhvatiti prstima sitnu bradavicu i uštipnuti je tako da se ukruti, ali mahnito lupanje njezina srca pod njegovim dlanom natjera ga da uspori. Dražio ju je usnama i jezikom dok nije zaboravila na težinu njegova dlana koji joj je prekrio dojku. Tada ju je obuhvatio, nježno, kružio palcem oko vrška sve dok nije zastenjala i počela se izvijati u njegovoj ruci. On je sada samo razmišljao kako bi kliznuo ustima na njezin vrat, rastvorio joj raspor na halji, zavrtio jezikom po tom čvrstom malom biseru i usisao ga duboko u usta. Tijelo mu je gorjelo, srce mu je lupalo, krv mu je uzavrela. Znao je da je na rubu da učini nešto nepromišljeno, ali nije se mogao zaustaviti. Želio je biti u njoj, osjetiti kako se rastapa oko njega. Samo je o tome mogao razmišljati. Odjednom se vrata otvore uz tresak. Ellie skoči s njegova krila kao opečena. Erik se osjećao kao da mu je netko upravo izlio kantu hladne vode na glavu i ustao skoro jednako brzo kao i ona. Koji vrag? Nije znao odnosi li se ta psovka na poljubac ili smetnju. Bio je ošamućen. Ošamućen! Spontano posegne za drškom bodeža za strukom, ali makne ruku kad shvati da su to Domnall i Duncan koji nose mlitavog Randolpha. Dok se mučio da ohladi uzavrelu krv, mozak mu se razbistri. - Što se dogodilo? ~ 92 ~ Knjigoteka


anna&exponto Domnall ga znatiželjno pogleda - očito je primijetio da se nešto zbiva. Ellie nije bila Erikov tip i obojica su to znala. Mršavi, neugledni sitni djevojčurci nisu bili njegove tipične družice u postelji. - Srušio se. Čini se da ima groznicu. Ellie se uznemiri i zabrinuto dahne. - Spustite ga ovdje. - Ona pokaže muškarcima krevet ugrađen u zid, pretvorivši se šokantnom brzinom u učinkovitu dadilju - kao da se upravo nije rastapala u njegovom zagrljaju. Erik opsuje i provuče ruke kroz kosu. Nije bio siguran je li ljut na Randolpha ili na sebe. Nekoga je taj poljubac silno potresao, no bio je vraški siguran da to nije bila ona.

~ 93 ~ Knjigoteka


anna&exponto

8. Poglavlje Ellie! Ona se trzne. Glasna grmljavina Sokolova glasa razbila je mir sunčanog zimskog dana i zamalo je zbog nje ispustila hrpu svježe opranog rublja koje je nosila na rukama. Gospode, što sam sada zgriješila? U otprilike četrdeset osam sati otkako je sišla s uma i dopustila mu da je poljubi, činilo se da, kad ju nije ignorirao, reži na nju zbog nečeg što je pogrešno učinila. On je bio taj koji joj je rekao neka bude korisna, ali prigovarao je svemu što bi učinila. Kad bi ponudila pomoći Meg u dijeljenju hrane, rekao bi joj da smeta (pećina je uistinu izgledala kao svinjac, a ona je samo predložila njegovim ljudima da pospremaju za sobom). Ako bi pokušala pomoći susjedama kod šivanja, optužio bi ju da pokušava izmamiti njihovu samilost kako bi joj pomogle pobjeći (to je bila njegova priča, istakla je; ne može je on optuživati što je ona razrađuje). Čak joj je zabranio njegovati Thomasa dok je bio u deliriju, plašeći se da bi mogla čuti nešto što ne bi smjela (tko bi rekao da lopovi imaju toliko važnih tajni?). Hvala Bogu, Thomasu je jučer pala temperatura i premda je bio slab, činilo se da će se mladi gusar oporaviti. - Ellie! - ponovno je zaurlao i ona se opet od tog zvuka usuče u sebe. Pripremajući se za još jedan neugodan susret, ispravi kralježnicu i polako se okrene i ugleda ga kako joj se s ruba litice žustro približava koračajući odrješito po travi. Bio je dovoljan jedan pogled na njegovo smrknuto lice da poželi pobjeći u kuću, koja se nalazila desetak metara od nje. Možda neće tako glasno urlati na nju u nazočnosti Meg i Thomasa? No činilo se da mu Duncan, koji je stajao s druge strane vrta, uopće ne smeta pa je posumnjala u to. Izgledalo je da se čuvena dobrohotnost gusarskog kapetana odnosila na sve osim na nju. Čak je i Thomas to opazio, primijetivši kako nikad nije vidio da Sokol tako lako gubi živce zbog neke cure. Ellie bi perverzno uživala u tome da nije morala trpjeti te njegove napadaje bijesa. Uistinu, on je bio impozantan prizor! Čvrsto je stisnuo usta i strijeljao je svojim briljantno plavim očima. Njegov bi se svijetli nordijski ten u trenutku mogao smrknuti i postati leden i bezosjećajan. Iako se više nije bojala da bi joj mogao nauditi, ipak je bilo zastrašujuće iskustvo kad se nad tebe nadvije ljutiti i ogromni gusar. Ona odloži svježe oprano rublje na stijenu i okrene se prema njemu, trepćući u sunce dok se odbljesak od njegova oružja i čeličnih zakovica na ~ 94 ~ Knjigoteka


anna&exponto njegovom kožnom cotunu reflektirao o njezine oči. Ali izgledao je očaravajuće čak i bez oklopa, a bila je sigurna da on to dobro zna. Zaustavio se ni tridesetak centimetara od nje, a nju tijelo izda, zarumenivši se od svjesnosti. Zar je morao tako divno mirisati? I biti građen poput ovna za rušenje bedema? Kako bi mogla razmišljati kad je jedino bila u stanju mirisati njegovu toplu kožu, začinjenu blagim mirisom njegova sapuna, i kad je samo mogla razmišljati o tome kako joj je bilo u zagrljaju njegovih snažnih ruku i kako su mu tvrda bila prsa pritisnuta o njezine dojke? - Zar me nisi čula kako te zovem? - ljutito je zahtijevao. Ona ga prkosno pogleda u oči. Barem ovaj put nije skrenuo pogled. Nelagoda u njezinim prsima se smanjila, ali nije sasvim nestala. Stalno si je govorila da nije povrijeđena zato što se on tako naprasito ponaša i izbjegavaju nakon onog poljupca. - Mislim da vas je cijeli otok čuo kako me zovete - odgovori mu bezbrižno. Njegove oči zasjale su svom toplinom hladnog čelika dvoručnog mača koji je bio pričvršćen na njegovim leđima - nimalo slično senzualnom pogledu od kojeg se rastapala kad ju je ljubio. Neće o tome razmišljati. Ali kad je spustila pogled na njegove usne, predobro se prisjetila vrućih osjećaja koja su ta presavršena usta izazvala pritisnuta o njezina. Nije ni sanjala da poljubac može biti takav. Da zov strasti može biti tako jak. Da može nešto tako očajnički željeti svim svojim bićem. Usta su mu bila tako meka i topla, zavodila su je svakim vještim pokretom njegovih usana i jezika. Imao je okus po tami, po viskiju i po grešnim, nepoznatim užicima. Snaga reakcije na njega ju je zapanjila. Dosad se smatrala imunom na tjelesnu žudnju. Ali ovakvo nešto nikada nije iskusila. Nikad je njezina čula nisu toliko preplavila i paralizirala. Samo je kušala i bila je opijena žudnjom. Zatekla se kako mu odgovara. Kako mu uzvraća poljupce. Kako tone u njegov zagrljaj. Kako se topi od njega. Kako mu se želi još približiti. Previše svjesna pritiska njegove tvrde muškosti o svoju stražnjicu. A kad je njegova ruka obuhvatila njezinu dojku... Stresla se, prisjetivši se kako se lako dala uhvatiti u njegovu zavodljivu zamku? Što ju je, zaboga, bilo spopalo? Ljuta na sebe što se prisjetila onoga što se zavjetovala zaboraviti - kao što je on to očito lako zaboravio - nije se trudila sakriti nestrpljenje. Želite li nešto? Imam posla. ~ 95 ~ Knjigoteka


anna&exponto On je pogleda ispod oka, opasno zaškiljivši. - Siguran sam da imaš. Postoji li razlog zašto sam se vratio i zatekao svoje ljude kako ne vježbaju kao što sam naredio, već polugoli sjede u pećini kraj vatre? Nije si mogla pomoći da bezbrižno ne slegne ramenima, iako je znala da će ga to još jače razjariti. - Ne znam. Predložila sam da vježbaju s mačevima kasnije i umjesto toga prvo odu na plivanje, nadajući se da će se tako bar malo oprati. Izgledao je kao da će eksplodirati. Uistinu, to joj nije smjelo pričinjavati takvo zadovoljstvo. - Ti si naredila mojim ljudima da idu plivati? - Predložila - ispravi ga najslužbenijim glasom. - Činilo mi se to najučinkovitijim. Primijetila sam da im je odjeća prljava pa sam im ponudila da je operem. Bojim se da s vunom nisam mogla mnogo učiniti osim iščetkati je. Muškarci su nosili raznoliku odjeću. Bilo je tu odjeće sa Zapadnog Otočja, uključujući tradicionalni liente s remenom, karirani plašt i cotun koji su odijevali Kelti, zatim nordijske hlače i živopisne tunike te viteško ruho poput lanenih gaća i vunenih - ili kod skupocjene odjeće - kožnih visokih čarapa koje su dosezale do kuka. Samo je Thomas nosio košulju i hlače od žičanog oklopa, ali kapetanov cotun od crne kože i hlače protkane čeličnim zakovicama bile su jednako tako skupocjene. Gusarenje je očito bilo unosan posao. - Ovo je prva polovica - reče, pokazavši na hrpu koju je bila odložila na stijenu. - Ostatak će biti gotov kasnije popodne. Ona ga premjeri pogledom i oštro udahne zrak, udišući njegov opojni muževni miris. Zatim frkne nosom kao da je miris bio neugodan, iako je bio sve samo ne takav. - Ako želite dodati svoju odjeću na hrpu, pobrinut ću se da vam se vrati čista. Lice mu se tako smrknulo da je zamalo požalila što ga je izazivala. Zamalo. Ali nakon što se onako rastopila i izgubila glavu zbog njega, a on se zatim ponašao kao da se taj poljubac uopće nije dogodio, priuštit će si to zadovoljstvo kad god to bude moguće. Poljubac koji ju je oborio s nogu za njega je bio ništa. Bilo je to bez sumnje nešto što je stotine puta učinio s bezbroj drugih žena. Čak je i sada stajao ovdje nesvjestan i nedirnut dok se njezino tijelo s mukom pokušavalo othrvati instinktivnim sjećanjima na njegov dodir. Njegova reakcija - ili izostanak reakcije - bio je upravo razlog zašto se treba držati podalje od njega. On nikad ništa nije uzimao za ozbiljno, i nitko se i ništa nije moglo probiti kroz tu simpatičnu ljusku. Zapravo, nitko osim nje. Ponašala se kao budala već i time što je razmišljala o tome. ~ 96 ~ Knjigoteka


anna&exponto On ju je poljubio samo zato što se sažalio nad njom. Kao da to što ju je smatrao jadnom već nije bilo dovoljno ponižavajuće, kako je samo brzo pokleknula pred nečim mnogo gorim. Očito se njezina imunost na njegovo lijepo lice nije odnosila na njegova nadarena usta. To je bilo nevažno, uvjeravala se. On joj to nije mogao jasnije dati do znanja. Žena koja bi drukčije mislila - koja bi previše važnosti dala jednom poljupcu - sama je tražila razočaranje i slomljeno srce. Nije imala namjeru slijediti tragični primjer svoje majke. Bude li ona nekom muškarcu dala svoje srce, to će biti netko tko ga neće zgaziti. Njezin je otac u svojoj ljubavi bio preslobodan da bi se ograničio samo na jednu ženu, slično čovjeku koji je sada stajao pred njom. Ali zašto o tome uopće razmišlja? Ljubav nije bila za nju. On pogleda hrpu rublja. - Ti si to sve sama oprala? Pokušala je spriječiti crvenilo koje joj je oblijevalo obraze, ali nije uspjela. - Nekoliko susjeda ponudilo se pomoći. - Kad su vidjele koliko se muči, sažalile su se nad njom. On stisne bradu tako da su mu usne pobijelile. - Pokaži mi dlanove. Ona zabaci glavom na način koji je on mrzio, nadajući se da će ga smesti i sagne se da bi pokupila rublje. - Moram ovo vratiti... On je bio skinuo svoje zavoje, a kad ju je snažno uhvatio za zapešće, ona zastenje zbog tog dodira. Koža joj je bridjela kao daju je pogodilo tisuće sitnih munja. - Tvoje ruke, Ellie - zarežao je tihim glasom od kojih su joj žmarci krenuh niz kralježnicu. - Odmah. Ona stisne usne. On je bio običan prenarasli nasilnik. Pokuša istrgnuti ruku, ali on joj silom okrene dlan i zatim ružno opsuje. - Nije to ništa - reče ona i istrgne ruku. - I ne biste smjeli govoriti takve prostote. To ukazuje na slaboumnost. Ako se nadala da će je njezin prijekorni ton smesti, to se nije dogodilo. - Tako mi božjih rana, što si to radila? Izranjavane su i pune žuljeva kao da si ih namakala u lužini, a zatim udarala njima po stijenama. Ona podigne bradu. Bilo ju je previše sram reći da je stavila deset puta više lužine u vodu nego što treba dok je Meg nije ispravila. No za sve to je ionako on bio kriv. - Vi ste mi rekli da pomažem. - Ona ga ubode prstom u prsa, ali bilo je to kao da pokušava udubiti granit. - Zato se prestanite žaliti zato što sam vas poslušala. On spusti pogled na njezinu ruku, a ona je brzo makne. - Nisam te kanio pretvoriti u pralju. Kladio bih se da nikad u životu nisi oprala rublje. ~ 97 ~ Knjigoteka


anna&exponto Obrazi su joj se zažarili. - Kakve to veze ima? Vidjela sam da ima posla koji treba obaviti i obavila sam ga. - Doduše, uz pomoć. Ispod brade mu se pojavi zlokobni tik. Fascinirao ju je taj znak temperamenta - male napukline u bezbrižnoj fasadi. - Dobro, to više nećeš raditi. Tvoji dani kao pralje su gotovi. - Zašto? Zašto je to vama važno? Čeljust mu se ukruti kao da mu se ne sviđa to što ga ona ispituje. Ovaj čovjek je bio previše naviknut da uvijek dobije što želi. Kladila bi se da se na prste jedne ruke može nabrojati koliko su mu puta u životu rekli „ne”. - Zato što sam ja odgovoran da vas dovedem doma u komadu i ne želim da se požalite kako sam vas tjerao na težak rad. Znala je da se igra s vatrom, ali nije si mogla pomoći da se ne nasmije. - Mislila sam da Vikinzi vole uzimati robove. - Oči su mu bljesnule, ali prije nego što je uspio odgovoriti, ona doda: - Zašto je vas briga što netko misli? Pa vi ste gusar. Izazivala ga je da joj se usprotivi. Možda je izgledao tako, ali se nikako nije ponašao kao gusar - barem ne onako kako je ona smatrala da bi se gusari trebali ponašati. Gusari su bili nemilosrdni i nemoralni - zlikovci koji su pljačkali na moru - a ne dobrohotni razvratnici koji su spašavali zarobljenike (dvaput), obećali da će ih vratiti, a zatim se zabrinuli kad su vidjeli kako su im dlanovi malo izranjavani i bolni. Nešto je tu bilo čudno. Ali što bi drugo on radio u onoj pećini? I zašto je bježao od Engleza? Njezin je izazov dočekao ljutitim pogledom i približio se jedan korak, kao da je znao koliko se ona uznemiri kad se nad nju nadvije predivni ratnik visok skoro dva metra. - Muče te sumnje, Ellie? - Lady Elyne, zamalo ga je ispravila. Samo ju je obitelj zvala Ellie, i još se nije navikla čuti taj intimni nadimak izrečen njegovim dubokim, hrapavim glasom. - Mislio sam da si pristala na dogovor? Ona se odupre porivu da ustukne jedan korak. Zašto on mora biti tako visok? I tko to na svijetu ima tako široka ramena i mišićave ruke? Iskovani u bitci...? Sumnjala je u to. Vjerojatno se namjerno potrudio izgledati ovako kako bi se ženama pomutio razum i zaklecala im koljena kad ga ugledaju. Morala je nakriviti glavu da ga pogleda u oči. - Jesmo... jesam - ispravi se. Bilo joj je grozno kako ju je uspio zbuniti i zato duboko udahne da se smiri. - Meni se samo čini da kod vas postoji neka neobična plemićka crta za jednog gusara. I zašto vas je jedan od ribara u selu nazvao taoiseach? To je bila druga riječ za poglavara. ~ 98 ~ Knjigoteka


anna&exponto Da ga nije promatrala tako izbliza, propustila bi opaki bljesak u njegovim očima prije nego što ga je zamaskirao lijenim smiješkom. - Da pogodim, stari Magnus? On često zaboravi i vlastito ime. Zastane. - Mislim da znam otkud ova iznenadna promjena kod tebe. Ona ga pogleda ispod oka. - Da? On kimne. - Aha. - Njegov pogled sklizne na njezina usta, a toplina se razlije po njoj kao rastopljena vatra. - Mislim da se pitaš kako si mogla uživati u poljupcu jednog gusara. Obrazi joj se zažare od ljutnje. - Nisam uživala... On ju je tako pogledao da je odmah umuknula. Još jedna riječ i nije sumnjala kako joj odmah kani dokazati koliko griješi. Ona se još jače zajapuri, pa on nastavi: - Zato si se uvjerila da moram biti nešto drugo. Preplavi je stid. Ima li on pravo? Je li joj taj poljubac pomutio razum pa sada vidi ono što želi vidjeti? Ma, ne! Ima u njemu još nešto, u to je bila sigurna. Ako on nije nalikovao na gusara, Thomas je nalikovao još manje. Cijelog je života bila okružena vitezovima, a iz Thomasa je zračio viteški kod. Sokol - usput, zar mu je to uistinu pravo ime? - ju je samo pokušavao smesti svojom blizinom. I to je djelovalo. Bila je toliko blizu da vidi kako mu sitne dlačice na bradi prekrivaju oštre linije čeljusti, sitne bore od smijanja oko očiju, koje je stekao provodeći dane na suncu, tamni komad kože u obliku slova V vidljivi iznad otvora njegova cotuna, i meku, senzualnu oblinu tih njegovih predivnih usana samo nekoliko centimetara udaljenih od njezinih. Pogled joj je lebdio na tim ustima. Shvatila je da se on ukipio, da su mu se ukočili svi mišići u tijelu. Pogledi su im se sreli. Ona se prene, osupnuta sirovim intenzitetom njegova pogleda. Gledao ju je kao da... Kao da se jedva jedvice suzdržava. Ali od čega? Od toga da je zadavi? Ne, jest bio ljut, ali u ovom pogledu je bilo još nečega što nije mogla razabrati. Nečeg vrućeg i intenzivnog. Nečeg što je u njoj pobudilo neke čudne osjećaje neki nemir - kao da joj je koža odjednom postala pretijesna. A ono intimno mjesto između nogu ponovno je počelo bridjeti. Posramljena reakcijom svoga tijela, ona spusti pogled. On je stisnuo, pa opustio, pa ponovno stisnuo šake koje je držao na bokovima, kao da se pokušava pribrati. Čini se da je djelovalo. - Nema više pranja odjeće, zapravo, ni preuzimanja nikakvog posla. Ja ću se pobrinuti za svoje ljude. ~ 99 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona ga opet pogleda u oči. O čemu se tu radi? Zar se ljuti zato što je zašla u njegov teritorij? Samo je željela pomoći. - Dobro. Onda neka vaši ljudi slobodno trčkaraju naokolo u prljavoj, zamrljanoj odjeći i navedu Engleze na svoj trag svojim smradom. Baš me briga. A vi lijepo čamite s drugim kriminalcima u engleskoj tamnici do sudnjeg dana. On zaškilji kao da se kani svađati, ali očito je shvatio da je mudrije odustati. Zabljesne je očaravajućim osmijehom, ponovno se pretvorivši u simpatičnog, bezbrižnog razvratnika. Ovoga puta joj to nije zasmetalo. U ovom je obliku bio manje opasan. - Vidiš - otegne on, zatreptavši svojim plavim očima - nije se tako teško ponašati razumno. Ona nimalo damski frkne nosom. - Kao da biste vi znali što to znači biti razuman - reče sebi u bradu. - Što si to rekla, Ellie? Nisam te čuo. - Ništa - reče svojeglavo. - A što bih, zaboga, trebala raditi dok čekam taj dan kad ćete se konačno udostojati i odvesti me doma? On slegne ramenima i okrene se da krene svojim putem. - Ti si pametna cura. Sigurno ćeš se nečeg domisliti. Thomas se bolje osjeća, zašto ne bi malo njemu zapovijedala? - Ja ne zapovijedam... - Ušutjela je i zaškrgutala zubima. Nije bilo vajde prosvjedovati. On je uistinu nemoguć. Sad je ona stiskala šake dok ga je gledala kako odlazi - zviždeći, vrag ga odnio! Doći će dan kad će mu izbrisati taj neodoljivi smiješak s tog pretjerano naočitog lica. A onda će možda otkriti što to on skriva.

***

Dva dana nakon rasprave u vrtu s Ellie, Erik je još zviždao dok je šetao puteljkom prema malom Meginom imanju. Nije se onamo uputio da bi provjerio što cura radi, uvjeravao se, nego da vidi je li Randolphu bolje. Kako se Randolph razbolio, Erik nije imao izbora nego čekati na Spoonu umjesto da se pridruži Bruceu na Islayu. Ali nakon tolikih mjeseci u bijegu, Erik nije bio naviknut tako dugo boraviti na jednom mjestu, osjećao je neki čudan nemir - ili je barem to sebi tako objašnjavao. Čuo je iznenađujuće malo vijesti od stanovnika Megine kuće. No nije se žalio. Ne, bio je presretan što se mala furija konačno urazumila i ~ 100 ~ Knjigoteka


anna&exponto prestala smetati njegovim ljudima, a njega izazivati u svakoj mogućoj prilici. Ionako je imao previše posla. Morao je motriti na galiju engleskih vojnika koja se jučer usidrila i ispitivala otočane jesu li vidjeli brod sa znakom sokola. Srećom, usidrili su se na jugu otoka i samo su površno pretražili područje. Otišli su s brdom prijetnji, no to je bilo sve. Da, imao je on više razloga za zadovoljstvo. Ne samo da su Englezi bili na sigurnoj udaljenosti, a djevojka je konačno bila poslušna, još ga je držao nalet uzbuđenja koji je uslijedio nakon uspješne misije. Dovraga, osjećao se čak toliko velikodušnim da je priznao kako je možda malo pretjerano reagirao na to što je oprala odjeću njegove posade. Smrad u pećini uistinu je bio manji. Ali bio se razbjesnio kad se vratio s izviđanja na drugoj strani otoka i zatekao svoje ljude kako se skrivaju u pećini golih guzica i posramljenih lica. Naporna mala dadilja natjerala je neke od najstrašnijih ratnika u kršćanskom svijetu - njegovih ratnika - da joj predaju svoju odjeću, a njemu je već bilo vraški dosta njezinog petljanja u njegove poslove. Ona je bila zarobljenica, za Boga miloga - iako ne tipična - i trebala bi se početi tako i ponašati. Malo poniznosti bilo bi dobro... za početak. Ali Ellie se uopće nije ponašala onako kako bi trebala. To je i bio problem. A da jest, možda bi prestao stalno razmišljati o njoj. Ovo je bilo ludo. Mršava, neugledna dadilja nije bila tip žene nad kojom bi on zdvajao, bez obzira na to koliko je vruć bio njezin nevini poljubac od kojeg mu je krv uzavrela. Ne bi on nikad razmišljao o ženidbi s nekom koja neće povećati imetak i ugled njegova klana, a tip žena koje je izabirao za družice u postelji nisu bile sluškinje i bile su... ovaj, ljepše i imale su mnogo veće cice. Unatoč njezinoj svjetlucavoj koži, očima neobične boje, garavim dugačkim trepavicama i primamljivim malim bradavicama koje su se tako očaravajuće ukrutile pod njegovim dlanovima, ona se nikako nije ubrajala ni u jednu od te dvije vrste. Ali, dok je držao taj čvrsti mali brežuljak mesa u svome dlanu... nije imao dojam da bilo što nedostaje. Zapravo, osjećaj je bio predivan. No to nije značilo da ona njega zanima. Što nije objašnjavalo zašto je bio tako vraški blizu da je u onom vrtu opet poljubi. Činilo se da joj se samo morao približiti na tri metra i tijelo bi mu odmah poskočilo od svjesnosti. To je bilo smiješno, da se ne spominje da je bilo i prokleto neudobno. Ali njega to uopće nije zabrinjavalo. Već skoro čitav tjedan nije dijelio postelju s nijednom ženom i vjerojatno je samo pokazivao znakove ~ 101 ~ Knjigoteka


anna&exponto zakinutosti. To je bio previd koji će lako popraviti. Možda bi se ipak, nakon što provjeri kako je Randolph, trebao pridružiti ostalima u seoskoj krčmi. Uz tu sretnu misao, pridodanu drugim radosnim mislima koje su mu se vrzmale po glavi, prešao je travnati brežuljak koji je bio klizav od mraza i namrštio se, iznenadivši se jer Duncan nije bio na dužnosti. Naredio je svome pobočniku da pazi na nju, ne zato da je spriječi da pobjegne - ionako ne bi daleko odmakla - nego kako bi se pobrinuo da joj se nešto ne dogodi ako pokuša. Neće ona pasti ni s jedne litice dok on pazi na nju. Dok je pod njegovom paskom, on je za nju odgovaran. A nakon onog poljupca, tu je odgovornost delegirao svom rođaku. Ali njegova problematična gošća i njegove jednako problematične misli, uskoro će biti iza njega. Iako je još uvijek na ovom području bila velika nazočnost Engleza, Erika su engleska kopilad toliko puta ganjala da je znao kako će jednom konačno odustati. A ako ne odustanu, onda će ih on zaobići, bude li trebalo. Još uvijek je bilo dovoljno vremena do ugovorenog sastanka s McQuillanovima, koje mora odvesti na Rathlin. U međuvremenu će pronaći način da pošalje poruku Bruceu. Kako je dvorac njegova rođaka Angusa Oga MacDonalda u Dunavertyju bio smješten samo tri kilometra od Spoona, to je bio najbolji izbor - a i najbrži i najdirektniji. Bilo je baš ironično što je Dunaverty isti onaj dvorac iz kojeg je Erik prije četiri mjeseca izveo Brucea. Iako su ga trenutno okupirali Englezi, njegov bratić je još imao svoje ljude unutra. Znao je da ako uspije doturiti poruku Angusu Ogu, on će naći načina da ju prenese Bruceu. Angus Og imao je široku mrežu ljudi duž zapadne obale. Erik je to dobro znao jer je skoro čitavo desetljeće služio kao pobočnik svom bratiću lordu od Islaya i jednom od najmoćnijih ljudi u Zapadnom Otočju, prije nego što ga je Bruce unovačio u svoje Čuvare Visočja. Eriku nije bilo drago napustiti službu čovjeka koji je za njega učinio toliko mnogo. Kako je imao samo sedam godina kad mu je otac umro, Erik je bio premlad da bi se obranio od manipulativnih i grabežljivih makinacija pripadnika klana MacDougall koji su se pretvarali da ga štite. Erika i njegovu obitelj zaštitio je Angus Og i pokazao mu što znači odanost. Angus Og je bio taj koji je od Erika napravio čovjeka. Ali njegov je rođak inzistirao da se Erik priključi Bruceu, a Erik mu je dugovao previše da se ne bi povinovao njegovoj volji. Bio je to također i način da povrati zemlju koju su mu nakon očeve smrti oteli MacDougallovi. Borba za vlast između dvije moćne grane Somerledovih potomaka MacDonaldovih i MacDougallovih - dominirale su politikom Zapadnog ~ 102 ~ Knjigoteka


anna&exponto Visočja. Sada su u prednosti bili MacDougallovi, koji su ušli u savezništvo s Edwardom, ali to će se promijeniti kad Bruce povrati svoju krunu. Vidjeti Johna MacDougalla od Lorne kako pati, bit će jednako zadovoljstvo kao vidjeti kako Edwarda protjeruju u Englesku podvijena repa. Erik bi mogao pokušati prenijeti poruku brodom, ali bilo bi mnogo jednostavnije plivati - barem bi njemu to bilo jednostavnije. Dvorska straža pazit će na brodove, ali neće očekivati plivača. On se naceri. To će biti neočekivano. Opasno. Ekstremno. Baš kako on to voli. I upalilo je. Sinoć je otplivao tri kilometra između otoka Spoon i Dunavertyja i predao poruku jednom od rodakovih ljudi. Kad je Erik prišao vratima Megine kuće, čuo je prigušenu grmljavinu Duncanova smijeha pomiješanu sa znatno zvonkijim, skoro djevojačkim kikotanjem neke žene. Nije to bila Meg, to je instinktivno znao, nego Ellie. Nešto mu u vezi s tim zvukom nije dobro leglo. Pokucavši ovlaš, on otvori vrata. I stane ukopan u mjestu. Duncan je obuhvatio Ellien struk i podigao je visoko u zrak; dok je ona posezala za nečim na velikoj polici spremišta ugrađenog u zid duž stropnih greda. Ali Erik je samo vidio kako su se oči njegova ratnika prilijepile za njezinu stražnjicu, za tu iznenađujuće lijepo oblikovanu stražnjicu koju je jasno otkrivala posuđena stara halja čija je tkanina sada već bila gotovo prozirna od iznošenosti. Ellie i Duncan se trznu kad ih je prekinuo. Duncan olabavi stisak oko njezina struka i Ellie jaukne prepavši se da će pasti, no Duncan je uspije uhvatiti u naručje prije nego što je tresnula na pod. Baš divno, pomisli Erik, a svaki mu je živčani završetak bio na rubu eksplozije. Ellin iznenađeni pogled ispuni se smijehom, a kad pogleda Duncana, oboje prasnu u smijeh. Potpuno ignorirajući Erika. - Mislim da smo ipak trebali otići po ljestve - reče ona. Pogled joj iznenada postane zabrinut. - Je li vam ruka dobro? Duncan se nasmije. - Ruka mi je dobro, curo, baš kako sam ti rekao. Ja bih mogao podići tako sitnu djevojku poput tebe jednom rukom, bila ona ozlijeđena ili ne. Moraš mi dati drugu priliku da ti to dokažem ili će mi ponos biti nepopravljivo povrijeđen. - On joj namigne. - Uostalom, ovo je mnogo zabavnije od ljestava. Eriku je skoro bilo žao svog rođaka znajući da je Ellie imuna na mnogo vještije očijukanje od bratićeva bijednog pokušaja šarmiranja. ~ 103 ~ Knjigoteka


anna&exponto Predviđajući da će Ellie održati Duncanu bukvicu, bio je šokiran kad je umjesto toga vidio kako se zarumenila poput neke nevine djevojke. Erik bi bio zapanjen, ali nije mogao prestati razmišljati o tome da istrgne Ellie iz bratićevih ruku i zatim možda šakom skine Duncanu taj njegov vragolasti smiješak s lica. Pogledao ga je zlokobno zaškiljivši. Njegova je majka tvrdila da postoji određena sličnost između njih dvojice, ali on je nije vidio. Duncanova je kosa bila tamnija, a Erik je bio barem pet centimetara viši i imao dvadesetak kilograma mišića više od svog tri godine mlađeg bratića. Ellie se konačno sjetila da je on ovdje. Pogledala ga je - kratko - a zatim kimnula Duncanu u Erikovu smjeru. - Možda bismo trebah čuti što vaš kapetan želi prije nego što ponovno pokušamo? Činilo se da se Duncanu ne žuri spustiti Ellie - dok nije uhvatio Erikov pogled. Zbunjeno se namrštivši, nevoljko je spusti na tlo. Erik osjeti kako mu se uzavrela krv ohladila - neznatno. - Kapetane, trebaš nešto? Erik obuzda neopisivi bijes koji ga je obuzeo prema rođaku. - Zašto nisi na svom položaju? - zareži na njega. Ellie stane ispred njega, a Erik bi se nasmijao da ga ta njezina zaštitnička gesta nije toliko razbjesnila. - Ja sam kriva za to - reče. - Meg me zamolila da pripremim tinkturu za Thomasa kad se probudi, ali nisam uspjela dosegnuti ružmarin koji visi sa stropa pa sam zamolila Duncana da mi pomogne unijeti ljestve. Duncan joj se zahvalno naceri. - A ja sam joj rekao da nam ne trebaju ljestve. Otkad se njegov bratić, koji je samo mislio na bitku, pretvorio u takvog razvratnika? - Duncan je bio baš divno susretljiv - reče Ellie. Erik je čuo kako mu zubi škrguću. Kladim se da je bio, dovraga. Nažalost, Duncana trebaju dolje u logoru. Njegov bratić podigne jednu obrvu kao da je znao da Erik laže. Stvarno? Pogled na Erikovo lice morao ga je uvjeriti. - Bojim se da će ružmarin morati pričekati, curo - ispričao se Duncan. - Ali vratit ću se ja. Hoćeš vraga. Ako Erik ne može vjerovati vlastitom bratiću da će se znati kontrolirati, on će morati sam paziti na tu curu. Na kraju krajeva, on je bio odgovoran za nju. Jedan poljubac nije značio da se ne zna kontrolirati. On se samo iznenadio što ga je jedna tako obična cura mogla tako... uspaliti. Ali bio je siguran da je to sad već stara, zaboravljena priča. ~ 104 ~ Knjigoteka


anna&exponto No kad je zatvorio vrata za Duncanom, prostorija mu se odjednom učini jako skučenom. Ellie se pomaknula i stala kraj kamina, gledajući ga s distance, kao da je i ona osjetila neku čudnu energiju u prostoriji. Ali to je samo pogoršalo nemir koji se probudio u njemu kad je vidio obrise oblina njezinih dojki i bokova koje je jasno ocrtavala svjetlost iz kamina. Mora joj nabaviti još odjeće. Oprava od lijepe, čvrste vune bit će dostatna. - Nešto nije u redu? - upita ga. Shvativši da se mršti, on nabaci ravnodušan izraz lica. - Sve je u redu. - Želite nešto? Tebe. Ljut na tu nametljivu pomisao, odrješito reče: - Provjeriti kako je Thomas. Gdje je on? Ellie pokaže na suprotni kraj prostorije, na mjesto gdje su duž zida u nišama bile smještene postelje. - Odmara se. Meg je rekla da je to za njega sada najkorisnije. - Predviđajući njegovo pitanje, reče: - Mhairi je sinoć konačno rodila i Meg je otišla vidjeti kako je. Rodila je sina. Alastair, tako ga je nazvala. - Dala mu je dobro ime - reče Erik. Ime moga oca. Mnogi su otočani iskazivali čast svojim poglavarima time što bi svoju djecu nazivali po njima. Nakon godina pod MacDougallovom vlašću, ta ga je gesta dirnula. Gledala ga je sa zamišljenim izrazom na licu. - Izgledate drukčije konačno reče. - Nikad vas nisam vidjela bez oklopa. Erik nikada nije iskusio ovakav osjećaj. Pod njezinim upornim smeđim pogledom, koji je malo toga propuštao, skoro bi mogao reći da je bio svjestan svih svojih nesavršenosti. Okupao se i promijenio tuniku zbog tuljanove masti kojom se cijeli bio namazao radi plivanja - a nikako ne zbog nečega što je ona rekla. - Pa eto, noćas nema zlata koje treba opljačkati i djevica koje treba izbaviti. Podigne se jedan kut njezinih usana. To je dobro za početak, pomislio je. Ona mu se približi nekoliko koraka, a ono što je sljedeće učinila iskreno ga je šokiralo. Ispružila je ruku i uhvatila među prste rukav njegove bogate, tamnocrvene tunike. - Predivna je - reče s divljenjem. Na jedan čas, sasvim neuobičajen, gledajući njezino sitno lice obasjano svjetlošću iz kamina, i ona je izgledala predivno. U prsima mu se pojavio neki čudan osjećaj, kao da mu je ta tunika postala pretijesnom. - Ovaj vez je posebno lijep. - Sestra mi ga je izvezla - reče on čudno hrapavim glasom. ~ 105 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Imate sestru? - Nemam jednu sestru, nego pet. - Mlađih? Odmahne glavom. - Sve su starije. - A braću? - Nemam. - Ah - reče ona, kimnuvši, kao da je odjednom nešto shvatila. Nije mu se sviđalo kako to zvuči. - Što? Ona slegne ramenima. - Ništa. To samo objašnjava neke stvari. - Prije nego što se domislio odgovora na ovo, ponovno ga je šokirala podigavši ruku kako bi mu maknula pramen kose s čela. On glasno uvuče zrak, a tijelo mu se ukoči na njezin dodir - cijelo njegovo tijelo. Ponovno ju je mogao namirisati. Stotine žena rabilo je sapun s mirisom lavande - a zašto je onda mirisao drukčije na njoj? A ta duga, svilenkasta kosa... želio je zariti lice u nju i gledati kako mu se rasipa preko prsa. Žene su ga stalno dodirivale. On to uopće nije primjećivao. Ali sada je primjećivao. Cijelo njegovo tijelo je primjećivalo. Bože, nije mogao disati. Vrućina mu se skupila u međunožju, a srce mu je snažno i brzo lupalo. Još sekunda i on će ju zagrliti oko struka i povući je k sebi. Skoro je mogao osjetiti kako mu se kruti vršci njezinih bradavica pritišću o prsa. Nesvjesna kaosa koji je izazvala u njegovim čulima, ona reče bezbrižno: - Imate nešto u kosi. - Makne ruke, omogućivši mu da ponovno može razmišljati, i protrlja nešto među prstima. - To je nekakva crna mast. - Vjerojatno čađa od logorske vatre - reče on nehajno. Ona namršti nos. - Ne izgleda mi kao čađa. - Gledala ga je tako intenzivno kao da ga kani još ispitivati o toj masti, no umjesto toga reče uz smiješak: - Nosite tako kratku kosu. Mislila sam da Highlanderi više vole duge kose i brade - poput vaših vikinških predaka. On se nasmije. - Neki vole. - Zatim si protrlja bradu. - Ja ne volim kad me svrbi. - Prije nego što se uspio zaustaviti, upitaju: - Tebi se ne sviđa? Ona zakoluta očima, ne shvaćajući da je on to ozbiljno pita. On je to uistinu najozbiljnije pitao, shvatio je, ali nije znao kako to protumačiti. - Morat ćete se više potruditi ako želite izvući kompliment od mene. Koliko vidim, naslušali ste ih se već dovoljno, više nego većina ljudi u čitavom životu. Zatekao se kako se smješka. Imala je ona pravo, ali iz nekog je razloga želio čuti njezino mišljenje. - A ti si previše cinična za tako mladu djevojku. Reci mi, kako si uopće završila u grofovom kućanstvu? Izgledaš premlado za dadilju. ~ 106 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona spusti pogled. - Moja majka. - Glas joj se smekša. - Ja sam preuzela nakon... Nakon majčine smrti. On kimne, znajući da je to čest slučaj. Iako nije bio nasljedan kao mnogi poslovi u kućanstvu plemićkih obitelji, i posao dadilje često se nasljeđivao od majke. - Žao mi je, curo. Koliko je prošlo? Ramena joj zadrhte, a on osjeti neodoljiv poriv da je zagrli i utješi. A taj ga je poriv znatno više uznemirio nego požuda koju je osjetio prije nekoliko časaka. Da se radi o većini drugih žena, ne bi oklijevao, ali nekako je bio oprezan pri nagonu da dodirne Ellie - bilo je to kao da drži pergament preblizu plamenu. - U svibnju će biti tri godine. - Ona pogleda u njegove oči i on osjeti kako se nešto u njemu stisnulo na naznaku ranjivosti iza te njezine samouvjerene fasade osobe koja nije imala vremena za gluposti. On kimne, ne nagovijestivši unutarnju borbu koja se vodila u njemu. Laknulo mu je kad je konačno skrenula pogled i kad mu se glava razbistrila. - Ran... - naglo ušuti. Dovraga, nije mogao vjerovati da se zamalo izlanuo. - Thomasu je bolje? Ona kimne. - Još uvijek ne jede dovoljno, ali trebao bi za nekoliko dana biti na nogama. - Drago mi je. - To su uistinu bile dobre vijesti. Ne bi se volio pojaviti na Rathlinu s bolesnim Bruceovim nećakom kojeg trese groznica. - On vam se već danas želio priključiti, ali Meg mu je priprijetila da će ga zavezati za postelju ako pokuša ustati. - Bila bi šteta užadi - reče Erik ironično i iznenadi se kad se ona na to nasmije umjesto da mu održi bukvicu. Zašao je u nepoznato područje. Nije on vodio ovakve osobne razgovore. On je zabavljao ljude. Nasmijavao ih. To su ljudi od njega željeli. Svi osim nje. Hvala Bogu, u tom se trenutku vratila Meg, razbivši tu čudnu kemiju koja je prostrujala među njima. S Meg je opet bio na svom području. Intimni razgovori nisu bih za njega. Ostatak večeri Erik je zabavnim pričama iz svojih bezbrojnih morskih avantura zabavljao dame i Randolpha, kad je mladi vitez bio budan. Činilo se da se čak i Ellie dobro zabavlja. Ali jednom ili dvaput, uhvatio ju je kako ga proučava svojim pronicljivim pogledom koji je otkrivao mnogo više o njemu nego što je on želio, a imao je osjećaj da ju je nekako razočarao. ~ 107 ~ Knjigoteka


anna&exponto No nije si mogao objasniti zašto mu je to zasmetalo. Na kraju uopće nije otišao u krčmu. Nakon večere preuzeo je Duncanov položaj pred kućom. Djevojka je bila njegova odgovornost. Njegova dužnost. I preostalo vrijeme koje će provesti s njim, pazit će na nju. On je taj zadatak bio sposoban obaviti.

~ 108 ~ Knjigoteka


anna&exponto

9. Poglavlje Tako mi Kristovog raspela, gdje je on? - Robert Bruce udari šakom o drveni stol, razbacavši pritom oznake koje je bio pažljivo poslagao po skiciranoj mapi na podu. - Trebali smo već čuti vijesti od njega. Bruce je rijetko imao provale bijesa pa je ova zapanjila i ušutkala ljude okupljene u vijećnici. Oni su bili kraljev uži krug suradnika - to jest, ono što je od njega ostalo. Od Bruceove velike svite vitezova uz njega su još bili samo Neil Campbell, James Douglas, Robert Hay, James Stewart i njegov brat Edward. Od njegovih Čuvara Visočja kojima se dičio, ostali su samo Tor „Poglavar” MacLeod, Gregor „Strijela” MacGregor i Robbie „Pljačkaš” Boyd koji je nedavno stigao. Baš je Boyd donio užasne vijesti koje su šokirale sve prisutne u vijećnici. Bruceu su se oči zažarile, još uvijek su ga pekle do skoro nepodnošljive boli. Njegov voljeni brat Nigel je mrtav, kao i njegov dragi prijatelj i spasitelj u bitci kod Methvena, sir Christoper Seton. Također i odani grof od Atholla. Prvi grof pogubljen u Škotskoj u više od dvjesto godina. Setona je izdao MacNab kod Loch Doona kamo se bio sklonio nakon bitke. Nedugo nakon što je Bruce umakao iz Škotske, Nigelu i grofu su odrubili glave u Berwicku, nakon što su s Boydom uhićeni u dvorcu Kildrummy, no Boyd je uspio pobjeći i donijeti ove užasne vijesti. Bile su to prve vijesti o njegovim prijateljima i obitelji koje je Bruce dobio otkad je pobjegao iz Dunavertyja i sklonio se u mračni svijet Zapadnog Otočja. Bruce je morao priznati da donekle čak i žudi za povratkom u mrak, u strahu od onoga što će sljedeće otkriti. Njegova žena i kći su na sigurnom, uvjeravao se. Moraju biti. Ali, dragi Bože, njegov brat! Od četvorice njegove braće, naočiti i vragolasti Nigel bio mu je najdraži. Bio je vrlo nalik izgubljenom moreplovcu - odvažan, veći od života i uvijek spreman na šalu. Žene su se lijepile na njega, a muškarci su željeli biti kao on. MacLeod ga je mirno promatrao. - Ako Sokol nije stigao, za to postoji razlog. On će poslati poruku kad bude mogao. Još ima dovoljno vremena. Ali već sedam dana nisu čuli ni glasa od MacSorleyja. Bojana888 Trebao im se pridružiti na Islayu nakon susreta s Ircima, a dvostruki napad kojim će povratiti njegovo kraljevstvo bio je zakazan za samo ~ 109 ~ Knjigoteka


anna&exponto tjedan dana. Bruceova braća Thomas i Alexander u Irskoj spremno su čekali na napad s juga na Galloway. Bruce mora svoje ljude dovesti do Arrana, mjesta s kojeg kreće sjeverni napad na Turnberry. - Kako možeš biti tako prokleto miran? - zahtijevao je Bruce. - Moja braća su osigurala snage za napad s juga, ali gdje su moji plaćenici? Trebali bismo za dan-dva okupiti vojsku na Rathlinu. - S Rathlina će odjedriti na otok Arran. - Kako ću izvesti napad bez ljudi? - Ljudi će biti ondje na vrijeme. MacLeodovim je prokletim žilama kolao led umjesto krvi. Highlanderova kamena fasada nikad nije odavala ni tračak emocije. Kako možeš biti tako prokleto siguran? - Zato što poznajem Sokola. Na njega se uvijek može računati. Ako bude morao sam preplivati do Arrana s irskim plaćenicima, on će to učiniti. - A zašto onda nismo čuli od njega ni riječ? - Čut ćemo - reče MacGregor, jednako uvjeren u to kao i njegov kapetan. - Siguran sam da se primirio negdje, čeka priliku da pošalje poruku. S obzirom na to koliko Engleza ima u kanalu, vjerojatno je samo oprezan. - Sokol? - reče Bruce u nevjerici. - Pa taj ne bi bio oprezan ni da mu život o tome ovisi. - Ali i meni je trebalo neko vrijeme da vas pronađem, gospodaru istakne Boyd. - Kako si me pronašao? - upita Bruce. Njegov opstanak ovisio je o tome da samo nekolicina izabranih uvijek zna gdje se on nalazi - ovi ljudi u ovoj sobi i ostali članovi Čuvara Visočja. Čak i njegov prijatelj William Lamberton, biskup od sv. Andrije, trebao bi se jako potruditi da ga pronađe. Lamberton je bio još jedna osoba za čiju je sigurnost strepio. Ogromni ratnik pogleda Brucea u oči. - Preko zajedničkog prijatelja reče, zabljesnuvši ga ljutitim pogledom. Bruce kimne, shvaćajući uzrok Boydova bijesa. Arthur Campbell se pokazao još korisnijim nego što je Bruce pretpostavio - mada mu na tome neće zahvaliti niti jedan član Čuvara Visočja. Campbell je bio prisiljen napustiti Čuvare nakon što je „pao” na izazovu i otišao kao vitez služiti neprijatelju. Tako se barem činilo. Zapravo je on bio Bruceov špijun. Bruce je smatrao presudnim tajiti tu istinu od svih osim nekolicine uključujući većinu Campbellove braće Čuvara Visočja. Nakon svega što se ~ 110 ~ Knjigoteka


anna&exponto dogodilo, činilo se da je to možda bila pogreška, ali bratska povezanost Čuvara Visočja bilaje nešto na što se Bruce još trebao priviknuti. - Još nema nikakvih vijesti o mojoj ženi? Boyd tužno odmahne glavom. - Ne, gospodaru. Ništa otkad su napustile Kildrummy pred navalom Engleza. Boyd i njegov partner u Čuvarima Visočja, mladi engleski vitez Alex „Zmaj” Seton, zaostali su za drugima kako bi pomogli Nigelu da ženama omoguće odstupnicu za bijeg. Boyda i Setona su zarobili, ali oni su uspjeli pobjeći - uz pomoć sa strane - prije pogubljenja. No uskoro su se razdvojili, a tada je Alex čuo da su mu brata izdali kod Loch Doona. - Oni su u dobrim rukama, gospodaru - reče Boyd. Bruce kimne, nadajući se da može vjerovati Lachlanu MacRuairiju Zmiji - i ostaloj dvojici pripadnika Čuvara koji su pratili žene: Williamu Gordonu, poznatom kao Templar, i Magnusu MacKayju, čiji je tajni nadimak bio Svetac. - Kao i vaš nećak - doda MacLeod, misleći na Randolpha koji je plovio sa Sokolom. Bože, nadao se da je tako. Sve je ovisilo o tome hoće li Sokol na vrijeme dovesti te ljude k njemu. Bruce se već toliko puta provukao kroz ušicu igle da više nije mogao računati na Božju pomoć. A ni mačka nema ograničen broj života. MacGregor, koji je bio skoro jednako čuven po svom savršenom licu kao i po vještini s lukom i strijelom, se naceri. - Koliko ja poznajem Sokola, on vjerojatno sjedi na nekoj plaži negdje i zabavlja pola ženskog pučanstva u tom selu ili otoku na kojem se sakrio. - Dok vijest dođe do nas, brojka će narasti do tri četvrtine ženskog pučanstva - reče ironično Boyd. Bruce se nasmiješio prvi put otkad su stigli na Islay i otkrili da ih ne čeka Sokol, kao što su očekivali, nego Boyd. - Vjerojatno imaš pravo. Neko komešanje s druge strane vrata privuče mu pažnju. MacLeod ode provjeriti što se zbiva i vrati se trenutak kasnije u društvu mladog ribara. Kut MacLeodove usne bio je tek jedva primjetno podignut prema gore, a Bruce pomisli kako je to najbliže smiješku što se na MacLeodovom licu može vidjeti. - Što je? - upita. Opaki ga poglavar s Visočja pogleda u oči. - Stigla je vijest. Ribara gurnu naprijed. Očito prestrašen skupom muškaraca u prostoriji, on progovori isprekidanim glasom. - Minorni zastoj. Ljudi osigurani. Nastavite prema planu. ~ 111 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nakon što je Bruce naredio da ribara nahrane i obeštete za putovanje, izvedu ga iz prostorije. Kad su ponovno bili sami, Bruce se obrati svome bratu - jednom od trojice koji su mu preostali. - Edwarde, želim da ti i Pljačkaš odete odmah na Arran i istražite područje blizu Brodericka - pogotovo dvorac Lochranza. Mi ostali ćemo otploviti na Rathlin, kako je planirano, i ondje pričekati Sokola. - Jeste li vidjeli, gospodaru - reče MacGregor. - Nismo se imali potrebe brinuti. Tako mu Kristovog raspela, Bruce se molio da MacGregor ima pravo. Nije samo njegova budućnost ovisila o moreplovcu od kojeg su upravo čuli glas, nego budućnost čitave nacije.

~ 112 ~ Knjigoteka


anna&exponto

10. Poglavlje Ellie zarije glavu u jastuk pokušavajući prigušiti užasan zvuk. No srdačni se smijeh s lakoćom probijao kroz mekanu janjeću vunu. Bože, koliko je uopće sati? Maknula je jastuk kojim je začepila uši i otvorila oči, zaškiljivši, a zatim ih odmah zatvorila jer joj je jarka zraka sunca, koja je provirila kroz baldahin, probijala lubanju poput oštrog bodeža. Ona zastenje. Jutro. Već. Umorno uzdahnuvši, pripremi se na neizbježno. Vrijeme je za buđenje. Ona se pomoli i obavi sve jutarnje obrede, trudeći se ignorirati smijeh i glasove iz kuhinje, koja se nalazila na suprotnoj strani zgrade. Duncan obično ujutro nije bio tako glasan. Što bi moglo biti tako silno smiješno u ovo nedoba? Iako nije imala odvojenu sobu, dva kreveta postavljena duž zapadnog zida bila su odvojena drvenom pregradom pružajući više privatnosti od čestih posjetitelja od niša duž suprotnog zida gdje je spavao Thomas. Nakon što se umila, počešljala i oprala zube, Ellie se osjećala malko bolje kad je izvirila iza pregrade spremna suočiti se s novim danom. No kada je otkrila izvor onog smijeha, bila je u iskušenju odmah se vratiti u postelju i još malo zariti glavu u jastuk. To nije bio Duncan. Gusarski kapetan svukao je lijepu tuniku koju je sinoć odjenuo i preodjenuo se u ratničko ruho. Ispružio je svoje duge noge u kožnim hlačama i opustio se u jednom od Meginih drvenih stolaca sa širokim smiješkom na svom pretjerano veselom licu. Kako netko može izgledati tako veselo u rano jutro? Ona se obično do podneva osjećala kao iznurena starica. On podigne obrvu. - Vidi tko se konačno probudio. Mislili smo da ćeš prespavati čitav dan. Koliko je uspjela razaznati, još je bilo bolno rano. Vjerojatno je tek svanulo. Iako su dani bih sve dulji, zimsko je sunce izvirivalo na obzoru tek nakon osam sati. - Dobro jutro, Ellie - reče Meg jednako tako veselo. - Želiš li uobičajeni doručak? Ona se zastrašujuće brzo navikla na jednostavni jutarnji obrok: svježi kruh, meko kuhana jaja, kriške dimljene svinjetine ili haringe i posebni uvarak s nekakvim začinima čiji je recept Meg čuvala kao tajnu, no Ellie se ~ 113 ~ Knjigoteka


anna&exponto zavjetovala da će ga se dočepati prije nego što ode - ako se barem jednom uspije dovoljno rano probuditi da vidi kako ga priprema. - Gdje je Duncan? - upita, prelamajući komad kruha, a zatim ga polako žvačući, uživajući u nevjerojatno ukusnoj kombinaciji hrskave zobi i ječma. Kapetanov se pogled jedva primjetno izoštri. - Ruka mu je dovoljno zacijelila da se može vratiti svojim dužnostima. Bojim se da si sljedećih nekoliko dana osuđena na mene. Srce joj se ubrza od panike. - Bojim se da to nije potrebno - reče brzo. - Meni ne treba dadilja. Dala sam vam svoju riječ... - Bez obzira na okolnosti - odreže ju znakovito pogledavši Meg - ti si pod mojom zaštitom dok te ne vratim tvojoj obitelji. Ellie shvati svoju pogrešku: bila je zaboravila da Meg ne zna da je ona ovdje protiv svoje volje. Iako bi i sama na to skoro zaboravila da nije bila zabrinuta za svoju obitelj i za to koliko se oni brinu za nju. Prošlih nekoliko dana bilo je zastrašujuće, uzbudljivo i - prisjetivši se onog poljupca - baš ni najmanje dosadno. Štoviše, život s Meg dao joj je uvid u neki drukčiji svijet, sasvim različit od njezina privilegiranog života pod staklenim zvonom. Nije propustila primijetiti ironiju svoje situacije: nikad u životu nije imala toliko slobode kao sada u zarobljeništvu. Od odgovornosti. Od dužnosti i očekivanja. Od razmišljanja o budućnosti. Osjećala se krivom što toliko uživa. Da je bila iskrena sama sa sobom, znala bi da mora učiniti nešto u vezi s čovjekom koji je sjedio nasuprot njoj. On je bio uzbudljiv, i samo od njegove blizine njeno bi srce počelo kucati malo brže. On je bio poput zlaćanog Boga - ne samo zbog njegove boje kose i naočitog lica, već zbog silne snage njegove osobnosti. Privlačio ju je kao što svijeća privlači noćne leptire, a znala je da nije razumno previše mu se približiti. Naravno, on je bio okorjeli zavodnik, jedan od onih koji ništa nisu uzimali ozbiljno, s tim svojim drskim osmijehom koji je bio zaštitni znak njegove pretjerane samouvjerenosti, no ona se ipak pitala ima li u njemu nečeg dubljeg. Možda on uopće nije bio slab i poročan poput njezina oca, već je bio sposoban za istinske osjećaje. Sinoć je vjerojatno dobila uvid u tračak te njegove osobnosti, osjetivši pravu povezanost s njime kad su razgovarali o svojim obiteljima. Bilo joj je užasno što mu mora lagati i čak je na trenutak razmišljala o tome da mu ispriča istinu. Ali tada se Meg vratila i on se ponovno pretvorio u šaljivu, duhovitu bitangu s kojom se bilo zabavno družiti, no koju nikako nije mogla uzeti ozbiljno. ~ 114 ~ Knjigoteka


anna&exponto Lako bi se on njoj svidio, no to ne znači da mu može vjerovati. On je bio upleten u nešto, a koliko je uspjela shvatiti iz zbivanja u onoj pećini, to nešto je imalo nekakve veze s njezinim ocem. Ovako je bilo jednostavnije. No nije shvaćala zašto se odjednom proglasio njezinim tjelohraniteljem. Sjećala se kako se sinoć naljutio na Duncana i nadala se da ona nije kriva za to. Duncan joj je u posljednjih nekoliko dana postao vrlo drag. Podsjećao ju je na njezina brata Johna koji je nedavno dorastao do oružja i nije više razgovarao ni o čemu osim o ratu i borbi. Nažalost - koliko god se trudila - u kapetanu nije pronašla ništa što bi je podsjećalo na bilo kojeg od njezine braće; u njegovom društvu neće biti ni približno tako opuštena. Što je on to smislio? Ona ga sumnjičavo promotri. - Kako vam drago - reče, bezbrižno slegnuvši ramenima. - Nadam se da će vam biti udobno na vašem kamenu. Naravno, neće on njoj olakšati situaciju. Naslonio se i prekrižio ruke tako da su mu mišići iskočili jasno pokazujući svu njegovu sirovu muževnu snagu. Njoj se stisne želudac. Dragi Bože! Ona ispije gutljaj juhe, navlaživši usta koja su se odjednom osušila, no u vezi s onim osjećajem u trbuhu nije mogla ništa učiniti. - Moram obaviti jedan posao - reče on. - Htio sam te pitati bi li mi se pridružila. Sama? S njim? Nema šanse. Nije željela sudjelovati u njegovim vragolijama. - Ne danas, bojim se - reče, odglumivši žaljenje, svjesna kako je Meg promatra pod povećalom. - Moram paziti na Thomasa dok Meg obavlja svoje poslove. - A ti su poslovi, koliko je Ellie uspjela vidjeti, bih brojni. Osim što se Meg brinula za svoje malo imanje, ona je također bila otočka iscjeliteljica i babica. - Ja sam mislio da si rekla da se Thomas mora odmarati - istakne on. - Da, mora - prizna Ellie. - Bit će on dobro - ubaci se Meg. - Vas dvoje slobodno idite i zabavite se. Ellie joj se slabašno osmjehne, pretvarajući se da joj je zahvalna dok je pokušavala smisliti pristojan način da odbije kapetanovu ponudu. - Dan je divan - reče kapetan primamljivo, kao da pruža slatkiš djetetu. - Mislio sam da bi možda željela malo razgledati otok. Sjedio je ondje i zabljesnuo je tim svojim arogantnim, ne baš nevinim smiješkom, točno znajući što radi. Neka ga vrag nosi, gada lukavog koji je jako dobro znao kako će ju dovesti u iskušenje. Kako je znao da ona žudi od želje za istraživanjem otoka. Bio je to, bez sumnje, slučajan pogodak. Bilo bi ponižavajuće pomisliti da ju je tako lako prozrijeti. ~ 115 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie se kolebala između onoga što bi bilo mudro učiniti i onoga što je želio njezin avanturistički duh. Mogla je birati: ostati ovdje i odigrati još desetak partija backgammona s kamenčićima kad se Thomas probudi, ili ići u razgledavanje otoka, a umirala je od želje za ovim drugim. Odluka nije bila teška. - Kako to mogu odbiti? - reče ironično. Njegovo je cerekanje bilo jednako nepopravljivo kao i on sam. - Slažem se, ne možeš. - Kad krećemo? - Čim se odjeneš - odgovori on. Ona se namršti, pogledavši svoju posuđenu halju. Što on to govori? Halja je možda stara, ali njezina je odjeća bila sasvim u redu - tisuće Irkinja i Škotkinja nose iste te halje svakog dana. - Sokol je tako pažljiv - reče Meg. - Vidi što ti je donio. - Ona pokaže na nešto što je izgledalo kao zelena, vunena duga haljina složena na klupi kraj nje. - Bojao se da će ti biti zima. Ellie namršti obrve, iznenađena njegovom brigom. Ponovno se pitala što to on zapravo smjera. - Hvala vam - reče. Meg ju je velikodušno opskrbila tradicionalnom lanenom haljom koju je odjenula preko uništene podhaljine, čarapama i parom starih kožnih cipela, ali vunena oprava iako ni približno fina kao što je Ellie obično nosila - bila je raskošnija od onoga na što je njezina domaćica navikla. - Gdje ste ju nabavili? On i Meg se pogledaju, a njemu se trzne kut usana. - To je gusarska tajna, bojim se. Je li to plijen s nekog od njegovih pljačkaških pohoda? Ona ga pogleda ispod oka, pokušavajući razlučiti govori li on to ozbiljno. Pretpostavivši da je zadirkuje, ona pohlepno zgrabi opravu i povuče se iza pregrade. Kad je nakon nekoliko minuta izašla, primijetila je da se već danima nije tako dobro osjećala u svojoj koži. Oprava joj je bila prevelika u struku i grudima - što nije bilo neočekivano - ali duljina joj je bila skoro odgovarajuća. Ellie poželi poskočiti od sreće, no umjesto toga kratko mu kimne. - Idemo li? Pozdravili su Meg i izašli iz kuće, uputivši se kopnom prema jugu. On je imao pravo. Dan je bio spektakularan. Sunčan, jasan i ugodno prohladan. Izmaglica se još dizala s travnate pustopoljine, a oštri je zrak bio prožet ugodnim, slankastim morskim povjetarcem. Ona podigne lice prema suncu dok su hodali, uživajući u nježnom, toplom milovanju svoje kože. ~ 116 ~ Knjigoteka


anna&exponto Na trenutak se opet osjećala kao djevojčica koja skakuće po zelenom irskom seoskom krajoliku dok joj se cipelice ne zablate, a oprava izgužva i isprlja mrljama od trave. Kako li je tada uživala u svakoj minuti. Činilo se da je to bilo jako davno. Preplavi ju neka čežnja i žaljenje jer je znala da više nikada neće biti tako. Ti dani slobode uskoro će biti prošlost. Hodali su rame uz rame brzinom koja je njoj bila ugodna. On je vjerojatno zbog nje značajno skratio korak. Ali činilo se da mu se nikamo ne žuri. Zapravo, činilo se da se njemu nikada nikamo ne žuri. - Kamo idemo? - upita ga. On joj se zagonetno nasmiješi. - Vidjet ćeš. Ona otvori usta kako bi zahtijevala da joj kaže, ali se predomisli. Nije to bilo samo zato što je bila sigurna da joj on neće reći, nego je također bila tako zahvalna što se nalazi vani u prirodi da ju zapravo nije bilo briga. Zasad će se samo prepustiti. Pogledala ga je krajičkom oka. Kosa mu je svjetlucala i činilo se kao da ga i sunce grli, naglašavajući plave pramenove u njegovoj kosi, tamnu brončanu boju kože, kupajući ga u toplom, zlaćanom sjaju. Bilo je to gotovo zasljepljujuće. Imam vjetar u leđa, bio je rekao jednom. Imao je pravo. Kako je to biti tako omiljen? Ploviti kroz život s takvom nepokolebljivom samouvjerenošću? Nije bio samo blagoslovljen naočitim licem, moćnim tijelom i, koliko je uspjela vidjeti, izvanrednim ratničkim vještinama, on je također bio duhovit, šarmantan i izrazito simpatičan. To mora biti lijepo. No možda je tako blagoslovljen čovjek i malo usamljen? Činilo se to tako jednostranim. Ljudi su se okupljali oko njega da bi dobili ono što im on može dati - ili riječima ili dodirom - ali što je on dobivao zauzvrat? Možda je baš to nju razlikovalo od drugih - ona od njega nije željela ništa. - Iznenađena sam da se tako dugo možete odvojiti od svojih ljudi. Zar nemate posla? Na primjer, vitlati naokolo ovim vašim ogromnim mačem? Usta mu se vragolasto nakrive. - Uvjeravam te da ja ne vitlam naokolo svojim mačem. - Obrazi joj se zažare kad je shvatila da on ne govori o svojem oružju, već o nečem sasvim drugom. - Nisam mislila... - zamucala je Ellie. On se nasmije, pretjerano uživajući u tome što ju je uspio smesti. - Zar ti to mene gledaš, Ellie? - Naravno da ne! - usprotivi se, a obrazi joj se još jače zažare. On je znao, vrag jedan, da ona laže. ~ 117 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nije se radilo o tome da je ona njega namjerno gledala. Jednom se jednostavno našla preblizu rubu litice i slučajno je pogledala dolje prema plaži gdje su se njegovi ljudi ulogorili i vidjela ga kako vježba s mačem, sjekirom i ratnim čekićem. Promatrala ga je sve dok nije shvatila kako je opčinjena opakim udarcima koje su smatrah „vježbanjem”, uživajući u moći i snazi koju je pokazivao svakim udarcem. Bila je navikla gledati uljuđene borbe vitezova, ali u ovom divljem, nemilosrdnom načinu borbe Highlandera nije bilo ničeg civiliziranog. Nije uopće bilo neprirodno što je bila znatiželjna. No vrlo je prigodno zaboravila da je sva njezina znatiželja bila usredotočena na samo jedan upečatljivi lik. Činilo se da je zadovoljan što hodaju u tišini, iako bi povremeno pokazao neku farmu i rekao čija je, ili joj ukazao na neku zanimljivu biljku ili lijep vidik. Bilo je ugodno. Preugodno. Kao da bi bila sretna hodati ovako kraj njega jako, jako dugo. Prene ju ta zalutala misao i vrati je u stvarnost. Molila se nebesima da je vrati doma prije nego što sasvim izgubi razum. - Koliko dugo planirate ostati ovdje? - izvali. - Oprez, curo - reče uz još jedan od onih njegovih očaravajućih smiješaka - ili ćeš povrijediti moje nježne osjećaje jer ću pomisliti da ne uživaš u mome društvu. Ona zakoluta očima. - Nemojte se truditi reče. - Zabljesnite tim svojim neodoljivim smiješkom nekoga tko će to cijeniti. Plave mu oči veselo zaplešu. - Neodoljivim? Smatrate ga neodoljivim? Uistinu je nepopravljiv. Nije mogla zamisliti kako je to bilo kad je bio mali. Zalila je njegovu bivšu dadilju. - Većini žena, pretpostavljam. - Ali na tebe ga uzalud trošim? - On odmahne glavom. - Tebe je teško zadiviti, dadiljo Ellie. - Nije teško, samo sam imuna na očite smicalice. - Ma nemoj? reče, zabljesnuvši je izazivačkim pogledom. - Nisi bila tako imuna one noći. Prisilila se smiriti glas jer je po iznenadnom lupanju srca znala da će zadrhtati. - To je bila pogreška - reče oprezno. - Aha, tako ti to zoveš? - izazove je sarkastičnim glasom. Išla joj je na živce njegova umišljenost. Ona je njemu bila siromašna, neugledna dadilja koja mora biti zahvalna što joj je muškarac poput njega udijelio trenutak pažnje. Nikad mu neće dati do znanja koliko ju to uznemirava. Čak i sada, dok ga je promatrala na suncu, vidjevši ta meka usta razvučena u ironičan smiješak, samo je mogla razmišljati o tome ~ 118 ~ Knjigoteka


anna&exponto kako je bilo divno osjetiti te usne na svojima. A ta je njezina slabost bila ponižavajuća. On je bio tako siguran u sebe. Pa, dobro, i ona je sigurna u sebe i neće se dati uvući u njegove smicalice. Namjestila je najvedriji i najnonšalantniji izraz lica. - Oboje znamo da to nije bilo ništa. Bila je to prirodna posljedica blizine, kasnog sata i vrućine u sobi. Vi ste mogli biti bilo tko. On stane i uhvati je za ruku. Lice mu je bilo ravnodušno osim jedva primjetno zategnutih usana. - Tvoje zrelo poimanje situacije veoma je ohrabrujuće. U glasu mu se začula neka žestina od koje joj se koža zategla od vrućine. - Oboje smo odrasli ljudi. Ne morate se brinuti da sam bacila oko na vas. - Ona se nervozno nasmije. - Nema baš šanse da ću postati plijenom čovjeka poput vas. On stisne čeljust i prostrijeli je svojim plavim očima. - Ma, je li? opasno razvuče. Nikad ne izazivaj hazardera. Odmah shvati svoju podršku i pokuša mu to objasniti tako da njezine riječi ne doživi kao izazov. Samo je željela biti praktična, a on je to doživio kao kritiku. - Ja sam samo htjela reći da smo mi previše različiti. Pogledajte nas. - Razlike bi trebale biti očite. Sigurna sam da nisam tip žene koje obično ljubite. - Misliš da me tako dobro poznaješ. - Znam vaš tip. Bezbrižan, šarmantan, spokojan. Žene vas vole i vi volite njih. Sve žene. Za vas je život šala i ništa nikad ne uzimate ozbiljno. - Griješiš - reče on mračnim glasom. - Neke stvari uzimam jako ozbiljno. Srce joj je počelo malo brže kucati zbog načina na koji ju je gledao. Kao da joj kani pokazati na što je točno mislio, a ovoga puta to neće biti samo poljubac. Kad je bio ovakav, bio je znatno opasniji. Žešći. Ljući. Brutalno muževniji. Srce joj nekako čudno poskoči dok je stajala ukipljena, znajući da bi trebala ustuknuti, no nije mogla natjerati noge da se pomaknu. - Znaš li što ja mislim, Ellie? Ja mislim da se tebi taj poljubac jako svidio. Mislim da si željela više. Mnogo više. Mislim da si se željela bar jednom prepustiti i iskusiti život. Mislim da si predugo bila odgovorna, da si se lišila osjećaja i zaboravila se zabavljati. Šokiralo ju je koliko je bio blizu istine. Zar se zaista sve vidi na njoj? Osjeti neko užasno peckanje iza očiju. - Dakle vi mislite da sam ja neka iznurena djevica kojoj bi trebalo malo uzbuđenja, pa ste se sažalili nada mnom? ~ 119 ~ Knjigoteka


anna&exponto Pogled mu se zažario. On joj priđe korak bliže, tako blizu da ju je preplavila toplina njegova tijela. Ja uopće nisam osjećao nikakvo sažaljenje. Želudac joj se stisne. Požuda. Znala je na što on cilja, a od tog priznanja svi joj se već ionako nadraženi živci zažare od vrućine. Pomisao da on može žudjeti za nekom poput nje bila joj je neobjašnjiva. Muškarci poput njega nju ne bi ni pogledali. Pokušala je ignorirati njegovu blizinu, ali njegovo visoko, mišićavo tijelo koje se nadvilo nad nju najarkom suncu, obavilo ju je svojom žestokom muževnošću. On stavi dlan na njezin bok. Ellie se osjećala kao daju je time označio, proglasio svojom. Srce joj je snažno lupalo. Bože, on će je opet poljubiti. Na trenutak - na jedan nepromišljeni trenutak - prije nego što su razboritost i želja za samoodržanjem prevladali - ona je to željela. Ali nije mu smjela dati do znanja kako žestoko njezino tijelo reagira na njega. On bi to iskoristio protiv nje. Ona neće postati lovina, izazov, još jedna u nizu žena koja će pasti na koljena pred njim. Još jedna u dugačkom nizu osvajanja vikinškog pljačkaša. Iako joj je svaki instinkt u tijelu vapio da se prepusti osjećajima, ona se prisilila stati odvažno pred njim i ne dati mu nikakvu naznaku koliko ju je duboko dirnuo. Koliko joj tijelo drhti za njim. - Ne morate mi vi govoriti kako da živim svoj život. Tko ste vi da mi sudite? Čovjek koji svakoga zabljesne smiješkom i sve pretvara u šalu samo kako bi izbjegao pravu povezanost s nekim. Čeljust mu se toliko stisnula da se uplašila da je pretjerala. - Nemam pojma o čemu pričaš. Ali ona je imala. Ona je čitavog života bila okružena savršenstvom i vidjela je kakav užas može izazvati zaljubljivanje u nju. - Vama je sve lako. Vi se ne morate ni truditi, a ljudi vas vole. Zašto ne bi? Naočiti ste, duhoviti, šarmantni, neodoljivo simpatični. Vama je sve to toliko prirodno da se ne morate truditi oko za nečeg dubljeg. - A tko kaže da ja želim nešto dublje? Možda sam ja savršeno sretan ovakav kakav sam. Ona ga pogleda, a jedan joj se kut usana podigne u neuvjerljiv smiješak. - Baš to sam željela reći. On nije bio vrsta muškarca koji bi joj ukrao srce. Ona je željela baš tu duboku povezanost. On ništa nije uzimao ozbiljno, a ona je baš sve uzimala ozbiljno. Možda on nju privlači, ali baš ono što ju je privlačilo uzbuđenje, divlji, neukroćeni duh - bilo je baš ono zbog čega je on za nju bio loš. Dopusti li mu, on će joj samo slomiti srce. ~ 120 ~ Knjigoteka


anna&exponto

*** Erik je bio savršeno sretan onakav kakav je; nije njemu trebala držati prodike neka uštogljena dadilja s velikim smeđim očima i sveznajućim ustima, koja su slučajno bila i najbujnija i najprivlačnija koja je vidio u životu. Zar je on bio kriv što ga ljudi vole? Zašto mora biti tako prokleto ozbiljna u vezi sa svim? Zar se ne može malo opustiti i uživati? Nije mu bilo jasno zašto je toliko ljut. „Nema baš šanse da ću postati plijenom čovjeka poput vas.” To je bio uzrok svemu. Trebao bi biti zahvalan na tome što si nije umislila da se zaljubila u njega. Ali pogodio ga je ton njezina glasa kad je to rekla. Izgovorila je to tako ležerno da se zbog njega osjećao nedostojnim. Kao da ga je premjerila nekim svojim mjerilom koje rabe dadilje i zaključila da nije dovoljno dobar. To je bilo smiješno... nevjerojatno... ludo. On nikada u životu nije bio nedovoljno dobar ni za što. Zašto je trebala zvučati tako užasno razumno u vezi sa svime? On je inače bio glas razuma: „to nije ništa ozbiljno”, „to je sve prirodno” - to su bile njegove rečenice. On je bio taj koji je trebao ublažiti udarac, on je bio taj koji je nju trebao bezbolno odbiti. Zaškiljivši, primijeti kako joj žila kucavica na vratu titra od brzine pulsa. Možda ipak nije toliko imuna kao što ga je željela navesti da pomisli. Možda uopće nije bila imuna. Bio je u iskušenju da to dokaže - u vraškom iskušenju. Obuzela ga je neka nastrana žudnja da se pokusa probiti kroz taj njezin otpor, da gura i gura dok se ne razbije i oslobodi tu znatiželjnu, pustolovnu ženu koja je, naslutio je, zakopana ispod te autoritativne fasade. Da joj dokaže da nije drukčija od ostalih žena. No nije bio siguran da želi otkriti kamo bi to vodilo - ili je možda to bilo zato što je točno znao kamo bi to odvelo. Do nje pod njim. Ili, znajući Ellie, do nje na njemu. Ah, k vragu. On se provrpolji od nelagode. Čvrste male dojke. Vitki struk koji joj može obuhvatiti dlanovima. Duga, tamna kosa koja joj se prelijeva preko ramena dok ga jaše i vjerojatno mu zapovijeda. Kad si je dopustio zamisliti taj prizor, teško ga je mogao izbrisati iz glave. ~ 121 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ali to ne bi prošlo. On je volio nezahtjevne žene, a Ellie, sa svojim pronicljivim očima i neugodnim pitanjima zahtijevat će od njega više nego što on želi dati. Dovraga, on je volio svoj život baš ovakav kakav je. Pusti joj ruku i ustukne jedan korak. - Odlazimo do kraja tjedna. Morao se trinaestog sastati s McQuillanovima, oporavio se Randolph ili ne. Dugo ga je gledala u oči, i on bi se odrekao ševe na mjesec dana - ili na barem još nekoliko dana - samo da sazna što ona sada misli. Je li razočarana što ju nije poljubio? Ili je samo razočarana njime? Nakon neugodne stanke, ona ga upita: - Kamo me vodite? Znao je što ga pita, ali nije ju mogao odvesti doma. Još ne. - Dođi reče, povevši je duž staze. - Blizu smo. Hodali su još petnaestak minuta, a povjetarac je postao oštriji donoseći miris mora, kad se pred njima ukazalo njihovo odredište. Nije znao shvaća li ona da su prehodali preko čitavog otočića, koji je od sjevera do juga bio dugačak oko kilometar i pol, a od istoka do zapada tek malo širi. Ellie primijeti golemu formaciju stijena u obliku luka na rubu litice i uzbuđeno ga upita: - Zar smo se onamo uputili? - Aha. - Nasmiješio se na njezin entuzijazam. Taj luk nije bio samo veličanstven prizor, već je i pružao savršen vidik na morske putove na jugu i zapadu odakle je mogao promatrati engleske položaje. Baš tu u blizini prije nekoliko se dana usidrila ona engleska galija. - Mogu li se popeti na vrh? - upita Ellie. Izgleda da je utjecala na njega da bude pristojan jer je bio samo napola u iskušenju da joj odmah odgovori nekom lascivnom dosjetkom. Ako misliš da si sposobna. Opasnije je nego što izgleda odavde. Ona ga prezirno pogleda i doslovno otrči do ruba litice. Srce mu je skoro stalo nekoliko puta, no popela se na vrh iznenađujućom lakoćom. - Predivno je - reče, okrenuvši se prema njemu s izrazom čistog ushićenja na licu. A tada mu je srce uistinu stalo. Ona je izgledala predivno. Zračila je. Obličja joj se nisu promijenila, ali nešto jest. Činilo mu se kao da je prvi put vidi. Nju cijelu. Ne samo zbroj obličja ili veličinu gudi, nego nešto sasvim drugo. Nešto istinsko i važno. Ellie možda voli zapovijedati, zahtjevna je i znatno previše ozbiljna, ali ona je također pametna, osjećajna i velikodušna mlada djevojka koju su ugrabili iz njezina doma bez šanse da se pozdravi sa svojima. Koja je izdržala teške okolnosti iznenađujućom otpornošću. Koja nije plakala ili ~ 122 ~ Knjigoteka


anna&exponto se žalila, nego je prihvatila svoju situaciju mirno i sabrano. I koja nije imala problem pozvati ga na red kao da je on neki zločesti školarac. Dovraga, koliko god ga je ljutila, on joj se divio. Uznemiren smjerom svojih misli, reče: - Pretpostavljam da si se više nego jednom ovako penjala? Ona se nasmiješi. - Davno. Ne baš tako jako davno, kladio bi se. Još se u njoj, u zarumenjelim obrazima i sjajnim očima, vidio tračak djevojčice kakva je bila. Pogledala ga je krajičkom oka. - Smijat ćete se, ali kad sam bila mala, jedina mi je ambicija bila posjetiti svaki otok između Irske i Norveške. On ju je dugo gledao pa reče: - Uopće ne mislim da je to smiješno. Shvaćao je on taj poriv u potpunosti. Previše dobro ga je shvaćao. Oni su bili sličniji nego što je to želio priznati. Ona je bila žena pustolovnog duha, a on je znao kako je uzbudljivo istraživati nova područja, vidjeti nova mjesta, širiti ograničeni svijet u kojem je živio. Znao je kako je to stajati na ovakvoj stijeni, osjećati se kao da se nalaziš na kraju svijeta i razmišljati o ljudima koji su ovdje bili prije njega. Morao je skrenuti pogled jer mu se nimalo nije sviđao taj čudni nemir koji ga je obuzeo. Stajali su na vrhu luka koji je isklesala priroda, zureći u plavetnilo koje se prostiralo pred njima. - Tako je tiho - reče ona prigušenim glasom. Vjetar je podigao pramen njezine kose i prekrio joj njime lice, prije nego što ga je brzo zatakla za uho. Imala je pravo: morski putovi bili su iznenađujuće pusti, osim nekoliko malih ribarskih brodica. Erik se pitao jesu li Englezi ipak konačno odustali. Trenutak kasnije, odgovoreno mu je na pitanje kad se mala bijela točkica jedra pojavila daleko na jugu. Oni su još bili tu. Nisu se kao obično negdje usidrili, nego su aktivno lovili. On ih je izgleda naljutio više nego što je mislio. Ellie ih nije primijetila; njezin je pogled bio usredotočen na zapad. Ona pokaže u daljinu: - Je li to...? - Čuo joj je u glasu kako su je odjednom preplavile emocije. On je pogleda i kimne. - Aha, to je obala Antrima. Irska. Njezin dom. - Tako je blizu - reče čeznutljivo. Nije ju smio pogledati. Na njenom sitnom, srcolikom licu pojavi se pogled prepun takve silne tuge daju je istog časa želio zagrliti i učiniti nešto da otjera tu tugu. ~ 123 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Nedostaje ti tvoja obitelj? - zatekao se kako ju pita. - Oni misle da sam mrtva - reče, a brada joj zadršće. Njega je nešto zapeklo u prsima. - A već su iskusili toliko nesreće. - Tvoja majka. Ona kimne i zatrepće kako bi odagnala suze. - I moj najstariji brat. K vragu, nije to znao. Erik tada donese odluku. Nije mogao učiniti ništa da promijeni okolnosti u kojima su se našli - barem ne dok ne počne Bruceov napad no barem joj može olakšati dio tuge i brige. Ionako se večeras mora vratiti u Dunaverty. Neće od toga biti nikakve štete. - Što ako im ja mogu dojaviti da si ti na sigurnom? Ona dahne i okrene se, gledajući ga u nevjerici svojim velikim, zabrinutim očima. Vi se ne šalite? On ozbiljno kimne. - Ne, ali imam jedan uvjet. Ona skrene pogled, a on se upita kakve joj misli sada prolaze kroz glavu. - Kakav uvjet? - Da pokušaš uživati i zabavljati se ostatak vremena koje ćemo provesti na ovom otoku. Ona se zgranula. - To je nemoguće. On nije rekao ništa, samo je podignuo obrvu. A njezine obrve se skupe u nježno slovo V. - Zašto je to vama važno? upita ga. Erik nije znao zašto mu je to važno, no znao je da jest. Želio je vidjeti ju kako se smiješi. Želio ju je vidjeti sretnom. - To je za tvoje dobro, a ne za moje. Onda, jesmo li se dogovorili? Ona nakrivi glavu; proučavala ga je takvim intenzitetom da je imao dojam da mu je zavirila u dubinu duše. Uspio se othrvati jakom porivu da se promeškolji. Nije bio navikao da ga netko tako promatra - tako nepovršno. No izgleda da joj se svidjelo što vidi jer joj je širok osmijeh obasjao lice. - Kada možete poslati poruku? On se sada njoj nasmiješi. - Je li večeras dovoljno rano? Očito je bilo ranije nego što je očekivala jer odjednom mu se baci u zagrljaj. - Hvala vam - šapne o kožu njegova cotuna. On bi se zakleo da je osjetio mekoću njezina daha na svojoj koži koja se širila po njemu kao topli sjaj. Kad je pogledao dolje u sićušnu ženu koja se privila uz njega, dok joj je svilenkasta kosa svjetlucala poput uglačanog mahagonija na sunčevoj svjetlosti, na te dugačke tamne trepavice koje su mu milovale prsa, nešto se u njemu promijeni. Obuzme ga silan zaštitnički osjećaj. ~ 124 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Molim lijepo - reče, obgrlivši joj uska leđa. To ga ispuni osjećajem koji se mogao opisati samo kao zadovoljstvo. Bilo je to čudno, ali od svih žena koje je zagrlio u svom životu, nijedna nije izazivala ovakav osjećaj.

~ 125 ~ Knjigoteka


anna&exponto

11. Poglavlje Prvi udar je uvijek najgori. To je onaj oštri udar hladnoće koji čovjeka prisili na nehotičan glasni uzdah iz dubine pluća, onaj koji mu isiše svaki osjećaj iz tijela, ona sveobuhvatna studen koja se probija do kostiju, a nakon nje dolazi letargija koja mu otupi um i čini se kao da se sve u njemu usporilo do puzanja. Erik se nikad neće naviknuti na onih prvih nekoliko sekundi nakon što skoči u studeno more, a to ne može promijeniti nikakva količina tuljanove masti. Ali kad je šok na kraju otupio i kad je počeo plivati, um mu je preuzeo kontrolu i on je sasvim zaboravio na temperaturu mora. Usredotočio se na zaveslaje rukama, na ravnomjerno disanje i na misiju koja ga čeka. Ne bi se mnogo ljudi odvažilo plivati preko otvorena mora i opasnih struja u gluho doba noći, po hladnoći od koje bi se većina onesvijestila za manje od sata. Srećom po Brucea, Erik nije pripadao većini. Njegova vještina na moru i u njemu bila je ono što je privuklo Bruceovu pozornost na njega. Čuvari Visočja bili su osnovani baš zato što su mogli izvesti nemoguće misije u ekstremnim uvjetima. Bruce je osobno izabrao najbolje ratnike u pojedinim disciplinama ratovanja i od njih stvorio elitnu borbenu silu - bila je to začudno jednostavna zamisao, no zapravo revolucionarna. Nikad u povijesti nisu se ratnici iz različitih klanova okupili u jednoj jedinici, ne ujedinjeni krvnom vezom već zajedničkim ciljem: osloboditi Škotsku engleskog jarma i vratiti krunu Robertu Bruceu, čovjeku vrijednom kraljevskog naslova. Čuvari Visočja dali su Eriku novi smisao života i svrhu koju dosad nije imao. Znao je da ono što radi nije samo važno, nego da će se pamtiti stoljećima. Fox Ako uspiju. Erik se nije zavaravao. Bruceova je situacija bila opasna. Engleski kralj Edward tražio je krv. Da bi Bruce povratio svoje kraljevstvo, nije bilo dovoljno samo pažljivo planiranje i moćni ratnici, nego i sreća. A sreće Eriku nikada nije nedostajalo. Kad je izašao iz zaklona uvale i uputio se prema otvorenom moru, struja je pojačala i valovi su postali sve veći, tražeći više energije i koncentracije. Pratio je zraku mjesečine po crnome moru, zahvalan Bogu na relativno vedrom nebu. No znao je da se zimi vrijeme može promijeniti u trenu. Jedna od omiljenih izreka Otočana kaže da ako vam se vrijeme ne sviđa, trebate samo pričekati nekoliko minuta. No Erik je imao sreće jer je ~ 126 ~ Knjigoteka


anna&exponto posljednjih nekoliko dana bilo suho, a činilo se da će i večeras vrijeme biti isto. Bože, kako je volio biti tu vani, u tami. Kako je volio taj mir. I tu samoću. I izazov koji je pružala priroda u svoj svojoj svemogućoj veličanstvenosti. Volio je iskušavati svoje granice, a zatim euforiju koja bi mu prokolala žilama kad bi uspio - ništa se s time nije moglo mjeriti. Pola sata kasnije Erik primijeti sjenu velikog dvorca Dunaverty koja se nadvila nad morem. Smješten na golemoj stijeni - nevjerojatno sličan zamku Dunluce - na izbočenom komadu zemlje na južnom vrhu Kintyrea, ovaj strateški smješten zamak nalazio se na mjestu na kojem su sve drevne utvrde bile podignute otkad je svijeta i vijeka. Jednom istaknuto uporište njegovih nordijskih predaka, dvorac je naslijedio njegov bratić Angus Og od svog dalekog pretka Somerleda moćnog kralja Otočja koji je nadjenuo svoje ime Erikovom klanu: MacSorleyjevima, sinovima Somerleda. Mala dadilja bi vjerojatno smatrala prikladnim to što Somerled znači „ljetni putnik”, a to je bila aluzija na Vikinge. Dugo plivanje i hladna voda iscrpili su Erikovu snagu, ali kako se približavao dvorcu, krv mu je snažnije kolala od novog naleta energije. Prava opasnost ga tek sada čeka. Morska vrata dvorca bila su tik pred njim. Kao i zadnji put, od glave do pete bio je premazan crnom tuljanovom mašću. Ona ga nije samo pomogla zaštititi od studeni, nego mu je omogućila da se stopi s noći, pa bi se trebao - kao i zadnji put - moći provući neopažen ispod morskih vrata. Vrata su bila namijenjena sprječavanju ulaza brodovima, a ne usamljenog plivača. Englezima su trebali mjeseci opsade da probiju zidove dvorca; a njemu će trebati manje od minute. Duboko udahnuvši, zaroni u more u kojem je bilo mračno kao u grobu. Na ovom mjestu nije bilo dublje od tri metra i trebala mu je samo sekunda da dodirne kameno dno. Orijentirajući se prema kamenju, klizio je po dnu dok nije bio siguran da su rešetke iza njega. Tek tada je izronio oprezno i nečujno. Otvorio je oči i ugledao svjetlost baklji i prostoriju nalik pećini duboko unutar zamka Dunaverty. Ušao je. Ali nije bio sam. Erik se ukipio, nije ni disao dok je jedan stražar prolazio kraj vrata u obilasku svog položaja. Ali ponovno je sreća bila na Erikovoj strani. Englez je jedva pogledao u more. A zašto i bi? Željezna vrata bila su spuštena. Osim ako su brodovi odjednom postali sposobni roniti pod ~ 127 ~ Knjigoteka


anna&exponto vodom - Erik se u sebi nasmije na tu nevjerojatno smiješnu pomisao stražar se nije imao čega bojati. Ili je barem tako pretpostavljao. Pričekao je da se stražareva baklja utopi u mrak pa se podigao iz vode na kamenu platformu koja je služila kao pristanište. Udar hladnog zraka probijao mu je kožu poput iglica leda. Bio je u iskušenju da iskoristi „bešumno ubijanje” koje je usavršio njegov bratić Lachlan „Zmija” MacRuairi - ubod nožem s leđa u pluća - kako bi nabavio suhu odjeću, ali znao je da je pametnije ući i izaći neopažen. Bruce je želio da Čuvari Visočja djeluju u sjeni, ne samo zato da bi ih se teže opazilo, nego i kako bi povećali strah u srcima svojih neprijatelja. I tako se gol, samo premazan crnom mašću i s bodežom privezanim oko struka, uputio uza stube, duž vlažnog tunela i zatim se spustio u kripte dvorca. Šuljao se uz zidove, skrivao u sjeni i stigao do kuhinja. Baš kao i prošli put, nije sreo nikoga. Njegovo je tijelo, koje je drhtalo od zime, snažno reagiralo na postupno povećanje topline, upozorivši ga da se približava odredištu. Dobrodošli udar vrućine od noću prigušene vatre na ognjištu preplavio ga je kad se sagnuo ispod kamenog svoda na ulazu u kuhinju. Pogledom je pretražio polumračnu prostoriju i laknulo mu je kad je vidio samo jednog čovjeka kako spava ispred ognjišta prekriven svojim plaštem. Seamus MacDonald bio je jedan od najboljih kuhara u Visočju. Angus Og nevoljko se odrekao njegove vještine, ali je shvatio da bi starac bio korisniji kao kuhar Englezima. Većina sluga u dvorcu bili su ljudi njegova bratića. Englezi su doveli mnogo vojnika i oružja, ali kao radnu snagu koristili su lokalne ljude. Arogantni vitezovi, navikli na feudalnu hijerarhiju, zanemarili su opasnost od „seljaka”, ne shvaćajući da su se mnogi poslovi u kućanstvu u Visočju smatrali prestižnima. - Seamuse - šapne, gurnuvši čovjeka nogom. Znajući koliko je opasno probuditi uspavanog Highlandera, Erik ustukne jedan korak, a to je bilo mudro jer je starac skočio na noge živahno poput dvadesetogodišnjeg momka, sa spremnim bodežom u ruci. Erik se nasmije u mrak. - Mislio sam da me očekuješ. Uvijek mrzovoljni kuhar se namršti. Što misliš, zašto spavam ovdje, a ne u svojoj udobnoj postelji? - Pogled mu klizne po Erikovom zacrnjenom tijelu i kosi. - Krvi mi Isusove, izgledaš kao da su te upravo izvukli iz septičke jame. - Kuhar dobaci Eriku svoj plašt. - Zagrni se prije nego što nekog ubiješ tim alatom. Erik se naceri. Kao što je već rekao, on nikad u svome životu ni u kom pogledu nije bio manjkav. - Djevojke se ne bune. Starac se podrugljivo nasmije. - Što ti sad treba? ~ 128 ~ Knjigoteka


anna&exponto Seamus nimalo nije držao do pristojnog pozdrava. - Ima li vijesti od našeg prijatelja? Kuhar odmahne glavom. - Još nema. - Ali uspio si poslati poruku? - Moj čovjek je otišao sljedećeg jutra. Da se nešto dogodilo, dosad bih već čuo. Erik kimne. Radije bi čuo da je njegova poruka stigla do Brucea, ali zasad će se morati zadovoljiti i ovim. - Hoću li morati još noći spavati na podu? - upita Seamus. - Možda još nekoliko. Kanim se vratiti još jednom prije nego što krenem. - Pazi, momče, Englezi traže našeg prijatelja, ali traže i tebe. Glava ti je ucijenjena na dvjesto maraka. Erik teatralno odglumi razočaranje. - Samo na toliko? Seamusova se usta nisu ni trznula. To je bilo pravo bogatstvo. Nije bilo kao tristo koliko su bili ponudili za Wallacea, ali više nego što su ponudili za ikoga osim za Brucea. - Nemoj se šaliti s tim, momče. Nešto se tu čudno zbiva. - Previše se brineš, stari. - Ali vidjevši zabrinutost na licu svoga prijatelja, Erik uzdahne. - Obećajem da ću biti pažljiv. Vjeruj mi, nemam nikakvu želju završiti u engleskoj tamnici, baš kao ni ti. - Zatim zastane. U međuvremenu, imam još jednu molbu. - Poruku? - Da, ali ovaj put u Irsku. Imaš li nekog? Seamusove se obrve namršte poput dvije čupave sive gusjenice. Zatim si pogladi dugu, čekinjastu bradu. - Imam, što ti treba? - Prenijeti poruku nekome u Ulsterovom kućanstvu. - To je za našeg prijatelja? Erik odmahne glavom. Nije ga iznenadilo što je Seamus pomislio da je to bila Bruceova poruka za nekoga iz obitelji njegove žene. - To je duga priča. Ali trebam poslati poruku grofovom senešalu 4 da je dadilja Ellie na sigurnom i da će se uskoro vratiti kući. Erik je vidio da je Seamus znatiželjan, ali i da je mudro zaključio kako ne treba postavljati pitanja. Odjednom se namršti. - Što je? - upita Erik. Senešal - francuski naziv za upravitelja kraljevskog dvora, imanja i ceremonijala. (op. prev.)

4

~ 129 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ima li ta djevojka slučajno neke veze s neobično grozničavom engleskom potjerom za tobom? Erik razmisli ima li u tom pitanju istine, ali to brzo odbaci. Čak i da su povezali izgubljenu dadilju sa ženom koja je u moru vikala u pomoć, Englezi zasigurno ne bi bili zabrinuti za neku nevažnu mladu Irkinju. - Ma ne. - Odmahne glavom. - Oni mene traže. - Samo mogu nagađati što si to učinio da si ih tako razjario. Erik se samo nasmiješi. - Koliko brzo možeš prenijeti poruku? Seamus slegne ramenima. - Za dan, najviše dva. - Odlično. - On lupne Seamusa po leđima. - Idi se malo naspavati, stari moj. Ja ću se vratiti za koji dan, ako uspijem. - Erik skine plašt s ramena. Evo, bolje uzmi ovo - reče, dodavši mu ga. Ionako bi ga se trebao riješiti prije nego što ponovno uđe u vodu. Uistinu nema razloga uništiti sasvim dobar plašt za samo nekoliko minuta topline. Seamus odmahne glavom, prijekorno ga pogledavši. - Nasmrt si me preplašio kad sam te prvi put vidio. Pomislio sam da je vrag po mene poslao jednog od svojih. Erik se zasmijulji. - Ne još, starce. Moraš se još ovih nekoliko godina koliko ti je preostalo iskupiti za proteklih šezdeset godina života u grijehu. Seamus frkne nosom. - Šezdeset? Ja imam četrdeset devet, magarče jedan. Erik se nasmije i ode. Stigao je do pola tunela kad osjeti neku nelagodu - bio je to predosjećaj da nešto nije u redu. I prije nego što je čuo neki zvuk, znao je da netko dolazi. Isukavši bodež, stao je uza zid i oslušnuo. Trenutak kasnije tihi žamor udaljenih glasova potvrdi ono što je instinktivno već znao. No umjesto jednog stražara, kako je trebalo biti, barem desetak ljudi dolazilo je iz smjera morskih vrata. Zasigurno je pristala neka galija. Vraški nezgodno. Obično bi Erik bez razmišljanja sam navalio na desetoricu engleskih vojnika. On je bio sjajno uvježban. Ali kako je bio gol i naoružan samo bodežom, Englezi su ipak imali šansu. No nije to smio učiniti. Iako je bilo suprotno njegovoj prirodi ustuknuti pred izazovom, nije želio obavijestiti Engleze o svojoj nazočnosti tako što će ostaviti hrpu mrtvih engleskih tijela za sobom koje će trebati nekako objasniti. Ako baš ne mora, neće to učiniti. To bi ne samo odrezalo Dunaverty kao način komunikacije i također, samo tjedan ~ 130 ~ Knjigoteka


anna&exponto dana prije planiranog napada, privuklo neželjenu pozornost na područje preblizu Arranu. Znajući da se neće moći neopažen provući kroz uski tunel, Erik se počne povlačiti. Sakrit će se negdje u kuhinji dok ne prođu. Barem je to bio plan. I bio je to dobar plan, osim što je, kad se sagnuo i ušao u prvo spremište, samo letimično pregledao prostoriju pa nije uočio momka koji se izgleda smjestio između vreća brašna, zobi i ječma. Toliko se usredotočio na osluškivanje razgovora vojnika koji su prilazili da nije osjetio pokret iza sebe dok nije bilo prekasno. Okrene se. Dječak otvori usta da bi zaurlao i divljački poleti prema njemu zamahnuvši nožem. Erik je skoro trenutno reagirao, začepio dečku dlanom usta i pritisnuo ga nadlakticom uza zid. Bio je dovoljno brz da priguši dječakov krik, ali nedovoljno da blokira oštricu koja ga je zarezala preko trbuha. Erik zadrhti od oštre boli i osjeti kako mu se topla krv razlijeva po koži, ali ne ispusti ni glasa. Dječak razrogači oči kad su im se pogledi susreli u mraku. Erik to nije mogao vjerovati. Dečko, ne stariji od sedam ili osam godina - vjerojatno zadužen za tjeranje štakora od hrane - nije ga samo zaskočio, već ga je uspio i ozlijediti. Nije želio ni pomisliti kako je za dlaku izbjegao biti uškopljen. Bilo mu je vraški drago da ostali članovi Čuvara Visočja nisu nazočili ovom prizoru jer bi ga zadirkivali do kraja života. Pogotovo Seton i MacGregor na čiji se račun on uživao šaliti. A oni su sami bili krivi za to jer su bili tako laka meta. Seton, zato što je bio prokleti Englez, a MacGregor zbog tog svog ljepuškastog lica. - Što je to bilo? - čuo je Erik kako je rekao netko u hodniku. On se ukipi. Do katastrofe ga je dijelio samo jedan jedini tihi zvuk. Nije skidao pogled s dječaka i odmahivao glavom, šutke ga upozoravajući da ne ispusti ni glasa. Dječak još više razrogači oči. Očito je bio previše prestravljen da bi učinio bilo što osim zurio u Erika kao da je vidio duha. Satno prođite, šutke je Erik poticao vojnike koji su prolazili tunelom. Ali bez koristi, jer trenutak kasnije začuje zapovjednički glas kako naređuje: - Williame, vidi što je to. Erik zgrabi dječaka i bešumno se skloni iza vrata. Nadao se da taj William nije previše temeljit. ~ 131 ~ Knjigoteka


anna&exponto Vrata se otvore. On zadrži dah dok je dječaka zamalo ugušio zgrabivši ga za vrat kako bi spriječio da ispusti glas. Čuo je Williamovo disanje kroz debla drvena vrata. Trenutak kasnije, spremište obasja svjetlost baklje koju je vojnik unio sa sobom. Svaki mišić u tijelu mu se napeo. Bio je spreman u trenu odbaciti dječaka i boriti se. Dio njega - onaj dio koji nije bio sklon razmišljanju o posljedicama - nadao se da će dobiti izgovor za borbu. - Nema tu ničega - reče vojnik s druge strane vrata. - Vjerojatno se čuo neki štakor. Trenutak kasnije vrata se zatvore, ali Erik je pričekao dok ne utihnu i posljednji koraci pa tek onda spustio dječaka. - Tiho budi, dečko - šapne mu na keltskom. - Neću ti ništa učiniti. Polako makne dlan s dječakovih usta. Dječak istog trenutka pobjegne u najudaljeniji kut prostorije i sakrije se iza jedne velike bačve. - Molim vas, bit ću dobar - procijedio je drhtavim glasom. - Nemojte me odvesti sa sobom u pakao. Obećaj em da ću slušati mamu. Erik je nagonski prvo poželio smiriti prestravljenog dječaka. No zatim se sjetio Seamusovih ranijih komentara i shvatio da bi dječakov strah riješio problem ostavljanja svjedoka za sobom. Ako dječak nekome ispriča što je vidio, taj će pomisliti da je to samo plod dječje mašte. Možda neki ne bi oklijevali ubiti dječaka, ali Erik nikad nije ubijao nevine. Poput Ellie, i ovaj se dječak samo zatekao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Zato mu se obrati najsablasnijim mogućim glasom: - Zatvori oči, ne miči se i ne ispuštaj ni glasa do jutra, ili ću se vratiti. Shvaćaš li? Dječak nije ništa rekao, ali Erik je bio prilično siguran da mahnito kima glavom. Pomislio je kako bi trebao pronaći nešto da zavije ranu, ali znao je da bi zavoj otpao u vodi. Uvjerivši se da je tunel prazan, Erik izađe van. No znajući da se priče o fantomskoj vojsci već šire zemljom, nije mogao odoljeti da još jednom ne upozori dječaka. - Reci Englezima da napuste Škotsku ili će platiti glavom. Dolazimo po njih. Dječak je zastenjao i Erik je znao da je zacijelo već bio čuo glasine. Bruce je znao da je strah moćno oružje među njegovim neprijateljima i poticao je priče o fantomskoj vojsci ubojica koji kane istrijebiti Engleze iz Škotske do posljednjeg čovjeka. Iskreno se nadao da u blizini nema mnogo morskih pasa. Iako je kao dječak uživao hrvati se s njima, otkad mu je jedan zamalo odgrizao ruku, više mu to nije bilo toliko veselje. Erik se nije bojao ničega, ali susret s morskim psom u noći mogao bi tu činjenicu dovesti u pitanje. ~ 132 ~ Knjigoteka


anna&exponto Četrdesetak minuta kasnije i, hvala Bogu, bez susreta s morskim psom, Erik se s mukom izvukao iz vode, a njegovi su ga ljudi okružili prije nego što se dovukao do ruba plaže. Gubitak krvi i dugo plivanje tako ga je oslabilo da je skoro kolabirao. No ipak je uspio. Kad je Domnall uočio ranu, uznemirio se poput stare babe i želio odmah poslati nekoga po Meg, ali Erik je nije želio probuditi - zapravo nije ih želio probuditi. Ellie je trebala sna. Bila bi čangrizava kao starac ako bi je pokušali prerano probuditi. Rana može čekati do jutra. Ali već se veselio kako će joj ispričati da mu je misija bila uspješna uglavnom, iako bi, s obzirom na to da je skoro otkriven, bilo riskantno pokušati se uskoro opet uvući u Dunaverty. Njoj je trebalo malo zabave, a on će joj pokazati kako se treba zabavljati.

***

Ellie je završavala zadnji komad kolača - ostatka zobenog kruha kojeg je Meg posula šećerom i stavila preko noći u pećnicu da se osuši u čudnu, ali slatku poslasticu - kad netko zakuca na vrata. Pomislivši da će to biti Sokol, iznenadila se kad je u hodnik ušao Duncan. Na njezin pozdrav, poželio joj je dobro jutro i brzo se okrenuo Meg koja se upravo vraćala od Thomasa kojem je odnijela doručak. - Meg, moraš doći u logor i sašiti jednu ranu kad uhvatiš malo vremena - reče joj uz smiješak. Meg se također nasmiješi. - Idem po svoje stvari. - Zar vas je kapetan tako rano natjerao na vježbanje? - upita Ellie. Meg su već dvaput bili zvali da vida rane zadobivene na „vježbanju”. Duncan se naceri. Kao i svi drugi, volio ju je zadirkivati zbog kasnog ustajanja. - Za većinu nas već je sredina dana, curo. Ali ne, nismo vježbah. Radi se o kapetanu. Skočila je sa stolca prije nego što je shvatila što radi. - Što se dogodilo? - Srce joj je počelo ubrzano lupati od straha. Sinoć je bio rekao da će isporučiti poruku njezinoj obitelji. Zar se nešto dogodilo? - Je li ozlijeđen? - upita ga. Duncan je začuđeno pogleda i ona shvati da je pretjerano reagirala. Natjera pomahnitalo srce da se smiri. Što me to spopalo? - Ma ne, curo, radi se o običnoj ogrebotini. ~ 133 ~ Knjigoteka


anna&exponto Mogla je samo zamisliti što okorjeli ratnici poput Sokola i njegovih ljudi smatraju „običnom ogrebotinom.” Krenula je za Meg i Duncanom niz stazu prema plaži na kojoj su se ulogorili ratnici i cijelo vrijeme vrtjela u glavi prizore odsječenih udova i prosutih crijeva. Bila je sretna što nijedno nije prigovorilo zato što im se prikrpala. Nije bila sigurna da bi to mogla objasniti, osim što se osobno morala uvjeriti da je on dobro. Ali zabrinula se samo zato što je možda ozlijeđen dok je njoj činio uslugu. No to nije objašnjavalo snažno lupanje njezina srca i osjećaj kao da joj je netko upravo nagazio na prsa. Skupina ratnika okupila se oko vatre u stražnjem dijelu pećine, ali su se razdvojili kad se Meg približila, otkrivajući kapetana koji je ležao na plastu, naslonjen na jedan kamen. Ellie se stisne želudac. Ne zato što mu je koža bila tako blijeda ispod slojeva crne masti kojom je bila premazana - uistinu je bio blijed - ili zbog velike dijagonalne rane koja mu se protezala preko trbuha, već zato što nije nosio cotun, ni tuniku, ni leine ili nešto čime bi prekrio prsa. Njegova široka, izrazito mišićava i izrazito gola prsa. Pogled joj padne na plašt koji mu je visio nisko preko struka i usta joj se osuše. Ako silno ne griješi, ostatak njegova tijela također je bio lišen odjeće. Dragi Boze. Dlanovi su joj se navlažili, a želudac joj je počeo nervozno treperiti. Bio je veličanstven. Mišićav, ali vitak. Široki štit njegovih prsa bio je isklesan i čvrst poput kamenoga zida pećine iza njega. Ruke su mu bile lijepo oblikovane i zaobljene debelim slojem mišića; trbuh ravan i napet, izbrazdan snažnim mišićima. Ako je na njemu bio dekagram suvišnog mesa, ona ga nije primijetila. Ovdje se moralo raditi o primitivnom ženskom instinktu zakopanom duboko u njoj koji bi se zapalio pri pogledu na ovakav prikaz tjelesne snage. Nije njoj trebala zaštita, ali ako joj u životu zatreba, on je bio taj koga je željela kraj sebe. Zacijelo je veličanstven na bojišnici. On je pogleda u oči. Nije skidao pogled. Nije joj dopuštao da skrene pogled. Svjesnost koja je prostrujala između njih postala je izuzetno snažna; nije ju mogla prekinuti ni da je to željela. Nešto se događalo, iako nije znala što je to. Činilo se kao da je na trenutak nestalo svog pretvaranja i oholosti, ostali su samo muškarac i žena. Oni više nisu bili gusar i zarobljenica. Nisu bili zlaćani bog i žena koja je bila tek prihvatljivo lijepa. Nisu bili čovjek koji bježi pred zakonom i grofova kći zaručena za jednog od najmoćnijih ljudi u Engleskoj. Na trenutak se činilo da ništa od toga nije važno. ~ 134 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nikad je dosad nije tako intenzivno promatrao. Tako ozbiljno. Imala je dojam da vidi sve. Da je pročitao njezinu zabrinutost, njezin strah i njezinu vrlo ženstvenu reakciju na njegovu golotinju. Ovo nije bio čovjek kojeg nije bilo briga ni za što. Ovo je bio čovjek prožet dubokom žudnjom i žestinom. Ovo je bio čovjek kojeg bi mogla voljeti. Ta pomisao izazvala je nelagodu i prestravila je. Nešto ju je snažno pritisnulo u grudima i morala se natjerati da pođe za Meg, a ne da pojuri do njega i uvjeri se da je dobro. - Što si ovoga puta učinio? - upita ga Meg. On konačno skrene pogled s nje i ponovno nabaci masku bezbrižnog vragolana. - Samo mali susret s nožem. Meni ne izgleda ozbiljno, ali Domnall je inzistirao da ti pogledaš tu ranu. Rekao sam da djevojke vole ožiljke, ali ti znaš kako on zna biti tvrdoglav. Domnall frkne nosom. Ja samo ne bih rado vukao tvoj smrdljivi leš po Otočju. Erik se nasmije i okrene se prema Ellie, koja je zacijelo problijedila. Nemoj da te zavara ova hvalisava budala, curo. On to ne misli ozbiljno. Ja sam sasvim dobro. - Daj mi da vidim koliko si blizu smrti - reče Meg. Kleknula je kraj njega i pregledala ranu, a Ellie se primakla i stala iza nje. „Ogrebotina” je bila ružna, neravna rana dugačka otprilike dvanaest centimetara koja se protezala ispod rebara prema desnom boku. Bila je prekrivena pijeskom i nečim što je izgledalo kao nekakva crna mast. Ista ona mast koju je već jednom bila primijetila na njegovoj kosi. Po velikim tragovima na koži, pretpostavila je da je bio premazan njome od glave do pete, ali većina se isprala ili ju je obrisao. Odjednom shvati da je on nekamo plivao. I to nije bilo prvi put. Što li je smjerao? Opet pomisli da on nije tipičan gusar već nešto više. Meg se osvrne preko ramena. - Ellie, dođi i pomozi mi s ovim. Ona prestravljeno razrogači oči jer ju je obuzeo snažan nagon za samoodržanjem. Zadnje što joj je sada trebalo bilo je dodirivati ga. Ukipila se. - Ellie? - ponovi Meg. Shvativši da je svi gledaju - uključujući i Sokola - natjera se kleknuti kraj Meg. - Što bih trebala raditi? - Očisti tu ranu najbolje što možeš ovom krpom, dok ja ne pripremim iglu i konac. Zatim mi trebaš stisnuti ranu dok je ja šivam. ~ 135 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie glasno gutne i kimne. Umoči krpu u hladnu vodu koju je Meg bila natočila iz vrča u malu zdjelu i počne čistiti ranu, pažljivo izbjegavajući dodirivanje gole kože prstima dok je pokušavala obrisati crnu mast i pijesak. No bila je bolno svjesna napetih mišića pod kožom i njegovih očiju koje su je promatrale. Činilo se kao da i on osjeća tu napetost. Kao da je i on jednako svjestan da ga dodiruje. Nažalost, dodir se nije mogao vječno izbjegavati. - Pritisni ovdje dlanovima - reče Meg, pokazavši joj. Ellie duboko udahne i stavi dlanove sa svake strane rane - jedan na njegova rebra, a drugi niže na bok. Zaklela bi se da je osjetila kako se vrućina munjevito proširila po njegovoj koži pod njezinim dlanovima. On se trzne na dodir, a ona brzo makne ruke. - Žao mi je, zar sam vas povrijedila? On krene odmahivati glavom, ali zatim reče: - Samo me peče malo više nego što sam pretpostavio da hoće. Ellie se namršti. - Pokušat ću biti nježnija. Ponovno ga je dodirnula, a mada nije poskočio, vidjela je da mu nanosi bol. Usta su mu bila stisnuta, a činilo se da mu je svaki mišić u tijelu napet. No na nju je to imalo suprotan učinak. Osjetila je vrućinu i energiju pod svojim dlanovima i umirala od želje da njima pomiluje veći dio njegove kože. Da iskuša snagu koja joj je rasla pod vršcima prstiju. Da raširi prste preko čvrstih pločica mišića na njegovu trbuhu. Da gurne prste ispod tog plašta... On tiho jaukne i promeškolji se, kao da je znao o čemu ona razmišlja. Ali Meg snažno povuče konac dok je gurala iglu kroz njegovu kožu i Ellie shvati da ga je to vjerojatno zaboljelo. - Hvala ti, Ellie - reče Meg, zapiljivši se začuđeno u Sokola. - Mislim da sad mogu sama završiti. Suzdržavši se da ne pokaže koliko joj je laknulo, Ellie makne ruke i brzo ih zatakne pod suknju. Činilo se da se i kapetan opustio. Pokušavši prekinuti nelagodnu tišinu, Ellie upita: Kako se to dogodilo? Domnall zastenje. - Joj, curo, nemoj ga to pitati. Sokol ga prijekorno pogleda i počne pričati dugu, dramatičnu priču o tome kako je u ponoć otišao plivati i naletio na dvadesetak najsnažnijih engleskih razbojnika koje je vidio u svom životu (naoružanih do zuba, naravno) kako napadaju galiju punu opatica i siročadi koji su se uputili na sveti otok Ionu. Nikako nije mogao ignorirati takvu nepravdu (nikako, ~ 136 ~ Knjigoteka


anna&exponto pomislila je, zato što su gusari poznati po svojoj pravdoljubivosti) i popeo se na palubu kako bi im pomogao te porazio čitav odred razbojnika naoružan samo bodežom. No, na nesreću, kad je krenuo spasiti dijete koje je jedan razbojnik pokušao baciti u more, Englez ga je uspio raniti prije nego što je smjestio dijete na sigurno. Kad je završio sa svojom pričom, Meg je već sašila ranu i gledala ga pogledom punim obožavanja. - Ovo je nevjerojatna priča - reče Ellie. Siročad i opatice? Malo pretjerano, rekla bi, ali morala je priznati da je priča zabavna. - Ima li u njoj i trunke istine? Domnall počne kašljati kako bi prikrio smijeh, a Sokol ga prostrijeli pogledom. - Cura vas je sredila, kapetane - reče Domnall kad je uspio obuzdati smijeh. - Nisam očekivao da ću dočekati taj dan. - Onda? - zahtijevala je Ellie. Sokol slegne ramenima. - To sam i mislila - odbrusi mu drsko. - Ne bude li vam se isplatilo gusarenje, mogli biste se okušati kao bard. On se nimalo pokajnički naceri. - Pretjerao sam sa siročadi, je li? - Između ostalog. I s dvadesetoricom razbojnika. Nitko sam ne može poraziti toliko razbojnika naoružan samo bodežom. Domnall se namršti. - Kapetan može. - Ona pogleda starijeg čovjeka, očekujući ironični smiješak, ali činilo se da je čovjek smrtno ozbiljan. Njemu je to uspjelo nekoliko puta. - Zar ti nemaš nekog posla, Domnalle? reče Sokol ozbiljnim glasom. Nisi li trebao zamijeniti užad? Ellie to nije mogla vjerovati. Hvalisavcu je bilo neugodno. On bi izmislio nevjerojatno detaljnu priču o svojim podvizima, ali kad bi netko ispričao o njemu nešto istinito, odjednom je postao skroman. Bilo je to... intrigantno. Neočekivano. Čak i šarmantno. Ellie je još pokušavala probaviti činjenicu da on može sam poraziti dvadesetoricu - kako je to uopće moguće? - dok su se Domnall i ostali ratnici počeli razilaziti. Meg je zbunjeno pogledavala čas Ellie, čas kapetana. Osjećajući kako ju Meg promatra pod povećalom, Ellie se pokuša izvući iz nelagodne situacije: - Trebala bih se vratiti i provjeriti kako je Thomas. Meg odmahne glavom. - Ne, samo ti ostani, ja ću pogledati Thomasa. Ona nagne glavu u Sokolovom smjeru, ali se obrati Ellie kao da on nije nazočan. - Pobrini se da ne ustane barem jedan sat - dok se ne osuši mast kojom sam mu premazala šavove. ~ 137 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie je na otoku prvi put vidjela tu ljepljivu mast koja je nalikovala na ljepilo, ali kako je vidjela na Duncanovoj ruci, sjajno je djelovala na ranu, sprječavajući da se šavovi raziđu. On zastenje. - Jedan sat? Ja imam posla. - Posao može čekati - reče Meg oštro, glasom kakvog Ellie još nije čula kad se obraćala Sokolu. Možda nije tako zaslijepljena njime kao što je to Ellie mislila. Meg je otišla prije nego što je Ellie smislila razlog zbog kojeg će se usprotiviti. No barem nisu ostali sami. Nekoliko se ratnika još uvijek motalo oko stražnjeg dijela pećine. Sjela je na kamen nasuprot njemu, pokušavajući se smjestiti udobno, što nije bilo lako s obzirom na impresivna prsa koja su joj zaokupljala vidno polje. Tko bi rekao da mišići mogu biti tako... intrigant ni? Pokušala je ne zuriti, no to je bilo lakše reći nego učiniti. Podigla je pogled prema Erikovu licu, no zaustavila ga je primijetivši nešto na njegovoj nadlaktici. Činilo se da je to nekakva oznaka, no kako su mu ruke još bile uprljane onom crnom mašću, bilo je teško razaznati o čemu se radi. - Što je to? - upita ga, pokazavši na njegovu nadlakticu. Izraz mu se lica jedva primjetno napne. - Ništa - reče, namjestivši plašt oko ramena kako bi prekrio ruke. - Jedan stari ožiljak. To uopće nije bilo nalik ožiljku. On nešto skriva. Baš kao i ona, podsjetila se. No tajne između njih odjednom su joj se činile poput zida. Na trenutak je zaboravila da je taj zid također štiti, osjetivši silan poriv da ga sruši. Da ga uistinu upozna. - Izgleda da je taj požar bio prilično velik - reče. On je zbunjeno pogleda, no ona ga je gledala izazivački, dajući mu do znanja da je znala da joj je lagao. - Čađa. Prekriveni ste njome. Nije skidao pogled s nje, no nije ništa rekao. Vjerojatno joj nije želio opet lagati. - Hoćete li mi reći što se uistinu dogodilo? - upita ga tiho. - Kako ste se ozlijedili? On ponovno nije ništa rekao, a ona shvati da je njegova šutnja jasan odgovor. Nije joj se želio povjeravati. Ovo krhko primirje koje su postigli bilo je najviše čemu se mogla nadati. On nije želio ništa dublje. A nju to nije smjelo tako silno razočarati. - Zaskočio me sedmogodišnji dečko. - Svakako - reče podrugljivo, odmahnuvši glavom na njegovo smiješno objašnjenje. On sa svime mora zbijati šalu. - Samo mi recite... Je li se to dogodilo zbog onog što sam vas zamolila da učinite za mene? ~ 138 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ma, ne - reče odlučno. - Nema to nikakve veze s tobom. To je samo ogrebotina, Ellie, kažem ti. Uopće nisam bio u pravoj opasnosti. Naslutila je da ovaj put govori istinu i neizrecivo joj je laknulo. Zbunjivali su je ti čudni, oprečni osjećaji prema njemu, ali u jedno je bila sigurna: nije željela da mu bilo tko naudi. Njezin otac će mu nabiti glavu na kolac ako ga uhvati. Prisili se odmah otjerati tu užasnu misao. Do toga neće doći. Ona će ga nekako zaštititi. Jeste li sigurni? On se nasmiješi. - Nećeš se lako izvući od svog obećanja. Da nije tog Meginog melema, ja bih već sada tražio da ga održiš. Srce joj se razgali. - Zar to znači... Da, tvoja poruka je na putu. Ellie odahne, osjećala se kao da joj je kamen pao sa srca. Njezina će se obitelj još brinuti, ali barem će znati da je živa. - Hvala vam - reče suznih očiju. - Nemoj mi još zahvaljivati - reče s vragolastim sjajem u očima. Nije to bio dobrodušni sjaj koji je bilo lako zanemariti, nego nešto zločesto i puno obećanja. - Sljedećih nekoliko dana si moja. Moja. Srce joj nekako čudno poskoči. Samo zbog načina na koji je to rekao ona zadrhti, a krv joj od uzbuđenja proključa u žilama. To ništa ne znači, uvjeravala se. Ali po prvi put u svome životu, Ellie se upitala je li se možda upustila u nešto što neće znati kontrolirati.

***

Bože, kako ju je volio izazivati. Erik je samo pogledao njezine meke, zajapurene obraze i preplavilo ga je duboko zadovoljstvo. Bilo je uistinu zločesto tako uživati u njezinoj nelagodi, ali ona je njega već danima mučila i bilo je pravedno da i on njoj priušti malo muke. Može ona to poricati koliko želi, ali nikako nije bila ravnodušna prema njemu. Vidio joj je to na licu kad je uletjela u pećinu. Bila se zabrinula za njega - a zatim joj je u pogledu vidio nešto sasvim drugo kad joj je pogled skrenuo na njegova prsa. Erik je navikao na zadivljene ženske poglede, ali nije se mogao sjetiti da je dosad i on osjetio nešto kad su ga tako gledale. Još jednom ga preplavi silno zadovoljstvo, ali ovaj se puta usredotočilo mnogo niže na tijelu - i mnogo tvrde. Ali ni približno tako tvrdo kao što je bilo kad je položila dlanove na njega. Erik se namršti. Tada je imao dojam da će iskočiti iz vražje kože. Od njezinih dlanova na njegovim prsima, a zatim niže na trbuhu, prstiju tako ~ 139 ~ Knjigoteka


anna&exponto blizu njegovoj kiti, poludio je od žudnje. Toliko ju je silno želio povući na sebe. Bio je siguran da su svi u prostoriji svjesni njegove reakcije - osim Ellie. Ali i ona je nešto osjetila. Njezina svjesnost i znatiželjno pogledavanje nisko dolje prema plaštu samo je povećalo njegovu agoniju. Žudnju za malom dadiljom sve je bilo teže ignorirati, a sada kad je znao da i ona osjeća isto... Zamalo se predomislio u svezi sa svojom namjerom da provede s njom sljedećih nekoliko dana. Ali kad bi završili s vježbanjem, nije se imalo što raditi dok ne napuste otok kako bi se sastali s McQuillanovima, a ona je uistinu zaslužila malo zabave. Bit će to naporno, ali požuda nije bila jedino što nije mogao kontrolirati. Ona je ustala i počela nešto petljati s vatrom, ne zato što je to bilo nužno nego, pomislio je, samo kako bi nečim odvukla pažnju. Kad se vratila i sjela na kamen nasuprot njemu, ponovno je izgledala staloženo i gledala ga onim svojim strogim pogledom na koji se već prilično navikao. Da, uistinu ga je sredila, baš kako je Domnall rekao. Njegove smicalice nisu prolazile kod nje. To bi mu trebalo smetati, no umjesto toga, osjećao se nekako čudno opušten u nazočnosti nekoga tko nije ništa očekivao od njega. Ona nije brbljala ili očijukala s njim kao što bi se očekivalo, a to je značilo da će na kraju razgovarati o svakakvim stvarima - osobnim stvarima. Da samo nije bila tako znatiželjna i pronicljiva. Nije mogao vjerovati da je primijetila tetovažu na njegovoj ruci. Znao je da već sumnja da on nije onaj za koga se predstavlja, a samo je mogao zamisliti što bi pomislila da sazna da on ima tetovažu razjarenog lava na ruci - simbol škotskog bratstva, znak koji su nosili svi pripadnici Čuvara Visočja. Koliko bi joj trebalo da ga poveže s Bruceom i pobunom? Ne dugo, kladio bi se. Zapiljila se u njega tim svojim velikim, smeđim očima prošaranim zelenim mrljama i podigla jednu tanku obrvu. - Onda, zar ste oduvijek željeli biti gusar, ili vam je tek odnedavno postalo privlačno spašavati siročad i opatice? On se zasmijulji. Trebao bi znati da je ne može tako lako smesti. - To mi je u krvi, sjećate se? - O, da, sjećam se - reče ona, preletjevši pogledom po njegovom licu prije nego što ga je pogledala u oči. - Ali zašto se meni čini da u vama ima nešto daleko više nego što mi to želite reći? Što bi čovjeka poput vas natjeralo da postane odmetnik? ~ 140 ~ Knjigoteka


anna&exponto Čovjeka poput vas. Zbog njezine vjere u njega - unatoč onom što joj je rekao ili nije rekao postane mu nelagodno. Laž koja mu se na početku činila prihvatljivom, više mu se nije sviđala. Osjećao se lose zbog te laži. No bilo je sigurnije da ona ne zna za njegovu vezu s Bruceom - ne samo za njegovu misiju nego i za nju. Edward je divljao i činilo se da ga nije briga koga će zgaziti svojom čizmom. Ne smije joj ispričati cijelu istinu, no pretpostavio je da neće naškoditi da joj ipak ponešto otkrije. - Pretpostavljam, uobičajeni razlozi. Ukradene su zemlje moga klana. Učinili smo ono što se moralo učiniti. Očekivao je da će se usprotiviti njegovoj izjavi, ali ona je samo ozbiljno zurila u njega. - Kako su ukradene? Znajući da je zašao na opasan teren, promišljeno joj odgovori: - Otac mi je umro kad sam bio mali. Jedan od pripadnika moga klana poželio je to iskoristiti. Pretvarao se da radi za moje dobro, ali je prisvojio moje zemlje. - John od Lorne - pohlepno MacDougallovo kopile - poželio je zavladati čitavim Otočjem bez obzira na to što su zemlje pripadale nekom drugom. - On bi me ubio da me jedan drugi član klana nije uzeo pod zaštitu. Njemu dugujem svoj život. Ona ga je tako intenzivno promatrala da se uplašio da je previše otkrio. - Čak i ako ste na početku bili natjerani na to, morate biti svjesni da to ne može vječno trajati. - Kako to misliš? Ona pokaže na njegovu ranu na trbuhu. - Ne vjerujem da gusari dugo žive. Jednom će vas vaši progonitelji ipak uhvatiti. Kad bi samo znala koliko ima istine u tome. Njegova je situacija bila još opasnija. Postojala je velika šansa da će u roku od tjedan dana biti mrtav. Spremali su se izvesti napad s nekoliko stotina ljudi protiv cjelokupne sile najmoćnije vojske kršćanskog svijeta. Ni uspjeh tog napada nije jamčio da će ljudi ustati na pobunu pod Brucevim barjakom - nisu ni prije, kad je Bruce bio mnogo jači. Racionalno je bilo očekivati da su Bruce i njegovi sljedbenici osuđeni na propast. Ali Erik je još vjerovao da mogu pobijediti. Oni će se protiv Edwarda boriti na način kakav svijet još nije vidio. Higlanderskim ratničkim umijećem. Gusarskim umijećem. Edward neće znati što ga je snašlo. - Ja sam jako dobar gusar - reče, namignuvši joj. Ona ispusti neki zvuk koji je zvučao kao prezirno stenjanje. - Ne sumnjam u to. Ali vi zasigurno od života želite više od bježanja od potjere s otoka na otok, dok vas čeka samo pećina i pokoja žena u svakoj luci? ~ 141 ~ Knjigoteka


anna&exponto Njemu je to zvučalo sasvim dobro, ali pretpostavio je da će mu ona objasniti zašto nije. Vjerojatno će požaliti što ju je pitao: - Što, na primjer? - Brak. Obitelj. Ljubav. On se vragolasto naceri. - Imam ja toga dovoljno. Ona zakoluta očima. - To nije isto. Evo nje opet, misli da sve zna. Naravno da će se oženiti... jednom. Ali oženit će se zbog dobrobiti svoga klana. Bilo bi dobro kad bi mu žena bila privlačna i draga, ali to nije nužno. Njegovi su se roditelji, koliko se sjećao, prilično dobro slagali, a nisu se vjenčali iz ljubavi. On je pogleda ispod oka. - A ti si stručnjakinja kad je brak u pitanju? Nisam znao da si tako romantična, Ellie. - On spusti pogled i zadrži ga na njezinom prsluku. - Što još skrivaš ispod te svoje bodljikave fasade? - To s vama nema veze reče mu otresito, a obrazi joj se preslatko zarumene. - Ja uopće nisam romantična. No barem znam razliku između ljubavi i požude. Mada me ne čudi što vi to ne znate. On stisne usta začuvši prijekor u njezinu glasu zbog kojeg mu se u glavi odmah pojavi slika stroge dadilje, koja hoda s ravnalom u ruci i pedantno mjeri je li sve na svojem mjestu. Dosta je njemu bilo njezina propitivanja i analiza. Njegov je život bio dobar. Nije on bio taj koji je stisnut i zakopčan do grla poput opatice tijekom korizme. - A što je s tobom, Ellie? Što ti želiš? Ona se trzne, izgledajući sasvim zbunjeno - kao da nikad nije razmišljala o takvom osnovnom pitanju. No ipak jest, međutim, odgovor je nije nimalo usrećio. Od njezina sjetnog osmijeha nešto ga probode u grudima. Imao je čudan poriv zagrliti je i natjerati da zaboravi ono što je rastužuje, što god to bilo. Nije ga gledala, već se zapiljila u tinjajuće cjepanice na ognjištu. - Nije važno što ja želim. - Naravno da jest - reče joj nježno. - To je tvoj život. Uvijek imaš izbora. Njegove su riječi imale suprotan učinak od željenoga. Umjesto da je ohrabri, ona žustro uspravi ramena i pogleda ga svojim smeđim očima iz kojih je bjesnila ljutnja. - Lako je vama reći. Vi ne igrate po pravilima. Vi ste odmetnik koji nema nikakvih odgovornosti, nikome nije odan, nema osjećaja za dužnost. Vi radite što vam se prohtije, i kad vam se prohtije. Nije mogla biti dalje od istine. On nema odgovornosti? Ne samo da je bio odgovoran skupiti skoro čitavu Bruceovu borbenu silu, već je bio zadužen da je preveze Sjevernim kanalom, izbjegavajući brojne engleske patrole, do Arrana odakle će krenuti u napad. ~ 142 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ništa mu na svijetu nije bilo važnije od odanosti. Odanosti Bruceu. Odanosti Čuvarima Visočja. Odanosti i dužnosti svome klanu da povrati otete zemlje. To je bio razlog zašto je ovdje i zašto ga Englezi love. To je bio razlog zašto će slijediti Brucea u bitku bez obzira na izglede. To je bio razlog zašto njegova misija ne smije biti neuspješna. Ne samo da je vjerovao u Bruceovo pravo na krunu, on je vjerovao u tog čovjeka. Neuspjeh je bio nezamisliv. Na njega su računali i Bruce i Erikovi suborci iz postrojbe, i on će radije umrijeti nego ih iznevjeriti. Naljutio bi se da u njezinu glasu nije čuo tračak zavisti. Ona je željela ono što on ima: slobodu. Što god ju mučilo, očito je smatrala da se iz toga ne može izvući. Proučavao ju je, upijajući to ozračje autoriteta koje je širila oko sebe, njezino tiho samopouzdanje, bradu koju je elegantno nakrivila i to njezino kraljevsko držanje. Bila je slika i prilika prave uštogljene dadilje. No bilo je tu nečega što mu je promaklo. Nije mogao točno reći što je to, no imao je dojam da u Ellie čuči mnogo više od onoga što se vidi golim okom. Što to ona skriva? I zašto je, dovraga, njemu to važno? Tajne koje čuva ova mala dadilja, kakve god bile, neće utjecati na njegovu misiju. On se samo trebao brinuti da ništa - uključujući i nju - to ne ugrozi. Erik odmahne glavom. Kako je uvijek uspijevala skrenuti razgovor na neku smrtno ozbiljnu temu? On će sljedećih dana provesti tu svoju osobnu misiju ne samo da joj natjera smiješak na usta, već da joj pokaže da ne mora sve biti tako prokleto ozbiljno. - Ja ne radim uvijek ono što želim - reče otvoreno, prostrijelivši je pogledom. Neka se sve nosi k vragu. Dosta mu je bilo borbe s tom čudnom privlačnosti koja je tinjala među njima - pogotovo nakon žudnje koju joj je maloprije vidio na licu. Kad iz sebe progna požudu, ova čudna opčinjenost tom djevojkom konačno će prestati. Činjenica da je ona sluškinja nije ga zabrinjavala; on se zna kontrolirati. - Da radim što želim, ne bih se zaustavio na poljupcu, a sasvim sigurno ne bih spavao proteklih nekoliko noći vani - i to sam. Na ovu njegovu hrabru izjavu oštro je usisala zrak, a njega preplavi oduševljeno iščekivanje. Činilo se da ona tom gestom priznaje da postoji nešto među njima. - Ne biste smjeli tako govoriti - reče ona, silno se zarumenjevši. - Zašto ne? Ja te želim. A znaš li što? Ona ga oprezno pogleda. - I ti mene želiš. ~ 143 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Griješite - reče brzo, skrenuvši pogled. - Znam da je nekome tko je arogantan poput vas to teško shvatiti, ali ne smatraju vas svi neodoljivim. To ćemo još vidjeti. Nasmiješio se, sa zadovoljstvom joj dopustivši da još malo ustraje na toj laži. Ali upravo joj je bacio rukavicu u lice. Radovao se promatrati kako će s mukom odolijevati da je ne podigne - no ne toliko koliko se radovao trenutku kad će pokleknuti. Jer Erik MacSorley ni trenutka nije sumnjao da će se ona konačno ipak predati.

~ 144 ~ Knjigoteka


anna&exponto

~ 145 ~ Knjigoteka


anna&exponto Lanci na njegovom žičanom oklopu zazveckaše kad je zakoračio u dvoranu. Vijest o njegovom dolasku već se proširila i grof i njegova obitelj su ga čekali, uključujući i jednu osobu koju je želio izbjeći. Iako je pazio da je ne pogleda, znao je da je lady Mathilda ondje samo po tome kako mu je krv proključala. Ljutilo ga je to što ga privlači ta djevojka, za razliku od njezine sestre s kojom je bio zaručen. To je bilo pogrešno. Ne samo zato što je bio zaručen, nego i zato što Joan nije bilo samo šesnaest mjeseci. Reakcija njegova tijela doimala se kao izdaja žene koju je volio svim srcem. Lady Elyne je bila bolji izbor. Ona nije bila divlja i živahna, nego smirena i sabrana. Ona ga neće osramotiti na dvoru nekim nepromišljenim riječima - koliko god one bile šarmantne, a bit će i brižna majka njegovoj djeci. No što je bilo najvažnije, neće ga natjerati da zaboravi na silnu ljubav prema svojoj prvoj ženi. - Jeste li ih pronašli? - zahtijevao je Ulster čim je ušao u veliku prostoriju. Ralph je osjetio težinu pogleda lady Mathilde, no nije pogledao u njezinom smjeru. - Još nismo, ali blizu smo. - Pričekali su da objasni. Otkrio sam da je onaj glasnik jutros stigao u Ballycastle s Kintyrea. Imali su sreće. Glasnik je bio nemaran i nije dobro sakrio tragove vjerojatno nije predvidio da su za njim punom snagom krenula u potjeru dva grofa nakon što je isporučio poruku o nekoj dadilji. Kad je Ralph stigao s flotom teško naoružanih engleskih vojnika, nije mu trebalo dugo da „nagovori” ljude da progovore. Činilo se da Ulster nije nimalo impresioniran. - Ta je poruka mogla doći od bilo kuda. Ralph kimne. - Jest, ali ja mislim da su oni negdje u blizini. Mislim da kralj ima pravo. Kralj Edward je bio uvjeren da Bruce nešto smjera. Zato je naredio da i Ralph i Ulster čim prije dovedu svoje flote na obalu grofovije Ayrshire u Škotskoj. Trebali su isploviti u zoru. - Zašto? - upita Ulster. - Što ste otkrili? - Ribarski brod potječe iz sela blizu dvorca Dunaverty. Komandant garnizona na ispitivanju je spomenuo nešto zanimljivo. Rekao je da se nije dogodilo ništa čudno osim uobičajenog viđenja duha. - Kakve to veze ima s Ellie? - upita lady Mathilda. Sad ju je ipak morao pogledati. Pripremi se, ali to nije spriječilo udar munje kad su im se pogledi sreli. Pokušala je ukrotiti buntovnu masu zlatnih kovrči u punđu navrh glave, ali zalutali pramenovi visjeli su joj oko lica i dugačkog vrata boje bjelokosti. Njezine velike, svijetloplave oči ~ 146 ~ Knjigoteka


anna&exponto još su bile crvene od zabrinutosti, ali više nisu bile natekle od suza. Ona je jednostavno bila jedno od najdivnijih bića koje je vidio u svome životu. Ralph zatomi svoju reakciju ispod teškog tereta krivnje - ondje gdje joj je bilo mjesto. Kad je odgovorio, njegov izraz lica nije odavao ništa osim bratske zabrinutosti. - Isprva nisam bio siguran da to ima nekakve veze s lady Elyne. Highlanderi su praznovjerna sorta; posvuda vide duhove i vile. No onda sam se sjetio priča koje kolaju o skupini fantomskih ubojica koji su tijekom proteklih nekoliko mjeseci viđeni oko Turnberryja i Ayra. - Vi mislite da su ti fantomi povezani s Bruceom i njegovim ljudima reče Ulster. - Da, mislim da bi mogli biti. - Prepričao je priču o mladom slugi koji je tvrdio da se našao licem u lice s navodnim duhom. - Ako je taj duh izvor naše poruke, mislim da bi se mogao nalaziti u blizini Dunavertyja. Barem bismo otud mogli krenuti. - Mislite li da će nas on odvesti do Brucea? - upita John. - Kralj misli da hoće - reče Ralph. Kraljeva je naredba bila jasna: pronađite brod sa znakom sokola i pronaći ćete Brucea. - Mene ništa od toga ne zanima - reče lady Mathilda - samo me zanima da pronađete Ellie. Čuo je tihu molbu u njezinu glasu i znao je da je neće - da je ne može iznevjeriti. Ona je računala na njega. On će pronaći lady Elyne i dovesti je sigurno doma, bez obzira na cijenu. A kad to učini, zatvorit će jedna vrata, koja zapravo nikad nisu bila otvorena.

~ 147 ~ Knjigoteka


anna&exponto

13. Poglavlje Kamo smo se uputili danas? Hoću li konačno vidjeti onu pećinu o kojoj ste mi pričali? Ellie je pazila da joj se znatiželja ne čuje u glasu, no nakon što je dva dana provela sa Sokolom, nije ga bilo lako zavarati. Mogla je ona glumiti nonšalantnost koliko je htjela, ali on je znao da se ona zabavlja. Da se previše zabavlja. Njegov pustolovni duh i odvažna priroda bili su zarazni. Nasmijavao je, bockao je i zadirkivao sve dok nije imala drugog izbora do pridružiti mu se. Uz njegovu vedrinu svatko bi se lako opustio. Koliko je prošlo otkad se osjećala ovako bezbrižnom? Kada je bila ovako sretna? Matty je imala pravo. Nakon majčine i bratove smrti, zaboravila se zabavljati. Zaboravila se smijati. Opustiti se. Zaboravila je kako je to trčati bosonoga po pijesku dok joj vjetar mrsi kosu. A sad kad se toga prisjetila, kako će se vratiti sputanom životu koji je čeka? Braku koji ne želim. Eto. Prvi put je izrekla ono što joj je tijelo već dugo govorilo. Ona se nije željela udati za Ralpha de Monthermera. Vjerojatno je kapetanovom pitanju trebala zahvaliti za tu neželjenu spoznaju. Sokol nije imao pravo. Ali ona nije imala izbora. Ona je kći grofa od Ulstera. Kad vrijeme dođe, otići će i neće se osvrnuti. Izvršit će svoju dužnost, no dotad će iskoristiti svaki trenutak sreće koji joj se pruži. Onih dugih, samotnih dana u budućnosti, kad bude sjedila u sobi u tornju, samo s vezom koji bi joj prikratio vrijeme, imat će se čega sjećati. Osjeti snažnu bol u grudima pobojavši se da će previše tih sjećanja biti usredotočeno na ovog čovjeka koji hoda kraj nje. Želim te. Čuvši ga kako to izgovara na glas bilo joj je teže ignorirati vlastitu žudnju. Posljednjih nekoliko dana oprezno ga je pokušavala izbjeći, ali njegove su riječi još visjela među njima poput ogromnog albatrosa. Nije mogla shvatiti kako je privlači netko tko je bio sasvim pogrešan za nju. Ako joj već nije bilo dovoljno što je svjedočila majčinoj neuzvraćenoj ljubavi i slomljenom srcu, on je uz to bio i odmetnik. Čovjek koji je živio u bijegu, pod oblakom opasnosti, a u budućnosti ga je čekao samo krvnikovo uže ili sjekira. Činilo se da je njezino tijelo ne sluša, no važno je da je sluša srce. ~ 148 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ne, danas ne idemo u pećinu - reče on. Ellie napući usta, pokušavajući ne pokazati razočaranje. - Počinjem se pitati postoji li uopće ta podvodna pećina. On se nasmiješi. - Postoji, ali danas sam pripremio drukčije iznenađenje - reče, zamahnuvši rukom kako bi bacio jedan kamen daleko u more koje se pružalo pod njima. - Ne biste to smjeli raditi - prekori ga bez razmišljanja. - Otvorit će vam se rana. - Moja rana je sasvim dobro, a ja sam mislio da ćeš se prestati ponašati kao moja dadilja. - Kad se vi prestanete ponašati kao neposlušno dijete, ja ću se prestati ponašati kao vaša dadilja - odgovori mu zajedljivo. - Samo zato što sam ja jedina žena na ovom otoku koja ne misli da ste bezgrešni... - Ne samo na ovom otoku. Ona zakoluta očima. - Nemogući ste. Dobro, samo naprijed. Rastvorite ranu. Ionako bar deset žena jedva čeka da vas njeguju. On odmahne glavom. - Znam da si se naljutila. Rekao sam ti, nisam znao da će ih toliko doći. Sinoć je Meg pripremila košaru hrane koju je Ellie trebala odnijeti Sokolu u logor. Kad je stigla do pećine, ondje su bile još tri žene koje su imale istu zamisao. - Nisam se naljutila, bila sam sretna što se mogu vratiti Thomasu da nastavimo našu igru. Lažljivica. Nakon što su se cijeli dan sjajno zabavljali istražujući neke pećine južno od uvale (gdje je spomenuo navodnu podvodnu pećinu), bila je nevjerojatno razočarana. A zatim ju je obuzeo neki sasvim drukčiji osjećaj kad ga je jedna od žena - zgodna plavuša s bujnim grudima pozdravila dugačkim poljupcem. Činjenica da on nije uzvratio poljubac nije bila važna. Nije ju ni odgurnuo. Ellie se izgubila odande što je brže mogla. Oštra bol u prsima grubo ju je podsjetila da bez obzira na to koliko se zabavlja, to je samo privremeno. To nije ništa posebno. Ne smije to izgubiti iz vida. Koliko je samo puta vidjela svoju majku kako pokušava prikriti slomljeno srce kad bi se njezin otac zagledao u neku drugu ženu? On si ne može pomoći, rekla bi njezina majka lažno vedrim glasom. Vidi kako je naočit. Žene ga vole. Ellie je možda privukla kapetanovu pažnju, ali to neće potrajati. Pretpostavila je da mu je zanimljiva samo zato što ga je odbila, što je za ~ 149 ~ Knjigoteka


anna&exponto njega bila novost. On je bio osoba natjecateljskog duha, a ona mu je bila izazov. Da je bila mudrija, i ona bi plazila po njemu kao i sve ostale žene. No ponekad se pitala pridaje li ona njemu premalo pozornosti i je li on možda osjetio tu povezanost. - Čini se da ti i taj momak imate mnogo toga zajedničkog - reče on. - Imamo - složila se, pitajući se zašto mu čeljust djeluje tako napeto. Thomas i ona imali su mnogo zajedničkih interesa - šah, backgammnon, poeziju, sokolarstvo. Bilaje uvjerena da je on plemić. No Thomas je izbjegavao njezina pitanja skoro jednako vješto kao i kapetan. - On ne voli kad ga zovete „momak”. Thomas je odrastao čovjek. - Ma nemoj. U glasu mu se čuo neki čelični prizvuk zbog kojeg su joj jurnuli žmarci niz kralježnicu. On je pogleda iskosa prije nego što baci još jedan kamen. Trznuo se, a ona mu zabrinuto priskoči. - Što je bilo? Boli vas? On je zabljesne nepopravljivim smiješkom. Ali nju to više nije živciralo. Što nije značilo da će mu to dati do znanja. - Učinite to opet i nećete se pretvarati. On se na to samo previše samodopadno nasmiješi. - Zar nisi znatiželjna kakvo ti iznenađenje spremam? - Zašto bih bila znatiželjna kad znam da mi nećete reći, bez obzira na to koliko bih vas puta pitala? - Ellie, postoje i drugi načini uvjeravanja. Zbog nekog prizvuka u njegovu glasu njoj se zažari koža i zaklecaju koljena. Bilo je sve teže odolijevati toj čudnoj, pucketavoj napetosti među njima. Sada kad je stajala ovako blizu njemu, jedva joj se uspijevala oduprijeti. Dražio ju je svojim pogledom i zavodio blizinom. Bilo bi ga tako lako dodirnuti. Nagnuti se i položiti dlan na njegova nemoguće tvrda prsa, na obrise i ravnine kojih se tako živopisno sjećala, te osjetiti njegovu toplinu kako joj zrači pod vršcima prstiju. Željela ga je ponovno kušati, osjetiti njegove usne kako klize po njezinima. A zašto ne bi? On ju je očito ohrabrivao. Sve bi druge žene iskoristile priliku. Ali baš je u tome bio problem. Ona nije željela biti kao druge, a za čovjeka poput njega, ona će uvijek biti samo to. No ipak, povremeno se pitala, što bi bilo ako... Prisilila se stati. „Ako” je bilo opasno pitanje koje si nije smjela priuštiti. Zašto uopće razmišlja o tome? Željela ona to ili ne, bila je zaručena. ~ 150 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ignorirajući njegov poziv, reče: - Kad mi kanite pokazati to iznenađenje? - Za nekoliko sati. - Pokazao je gore prema maglovitom nebu koje je za veljaču posljednjih nekoliko dana bilo neuobičajeno vedro. - Čini se da će i danas biti sunčano. Imao je pravo. A kasnije, kad je otkrila što je bilo to njegovo iznenađenje, bila je zahvalna na tome. Stajala je stisnuta čvrsto uz njega - sasvim zaboravivši na svoju nakanu da ga neće dodirivati - i gledala preko strme litice visoke oko sedam metara u vrtlog valova ispod njih. - Ne mislite valjda ozbiljno. Ovo je vaše iznenađenje? On se naceri, odmahnuvši glavom. - Iznenađenje dolazi kasnije, i da, ja sam sasvim ozbiljan. Unatoč relativnoj toplini dana, ona zadrhti. - Ali sredina je zime. - Hladna voda te prije nije sprječavala. Ona se oštro nasmije, pogledavajući duboki, plavi bazen ispod njih. Bilo je teško povjerovati da je Svijećnica bila prije samo devet dana. - I vidite kamo me to dovelo. Da ne spominjem da mi je trebalo dva dana da se konačno ugrijem. On se nasmiješi. - Ovoga puta ti neće trebati toliko dugo. Obećajem ti. Nešto u načinu na koji je to rekao zagolicalo je njezinu znatiželju. Promatrala ga je procjenjivački, no on je samo sjedio s onim svojim znakovitim sjajem u očima. Neodoljiv, pomisli ona. Gotovo. - Hajde, Ellie. Znam da voliš plivati - reče. - Kako je to mogao znati? Zasigurno voliš, plivaš kao sirena. Obrazi joj se zažare. Njegov joj je kompliment strahovito godio pogotovo zato što ju je izrekao najbolji plivač kojeg je vidjela u svome životu. On skine oružje, položi ga ispod jedne stijene gdje ga se neće moći uočiti sa staze i zatim krene svlačiti odjeću, bezbrižno je odbacujući sa strane. Bila je tako očarana da nije uopće osjetila potrebu da uredno složi njegovu odjeću. - Gdje ti je nestao smisao za pustolovinu? Nije mogla smisliti neki odgovor; srce joj je prebrzo lupalo dok je gledala kako skida sloj za slojem odjeće. Taj čovjek nije imao srama. A zašto i bi, s takvim tijelom, kao savršeno iskovanim ratnim oružjem? Počeo je podizati jednostavnu tuniku koju je nosio ispod cotuna, a znala je da su sljedeće na redu lanene gaće. ~ 151 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Nemojte! - povikala je panično poput uplašene djevice (i zbog urođenog nagona za samoodržanjem). On se naceri, a ona shvati da je samo iskušava. Nepopravljiv. Ali barem nije bila prisiljena suočiti se s njegovim golim prsima... i još nečim. Zasmijuljio se, a taj hrapavi zvuk odjeknuo joj je u kostima. - Kako ti drago - reče, slegnuvši ramenima. - Možeš samo gledati ako se previše bojiš. Ona se namršti. - Ja se ne... Besramnik! Već je nestao, skočivši s litice, napravivši kolut u zraku i uronio u vodu bez imalo napora, elegantno kao čovjek koji čitavog života skače s litica, što je bez sumnje bila istina. Ona je ostala stajati nekoliko minuta - lupkala je nogom, promatrala more, pa nebo, radila bilo što samo da bi izbjegla gledati u čovjeka koji je dolje plivao u moru. Kako i uvijek, brodovi su patrolirali morskim putovima - a činilo se da među njima ima mnogo engleskih galija. Na taj se prizor navikla tijekom njihovih istraživanja otoka. No činilo se da ih ima više nego obično. Obuzme je neka strepnja. Pitala se što se zbiva. Povremeno joj se bilo teško prisjetiti da postoji svijet izvan ovog otoka. Pogledala je dolje u mač koji je zataknuo u stijenu kraj njezina stopala. Škiljeći u odbljesak od sunca, primijetila je natpis blizu drške. Znajući da je običaj da ratnici ugraviraju mačeve nekim znakovitim riječima, izvuče oštricu dovoljno da pročita što piše: dileas an comhnaidh. Uvijek vjeran. Ellie se namršti. Čudno geslo za jednog ženskara i gusara. Očekivala je nešto sličnije riječima „krvožedni” ili „glavosjek”. Začuje pljuskanje vode i pogledala prema moru. On je izgledao kao se nikad u životu nije tako sjajno zabavljao, vrag ga odnio. Njezin otpor trajao je čitavih pet minuta. Promrmljala je neke od najdražih psovki svoje braće, a zatim skinula plašt s ramena, pa posuđene cipele, pojas i halju, pažljivo ih složivši u urednu hrpu. Odjevena samo u podhaljinu u kojoj je stigla na otok, polako se približila rubu litice dok prstima nije dotakla rub. Zadrhtala je - i to ne samo od udara vjetra. Srce joj je treperilo poput leptirovih krila. Nadala se da se ni ovo ne može zaboraviti kao ni jahanje, jer nije to radila barem posljednjih pet godina. Zatvori oči, duboko udahne i baci se naprijed. Na trenutak osjeti silan polet od naleta zraka. Duže od jednog otkucaja srca lebdjela je u zraku bez težine, prije nego što ju je udar vjetra snažno povukao dolje. Izvila je leđa, okrenula se, a zatim podigla koljena ~ 152 ~ Knjigoteka


anna&exponto na prsa, napravila kolut u zraku te se ispravila trenutak prije nego što je uronila u vodu. Šok od hladnoće probio joj se do kostiju. Ronila je još metar-dva, a zatim izronila, izletjevši na površinu uz glasno prskanje vode. On se našao kraj nje prije nego što je došla do daha. Uzbuđeno se nasmijala, iznenadivši se žestinom na njegovu licu. Ponovno je izgledao kao zastrašujući Viking, osim što je bio pomalo blijed ispod kože s koje je kapala voda i kose zalizane unazad. - Koji te vrag spopao? Trebala si samo skočiti! Mogla si slomiti vrat! Ona se glasno nasmije, a činilo se da je to njega još jače razljutilo. Ovo je bilo zabavno. Nisam to učinila već godinama. - Zatim ga pogleda. - I uistinu moram inzistirati da prestanete kružiti oko mene. Čula je ljutiti niz ružnih psovki upućenih njoj trenutak prije nego što je ponovno zaronila kako je ne bi mogao dosegnuti. No bilo je nemoguće pobijediti ga u plivanju i njezin bijeg bio je kratkotrajnog daha. Obuhvatio joj je rukom struk i povukao je prema sebi te zajedno s njom izronio na površinu. Osjećala se kao da je zalijepljena za veliki kameni zid. Kameni zid s mnogo, mnogo mišića tvrdih kao stijena. Nije se trudila otimati jer bi to bilo beskorisno. Previše je bila svjesna moći tijela koje je bilo tako intimno pritisnuto o njezino. Isprepletenih nogu, njezinih dojki spljoštenih o njegova prsa. Osjećaj je bio... savršen. Gledao ju je u oči, ne skidajući pogled, a ona je osjetila njegovu snagu kao udarac u pluća. Ovo je bio razlog zašto su ga žene toliko voljele. On bi učinio da se žena kraj njega osjeća kao najvažnija osoba na svijetu. Kao jedina osoba na svijetu. - Mislim da si se za danas dosta zabavljala - reče tiho, hrapavim glasom. - Gdje vam je nestao smisao za pustolovinu? - nije mogla odoljeti da ga ne izazove njegovim riječima. - Ondje gdje mi je ostalo srce nakon onog skoka - reče ironično. Usta joj se trznu, ali zvučao je tako uzrujano da nije željela izazivati vraga i opet se nasmijati. Pogotovo kad je bio ovako blizu. Pogotovo kad je bila prilično sigurna što će njezino zadirkivanje izazvati. On je žudio za njom. Osjećala je njegovu tvrdoću na svom trbuhu i postala oprezna. Njezin je razum vodio bitku s ne tako suptilnim komešanjem njezina tijela. To zapravo i nije bila neka bitka. On ju je gledao, stisnute vilice, žestoko i prijeteće. Ona zastenje kad je grubi vršci njegovih prstiju pomiluju po obrazu. Zaklela bi se da mu se ~ 153 ~ Knjigoteka


anna&exponto pogled ispunio nježnošću. Ne znajući što kani učiniti, nije mogla disati čitavo vrijeme koje mu je trebalo da joj zatakne zalutali pramen kose za uho. Bila je u agoniji dok mu je palac predugo zastao na njezinu licu i zatim pomilovao krivulju brade. Srce joj je mahnito lupalo. On je to morao osjetiti, morao je biti svjestan što joj radi. Naravno da je bio svjestan. On je to već učinio tisuću puta. Ali zašto je promatra tako... intenzivno. Tako nježno. Kao da je posebna. Ona nije bila posebna. Bez obzira na to koliko se uz njega osjećala posebnom. On je to učinio svakoj ženi. To nije ništa značilo. Ali njegov pogled... Bila je tako zbunjena, očajnički želeći ono što je znala da ne smije. Pogledao ju je u oči, kao da očekuje odgovor na neizgovoreno pitanje. Osjetila je kako je stišće u još čvršći zagrljaj i povlači još bliže. Znala je daju kani poljubiti, no nije ga željela zaustaviti. Željela je osjetiti njegova usta na svojima, uvjeriti se da je njegov poljubac baš onako divan kao što se sjećala. I bio je. Preplavio ju je osjećaj da je sve onako kako treba biti. Kao da su rođeni jedno za drugo. Kao da su njezina usta stvorena samo za ovo: da budu sjedinjena s njegovima. Usne su mu bile tople i svilenkasto meke. Nježno joj je pritisnuo usne svojima, pažljivo ih milovao, a zatim se zadržao jedan trenutak prije nego što je odmaknuo lice. Bilo je to tako kratko da joj se srce paralo. Ona je željela toliko više. Sad kad ga je kušala, prisjetila se strasti koja se zapalila među njima kad ju je prvi put poljubio. Strasti koja je bila stisnuta i napeta i sprema se osloboditi. On je pusti, a njezino se srce stisne zbog iznenadne odvojenosti. Tijelo joj je žudjelo za dodirom. Ali taj je trenutak nepovratno prošao. - Zašto se to učinili? - izlane ona. On odmahne glavom, nasmiješivši se. Mora li za sve postojati neki razlog? Ona bez razmišljanja odgovori: - Da, mora. On se nasmije. - Zar se ne možeš samo opustiti i uživati na trenutak, raditi nešto samo zato što ti je to drago? ~ 154 ~ Knjigoteka


anna&exponto Govori li on o strasti samo zbog strasti? Žudnji zbog žudnje? Ta je pomisao njoj bila sasvim strana, čista suprotnost njezinom osjećaju dužnosti i položaju. Naravno da ona ne može... zar može? - Dođi - reče. - Najbolje je da ti sada pokažem to iznenađenje. Hajde da vidimo koliko brzo plivaš. Utrkivat ćemo se do obale. - Neće to biti neka utrka - reče ona, još pokušavajući sabrati rastrgane misli. - Vidjela sam kako plivate. Jedan kut usana mu se podigne u iskrivljeni smiješak. - Dat ću ti prednost. Ipak je pobijedio. Ellie je ispuzala na obalu kraj njega, drhteći iscrpljena nakon napornog plivanja. Slabašna toplina zimskog sunca nije joj se uspjela probiti do smrznutih udova. Ona se obgrli i počne trljati udove pokušavajući ih odlediti. - Sljedeći put, umjesto prednosti, zahtijevat ću da ne koristite noge. On se na to samo nasmijao, a ona je znala da bi on i u tom slučaju pobijedio. - Brza si - reče Erik. - Za jednu... - Ne želim to slušati - upozori ga, mada je njezina prijetnja izgubila na žestini jer su joj zubi zacvokotali. - Moja su braća jako brzo naučila da ne rade takve pogreške. Ja sam možda samo žensko, ali znam biti jako domišljata kad se treba osvetiti. On je pogleda s odobravanjem, premjerivši njezino tijelo prekriveno samo tankim slojem mokre odjeće takvom žestinom da joj se zaleđena krv zagrijala, a naježena se koža zategla. Bradavice su joj iskočile ispod mokre podhaljine. - U to ne sumnjam - reče Erik, a zatim je naglo uhvati za ruku i počne je voditi prema litici. - Opet ćemo skočiti? - upita ga. - K vragu... - Erik pregrize jezik. - Ne. Zar ne želiš vidjeti to iznenađenje? Ona se ogleda naokolo. - Gdje je? - Točno ispred tebe. Ellie se osvrne i isprva ugleda samo prostranu pješčanu plažu koja se s jedne strane stapala s travnatim brežuljkom, a s druge je strane bila omeđena kamenom liticom. A zatim je ugleda. Otprilike petnaest metara od ruba mora, smještena između brežuljka i litice, nalazila se mala građevina. Da nije bilo uskih drvenih vrata i dima koji se nježno dizao nad njom, letimičnim bi je ~ 155 ~ Knjigoteka


anna&exponto pogledom bilo nemoguće uočiti. Građevina, čiji su se zemljani pod i zidovi stapali s okolicom, bila je premala da bi netko u njoj živio. - Što je to? - upita ga. - Obećao sam da će ti biti toplo, zar ne? Ovako su moji preci dolazili k sebi nakon zimskog kupanja. Ellie razrogači oči od oduševljenja. - Sauna? On kimne, iznenađen što je to tako lako pogodila. - Jesi li ikad vidjela saunu? Ona odmahne glavom. - Nisam, ali oduvijek sam željela. - Ona požuri za njim, pokušavajući ne primijetiti kako mu se tkanina mokre tunike privijala oko moćnog tijela ili kako mu se mišići na nogama napinju dok hoda. On otvori vrata pa je zapljusne vrućina poput one iz kovačeva mijeha. Brže reče, požurivši je unutra. - Pazi da zrak ne izađe van. On se sagne ispod dovratka, a ona brzo uđe za njim. Vrućina je bila strahovita. Gušila je. Osjećala se kao da je upravo zakoračila u logorsku vatru. Isprva joj je bilo teško disati. Gust i vlažan zadimljeni zrak punio joj je pluća. No treperava, vlažna toplina odmah joj je ugrijala ledenu kožu. Nakon jarkog sunca, očima je trebalo neko vrijeme da se naviknu na polumrak. Ona se ogleda po maloj prostoriji. Nalikovala je na okruglu zemljanu pećinu. Strop je bio nizak - manje od metar i šezdeset, pretpostavila je, s obzirom na to da se Sokol u njoj nije mogao uspraviti - a zidovi su bili udaljeni manje od dva metra. Pod je bio popločan velikim, ravnim kamenjem, ali sve ostalo je izgledalo kao da je isklesano u zemlji. S njezine lijeve strane nalazio se kameni kamin napunjen do vrha kamenjem. Naprijed, nasuprot vratima, u zid su bile ugrađene dvije klupe - jedna na normalnoj visini za sjedenje, a druga malo više. Nekoliko velikih kanti vode nalazilo se kraj vrata. - Čemu služe te kante? - upita ona. On odmahne glavom. Baš si nestrpljiva. Trebala bi čekati do kraja, ali ja ti mogu odmah pokazati ako želiš. - Ona kimne. - Stani točno ovdje. - On je povede do sredine kamenog poda nad nešto što je izgledalo kao mah otvor. - Zatvori oči. - Zašto? - Želiš li da ti pokažem, ili ne? Ona se namršti i zatvori oči. Osjetila ga je kraj sebe, a sva su joj se čula zapalila od svjesnosti, pitajući se što će on sada učiniti. Jednim dijelom se nadala... ~ 156 ~ Knjigoteka


anna&exponto Spremna? upita je. Čula je smijeh u njegovom glasu i počela sumnjati... No bilo je prekasno. Trenutak kasnije, kanta hladne vode prolila joj se po glavi. Stajala je neko vrijeme u stanju šoka, puštajući da voda curi po njoj. Mali otvor ispod njezinih nogu očito je bio odvod. Iza zavjese mokre kose, čula ga je kako se valja od smijeha. - Oprosti - reče. - Nisam mogao odoljeti. Ona odmakne kosu s očiju, bijesno zamahnuvši njome, a on se na to još glasnije nasmije. Shvativši kako zasigurno izgleda nevjerojatno smiješno, usta joj se počnu trzati i nije si mogla pomoći da mu se ne pridruži. Kad je šok splasnuo, shvatila je kako je voda bila osvježavajuća. Bit će još više, pretpostavila je, nakon što bude neko vrijeme sjedila u vrućini. Iscijedila je vodu s kose i rastresla podhaljinu. Barem joj sada kosa i koža nisu prekrivene solju. Ellie pogleda drugu kantu. - Mogu li? - upita ga. On se naceri. - Samo naprijed. Kanta je bila teža nego što je izgledala i trebala joj je pomoć da je podigne iznad njegove glave, ali trenutak kasnije mlaz hladne vode sjuri se niz njega poput bujnog, proljetnog vodopada. On odmahne glavom, poprskavši je vodom, a zatim je zagladi s lica. Bilo je nevjerojatno kako je izgledao veličanstveno i ovako mokar kao miš. - Ah, ovo je bilo dobro. - On pokaže na nižu od dvije klupe uglavljene u zemljani zid. - Sjedni. Za nekoliko ćeš minuta žudjeti za još jednom kantom vode. Imao je pravo; koža joj je već bila suha, iako će još malo potrajati da joj se osuši kosa i podhaljina. Učinila je kako joj je rekao, ne iznenadivši se kad je sjeo kraj nje. Bilo je to čudno opuštajuće. Sjediti kraj njega u udobnoj tišini, uživajući u toplini koja je pročišćavala dušu. Kad je postalo prevruće, on polije kamenje peharom vode i prostorija se ispuni predivnom hladnom parom. Kapljice vode skupljale su se na krajevima njezine teške kose. Zavezavši je u čvor, zatakla ju je iza glave i naslonila se na gornju klupu. Mogla bi ovako zaspati. Ispusti uzdah potpunog zadovoljstva. - Ovo je raj. Ne želim nikad otići odavde. On se zasmijulji. - Ovo će se kamenje ubrzo ohladiti. Ali preostalo nam je još nekoliko sati. Ona otvori oči, začuvši nešto u njegovu glasu. - Nisam to mislila ozbiljno - reče ona. ~ 157 ~ Knjigoteka


anna&exponto On je pogleda pogledom od kojeg su joj se kosti rastopile, poručivši joj kako točno želi da provedu sljedećih nekoliko sati. - Ja jesam. Nije skidao pogled s nje, a nju preplavi neka čudna svjesnost od koje joj zadrhti cijelo tijelo. - Jeste li vi mene ovamo doveli da me zavedete? Činilo se da mu je njezina otvorenost zabavna. - Želiš li to? - Ne. - Ona odmahne glavom odlučnije nego što joj je govorilo srce. Ne smijem. Smiješak u njegovom pogledu zamijenila je neka drukčija iskra. Čelična odlučnost. Imala je užasan osjećaj da je gotovo sa zavodničkim plesom oko nje. On se nije pomaknuo. Još je bio naslonjen leđima na klupu, djelujući sasvim opušteno. Zašto joj se onda pred očima ukazao prizor sklupčane zmije spremne na napad? On se nagne naprijed, a srce joj tako brzo zakuca da joj se činilo kako će iskočiti iz kože. - Zašto ne? Zar nisi znatiželjna? Ona odmahne glavom. On je izgledao baš kao grabežljivac po kojem je dobio ime, a ona se osjećala kao ukusni zec. Oči mu kliznu preko njezina tijela, zadržavši se na dojkama. Bradavice joj se ukrute pod težinom njegova pogleda. Oči mu se opasno smrače. Znala je što kani učiniti, no bila je bespomoćna. Mogla je samo čekati - ne mogavši čak ni disati - dok on to ne učini. On ispruži ruku i pomiluje ju gornjim dijelom prsta, jedva je dodirujući. Dah joj se zadržao u plućima, koja su izgleda zaboravila funkcionirati. Srce joj je lupalo, a sva su joj se čula zapalila kad je prstom pomilovao krivulju njezina boka, a zatim struk te na kraju nježnu oblinu dojke. O, Bože. Cijelo joj je tijelo drhtalo od iščekivanja. Počela je disati, no plitki joj je dah više nalikovao na tiho stenjanje. Osjetila je toplinu njegove ruke kroz tanku lanenu podhaljinu. Bio je tako blizu. Tiho je zacviljela, zadrhtavši kad je on konačno dotaknuo mjesto koje je željela, kružeći oko pulsirajućeg vrška bradavice tvrdim jastučićem svoga prsta. - Ja ti mogu pružiti užitak, te bheag. Više užitka nego što si sanjala u životu. Ona je već sada osjećala takav užitak. Stisnula je bokove boreći se protiv žmaraca, protiv vlage, dok su joj dojke bujale teške i vruće, a bradavica se napinjala o užitak koji joj je pružala njegova krupna ruka. Izluđivao ju je njegov zavodljiv, perolaki dodir. Žudnja joj je milovala tijelo plamenovima tekuće topline. Bila je vruća. Nemirna. Željna. Svaki ~ 158 ~ Knjigoteka


anna&exponto živčani završetak zahtijevao je užitak koji joj je obećao. Željela je njegove ruke po cijelom tijelu, željela je da je gnječe, miluju, obilježavaju je svojom strašću. Željela se prepustiti napasti. Užitak samo zbog užitka. Ništa više. Može li zaboraviti na sve i samo uživati u tom iskustvu? Tako on to radi. Učini da žene postanu slabe od užitka. Ali ona nije bila kao ostale žene. Bila je prerazumna da bi se tako zanijela. On je zacijelo naslutio njezinu borbu. Smjesti dlan oko njezine dojke, obuhvativši je i nježno je stisne dok joj je uštipnuo bradavicu palcem i kažiprstom. - Ellie, daj da ti pokažem. Prepusti se i uživaj u užitku koji ti mogu dati. Kušaj barem malo - reče. - Ja ću stati kad god poželiš. - Nije skidao pogled s nje. Ona nije znala zašto, ali vjerovala mu je. Ili se možda radilo o tome da je tako silno željela ono što je nudio, da bi povjerovala u sve. Donijela je odluku. Jednom u životu nije željela razmišljati. Nije bila ni u kakvoj opasnosti da izgubi srce. Bila je dovoljno razumna da je znala kako u ovo ne smije uključiti osjećaje. Ali ovo joj je bila šansa da okusi strast, a bila je sigurna da je u bračnoj postelji neće naći. Možda je bilo pogrešno prepustiti se. Grijeh u Božjim očima. Ali zaklela se da će biti čedna ostatak života samo ako joj se pruži ovaj trenutak. Sve će uskoro završiti. Ovih nekoliko idiličnih dana bit će zaboravljeno. Vratit će se doma svome ocu i udati se za Ralpha, obaviti svoju dužnost. Ali sada, sada je željela ovo. Željela je njega.

***

Ovo čekanje bilo je pravo mučenje. To njezino tiho stenjanje sasvim ga je izluđivalo. Erik je naslutio strast koja silno želi izbiti na površinu, spremna se osloboditi. Kriste, skoro se raspala pod vršcima njegovih prstiju. Teško je disao dok joj je obuhvatio dojku rukom, uštipnuo malu bradavicu tako da se pretvorila u čvrsti pupoljak, želio ga kušati ustima, pomilovati ga jezikom i sisati. Bio je tvrd kao stijena. Posljednjih nekoliko dana bili su već dovoljno teški. Biti tako blizu nje. Dodirivati je. Mirisati je. Vidjeli kako je procvjetala poput cvijeta na suncu. Ali tako mu krvi Isusove, gledati je u sauni lansiralo je njegovu žudnju u neslućene visine. Nije se mogao sjetiti ~ 159 ~ Knjigoteka


anna&exponto erotičnijeg prizora od nje koja se odmara na toj klupi. Zatvorenih očiju, zajapurenih obraza, s vlažnim pramenovima kose oko lica, izgledala je kao žena koju je netko upravo temeljito oskvrnuo. Nije se mogao zaustaviti. Njegovo strpljenje - koje, priznao je, nikada nije bilo dugo - upravo je došlo do kraja. On je želio nju, ona je željela njega. Pa zašto je onda tako čvrsto odlučila da će mu se oduprijeti? Nije bio navikao da mu žene bilo što uskrate, ali Ellie je to činila na svakom koraku. Ovu žudnju, koja je frcala među njima, nije bilo moguće kontrolirati. Jedva da je mogao razmišljati o bilo čemu drugom. Čak je i njegova misija izgledala nekako potisnuta u pozadinu, iako je do napada bilo tek nekoliko dana. Možda ga je hitnost sada tjerala na akciju - saznanje da će se njih dvoje uskoro rastati. Ako se ova žudnja činila neobično snažnom, Erik je znao da su razlog za to okolnosti, ništa dugo. Nije bio navikao provoditi toliko vremena sa ženom koja ga privlači, a ne prepustiti se toj privlačnosti. Uopće nije bio navikao ne dobiti ono što želi. No iznenadilo ga je kako se unatoč tome dobro zabavljao. Nije ovako dugo bio bez žene od obuke na Skyeu s Čuvarima Visočja. No tada to nije bilo dobrovoljno, već samo posljedica nedostatka prilika. Namrštio se, znajući da to ovoga puta nije bio razlog apstinenciji. Imao je on mnogo prilika da olakša tu napetost. A zašto ih nije iskoristio? Zato što je želio samo nju. Odmah je odbacio tu neugodnu spoznaju. To ne može biti. Njemu se djevojka sviđala - čak joj se divio - ali ona nije bila drukčija od drugih. Možda je više voljela zapovijedati. I bila je pametnija i manje sklona povjerovati svemu što je dolazilo iz njegovih usta. I svakako ga je više živcirala. Ali nije bila posebnija od bilo koje druge žene koju je želio odvući u svoju postelju. Kad konačno malo olakša napetost, sve će leći na svoje mjesto. Gledao ju je u oči tako dugo da mu se činilo kao vječnost, iako je prošlo tek nekoliko trenutaka. Kad je kimnula, preplavi ga silan osjećaj čistog muškog zadovoljstva. Nagnuo se prema njoj da je zagrli, ali ona ga zaustavi. - Čekaj. On se ukipi. Molim te, nemoj se predomisliti. - Nećeš... Bilo ju je previše sram da završi pitanje, ali on je pogodio što ga želi pitati. Nije si mogao pomoći, ovo mu je uistinu bilo zabavno. Ona se izgleda uistinu zabrinula da se on neće moći obuzdati. Zamisao da ne bi mogao ~ 160 ~ Knjigoteka


anna&exponto odoljeti požudi - pogotovo s nevještom djevicom - bila je tako nebulozna da se morao nasmiješiti. - Ostat ćeš djevica - obećao joj je. Njezina će čednost ostati nedirnuta za njezina muža. Pogleda je ispod oka. Ima li ona nekoga u planu? Zar mu se zato opirala? Obuzme ga bijes kad shvati koliko malo zna o njoj. Bio je u iskušenju da je pita, ali znao je da se to njega ne tiče. No to nije značilo da joj ne kani zbrisati iz glave svakog drugog muškarca. Nije mogao dočekati da je čuje kako vrišti. Za njega. Samo za njega. Nagnuo se i ponovo je poljubio, osjetivši neko snažno komešanje u grudima kad ga je obgrlila oko vrata i prepustila mu se. Konačno.

~ 161 ~ Knjigoteka


anna&exponto

14. Poglavlje Kad ju je zagrlio i pritisnuo usta na njezina, Ellie je osjetila kao da je nešto u njoj eksplodiralo. Osjećaji, žudnja, strast koju je bila zatomila, oslobodili su se u udaru vrućine i osjeta. Svaka nesigurnost koju je možda osjećala, nestala je. Ona je željela ovo. Željela je njega. Više od bilo čega u životu Neky. Kasnije će žaliti. Sad je jednostavno osjećaj bio predobar. Osjećati njega bilo je predobro. Nikad neće zaboraviti mekoću njegovih usana. Muževnu toplinu njegova daha. Nevjerojatnu čvrstoću njegova tijela. Vrućinu koja je isijavala iz njegove kože. Željela se utopiti u njega i nikad ga ne pustiti. Željela se pretvarati da ovo može trajati vječno. Da joj jedan poljubac neće morati biti dostatan do kraja života. Usne su mu bile nježne, ali uporne, potičući odgovor koji je bila željna pružiti. Uzvratila mu je poljubac svim žarom nevine strasti koja je od početka bujala u njoj. No činilo se da se njemu nimalo ne žuri. Želio je razvlačiti svaki dodir, svako milovanje. Izluditi je iščekivanjem. Obećao joj je užitak i pružao joj ga je. Ali ne dovoljno brzo. Znala je da je on to već radio - bez sumnje više puta nego što je željela čuti. Njegova samokontrola i odlučnost podsjetile su je na tu činjenicu. Željela je kušati njegovu strast. Osjetiti punu snagu njegove žudnje za njom. Znati da s njim dijeli ovo ludilo koje ju je obuzelo. Bio je nagnut nad njom, a ona naslonjena na klupu, ali to nije bilo dovoljno. Žudjela je za dodirom, morala je osjetiti težinu njegova krupnog, čvrstog tijela kako ju pritišće. Povukla ga je bliže, pokušavši mu šutke dati do znanja što želi, ali on je na to samo podigao glavu i tiho se zasmijuljio. Palcem joj je pomilovao donju usnu, vlažnu od njegovih poljubaca. Strpljenja malo, te bheag. Trudim se da ti bude dobro. Zar je glup? - To je... On joj stavi prst na usta. - Ellie, nema zapovijedanja. Želiš li da stanem ili ćeš me pustiti da radim na svoj način? Poželjela ga je iskušati - nije bila jedina koja je teško disala - ali na kraju je odlučila da ga neće izazivati. Sad kad je potakla ovaj grešni ples, nije željela prestati dok ne dođe do cilja. I zato kimne. - Dobra cura - reče on, zamijenivši prst ustima. On je okrutan čovjek. Mučio ju je svakim polaganim, odlučnim milovanjem sve dok nije pomislila da će umrijeti od iščekivanja. Kad joj je ~ 162 ~ Knjigoteka


anna&exponto konačno natjerao jezikom usne na razdvajanje, zastenjala je od olakšanja na preslatku toplinu njegova jezika koji je kliznuo u njezina usta. Iako joj to nije bilo iznenađenje, osjećaj je još bio dovoljno nov da zadrhti zbog njega. Činilo se kao da joj se cijelo tijelo polako raspada. Ovoga je puta znala kako odgovoriti. Kad je jezikom okružila njegov, nagrađena je za svoje napore dubokim muževnim režanjem koje joj je odjekivalo do nožnih prstiju. Bilo je to dovoljno ohrabrenje. Osjećajući da mu slabi kontrola, bacila se zdušno na poljubac. I djelovalo je. Sa svakim erotičnim milovanjem, njegov je poljubac postao zahtjevniji. Žešći. Dublji. Vlažniji. Bilo joj je tako vruće. Vlažni zrak u sauni napravio je kaos od njezinih osjeta. Sve je doživljavala tako intenzivno. Tijelo joj je bilo nemirno, osjetljivo i isijavalo je toplinu. Bradavice su joj se ukrutile i pulsirale su, žudeći za pritiskom njegove ruke ili težinom njegovih prsa. Ono meko mjesto između nogu bilo je vlažno, pulsiralo je, bilo je željno... Nije znala čega je bilo željno. Očajnički je prstima milovala njegova leđa. Ispod vlažne tkanine njegove košulje osjećala je kako mu se pod njezinim prstima napinju tvrdi mišići. Sjećanje na njegova gola prsa bilo je još tako svježe. Poželjela mu je strgnuti košulju i pritisnuti ruke na njegovu vruću kožu. Dodirivati dlanovima njegova široka ramena, oble mišiće ruku i ravne površine leđa i trbuha. Možda je naslutio njezinu paniku? Ustima joj je pomilovao bradu, pustošio po vratu, zadržavao se na osjetljivoj oblini ramena. Pokušavala je disati kroz mahnito lupanje srca dok je on odvezivao vezice njezine podhaljine. Jedva je postala svjesna vrućeg zraka na golim dojkama trenutak prije nego što su ih prekrile njegove ruke. Zajecala je od užitka koji su pružali njegovi žuljeviti dlanovi obuhvativši joj dojke i prsti koji su joj ukrutili bradavice. - Bože, kako si lijepa. - Gledala ga je poluotvorenih očiju, posramljena, shvativši da on zuri u njezine dojke kao da nikad u životu nije vidio nešto tako spektakularno. Kao da se te male nakupine mesa nekako mogu usporediti s mnogo velikodušnijim proporcijama. - Imaš najsitnije, najružičastije bradavice. - Pomilovao je jednu prstom kako bi naglasio to što želi reći. - Mislim da su najslađe koje sam vidio u životu. Od topline njegova daha koža joj je bridjela. Usta su mu bila samo centimetar od nje. Zastenjala je od šoka kad ju je liznuo. Gledao ju je u oči, smračivši pogled u kojem je bilo nešto što nije uspjela prepoznati, trenutak prije nego što ju je prekrio ustima. ~ 163 ~ Knjigoteka


anna&exponto Eksplodirala je od užitka. Instinktivno se izvila o njegova usta i uronila prste u gustu mekoću njegove kose, privukavši ga, žudeći za dodatnim pritiskom. Usisao je bradavicu duboko u usta, grickajući ju zubima s točno toliko trenja koliko je bilo dovoljno da vrisne. Bože, kako je ovo bilo nevjerojatno - kao da izvlači nešto zakopano u dubini njezine duše. I još, svaki grješni osjećaj koji je izazvao svojim ustima na njezinoj dojci, zrcalio se na osjetljivom mjestu između nogu. Pulsiranje. Toplina. Nužnost. On je ispustio iz grla neki oštri duboki zvuk i malo je pomaknuo kako bi kliznuo rukom pod rub podhaljine do mjesta između nogu. Dodir njegovih prstiju na preponama prenuo ju je iz sanjarenja. Ona se ukruti i stisne noge, zarobivši mu ruku. - Nemoj. Ne smiješ. On podigne usta s njezine dojke i naceri se. - Opusti se, ljubavi, nemaš se zašto brinuti. - Pogleda je u oči. - Dirat ću te samo prstima. Svidjet će ti se. Ali to se činilo tako... intimnim. Ona se ugrize za usnu, a on se nagne kako bi je poljubio. - Vjeruj mi - šapnuo joj je u usta, a zatim ju je poljubio žestoko, uporno, tako da poželi sve što joj on nudi. Polako, noge su joj se razdvojile i oslobodile njegovu ruku. Trenutak kasnije uvidjela je da je imao pravo. Od prvog je dodira njegova prsta zadrhtala. Od drugog joj je tijelo zajecalo tražeći još. Od trećeg... kad je treći put uronio prstom duboko u nju, zastenjala je i pomislila kako je upravo odletjela u nebo. Kad je prekinuo poljubac, čula je kako teško diše. - Bože, tako si meka i vlažna. Od njegova tihog rezanja, shvatila je da je to dobro. Kružio je prstom u njoj, odmarajući jastučić dlana na njezinom brežuljku. Osjetila je da u njoj raste neka žestina. On je kružio brže, ulazeći i izlazeći prstom iz nje, a ona je počela podizati bokove i privijati se uz njegovu ruku.

***

Erik je s mukom pokušavao smiriti mahnito lupanje svoga srca. Ubijala ga je Elleina prijemčivost. Tko bi rekao da ispod te uštogljene vanjštine kuca srce divlje zavodnice? Imao je pravo tvrdeći da je ~ 164 ~ Knjigoteka


anna&exponto zaključala svoju strastvenu prirodu, ali nije očekivao da će je otključati s takvim entuzijazmom - kao da želi nadoknaditi propušteno vrijeme. Dovraga, bilo je to skoro previše za jednog čovjeka. Ali imala je sreće što je on bio dorastao zadatku. Ipak, s teškom se mukom podsjećao da ne smije uroniti u nju - pogotovo kad je, dok mu je prst milovao usku, vlažnu vrućinu, podigla svoje male bokove prema njegovoj ruci i izvila te male dojke prema njegovim ustima, od čega su mu sline krenule na usta. Njezine su dojke bile iznenađenje. Pomislio je kako je pogriješio ne dajući malim dojkama dovoljno priznanja. Ono što je nedostajalo u veličini i težini, nadoknađivalo se oblikom. Nije se sjećao da je u svom životu vidio ljepše oblikovane brežuljke podatnog mesa boje bjelokosti. Okrugle i čvrste, savršeno su mu pristajale u dlan, a te očaravajuće male bradavice... Vrućina mu se skupila u međunožju. Lijepe i ružičaste, podsjećale su na dvije zrele bobice voća. Savršene za grickanje. A okus im je bio tako sladak dok ih je nemilosrdno pritiskao jezikom. Ona je stenjala i izvijala se o njegovu ruku. Predivno. Promatrao je kako joj lice preplavljuje užitak i osjetio čudan pritisak u grudima, snaženju čežnju kakvu dosad nikad nije osjetio. Bila je to drukčija vrsta požude. Bila je važna. Značajna. Nije ju samo želio dovesti do svršetka, želio je nju žestinom koja mu je paralizirala cijelo tijelo. Kriste. Znoj mu se skupio na čelu dok se mučio usporiti. Ali bila je tako vlažna i topla. Koža tako baršunasto meka. Tijelo tako vraški podatno. A ti njezini tihi krikovi sasvim su ga izluđivali. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put nekoga tako silno želio. Kurac mu se napeo na trbuhu, pulsirao do granice boli. Krv mu je bubnjala u ušima. Možda sauna nije bila dobra zamisao. Vrućina je stvarala košmar od njegovih čula. Imao je dojam da mu koža gori. Sve se činilo oštrije, toplije, žešće. Okruživao ga je mek, ženstveni miris njezine kože. Uspori. Diši. Nije djelovalo. Prsa su mu bila teška i tijesna, mišići ukočeni. Koji mu je vrag? Ovo uopće ne ide kako je planirao. Želio je ići polako, razvući svaki trenutak i svaki dodir. Želio je da joj bude savršeno. No umjesto toga, ruke su mu bile kao dva nesigurna kamena bloka, pokreti istrzani i nespretni, a bio je u opasnosti da svrši u gaće kao neki neiskusni mladac. Njegov ugled vještog, temeljitog ljubavnika pretrpio je jak udarac. ~ 165 ~ Knjigoteka


anna&exponto

te...

Ona je već sada nekontrolirano stenjala, disala glasno i plitko. Molim

Njezine tihe molbe za oslobođenjem obraćale su se svim iskonskim muškim nagonima koji su zahtijevali da je učini svojom. Samo je razmišljao o tome da im strgne odjeću i sjedini njihova gola tijela dok oboje ne budu klizavi od topline. Dok ne počne gurati duboko u nju i dok mu njezini krikovi užitka ne budu odjekivali u ušima. Ne može još dulje ovako. Znao je da je ona blizu. Tako blizu da se neće opirati kad shvati što on kani učiniti. Bez obzira na to koliko je patio, kanio se pobrinuti da ona ovo iskustvo nikada ne zaboravi. Ellie je kao i obično zavapila frustrirano kad je odmaknuo ruku. Osjećala se kao da se penje i penje prema nečem nevjerojatnom što joj izmiče u posljednjem času. - Ne brini, srce. Bit će još bolje. - Glas mu je bio napet i hrapav. Moram te kušati. Rado će dočekati poljupce, pomisli Ellie. I sve što bi otpustilo taj napeti užitak koji je bujao u njoj. Nježno ju je spustio na klupu i kleknuo kraj nje. Polako, podigao joj je rub haljine do bokova. Spustio glavu. Bljesak lucidnosti probio se kroz izmaglicu. Srce joj je mahnito udaralo. Tijelo joj je drhtalo od šoka - i nečeg što je sramotno nalikovalo na iščekivanje. Ne, bilo je grješno i pomisliti na to. On ne kani valjda... Instinktivno je pokušala skupiti koljena, no bilo je prekasno. Liznuo ju je, a užitak je bio tako intenzivan da su se svi njegovi prigovori raspali u bazenu tekuće vrućine. Radije bi kasnije umrla od srama nego ga sada zaustavila. Nije ni sanjala da bi nešto moglo biti ovako divno. Držao joj je ruke na bokovima, kako bi je primirio. - Ellie, otvori oči. Ona ga posluša. - Želim da gledaš dok ti pružam užitak. Pogledi su im se sreli. Vidjevši njegova usta tako blizu... zašto je zbog tog prizora samo željela još? Zašto je to bilo tako predivno erotično i zločesto? Tresla se od žudnje. Od iščekivanja. Nikad se u životu nije osjećala tako ranjivo. Ali nekako mu je vjerovala da će sve biti u redu. On ju je nježno poljubio, a ona se rastopila. Usta su mu bila tako topla i nježna. Jezik mu klizne u nju istražujući, dok nije počela kružiti bokovima. Dok nije pomislila da će umrijeti od užitka. Poljubac mu postane grublji. Ulazio je jezikom sve dublje i dublje. Kružio, grickao, sisao. Rabio i prste. Ona podigne bokove prema njemu. Stizalo je. Osjećala se kako se koncentrira. ~ 166 ~ Knjigoteka


anna&exponto - O, Bože - zastenjala je. Nije se mogla zaustaviti. Pritisak je bio neizdrživ. - To je to, srce - mrmljao je o nju - svrši za mene. Slomila se, vrisnuvši kad se stisnuta masa osjeta raspala u njoj. Pulsirala je o njegova usta, a on ju je držao dok zadnji trzaji užitka nisu utihnuli. Polako, otkucaji srca se uspore i ona se vrati u stvarnost. Nježno se maknuo od nje, no nije puštao tkaninu njezine podhaljine. Glava mu je bila sagnuta nad njom, i bio je tako ukočen da bi, da ne čuje kako teško diše, pomislila da je nestvaran. - Što je bilo? - ona spusti ruku na njegovo ukočeno rame, a on se trzne na dodir. Pogleda je. Lijepo mu je lice bilo napeto i bolno, a plave oči smrknute. Izgledao je kao da je u strahovitoj agoniji. - Ništa - zareži. Podigne ramena dok se mučio udahnuti. A zatim, malo nježnije, reče: - Ako želiš odavde izaći kao djevica, treba mi minuta. Ona razrogači oči, shvativši da se on bori s kontrolom. Sjedne, popravivši podhaljinu. On nije svršio. Je li njemu bilo isto kao i njoj? Je li se sada osjećao isto kao i ona kad je bio odmaknuo ruku? Ugrize se za usnu. - Mogu li ja... učiniti nešto? Erik odmahne glavom, ukrutivši bradu. - Ja ću se kasnije pobrinuti za to. Pobrinuti? Kako? Odjednom joj sine. - Ne! - Nije željela da ode drugoj ženi. - Molim te, ja to želim. Pokaži mi kako.

***

Eriku srce stane, nije vjerovao što čuje. Ionako se već teško obuzdavao. Gledajući je kako svršava, uzbudio se do bezumne žudnje. Došao je do krajnjih granica samokontrole, samo bi jedan mali korak bio dovoljan da je prijeđe. Njezina ponuda bila je više nego što je mogao podnijeti. On odmahne glavom. - Ne znaš što nudiš. Ona je bila djevica, za Boga miloga. Ellie mu stavi ruku na nogu. On se ukoči i krv mu proključa. Grašci znoja skupljah su mu se na čelu, ali ne zbog vrućine u sauni. ~ 167 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Želim ti pružiti užitak. - Obrazi su joj se dražesno zarumenjeli. - Kao što si ga ti meni pružio. - Ugrize se za usnu i pogleda ga nesigurno. - Ako je to moguće? Bože, je li to moguće! Jest, na bezbroj načina. Erik zatvori oči i pokuša se obuzdati, ali znao je da se više ne može protiviti. Zamisao da će ona staviti ruku na njega - nije se usudio zamisliti njezina usta - bila je previše primamljiva da bi je odbio. Ona je njemu željela pružiti užitak. Obično je on bio taj koji je davao bio to užitak u spavaćoj sobi ili zabava oko logorske vatre. Nije bio navikao da netko razmišlja o onome što on želi. Ali Ellie se nikad nije ponašala onako kako bi trebala. - Reci mi - tiho je zahtijevala. On je pogleda u oči. Svaki centimetar tijela bio mu je napet kao luk. Bradu je tako snažno stisnuo da je jedva uspio procijediti riječi. - Ne smijem. Umjesto toga, pokazao joj je. Ne skidajući pogled s nje, stavio je njezinu ruku na njega. Zastenjao je na kontakt - i na onaj tihi erotski zvuk uzbuđenja koji joj je izašao iz razdvojenih usana. Gutnula je, s mukom, ali kad nije maknula ruku, on je zahvalio svim bogovima kojih se mogao sjetiti. Obuhvatila ga je dlanom, a on je uživao u tom osjećaju koliko je god dugo mogao. Bio je u opasnosti da izgubi kontrolu samo zato što ga je držala. Ovo očito neće dugo trajati. Izgleda da ga je napustila njegova slavna izdržljivost. Ellie se poigravala s njegovim ugledom. Mada to nitko ne bi povjerovao. Dovraga, ni sam to nije mogao povjerovati. Njezin je prvotni šok vrlo brzo splasnuo, mada mu to nije bilo drago jer je ta pretjerano znatiželjna mala dadilja počela istraživati, bolno usredotočena na sve pojedinosti. Nježno ga je potapšala, kao da se boji da će se slomiti, a on je samo želio da ga obuhvati tim svoji mekim dlanom, stisne ga čvrsto i počne ga milovati dok ne eksplodira u bezumnom zaboravu. Ispitivala mu je dužinu, pomičući dlan gore, dolje, a zatim obujam pažljivo ga obuhvativši. No ruke su joj bile sitne, a on nije bio; jedva ga je uspjela napola obujmiti. Nježno ga je stisnula i povukla. On ispusti hrapavi zvuk - napola od užitka, napola od boli. Trznuo se i počeo pulsirati. Ona naglo povuče ruku. - Žao mi je. Zar sam ti nanijela bol? ~ 168 ~ Knjigoteka


anna&exponto On odmahne glavom, a krv mu je ključala u ušima kao u paklu. Tako je silno želio svršiti da nije mogao razmišljati. - Bože, ne. - Oči su ga pekle dok je zurio u njezino zabrinuto lice. Savršeno je. Ona se nasmije, a njemu se od njezina smiješka razlije neka toplina po grudima. Ponovno ga dodirne, a on uzdahne, silno želeći olakšanje. Nagnuo se i zatvorio oči, pokušavao ne razmišljati što mu ona radi, uživajući u svakom mračnom osjetu. U toplini. U pažljivom milovanju vršcima prstiju dok je ispitivala čitavu njegovu duljinu, od korijena do debele, osjetljive glave. I predivnom pritisku kad ga je konačno čvrsto obuhvatila dlanom. Rukom sklizne do vezica njegovih gaća. Srce mu je lupalo od iščekivanja. Zadržao je dah, ponovno se moleći onim bogovima. Izgleda da su ga čuli. - Mogu li...? On kimne, ukoči se, čekajući. Petljala je s vezicama. Kriste, kako nekome tko je tako učinkovit treba toliko dugo? Konačno ga je oslobodila i erekcija mu poskoči. Ona razrogači oči. Postao je još čvršći pod težinom njezina pogleda. Konačno se odvažila pogledati ga. - Mnogo si moćniji od drugih muškaraca koje sam vidjela. On se uspije napeto nasmiješiti. Ovo je bilo područje u kojem nikako nije bio manjkav. - A imaš ga s čim usporediti? Tako se naglo zarumenila, da bi se on nasmijao da nije bio u takvoj agoniji. - Naravno da nemam! Ali imam braću i vidjela sam mnoge muškarce kad bi se olakšali vani. Bio je previše uzbuđen da bi je nastavio zadirkivati. - Ellie, stavi ruku na mene. Pogledala ga je oprezno i ispružila polako ruku. On zastenje na dodir kože o kožu, a zatim na čuđenje u njezinim očima. Tako si mekan. Teško. Ali sada nije imao snage raspravljati o semantici. Ponovno ga je istraživala, a njezini čedni uzdasi i sitna zapažanja sasvim su ga izluđivali. Morao je stisnuti zube da bi odolio porivu da ga gurne u njezinu ruku i prepusti se moćnoj žudnji koja je bjesnila u njemu. Kad je protrljala palcem njegov vršak, skinuvši gustu kapljicu s osjetljive glave i instinktivno navlažila usne, on to više nije mogao podnijeti. Istraživanje je bilo gotovo. Zgrabio ju je za zapešće i pogledao u oči. - Ubijaš me. Izgledala je malo previše samozadovoljno. - Uistinu? ~ 169 ~ Knjigoteka


anna&exponto Namiguša. On prekrije rukom njezin dlan. - Povuci ga rukom, Ellie. Pokazao je točno kako ga treba milovati, pritisnuti baš koliko treba i pronaći ritam. Moralo joj se priznati da brzo uči. Nakon nekoliko snažnih poteza, osjetio je kako se pritisak povećava na donjem dijelu kralježnice. Muda su mu se napela. I mišići na trbuhu. Opirao se svršetku, ne želeći da dođe prebrzo, želeći produljiti svaki trenutak užitka. Ali bio je na rubu. - Baš tako - procijedio je kroz stisnute zube. Kriste. Napeo se. Svršit će, oslobodit će žudnju baš kao i toliko puta u životu. A zatim je napravio pogrešku. Pogledao ju je u oči i osjetio kako ga je povukla neka struja jača od svih s kojima se bio suočio na moru. Vukla ga je dolje. Utapao se u vrtlogu emocija prejakih da bi im se opirao. Osjećao se povezan s njom kao ni s kim u životu. Bilo je to nagonski. Intenzivno. I moćnije nego što bi ikad pomislio. Bilo je previše. Osjećao se izloženim. Kao da je ona upravo vidjela jedan dio njega koji nikada prije nije otkrio. Želio je pobjeći, ali nije mogao. Srce mu je lupalo. Osjećao je snažan pritisak u prsima. Promuklo je zajecao i gurnuo snažno u njezinu ruku, dok je pritisak eksplodirao, a duboki se pulsirajući grčevi oslobodili iz prepona. Držala ga je, cijelo vrijeme gledajući ga u oči, ne puštajući, iscjeđujući iz njega posljednje kapi užitka. Srušio se, potrošen i iscrpljen, osjećajući se kao da je upravo završio s jednom od MacLeodovih vježbi na obuci. Kad su mu se disanje i otkucaji srca vratili u normalu, podigao je glavu i zatekao ju kako ga promatra s preslatkim izrazom čuđenja na licu. Izgledala je kao da je upravo riješila neku nevjerojatno uzbudljivu zagonetku. Prsa su mu nabujala od nježnosti. Podigao joj je prstima bradu i zagledao se u njezine sjajne smeđe oči sa zelenim mrljicama i nježno ju poljubio u usne. - Hvala ti. Ona se zarumeni od zadovoljstva. - Nisam znala... Nije završila tu misao, ali on je znao što je kanila reći. Da može biti tako. Nije bilo. Njemu dosad nikad nije bilo tako. Nije bio tako uzbuđen od... dovraga, uistinu se nije mogao sjetiti da je ikad u životu bio tako uzbuđen. Ova mala dadilja se pretvorila u vrlo lijepo iznenađenje. A još nije bila gotova. ~ 170 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Možemo li to ponoviti? - upitala ga je, radosno i znatiželjno kao dijete na Božić. On zastenje. Zar ga kani ubiti? - Muškarcima treba malo odmora, curo. Ali kad ju je zagrlio i počeo opet ljubiti, kliznuvši rukom između njezinih nogu kako bi je milovanjem opet doveo do vrhunca, ispalo je da joj za to ne treba ni približno toliko vremena koliko je pretpostavljao. Sigurno je za to bila zaslužna sauna.

~ 171 ~ Knjigoteka


anna&exponto

15. Poglavlje Sljedećeg dana Ellie je ležala sklupčana u Sokolovu naručju, položivši glavu na topli, tvrdi zid njegovih prsa, odjevenih u kožu, još uvijek ushićena od predivnog vrhunca koji su postigli istovremeno. Osluškivala je snažno lupanje njegova srca i pomislila kako je to najdivniji zvuk na svijetu. Ona mu je to učinila. Događaji jučerašnjeg dana nisu bili plod njezine mašte. Činjenica da djevojka poput nje može muškarca poput njega držati na dlanu - doslovno - i natjerati ga da podivlja od strasti, bilo je moćno otkriće. Skoro ju je opilo prvo iskustvo senzualne moći. Toliko ju je opilo da se, poput neke bludnice, usred dana iskrala u staju kako bi se u tajnosti još jednom sastala s njim. Bilo je to zločesto. Pogrešno. Grijeh u Božjim očima i izdaja zavjeta koji je dala Ralphu. Ona je to znala, ali kad joj je u vrtu prišao s leđa i šapnuo da je čeka u staji, tijelo su joj preplavili svi ti predivni mračni osjećaji. Savjest joj je vodila bitku sa žudnjom čitavih trideset sekunda. Iskušenje je bilo još jače sad kad ga je kušala. Zatomila je krivnju uvjeravajući se da to neće uzrokovati trajnu štetu. Nakon godina života u savršenoj čednosti, brinući se za potrebe svih drugih, zaslužila je malo ovih sebičnih, ukradenih trenutaka sreće. Ali znala je da samo pokušava opravdati ono što se opravdati ne može - bez obzira na to koliko je ona to smatrala ispravnim. A uistinu je osjećala kako je to što radi ispravno. Gledajući ga u oči kad je dodiruje kad on dodiruje njih - dok jedan drugo vode do najvišeg vrhunca i zatim se katapultiraju u kraljevstvo nezamislive ekstaze, znala je da nikad više neće osjetiti ništa nalik tome. Možda ovo jest bila pogreška. Jer sada će morati živjeti sa spoznajom što propušta. Ali ne može to požaliti. Ušuškala se bliže njemu i uzdahnula, želeći da ovaj trenutak traje koliko god dugo može. Tko bi pomislio da će lady Elyne de Burgh, jedna od najvećih nasljednica u Irskoj, biti zadovoljna ležati u trošnoj staji na stogu sijena, dok joj teški miris stoke ispunjava nos, sklupčana u čeličnom zagrljaju nekog gusara? Ali nikada nije bila tako obasuta pažnjom i zaštićena - ili tako sretna. Skoro se mogla uvjeriti da to nešto znači. Da ovi osjećaji koje su potakli njihovi dodiri nisu samo požuda. Da i on, kad ga pogleda u oči, osjeća istu ovu snažnu povezanost od koje joj se srce steže. Skoro. ~ 172 ~ Knjigoteka


anna&exponto No koliko god osjećala da je to što radi ispravno, nije mogla zaboraviti da je to samo privremeno i da nije ozbiljno. Strast samo zbog strasti. Ali sve se bilo teže podsjećati na to kad su joj osjećaji bili u takvom košmaru. Nije znala kako se to uopće njoj moglo dogoditi. Nije trebala dopustiti svojim osjećajima ovakvu strast. Znala je kakva je on vrsta čovjeka pogrešan za nju u svakom pogledu - a da će osjećaji prema njemu dovesti samo do slomljenog srca i razočaranja. A njoj je uistinu bilo stalo do njega. Više nego što je trebalo. Da se radilo samo o naočitom licu, bilo bi mu znatno lakše odoljeti. No on ju je privlačio kao nijedan muškarac dosad. Živio je život do ekstrema, sve pretvarao u avanturu. Natjerao ju je da se prisjeti svega onoga što je propuštala u životu - zabave, uzbuđenja i strasti. Život s njim nikada ne bi bio dosadan. Ali ova osoba, veća od života, koja je živjela na rubu, nije nadahnjivala pomisao na stalnost i stabilnost. Željela je da je njemu stalo do nje, ali nije bik sigurna da je sposoban za predanost nekome - da je sposoban nekoga pustiti u svoj život. Koliko god se divila njegovoj bezbrižnosti, zbog nje je bila i na oprezu. Činilo se da njega ništa ne dira. Ni opasnost, ni ljudi. Ipak, što su više vremena provodili zajedno, sve je više bila uvjerena da u Sokolu ima više od onoga što je vidljivo oku. Uhvatila je bljeskove nečeg dubljeg ispod površine hvalisavog gusara bezbrižnog osmijeha čovjeka s vise časti i nečeg plemenitog nego što je to želio priznati. On je bio enigma. Imala je dojam da gleda u slagalicu kojoj nedostaju svi dijelovi. Nije čak znala ni njegovo pravo ime. A on nije znao njezino. Pomišljala bi povremeno da mu kaže, ali je znala da će, kad to učini, sve ovo biti gotovo. Taj njegov osjećaj časti, nimalo primjeren gusaru, prekinuo bi njihove ugodne intimne susrete u staji i istraživanje otoka. Na licu joj se pojavi ironičan smiješak. Možda bi mu trebala reći pa bi je on tada prisilio da se uda za njega zbog njezina imetka. Šokira je ta pomisao, mada je na nju pomislila u šali. Zar ona to želi? Udati se za njega? Željela se nasmijati na nebuloznost te pomisli, ali nije joj bilo do smijeha. Toliko o tome da se nije ozbiljno uvalila. On joj je lijeno rukom crtao krugove na leđima. - O čemu razmišljaš? Oklijevala je, znajući da upravo kani propitati neizgovorenu granicu koju su nacrtali među sobom. - O tome da ne znam ni kako se zoveš. ~ 173 ~ Knjigoteka


anna&exponto Osjetila je kako se ukočio. Na trenutak se čulo samo ravnomjerno kucanje njegova srca. Predvidjela je da će ju odbiti prije nego što je progovorio. - Ne smijem ti reći - reče. - Ima stvari... - Glas mu se utiša. - To je zamršeno. Vjeruj mi kad ti kažem da je bolje za tebe da ne znaš. Zamršeno - a njihova situacija nije bila zamršena? Srce joj se stisne. Ništa posebno. Ništa ozbiljno. Ellie pokuša prikriti razočaranje, ali nakon svega što su upravo podijelili i košmara u kojem su joj bili osjećaji, bila je to gorka pilula koju je teško progutati. - Shvaćam - šapne mu o prsa. Podigne joj bradu i natjeraju da ga pogleda u oči. - Tebi je sve ovo novo, te bheag. Ono što osjećaš... to je prirodno. Ali nemoj miješati strast s nečim drugim. Blagost u njegovim očima probola ju je kao nož. Obraze joj oblije vrućina. Da nije bila tako užasnuta, prepoznala bi ironiju. Nije li ga ona nekoć optužila za to isto: da miješa požudu s ljubavlju? S obzirom na vlastiti košmar, njegovo upozorenje bilo je sol na ranu. Ali žaljenje koje mu je pročitala na licu malo je olakšalo njezinu bol. Ti to ne shvaćaš - reče on. - No zasad mora biti tako. Zasad. Pokušala je ne pridati preveliku važnost tim riječima, ali njezino se budalasto srce ipak razgalilo. Razum ju je stalno podsjećao na sve razloge zašto je to bilo nemoguće, ali činilo se da njezino srce za to ne mari. Čak i da zaboravi da je zaručena, i da je kći jednog grofa, a on odmetnik - što nisu bile beznačajne prepreke - radilo se o onome što je on osjećao za nju. On je s njom samo ugodno kratio vrijeme, nije mu značila ništa više. Ali nije imala osjećaj da je to baš tako. - Što kažeš na to da ti dopustim da me zoveš nekako drukčije? - Sjaj u njegovim očima govorio joj je da smišlja neku nepodopštinu. Možda Bog? Činilo mi se da ti se to sviđa kad si... - Užasan si! - zarežala je. Znala je da bi se trebala uzrujati zato što se ponovno uhvatio zadirkivanja, ali možda je to bio dobar podsjetnik da se ne smije zanijeti. Ona se namršti na njega poput prave dadilje. Ugrožavaš svoju besmrtnu dušu takvim blasfemijama. Oči mu vragolasto zaplešu. - Moja besmrtna duša odavno je ugrožena mnogo gorim stvarima. - Mogu misliti. ~ 174 ~ Knjigoteka


anna&exponto On glasno uzdahne i makne ruku s njezina ramena kako bi oboje mogli sjesti. - Bojim se da se moram vratiti svojim ljudima, a ti se radije vrati u kuću da te oni tvoji psi čuvari ne krenu tražiti. Ona se zarumeni. Thomas, koji se sada već skoro sasvim oporavio, nije tajio da ne odobrava njezino druženje sa Sokolom. - On nije moj pas čuvar. Pogledao ju je tako da je znala da se uopće neće potruditi odgovoriti na to. Ustali su i popravili odjeću, stresajući s nje blato i slamu. Da je Catherine i Edmond sada vide. Koliko je puta samo istjerala mladu sestru i brata iz staje, prekorivši iz zato što su uprljali odjeću? Ellie je izgledala kao da se valjala u blatu i sijenu - što je, doduše, bila istina. Kao da to što su radili već nije bilo dovoljno grešno, oni su bili sasvim odjeveni. Nisu smjeli riskirati da ih netko zatekne, a Sokol nije imao mnogo vremena. Danas nije bilo vremena za istraživanje otoka. Pretpostavljala je da zna zašto. Dangubljenju u raju uskoro će doći kraj. Zabacio je mač preko ramena i posegnuo za sjekirom i štitom koji je naslonio na jednu od niza drvenih staja. Po mirisu je zaključila da su u stajama ovce. - Koliko još do odlaska? - upita ga. On se tržne. - Joj, curo, ti bas ne djeluješ dobro na muškarčevo samopouzdanje. Zar sam ti već dosadio? Ona se nasmiješi, ali njegovo zadirkivanje ju neće smesti. - Tvoje je samopouzdanje savršeno očuvano. Kada? On uzdahne. - Sutra, kasno navečer. Srce joj se stisne od šoka. Dragi Bože, ni dva puna dana. Tek je sad, kad ju je pogodila istina, shvatila kako ju je on očarao: nije željela ići doma, željela je njega. Ugrize se za usnu i pogleda ga, tražeći na njegovu licu tračak nekih osjećaja, ali nije ga mogla pročitati. - Tako brzo? On slegne ramenima i vragolasto joj se nasmiješi. - Uvijek mogu odlučiti da te zadržim. Srce joj iznenada poskoči. Ali naravno, on to nije mislio ozbiljno. Uspije se blijedo nasmiješiti da prikrije tupu bol u grudima. - Mislim da se to mojoj obitelji ne bi svidjelo. Pomislila je da je vidjela neki bljesak u njegovu pogledu, ali nestao je prije nego što ga je uspjela protumačiti. - Mogu te prisiliti da ostaneš - reče veselo, iako mu se u glasu čula neka napetost. ~ 175 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nije mu povjerovala ni časka. Bio je on previše častan da bi učinio nešto tako nemoralno. Sada je to znala. - Znaš, ovo tvoje izigravanje gusara nije me zavaralo. On podigne obrvu. - Nije? Ona odmahne glavom. - Znaš li što ja mislim? - Ne usudim se ni pomisliti. Nije ju omeo njegov sarkazam. - Ja mislim da je ovaj otok dio zemalja koje su ukradene tvome klanu. - Zato je on tako dobro poznavao ovaj otok. Zato je tako opušteno hodao naokolo kao što to čini već godinama. One pećine. Sauna. I koliko god se trudio držati je podalje od otočana tijekom njihovih istraživanja, oni koje su ipak sreli odnosili su se prema njemu s ekstremnim poštovanjem - skoro kao da je njihov kralj. - Kad te onaj stari seljanin nazvao taoiseach, mislim da to nije bila pogreška. Pozorno ga je promatrala pokušavajući uočiti neki znak da ima pravo, ali izraz njegova lica bio je savršeno nečitak. - Opet ti o tome. - On odmahne glavom glumeći razočaranje. - Mislim da bi meni trebala prepustiti pričanje bajki; ja sam u tome bolji od tebe. Kakve god snove sanjala ta tvoja mala glavica, dušo, ja sam ipak samo odmetnik. Zapamti to. Čula je upozorenje u njegovu glasu, a ipak nije mogla ne pomisliti da u njezinim riječima ima više istine nego što on želi da ona zna. No bilo je jasno da joj neće reći. A ona nikad neće saznati bi li to nešto značilo.

***

Erik to nije mogao vjerovati. Kako je, dovraga, pogodila istinu? Nije joj smio ispričati kako je njegov klan izgubio svoje zemlje. To je učinio samo zato što je nije želio povrijediti. Nije želio da se osjeća upravo ovako kako je to sada izgledalo. Trebao je znati da će ona to uzeti ozbiljno. Ellie je bila tip djevojke koja je sve uzimala ozbiljno. Naslutio je opasnost znao je da se previše vezala - ali nije se mogao držati podalje nje. Ni približno nije bilo dovoljno jednom je okusiti; tako je samo postao gladniji nje. Mnogo gladniji. Kako je ispalo, nije bila kriva sauna - njegova je samokontrola tada bila baš jednako slaba kao i danas. Nije shvaćao zašto u nazočnosti te djevojke izgubi razum. Trebao bi biti sa svojim ljudima, pripremati se za najvažniju bitku u njihovim životima i planirati povratak u Irsku preko mora u kojem ~ 176 ~ Knjigoteka


anna&exponto patroliraju brojne engleske patrole, umjesto da se iskrada poput nekog dečka sa svojom prvom curom radi nekoliko trenutaka ukradenog užitka. Ali neka ga vrag nosi ako ona toga nije bila vrijedna. Već dugo ruje doživio toliki užitak samo od njezine ruke. Ali taj užitak je postajao previše zamršen. Silno se nadao da će obeshrabriti njezina romantična razmišljanja. Bio on gusar ili ne, bio je odmetnik i nije bio u poziciji da joj ponudi nešto više, čak i da je to želio - a nije. Samo se bio šalio kad je rekao da će je zadržati. Za onu bol u grudima kad ga je brzo odbila, kriv je bio povrijeđen ponos, to je sve. Promatrao ju je dok je završavala sa sređivanjem odjeće. S obzirom na to kako je okrenula lice od njega, pretpostavio je da je shvatila njegovo upozorenje. Krenuli su prema vratima staje, a on ponovno osjeti da mu u prsima raste neki čudan pritisak. Ogroman - izluđujući - poriv da je usreći. Ona posegne za kvakom. Pusti je. To je bolje. - Čekaj! - izlane. Ona se polako okrene, a sitno joj se lice upitno nagne na stranu. Srce mu je neravnomjerno lupalo. Nije znao što reći. Ali to ne može biti. Nikad mu nije nedostajalo riječi. Zurilaje u njega s iščekivanjem. Želio je provući prste kroz kosu i premjestiti se s noge na nogu. No napokon ugleda nešto što ga spasi daljnje nelagode. Ispruži ruku i izvadi komadić slame iz njezine kose, pokazavši joj ga. - Možda će ti biti teško objasniti ovo. Ona se zarumeni. Nikad u životu nije vidio ženu koja bi se tako dražesno zarumenila. - Hvala ti - reče. Dugo su zurili jedno u drugo, no on konačno skrene pogled. - Ti bi trebala ići prva. Ona kimne i krene kroz vrata, no iznenada se okrene. - Hoću li te vidjeti noćas? Znao je da se mora držati podalje od nje - da će tako rastanak biti lakši - ali zatekao se kako kima. Ona se nasmiješi, a toplina njegova smiješka razlije se po njemu poput nježnog zagrljaja. To je uistinu bilo ludo. Činilo se da može osjetiti njezine emocije jednako jasno kao i svoje. Kao da mu je njezina sreća bila važnija od njegove. Gledao ju je kako hoda preko dvorišta i pričekao da se izgubi u kući prije nego što je izašao iz staje. ~ 177 ~ Knjigoteka


anna&exponto Stigao je skoro do ruba litice, na vrh staze koja je vodila do plaže, kad začuje nekoga iza sebe. Prije nego što se okrenuo, po topotu ljutitih koraka pogodio je o kome se radi. Sokol promotri mladog, zarumenjelog viteza koji je prvi put otkad se razbolio odjenuo puni oklop. Randolphov je žičani oklop očito bolje podnio more od njega samog; bio je ulašten i sjajan poput novog komada srebrnine. Randolph je, s druge strane, izgubio prilično na težini, a činilo se da ga i kratka šetnja iscrpljuje. Teško je disao, a čelo mu je bilo prekriveno grašcima znoja. Lijepo te vidjeti na nogama, Randolphe. Bilo mu je jasno kakvo je Randolphovo raspoloženje kad mladić na ovo nije uopće reagirao. - Tako mu Kristovog raspela! - uzvikne mladi vitez prisvojivši omiljenu psovku svoga ujaka. - Što to radiš? - Vraćam se u logor. Kaniš mi se pridružiti? Unatoč njegovoj mladosti, bilo je u Randolphu nečeg zastrašujućeg. U načinu na koji je držao ramena, u opakom bljesku u očima i u tvrdoglavom držanju brade, Erik je mogao vidjeti čeličnu sjenu čovjeka kakvim bi mogao postati. Ako se riješi barem dijela te svoje nadmene arogancije, mogao bi postati vraški dobar ratnik - za jednog Lowlandera. Jako dobro znaš da ne mislim na to. Što radiš s Ellie? Erikovo se lice opasno ukruti. Obuze ga bijes, što je bila rijetkost za njega. Užasno mu je išlo na živce što se Randolph proglasio Ellienim zaštitnikom i glumio nekakvog viteza na bijelom konju. Ellie je bila njegova. Njegova odgovornost, žurno je dodao. - To se tebe ne tiče. - Tiče me se, ako ju obeščašćuješ. Vidio sam je kako izlazi iz one staje. Što te je spopalo? Oteli smo je iz njezina doma. Možda nismo imah izbora, ali barem se možemo pobrinuti da se sigurno vrati kući. Erik obuzda rastući bijes. - Vratit ću je. - Ali neupropaštenu. Ono što radiš je grijeh i ja u tome neću sudjelovati. Erik smrknuto zaškilji, nije mu se sviđalo da ga na red poziva ovaj pompozni, uštogljeni balavac koji još nije stigao ni izlizati mamuze. Otkud odjednom to viteško razmetanje hrabrošću? Koliko sam puta bio sa ženama, a tebi to nimalo nije smetalo. - Ellie nije vrsta žene s kakvima te obično viđam. Onaje drukčija. Ona je dama. Erik se trzne, žestoko odbijajući Randolphove riječi. Ona nije bila drukčija. Uistinu nije. Volio se družiti s njom jer ju je bilo zabavno ~ 178 ~ Knjigoteka


anna&exponto izazivati. Ako se njegova žudnja za njom činila jakom, za to su bile krive okolnosti. On se samo malo zabavljao, to je sve. - Ona je neudana dvadesetčetverogodišnja dadilja i sposobna je sama donositi odluke. Dovraga, pa on joj je činio uslugu. - Ona je nevina djevojka i ti ju iskorištavaš - usprotivi se Randolph. To nije nalik tebi, Sokole. Erik stisne šake, želeći odalamiti Randolpha zato što ga je natjerao da prizna ono što je želio ignorirati. S mukom je obuzdao bijes i nabacio bezbrižan osmijeh. - Pretjeruješ, Tommy. Ja se samo malo zabavljam, to je sve. To nije ništa ozbiljno. Djevojku ću vratiti u istom stanju u kojem je došla. Manje-više. Randolph ga pogleda kao da ne zna treba li mu vjerovati. - Onda je uistinu kaniš vratiti? - Naravno. Nisi valjda mislio da ću je zadržati. - Rekao je to tonom kao da je to najsmješnija pretpostavka koju je u životu čuo. - Nisam bio siguran - prizna Randolph s nelagodom. - Nikad te nisam vidio tako usredotočenog na neku curu. Erik se prisili nasmijati, ignorirajući pritisak koji mu je rastao u grudima. To je bilo smiješno. On uopće nije bio usredotočen. Sviđao mu se njegov život takav kakav jest, dovraga. Nije bilo važno što nikad dosad nije mogao s nekim razgovarati onako kako je razgovarao s Ellie, da nije mogao prestati razmišljati o njoj, da je imala najmekšu kožu koju je ikad dodirnuo i najslađe usne koje je kusao, da je taj blagi miris lavande na njezinoj koži bio nešto najdivnije što je ikad pomirisao ili da se zbog njezinog smiješka osjećao kao da je upravo ubio tisuću zmajeva. Sviđala mu se, ali ona nije bila žena za njega. Čak i da je razmišljao o braku - a nije - trebala mu je žena koja bi povećala moć i ugled njegova klana. A dadilja se u takve žene nije ubrajala. Također, sad kad mu je glava ucijenjena na pozamašnu svotu, nije se mogao oženiti. - Vrijeme i okolnosti, Tommy. Zar me uistinu možeš zamisliti vezanog za jednu ženu? Randolph se konačno uspije nasmiješiti. - Ne, možda imaš pravo. Erik se nadao da će odustati, ali Randolph očito nije završio. - Kad ćeš je vratiti? Erik slegne ramenima kao da to nije važno, kao da ga uopće nije briga što je za manje od četrdeset osam sati vjerojatno više nikada neće vidjeti. Njemu nije bilo stalo. - Na putu prema mjestu sastanka s Ircima - reče. ~ 179 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ne misliš da je nešto čula? On odmahne glavom. - Ne, a čak i da jest, dotad će već biti prekasno. - To znači da ćeš je pustiti na miru dok ne odemo? - uporan je bio Randolph. Neka ga vrag nosi ako će ga na red pozivati neki prerevni vitez koji je nakanio spašavati djevice koje nije trebalo spašavati. - Nemaš se zbog čega brinuti, Tommy. Znam što radim. On je uvijek znao što radi.

***

Pao je već mrak kad su se Erik i Domnall uputili u logor nakon izviđanja na južnom dijelu otoku. Kako se vrijeme odlaska približavalo, Erik je želio pomno pratiti engleske patrole i otkriti smisao u rasporedu patroliranja. Očekivao je da će se broj engleskih galija dosad smanjiti, no činilo se da se posljednjih nekoliko dana čak i povećao. Kuhar je imao pravo: zbivalo se nešto neobično. Nasreću, Englezi se nisu vratili pretražiti otok Spoon, no možda je dobro što uskoro odlaze. Čak i ako to znači da će se morati rastati od Ellie. - Nešto nije u redu, kapetane? Erik shvati da se mršti i odmahne glavom. - Ne, samo sam razmišljao kako je dobro što uskoro odlazimo. Domnall kimne. - Engleska gamad obično nije ovako temeljita. - On ga znakovito pogleda. - Mislio sam da možda razmišljaš o djevojci. - Ja stalno razmišljam o djevojkama. Domnalla se nije dalo zavarati. - Sviđa ti se ona. Prvi Randolph, a sada Domnall? - To nije ništa neobično, meni se većina žena sviđa. Njegov pobočnik ga je predugo poznavao da bi tako lako odustao. Ali ne kao ova. - Domnall nastavi kao da govori sam sebi. - Isprva sam mislio da ti je ona novost jer nije pala na koljena pred tobom, ali onda sam se počeo pitati radi li se o nečem većem. Ta cura je dobra za tebe. Ne trpi nikakva tvoja sranja. Erik odgurne jednu granu na stazi, pustivši je da odalami njegovog drugog čovjeka po zapovjednoj liniji. - Pod pretpostavkom da ja imam sranja koja treba trpjeti, sumnjam da joj to ide u prilog. ~ 180 ~ Knjigoteka


anna&exponto Domnall ga je ignorirao počešavši si brkove. - Vidio sam kako je gledaš. Koliko te poznajem, nikad nijednu ženu nisi tako gledao. - Kao da mi ide na jetra? Stariji čovjek zastenje. - Zovi ti to kako hoćeš. Ali što ćeš učiniti u vezi s tim? Erik ukruti bradu. - Vratiti je doma kao što sam obećao. - Samo ćeš je pustiti da ode? Eriku se nije sviđalo da ga ispituju, pogotovo kad su ga odgovori na ta pitanja činili tako ljutim. - Što bih drugo trebao učiniti? Ukrao sam curu njezinoj obitelji, moram je vratiti. A teško da sam u položaju da joj sada mogu ponuditi nešto drugo. - Možeš joj dati izbor. Možeš joj reći da ti je stalo do nje. Možda bi te čekala? - Što bi čekala? - prasne Erik, iživciran smjerom u kojem je otišao razgovor. Da mi bude ljubavnica? Ne misliš valjda ozbiljno da bih se ja oženio nekom dadiljom. - A zašto ne? - izazove ga njegov stari prijatelj. - Ti ionako uvijek radiš samo ono što ti je volja. Tvoja majka i sestre ne bi imale ništa protiv, ako bi ti bio sretan. On je već bio sretan, dovraga. A zasigurno mu nije trebala žena da ga usreći. - Ovo je smiješno. Ja se ne ženim. Poznajem tu curu tek deset dana, a u sljedećih deset ću je sasvim zaboraviti. Bio je siguran u to. Domnall ga sažalno pogleda, a Erik ga je ignorirao ostatak puta do logora. Svi ovome uistinu pridaju preveliku važnost. Tiho je zviždao - dajući znak svojim stražarima da prilaze - pa začuje huk kao odgovor. No kad su zašli za ugao poluotoka i ugledali malu uvalu, zastali su ukopani na mjestu, primijetivši mali ribarski brod kako s istoka prilazi luci. Ribolov je bila glavna djelatnost Otočana i ova uvala bila je jedno od dva sidrišta na Spoonu pa je to bila svakidašnja pojava, ali on nije prepoznao taj brod. Pokaže rukom Domnallu da čeka, nadajući se da su stražari koji nadgledaju uvalu uočili brod na vrijeme da uzbune njegove ljude u pećini. Trebalo je nekoliko minuta da brod pristane na plažu. Puni mjesec pružao je dovoljno svjetla da Erik razazna pet obličja na brodu. Zbog nečeg u vezi s jednim od te petorice nakostriješe mu se dlake na potiljku. Njegova veličina... bio je previsok i prekrupan za ribara. Erik je znao samo nekolicinu ratnika takve moćne grade. ~ 181 ~ Knjigoteka


anna&exponto Postao je napet, pretpostavivši da taj čovjek nije ribar. Ali nije mogao vjerovati da bi Englezi bili tako mudri da pokušaju s takvom tajnom taktikom - a kako su bili kukavice, nisu putovali u malim skupinama bez vojske koja bi ih štitila. Nekoliko minuta kasnije, dva lika skoče u plićak, uključujući i krupnog čovjeka i počnu se probijati kroz vodu visoku do koljena prema obali. Iako je bio odjeven kao siromašni ribar, s običnom vunenom kapom na glavi i grubim smeđim kariranim plaštem oko ramena, nije mogao ne prepoznati mišićavu građu najjačeg čovjeka u Škotskoj. Široki smiješak rastegne se Erikovim licem. - Ma, neka me vrag odnese! - Što je, kapetane? - Čini se da imamo goste. Erik izađe iz sjene i uputi se brzim koracima na plažu. - Vidi što nam je plima donijela poviče. Krupni se čovjek okrene začuvši Erikov glas. Njegovo se lice, tvrdo poput granita, nije ni trznulo, iako su prošli mjeseci otkad se nisu vidjeli. Vidim da te još nitko nije ubio. Ne moraš zvučati tako razočarano. - Erik se nasmije i tresne ga dlanom po leđima. Gotovo ga je zaboljele - Nije da nisu pokušali. Koga vraga radiš ovdje, Pljačkašu? - Erik se okrene čovjeku koji se iskrcao s Pljačkašem, očekujući vidjeti Boydova partnera, Alexa „Zmaja” Setona, ali se iznenadi vidjevši umjesto njega kraljeva brata. Užitak mu malo splasne. Edward Bruce bio je nepouzdan, bahati gad koji je, za razliku od svog kraljevskog brata, utjelovio sve loše osobine plemstva. Od četvorice Bruceove braće, Edward je Eriku bio najmrskiji. Erik mu odrješito kimne. - Gospodine lorde - reče, prije nego što se ponovno obrati Boydu. - Kako si me pronašao? - To je duga priča. Ali radije bih je ispričao grijući se kraj vatre. Boyd uputi ribare da se vrate po njih prije zore. Erik mu pokaže rukom u smjeru pećine. - Rado bih je čuo. Boyd ga smrknuto pogleda. - A ja bih rado čuo zašto ti pola engleske mornarice visi za vratom.

~ 182 ~ Knjigoteka


anna&exponto

16. Poglavlje Nekoliko sati kasnije, nakon što su se upravo okrijepili slasnom hranom koju im je pripremila Meg, ratnici su sjedili kraj logorske vatre i uživah u još slasnijem pivu koje su im donijeli seljani. Edward Bruce razgovarao je s Randolphom pa je Erik konačno dobio priliku nasamo porazgovarati s Boydom. Koliko god mu je bilo drago vidjeti svog suborca, vijesti koje je donio bile su strašne. Nigel Bruce, Christopher Seton i grof od Atholla su pogubljeni, a od Zmije, Sveca i Templara nije se čuo ni glas otkad su pobjegli sa ženama na sjever, ni od Zmaja otkad je krenuo tražiti svoga brata. - Onda, kako si me pronašao? - upita Erik. - Čista sreća. Kralj nas je poslao na izviđanje Arrana zbog napada, a kad smo se pokušali vratiti, engleske galije su blokirale morske prolaze i presjekle nam rutu. Sklonili smo se u selo kraj dvorca Dunaverty i čekah da se morski putovi raščiste. Razgovarali smo s našim prijateljem u dvorcu. Kad mi je rekao kako si stigao, pretpostavio sam da moraš biti negdje u blizini. Edward je spomenuo da si prošli put nakon bijega iz Dunavertyja izviđao s ovog otoka pa sam riskirao. - Boyd ga smrknuto pogleda. - Što si, dovraga, učinio da si tako razljutio de Monthermera? Erik je već ispričao okolnosti sastanka s McQuillanovima - uključujući i činjenicu da je morao oteti Ellie - te sve o sukobu s engleskim brodovima koji je uslijedio. - Povrijedio mu ponos, to je sve. Boyd odmahne glavom. - Sumnjam. Naš prijatelj u dvorcu rekao je da je de Monthermer bjesnio po Dunavertyju, ispitivao sluge o nekom duhu. Erik se namršti i ispriča o neočekivanom susretu s onim dječakom u spremištu, naravno izostavivši da ga je dječak ozlijedio nožem. Ako je de Monthermer bio u Dunavertyju, to znači da je u blizini. Kako je Englez uspio to sve povezati. Erika preplavi nelagoda. Možda je dobro što odlaze s otoka. - Je li bilo problema na Arranu? - upita Erik. - Nije. Englezi su pristali prošlog tjedna na otoku, ali nisu pomnije pretraživali. Erik pomisli da je to vjerojatno bilo u isto vrijeme kad su se zaustavili i na ovom otoku. - Ali ima ih posvuda. Morali smo ići kopnom i uhvatiti brod u Dunavertyju. Imat ćeš vraških problema provući samo jedan brod kraj njih, a kamoli čitavu flotu. ~ 183 ~ Knjigoteka


anna&exponto Erik se nije zabrinuo. Smislit će on već nešto. Čak i ako bude morao sam odvući Engleze, Bruce će stići na Arran. Razgovarali su još neko vrijeme i odlučili da se Edward i Boyd trebaju vratiti na Arran, umjesto da riskiraju proboj kroz englesku flotu, i pripremiti se za dolazak vojske. Kako će Erik isploviti sutra da bi se susreo s Ircima i odveo ih na Rathlin, on će Brucea obavijestiti o Boydovim i Edwardovim otkrićima. - Ti baš voliš hodati po rubu, je li? - reče Boyd. - Dovodiš Irce na Rathlin u zadnji čas? - Kralj je odlučio da bi bilo riskantnije pokušati sakriti stotine ljudi na malom otoku - nasmiješi se Erik. - A on zna da ga ja neću iznevjeriti. - Što ako se ne uspiješ probiti? - Probit ću se - reče Erik, nasmijavši se. - Putovat ćemo noću; neće ni znati da smo tamo. Uostalom, to su samo Englezi. Boyd se naceri. Od svih Čuvara Visočja, Boyd je imao najviše razloga mrziti Engleze. Poticao je s granice, a to je područje već godinama trpjelo engleski teror i nepravdu. - Vidim da ti samopouzdanje nije nimalo narušeno. Još uvijek si drsko kopile. - A ti se još uvijek duriš zbog one cure na Sconeu. Teško je možeš kriviti što je izabrala ljepotu i šarm, umjesto sirove snage. Boyd odmahne glavom. Erik je znao da njegov prijatelj ne mari za zgodnu pipničarku. - Odjebi, Sokole. Ona te željela samo zato što nije bilo Strijele. Erik se naceri. Boyd je vjerojatno imao pravo. Kad bi Gregor MacGregor ušao u neku prostoriju, djevojke su obično zaboravile na sve druge. Slavni je strijelac mrzio tu pozornost. Prokleta šteta, smatrao je Erik. - Čujem da ti nije dosadno - ubaci se Edward Bruce, prilazeći im u društvu Randolpha. - Samo ti, Sokole, možeš zaglaviti na otoku s vlastitom zarobljenicom. Erik prostrijeli Randolpha pogledom, pitajući se kakve je priče ispričao Edwardu Bruceu. Dečko neće dugo poživjeti ako ne nauči držati jezik za zubima. Erikove su sestre voljele brbljati kad su bile male, ali barem su to prerasle kad su navršile deset godina. - Ona nije moja zarobljenica - reče Erik s tračkom upozorenja u glasu. Nije želio razgovarati o Ellie. Edward nije shvatio poruku. - Randolph mi kaže da ti se ta cura jako sviđa. Sigurno je prava ljepotica, je li? Erik osjeti kako mu se napinju mišići na vratu i ramenima. ~ 184 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nesvjestan Erikove reakcije, Edward nastavi: - Meka i slatka, s velikim, sočnim sisama? - Zamahne rukama i počne imitirati pokret stiskanja dojki. - Kad je dobro izjebeš i zasitiš se, možda bih ja mogao... Eriku se smrači pred očima. Obuzeo ga je crni, bezumni bijes kakav dosad nije iskusio. Prije nego što je Edward uspio završiti rečenicu, Erik ga je zgrabio za vrat i pritisnuo o zid. Krv mu je proključala, srce mu je mahnito lupalo i samo ga je želio stisnuti. - Da se nisi usudio - upozori ga Erik smrtonosnim glasom. Edward zgrabi Erikovu ruku i počne stenjati. Ali od toga nije bilo koristi; Erikova je ruka bila ukočena i nesalomljiva kao čelik. - Pusti me jedva je uspio procijediti - prokleti barbaru! Erik ga još jače stisne i Edwardu ispadnu oči. - Sokole, pusti ga. Boydov smireni glas probio se kroz maglu bijesa. Erikov se um polako razbistri i shvativši da upravo kani udaviti kraljeva brata, oslobodi Edwarda. Edward se presavije u struku i počne hvatati zrak držeći se za vrat. Koji ti je vrag? - zaurla bijesno, crvena lica. - Kako me se usuđuješ pipnuti? Moj brat će čuti za ovo. Upravo to je bio problem Edwarda Brucea. Nikad nije uspio izaći iz sjene svog slavnog brata. Bio je grubo, arogantno govno koje je smatralo da mu plemićko podrijetlo daje izgovor da laje što ga volja. Erik ga je obično ignorirao. Ali kad je spomenuo Ellie... Jedina pomisao bila mu je kako će ga ubiti. Uznemirilo ga je što je Edward uspio isprovocirati takvu reakciju. I Erik je znao reći nešto slično, mada ne tako grubo. Zapravo, ne tako davno, slično se našalio s MacLeodom u svezi s njegovom novom nevjestom i njegov mu je prijatelj, kojem to nije bilo nimalo smiješno, zbog toga zamalo otkinuo glavu. Tada je prvi put Erik shvatio koliko je silno MacLeod zaljubljen u svoju ženu. Ali ta situacija nije bila nimalo slična ovoj. On prostrijeli Edwarda pogledom. Učini što moraš, Broju Dva. Edwardove se oči još jače zacrvene na spomen imena koje mu je Erik prije nekoliko mjeseci nadjenuo u šali - jasnu referencu na njegovo vrijeme rođenja, ali također i činjenicu da je uvijek ispadao manjkav u odnosu na svoga brata kojem su se svi divili. Edward bijesno izjuri iz pećine, a Erik sjedne na kamen na kojem je do maloprije sjedio kraljev brat. Osjeti kako ga Boyd proučava. Za opakog siledžiju, bio je naporno pronicljiv. Onda, ovako to izgleda kad se ti naljutiš. Poglavar je tako nešto spomenuo, ali priznajem da mu nisam povjerovao. ~ 185 ~ Knjigoteka


anna&exponto Erik ispije dug gutljaj piva, pitajući se zašto se osjeća bijedno poput neke bube ispod vražjeg kamena. Boyd tiho zazviždi. Mora da se radi o izuzetnoj ženi. Upravo si stekao vraški moćnog neprijatelja. - To nema nikakve veze s njom. Edward je obična svinja. Odavno je trebao dobiti svoje. To je bila istina, no ipak nije objašnjavala Erikovu reakciju. Boyd ga je još malo proučavao, a onda, hvala Bogu, promijenio temu razgovora.

***

Ellie je virila kroz mali prozor u mrak, a hladan joj je noćni zrak umrtvio obraze. Vidjela je samo krugove svjetla koje su bacale baklje s druge strane ulaza u Meginu kuću. Gdje je on? Sokol je rekao da će joj doći večeras, no umjesto toga, poslao je poruku da će večerati u logoru sa svojim ljudima i poručio Thomasu da mu se čim prije pridruži. Ellie je vidjela kako su se njih dvojica ranije posvađali i bojala se da njegov nedolazak ima nekakve veze s njom. Ugrize se za usnu, pretpostavivši da ju je Thomas bio vidio kako izlazi iz staje. Što je tada pomislio? Srce joj se stisne. Upravo ono što je zaslužila: da je bludnica. Još je nervoznije žvakala usnicu, čekajući na neki znak visoke, mišićave pojave. Ali nije mogla otresti osjećaj da nešto nije u redu. - Tražiš nekog? Ellie brzo zatvori kapke i okrene se, suočivši se s Meg kojoj se vidio smiješak u očima. Ellie odmahne glavom. Samo se divim punom mjesecu. Meg se nasmiješi. Ta je žena bila previše ljubazna da bi ju optužila da laže. - Ja se ne bih brinula. Sigurna sam da je samo izgubio pojam o vremenu. Ako ti je Sokol rekao da će doći, on će doći. Bez obzira na njegovu čuvenu bezbrižnost, on je jedan od najpouzdanijih ljudi koje poznajem. Na njega možeš računati. Bilo je to čudno, ali istinito. Ellie se zarumeni. Ne radi se o tome. Meg se nasmiješi. - Ja mislim da se baš radi o tome. - Oči joj zasjaju. Nije bilo tako davno kad sam ja na ovom prozoru čekala svog Colina. Uzdahne. - Ah, prva ljubav, kako je ona divna. ~ 186 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie se zapanji. - Ja nisam zaljubljena - usprotivi se, zaboravivši budalastu priču koju je smislio Sokol. No dosad je, međutim, dovoljno dobro upoznala Meg da je znala kako joj ona ionako ne bi povjerovala. Ellie nije smjela biti zaljubljena. Preplavi je strava. Zrak je odjednom postao težak i zagušljiv. Nije valjda bila tako glupa i darovala srce čovjeku s kojim nema nikakve šanse. Čovjeku koji će ga samo slomiti. Meg se ponašala kao da Ellie nije ništa rekla. Sjetno odmahne glavom. - Nisam mislila da ću doživjeti dan da vidim Sokola podrezanih krila. Ellie srce stane, zatim počne mahnito kucati. - Što ti to znači? - On to još ne zna, ali taj čovjek je zaljubljen u tebe. Ellieino je srce lupalo snažno do boli. Meg griješi; Meg zacijelo griješi. - Zar me ti nisi upozorila da on toliko voli žene da nikad neće samo jednoj darovati svoje srce? Meg slegne ramenima kao da te njezine riječi više nisu važne. Vidjela sam Sokola s mnogim ženama, ali nikad nisam vidjela da neku gleda onako kako gleda tebe. Ellie nije bilo lako obuzdati očajničku žudnju njezina srca. Možda si ona to sve nije umislila. Ima li Meg možda pravo? Mora biti razumna. - To nije važno. Čak i da je istina, on me kani vratiti mojoj obitelji čim isplovimo. Meg je primi za ruku i nježno je stisne. - Daj mu vremena, curo. Trenutno je situacija komplicirana, a Sokol nije od onih koji razumiju što osjećaju. Možda mu treba malo poticaja, ali na kraju će shvatiti. Oluja emocija koja je bjesnila posljednjih dana u njoj prijetila je osloboditi se. Suze su je zapekle u očima i grlu. Ellie pogleda u ljubazne oči žene koja joj je postala prijateljicom. Teško je odolijevala silnoj želji da se nekome povjeri. - Ja nemam vremena - šapne. Meg skupi obrve. - Zar si udana? Ellie odmahne glavom. - Još nisam. Ali sam zaručena. Širok osmijeh izbriše zabrinutost s Megina lica. - Onda još ima vremena. Samo ćeš ga morati malo jače potaknuti. Meg je to rekla kao da je to tako jednostavno, a bilo je sasvim suprotno. Čak i da je uvjerena u Sokolove osjećaje - a nije bila - trebala se prisjetiti zaručničkog ugovora. Kako će njezin otac reagirati ako ga zamoli da raskine taj ugovor? Za ženu njezina položaja, osjećaji nisu smjeli biti važni. Od nje se očekivalo da ispuni svoju dužnost. Kako njoj nikad nije palo na pamet reći svome ocu kako se osjeća, nije imala pojma kakva bi bila njegova reakcija. ~ 187 ~ Knjigoteka


anna&exponto A trebalo je voditi računa i o tome kako će reagirati Ralph i kralj Edward. Iako se činilo da Ralph prema njoj ne gaji nikakve osjećaje, mogao bi se naljutiti. Ali s obzirom na okolnosti njegova prvog braka, možda bi shvatio. No bilo je nemoguće predvidjeti reakciju kralja Edwarda. Otac ju je volio, i ona je nekako vjerovala da je ne bi prisilio na brak koji ona ne želi. Ali to nije značilo da bi prihvatio gusara za zeta. Znala je da postoji još jedna alternativa. Mogla bi pobjeći s njim i riskirati da je se obitelj odrekne. Ali djevojci koja se uvijek trudila biti dobra, koja je vjerovala u dužnost i odgovornost, koja je svim srcem voljela svoju obitelj, takva se pomisao činila nezamislivom. Takvo nešto bi Matty učinila - a ne ona. Ona nije bila nagla, ona je bila ozbiljna i... Dosadna, Osuđena na život koji ne želi - s čovjekom kojeg ne želi. - Zna li Sokol da si zaručena? - upita Meg. Ellie odmahne glavom. - Mislim da on za to ne bi mario. Jasno mi je dao do znanja da je naša... ovaj, veza... privremena. Meg zastenje. - Velika je razlika u onome što muškarci kažu, a što osjećaju. Ne znaš kako će reagirati dok mu ne kažeš. - Meg je zasigurno pročitala kolebanje na Ellienom licu. - Ako si sigurna da je to ono što želiš. Ellie nije bila sigurna ni u što. No ako postoji neka šansa da Meg ima pravo, mora to otkriti. A nije imala mnogo vremena da to učini. Meg joj se čudno nasmiješi. Ja sam se upravo spremala u logor po lonce koje sam im odnijela. Ellie se namršti, ne shvativši isprve što joj Meg kani reći. - Zar nije Duncan rekao da se ne gnjaviš s tim, da će ih on sam kasnije donijeti? Meg stavi ruke ne bokove. - Dobro, ali kako se Duncan izgleda nije želio zamarati s tim, idem ja po njih. Ellie se nasmiješi. - Trebaš li možda pomoć? - Baš si ljubazna - reće Meg, kao da joj ta zamisao uopće nije pala na pamet. - Svakako bi mi trebala mala pomoć. Dvije žene se zavjerenički osmjehnu jedna drugoj i pokupe svoje ogrtače. Vjetar je pojačao, a baklje su treperile u mraku dok su se pažljivo spuštale niz liticu stazom prema plaži. Ellie je imala dojam da ih netko promatra, no sjetila se da je Sokol vjerojatno postavio stražu oko pećine. Ali tek kad su se približile ulazu, zaustavi ih mladi stražar. - Bojim se da je kapetan zauzet - reče, meškoljeći se kao da mu je odjeća pretijesna. Ellie je čula veseli žamor koji je dopirao iz pećine. Zauzet čime, proslavom? Želudac joj se stisne, prisjetivši se onih žena od one noći. ~ 188 ~ Knjigoteka


anna&exponto Pokuša proviriti preko stražareva ramena, ali momak je bio visok i široka su mu prsa zaklanjala velik dio ulaza. I Meg je djelovala zbunjeno. - Samo smo došle po lonce. - Poslat ću Rhuairija po njih. - Mladić mahne obližnjem stražaru koji ga krišom pogleda i brzo učini kako mu je rečeno. Nešto se čudno ovdje zbiva. Nikad im prije nisu zabranili ulaz u pećinu, a bilo je jasno da ih se mladi stražar želi čim prije riješiti. Zar se događa nešto što ne želi da one vide? Meg je to očito također pomislila. Ona primi Ellie za ruku. - Sve je u redu, neka ih Duncan kasnije donese. Meg se okrene i uputi se natrag u kolibu, a Ellie u žurbi naleti na čovjeka koji im je prišao s leđa. - Ispričavam se - reče bez razmišljanja. Ellie pogleda u čovjeka i smrzne se od šoka. Krv joj nestane s lica. Zatrepće u polumraku, ne vjerujući vlastitim očima. Bio je odjeven u priprostu ribarsku odjeću, ali ona je prepoznala naočitog, tamnokosog čovjeka koji je stajao pred njom: Edwarda Brucea. Robertova mlađeg brata i njezinog brata po ženidbi. Zašto...? Naravno! U času joj sve postane jasno. Posljednji komad slagalice upravo je legao na svoje mjesto. Sokol je s Bruceom. On nije gusar, on je škotski pobunjenik koji se s Robertom bori protiv kralja Edwarda. Protiv njezina oca. Želja da izbjegne ljude njezina oca u onoj pećini, odjednom je imala smisla. To je Meg mislila kad je rekla da je situacija komplicirana. Ali njezina prijateljica ne može ni pomisliti koliko je zapravo situacija komplicirana. A zatim joj nešto sine: Sokol će otkriti tko je ona. A tada će sve biti gotovo. Kad otkrije njezin identitet, neće više biti intimnih susreta, poljubaca, užitka. Nikad neće dobiti šansu saznati što on uistinu osjeća za nju. Isprva je bila strahovala da bi ga otkriće njezina identiteta moglo zainteresirati da se oženi njome radi njezina bogatstva i položaja. Ali sada se u to uplela i činjenica da je ona šogorica njegova gospodara. Pretpostavila je da bi ga urođena plemićka čast natjerala da joj ponudi brak. Ali nije željela da on osjeti obvezu oženiti se njome. Mogućnost da završi poput svoje majke izliječila ju je od takvih misli. Nije bilo ništa romantično u neuzvraćenoj ljubavi. Radije bi se udala za Ralpha. ~ 189 ~ Knjigoteka


anna&exponto Zadržala je dah, očekujući trenutak kad će je otkriti. Čekajući Edwardov povik, zahtjev da čuje zašto lady Elyne de Burgh stoji pred njim odjevena poput neke seljanke. Ali Edward nije rekao ni riječ. Njegove hladne, tamne oči, preletjele su njezinim licem bez trunke zanimanja, baš kao i prvi put kad su se upoznali na Robertovom i Elizabethinom vjenčanju. Urešena dijamantima i odjevena u bogati baršun, ona mu tada nije bila dovoljno lijepa da je primijeti, a zasigurno nije bila ni sada. Bože dragi, on je nije prepoznao! Znala je da bi se trebala osjećati poniženom., ali umjesto toga, nije mogla vjerovati koliko ima sreće. Ne želeći mu dati priliku da je prepozna, okrene se da ode. Ali prije nego što je uspjela uhvatiti Meg za ruku i požuriti u kolibu, zaustavi je jedan bolno poznati glas. Sokol je zgrabi za lakat i okrene je prema sebi. - Ellie? Koga vraga radiš ovdje? Edward Bruce ju, na njezin užas, pozorno premjeri pogledom. - Ovo je tvoja zarobljenica? Ellie je imala dojam da uopće nije ono što je on očekivao. - Ja nisam njegova zarobljenica. - Ona nije moja zarobljenica reče istovremeno Sokol. Edward ju je mjerkao takvim intenzitetom da joj je postalo nelagodno. Na trenutak se uplašila da će ju prepoznati. No podrugljivi smiješak iskrivi mu usne. Konačno odvrati pogled s nje. - Sokole, ova nije tvoj uobičajeni tip.

***

Erik se s teškom mukom podsjećao da pred njim stoji kraljev brat i da vjerojatno ne bi bilo najpametnije šakom mu skinuti taj nadmeni smiješak s lica. Ali dovraga, u tome bi neizmjerno uživao. Kao prvo, Edward je bio toliko glup da je dopustio da ga dvije žene vide, a postojala je šansa, iako mala, da bi ga netko mogao prepoznati. A zatim je uvrijedio Ellie usporedivši je s drugim ženama. Zašto njega Ellie ne bi privlačila? Pa što ako nije imala velike grudi i izgled kao da je upravo sišla s Olimpa. Pa svima je bilo jasno kako je lijepa, s tim svojim velikim smeđim očima sa zelenim mrljicama, sićušnim nosićem i tim pametnim ustašcima. ~ 190 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ako ju je ta svinja uvrijedila, njegova veza s kraljem neće ga spasiti. Erik pogleda Ellie. Od toga kako je podigla bradu i kako su joj se obrazi zarumenjeli, očito je shvatila što je Edward implicirao - a, kako se činilo, spremala mu se održati bukvicu. Erik je trebao predvidjeti njezinu reakciju. Ellie svoju vrijednost - ni bilo čiju - nije procjenjivala po tjelesnoj ljepoti. To je bio jedan od razloga zašto joj se divio i zašto mu je bilo stalo do njezina dobrog mišljenja. Ali nije ju želio u blizini Edwarda Brucea ni sekunde dulje nego što je to bilo nužno. - Imaš pravo - reče i stane između nje i Edwarda. Ellie je previše jedinstvena da bi je se uspoređivalo s bilo kojom drugom. On se namršti, shvativši da uistinu misli to što je izrekao. Ellie ga je promatrala svojim pretjerano pronicljivim pogledom zbog kojeg bi se uvijek počeo vrpoljiti. Ne želeći da je zbune njegove riječi i da zaključi nešto pogrešno, odluči je napasti. - Što radiš ovdje? - Ja sam kriva - ubaci se Meg. - Nisam znala da ste zauzeti. Došle smo po lonce. Eriku je bilo drago što je Edward shvatio - iako zakašnjelo - da se nije smio izložiti pogledima pa se vratio u pećinu. Ellie je gledala za njim, a zbog nečeg u njezinom pogledu Erik osjeti neku nelagodu. - Poslat ću nekog da ih odnese reče. Vidio je da je Meg žao zbog smetnje. Nije ona bila kriva za to; on je trebao svojim ljudima dati iscrpnije naredbe. Pitao se što ih je dovelo ovamo. Nije vjerovao da su uistinu došle po lonce. - Kasno je - reče. - Ja ću vas otpratiti doma. Obje su se usprotivile, ali Erik se nije dao smesti. Meg je možda navikla hodati noću uz litice, ali Ellie nije. Kad je pomislio kako se lako mogla okliznuti ili spotaknuti u mraku, ponovno se razbjesnio. Za svaki slučaj, čvrsto ju je držao za ruku dok ih je pratio uz stazu. Istina, Ellie je bila mršava, ali baš bi bio divan osjećaj kad bi se privila uz njega. Obje su žene bile neuobičajeno tihe, a čim su ušli u kuću, Meg teatralno zijevne i ispriča se da mora u postelju. Erik je imao jak osjećaj da je to učinila namjerno kako bi ga ostavila nasamo s Ellie. No Ellie se činila neobično nervoznom. Nevjerojatno joj je dugo trebalo da skine ogrtač, a zatim se vrpoljila po prostoriji dok konačno nije odlučila ogrijati ruke na vatri. - Nešto ti je trebalo, curo? ~ 191 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ne - reče brzo, a zatim se ispravi: - Da. - Sklopi ruke na suknjama i okrene se prema njemu. - Tvoji gosti. Zato nisi noćas došao? Kvragu. Zaboravio je. Zapravo, to možda nije bilo sasvim točno. Mučile su ga Randolphove riječi više nego što je to želio priznati. - Da, žao mi je - nasmiješi se - ali posao prije užitka. Njegov pokušaj da unese malo neozbiljnosti u situaciju, međutim, istog su časa srezale njezine sljedeće riječi: - Ti nisi gusar, ti si s Bruceom. Zato te Englezi traže. Nasmijao se kao da se upravo našalila, iako je kiptio od bijesa. Zasigurno je prepoznala Edwarda Brucea. - Ellie, ne prestaješ mi pripisivati izmišljena plemenita djela. Mislio sam da ćeš pričanje bajki prepustiti meni. Nemoj - reče ona tiho. - Nemoj se šaliti u vezi s tako ozbiljnim stvarima. - Pogleda ga u oči. - Nemoj mi lagati. Trebao bi joj lagati. Trebao bi se okrenuti i otići. Situacija je ionako već bila prekomplicirana. Ali nije mogao natjerati noge da se pomaknu. Nije joj želio lagati. - Sigurnije je za tebe da ne postavljaš pitanja. - Nije me briga za sigurnost. Želim znati istinu. Zašto bi inače kraljev brat bio ovdje? - Dovraga, Ellie, mene je briga! - On provuče prste kroz svoju kratku kosu, pokušavajući srediti rastrgane emocije. Zar ona ne vidi da je on pokušava zaštititi? - Znaš li ti što bi oni učinili da pomisle da ti nešto znaš? Kralj Edward neće prezati ni pred čime da pronađe Brucea. Nemoj misliti da te to što si žena štiti od njegova gnjeva. Žestina njegove reakcije očito nije imala nikakvog učinka na nju. Kraljica. - Ona nervozno iskorači prema njemu. - Imaš li kakve vijesti o kraljici Elizabeti? On se namršti na čudnu žestinu njezina pitanja, no zatim se sjeti njezina položaja u Ulsterovom kućanstvu. - Nikakve otkad se prije nekoliko mjeseci razišla s kraljem. - Čula sam glasine da je pobjegla u Norvešku. Sklonila se s Bruceovom sestrom. On odmahne glavom. - Ne znam. Vidio je da je razočarana i zapitao se simpatizira li ona Brucea unatoč svojem položaju u Ulsterovom kućanstvu. S obzirom na Bruceove veze u Irskoj, to ne bi bilo iznenađenje. Ali to nije bilo važno. Simpatizira ona njih ili ne, Erikova je glava ucijenjena i svaka veza s njim bila je preopasna. Zašto ste bili u pećini ispod Dunlucea? - upita ga. Ellie... - upozori ju. ~ 192 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ali nije ga slušala. - Oni ljudi s kojima si se sastao. Oni Irci. Oni su Bruceovi ratnici. - Ellie podigne pogled. - Ti nešto planiraš. On joj priđe u dva dugačka koraka i zgrabi je za ramena. - Prestani reče joj, dok mu se želudac grčio od straha. Zašto mora biti tako vraški pametna. - Dosta je pitanja. Zaboravi sve što si čula. Zaboravi mene. On je vikao - uistinu je vikao. Ona zastenje. Činilo se da je do nje konačno dopro njegov bijes. - Zar to želiš? On nije oklijevao. - Da. Ona podigne bradu i pogleda ga u oči. Osjetio je kako se povezanost među njima rasplamsala poput vatre. Nije skidala pogled s njega, izazivajući ga da to porekne. - Ja to ne mogu. Prokleta bila. Nikad u životu nije upoznao ženu koja ga je tako ljutila i tako ga izazivala. Imao je dojam da gubi kontrolu nad svime. Želio ju je zagrliti i ljubiti je dok ga ne posluša. Želio ju je baciti preko ramena i odnijeti je najdalje što može. Nekamo na sigurno. Ali sigurnost je podrazumijevala da njega nema u njezinoj blizini. On ustukne. Ona će zaboraviti na njega, baš kao što će on zaboraviti na nju. Neka tupa bol pojavi mu se u prsima. - Hajde, odmori se. Odlazimo sutra kasno navečer. Lice joj se snuždi. - Ali... - Glas joj se utišao kao da se željela usprotiviti, ali je shvatila da od toga nema koristi. Ponovno ga pogleda. Hoću li te vidjeti sutra? Da je situacija bila normalna, on ne bi oklijevao. Kad je morao birati između strastvene veze i sjedenja sa svojim ljudima dok čeka da padne noć, nije to bio težak zbor. Čak i sada, dok je tu stajao, borio se za samokontrolu. Njezin lagani, ženstveni miris bio je sve jači, mamio ga je. Njegova žudnja za njom nije se smanjivala nego je postajala još žešća. Želio ju je skinuti do gola, omotati je oko sebe i kliznuti duboko u nju. To je tako silno želio da mu ti prizori nisu izlazili iz glave, i izluđivali su ga. Znao je da to nije dobra zamisao. Postajalo je sve kompliciranije. Samokontrola mu je bila na kušnji do krajnjih granica. Sutra će se rastati i svatko će otići svojim putem. Najbolje bi bilo da odmah prekinu. Ali teško mu je bilo odoljeti iskušenju da provede još jedan, posljednji dan s njom. Daje dodiruje. Da gleda kako joj se lice rumeni kad ju miluje dok se ne raspadne od užitka. - Ne znam - reče oprezno. - Imat ću mnogo posla. - Na primjer, sjediti i čekati. ~ 193 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona uzdahne ne prikrivajući razočaranje. - Nadala sam se da bi mi tijekom jutra, kad završiš sa svojim ljudima, mogao pokazati onu uvalu. Ako ona uopće postoji. On se nasmiješi. Njezino suptilno ruganje pokazalo se učinkovitom taktikom nagovaranja. Bio je sam sebi smiješan što ovome pridaje toliku važnost. Radilo se o samo jednom danu. - O, da, postoji. A ja sam ti uistinu obećao da ću ti je pokazati, zar ne? Ona kimne. Smiješak joj je lebdio na rubu usana. Znala je da je pobijedila, iako to od početka nije bila neka velika bitka. - Morat ćemo pričekati oseku. Hoćeš li biti spremna ujutro? Mislim na ono vrijeme koje mi ostali smatramo jutrom. Ona se namršti. - Jako smiješno. Samo mi reci u koliko sati. Kako su Edward Bruce i Boyd odlazili nekoliko sati prije zore, on će ionako biti budan veći dio noći. - U zoru? - Zasmijulji se na njezin užasnuti pogled. - Ako ne želiš ići... - Bit ću spremna - progunđa Ellie. Ne mogavši odoljeti, nježno je poljubi u usta i okrene se da ode. Isplatit će ti se - obeća joj. - I bolje ti je, kad već moram ustati u taj nemili sat.

~ 194 ~ Knjigoteka


anna&exponto

17. Poglavlje Ellie se ogledavala po maloj podvodnoj palači od kamena koji su se sjajili poput uglađene ebanovine u tami. - Veličanstveno je - reče prigušenim glasom. - Drago mi je da ti se sviđa - reče Sokol, vragolasto bljesnuvši svojim plavim očima. - Pretpostavljam da se isplatilo plivati? Ellie se namršti i poprska ga vodom. - Nevaljalče jedan. Baš ti je bilo zgodno izostaviti taj dio. On otrese svoju gustu, valovitu kosu od vode i zabljesne je onim svojim nepopravljivim smiješkom. - Nisi me ni pitala. Ellie se predomišljala - pa se još malo predomišljala, sjećajući se kako morala natjerati iz postelje prije zore - kad je shvatila da će do pećine morati plivati. Za razliku od zadnji put kad ju je namamio u vodu, danas nije bio sunčan i topao zimski dan. Jutarnja magla bila je gusta kao juha dok je veslao kratkim putem oko sjevernog rta otoka prema tamnoj nakupini stijena koja je skrivala malu uvalu. Izvukao je čamac na kamenu plažu, sakrivši ga od pogleda i rekao da ondje ostavi odjeću. Užasnula ju je zamisao da ponovno mora ući u ledeno hladnu vodu, ali nije mu željela dati izgovor da je vrati natrag. Ovo joj je vjerojatno posljednja prilika da bude sama s njim. Ako kani otkriti je li Meg imala pravo, to mora sada učiniti. Razodjenula se do podhaljine opet - i krenula za njim prema nečemu što je izgledalo poput nazubljenog kamenog zida, no ispalo je da te stijene skrivaju ulaz u uvalu. Bilo je pomalo zastrašujuće zaroniti u nepoznato. Ali on ju je držao za ruku dok su ronili po mračnoj, ledenoj vodi, povukavši je otprilike metar i pol prema dnu te dalje kroz uski otvor u stijenama. Kad su izronili na drugoj strani, našla se u plitkom bazenu, usred magične kamene oaze. Bilo je tek toliko svjetla da se razazna duguljasti oblik mračne špilje. Podigao ju je na noge i iznenadila se što joj je voda dopirala samo do prsiju. - Ovdje se može plivati samo kad je oseka - objasni joj. - Popodne će voda biti do stropa. Kako je iznad njegove glave bilo još šezdesetak centimetara do stropa, shvatila je da je pećina visoka oko dva i pol metra. Bilo je nevjerojatno pomisliti da će se voda tako jako podići u samo nekoliko sati. ~ 195 ~ Knjigoteka


anna&exponto Zadrhtala je. - Ne bih željela ostati zarobljena ovdje. Poveo ju je do izbočine na stijeni koja je služila kao prirodna klupa. Obuhvativši je oko struka, podigao ju je na stijenu, a zatim se podigao za njom. Sada su se prvi put toga dana dodirnuh i njezino tijelo poskoči zbog tog kontakta. Za čovjeka koji je komunicirao dodirom jednako kao i riječima, činilo se da se silno trudi držati ruke uza se. Nakon što je iscijedila vodu iz kose, podvila je stopala pod rub mokre podhaljine. On provuče prste kroz kosu i obriše nešto vode s lice. - Je li ti zima? Koža joj se naježila, ali iznenadila se što joj nije hladno. Nije baš bilo ugodno, kao u sauni, no bilo je barem dvadeset stupnjeva toplije nego vani. Odmahne glavom. - Unutra je mnogo toplije nego u vodi. - Tako je cijele godine. Nisam siguran zašto. Primijetila je malu jeku njegova glasa i osluškivala je hoće li čuti neki zvuk osim zvukova u pećini - vjetar, valove kako se razbijaju o stijene - ali osim kapanja vode sa stropa, vladala je mrtvačka tišina. - Tako je tiho. - Aha, imaš dojam da si na nekom drugom svijetu, zar ne? - Kako si pronašao ovo mjesto? - Nisam ga ja pronašao. Stanovnici otoka znaju ga već godinama. - Odlično je skrovište. Jesi li često dolazio ovamo kad si bio mali? On je krajičkom oka pogleda iskosa, no ne odgovori. Nije shvatila mig. - Zato si se priključio Bruceu? Da povratiš svoje zemlje? On odmahne glavom. - Zar ti nikad ne odustaješ? Ona malo razmisli. Ne. Erik uzdahne. Mislila je da joj neće odgovoriti, no nakon nekoliko trenutaka ipak reče: - To je bio dio razloga, no uglavnom zato što me moj poglavar zamolio da to učinim. - Oštro ju pogleda. - Nemoj me dalje pitati; ne smijem ti reći ništa više. Ona se ugrize za usnu i spusti pogled u tamni bazen. Nije željela da među njima ima tajni. Trebala mu je reći tko je, ali prvo je morala znati što on osjeća za nju. - Ne smiješ ili ne želiš? - Oboje. - On ispruži rukom i obuhvati joj bradu. Od tog nježnog dodira zadrhti joj cijelo tijelo. Brak iz dužnosti bilo sada teško probaviti pogotovo s njim. - Ellie, to je za tebe preopasno. Ja te pokušavam zaštititi. Imao je pravo; bilo je opasno. Zato je i bilo tako strašno što je povezan s Bruceom. - A ti, a opasnost za tebe? - Ellie osjeti kako su joj suze navrle na oči. Unatoč očevoj odanosti kralju Edwardu, Ellie je simpatizirala sestrinog muža kojem se oduvijek divila. No simpatizirala ona Bruceovu borbu ili ~ 196 ~ Knjigoteka


anna&exponto ne, znala je da su njegovi napori osuđeni na propast. Bruce je već pokušao povratiti krunu i nije uspio. On i njegovi sljedbenici preživljavali su posljednje sate. Krv joj se smrzla u žilama kad je zamislila što će im kralj učiniti kad ih uhvati a uhvatit će ih, to je samo pitanje vremena. - Što misliš, koliko ćeš još dugo uspjeti bježati engleskoj mornarici? On spusti ruku i prkosno ukruti bradu. - Koliko god trebam. - A što će se onda dogoditi? Umrijet ćeš na nekoj bojišnici, ili, još gore, od ruke krvnika koji će te objesiti ili odrubiti glavu. - Možda - slegne ramenima - a možda ne. Ellie se zajapuri od frustracije. Ništa se ne probija do njega. Ništa njemu nije dovoljno ozbiljno. Činilo se da uopće nije svjestan opasnosti. Zar se ne brineš da bi mogao umrijeti? - Smrt je dio borbe, Ellie. A to je moj posao. Ja se borim. - Nasmiješi se. - I obično pobjeđujem. U to nije sumnjala. Vidjela ga je kako barata mačem. S obzirom na njegovu veličinu i snagu, bit će smrtonosan na bojišnici. - Ali ovoga puta ne možeš pobijediti. Edward je previše moćan. A što vi imate, nekoliko stotina ljudi? - Još nije gotovo. Očito je imao neku tvrdoglavu crtu koju prije nije uočila. - Ti misliš da Bruce ima neku šansu? - Ima više nego neku šansu. Začula je u njegovu glasu nešto što prije nikad nije čula. Bilo je to duboko, puno poštovanja, nepokolebljivo. Trebalo joj je neko vrijeme da prepozna o čemu se radi: o odanosti. Odjednom se sjeti natpisa na njegovu maču: uvijek odan. - Ali ti bi ga u svakom slučaju slijedio - reče, zapravo samoj sebi. Čak i ako to znači da ga čeka neizbježna smrt. Dakle nije bila riješ o tome da je on nesposoban za vezu. Ako može biti toliko odan Bruceu, možda bi je mogao voljeti. On nije bio poput njezina oca. Pogriješila je pretpostavivši da ne bi bio sposoban za duboke osjećaje samo zato što je bio naočit i karizmatičan. Kad ne bi bila pristrana zbog majčine nesreće u ljubavi koja joj je zamagljivala pogled, sasvim bi drukčijim očima gledala na Sokolovo ponašanje tijekom proteklog tjedna. On je svaki slobodni trenutak proveo s njom, smišljao izgovore samo da može biti s njom. Iako mu je cilj možda bio da je malo opusti, nije se samo ona zabavljala tijekom njihovih druženja. On se smijao i smješkao jednako kao i ona. Ispričao joj je osobne stvari o svojoj obitelji - koje je vjerojatno ispričao vrlo malenom broju ~ 197 ~ Knjigoteka


anna&exponto ljudi. Zatim je tu bila i činjenica da je prenio poruku njezinoj obitelji, što uistinu nije morao učiniti, a nije bilo ni bezopasno. Prema njoj se drukčije ponašao nego prema ostalima. Ali nije se radilo samo o njegovim djelima. Prepoznala je neki osjećaj koji joj je dolazio iz dubine duše - osjećaj da je njemu stalo do nje. Ogledalo se to u načinu na koji bi se razljutio na nju kao ni na koga drugog, načinu na koji je razgovarao s njom, načinu na koji bi mu tijelo zadrhtalo pod njezinim prstima i žestokom, nježnom pogledu u njegovim očima kad bi je dodirivao. To je moralo nešto značiti. Čak je i Meg to primijetila. Ellie duboko udahne i okrene se prema njemu. - Ne želim ti reći zbogom. On se ukipi. Mišići pod bradom mu zatitraju. No zatim se nasmiješi, a ona se pitala je li si sve to umislila. - Ellie, ti ćeš uskoro biti doma sa svojom obitelji i zaboraviti da se ovo uopće dogodilo. Natjerala se zanemariti koliko ju je to povrijedilo. - Nemoj mi soliti pamet kao nekom djetetu. Ja znam što osjećam. - Možda se sada tako osjećaš, ali jako brzo ćeš zaboraviti. Zvučao je tako samouvjereno. Tako sigurno. Kao da je to isto već mnogo puta izrekao previše puta. Ovo je drukčije. Ona ga pogleda, tražeći na njegovom licu neki znak slabosti, no nije ga pronašla. Činilo joj se da joj je srce previše napeto da bi kucalo u toj tijesnoj pećini njezinih prsa. - Zar ćeš ti to učiniti? - upita ga tiho. Zaboraviti? On je pogleda u oči bez oklijevanja. - Da. Nije mu vjerovala. Ako mu nije stalo, zašto je ne dodiruje? Činilo se kao da ne vjeruje sam sebi. I koliko god to pokušavao sakriti, i on je bio previše napet. Bio je naslonjen na kameni zid, svijenog koljena jedne noge, dok je drugu držao u vodi, djelujući sasvim opušteno. No njegov bezbrižni stav nije ju zavarao. Osjetila je napetost koja je zračila iz njegova tijela poput tinjajuće cjepanice koja će se uskoro rasplamsati u buktinju. Meg je imala pravo. On nije bio čovjek koji bi lako shvatio svoje osjećaje. Trebat će mu malo poticaja. Ona rukama obuhvati koljena i nagne se bliže njemu. Nije se trudila izgledati zavodljivo, zato što je znala da bi samo izgledala šašavo. Ali odvažno i odlučno, to može. ~ 198 ~ Knjigoteka


anna&exponto Očito je bilo učinkovito jer se njegovo već napeto tijelo sasvim ukočilo. Činilo se da on ni ne diše. - Što to radiš? Ona se nasmiješi na oprez u njegovu glasu. Za nekog tko je zračio samopouzdanjem, to je vjerojatno bila prava rijetkost. - Mislila sam da je to očito. Ono što smo radili posljednjih nekoliko dana - malo se zabavljali. On je pogleda ispod oka. Znao je da ga izaziva. - Ne mislim da je to dobra zamisao. Ona podigne obrvu. - Zašto? Među nama nema ničeg ozbiljnog... ili ima? On nije odgovorio, a to je možda bilo zato što mu je čeljust bila tako stisnuta da se nije mogla pomaknuti. Poticaj. Ali ruje joj olakšavao stvar. Sjedio je ukočeno kraj nje. Napetih mišića. A svaki centimetar njegova moćnog tijela upozoravao ju je neka ga se kloni. Duboko udahnuvši, ona se nagne, pritisne usne o njegove, a zatim klizne njima niz slankastu vlažnost njegove brade obrasle sitnim dlačicama i vrata. Čak i ovako mokar, divno je mirisao. Nije se obrijao nekoliko dana i tamna sjena brade davala je njegovom izgledu nordijskog zlaćanog boga neku tvrdoću. Ona se odmakne kako bi procijenila uspjeh svojih napora. Iz pogleda su mu sijevale munje. Čeljust mu je još bila stisnuta, mišići na vratu napeti do krajnosti, a srce mu je žestoko pulsiralo. Izgledao je mračno i opasno - u potpunosti kao zastrašujući ratnik s Visočja. No ipak, ona je perverzno uživala u tome i bivala sve hrabrija. - Ti ćeš zaboraviti na sve ovo - izazivala ga je - jer ti to ništa ne znači, zar ne? Gledao ju je prijetećim pogledom grabežljivca po kojem je dobio ime. Ona ga je zabljesnula jednim od njegovih nepopravljivih smiješaka koje je on doveo do savršenstva i ispružila ruku da ga dodirne. Prsti su joj kliznuli niz njegova prsa, pa preko tvrdih mišića koji su mu presijecah trbuh. Poskočili su na njezin dodir. Još se malo poigravala s njim, iskušavajući granice njegove samokontrole - dražeći ga, crtajući krugove po njegovom trbuhu dok se nije stisnuo, pažljivo izbjegavajući debeli komad mesa koji se napinjao tražeći njezinu pozornost. Cijelo vrijeme ga je gledala u oči, a njegov je pogled postajao sve mračniji i vrući. - A ovo? - Stavi ruke na njegovo srce koje je žestoko lupalo i pogleda ga duboko u oči. - To te uopće ne dira, zar ne? ~ 199 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ne. - Izrekao je tu riječ kao psovku, promuklim, napetim glasom. Lagao je. Osjetila je to. Ali činilo se da je čvrsto odlučio oduprijeti se. Kad joj je zapešće okrznulo debelu glavu njegove muškosti, zasiktao je. Osjetila je pulsirajuću vrućinu kroz tanku tkaninu gaća. Obuhvatila ga je dlanom kroz gaće. - A sigurna sam da ćeš zasigurno zaboraviti na ovo. - Kriste, Ellie - zarežao je. Mišići na vratu napeli su mu se kao strune luka. - Ne želim te povrijediti. - Ako je bilo suditi po stezanju u njezinim prsima, bojala se da je za to već prekasno. On je zgrabi za zapešće, ali ona ga nije puštala. - Ja ti ne mogu dati ono što želiš. Nadu od koje joj je krv uzavrela. Ona ga pusti i povuče ruku. On me ne želi. Nije mu stalo do mene. Srce joj se stisne od boli. Nije očekivala da će tako silno boljeti. Ali jedan dio nje nije želio odustati. Ako je to sve što joj može dati, onda će uzeti sve što može. Osnažena novom odlučnošću, počinje odvezivati vezice njegovih gaća, ali tkanina je bila mokra pa se za to trebalo malo potruditi. Kad ih je otvorila, pogleda ga. Lice mu je bilo tvrdo i nepopustljivo poput granita. - Što ja želim? Ja želim samo ovo. - Kako on nije odgovorio, ona ovije prste oko njega, osjetivši sitne žmarce uzbuđenja u trbuhu. Baršunasto meka koža bila je napeta preko debelog, nabujalog čelika. - Samo malo užitka, još jednom, posljednji put.

***

Neka je vrag nosi. Što to ona kani dokazati? Koliko god su se sjajno zabavljali, on će večeras odjedriti i zaboraviti na sve ovo. Oboje će zaboraviti. Nije bilo važno koliko ju je divno bilo grliti ili kako se izgleda nije mogao zasititi njezinih poljubaca ili to što ju je želio više nego ijednu ženu u svome životu. To je bilo samo zato što je ne može imati. Ovo lupanje njegova srca, ova iskonska privlačnost, primitivna potreba da bude s njom - to će sve izblijedjeti. Uvijek izblijedi. Ali nikad mu dosad nije bilo ovako. Tako ju je silno želio da po prvi puta u životu nije sam sebi vjerovao. Zašto ga mora izazivati? Zašto ga ne ostavi na miru? On ju ne želi povrijediti. Pokušava učiniti pravu stvar. Ali osjećaj njezinih ruku na njegovom tijelu, njezini dodiri, milovanja... zgazili su sve njegove dobre namjere. Još je osjećao vražji žig koji je njezina ruka ostavila na njegovim grudima. ~ 200 ~ Knjigoteka


anna&exponto Znao je on što ona pokušava svojom igricom, ali to ga neće prisiliti da promijeni mišljenje. Dovraga, ovo ne znači ništa. I on će to dokazati. Ako želi užitak, baš to će i dobiti. Više užitka nego što će moći podnijeti. Ona je možda počela ovu igricu, ali on će je završiti na svoj način. Zario je prste u njezinu mokru kosu i povukao joj lice prema sebi, prekrivši joj usta dugim, dubokim poljupcem. Olakšanje ga preplavi poput vrućeg, velikog vala. Proždirao ju je ustima dok ga je ona milovala. Jezici su im se ispreplitali sve dublje i dulje u mahnitoj potrebi da upiju jedno drugo. A ipak to nimalo nije ublažilo glad koja je i dalje rasla. On ovo ne bi smio učiniti. Pogotovo kad se ovako osjeća. Kad je ljut i vrvi od nekih čudnih, mahnitih osjećaja koje ne može protumačiti. Nije se osjećao kao on. Nešto divlje i neobuzdano bujalo je u njemu. Osjećao je pritisak u grudima. Težinu koja se širi i nema kamo otići. Osjetio je opasnost, ali nije poslušao upozorenja. To je samo užitak. Požuda, ništa više. A ipak sa svakim grješnim potezom njezine ruke na njegovoj muškosti, mahnitost u njemu je rasla u tijelu koje je već bilo na samom rubu od njezinih dražećih dodira. Još jednom, zadnji put. Bit će to, dovraga, nešto za pamćenje. Makne njezinu ruku sa sebe da ne bi sve prerano bilo gotovo i povuče je k sebi, spustivši je nježno na kamen pod sobom. Zatim stavi ruke na njezino tijelo. Na dojke, na stražnjicu. Stiskao je, gnječio, povlačio je bliže sebi, očajnički pokušavajući utažiti glad i opasne emocije koje su ga spopale. Rastapala se pod njegovim dlanovima, izvijala i pristala se o njega. Ako je u njezinim odgovorima dosad bilo neke suzdržanosti, sada je više nije bilo. Nije mogao zamisliti da će ovako dočekivati svaki dodir njegova jezika, svaki dodir njegovih ruku, prepuštajući mu se u potpunosti s nevjerojatnim žarom. Ali kao ulje na vatru, njezina je reakcija samo raspirivala plamen koji je bjesnio u njemu. On ju je ljubio. Dodirivao je. Svijao njezino tijelo prema svojem. Bok o bok. Prsa o prsa. Tvrde kuglice njezinih bradavica dražile su mu prsa dok se pomicala uz njega. Ali nije joj bio dovoljno blizu. ~ 201 ~ Knjigoteka


anna&exponto Želio je osjetiti toplinu njezine kože kako klizi po njemu. Želio ju je vidjeti golu - sasvim golu - po prvi puta. Bez podhaljine, bez, tunike, bez gaćica koje bi ih dijelile. Odjeća. Morao ju je odmah skinuti. Odmaknuo je usta s njezinih i rastrgao svoju košulju. Ona razrogači oči, uživajući u svakom centimetru njegovih golih prsa i ruku. Ne bi ga smjela tako gledati. Sirova glad u njezinom pogledu samo ga je još više palila. Njegove su gaće bile sljedeće na redu, a zatim, prije nego što se mogla usprotiviti, skinuo joj je podhaljinu preko glave. Isuse. Usisao je dah, osjećajući se kao da ga je netko upravo udario maljem. Bila je predivna. Nije uopće bila mršava, već sitna i podatna. Oči su mu se častile svakim vitkim centimetrom njezine mekane kože. Male, čvrste dojke. Uzak struk i nježno zaobljeni bokovi. A noge... noge su joj bile savršene. Dugačke i vitke s nježno oblikovanim mišićima. Možda ovo nije bila tako dobra zamisao. Trebat će dugo da izbriše ovaj prizor iz glave. Ne mogavši pretrpjeti ni trenutka odvojenosti od nje, povukao ju je k sebi, ljubio je dok su se njihova gola tijela prvi put upoznavala. Tijelo mu se zapalilo od dodira kože na kožu. Obuhvatio joj je rukama dojke, stražnjicu. Bila je tako vraški meka da je nije mogao prestati dodirivati. Zaboravivši na svu suptilnost, klizne joj rukom između nogu. Ljubio ju je dok je uklizao prstom u njezinu meku toplinu. Zastenjao je. Obuzme ga žudnja u vrućem, teškom valu, povlačeći ga dolje. Tako toplo. Tako vlažno. Ona je stenjala i izvijala se. Pritiskala bokove na njegovu ruku i gnječila si grudi o njegovim prsima. On klizne s još jednim prstom, šireći je. Ali milovanje prstima nije bilo dovoljno. Želio je biti u njoj više nego što je želio bilo što u životu. Ona ponovno zastenje, ovaj puta upornije i pritisne svoj brežuljak na njegovu erekciju, tražeći još trenja. Od osjećaja njezine vlažnosti na njegovom pulsirajućem kurcu zamalo je izgubio razum. Tako blizu. Nemoj. Zaškrgutao je zubima, pokušavajući se othrvati porivu da zaroni duboko u nju. Ali, Bože, kako je to silno želio. Još jednom, zadnji put. Nije mogao utišati jeku tih riječi u ušima. Njihov poticaj. - Molim te, Sokole... ~ 202 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Erik - reče odlučno. Želio je - trebalo mu je - čuti kako izgovara njegovo ime. Pogledi im se sretnu. Nešto ga silovito stegne u grudima. Erik - ponovno reče. - Erik - ponovi ona tiho. Od smiješka koji joj je ukrasio usne i ispunio oči onaj pritisak u njegovim grudima splasne. - Molim te, ja to želim. Vrtjelo mu se u glavi, a njezin nevini poziv radio je košmar od njegovih misli. Znao je on kako bi to bilo dobro. Kako bi ona bila uska oko njega. Kako bi ga njezino tijelo obuhvatilo. Nije mogao razmišljati ni o čemu osim da bude u njoj. To je bilo jedino važno. To je bilo jedino što će biti ispravno. Jedno što će zaustaviti bubnjanje u njegovim grudima i utažiti tu izluđujuću glad. On stavi ruke s lijeve i desne strane njezinih ramena i smjesti se između njezinih nogu. Pogledali su se u oči i nisu skretali pogled. Nijedno od njih dvoje nije reklo ni riječ. Nisu morali. On joj je davao posljednju šansu. Ona je pročitala to pitanje u njegovim očima i kimnula. Nije oklijevao. Tijelo mu više nije slušalo razum već je samostalno djelovalo, spuštajući se prema njoj sa samo jednim ciljem: da je učini njegovom. Moja. Nagon je bio iskonski i neodoljiv. Tijelo mu se treslo od iščekivanja dok je se polako gurao u nju.

***

Ellie je znala da bi mu trebala reći da prestane. Unatoč izmaglici strasti koja ih je oboje obavila, znala je da bi se zaustavio. Ali nije željela da se zaustavi. Voljela ga je - Erika. Rekao joj je svoje ime. Voljela je njegovo drsko razmetanje. Njegov nepopravljivi smiješak. Urođen osjećaj časti i plemenitost koju je skrivao ispod te razvratne fasade. Voljela je njegovu toplinu, ljubaznost, pažljivost. Voljela je osjećaj slobode koji bi je obuzeo kad bi bila s njim. Avanturu. Uzbuđenje. Ali i samo sjediti s njim na brežuljku i gledati kako se valovi razbijaju o stijene. Sjedinjenje s njim činilo se savršenim - jedinim - izrazom te ljubavi. Znala je da to nešto znači. Da mu je stalo od nje. Mora mu biti. Dok se pridržavao nad njom, pogled u njegovim očima oduzimao mu je dah. Bio je snažan. Posesivan. Žestok. Bio je to iskonski poriv za posjedovanjem koji nije mogao zanijekati. ~ 203 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona je pripadala njemu, a on njoj. Sudbina ih je dovela na ovo mjesto: to im je bilo suđeno. On je bio njezina sudbina. Zgrabila ga je za ramena, osjećajući svilenkastu glavu njegove erekcije kako se polako probija kroz osjetljive nabore između njezinih nogu. Svježi val vlažnosti jurne joj u međunožje kao odgovor na taj nevjerojatno divan osjećaj. Nije bila sasvim sigurna hoće li to uopće biti moguće. On je bio znatno prevelik. No nekako je vjerovala da će joj se tijelo prilagoditi i moći ga primiti. Prodorne plave oči gledale su je žešće nego ikad. Stisnute čeljusti, napetih, čvrstih mišića pod njezinim prstima, izgledao je kao da se bori s nekim nevidljivim neprijateljem. On gurne, otvarajući je vrškom svoje erekcije. Ona zastenje. A zatim ponovno zastenje kad je gurnuo malo dublje. Osjećaj je bio čudan i divan. Ta vrućina. Ta povezanost. Njezino tijelo tako rastegnuto. On koji je ispunjava. Osjetila je kako joj se tijelo smekšalo, otvara se oko njega, kako ga njezina vlažnost uvodi unutra. Možda će to ipak uspjeti. Kad je pomislila da je ušao koliko može, on je pogleda u oči i još jednom snažno gurne unutra. - Oprosti - procijedi kroz stisnute zube. Ona osjeti oštru bol i vrisne. Tijelo joj se napne od neočekivane boli koju je uzrokovao njegov prodor. Ali on ju je utješio svojim ustima, ljubeći je dok joj se mišići nisu opustili i dok je strast nije ponovno uhvatila u svoj erotski zagrljaj. Vrući, mahniti osjećaj ponovno je obuzme. Osjećaj da se mora kretati i osjetiti ga u sebi. Prsti joj se napnu oko tvrdih mišića na njegovim rukama i ramenima, vukući ga dolje, ondje gdje je žudila za dodirom. Zastenjala je kad su joj se čvrste, bolne bradavice susrele s brončanom kožom njegovih moćno isklesanih prsa. Osjećaj njegove pune težine na njoj bio je nevjerojatan. Jezik mu klizne dublje u njezine usta dok se počela trljati o njega, žudeći za trenjem koje će olakšati nemirnu žudnju koja je bjesnila njezinim tijelom. Snažno lupanje njegova srca o njezino tjeralo ju je naprijed. On se počne pomicati. Isprva polako. Kružeći nježno bokovima, a zatim, kad su se njezini bokovi podigli u susret, dužim potiscima sve dok je snaga njegovih divljih pokreta nije označila njegovom. ~ 204 ~ Knjigoteka


anna&exponto Osjetila je kako u njoj raste poznati pritisak. Ali ovaj put bio je drukčiji. Intenzivniji. Značajniji. Sjedinjenje njihovih tijela pojačalo je sva čula. I on je to osjetio. Pustošio joj je usta, kao da ga je napor da se kontrolira lišio sve sposobnosti osim disanja. Ali bio je tako napet, da je imala dojam da ni ne diše. Sad je već pumpao brže. Dublje. Žešće. Činilo se da ju melje svakim grješnim potiskom, tjera je prema rubu. Stenjala je na svaki njegov pokret, izvijajući se u susret njegovom mahnitom ritmu. Osjećaji su bujali u njoj. Sve napetiji. Sve usredotočeniji. Skupljali se u vruću, treperavu loptu, a tada... Zavrištala je kad joj se tijelo počelo stiskati i oslobađati, dok je strast u njoj eksplodirala dok su se oštri, vrući grčevi užitka stezali oko njega. Zario se u nju još jednom i kriknuo, dok mu se cijelo tijelo grčilo od snage vlastitog olakšanja. Ljuljao se na njoj, a vrući mlaz njegova sjemena miješao se sa plimom njezina užitka u topli, blještavi vodopad. Željela je da ovaj trenutak traje vječno. Preplavljena euforijom najdivnijeg trenutka u svome životu, iznenadila se kad se odjednom otkotrljao s nje. Bez njegove težine na sebi, bez njegove punoće u njoj, odjednom joj postane hladno. Neka nelagoda, neki crv sumnje uvuče joj se u misli. Očekivala je da će ju zagrliti i priviti uza se kao što bi to obično učinio, no on je samo ležao na leđima i zurio u strop, a njegova veličanstveno oblikovana prsa podizala su se i spuštala pod težinom njegova disanja. Povremeno ga je pogledavala ispod trepavica. Tijelo mu je bilo nevjerojatno. Izgledao je čak još moćnije bez odjeće. Zašto ništa ne kaže? Iako je prošlo tek nekoliko sekunda, tišina se činila kao čitava vječnost. Reci nešto. - Žao mi je. Želudac joj se stisne. Ne to. Lice mu je bilo kameno. Nije ju želio ni pogledati. - Ovo se nije smjelo dogoditi. Zbog žaljenja u njegovu glasu osjećala se kao da ju je netko probo nožem u grudi. Ako se potajice nadala da će joj otvoriti srce, upravo je postalo brutalno jasno da će biti jako razočarana. ~ 205 ~ Knjigoteka


anna&exponto Srce joj se stisne. Bila je takva budala. Kockala se sa svojom nevinošću i izgubila. Uspjela je samo dokazati njegovu požudu za njom. Požuda nije ljubav. Možda je ona bila ta koja nije znala razliku između ta dva osjećaja. On je bio čovjek koji je volio izazov - koji je živio za natjecanje - a sada više nije bilo izazova. Bože, što je učinila?

***

Koga vraga je učinio? Istina udari Erika ravno u prsa: izgubio je glavu, prekršio svoj zavjet i oduzeo joj nevinost. Nikad nije kanio ići tako daleko. Ponio se kao arogantna budala, misleći da se može igrati vatrom i ne opeći se. Što će sada učiniti? Ne može se oženiti njome. Pa ona je bila obična dadilja, za Boga miloga. Kao poglavar klana, imao je odgovornost koja je od njega tražila da se oženi ženom koja će povećati moć i ugled njegova klana. Uostalom, bio je premlad da se veže samo za jednu ženu. Nije želio razočarati sve one djevojke. Nije bilo važno što nije ni pomislio na nijednu drugu otkad je upoznao Ellie. Bio je uvjeren da hoće. Iako ga je razljutilo kako je Edward Bruce reagirao na Ellie, ta reakcija nije bila neočekivana. Erik je oduvijek bio sklon prekrasnim, senzualnim ženama. Ellie je bila dovoljno zgodna, i sviđala mu se - iako je bila malkice uštogljena i voljela je naređivati - no ona nije bila njegov uobičajeni tip. Ta snažna privlačnost prema njoj nije imala nikakvog smisla. Shvativši da ona nije rekla ni riječ, pogleda je krišom. Pogled na njezinom licu strahovito ga zaboli. Brada joj je drhtala, koža joj je bila blijeda, pogled joj nije bio razočaran, nego se u njemu vidjelo kako su joj skršene sve iluzije. Ah, k vragu. Ponašao se kao pravi gad. Tako ga je preplavio osjećaj krivnje da nije ni pomislio kako njoj mora biti teško. Za čovjeka koji je bio poznat po tome što uvijek zna reći pravu stvar, rekao je sasvim pogrešne riječi u trenutku kad je to bilo najvažnije. Umjesto da se ispriča, trebao ju je zagrliti i ohrabriti je - reći je kako je bilo divno i kako je lijepa. Baš kao što je to uvijek činio. ~ 206 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ali nikad nije bio tako preplavljen emocijama nakon što bi poševio neku ženu. I nikad ga nisu mučili neki nepoznati osjećaji. Posegne za njom, ali ona se okrenula i zgrabila svoju podhaljinu. Nemaš se za što ispričavati - reče ležerno. - Znala sam što radim. Željela sam to. - Navukla je podhaljinu preko glave i zatim se uspjela osmjehnuti. - Hvala ti, bilo je prilično lijepo. Lijepo? Erik se namršti. Bio je šokiran. Nije bilo lijepo. Morao je priznati da je to sve njoj bilo novo, ali bilo je vraški spektakularno. Ona mu doda njegovu odjeću. - Morali bismo se vratiti. Sigurno imaš mnogo posla prije odlaska. Nije to mogao vjerovati. Zar nije on bio taj koji bi trebao željeti što prije zbrisati? On je zgrabi za ruku. - Posao može čekati. Moramo razgovarati o ovome. - Provuče ruke kroz kosu. Nikad u životu nije bio u ovakvoj situaciji i nije znao što treba reći. - Uzeo sam ti nevinost. Ona se odmakne kao da su je njegove riječi opekle. - Molim te, ne moraš ništa reći. Ne želim ništa od tebe. Užitak, ništa više, sjećaš se? Ovo što se upravo dogodilo ništa ne mijenja. Svoju nevinost imam pravo dati kome želim i dala sam je slobodne volje. Erik to nije mogao vjerovati. Ona njega pušta da prođe nekažnjeno. Znao je da bi mu trebalo laknuti. Ali uopće nije osjećao nikakvo olakšanje. Osjećao se zapravo nevjerojatno uzrujano. On prebaci tuniku preko glave i grčevito navuče gaće. Ona bi barem donekle trebala očekivati da će se on oženiti njome. Zar misli da on uopće nema časti? Ne misli valjda da je on ona vrsta muškarca koji bi bezobzirno oduzeo nevinost nekoj djevojci. Rekla je da ne vjeruje u one priče o gusaru - smatrala ga je plemenitim. A što joj je to značilo da je bilo „lijepo”? Ona je možda bila neiskusna, ali on nije. On nikada u životu nije iskusio ništa slično tome. Bilo je prokleto savršeno. Očito je bila nestrpljiva da ode i već je kliznula u vodu. On skoči za njom i uhvati je za ruku - uz popriličnu dozu posesivne ljutnje - i povede je kroz vodeni tunel u stijenama. Zar će ona samo tako odustati bez borbe? Vratiti se svom poslu dadilje i zaključati svu tu strast ispod uštogljene fasade? Želudac mu se stisne i on zamalo udahne puna usta vode. Što ako je neće zaključati? Što ako ju je upoznao sa strašću samo kako bi je ona podijelila s nekim drugim? Samo preko njega mrtvog. ~ 207 ~ Knjigoteka


anna&exponto Izronio je na površinu, uspravio se i mršteći se okrenuo prema njoj. Ako je ona pomislila da je njihov razgovor završen, pokazat će joj on da prokleto griješi. - Ellie, mi moramo razgovarati o ovome. Ona zabaci glavu onako kako je to učinila na birlinnu i njemu se smrači pred očima od bijesa. - Ja ne želim... Ellie naglo ušuti. Pogled joj je uhvatio nešto iza njega. Oči joj se razrogače od straha. - Eriče, pazi! On se okrenuo sekundu prekasno. Četvorica muškaraca. Engleza. Koplje. Leti prema njemu. Nema vremena... Bacio se ulijevo, ali koplje ga pogodi u slabine, odvukavši ga u crni bezdan. Ellin vrisak bio je posljednje što je čuo prije nego što ga je preplavila voda.

~ 208 ~ Knjigoteka


anna&exponto

18. Poglavlje Ne! - Vrisak se istrgne iz njezine utrobe. Iz nekog mračnog, iskonskog mjesta nezamislive strave koja je ledila krv. Tako usredotočena na vlastiti jad i razočaranje, Ellie je primijetila četvoricu vojnika na plaži tek djelić sekunde prije nego što je ugledala koplje koje je zaparalo zrak jureći ravno prema Erikovim leđima. Činilo se da se sve događa tako sporo, a ipak se osjećala kao smrznuta u vremenu, ne mogavši se pomaknuti da to spriječi. Bio je to najgori trenutak u njezinu životu, gledati bespomoćno kako će čovjek kojeg voli upravo umrijeti. Posegnula je za njime, ali bilo je prekasno. On zastenje kad koplje pronađe svoj cilj i lansira ga u vodu. Anna. Zaronila je za njim i pomislila da je napipala njegovu ruku, no netko je iščupa iz mora, obuhvativši je rukama s leđa. Borila se kao luđakinja, mlatarala naslijepo u panici, razmišljajući samo kako da ga dosegne. Njezin uznik zastenje kad ga njezina glava pogodi u bradu, jedini njegov dio koji nije bio zaštićen žičanim oklopom. Netko je vrištao. Bio je to prodoran, bolni jecaj koji joj je probijao uši. Jedan se glas probije kroz buku. - Sve je u redu, milostiva, spašeni ste. Bila je to ona: ona je bila ta koja je vrištala. - Pustite me! - Opirala se vojnikovu stisku, zurila u mjesto gdje je Erik nestao i ugledala stravičan, tamnocrveni oblak kako se diže kroz vodu. Krv. Panika joj stisne grudi, grlo. - Moram ga pronaći - jecala je. - Ranjen je. Odjenuo je samo lanenu tuniku i samo su ga koža i mišići štitili od uboda koplja. Ali on je bio jak. Najjači čovjek kojeg je poznavala. - Mrtav je - reče hladno čovjek. - Ili će uskoro biti. Moramo vas odvesti na galiju. - Ne! - Otrgnula mu se iz ruku. Koplje. Erik leti unazad. Krv. Nije je bilo briga što je vidjela. On nije bio mrtav i ona ga neće ovako ostaviti. Zaronila je u vodu, naslijepo tražeći rukama po mraku. Ali onaj vojnikje ponovno uhvati i povuče je na površinu. Izronila je hvatajući se za dah. Vukao ju je prema plaži dok je udarala nogama i rukama i vrištala. Ovoga puta ništa nije želio prepustiti slučaju i čvrsto ju je obuhvatio oko grudi, pritisnuvši joj ruke uz tijelo. - Potražite ga - naredi vojnik ostaloj trojci. A njoj reče: - Prestanite se otimati, milostiva, mi vam pokušavamo pomoći. ~ 209 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ostala trojica vojnika nisu djelovala željno smočiti se, ali poslušali su svog vođu. Bolne su minute prolazile dok se potraga nastavila. Onaj vojnik joj je nešto govorio, ali ona ga nije slušala. Suze su joj curile niz obraze dok se molila za čudo. Erik je mogao zadržati dah dulje od bilo kojeg čovjeka na svijetu. Možda je uspio stići do pećine. Čovjek koji ju je držao vjerojatno je došao do istog zaključka. - Gdje ste vi to bih, milostiva gospodo? Motrili smo vodu, no čini se da ste se stvorili ni od kuda. Ellie je brzo razmišljala. - Plivali smo s druge strane stijena. Nije izgledalo da joj vjeruje, ali nasreću, priđe jedan od ostalih vojnika i on je prestane ispitivati. - Ništa, kapetane. Ellie nije znala je li užasnuta ili joj treba laknuti. Ako ga pronađu, oni će ga opet pokušati ubiti. Čovjek koji ju je držao kimne. - Pošalji Richarda i Will... Zastane, pogledom pregledavši valove. - Gdje je William? Drugi vojnik odmahne glavom. - Pronađi ga! Ellie je srce bilo u grlu. To mora biti... Nade su joj uslišane kad Erik odjednom izroni iz vode i zabije koplje kojim su ga bili pogodili u prsa vojnika pod imenom Richard. Ellie odvrati pogled, ali samo na trenutak. U tom djeliću sekunde, on je uspio izvući Richardov bodež iz njegova beživotna tijela i okrenuo se prema trećem vojniku koji mu je prilazio s isukanim mačem u ruci. Čovjek koji ju je držao opsuje i baci je na tlo. Zatim izvuče luk koji je nosio zataknut na leđima i pripremi strijelu, naciljavši Erika koji se borio s valovima visokim do boka i vojnikovim mačem koji je imao duži doseg od njegova bodeža. Ellie nije razmišljala. Ona skoči na noge i udari vojnika u ruku točno u trenutku kad je odapeo strijelu, skrenuvši je sigurno od Erika. Vojnik, koji je bio u vodi, opet podigne mač i Erik krene u akciju, navalivši na njega dok je spuštao mač. Zamahnuo je rukom i blokirao udarac tolikom snagom da je mač odletio iz vojnikove ruke. Trenutak kasnije mač padne u vodu. Ne mogavši prodrijeti kroz vojnikov žičani oklop bodežom, Erik obuhvati rukom vojnikov vrat i zavrne ga oštrim potezom. Vojnik, koji je stajao na plaži, opsuje i počne vikati u pomoć. Zasigurno se u blizini nalazi još vojnika. Erik potrči prema njemu kroz vodu. Izgledao joj je poput opsjednutog demona. ~ 210 ~ Knjigoteka


anna&exponto Vojnik ponovno zgrabi Ellie i počne trčati prema malom, travnatom humku južno od uvale. Prije nego što su stigli do ruba plaže, Erik ih dostigne. - Pusti je - zagrmio je. Glas mu je zvučao drukčije. Tvrđe. Oštrije. Žešće nego što ga je dosad čula. Vojnik zastane i gurne ju iza sebe. Isukavši mač, okrene se i suoči se s Erikom. Ali Erik je već bio na njemu. Ne obazirući se na mač koji mu je visio nad glavom, udari ga tako silovito da je vojnik izgubio ravnotežu. Čula je kako kost puca kad je popratio udarac zavrtanjem vojnikova zapešća koje se iskrenulo na suprotnu stranu od prirodne pa je mač ispao iz njegove slomljene ruke. Brzim zamahom nogom oborio je vojnika na tlo i prerezao mu bodežom vrat. Ellie brzo skrene pogled. Rat, umiranje, krvoproliće bili su dio svakodnevice, ali ona se nikada na to nije navikla. A Erikov hladan, učinkovit način ubijanja bio je nešto sasvim drukčije. Bila je to najbrutalnija borba koju je vidjela u svome životu, iako je završila u roku od nekoliko sekundi. Vidjevši ga ovakvog, nije vise sumnjala u Domnallovu priču o tome da se suočio s dvadesetoricom ratnika. On je povuče sa stijene i privuče u zagrljaj, držeći je čvrsto uza se. Osjetila je pritisak njegovih usta na potiljku. Promjena od nemilosrdnog ubojice u nježnog ljubavnika nije mogla biti dramatičnija nego što jest. - Bože, Ellie, jesi li dobro? Ona kimne, položivši obraz na hladni, natopljeni lan njegove tunike, smirujući se ravnomjernim otkucajima njegova srca. - Dobro sam. Odmakne se, zapanjena. - A ti? - Pogled joj skrene na njegove slabine gdje je narančasta tunika bila umrljana širokom mrljom crvene boje. Ozlijeđen si - zajeca, pritisnuvši dlan na njegovu ranu. On joj obuhvati bradu prstima i podigne je. - Nije to ništa. Samo me okrznulo, to je sve. Nije mu povjerovala dok joj nije pokazao, podižući košulju, tanku, phtku ogrebotinu na slabinama i rupu u tunici gdje ga je zahvatilo koplje i odbacilo ga unazad. Ona zatvori oči i zahvali Bogu na sreći. Nekoliko centimetara lijevo, i koplje bi ga probolo ravno kroz srce. - Imao si sreće - reče mu. Grlo joj se stisnulo, a suze navrle na oči. Mogli su te ubiti. - Kao što im je očito bila namjera. On se naceri i poljubi je nježno u usne. - Joj, ljubavi, trebat će više od četiri engleska pseta da mene srede. Ja imam vjetar u leđima, sjećaš se? ~ 211 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona kimne. Uistinu se činilo da ga prati sreća. Inače bi zakolutala očima na njegovo hvalisanje, ali sada je bila previše zahvalna da bi je bilo briga za to. - Moramo se izgubiti odavde - reče, naglo se smrknuvši. - Oni vojnici nisu došli sami. Zacijelo je u blizini neki brod. Ellie kimne glavom u smjeru mrtvog vojnika. On je zvao pomoć. - To znači da su blizu. Idi brzo u čamac i odjeni se; zasigurno se smrzavaš. Bila je previše prestravljena da bi to primijetila, ali uistinu je nekontrolirano drhtala. - Kamo ti ideš? - Glas joj je zvučao pomalo panično, a nakon ovoga što se upravo dogodilo, nije ga željela ispuštati iz vida. On pokaže na humak. - Idem vidjeti gdje su ostali. - Sagne se i pokupi mač mrtvog vojnika. - Požuri. Ona učini kako joj je rekao i brzo navuče vunenu opravu, čarape i cipele. Upravo se ogrtala plaštem kad joj se on pridruži. Vidjela je iz njegovih naglih pokreta i žestokog izraza lica da nešto nije u redu. Želudac joj se stisne, shvativši da to uistinu mora biti nešto strašno kad se probilo kroz njegovo uvijek bezbrižno držanje. - Što je? Jesi li vidio njihovu galiju? On se odjene i naoruža dok je govorio. - Da, usidrena je s druge strane brežuljka - zajedno s nešto više od deset vojnika. - Ali to nije ono što tebe brine? Završio je s pričvršćivanjem korica mača na leđima i okrenuo se, pogledavši je u oči. Vidjela je kako mu u očima bjesni ljutnja. - Četiri engleske galije stražare u uvali, a iz smjera plaže diže se dim. On pokaže prema jugu i ona jedva uspije razaznati sive oblačke dima na pozadini od neba slične boje. - Englezi su nas pronašli.

***

Vrijeme se vuklo bolnom, puževom brzinom dok je Erik čekao da Englezi odustanu od potrage. Ali bili su nemilosrdni, okretali su svaki kamen na njihovom malom otoku. Trebala mu je sva samokontrola na svijetu da ne otrči odmah na plažu. Ali nije smio. Dvije su mu stvari stajale na putu: morao je zaštititi Ellie - prizor kako ju je engleski vojnik drži za vrat neće tako brzo zaboraviti - a i morao je misliti na svoju misiju. ~ 212 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ako ga zarobe, Bruce neće na vrijeme dobiti svoje plaćenike. Niti će Erik predvoditi flotu na Arran. Misija je morala biti na prvom mjestu. Njegovi su ljudi dobro uvježbani i znaju se brinuti sami za sebe. No svaka se čestica njegova tijela bunila protiv toga što se skriva u pećini umjesto da se priključi borbi. Satima kasnije već je bio napola lud, osjećajući se kao lav zarobljen u vrlo malom kavezu. Kako su ih, dovraga, pronašli? Znajući da će Englezi krenuti tražiti četvoricu nestalih vojnika, odvukao je čamac niz plažu, pobrinuvši se da ostavi mnogo tragova u pijesku. Želio je da Englezi pomisle da su pobjegli. Nije htio da znaju kako stari čamac ne bi izdržao ni pet minuta na jakim strujama kanala. Odveslao je do većeg od dva mala otočića poznatog kao Ovčji otok, blizu sjevernog vrha Spoona. Odatle se vidjela većina zapadne strane otoka i engleski brodovi koji su čuvali zaljev, ali ne i samu plažu. Ostavio je Ellie u pećini ispod još jednog prirodnog luka, a on je promatrao, koračao i pokušavao obuzdati nestrpljenje dok je čekao da Englezi odustanu od potrage. A svaka je minuta prolazila mukotrpno sporo. Vrijeme mu je bilo neprijatelj. McQuillilanovi su ga očekivali večeras, a kratko vrijeme u kojem su trebali stići na Arran radi napada - a to je bilo sljedeće noći - ostavio mu je malo mjesta za pogrešku. Kako je dan prolazio, a uz to nije znao što će zateći kad se vrati u zaljev, put od petnaestak milja do Irske odjednom mu se činio užasno dalekim. Znao je da ništa nije mogao učiniti drukčije - mudar potez bio je ostati gdje jest - ali nije se mogao prestati preispitivati. Napetost ga je svezala u čvor. Kad mu je Ellie prišla s leđa i stavila mu ruku na rame, on se naglo trznuo. - Nisam te željela iznenaditi. - Pogledala je prema mutnom nebu iz kojeg je sipila kiša pa zatim prema uvah gdje su ih zamalo otkrili. - Jesu li otišli? On kimne. - Maloprije. Nedugo nakon što su on i Ellie pobjegli čamcem, jedna se galija usidrila u uvali. Brzo je otišla i vratila se malo kasnije sjoš jednim brodom. Ovoga su se puta Englezi zadržali znatno dulje. Konačno, prije nekoliko minuta, jedan je brod odjedrio na jug, a drugi se uputio na sjever prema Kintyreu. Erik se nadao kako to znači da Englezi vjeruju da su oni pobjegli s otoka. - Hoće li se vratiti? - upita ga. - Vjerojatno. Ali ne danas. Za nekoliko će sati pasti mrak. ~ 213 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Što se dogodilo s drugim brodovima? - Ne znam. Maknuli su se s ulaza u uvalu i izgubio sam ih iz vida. Kani li se flota vratiti na obalu Ayrshirea - gdje su Englezi stacionirani - odjedrit će južno od otoka, u suprotnom smjeru od onog gdje se sada nalaze on i Ellie. - Kad ćemo se moći vratiti? Vidio je agoniju vlastitih strahova kako se zrcale u njezinim očima. Uskoro. - Znajući kako ovo njoj mora biti teško, privukao ju je u zagrljaj, pritisnuvši je nježno na svoja prsa. Bio je to turbulentan dan za oboje - na više načina. A ipak, kroz sve to, Ellie je pokazala snagu i otpornost kojom se ponosio. Da ne spominje onu strijelu od koje ga je spasila. Pitao se shvaća li ona da je izabrala njega umjesto Engleza od kojih je prije manje od dva tjedna tražila spas. Privila se uz njega pritisnuvši glavu na njegova prsa. Milovao joj je kosu, osjećajući mir po prvi put u nekoliko sati. - Zasigurno si gladna. Ona odmahne glavom. - Nisam ni pomislila na hranu. Razumio je. Kao i on, i ona je bila zabrinuta za njegove ljude i seljane. - Misliš li... Nije završila misao, ali on je znao što je kanila pitati. Podigao joj je bradu i nježno je poljubio u usta. Snažna bol pritiskala mu je grudi. - Bit će oni dobro - ohrabrivao ju je, zvučeći uvjereno, iako se nije tako osjećao. Nadao se da će Englezi pustiti seljane na miru, ali njegovi su ljudi bili odmetnici, a barjak sa zmajem bio je podignut. Preplavi ga silan bijes, ali držao ga je pod kontrolom, znajući da ništa ne može učiniti u vezi s tim za sada. - Žao mi je - reče ona, podigavši lice. Vidio je kako joj suze svjetlucaju u krupnim smeđim očima. - Ja znam da bi im ti otišao pomoći da nema mene. - Ne - reče on promuklim glasom. - Ne bih. - Nije želio da ona krivi sebe. Zapravo, ovaj kratki bijeg s Ellie možda je baš spasio čitavu misiju. On bi sada vjerojatno bio u istoj nevolji kao i njegovi ljudi. - Nisam to mogao riskirati. Moram obaviti nešto jako važno. - Za Roberta? - On je začuđeno pogleda, a ona se strahovito zarumeni. - Tako ga zove obitelj za koju radim. On ne reče ništa. Iako je znao da joj može vjerovati, misija je bila tajna. Tako mu je naređeno. Ali ona je već povezala većinu konaca. - Oni irski vojnici... - Glas joj utihne. - Ti ih moraš dovesti. Kada? - Večeras. ~ 214 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona razrogači oči. Da, i njemu je to bilo nevjerojatno. Što ako zakasniš? - To ne dolazi u obzir. Osjetio je njezin pogled. - Shvaćam. Znao je da joj je jasno što to znači: napad je bio neminovan. - Ne moram, ti govoriti što je sve na kocki. Ona odmahne glavom i zašuti, zamislivši se. Čekao je onoliko dugo koliko se usudio. Kako je preostao samo jedan sat dnevnog svjetla, pomogao je Ellie u čamac i odveslao do uvale, držeći se obale, pažljivo provjeravajući prije svakog skretanja naslijepo. Vladala je mrtvačka tišina kad je skrenuo za rt na ulazu u uvalu. Vatre koje su bile upaljene na plaži još su tinjale, a mrtvački miris dima nagrizao je oštru svježinu morskog zraka. Uvala je bila prazna, bez ijednog ribarskog broda na vidiku. Erik opsuje, shvativši što je zasigurno zapalilo te vatre. Njegova se situacija upravo još pogoršala. Englezi nisu željeli ništa riskirati. Ako je on još na otoku, oni će se pobrinuti da na njemu i ostane tako što će spaliti sva prijevozna sredstva kojima bi mogao pobjeći s otoka. Iako je znao da je nevjerojatno da njegovi ljudi nisu pronađeni, ipak se potiho u sebi nadao da će vidjeti Domnalla kako izlazi iz pećine. Dovraga, sad bi bio presretan i da začuje Randolphove žalopojke. Ali nitko ga nije došao pozdraviti. Bilo je sablasno tiho, a gusta magla spuštala se nad uvalom kao oblak koji sipi. Izvukao je čamac na obalu i naredio Ellie da ostane u njemu. Činjenica da se nije usprotivila govorila mu je da je razumjela zašto. Prošao je kraj pougljenjenih ostataka nekoliko ribarskih brodova dok se probijao na obalu. Po broju tragova stopala na pijesku činilo se da su se Englezi iskrcali na plaži u punoj borbenoj sih. Njegovi su ljudi vjerojatno bili upozoreni, ali protiv tolikog broja Engleza, bitka je bila kratka. Pretpostavio je da su se sakrili u pećinu i čekali na napad, ako je bilo nužno. Sumnje su mu potvrđene nekoliko minuta kasnije kad je pronašao prvo tijelo na ulazu u pećinu. Nakon nekoliko metara, još dva. Smrt mu nije bila ništa novo, gubitak čovjeka uvijek je bio jednako bolan. Obuzda bijes i pripremi se na najgore, očekujući pokolj. Ali, na njegovo iznenađenje, nije pronašao još tijela među razbacanim stvarima svoje posade. Koji se vrag dogodio s njima? ~ 215 ~ Knjigoteka


anna&exponto Vratio se na plažu, a ozbiljnost situacije udari ga svom snagom. Koliko god se zabrinuo za svoje ljude, prva briga mu je morala biti njegova misija. Morao je doći do Irske i sastati se s McQuillanovima, a u ovom trenutku nije imao ni ljude, ni brod. Također, nije mogao biti siguran da se Englezi neće vratiti, što je značilo da mora nestati odavde čim prije. Ellie ga je napeto promatrala dok je prilazio. Pročitao je pitanje u njezinu pogledu i rekao joj što je otkrio. - A što je s ostalima? - upita ga. On odmahne glavom. - Ne znam. - A Meg? - To idem odmah provjeriti. - Idem ja s tobom. - To nije dobra zamisao. - Nije imao pojma što će ondje zateći. Ellie uspravi ramena i ponovno joj se na licu pojavi onaj izraz tvrdoglave dadilje. - Ne trebaš ti mene štititi. - Bez sumnje shvativši kako je to smiješno zvučalo s obzirom na ono što su upravo prošli, nadoda: - Od toga. - Molećivo ga pogleda. - Molim te, Meg je i moja prijateljica. On nije skrenuo pogled pa je na kraju kimnuo. Megina kuća bila je u mraku kad su prilazili, a Erika nije iznenadilo što ju je zatekao praznom. Nadajući se da se Meg povukla prema unutrašnjosti otoka kad su Englezi stigli, predloži da krenu dalje do sljedećeg imanja. Meg je najvjerojatnije primijetila da dolaze jer im je potrčala u susret. Ellieine su oči bile puna suza kad ju je Meg zagrlila. I Eriku je laknulo jednako kao i njima dvjema. - Hvala Bogu - reče Meg. - Mislila sam da su i vas pronašli. - Što se dogodilo? - upita Erik. Meg im ispriča da su brodovi stigli nedugo nakon što su njih dvoje otišli. Tvrdila je da ih je bilo barem dvanaest i da su kružili otokom. - Kao da su znali da ste ovdje - rekla je. Erik je bio došao do istog zaključka. Kao što je i pretpostavio, Meg je rekla da su bili upozoreni da Englezi dolaze, ali nije bilo dovoljno vremena za bijeg. Englezi su navalili s cjelokupnom flotom. Meg ih je gledala s litice dok su pretraživali plažu i na kraju odveli njegove ljude iz pećine. Erik se namršti. Predaja nije priličila njegovim ljudima. Higlanderi su se uvijek borili do smrti. Meg je očito pogodila njegove misli, jer reče: - Vidjela sam Thomasa kako razgovara s njihovim vodom. ~ 216 ~ Knjigoteka


anna&exponto To, da se Randolph predao, imalo je smisla. Meg nastavi objašnjavati kako su vojnici okupili sve seljane i ispitivali ih te pretraživali svaku kuću. - Ti si dobro? - upita je. Ona kimne. - Nisu naudili nikom od nas. - Na licu joj se vidjelo čuđenje. - Engleski komandant nije bio grozan kao većina. Eriku je laknulo, bio je jako iznenađen. Englezi obično nisu bili tako suzdržani, pogotovo prema onima koji su skrivali odmetnike. - A moj birlinn? - upita. - Zaplijenjen - reče Meg. Erik se smrkne. Radije bi da su ga zapalili nego da njegovim birlinnom upravlja neki Englez. - Moram odmah pronaći neki brod. Meg odmahne glavom. - Nema više ničega. Čak nijednog ribarskog čamca. Sve su spalili. - Objasnila je kako su se ribari s cijelog otoka okupili u crkvi u selu, očajni zbog okrutnosti engleskih vojnika, koji su im uništili sredstva za život. Erik se zavjetovao da će se pobrinuti da se svaki od tih brodova nadoknadi. Ali prvo mora smisliti kako otići odavde. - Tražili su tebe - zastane Meg. - I djevojku. Erik opsuje. Pogleda Ellie i primijeti da je problijedila. - Mene? - reče, razrogačenih očiju. - Ne po imenu - objasni joj Meg. - Samo su znali da je Sokol s djevojkom. Želudac mu se stisne kad shvati što to zapravo znači. - Kako su saznali? Meg odmahne glavom. - Sigurno im je rekao netko od tvojih ljudi ili seljana. Erik pokuša obuzdati bijes. Ako Englezi znaju za Ellie, mogli bi je iskoristiti kao oružje protiv njega. Šokirao se shvativši kako to oružje može biti učinkovito. Pomisao da je ona u opasnosti sledi mu krv u žilama. - Ne mislim da su odustali od potrage za tobom - reče Meg. - Vratit će se oni. - A ja ću dotad već odavno pobjeći. - Najbolja šansa, zapravo jedina šansa u ovom trenutku, bio mu je onaj stari čamac. Da bi ga se osposobilo za plovidbu otvorenim morem, morat će malo improvizirati. Ali nije imao mnogo vremena, a već je skoro pala noć. - Trebat će mi tvoja pomoć - reče Erik prijateljici. Ona se nasmiješi. Bila je željna pomoći. - Samo mi reci što trebaš. On joj sve objasni, a Meg izađe van po pomoć i potrepštine. - Što ja mogu učiniti? - upita Ellie. ~ 217 ~ Knjigoteka


anna&exponto On se okrene i primijeti da ga promatra s odlučnim izrazom lica. Želio ju je zaključati negdje na sigurno - po mogućnosti u neku visoku, neprobojnu kulu - sve dok ovo sve ne završi. Ali činilo mu se da ona na to ne bi pristala, čak i da je tako nešto moguće. Imala je izraz na licu koji je govorio da mu kani pomoći i da mu je bolje daju ne pokušava spriječiti u tome. - Pretpostavljam da nisi tu negdje u blizini primijetila neku lijepu visoku kulu? Ona zakoluta očima. - Nećeš se ti mene tako lako riješiti. U to nije ni sumnjao. I to mu se sviđalo kod nje. Nije si dala soliti pamet i naređivati. Kako je to Domnall ono rekao? Nije trpjela njegova sranja. - Možeš pomoći Meg kad se vrati. Znaš li upaliti vatru? Ona kimne. - Mislim da znam. - Dobro. - Nije ga brinula njegova mokra odjeća, ali želio je da njoj bude toplo i suho. - Vidi možeš li pronaći nešto za jelo. Usta joj se stisnu kao da zna što on smjera. - Nisam gladna. - Ali ja jesam - reče. - I još ću više ogladnjeti dok ne završi noć. A ti mi nećeš biti mnogo od koristi budeš li slaba od gladi. Čekala ih je duga noć. On je povede do Megine kuće i reče joj da će se vratiti. - Kamo ideš? - Provjeriti mogu li nešto spasiti iz pećine. A zatim moram sagraditi brod. Ona ga začuđeno pogleda. - Ne kaniš valjda pokušati prestići englesku flotu u toj klimavoj hrpi drva za potpalu? On se naceri. - Ne kanim samo pokušati. - Ušutka je poljupcem u usta prije nego što je uspjela odgovoriti. - Brzo se vraćam. On se okrene da bi krenuo, ali ona ga zaustavi. - Nećeš otići bez... Mene. Znao je što ga želi pitati. Ali osim što ju je kanio utopliti i nahraniti, nije još sasvim smislio što će učiniti s njom. Zavjetovao se da će je odvesti doma, ali više nije bilo vremena za to. Ne može je ostaviti ovdje jer će se Englezi vjerojatno vratiti. Previše je toga znala. On joj je vjerovao, ali nije vjerovao engleskim metodama uvjeravanja. Pod pretpostavkom da uspije od svog čamca napraviti dovoljno sigurno plovilo za prijelaz kanala, bit će sigurnija s njim - ako ga Englezi ne dostignu. Ali nije imao nikakvu namjeru dopustiti da se to dogodi. Želio ju je blizu. Kako bi je mogao zaštititi, uvjeravao se. Ostavi li je ovdje, izludjet će od brige jer neće znati što se s njom događa. Bilo mu je užasno što ju je uvukao u sve ovo, ali sad je već bilo kasno. ~ 218 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Vratit ću se. Budi spremna za polazak. Prvi put od jutra vidio je smiješak na njezinu licu i shvatio koliko mu je teško kad je nesretna. Samo se molio svim svecima da radi pravu stvar.

***

Ellie nikada nije vidjela ništa slično tome. Radeći posvećen jednom cilju i svrsi, za nekoliko sati Erik je opremio mali čamac za jedrenje, pretvorivši trupac u jarbol, nekoliko starih dasaka u kormilo, a lanene plahte u jedro. Sjekira, koja je na bojišnici pobila više ljudi nego što je željela pomisliti, postala je precizan alat u rukama vještog brodograditelja. Stajala je na plaži, utopljena i sita, umotana u nekoliko plašteva i debeli krzneni ogrtač, diveći se spretnosti njegovih ruku dok je završavao posljednje pripreme za polazak. Iako nikako nije bio čvrst kao njegov birlinn sa znakom sokola, čamac je bio znatno impresivniji nego kad ga je zadnji put vidjela. Popravio je neke iskrivljene daske kako bi bolje prianjale i bile čvršće. Jednu ili dvije zamijenio je novima, ali nije ih želio zamijeniti više jer drvo nije bilo dovoljno suho. Trup je premazao nekom crnom ljepljivom smjesom koja bi, kako je rekao, trebala biti vodootporna. Jarbol je izgledao grubo i neobrađeno, ali djelovao je funkcionalno, kao i kormilo pričvršćeno za krmu. Jedro je načinjeno iz dvije plahte koje su ona i Meg zašile zajedno, a jedan stari ribar ga je zatim premazao nekom odvratno smrdljivom životinjskom mašću. Erik je završio s pospremanjem potrepština kojim ga je opskrbila Meg. Spremio je dodatne pokrivače, hranu, vodu i pivo u malu škrinju koju je pričvrstio za trup, a ta će škrinja Ellie poslužiti kao sjedalo na čamcu. Zatim joj je prišao i stao kraj nje. - Vaš brod vas čeka, milostiva gospođo - reče joj i nakloni se teatralno mahnuvši rukom. Ona odmahne glavom i ironično ga pogleda. - Postoji li nešto što ti ne znaš napraviti? On se naceri. - Koliko znam, ne postoji, ali ako ipak postoji, siguran sam da ćeš mi ti prva ukazati na to. Ona se nasmije. - Na to možeš računati. Nakon svega što su toga dana proživjeli, Ellie je shvatila da njegova sposobnost da popravi raspoloženje svakako ima svojih prednosti. Bilo je jasno zašto mu se njegovi ljudi toliko dive. U strahotama rata trebah su ~ 219 ~ Knjigoteka


anna&exponto neki način oslobađanja napetosti. Erik je imao prirodan dar za podizanje raspoloženja. Štoviše, njegova hladnokrvnost u opasnim situacijama i njegova mirnoća zacijelo su nadahnjivale i ohrabrivale ljude koje je vodio. On bi bio savršen oslonac u situacijama kad nešto pođe po zlu što je u ratu bilo neizbježno. Očito, ako ga je za nešto bilo briga, pristupao je tome izuzetno ozbiljno. Kad bi barem ona mogla biti to „nešto”. Pogledavši još jednom nestabilni čamčić pretvoren u jedrilicu spremnu za plovidbu po otvorenom moru, ona odmahne glavom i reče: Zašto imam dojam da ti nikad ne odustaješ? - To mi je u krvi. Ja sam Highlander. Bas roimh geill. Smrt prije predaje, prevela sije. Ovaj drhtaj koji joj je zatresao tijelo nije imao nikakve veze s ledenom, teškom maglom koja se spustila na nju. Ne primijetivši njezinu reakciju, on se nasmiješi kao da mu je odjednom na pamet palo nešto smiješno. - Što je? - Samo sam se sjetio jednog pauka na kojeg sam nedavno naišao. Ona se namršti. - Tebi su pauci zabavni? Podsjeti me da te jednom upoznam sa svojim bratom Edmondom; njemu na svijetu ništa nije draže od toga da ih stavlja ih u krevet moje sestrice. On se zasmijulji. - Priča nije zabavna, nego ironična. Taj sićušni pauk inspirirao je jednog kralja. Ispričao joj je priču o Bruceovom pauku u onoj pećini. Kako je u trenutku kraljeva najgoreg očaja i bespomoćnosti, kad je bio spreman odustati, paukova ustrajnost da isplete mrežu i njegov konačni uspjeh nakon mukotrpnog pokušavanja djelovala kao moćno predskazanje koje je kralju dalo snagu za dugu borbu koja mu predstoji. - To je divna priča - reče Ellie. - Ako Bruce uspije, vjerujem da će dadilje njome generacijama inspirirati svoje štićenike. - Ali s obzirom na izvor te priče, ona ga sumnjičavo pogleda. - Koliko u njoj ima istine? Oči mu bijesnu u tami. - Ti uistinu misliš da bih ja tako nešto izmislio? - Teatralno stavi ruku na srce. - Ah, strašno si me povrijedila. Ona ga strogo pogleda, ali on ju je ignorirao. Uzevši je pod ruku, povede je do broda. Seljani su se skupili pozdraviti ih, a Ellie se iznenadila što su i nju mnoge žene zagrlile, a muškarci dobrohotno potapšali po leđima. Ali tek kad je Meg stigla, grlo joj se stisnulo. Meg prvo zagrli Erika. - Pazi na sebe i na curu - reče, pokušavajući sakriti suzu koju je obrisala s oka. - Rekla bih ti da ne učiniš ništa ~ 220 ~ Knjigoteka


anna&exponto nepromišljeno, ali znam da bih samo gubila vrijeme. Ali zakleo si se da ćeš mi vratiti ove plahte do ljeta i držim te za riječ. Erik se nasmije i nježno je poljubi u obraz. - Vratit ću ti tvoje plahte, ljubavi. - I bolje ti je - reče Meg, glumeći strogost. - I dovedi curu kad dođeš. Prije nego što je Erik uspio odgovoriti, Meg se okrene Ellie i toplo je zagrli. - Pazi na njega - šapne joj. Ellie je stisne još malo čvršće, ne želećije pustiti. Na trenutak, osjećala se kao da ponovno govori zbogom svojoj majci. Srce joj se stisnulo, a oči su je počele peći. - Hvala ti - reče Ellie, zajecavši. - Ne znam kako ću ti se moći odužiti za tvoju dobrotu. Meg se odmakne i poljubi je u obraz. Suzni su im se pogledi sreli, a u njima se moglo pročitati uzajamno razumijevanje. Odužit ćeš mi se ako budeš sretna - reče. Ellie kimne. Nije mogla govoriti. Potrudit će se biti sretna. No nakon ovoga što se danas dogodilo, nije znala je li to uopće moguće. Unatoč svemu što se otad dogodilo, bila je bolno svjesna Erikove šutnje o onome što se dogodilo u pećini. Predala mu je svoje srce - svoje tijelo - i ništa na svijetu nije se činilo tako ispravnim kao to. Barem njoj. A on je to zatim požalio. Žali li još uvijek? A zatim, prebrzo, našla se u čamcu gurnutom prema moru i gledala kako se mala skupina seljana na plaži utapa u mrak i maglu. Obuzme je tuga, shvativši da je sretni predah na otoku došao kraju. Ostalo je pitanje je li to sve bio plod njezine mašte ili će ono što je među njima stvoreno na ovom malom, idiličnom otoku uspjeti procvasti i rasti u stvarnom svijetu. U svijetu nadolazećeg rata. Čvršće je privila krzneni ogrtač oko ramena i ušuškala se. Slaba je kiša prestala, ali ledena hladna magla probijala se do kosti jednako duboko. Nažalost, nije bilo mnogo vjetra, no Erik je ipak uspio napuniti jedro kad je mali čamac zašao za rt uvale. Kad su izašli na otvoreno more, temperatura se naglo spustila, a magla se zgusnula tako da nije mogla vidjeti ništa dalje od metra ispred čamca. Jedro je počelo mlatarati kad je nestalo i ono malo vjetra, pa je Erik bio prisiljen prionuti na vesla. - Koliko treba da se prijeđe kanal do Irske? On slegne ramenima. - Ovisi. Dva-tri sata, možda dulje. Ellie se namršti. - Bez vjetra? ~ 221 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Doći će vjetar - reče uvjereno, veslajući savršeno skladno. Sjedio je nasuprot njoj, pružajući joj savršen pogled na njegove moćne ruke i ramena koji su bujali sa svakim zaveslajem. Nedostatak vjetra ima i svoje dobre strane, shvatila je. - Kako možeš biti tako siguran? On podigne jednu obrvu. Ona zakoluta očima. - Aha, sjetila sam se. Uvijek imaš vjetar u leđa. On se naceri. - Konačno si nešto naučila. Na taj nezasluženi odgovor, ona se nasloni i nastavi uživati u pogledu - koji je postao još bolji otkad je skinuo svoj plašt. Unatoč hladnoći i sablasnoj magli, njihanje valova i glatki pokreti veslima bili su iznenađujuće opuštajući. Osjetila je kako joj se kapci spuštaju kad su je konačno shrvali stresni događaji tog dugačkog dana. Zasigurno je zadrijemala jer sljedeće čega se sjećala bila je kosa koja joj je udarala po obrazima i glasni udar groma koji ju je iz sna probudio u noćnu moru.

~ 222 ~ Knjigoteka


anna&exponto

19. Poglavlje Isprva Erik nije bio zabrinut što nema ni daška vjetra. Imalo je to nekih prednosti: ako su se Englezi pritajili i čekaju ga, neće moći vidjeti njegovo jedro. Čak ni on ne bi lako pobjegao floti engleskih galija u čamcu od tri metra. Nasmiješio se pomislivši, da nema svoju misiju, vjerojatno bi to želio pokušati. Još nije naišao na izazov koji mu se nije svidio - pa bio taj izazov i nemoguć. Ali Englezi su se vjerojatno sklonili u neki ukradeni škotski zamak i spavali na sigurnom i toplom u svojim posteljama umjesto da čuče na galiji u mračnoj, hladnoj magli čekajući hoće li naići jedan jedini pobunjenik - bez obzira na to što je to bio onaj koji im je više puta povrijedio ponos. Veslao je u mrklom mraku, orijentirajući se prema zapadnoj obali Spoona koliko je to bilo moguće. No kad su ušli u Sjeverni kanal, između njih i Irske pružalo se samo more, crno kao u grobu. Bez kopna na vidiku i zvijezda koje bi ga vodile, morao se osloniti na instinkt. Usavršile su ga godine iskustva koje je stekao pobjeđujući struje, a vjetar mu je pomagao održati kurs. Isplovili su četiri sata prije sumraka - nedugo iza devet sati - a to je značilo da ih do Irske čeka otprilike deset sati mrklog mraka, a zatim tri kratke milje jedrenja s plaćenicima do Rathhna. Imao je dovoljno vremena čak i ako bude morao čitavim putem veslati. No podići će se vjetar. Ovo je bilo Zapadno Otočje. Hladnoća, magla i vjetar bili su ovdje neizbježni i bogomdani. Prvih nekoliko sati njihova putovanja proveo je uživajući u opuštajućem ritmu zaveslaja i u Ellie koja je mirno utonula u san. Za tako ozbiljnu djevojku s kojom nije bilo šale, izgledala je nevjerojatno dražesno dok je spavala. Sviđalo mu se kako bi joj duge, tamne trepavice zatreperile o blijede obraze, kako su joj se dlanovi stisnuli u sićušne šake kraj lica, i kako su joj se usne lagano razdvojile kad je disala. Volio je kako joj se izraz lica mijenja. Kako bi se malo namrštila, a zatim se naglo nasmiješila, a on bi se tada pitao o čemu li sanja. No najviše ga je iznenadilo kako ju je želio priviti na svoja prsa i zaspati u njezinom zagrljaju. Nakon što ponovno vodi ljubav s njom. Preplavi ga stid. S obzirom na sve što se dogodilo, nije se imao prihke iskupiti za svoju nečasnu reakciju nakon vođenja ljubavi. Kad je pomislio ~ 223 ~ Knjigoteka


anna&exponto kako je bila divna i odvažna tijekom svih onih zbivanja nakon što joj je oduzeo nevinost u pećini, osjećao se još gore. Ona mu je bila snažan oslonac. Nije postavljala pitanja, nije ništa zahtijevala, nije se histerično rasplakala i pomogla mu je baš kad je trebalo. Ne bi mu uopće bila loša žena. Njegova žena. Zastao je, pustio da mu ta zamisao sjedne, iznenađen što nije zadrhtao ili se morao boriti s porivom da skoči u more. Zašto ne?, pomisli, nasmiješivši se. Ellie bi mu bila sjajna žena. Bila mu je draga - čak mu se i sviđala. Nasmijavala ga je. Izazivala ga je kao nijedna žena dosad i to je na neki način bilo čudno osvježavajuće. S njom bi se mogao opustiti. A najvažnije, oženi li se njome, dijelio bi s njom postelju. Kad god poželi. Imao je dojam da bi to poželio strahovito često. Tijelo mu se zapalilo od sjećanja. Voditi ljubav s njom bilo je... žestoko. Nevjerojatno. Prokleto blizu savršenstva. No s vremenom će njegova žudnja za njom izblijediti - to se mora dogoditi, zar ne? - ali on će biti diskretan i pazit će da joj ne povrijedi osjećaje kad nade ljubavnicu, kako je bio običaj. Ali u ovom času, pomisao na drugu ženu nije ga nimalo zanimala. Baš nimalo. To je već bilo pomalo uznemiravajuće. No brinulo ga je i još nešto drugo što nikako nije mogao izbiti iz glave. Pusti li je, ona bi mogla doći u iskušenje da potraži strast s nekim drugim. A sva ta strast koju je dugo držala zaključanu u sebi bila bi opasna u pogrešnim rukama. Na svijetu ima toliko muškaraca koji bije mogli iskoristiti. Očito, trebao joj je netko tko će ju štititi. A to bi, pretpostavio je, trebao biti on. Što je više razmišljao o toj zamisli, sve mu se više sviđala. Domnall je imao pravo. Njegovu majku i sestru ne bi zabrinjavalo što je ona obična dadilja, a što se tiče ostalih... Dovraga, pa kad se on uopće zabrinjavao što drugi ljudi misle; nikad. Dao bi joj imetak, položaj i dom. Vlastitu djecu kojoj bi naređivala. Pogled mu klizne prema njezinu uspavanom tijelu i zadrži se na trbuhu. Skoro ju je mogao zamisliti kako trči iz jednog od njegovih dvoraca da ga pozdravi nakon što se vratio s puta, očiju sjajnih od sreće što ga vidi, a trbuha oblog od trudnoće. Srce mu se stisne od neke žestoke, nepoznate emocije na pomisao da ona nosi njegovo dijete. Želio je tu vezu s njom. Želio ju je žestinom koja ga je iznenadila. ~ 224 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nasmiješio se jer mu se ta zamisao sve više i više sviđala. Kako će se samo iznenaditi kad sazna da je njezin gusar pra-praunuk Somerleda i poglavar jednog od najdrevnijih klanova u Škotskoj. Vjerojatno će je shrvati osjećaji - možda će čak biti i zahvalna. Obuzme ga neopisiv osjećaj zadovoljstva. Aha, zahvalnost bi bila sjajna - i jedinstvena, kad je Ellie u pitanju. Erik je veslao po jakoj struji i valovima koji su jačali, osnažen tom novom spoznajom. Jedva je čekao da se ona probudi kako bi joj priopćio svoju odluku. Također, jedva je čekao vidjeti njezinu reakciju. Isprva će biti šokirana - pogotovo kad shvati kakvu joj čast ukazuje - a zatim će zacijelo biti presretna, uzbuđena i laknut će joj. Možda će čak proliti suzu ili dvije. Odjednom, na licu joj se pojavi kapljica vode. Materijalizacija njegovih misli ga šokira, no ubrzo shvati da to nije suza već kapljica kiše. Erik je obično osjećao i najmanji nagovještaj promjene vremena kako je bio moreplovac, njegov život i životi njegove posade ovisili su o tome - ali ova je kiša došla bez upozorenja. Gusta magla zatomila je znakove, i opet se vrijeme na Insse Gaellu mijenjalo kao živa. „Ako ti se vrijeme ne sviđa, pričekaj pet minuta.” Tako se opet pokazalo da je stara izreka sa Zapadnog Otočja istinita. Isprva se nije previše zabrinjavao. Vjetar je pojačao i mogao je odložiti vesla i podignuti improvizirano jedro. Sićušni je brodić uhvatio jak reful vjetra i u sekundi prošao veću udaljenost nego što bi on uspio veslajući. No lagani vjetar i kiša bili su samo najava onoga što će uslijediti. Dovoljno je mnogo puta iskusio iznenadne udare vjetra da bi prepoznao znakove. Kiša je pojačala. Vjetar je promijenio smjer i eksplodirao u kratkim, bijesnim udarima. More se počelo pjeniti. Valovi su narasli i postali strmiji. Struje su ih vrtjele i povlačile. Eriku je bilo sve teže održati položaj. Nije bilo na svijetu mnogo gorih mjesta od Sjevernog kanala tijekom zimske oluje - a pogotovo u tako malom brodu koji nije sagrađen za takve podvige. Zrakje postajao sve gušći i prštaoje od nemira. Osjetio je energiju oluje kako raste i znao je da ne može baš ništa učiniti da je zaustavi. Po njegovoj procjeni bilo je blizu ponoći i bili su skoro na pola puta, ali sjeverna obala Irske bila je udaljena još dobrih sedam milja. Jedini spas bio je u tome da pokuša stići do obale i prestigne oluju prije nego što udari punom žestinom. ~ 225 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ali znao je da ga čeka teška bitka. Ne samo da stigne do Irske, već da sačuva njihove živote. Morat će dati sve od sebe kako bi sačuvao brod od valova ili kiše koji će ih pokušati potopiti ili prevrnuti. On je volio izazove a izgledalo je da će mu ga vrijeme priuštiti. Ali sada ga nije želio, ne kada je s Ellie. Neki čudan osjećaj ušulja mu se u grudi. Trebalo mu je neko vrijeme da ga prepozna: bio je to strah. Ta spoznaja ga osupne. Bio se on našao u mnogo gorim situacijama i nikad ga nije bilo strah. To je sve zbog Ellie. Za nju ga je bilo strah. Pomisao da je ona u opasnosti učinila je od njega bogalja, učinila je da se osjeća skoro... ranjivo. A to mu se nije nimalo sviđalo. Kriste, što je učinio? On ju je trebao zaštititi, a ne dovesti u opasnost. No zamjerat će si kasnije; sada se mora usredotočiti samo na jedno: kako ih žive izvući iz ove situacije. Udari grom i Ellie se naglo probudi. - Što se događa? - reče sanjivo. - Vrijeme se malo pokvarilo, to je sve - uvjeravao ju je. Ništa u njegovu glasu nije dalo ni naznake da su u opasnosti, ali nikako nije mogao prikriti divljačko ljuljanje broda na valovima, glasni huk vjetra ili jaku kišu i gromove. Sada je već bilo užasno, ali nije joj želio dati do znanja da sumnja kako će biti još gore - mnogo gore - prije nego što završi ova noć. Vidio joj je zabrinutost u očima. - Mogu li ja nešto učiniti? - upita ga. Činjenica da mu se nije usprotivila i da je odlučila glumiti hrabrost kao i on, govorila mu je koliko je strašno uplašena. On joj pokaže na vjedro zavezano za pramac. - Pazi da ne bude previše vode u trupu i čvrsto se drži - moglo bi postati neugodno. Ispalo je da se preblago izrazio. Što su brže napredovali, postajalo je sve gore i opasnije. Stalno je motrio i prilagodavao brzinu, pokušavajući izbjeći najveće valove. Mukotrpno se jednom rukom borio s jedrom na promjenljivom vjetru, pokušavajući održati pramac prema nadolazećim valovima, dokje drugom rukom upravljao kormilom. Znao je da mora pokušati jedriti koliko god dulje može. Jedro mu je omogućavalo lakše održavati željeni pravac. Samo se nadao da su brodić, i jarbol na koji je brzo podigao jedro, dovoljno snažni da izdrže rastuću žestinu oluje. No mali se čamac pokazao iznenađujuće izdržljivim. Ravno mu je dno pomagalo održavati ravnotežu dok ga je vjetar nosio preko zapjenjenih valova. ~ 226 ~ Knjigoteka


anna&exponto Sljedećih nekoliko milja improvizirano jedro još se držalo dok su jedrili prema sigurnosti. Nadao se. No ni po čemu nije mogao odrediti smjer, nego se ravnao samo po instinktu. Prevladavao je nagon za samoodržanjem, ali u primislima mu je uvijek bila i njegova misija. Mora ih izvući kroz ovo. Previše toga ovisi o njima. Vrijeme napada pažljivo je odabrano i to je bilo izuzetno važno. Ne smiju propasti silni mjeseci priprema. Neuspjeh na jednom krilu napada ostavit će drugo ranjivim, a i izgubit će faktor iznenađenja na koji su računali. Sa svakim danom koji prođe, Erik je znao da će se tračak nade u Bruceovu misiju polako gasiti. Cijelo mu je tijelo gorjelo od napora da ih održi na površini, a istovremeno ničim nije Ellie davao do znanja da ih samo jedan gadni val dijeli od katastrofe i smrti. Srce ga je zaboljelo od pogleda na njezino blijedo lice s kojega je kapala voda. Znao je da ju je strah, iako se to silno trudila sakriti. Nikad se, kao u ovom trenutku, nije tako silno divio njezinoj snazi. Nikad neće zaboraviti kako ona sada izgleda, poput sićušnog pokislog mišića, kose prilijepljene za lice, sasvim mokre, pokušavajući se održati da je ne sruši orkanski vjetar dok poslušno izbacuje vodu iz čamca i onim svojim tamnim očima, koje sve vide, prati svaki njegov pokret. On se nasmiješi, iako mu nikako nije bilo do smijeha. - Ovo je baš prava mala oluja, zar ne, te bheag? - poviče da bi nadglasao tutnjavu vjetra i kiše. Ona ga pogleda kao da je lud. - A što ti onda smatraš velikom olujom? Unatoč okolnostima, on se zasmijulji. Ovo nije ništa. Jesam li ti ispričao onu priču kad... - Erik! - prekinula ga je očajničkim povikom kad je snažan udar vjetra strahovito zaljuljao brod. Ona se tako grčevito uhvatila za rub čamca da su joj prsti na rukama pobijelili. On je bio zavezao uže oko njih oboje, ali ona je bila tako mršava da se bojao kako će je vjetar otpuhati. - Mogu li čuti tu priču kasnije? Nakon što prođe ova mala oluja? On bezbrižno slegne ramenima. - Kako god želiš, ali priča je jako dobra. - I vjerojatno postaje sve bolja sa svakim pričanjem. On odmahne glavom. Kakva cura! Čak i usred ovog pakla, ona uspijeva biti sarkastična. Ali zubi su joj cvokotali, i kad je još jedna munja proparala nebo uz zaglušujuću grmljavinu, izgledala je tako prestrašeno da se jedva suzdržao da ne ode do nje i utješi je. ~ 227 ~ Knjigoteka


anna&exponto Dao bi sve na svijetu da je zaštiti. Ali što ako to ne bude dovoljno? Naljutio ga je taj crv sumnje. Bit će dovoljno, dovraga. Ne može ga baš sada sreća sasvim napustiti. Ali kad je čuo glasnu lomljavu i vidio kako se jarbol naginje polako na stranu, zapitao se je li ga ipak napustila. Ellie je čula lomljavu i znala je da je nešto strašno pošlo po zlu. - Pazi! - povikao je Erik i posegnuo za njome, bacivši je na tlo dok je jarbol, jedro i užad preletjela preko njezine glave. Gledala je nijemo, užasnuta, dok je jedro poskakivalo na valovima i nakon nekoliko trenutaka potonulo, povučeno težinom jarbola i užadi te nestalo u olujnom moru. Propali smo. Bez jedra, bit će doslovno bespomoćni na razbjesnjelom moru. Erik je zagrli i privije je čvrsto uza se, pomilovavši joj rukom mokru kosu. Osjetila je snažno lupanje njegova srca i kroz slojeve vune, kože i krzna. Gledala ga je kroz trepavice natopljene vodom, zapanjena što mu se na licu nije vidio strah. Uvijek bezbrižan, čak i u najstrašnijim okolnostima. Činilo joj se da je zabrinutiji što joj je jarbol zamalo odrubio glavu, nego činjenicom da su sada sasvim prepušteni na milost i nemilost oluji. Ona nagne glavu i pogleda ga. - Hoćemo li umrijeti? Pogleda ga molećivo u oči, preklinjući ga da joj ne laže. On je uhvati za ramena dok se kiša slijevala s njega i sućutno je protrese. - Nećemo umrijeti. A tada, kao da bi se narugao njegovim riječima, jedan ogromni val podigne visoko mah brodić i nagne ih skoro sasvim na stranu prije nego što ih divljački spusti uz tresak na tvrdu vodu. On zgrabi vesla, rabeći ib da usmjeri pravac prema valovima, ali bilo je jasno da tanki drveni štapovi nisu dorasb struji. - Ne moram jedriti da nas dovedem do Irske - hvalio se, nadglasavajući huk oluje. - Ti ne misliš da sam ja spreman odustati, jeli? Ona odmahne glavom. On nikad neće odustati. On je najbolji moreplovac kojeg je vidjela u životu. Ako to netko može, on je taj. On je pogleda u oči. - Trebaš me pratiti, Ellie. Možeš li ti to? Ona zatomi val panike i kimne. Neće se raspasti. Mora biti jaka. - Što kaniš učiniti? Ne možeš veslati. - Neću morati. Nasmije se, a unatoč užasnim okolnostima, taj smiješak joj zagrije srce. - Ali kako smo izgubili jedro, bojim se da ćeš mi ~ 228 ~ Knjigoteka


anna&exponto morati posuditi svoju podhaljinu. - On se zasmijulji na njezin šokirani izraz lica. - Moram napraviti nekakav uteg da usporim brod. To će također pomoći da usmjeravam pramac prema valovima. Uz oluju koja je bjesnila oko njih, nije gubila vrijeme postavljajući dodatna pitanja. Nije to bilo lako, ali pomogao joj je probiti se kroz slojeve mokre tkanine do podhaljine. Poskočila je kad su mu mokre ruke dodirnule golu kožu, ali uspio je uredno i brzo rastrgati lanenu tkaninu na struku. Zavezao je rastrgnuti dio u čvor, a zatim napravio dvije rupe uz šav na otvorenom kraju, pa kroz njih provukao dva komada užeta. Pričvrstio je uže za pramac, a zatim bacio podhaljinu u more. Bilo je premračno da bi vidjela, ali znala je da djeluje jer se brodić usporio i, činilo se, poravnao. - A što sada? - upita ga. On odmakne pramen kose s njezinih trepavica i pritisne joj slanu pusu na usta. Usne su mu bile tople i snažne, pružajući joj toliko potrebnu utjehu. - Sada ćemo čekati i pustiti da nas struja odnese kroz oluju. - Povukao ju je na dno tako da je ležala ispred njega, ušuškana u oblinu njegova tvrdog tijela, i pokrio ih dekama. Bili su sasvim prepušteni na milost i nemilost oluji. Kiša je udarala, a mali se čamac bacakao i okretao na pogibeljnom valjanju gigantskih valova. Ali privijena u njegovom toplom, čvrstom zagrljaju, osjećajući na leđima ravnomjerno kucanje njegova srca, Ellie na trenutak preplavi mirnoća. Do udara sljedećeg vala, kad joj je od strave srce počelo mahnito lupati i zastajalo uz trzaje. Grčevito se držala za njega, zabadala mu prste u ruke sa svakim naletom i udarom valova, sa svakom glasnom škripom broda koji je udarao o valove. Od tog zvuka ledila joj se krv u žilama. Ali osjećala je njegovu čvrstoću i snagu iza nje poput sidra. Bilo je senzacionalno kako može ostati tako miran - bilo je to gotovo nečovječno. Jedan veliki val ih podigne i zamalo ih prevrne prije nego što je brod tresnuo o površinu toliko silovito da su joj i zubi i kosti zazveckali. - Zar te nije strah? - upita ga drhtavim glasom. - Nije - odgovori bez razmišljanja, a zatim zastane i zagrli je malo čvršće. - Možda malo. Njega je bilo strah za nju. A to priznanje ispuni je naletom sreće. Možda nije bio sasvim imun na ljudske slabosti - čak i ako se nije radilo o njemu. Možda mu je uistinu stalo do nje. Prije nego što je uspjela odgovoriti, on je upozori, zadirkujući je: - Da se nisi usudila to nekome ispričati. Moram održavati svoj ugled. ~ 229 ~ Knjigoteka


anna&exponto Smiješak joj se pretvori u vrisak kad ih još jedan užasni val povede na put uz svoje strmo lice i opet ih baci silovito na površinu. Stalno naglo izmjenjivanje trenutaka panike i olakšanja bilo je užasno naporno. Osjećala je to u prsima. U plućima. Nije znala koliko će to još moći podnositi. Dršćući, zgrabi šakama kožu njegova cotuna tako grčevito da su joj članci na prstima pobijelili. - Ja to više ne mogu podnijeti. Umirio ju je tiho joj šapćući utješne riječi na uho i nježno joj milujući ruku. Struk. Bok. A zatim stražnjicu. Vrućina joj se skupila među nogama. Udovi su joj postali mlitavi. Mahnito neravnomjerno disanje se usporilo. On ju je još neko vrijeme milovao, klizeći posesivno po njezinom tijelu. Neprekidno. A ona se rastapala. Tijelo joj je odgovaralo na svaki dodir. Da. Ovo je ono što joj treba. On joj je pokušao odvući pažnju - i djelovalo je. Jedva je primjećivala udar sljedećeg vala kad joj je obuhvatio dojku, štipajući joj bradavicu dok se ona ukrućivala na njegov dodir. Kad je nježno milovanje prestalo biti dovoljno, izvila se, pritišćući se o njegov dlan, bolno žudeći za pritiskom. Bokovi su joj se zaljuljali unazad i osjetila ga je velikog i krutog na svojoj pozadini. Njezini su se živci - već na samom rubu pucanja - zapalili. Primitivni instinkt straha u trenu je zamijenilo nešto drugo: požuda. Željela ga je u sebi. S jačinom njezine žudnje mogla se usporediti samo jačina straha od prije samo nekoliko trenutaka. Trljala je stražnjicom o njega. Tijelo joj je rabilo vlastiti jezik kojim mu je govorilo za čim ona žudi. Tiho mrmljanje na njezino uho pretvorilo se u stenjanje, režanje i žestoke poljupce dok su njegova usta pustošila njezin vrat. Oluja je bjesnila oko njih, bacakajući mali brodić po moru kao dječju igračku. Ovo je ludo. Ali nije ju bilo briga. Učahurenima ispod pokrivača, činilo im se da je oluja utihnula. Ako će umrijeti, ona želi živjeti još jedanput. A ako prežive oluju, znala je da možda više nikada neće imati priliku pronaći strast s čovjekom kojeg voli. Okrenula se i pogledi im se sretnu u mraku. Vrućina mu je sukljala iz očiju. - Učini da nestane - šapne mu. Ne samo oluja već i taj nemir koji je izazvao u njoj. ~ 230 ~ Knjigoteka


anna&exponto On odgovori na njezine molbe poljupcem koji joj je oduzeo dah. Poljupcem tako snažnim i mahnitim kao oluja koja je bjesnila oko njih. Trebalo bi biti komplicirano uz stalno kretanje broda, ali on je predvidio pokrete i snagom svoga tijela se odupirao moru. Ali istini za volju, on ju je tako strasno ljubio, a njezino tijelo tako je ludilo za njegovim dodirima da nije ni znala kako se to dogodilo. Bila je pod njim, suknje su joj bile podignute oko struka, a vezice njegovih gaća dovoljno razvezane da oslobode tvrdi stup njegove erekcije, a zatim, blaženo, uz jedan snažan potisak, on je bio u njoj. Ona vrisne od užitka na tu naglu invaziju, dok je debela, teška punoća pulsirala u njoj. Osjećaj je bio nevjerojatan. Ovoga puta nije bilo boli, samo užitka. Željela se uhvatiti za taj osjećaj, za tu povezanost, i nikad je ne puštati. Zastenjala je kad se brod podigao, a on utonuo još dublje. Tada su se počeli kretati. Ona je podizala bokove, a on je prodirao u nju dugačkim, odlučnim potiscima koji su, činilo se, nadjačali ritam vjetra i kiše. Bilo je to divlje i ludo. Sirovo i grubo. Bilo je to vođenje ljubavi u najiskonskijem i najelementarnijem obliku. S vjetrom koji zavija, kišom koja pada i valovima koji se slamaju oko njih, činilo se kao da su jedno s prirodom. On je prodirao u nju, opet i opet, kao da ne može ići dovoljno žestoko ni dovoljno brzo. Kao da se njegova strast za nju ne može kontrolirati, baš kao ni oluja. Nikad neće zaboraviti kako je izgledao u tom trenutku, kose prilijepljene za glavu, dok mu kiša curi niz lice, žestokog i strastvenog pogleda. Ovila je noge oko njega, želeći ga bliže, želeći još njega. Uhvatila se rukama za njegova ramena, držeći se za njegovu snagu dok ju je preplavljivalo snažno uzbuđenje. Bilo je to tako dobro. Tijelo joj je bridjelo. Trzalo se. Drhtalo. Osjetila je kako pritisak raste. Kako se koncentrira vrućina i vlažnost. Kako se žudnja sažima i stišće sa svakim predivnim potiskom. Ruke su joj kliznule na tvrde mišiće njegovih slabina, uhvatile se za njih i pritisnule ga još čvršće o nju. Tijelo joj zadrhti od užitka. Vriskovi su joj se izgubili u huku vjetra dok ju je preplavljivao grč za grčem nevjerojatne divote. Osjetila je kako mu se tijelo ukočilo i začula kako je zastenjao od užitka kad se njegov užitak nadovezao na njezin. Zajedno su izdržali oluju, sve dok zadnje niti užitka nije otpuhao vjetar. Kad je bilo gotovo, ona se jedva imala snage pomaknuti. Činilo se da je i učinak na njega sličan jer se srušio na nju. Pomislila je da će je ~ 231 ~ Knjigoteka


anna&exponto zgnječiti, ali iznenadilo ju je kako joj se sviđalo osjetiti njegovu težinu kako je pritišće. No nakon nekoliko trenutaka, on se otkotrljao na stranu, povukao opet pokrivač preko njih i privio je k sebi. Evo, ovako treba biti nakon vođenja ljubavi, shvatila je. Bez neugodne tišine i optuživanja. Bez očekivanja. Samo ugodno zadovoljstvo koje su podijelili. Ležali su tako neko vrijeme i Ellie primijeti da se brodić više toliko ne ljulja. Ni valovi nisu izgledali tako visoki. A i vjetar je, činilo se, malo utihnuo. - Čini li ti se mirnije? On joj se zasmijulji u uho. - Sve bi se činilo mirnije nakon ovoga. - Ako ju je želio natjerati da se zacrveni, uspio je. – Mnogi stari moreplovci vjeruju da ležanje u trupu i plutanje, kao što smo mi sada učinili, ohrabruje more da se smiri. Ellie nije znala priča li joj on sada jednu od svojih priča, no ovoga se puta nadala da je priča istinita. Misliš li da je najgore prošlo? On zastane na trenutak, kao da prepušta svojim čulima da razmotre njezino pitanje. - Aha, mislim da bi moglo biti tako. - On je privuče u zagrljaj. - Ellie, odmori se malo. Zaslužila si. Po ovakvoj oluji nije mogla spavati. Ali vjeđe su joj bile teške i nakon nekoliko minuta, unatoč opiranju, zatvorile su se. Kad su se ponovno otvorile, još je bio mrak. Bilo joj je hladno i bila je mokra i nije mogla pomaknuti ruke. Trebalo joj je neko vrijeme da shvati gdje se nalazi, ali onda joj se odjednom sve vratilo. Oluja. Plutanje. Njihova mahnita strast. Nije mogla pomaknuti ruke zato što su bile zarobljene u Erikovom čeličnom zagrljaju. - Je li sad bolje? - upita ju, popustivši stisak dovoljno da Ellie rastegne noge i ruke koje začudo nisu bile jako ukočene od njihova zgrčenog položaja. - Aha - odgovori ona, shvativši da je to istina. - Jesi li se odmorio? - Malo. Ona ga prostrijeli pogledom. Lažljivac. Kladila bi se da nije ni oka sklopio. Odjednom nešto shvati i sjedne. - Kiša je prestala! Uspjeli su. Preživjeli su oluju. On je imao pravo; neće umrijeti. On se naceri na njezin izraz lica. - Prije nekoliko sati. Nedugo nakon što si zaspala. Oluja je nestala brzo kako je i stigla. Ona pogleda u nebo i primijeti da se i magla razišla. Vidio se čak i srebrni mjesec kako viri kroz oblake. ~ 232 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Koliko je sati? - Oko dva sata do zore. Ona se ugrize za usnu, shvativši da iako su preživjeli oluju, nije bilo šanse da Erik na vrijeme izvrši svoju misiju. Stavi mu ruku na rame. - Žao mi je. Izgledao je šokirano dok nije shvatio što ona misli. - Ellie, još nije zora. Stići ćemo mi onamo na vrijeme. Nikad ne odustaj. - Ali ti čak i ne znaš gdje se nalazimo. Mogli bismo biti miljama udaljeni od obale. - Mogli bismo - složi se ljubazno - ali ja ne mislim tako. - On pokaže naprijed udesno. - Ovo bi trebala biti škotska obala. U mraku je bilo nemoguće biti siguran u to, ali vidjela je nešto što je izgledalo kako velika, tamnija mutna masa na crnoj pozadini. On se već primio vesala i krenuo prema njoj. Masa se sve više približavala. Kako se tama povlačila pred nadolazećom zorom, znala je da je imao pravo: to je bila Irska. Točnije, njezin sjeveroistočni kut. Mogla je nazreti litice bijele poput krede po kojima je rt dobio ime: Fair Head. Nije mogla vjerovati, ali oni će možda ipak uspjeti. Uz pomoć sreće ili vještine, nije znala točno, ali on je to učinio. Nisu bili udaljeni više od dvije milje od kopna. Ali do zore ih je dijelio tek jedan sat; prve zrake narančaste sunčeve svjetlosti već su provirivale iznad crnog neba na obzoru. - Nadam se da si spremna upoznati kralja - zadirkivao ju je. Ellie se ukoči. - Kralja? Nakon što sam upoznao tvog prijatelja u Irskoj - ona se namršti, shvativši da on misli na onog irskog zlikovca koji ju je kanio ubiti - morat ću nekako objasniti zašto si živa i zdrava. - Oči su mu vragolasto bljesnule, kao da ima neku duhovitu tajnu. - Ideš sa mnom na Rathlin gdje ću se sastati s Bruceom. Nasmiješio joj se kao da joj je upravo darovao nešto predivno. Krvi joj nestane s lica. - Ali ti si rekao da ćeš me odvesti doma. On se namršti, kao da mu je uništila iznenađenje. - Ali, curo, zasigurno vidiš da to sada ne mogu. Nema vremena. Usput, mislio sam da ne želiš doma. Nije željela. Jest željela. Zbunjivao ju je. Ali ako je kani odvesti Bruceu.., ~ 233 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ellie je znala da to više ne može odgađati. Nervozno je grickala bradu i kršila ruke o nabore ogrtača. Mora mu reći. Iako je znala da će to sve promijeniti. Ali prvo mu mora reći kako se osjeća ili nikad neće imati priliku saznati njegove prave osjećaje. - Volim te - reče mu tibo. On prestane veslati, a to je bio jedini znak da ju je čuo. Izraz lica nije mu se ni trznuo. Ali zatim se nasmiješio i slomio joj srce. Nije znala da se srce može slomiti od dobrote. Ali njegov nježni smiješak upravo je to učinio. - Ah, curo, baš mi je drago. Mada sam to već pretpostavio nakon onog što se dogodilo jučer u pećini. Reagirao je kao da mu je upravo dala ukusnu pitu od jabuka, kao neka od njegovih drugih obožavateljica, a ne svoje srce. Što je očekivala? Da ćejoj uzvratiti ljubavnu izjavu? Ne, ali nadala se nečem višem od tihog prihvaćanja i nježne potvrde. Neke naznake da mu je stalo do nje, da smatra ono što su podijelili posebnim. Neke naznake da bi i on nju mogao voljeti. Ljubaznost je bila mnogo gora. Njezina izjava nije bila drukčija od mnogih koje je već čuo bezbroj puta. Očekivao je da ona to osjeća za njega - čak mu je bilo i drago - ali on te osjećaje nikada neće uzvratiti. Ništa ne dopire do njega.

*** Erik se opet uhvati veslanja. Nije bilo prvi put da mu je neka djevojka izjavila ljubav, ali čuti Ellie kako to govori bilo je drukčije. Kao prvo, nije ga zbog toga obuzela živčanost i nemir zbog kojeg bi poželio skočiti na drugi brod. (Zapravo to nikada nije učinio, nego bi se tada počeo nježno povlačiti i uvjeravati curu da ona njega uistinu ne voli.) Ali s Ellie, uopće ga nisu obuzeli takvi osjećaji. Štoviše, čuvši da ga voli osjećao se... zadovoljno. Više nego zadovoljno. Ponosno, dirnuto, ponizno i sretno. Uvjeravao se da njegova reakcija ima smisla: žena bi trebala voljeti svoga muža. ~ 234 ~ Knjigoteka


anna&exponto Oluja ga je uvjerila da je donio ispravnu odluku. Iznenadila ga je žestina strasti koja ju je obuzela. Nije ju bio spreman pustiti. Zato će ju morati zadržati. A činjenica da ga voli, trebala bi je još više usrećiti. Ali Ellie nije izgledala sretno. Izgledala je kao da će briznuti u plač. To ga je činilo nervoznim. Namjestio je svoj cotun, ali to mu nije smanjilo nelagodu u grudima. A bolni se pritisak pojačao kad ju je pogledao. Znao je on što ona želi: dajoj on to isto kaže. Sve su žene to željele. Bio je navikao na ovakvu vrstu razočaranja, ali nije navikao željeti učiniti sve da to nestane. Čak i reći to isto. Ta ga je misao sasvim šokirala. Hladan znoj oblije mu čelo. Naravno, on nju ne voli. Ona strast, nemilosrdna posesivnost i želja da ju zaštiti, ona čudna povezanost, iracionalni strah koji ga je obuzeo na pomisao da će je izgubiti, to je sve bilo zato što mu je stalo do nje. Ali ljubav? Ona vrsta ljubavi „jedan čovjek, jedna žena, za čitavu vječnost”, takva romantična ljubav nikad mu nije pala na pamet. Smatrao se imunim, nesposobnim za takvu vrstu emocija. Previše je on volio ganjati žene, očijukati i plesati s njima. Zar ne? Možda joj neće moći reći da ju voli, ali znao je da joj može dati nešto čak bolje od toga. Ponuda braka izbrisat će taj slomljeni izraz s njezina lica. Svakako će uskoro vidjeti malo suza, ali to će biti suze radosnice. No nije dobio priliku za to. - Moram ti nešto reći - reče Ellie začudno hladnim glasom - skoro kraljevskim. - Nisam bila sasvim iskrena prema tebi. On zastane usred zaveslaja, a zatim odloži vesla. - U vezi s čim? Uspravila je leđa, ne skidajući pogled s njega. - Mog identiteta. On se namršti, no pusti je da nastavi. Posumnjao je on već da ona nešto taji. - Ja nisam dadilja u kućanstvu grofa od Ulstera. - Nisi? Ona duboko udahne. - Ja sam lady Elyne de Burgh.

~ 235 ~ Knjigoteka


anna&exponto

~ 236 ~ Knjigoteka


anna&exponto Pravi bi gusar učinio baš to. Ali on je bio previše ljut da bi slušao razumna objašnjenja. Tu gorku ironiju doživio je kao nož u leđa. On se želio oženiti njome. Mislio je da će joj dati položaj i imetak i da će mu biti zahvalna. Mislio je da ga treba. Ali ona njega uopće ne treba. Kći grofa od Ulstera jedan je od najmoćnijih dobitaka u kršćanskome svijetu. Ona može ciljati znatno više od običnog odmetnutog poglavara, bez obzira na to što u njegovim žilama teče krv drevnih plemića. Iako je znao da na to nema pravo - nije tražio njezino povjerenje osjećao se izdanim. - A kad si otkrila istinu, Ellie - ili, moram li reći, lady Elyne - zašto mi tada nisi rekla? Pogledala ga je na mjesečini, lica poput ovalne maske od alabastera. Nisam željela da završi. Užitak koji su podijelili. Dovraga. Želudac mu se stisnuo kad je shvatio posljedice svoga čina. Ne samo zbog toga što mu je ponos bio povrijeđen jer je dadilja koju je kanio počastiti svojim imenom bila jedna od najbogatijih nasljednica u državi, nego baš zbog onoga što je učinio. On je razdjevičio Ulsterovu kćer. Ali ne samo Ulsterovu kćer. Zgrabi je za ruku, pokušavajući obuzdati bijes. - Ti si Bruceova sestra! Sestra čovjeka kojem je dugovao odanost iznad svega. Nije se potrudila ni odglumiti da ju je sram zbog opsega svoje prevare, nego je držala uspravno čelo. - Da, po sestrinoj udaji. - Ali Edward Bruce te one noći vidio. Zašto nije ništa rekao? - Sreli smo se samo jednom, na vjenčanju. - Ona se nasmije, mada u tom mračnom zvuku nije bilo ni tračka humora. - Očito me nije zapamtio. Eriku je bilo zlo. Prvi put u životu oskvrnuo je djevicu i morao je izabrati neku koja je za njega bila svetinja. Sestra njegova gospodara. Bruce se, doduše, priklonio načinu ratovanja u Visočju, ali viteško je srce još kucalo u njegovim grudima. On mu tu uvredu neće nikada oprostiti bez obzira na okolnosti. Nije on time samo povrijedio Bruceovu čast. Ulster će vrlo vjerojatno kriviti Brucea za Erikova djela. A to će izazvati zlu krv među njima. Neprijateljstvo zbog kojeg bi Ulster mogao prestati žmiriti najedno oko na Bruceove aktivnosti. Neprijateljstvo koje bi moglo ugroziti zapadne trgovačke rute i spriječiti Brucea da dobije prijeko potrebne zalihe. Ako ga Ulster ne ubije, Bruce će to učiniti. Njegova misija nije podrazumijevala oskvrnuće djevica. ~ 237 ~ Knjigoteka


anna&exponto Bože, odjednom je sve imalo smisla. To je bio razlog zašto Englezi nisu odustali, kao što bi obično odustajali. Njegov se stisak oko njezine ruke pojača, prisilivši je da ga pogleda u oči. - Oni nisu tražili mene, nego tebe. - A time što ju je oteo, na vrat si je navukao cijelu englesku flotu. Izgledala je iznenađena tom optužbom - kao da joj to nikada nije palo na pamet. Čelo joj se nabora. - Nikad nisam pomislila... - Ona zastane, a zatim odmahne glavom. - Moja obitelj nije znala što se sa mnom dogodilo. Krv mu se sledi u žilama. - Možda isprva nisu, ali saznali su nakon što sam poslao onu poruku. Njegovo pogrešno usmjereno viteštvo i poriv da joj udovolji doveh su neprijatelje na njihov trag. Ellie se stisne želudac. Je li moguće da su Englezi nju tražili na Spoonu kad su njegovi ljudi zarobljeni i ubijeni? „Milostiva”. Vojnikovo obraćanje iz poštovanja odjednomje imalo smisla. Oni su je pokušavali zaštititi. - Tako mi je žao - reče ona. On ju nije želio ni pogledati. - Vjenčat ćemo se čim osiguram svećenika. Srce joj stane. Vjenčati. Riječ koju je tako čeznula čuti bila je izgovorena tako hladno i bez emocija. Bilo je to točno ono čega se bojala, razlog zašto mu nije željela otkriti svoj identitet. Zato što je znala da bi njegova prokleta plemenitost pokazala svoje okrutno lice. Ona je bila lady Elyne de Burgh, sestra po vjenčanju njegova kralja i kći jednog od najmoćnijih ljudi kršćanskog svijeta. Nije imao drugog izbora, morao se oženiti njome. Možda je to bilo nelogično, ali ona se neće udati za čovjeka kojeg voli. Neće to učinitijer je njegova ponuda motivirana dužnošću, a ne osjećajima. Neuzvraćena ljubav za nju nema iluzija. Ona neće ponoviti majčinu pogrešku i misliti da snagom svoje volje može natjerati nekog muškarca da je voli. Ellie se osjećala kao da će se raspasti, zgrčiti se i isplakati svoju tugu kao prava bijednica. Ali ponos joj to nije dopuštao. Ona je bila lady Elyne de Burgh. On nikada neće saznati koliko ju je povrijedio - ili koliko joj je bilo teško odbiti ga. - To nije nužno - reče istim emocijama kojima je on izrekao svoju „ponudu”. Opako je zaškiljio tako da su mu oči bile dva uska proreza. - Moram li te podsjetiti zašto je točno to potrebno? Nije mu dala zadovoljstvo da se zarumeni. Nju nije sram zbog onog što su učinili, a on je neće prisiliti da je bude. ~ 238 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Cijenim tvoju galantnu ponudu, ali ona nije nužna. Ja sam već zaručena. Ako je Ellie dosad pomislila da ga je vidjela ljutitog, grdno je pogriješila. Promjena je bila tako šokantna da je zastenjala i instinktivno ustuknula. U polumraku nadolazeće zore, njegove su oči poprimile blijedu plavu boju i postale posve hladne, posve nemilosrdne. Naočiti se Nordijac pretvorio u okrutnog Vikinga. On krene prema njoj. U tom ga se času uistinu bojala. Pomislila je da će ju zgrabiti, ali on je bio savršeno miran. Premiran. Dosad nije shvaćala kako prijeteća može biti mirnoća. - Tko? - Ta jedna riječ spustila se na nju poput krvnikove sjekire. Ledeni žmarci spuste joj se niz kralježnicu, ali odbila je pokazati svoj strah. - Sir Ralph de Monthermer. Oči su mu bljesnule opasnom žestinom. - Ti si puna iznenađenja, zar ne, lady Elyne? Čuo sam za tvoje zaruke, ali moram priznati da ih nisam povezao sa svojom otetom dadiljom i nedavnim interesom novopečenog „grofa” za poruku iz Dunavertyja. Ellie problijedi. - On mene traži? - Vrlo strastveno, bojim se. Nije povjerovala u bezbrižnost izrečenih riječi, on je bio bijesan. Da to nije bilo smiješno, pomislila bi da je ljubomoran. Ali Erik je bio posljednji čovjek na svijetu koga bi mogla zamisliti ljubomornog - bio je previše samouvjeren i ponašanje mu je bilo previše bezbrižno da bi patio od takve ljudske slabosti. Prijetnja njegovoj misiji bio je razlog zašto se tako razljutio. - A što s gubitkom tvoje nevinosti? Misliš li da će te novopečeni grof bez obzira na to željeti za ženu? Ili se možda nadaš da ćeš ga prevariti u vezi s tim? Ona se ukoči. Kako može pomisliti da je sposobna biti tako nečasna. Nije imala iluzija da Ralpha zanima ona. Bitno je bilo savezništvo s Ulsterom. To s tobom nema veze. To je stvar između mog zaručnika i mene. On zareži, zgrabivši je za ruku i povukavši je grubo k sebi. - Vraga jest. Ellino je srce mahnito lupalo. Nikad ga nije vidjela kako je izgubio kontrolu. Pogled u njegovim očima.... Ona zadrhti. Nije znala što on kani učiniti. Lice mu je bilo tako blizu, pomislila je da je namjerava poljupcima prisiliti na predaju. Ne, ne poljupcima, silovanjem. ~ 239 ~ Knjigoteka


anna&exponto No nikada neće saznati što bi se sljedeće dogodilo. On je pogledao preko njezina ramena i smrznuo se. Izgledalo je da su sve emocije i ljutnja izletjeli iz njega. - Čini se da ćemo saznati. - Što ti to znaci? On pokaže iza nje. Ona se okrene i na nježnom svjetlu zore primijeti nepogrešive mrlje boje na obzoru iza njih. Jedra. Bilo je to barem šest brodova koji su ih brzo sustizali. - Mislim da je tvoj zaručnik upravo stigao. Ellie ugleda na njegovu licu ono što nikad nije pomišljala da će vidjeti: poraz. Shvatila je što je Erik znao čim ih je vidio: zazvonilo im je pogrebno zvono. Bijeg je bio uzaludan. Bez jedra, nikad se neće uspjeti sakriti ili im pobjeći. Čak i Erikova nevjerojatna vještina ima granica, veslanjem umaći floti od šest engleskih galija pod punim jedrima prelazi tu granicu. On neće uspjeti. Zbog nje. A neuspjeh je nešto što nikada neće oprostiti. Pogled joj skrene na irsku obalu. Padne joj na pamet jedna zamisao koja joj je dala sićušnu nadu. Možda on ipak ima šansu. Ali, hoće li je iskoristiti? Ona očvrsne srce, znajući da mu ne smije ostaviti izbora.

***

On će iznevjeriti svoga kralja. Svoje suborce. Sve koji računaju na njega. Čak i u najgorim satima tijekom oluje, Erik nikad nije razmišljao ni o čemu nego o uspjehu. Činjenica da bi zapravo mogao doživjeti neuspjeh, bila je nezamisliva. Ali sada mu se u ustima prvi put pojavio gorak okus poraza. Vrtio je događaje u glavi, vrtio ih i vrtio, znajući da ga je baš njegova arogancija dovela do ove točke. Da je bio ozbiljniji - usredotočen na zadatak, a ne na djevojku - ne bi se našao u ovakvoj situaciji. Nije mogao vjerovati da je došao tako daleko i sada mora gledati kako mu u posljednjoj minuti odnose pobjedu pred nosom. Dvije milje od obale. Skoro je može dotaknuti. Ali nikako neće uspjeti umaknuti Englezima - ne u ovom malom čamcu - niti će to pokušati i odvesti ih ravno do irskih vojnika. Bili su u zamci. ~ 240 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ipak, nije se on tako lako predavao i grozničavo je smišljao kako se iskobeljati iz te situacije. - Idi - reče Ellie glasom bez emocija. - Prije nego što te ugledaju. Glas mu je bio opak kao i pogled. - Osim ako ne stvoriš nekako jarbol i jedra, bojim se da je to nemoguće. - Možeš plivati. On se ukipi, ali brzo odbaci tu zamisao. - Tražit će nas kad otkriju da je čamac prazan. Ne mogu to riskirati. - Ja ne idem. Erik poludi od bijesa. - Ako ti misliš da ću ja tebe ostaviti... Nije mu dopustila da završi. - Sa mnom će biti sve u savršenom redu. Oni traže mene. Reći ću da si se utopio u oluji. Nitko te neće tražiti. Još imaš vremena, ali moraš odmah krenuti. Pogledao je prema obali i znao da ima pravo. Mogao bi on to. Irci će čekati do zore, a bude li imao sreće, i malo dulje. To znači da će od Rathlina, pa zatim do Arrana morati prijeći u jednoj noći, ali on to može. Bruce bi tako ipak stigao na vrijeme da krene u napad dogovorenog dana. Mogao bi spasiti svoju misiju. Ali nikako ne bi mogao podnijeti, to bi bilo protivno svemu što on jest, svim njegovim principima, da je ostavi za sobom. Iako mu je lagala, ona je bila... Što? Što je ona njemu bila? Mora da je naslutila njegovo oklijevanje. - Idi. Ništa te ne zadržava ovdje. Ali zadržavalo ga je, iako to nije znao imenovati. Počeo se kolebati, a to je bilo nešto što mu je bilo potpuno strano. Možda bi mogao spasiti svoju misiju, ali time bi prekinuo svoju vezu s Ellie. Kakvu vezu? Pa ona je zaručena za de Monthermera, za Boga miloga! Edwardovog bivšeg zeta i jednog od njegovih najvažnijih mornaričkih zapovjednika. Ona pripada nekom drugom. Ta spoznaja palila mu je grudi kao kiselina. Sjedila je tako mirno, a njezin izraz lica bio je tvrd i krhak kao staklo. Nešto nije bilo u redu. Bila je pretjerano sabrana. Premirna. Rekla mu je da ga voli prije samo nekoliko minuta, a sada se silno trudi riješiti ga se. On je primi za ruku, želeći je prodrmati i otresti joj taj ledeni pogled sudbinskog pomirenja s onime što slijedi. - Što ti želiš od mene? Ona ga pogleda. - Ništa. Zar ti to ne shvaćaš? Nikad nije postojala drukčija mogućnost. Idi, tako da ja mogu nastaviti sa svojim životom i zaboraviti da se ovo uopće dogodilo. ~ 241 ~ Knjigoteka


anna&exponto Trznuo se kao da ga je netko upravo opalio ratničkim čekićem. Peklo ga je u prsima, ali natjerao ju je da ga pogleda, zureći joj u oči i izazivajući je da mu laže. - Reci mi samo jedno. Želiš li se udati za njega? Ona nije ni trepnula. - A zašto ne bih? Sir Ralph je jedan od najnaočitijih, najvažnijih vitezova kršćanskog svijeta. Svakoj bi ženi bila čast biti njegovom suprugom. Erik stisne čeljust kako bi lakše podnio iznenadnu žestoku bol. Trebalo bi mu laknuti. Misija je morala biti na prvom mjestu, a sada može otići čiste savjesti. On je pitao. Ona je odbila. On je učinio svoju dužnost; njegova čast nije ukaljana. A zašto ga je u grudima tako peklo, kao da u njima bjesni vatra? Zašto je bio tako strašno ljut? I zašto je želio ubiti sira Ralpha de Monthermera? To bi učinili Erikovi pretci. Ali on nije bio nordijski barbarin. On nije imao pravo na nju. Zora je svitala. Galije su se pribbžavale. Još pet minuta i bit će dovoljno svjetla da s brodova razaznaju dva obličja na čamcu. Ako kani ići, mora otići odmah. On krišom pogleda Ellie prije nego što klizne u vodu. Ušuškana u plašteve i krzno, izgledala je tako sićušno i bespomoćno. Ali nije bila, nikad nije bila takva. Ona njega ne treba. Iako se s mukom odupro porivu da je zgrabi u zagrljaj i dokaže suprotno. Čeljust mu se ukruti od ledene odlučnosti. Ne, ovako je bolje. On mora izvršiti svoju misiju. Kad se vrati Bruceu i krene napad, imat će toliko posla da će sasvim zaboraviti na nju. Vrijeme i okolnosti, podsjetio se. Kad pustolovina i uzbuđenje splasnu, prestat će se ovako osjećati. Joj jednom je pogledavši, zadnji put, klizne u vodu i počne plivati. Utroba mu je ionako već obamrla pa nije ni primijetio hladnoću. Osvrnuo se samo jednom. Na pola puta do obale, zastao je točno u trenutku kad je prva engleska galija stigla do čamca. Ukočio se, prepoznavši de Monthermerov grb: zeleni orao na žutomjedru. Trenutak kasnije vidio je kako Ellie podižu s malog čamca i kako pada u zagrljaj viteza u žičanom oklopom na čijem je prsluku bio isti taj grb. Erika zabole pluća kao da su mu se napunila slanom vodom. Vidjevši je u zagrljaju drugog čovjeka, na površinu je isplivao svaki njegov primitivni instinkt - i oni za koje nije znao da ih ima. Ali uvjeravao se da je ona sada na sigurnom. Vratio ju je njezinoj obitelji kako je obećao. On je svoju dužnost izvršio. Uronio je u vodu i plivao punom snagom, usredotočen na jedno i samo jedno. ~ 242 ~ Knjigoteka


anna&exponto Njegova misija bila je jedina važna. Kad ju je Ralph zagrlio, Ellina pažljivo iskonstruirana pribranost sasvim se urušila. Nije ju bilo briga što je promatraju vojnici s četiri galije. Svi osjećaji koje je držala u sebi slomili su se u srceparajuću provalu suza i jecaja. Pripisujući taj izljev emocija olakšanju što je spašena - a ne shvaćajući da joj se srce slamalo - Ralph ju je tješio smirujućim riječima. Sad je sve u redu. Sad je na sigurnom. Nitko joj više neće nauditi. On je bio čvrst i topao, visok i jak. Njegova široka, krupna prsa čak su mirisala po vjetru i moru. A kad joj se nasmiješio, njegovo je naočito lice bilo nježno i puno zabrinutosti. Ali Ralph de Monthermer nije bio čovjek kojeg je željela, i nikada to neće biti. Čovjek kojeg je željela za nju je izgubljen - iako nikad zapravo nije bio njezin. Istina je zaboljela, ali činio se da joj je ta bol dala snagu. Posramljena previše javnim iskazom osjećaja, povukla se i obrisala suze s očiju. Bit će vremena za žalovanje kad se vrati doma. Ali sada se mora pobrinuti da Erik pobjegne. - Oprostite - ispričavala se. Znala je da Ralph gori od želje čuti što se dogodilo, kako to da je sama, i kako to da plovi u malom čamcu. - Nemate se za što ispričavati - reče Ralph nježno. - Tako mi je silno laknulo što smo vas pronašli. Oluja... Nije završio rečenicu, nego joj je nježno stisnuo ruku. - Pravo je čudo da ste se uspjeli održati u čamcu. Nije to bilo čudo, već vještina jednog čovjeka. Ralphovo se lice uozbilji. - Ali gdje je on? Gdje je čovjek koji vas je oteo? Ellie je znala da mora učiniti sve kako bi uvjerila Ralpha da je Erik nestao u oluji, ali bilo joj je užasno što mu mora lagati. - Nestao je odgovori ravnodušno. - Ne znam kako se to dogodilo. Oluja je bila užasna. Bilo je mračno i ništa se nije vidjelo od vjetra i kiše. Naredio mi je da se sklupčam na dno. U jednom časku stajao je ondje, a u drugom ga više nije bilo. - Sokol je mrtav? - neki čovjek reče s nevjericom. Ellie se okrene na zvuk poznata glasa. Jedan je čovjek istupio iz gomile vojnika koji su se skupili na galiji. Boja joj nestane s lica. Thomase! Ti si dobro! - Toliko joj je laknulo što ga vidi da je napravila nekoliko koraka prema njemu prije nego što se zaustavila. - Ali što ti radiš ovdje? ~ 243 ~ Knjigoteka


anna&exponto Thomasovo se lice strahovito zarumeni, ali Ralph odgovori umjesto njega. - Mi smo vas pronašli baš zahvaljujući siru Thomasu. - Siru Thomasu? - ponovi ona. Znala je ona oduvijek, ali ipak ju je iznenadilo to čuti. Thomas joj se kratko nakloni. - Sir Thomas Randolph na usluzi, lady Elyne. Trebalo joj je malo vremena da smjesti to ime, ali kad je shvatila tko je on, užasne se još više. - Vi ste Robertov nećak - dahne. Mladi vitez kimne. Ellie je bilo mučno. Nije mogla vjerovati da je čovjek kojeg je smatrala prijateljem izdao ne samo Sokola već i vlastitog ujaka. Što im je još ispričao? Naglo se okrene, obrativši se Ralphu. - Ali kako ste me pronašli? - Randolph je bio siguran da će se pobunjenik uputiti u Irsku. Dragi Bože, zar je Thomas otkrio Ralphu čitav plan? Ne otkrivajući paniku koja ju je obuzela, pogledjoj skrene na Thomasa. - Sokol mi je rekao da vas kani odvesti doma - objasni Thomas. Ona se suzdrži pokazati znakove olakšanja na ovu poluistinu. Izgleda da ih Thomas nije u cijelosti izdao. Neko su vrijeme gledah jedno drugo u oči, a zatim se ona okrene Ralphu da nastavi priču. - Pripremili smo mu zamku sinoć u kanalu, ali kad je udarila oluja, morali smo se povući. Ja sam bio siguran da će odmetnik učiniti to isto, ali Randolph me uvjeravao da ga oluja neće zaustaviti. Čim je utihnula, isplovili smo prema Irskoj. On je bezobzirniji nego što sam mislio. Ralphovo se lice smrači. - Ta vas je budala mogla oboje ubiti. Ona mu stavi ruku na rame. - On mi je spasio život - reče iskreno. Više puta. - Suze su je zapekle u očima. - Bez obzira na sve što je možda učinio, ja sam ovdje, a njega nema. A ja samo želim ići doma i sve zaboraviti. Ralph se odmah pokunji. - Naravno da želite. Zasigurno ste iscrpljeni. Razgovarat ćemo kasnije. Vaša će obitelj biti presretna što ste se vratili živi i zdravi. On naredi posadi da okrene brod, a ona se namršti. - Zar ne idemo u Irsku? Ralph odmahne glavom. - Oprostite mi, ali zaboravio sam da vi ne znate. Vašem je ocu kralj naredio da ode u zamak na Ayru. Škotska. Ona to nije mogla vjerovati. Dok je bila na otoku Spoonu, njezin otac bio je s druge strane obale. ~ 244 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ralph ju posjedne na škrinju kraj pramca, ogrne je s još nekoliko pokrivača i utješno joj stisne ruku. - Drago mi je što smo vas pronašli, lady Elyne. Lady Mathildi će tako laknuti. - Na licu mu se pojavi neki čudan izraz. - Svoj vašoj braći i sestrama će laknuti. On je bio ljubazan, shvatila je. Znala je to i otprije, ali uvijek ju je u njegovom društvu obuzimala neka čudna nelagoda. Obuzme je osjećaj krivnje. Mora mu reći istinu. - Gospodine lorde, ima nešto... - Obrazi joj se zažare. - Moram vam nešto reći. - Nema potrebe - reče on odlučno. Kanila se usprotiviti, ali on je zaustavi. - Vi niste krivi ni za što od onoga što se dogodilo. Randolph mi je rekao da ste postali... ovaj, bliski s čovjekom koji vas je oteo. Ona to nije mogla vjerovati. On je znao - ili je barem sumnjao - i nije ga bilo briga. Njegovo razumijevanje bilo je još gore. Ona ga ne može pustiti da vjeruje kako je bila prisiljena. - Nisam bila nevoljna, gospodine lorde - reče, šapćući. On ju je dugo gledao - više zamišljeno nego optužujući. - Što se dogodilo, dogodilo se. Sada ste na sigurnom, to je jedino važno. On će joj dati da se lako izvuče. Lakše nego što je to očekivala. Lakše nego što je zaslužila. - Odmorite se sad - reče. - Razgovarat ćemo kasnije. - Zastao je, i namrštio svoje jako, naočito lice. - Bojim se da će vaš otac imati za vas mnogo pitanja. Kralj Edward silno želi uhvatiti tog pobunjenog kapetana kojeg zovu Sokol. Uvjerenje da Bruce nešto smjera. Krv joj se sledila, ali natjerala se da joj se to ne vidi na licu. - Bojim se da neću biti od neke pomoći. - Nikakve, zapravo. On ju je gledao u oči, vjerojatno razumjevši previše, a zatim joj se kratko osmjehne. - Bilo kako bilo, morate se pripremiti na to. Ona kimne, zahvalna na upozorenju. Sjetila se da su Ralph i Bruce nekoć bili bliski prijatelji. Simpatizira li on Brucea više nego što ona to naslućuje? On se vrati svojim ljudima, prepustivši je okrutnoj samoći njezinih misli. Rastanak od Erika bio je tako brz i neočekivan da nije imala vremena razmišljati. Ali sada, sa svakom minutom koja ju je odvodila dalje od njega, shvati sav užas situacije. Obuzme je strašan očaj na pomisao što je sve izgubila. Budućnost se činila sumornom i pustom. Bilo joj je nemoguće povjerovati da ga više nikada neće vidjeti. Da je sloboda i sreća koju je upoznala za nju sada prošlost. Kako će se vratiti svome životu kao da se ništa nije dogodilo? Hoće li izvršiti svoju dužnost i udati se za Ralpha kad voli drugog čovjeka? ~ 245 ~ Knjigoteka


anna&exponto Nije mogla vjerovati da to sve može tako naglo završiti i zatekla se kako se više odjednom osvrće za sobom. Znala je da on neće doći po nju. Ne može, čak i da želi. A ne želi. No jedan budalasti dio nje, koji nije želio prihvatiti istinu, nije želio slušati razum. Da to barem toliko ne boli. No što je očekivala? Zar nije znala da je to samo ovako moglo završiti? Uvjerila se da je njemu stalo do nje. Da je ona drukčija. Da oni mogu imati zajedničku budućnost. Ali on joj nikada nije izjavio ljubav ili želio nešto više od užitka koji joj je ponudio. Ona mu je dala pribku da prizna svoje osjećaje, ali ju nije iskoristio. Jedino što je tješilo njezino slomljeno srce bila je činjenica da će uskoro vidjeti svoju obitelj. Uz povoljne vjetrove, galija će vrlo brzo prijeći put koji ih je prije samo nekoliko sati zamalo ubio. Ubrzo su se na vidiku pojavile pješčane plaže i zeleni obronci obale Ayrshirea. Ukočila se kad je vidjela kako joj Thomas - sir Thomas - prilazi. Sjeo je kraj nje; a ona se pretvarala da to ne primjećuje. - Otplivao je do Svijetle Glave, zar ne? - Glas mu je bio tih kako ga obližnji vojnici ne bi čuli. Srce joj je počelo lupati, ali izraz lica nije joj se nimalo promijenilo. Nastavila je zuriti u obalu. - Ako govorite o kapetanu, rekla sam vam što se dogodilo. - Nisam im ništa rekao, Ellie - lady Elyne - kunem vam se. Ona ga oštro pogleda. - Osim gdje će nas pronaći. Vrućina mu je oblila obraze, ali on se nadmeno isprsi. - To kako se Sokol ponio prema vama je loše. Kad sam otkrio tko ste, nisam mu mogao dopustiti da nastavi s time. Ellie to nije mogla vjerovati. Cijela je Sokolova misija mogla propasti zato što je povrijeđena Randolpha viteška čast. Ogledala se oko sebe kako bi se uvjerila da ih nitko ne prisluškuje i prošaptala: - I zato ste odlučili umjesto toga navući nam Engleze na vrat? Znate li vi što je tu sve na kocki? Ili vas više nije briga? On se još jače zacrveni. - Znam ja što je na kocki, iako nisam bio upućen u pojedinosti. Prvi put u životu mi je drago što mi se ujak ne povjerava u vezi sa svime. Rekao sam samo ono što je bilo nužno da vas pronađu. A što se tiče Sokola, on se uvijek nekako dočeka na noge, ili to još niste shvatili? Činilo se da očajnički želi da mu povjeruje, kao da je njezino mišljenje važno, ali ne može mu oprostiti tako lako. Erik je izbjegao zarobljavanje, ali tek za dlaku. No je li uspio, nijedno od njih dvoje neko vrijeme to neće znati. ~ 246 ~ Knjigoteka


anna&exponto - A vi ste ipak promijenili stranu? - istakne ona. On nije ni trznuo na njezin optužujući pogled. - Nisam imao izbora. Kad nije odgovorila, on doda: - Zar biste vi radije da su nas sve pobili? Ellie ga pogleda u oči. - Naravno da ne bih. - A baš bi se to dogodilo da se nisam predao. - Domnall se zasigurno razbjesnio zbog toga, pretpostavila je. Ali nije mogla kriviti Thomasa jer je učinio što je mogao da im spasi živote. I ona bi to učinila, čak i ako Erik ne bi. - Gdje je ostatak ljudi? - U tamnici na Ayru. - A vi ste ipak ovdje. On se ukoči, reagirajući na prijekor u njezinom tonu. - Moj ujak i ja se već neko vrijeme nismo vidjeli. Ja sam vitez, nisam gusar, i želim se boriti kao vitez. I zato je, kad mu se pružila, iskoristio priliku da promijeni strane. Iako ga je željela osuđivati zbog toga, nije mogla. Bez obzira na viteštvo, Randolph je učinio ono što je bezbroj ljudi učinilo prije njega. Slijedio je svoj interes, a ne srce. Korist iznad principa. Mnogo pristaša kralja Edwarda podržalo ga je zato što je to bilo mudro, a ne zato što su vjerovali u njegovu stvar. Čak se i njezina oca može svrstati u tu kategoriju. Bilo je malo Williama Wallacea koji su spremni poginuti za plemenitu stvar. Erik bi bio taj. Odanost, dužnost, čast - kako god to nazvala - ono što ga je vezalo za ljude koje je volio, bilo je ono što mu je bilo važno. Smrt prije predaje. Ellie zadrhti. Kad je izrekao te riječi, nije sumnjala da on to ozbiljno misli. Samo se mogla moliti da do toga neće doći. Je li stigao u Irsku na vrijeme i odveo plaćenike Rober tu? Hoće li Bruceov posljednji pokušaj da povrati prijestolje uspjeti? Vjerojatno će morati pričekati na odgovore na ta pitanja. Ako ne uspiju, možda to nikad neće saznati. Agonija što ne zna što se s njim dogodilo mogla bi ju uistinu izludjeti.

~ 247 ~ Knjigoteka


anna&exponto

21. Poglavlje Nakon dugog dana čekanja - skoro dvanaest sati nakon što je napustio Ellie - Erik MacSorley je ujedrio u uvalu na zapadnom dijelu otoka Rathlin s tri stotine irskih vojnika koje se zavjetovao dovesti Bruceu. S obzirom na sve što je tome prethodilo, njegov dolazak na Svijetlu Glavu nekoliko minuta nakon zore bio je začudno antiklimatski - iako je bilo gusto. McQuillanovi su već počeli krcati brodove kako bi otišli, pomislivši da se zacijelo dogodilo nešto zbog čega je napad otkazan. Irski poglavar je rekao da bi se oni vratili sljedeće večeri, ali Erik u to baš nije bio siguran. Već su bili dobili pola plaće, a kako su izvršili svoj dio dogovora, lijepo bi profitirah samo zato što su se pojavili u dogovoreno vrijeme. U svakom slučaju, Erik je došao po njih na vrijeme i nakon što se pobrinuo sakriti brodove s vidika mogućih engleskih patrola, proveli su cijeli dan čekajući da padne noć kako bi mogli krenuti za Rathlin. Sada, kad je uveo manevrom prvi od pet brodova u uvalu, znao je da bi mu trebalo laknuti - trebao bi biti ponosan na to što je odlučio učiniti, unatoč silnim preprekama koje je trebao prebroditi. Ali uspjeh njegove misije donio mu je malo zadovoljstva. Posljednji razgovor s Ellie ostavio mu je prejaku gorčinu u ustima. Kralju se mora reći. Ali taj će neugodni razgovor morati pričekati. Prvo mora sve njih dovesti do Arrana, a nakon neočekivanog kašnjenja zbog protekle noći, želio si je dati vremena koliko je moguće. Četrdesetorica muškaraca koje je napustio prije samo nekoliko tjedana okupila se na obali da ga dočekaju: kralj, njegovi najbliži pristaše i nekoliko Bruceovih odanih vazala koji su s njim prošlog rujna pobjegli iz Dunavertyja. Ali skupina je bila pojačana s dodatnih stotinjak vojnika zahvaljujući njegovom bratiću Angusu Ogu koji je osigurao još Otočana. Erik uskoči preko ruba birlinna u vodu duboku do koljena i krene prema njima. - Gdje si ti dosad? - pozvao ga je Bruce na red prije nego što je zakoračio na stjenovitu plažu. - Trebao si stići jučer. Ovo je uistinu bod po rubu, čak i kad si ti u pitanju, Sokole. - Bruce se osvrne oko sebe. - Gdje ti je brod? A moj nećak? Erikova se usta stisnu u crtu. - Englezi su nas pronašli na Sponu nekoliko sati prije planiranog polaska. Reći ću vam sve kad stignemo na Arran, ali Randolph i moji ljudi su zarobljeni. ~ 248 ~ Knjigoteka


anna&exponto Čak i za čovjeka koji je pretrpio toliko razočaranja, taj udarac nije bio nimalo lakši. Bruce se trzne. - Mrtvi? Erik odmahne glavom. - Mislim da ne, Vaša milosti. Svoje je sumnje zadržao zasad za sebe, ali kralj je bio oštrouman pa je Erik pretpostavio da se pita isto što i on: koliko je nevoljko Randolph otišao. Kraljev pogled otvrdne. Oči su mu bile hladne i crne kao uglađena ebanovina. - Nadam se da imaš dobro objašnjenje za sve što se dogodilo. Erik kimne. Imao je on dobro objašnjenje. Zatim pogleda Poglavara koji je stajao kraj Brucea. - Jesu li svi spremni? - upita. - Jesu. Erik je iz pogleda kapetana Čuvara Visočja vidio da i on ima pitanja za njega. Ali kao i Bruceova, i ta će pitanja morati pričekati. Erik se brzo posavjetuje s kraljem o tome tko će voditi irske brodove, kao i dva od četiri birlinna s Otočanima. Ewen „Lovac” Lamont i Eoin „Udarac” MacLean odveli su druga dva broda s Bruceovom braćom južno od Gallowaya odakle će krenuti drugo krilo napada protiv MacDowellovih. Kako je bilo ukupno sedam brodova - pet irskih i dva rođakova odlučeno je da će Erik voditi flotu u jednom od irskih brodova, a Poglavar će voditi jedan od MacDonaldovih brodova na kojem će biti i kralj. Kako je kraljeva svita bila pretežno iz nizinskih krajeva, imali su malo iskustva u plovidbi, Erik je prepustio irskim moreplovcima komandu nad drugim brodovima. Zadužio je Gregora „Strijelu” MacGregora - jedinog nazočnog od Čuvara Visočja - za komandu nad preostalim birlinnom. Manje od četvrt sata kasnije krenuli su na put. Erik je bio na čelu s plaćenicima, jedreći malo ispred drugih kako bi ih mogao upozoriti na eventualnu opasnost. Za razliku od prethodne noći, ova je bila dobra za jedrenje. Nebo je bilo vedro - relativno, ipak je to bilo maglovito Zapadno Otočje - a stalni vjetar puhao je sa sjevera. Njihovo odredište, otok Arran, ležao je sjeveroistočno od Spoona, smješten u spoju poluotoka Kintyrea i obale Ayrshirea, otprilike četrdeset milja od Rathlina. Ali to će biti četrdeset milja ispunjenih napetošću. Erik je znao da opasnost vreba iza svakog vala. Jedna je stvar izbjegavati engleske patrole s jednim brodom, a sa sedam, posve druga. Posebno je bio oprezan na križanjima morskih putova, znajući da engleske patrole vole vrebati ondje gdje se spajaju dvije ili tri vodene ~ 249 ~ Knjigoteka


anna&exponto površine. Nakon što se uputio sjeverno oko Rathlina, naredio je brodovima da spuste jedra. To je bila mudra odluka. Bio je prilično siguran da je uočio tračak jedra na jugu gdje Rathlin izlazi na Sjeverni kanal. Nakon što je obišao Rahtlin, između njih i Škotske pružalo se samo otvoreno more. Pomno je motrio hoće li ugledati znak nekog jedra, ali miljama daleko vidjelo se samo tamno nebo i uzburkani uspon i pad svjetlucavih crnih valova. Bilo je skoro pretiho - premirno - nakon pregršt uzbuđenja prošle noći. Prestane razmišljati prije nego što ga misli sasvim obuzmu. Ellie mu se u njih previše puta uvukla, a on je bio čvrsto odlučio da neće misliti na nju. Već ga je dovoljno smela. Sada su svi računali da će ih on odvesti sigurno na Arran, a ovoga puta ništa mu to neće omesti. Čak ni ta naporna svađalica, koja voli naređivati, ona koja ima smeđe oči sa zelenim mrljicama, tvrdoglavu bradu i najmekšu kožu na svijetu. On će ju zaboraviti, dov raga. Zaboravit će. Što su prilazili bliže Mull of Kintyreu, Erik nikako nije uspijevao zatomiti osjećaj da nešto nije u redu. Iako on nije imao tako izoštreno čulo za opasnost poput Campbella - njegovo je čulo bilo jezovito - ipak se čitavog života oslanjao na instinkt. Otprilike milju od Mull of Kinytrea, naredio je posadi da spusti jedra i rekao ostalim kapetanima da ga pričekaju. Šutke je naredio svojim ljudima da počnu veslati, ugodivši svoja čula oštra poput britve na svaki pokretu u mraku. Kad je nekoliko plaćenika počelo među sobom nešto šaputati, priprijetio im je da će odrezati jezik prvom koji otvori usta. Očito su mu povjerovali, zato što je na brodu smjesta zavladala mrtvačka tišina. Birlinn je polako klizio kroz mrak. Unatoč hladnoj zimskoj noći, čelo mu oblije znoj. Uzavrele krvi, motrioje obzor pred njima. Naoštrio je sva čula, a srce mu je bubnjalo u ušima. No nije vidio ništa. Nijedno jedro... A tada uoči nešto. Neku sjenu čudnog oblika u daljini. Šutke naredi posadi da prestane veslati. Dovraga. To su oni. Lukava gamad čučala je u zasjedi, spuštenih jedara, nadajući se da će uhvatiti neku muhu koja će pokušati ujedriti u njihovu mrežu. Gusarska taktika. Bilo je već krajnje vrijeme da prokleti Englezi počnu pratiti što neprijatelj radi. ~ 250 ~ Knjigoteka


anna&exponto Izbrojao je barem šest tamnih sjena između Spoona i malog otoka Alise Craig kako čuvaju ulaz u Firth of Clyde, učinkovito presjekavši svaki pokušaj proboja do Arrana. Erik naredi da se okrenu - pažljivo, da ih ne uoče - i priključe se ostalim brodovima. Zaustavivši se kraj Poglavarovog birlinna, obavijestio je kralja i njegova kapetana o zamci koja ih čeka. Bruce opsuje i lupi šakom o ogradu od bijesa. - Ali kako su mogli znati? - Sumnjam da znaju - reče Poglavar. - Da znaju za napad, bilo bi tamo puno više od šest brodova. Erik se složio. Boyd i Bruce naletjeli su na sličnu blokadu tijekom povratka s Rathlina. - Imaju samo ludu sreću što su izabrali pravu noć. - A mi nemamo sreće - reče kralj. - A meni je toga dosta. Moramo nešto učiniti. To je jedini put do Arrana. Možemo li se provući jedan pojedan? Erik odmahne glavom. Noć je bila previše jasna, a razmak između brodova premalen da ih ne bi primijetili. - Previše je riskantno. „Jedini put.” Bruceove riječi ga na nešto podsjete. Pa naravno! Erik bi se inače u ovakvoj situaciji nacerio, ali smisao za humor ga je očito napustio. U isto vrijeme kao i mala dadilja. - Imam drugu zamisao. - On pogleda MacLeoda. - Možemo proći na isti način kao nasi preci: bosonogi. Bruce se namršti. - Koji te sad vrag spopao, Sokole, što to govoriš? MacLeodov pogled zatitra, a zatim mu polagani smiješak razvuče usne. U čudnoj promjeni uloga, sada se zapravo Poglavar cerio kao vrag. Divna je noć da se postane Viking. Uistinu je bila. Jedini način da se doplovi do Arrana bio je s juga kroz Firth of Clyde, ali postajao je još jedan, manje konvencionalan način. Sjevernom rutom, koju su njihovi preci rabili kako bi izbjegli plovidbu oko dugačkog poluotoka Kintyrea. Kao što je to prije više od dvjesto godina učinio Bosonogi Magnus, kralj Norveške, Erik je poveo Bruceovu vojsku oko zapadnog dijela poluotoka Kintyre. Prenijeli su brodove preko uskog pojasa kopna kod Tarbeta i tako stigli na Arran sa sjevera, izbjegnuvši zamku koju su im Englezi postavili. Najslavniji moreplovac svoga vremena odšetao se sa svojom flotom do Arrana. Ali stigli su do cilja. ~ 251 ~ Knjigoteka


anna&exponto U manje od dvadeset četiri sata Bruce će krenuti u napad na njegovo drevno sjedište, dvorac Turnberry koji će signalizirati njegov povratak u Škotsku i označiti njegov konačni pokušaj osvajanja prijestolja. Dvorac Ayr, Ayrshire

Nakon uzbuđenja zbog njezina dolaska i susreta, tijekom kojeg se dobro isplakala, s ocem i dvojicom najstarije braće, Johnom i Thomasom koji su dopratili oca u Škotsku, Ellie se ispričala umorom i povukla se u samoću svoje sobe. Uspjela je odgoditi očeva pitanja za danas, ali sljedećeg jutra nakon doručka bila je pozvana u njegov solar. A ondje ju je čekalo iznenađenje. Čim je otvorila vrata, Matty je poletjela k njoj, bacivši joj se u zagrljaj. Njezina sestraje tako jako plakala da je bilo teško razlučiti što govori, ali riječi nisu bile važne. Ellino se srce rastapalo na ovakav iskreni izljev osjećaja. Znala je ona koliko je vole njezina braća i sestre, ali ipak ju je dirnulo vidjeti ovakav otvoreni izraz ljubavi. Pogotovo nakon što je njezino priznanje ljubavi dočekano s takvom hladnoćom. Kad su Mattyni jecaji konačno utihnuli, ona se odmakne i pogleda Ellie kroz suzne oči i obraze umrljane suzama. Ellino se čelo nabere. Njezina je sestra izgledala drukčije, pomislila je. Kao da je u njoj nestalo nešto od njezinog prirodnog žara i životne radosti. Njezin nestanak pogodio je Matty više nego što je pomišljala. Matty zatrepće, kao da ne može vjerovati da je Ellie stvarna. - Kad je Ralph rekao da si dobro, nisam mu povjerovala. Ralph? Ellie pogleda Matty pa zatim svoga zaručnika, koji je stajao na suprotnoj strani male prostorije. Njezin se otac namršti. - I zato si odlučila doći ovamo i sama se uvjeriti? Na Ellino iznenađenje, Matty ga nije zabljesnula jednim od svojih sjajnih, umirujućih osmijeha. Umjesto toga, spusti pogled kao da je posramljena. - Oprosti, oče. Morala sam doći. Mattyn nekarakteristično suzdržan, pokoran odgovor njezin je otac primio s istom nelagodom kao i Ellie. Ellie se okrene Ralphu. - Vi ste otputovali u Dunluce javiti vijest ostatku moje obitelji? On kimne, djelujući posramljeno. - Znao sam koliko su zabrinuti. Ellie proguta knedlu u grlu, shvativši koliko je bila nepoštena prema njemu. Nije samo ona bila pogođena ovim bračnim savezništvom. Njemu ~ 252 ~ Knjigoteka


anna&exponto zasigurno ne može biti lako vjenčati se s drugom ženom nakon što je izgubio onu koju je volio. Ralph de Monthermer bio je dobar čovjek, a Ellie se zavjetovala da će mu uzvratiti tu dobrotu. - Hvala vam - reče. Činilo se da mu je neugodno zbog njezine zahvalnosti, a primijetila je da mu je pogled nakratko bljesnuo prema Matty, prije nego što je kimnuo u zahvalu. Ellie osjeti neku nelagodu, no prije nego što je uspjela otkriti njezin izvor, otac ju počne ispitivati. Držala se istine koliko je to bilo moguće, uključujući i to kako je slučajno nabasala na tajni sastanak - Randolph im je to već ionako ispričao; zatim mu je rekla kako irski grubijani nisu vjerovah da ona ništa nije čula, i kako ju je Sokol zaštitio i spriječio ih da je ubiju. Objasnila je da je svog otmičara smatrala gusarom. Propustila je spomenuti ono što je znala o Sokolovim aktivnostima za Brucea. - Shvatila sam što se zapravo zbiva tek kad je došao Edward Bruce završila je Ellie svoju priču. Ispitivao ju jejoš malo o pojedinostima dolaska Edwarda Brucea, ali mu ništa o tome nije znala reći. Činilo se da je bijesan što je brat muža njezine sestre nije prepoznao. - A taj Sokol ti nijednom nije spomenuo svoje ime? - upita njezin otac. Ellie je skoro poželjela da nije. - Čula sam samo kako ga zovu Sokol. To je bila istina, iako veoma spretno uvijena. - Randolph je to isto rekao - doda Ralph. - Taj Sokol ti nikad ništa nije pričao o svojim planovima? - upita njezin otac. - Kamo kani ići nakon što te vrati doma? Planiraju li možda nešto? - Ne - slagala je. - Žao mi je. - Osjetila je kako joj suze naviru na oči. Ništa joj u životu nije bilo tako teško kao lagati svome ocu. On joj je obgrli oko ramena i nespretno je potapša. - Ne brini, kćeri, ako je još uvijek živ, pronaći ćemo ga. - Lice mu se smrkne. - A kad ga pronađemo, ja ću ga osobno objesiti na konopcu. Ellino se srce ubrza od panike. - Ne! - Osjetila pet pari očiju kako je gledaju, i vrućina joj oblije obraze. - On mi je spasio život. Morao me povesti sa sobom, nije imao drugog izbora. On nije znao tko sam, a kad sam mu konačno priznala svoj identitet, strahovito se razbjesnio. On uistinu ne želi da ga ti smatraš neprijateljem, oče. Otac dugo nije skidao pogled s nje. Njega se inače nije baš moglo smatrati pronicljivom osobom, pa s Ellie pitala koliko je pogodio. - To nije važno - zaključi on. - Ako je preživio tu oluju, kad ga kralj Edward ~ 253 ~ Knjigoteka


anna&exponto pronađe, poželjet će da se utopio. Nitko od Bruceovih pristaša ne može očekivati milost. Nešto u njegovu glasu privuklo joj je pozornost, a kad ga je pogledala u oči, znala je da ga nešto strašno muči. Okrenuo se sa svog mjesta kraj nje i prišao malom prozoru koji je gledao na Firth. Prije nekoliko dana primio sam poruku od kralja. U njoj me obavještava što se zbilo s tvojom sestrom. Svi u prostoriji se ukipe. Ellie je srce snažno lupalo u grudima, pripremajućije na vijesti o Elizabeth koje su tako dugo čekali. Ali ako je očev izraz lica bio neki pokazatelj, znala je da se ne radi o vijestima koje želi čuti. - Je li ona u Norveškoj s Robertovom sestrom? - upita s nadom. Otac odmahne glavom. Bojim se da nije. Elizabeth, Bruceova sestra i kći, i Bella MacDuff - grofica od Buchana - su zarobljene prije nekoliko mjeseci u sjevernoj Škotskoj kad su pokušale pobjeći u Norvešku. U prostoriji zavlada mrtvačka tišina. Zarobljene? Dragi Bože. - Kako? - upita Matty zajecavši. Očev pogled otvrdne. - Na najgori, najkukavičkiji način. Izdao ih je grof od Rossa nakon što su našle utočište u kapeli sv. Duthusa u Tainu. - Ross je oskvrnuo svetište? - upita Ralph zgroženo. Njezin otac kinine. To je u očima Crkve bio nečuven zločin. - Ali žive su? - upita Ellie s nadom u glasu. Otac kimne, ali vidjela je da se radi o još nečem. - Ali zašto smo mi tek sad čuli za to? - upita Matty. - Rekao si da su zarobljene prije nekoliko mjeseci. Ellie nikad nije oca vidjela tako smrknutog. - Pretpostavljam da kralj nije želio da ja to znam i odlučio mi je reći tek kad sam došao u Škotsku, shvativši da bih to ionako čuo. - Što bi čuo? - upita njegov sin John. Oči njihova oca se zapale od bijesa. - Čuo bih za pokvaren i odvratan način na koji postupaju s njima. On se tako snažno uhvati za kamenu prozorsku klupčicu da su mu članci na rukama pobijelili. - Edward je naredio da sve njih - čak i Bruceovu devetogodišnju kćer - zatvore u kaveze i objese ih visoko na toranj dvorca. Ellie, i svi ostali u prostoriji, zgroženo zastenju. Bila je toliko užasnuta da nije mogla izustiti ni riječ kojom bi iskazala nevjericu. - Kralj je poludio - reče Ralph. - Zasigurno je popustio? - Jest, ali samo u slučaju Elizabeth, Brucove male kćeri Marjorie i njegove sestre ~ 254 ~ Knjigoteka


anna&exponto Christine. Ali grofica i njegova druga sestra Mary Bruce nisu bile te sreće. One već mjesecima vise u drvenim kavezima iznad Berwicka i Roxburgha. Ellino olakšanje što se s njezinom sestrom ne postupa tako okrutno narušila je spoznaja da dvije žene koje poznaje nisu bile te sreće da izbjegnu Edwardovo barbarsko poimanje pravde. Ili bi trebalo reći osvetu. Nije sumnjala da je Bella MacDuff tako okrutno kažnjena zbog svoje uloge u Bruceovoj krunidbi. - Zar ne možeš ništa učiniti? Otac odmahne glavom. - Uspio sam ga uvjeriti da pusti Elizabeth iz tamnice u Roxburghu i dopusti joj boravak u dvorcu u Burstwicku, ali kad sam molio milost i za ostale, nije htio ni čuti. Kralj je odlučio skršiti ovu pobunu i pobrinuti se da izdajnici budu najokrutnije kažnjeni. Nitko nije siguran. Ni žene, ni djeca... nitko. Ellie zadrhti sjetivši se Erikovih riječi upozorenja. Nije mogla ni zamisliti koliko su bile proročke i kako su bile blizu istine. Draga Elizabeth. - Kralj nije ništa naučio od Wallacea - promrmlja Ralph. Imao je pravo. Kralj Edward odlučio je osvojiti Škotsku sijući strah i smrt, ne pokazujući milost i ubijajući barbarskom okrutnošću, ali tako je samo zapalio zemlju protiv sebe. Strah, najgori koji je osjetila u životu, sledi Ellie krv u žilama. Nije željela pomisliti što je Edward nakanio učiniti Robertu i njegovim suborcima ako ono što planiraju, što god to bilo, ne uspije. Boze, čuvaj ga. Kucanje na vrata prekine žalobnu tišinu. U prostoriju ude kapetan očeve straže, a za njim čovjek kojeg je samo jednom vidjela na dvoru, ali čija je reputacija bila slavna: sir Aymer de Valence, zapovjednik kralja Edwarda u Škotskoj. Čovjek koji će uskoro postati grof od Pembrokea kad njegova majka, za koju se pričalo da je smrtno bolesna, premine. Baš je izdaja sira Aymera u bitci kod Methvena zarila nož u srce Bruceove pobune jer se složio čekati na bitku do zore, a onda je napao noću. Njezin otac i Ralph očito su bili iznenađeni njegovim dolaskom. Sir Aymer se nije gnjavio skidanjem kacige ili plašta pa je to sada učinio, dodajući ga jednom vlastelinu koji je došao za njim. Nije dao vremena damama da se povuku, no nasmiješio se kao da nosi najdivnije vijesti. - Upravo sam primio vijest, Koačno imamo priliku završiti s ovim jednom za svagda. Kralj Kapuljača se vratio. Bruce je napao Percyja kod Turnberryja. ~ 255 ~ Knjigoteka


anna&exponto Sir Henry Percy dobio je grofoviju od Carricka koja je oduzeta Bruceu - i njegov dvorac kod Turnberryja. Ellie u sebi izmoli molitvu zabvale. Akoje Bruce napao, to znači da je Erik stigao na vrijeme. Ali val olakšanja bio je kratkog daha. Jedva se obuzdala da odmah ne zatraži da čuje ishod. No Ralph je to učinio za nju. - I? De Valence se namršti. - Percy je poslao po pojačanje; to je sve što znamo. Ali prva izvješća kažu da Bruce ima samo nekoliko stotina ljudi. Percy će ga srediti. Od straha za Erika, koji ju je paralizirao, Ellino se srce stisne. Samo se mogla moliti da slavni vitez griješi.

***

Erik se sakrio u sjenu stabala, motreći staru crkvu i čekajući na signal. Vraški se nadao da ovoga puta ništa neće poći po zlu. Kao što je pošlo kod Turnberryja. Bruceov prvi prodor u Škotsku bio je uspješan, ali za dlaku. Isprva je sve išlo po planu. Dok su Bruce i ostatak vojske čekah signal kod Kingscrossa na Arranu, četvorica pripadnika Čuvara Visočja - on, MacLeod, MacGregor i Boyd - odjedrili su do Alisa Craiga, malog otoka nekoliko milja od obale Carricka. S otoka su otplivali do Turmberryja kako bi se pripremili za bitku i provjerili da ih ne čeka neka zamka. Bila je to točno ona vrsta misije zbog koje su osnovani Čuvari Visočja: upad i bijeg iz opasnih situacija tako da ih nitko ne vidi - s naglaskom na opasne situacije. Kad su obavili izviđanje područja i odlučili o najboljoj strategiji napada, trebali su zapaliti vatru na brdu nasuprot dvorca kako bi ostatku Bruceove vojske dali signal za napad. Ali Erik je tek isplivao na plažu kad se dogodila katastrofa. Poglavar je opsovao i pokazao rukom na brežuljak u mraku. U mrkloj noći, narančasti su plamenovi blještali poput svjetionika - ili u ovom slučaju, signala. Netko je zapalio prokletu vatru, a bilo to sigurno ili ne, Bruce i njegova vojska su krenuli. Bez vremena za izviđanje, Bruce nije mogao zauzeti dvorac kako je planirano, ali postigli su malu pobjedu napavši i uništivši engleske vojnike koji su se ulogorili u obližnjem selu. Lord Henry Percy, uzurpator Bruceove grofovije, i njegov garnizon Engleza bili su se prisiljeni ~ 256 ~ Knjigoteka


anna&exponto zaključati u dvorac kako ih ne bi na licu mjesta porazilo Bruceovih četiristo ljudi. Proklete kukavice. Ali Bruceove su snage imale sreću. Vrašku sreću. Za čovjeka koji je živio svoj život ne očekujući ništa manje, Erik nije likovao zbog njihove dobre sreće. Nije više smatrao da mu je Bog u životu podario sreću. Ništa mu u zadnje vrijeme nije išlo kako treba. A sve je počelo u onoj pećini. Natjerao se brutalnom snagom volje ne misliti na Ulsterovu kćer bilo je bolje da ju tako oslovljava u mislima - i usredotočiti se na zadak koji ga je čekao. U tjedan dana od Turnberryja, Bruce se sa svojim ljudima povukao u vrištinu, sklonivši se u brežuljcima i šumama Carricka, izbjegavajući zarobljavanje stalnom promjenom položaja. Njihov je plan bio napadati i maltretirati Engleze malim napadačkim skupinama dok ne uspiju unovačiti još ljudi za Bruceovu stvar. Ali nije išlo po planu. Od Turnberryja priključilo im se malo ljudi. Škotima je trebalo više od male, moralne pobjede da riskiraju Edwardov gnjev. No ipak, uz pomoć svećenika koji ih je simpatizirao, to će se promijeniti. Ovoga puta, signal nije bila vatra, već huk sove. Začuvši huk, Erik izađe iz mraka i pažljivo krene niz brežuljak do doline u podnožju gdje se nalazila stara crkva. Bila je to kamena prizemnica, ne veća od šest puta šest metara, sa slamnatim krovom, no služila je kao lokalno mjesto štovanja već stoljećima - a možda i dulje. Iza drevnog kamenog križa pojavi se poznati lik. Bio je to čovjek kojeg Erik nije vidio više od godinu dana otkad je napustio otok Skye nakon neuspjeha u posljednjem izazovu zbog kojeg nije postao pripadnikom Čuvara Visočja. Ali istina je bila malo kompliciranija. Erik istupi naprijed i prvi put u tjedan dana dobije volju za smiješkom. Ispruži ruku, i oni se uhvate za podlaktice i pošteno ih protresu. Baš mi je drago što te vidim, Rendžeru - reče, obrativši mu se ratničkim imenom koje mu je nadjenuo Bruce. - Dugo se nismo vidjeli. Nadam se da si otad vježbao hvatati koplja. Arthur Campbell se glasno nasmije na Erikovu aluziju na izazov na kojem je „pao”. No Erik je saznao da je taj navodni Campbellov neuspjeh bio varka s ciljem da ga se smjesti u neprijateljski logor. Samo je Poglavar za to znao. Smatrajući da ih je bivši prijatelj izdao, ostali su se pripadnici Čuvara ~ 257 ~ Knjigoteka


anna&exponto Visočja razbjesnili saznavši da su bili obmanuti. To se više neće dogoditi; Poglavar se za to pobrinuo. Campbell je osigurao većinu obavještajnih podataka koje su prošlih mjeseci prikupili. - Odjebi, MacSorl... Erik ga strese. - Sokol - reče. Campbell kimne s razumijevanjem. On je otišao prije nego što su odlučili rabiti ratnička imena. - Drugo ime, isto sranje - reče s ironičnim smiješkom. Slavni se izviđač osvrne naokolo, kako bi se uvjerio da su sami. - Dođi - reče. - Imam nekoga tko gori od želje da te vidi. - A što je s vijestima... Campbell se smrkne. - On će ti sam reći. Erik krene za njim preko dvorišta prema crkvi, primijetivši elegantni žičani oklop i prsluk ispod tamnog ogrtača. - Čuo sam da te Edward proglasio vitezom nakon Metbvena. Uistinu izgledaš dostojan te uloge. Ab ispod tog oklopa Campbell je nosio isti znak razjarenog lava kao i svi ostali pripadnici Čuvara Visočja. Campbell se namršti. - Za to što ga branim dezinformacijama - iako to nije pomoglo. - Učinio si što si mogao. Siguran sam da ti nije bilo lako. Campbell oštro i duboko udahne sugerirajući da je „lako” daleko preblaga riječ za ono što je iskusio, i otvori vrata. Uđu unutra. Erik se osjećao kao da su ušetali u kriptu. Bilo je hladno i tiho, zrak je bio zagušljivi, i bilo je neobično mirno - kao da ta vrata već jako dugo nitko nije otvorio. Na podiju na suprotnoj strani nalazio se mali oltar, a ispred njega redovi starih drvenih klupa. S desne strane nalazila se neka grobnica - vjerojatno posljednje počivalište jednog od prvih svećenika. Nakon nekoliko trenutaka vrata se za njima zatvore, a jedna sjenka proviri iza grobnice. Malo se mjesečine probijalo kroz jedan jedini prozor i Erikovim je očima trebalo neko vrijeme za prilagodbu. Čovjek istupi i skine kapljaču na ogrtaču, a Erik opsuje. Lachlan „Zmija” MacRuairi. Njegov bratić i suborac iz Čuvara Visočja. Erik mu priđe i zagrli ga, iako je znao (ili možda baš zato) da će njegovom bratiću to biti neugodno. Lachlan MacRuairi bio je kopile hladna srca - nečujan i smrtonosan poput zmije, po kojoj je i dobio ratničko ime - ali bilo mu je vraški drago vidjeti ga. ~ 258 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Što ti radiš ovdje? - upita Erik. - Tko bi pomislio da ćeš krasiti norveški dvor tom svojom vedrom pojavom. MacRuairijevo lice izviri iz sjene i Eriku je odmah bilo jasno da nešto nije u redu. Bilo je nešto skoro divlje, mahnito u njegovom obično hladnom pogledu. Erikova tračka humora nestane jednako brzo kako je došao. - Gdje je kraljica? upita. Njegova su bratića zadužili za sigurnost kraljice, Bruceovih sestara i njegove male kćeri, te grofice od Buchana kad su se bili prisiljeni razdvojiti nakon bitke kod Dal Righa. MacRuairijeve oči paklenski zabljesnu. Erik je znao što će reći i prije nego što je to izrekao. - Zarobljena. Izdao nas je grof od Rossa prije nego što smo uspjeli stići u Norvešku. Bratić mu ukratko ispriča događaje koji su doveli do zarobljavanja dama, a zatim i o Rossovom oskvrnuću svetišta. Ali sudbina je htjela - MacRuairi je odbio objasniti pojedinosti - da on izbjegne zarobljavanje. No ostala dva pripadnika Čuvara s Visočja koji su bih u pratnji, William „Templar” Gordon i Magnus „Svetac” MacKay, nisu bili te sreće. MacRuairi ih otad pokušava izbaviti. Gordon i MacKay čame u tamnici u zamku Urquhart pod paskom Alexandera Comyna. Izbjegli su pogubljenje na licu mjesta samo zato što su ih zamijenili za obične stražare. Ali žene... Eriku postane mučno kad je čuo kakva ih je grozna sudba snašla. Kavez? Dragi Bože. Bruce će poludjeti od tuge. Pomisli na Ellie, ali ovoga puta je zadrži u mislima. On je ispravno postupio. Ona mora biti što dalje od ovog ludila. - Moramo nešto učiniti - reče MacRuairi. Erik je konačno razumio uzrok mahnitog pogleda u njegovim očima. Očajnički je želio spasiti svoje prijatelje i suputnice. Odvest ću te kralju. - Bojim se da ima još loših vijesti - reče Campbell. Erik se pripremi, ali na tako užasne vijesti nije se mogao dovoljno pripremiti. - Napad s juga je propao. Izdani su. MacDowellovi su znali da dolazimo i pobili su skoro čitavu flotu. Nekoliko je ljudi uspjelo pobjeći. Nekoliko od skoro sedamsto ljudi i osamnaest galija. Eriku se stisne želudac od očaja koji ga je preplavio. Kraljeva braća? upita tupim glasom. ~ 259 ~ Knjigoteka


anna&exponto Campbell turobno odmahne glavom. - Odrubljene su im glave prije nekoliko dana u Carlisleu. Trojica Bruceove braće pogubljena u točno toliko mjeseci. Zar tome nikada nema kraja? Mah tračak nade nakon napada na Turnberry okrutno je ugašen. Zgromio ga je čovjek koji je sam sebe nazivao Maljem za Škote. - Udarac i Lovac? - Ne znam - reče Campbell i odjednom se ukoči, ponovno zadobivši jezoviti dalekovidni pogled u očima. Što je? - upita Erik. - Nisam siguran. - Campbell priđe prozoru kako bi istražio. - Konji reče. - Zar te netko pratio? - upita Erik. Campbell ga prijekorno pogleda kao da mu želi poručiti da ne priča gluposti. - Bolje vam je da se izgubite odavde. Ja ću se pobrinuti za to. Kad se Erik želio usprotiviti, on doda: - Ne smiju me vidjeti s vama. Erik kimne. Imao je Campbell pravo. Tajnost njegove misije mora biti sačuvana. Trenutak kasnije Erik i njegov bratić iskradu se iz crkve i nestanu u mraku.

~ 260 ~ Knjigoteka


anna&exponto

22. Poglavlje Dan sv. Gunioca, 13. travnja, 1307. Ellie je gledala kroz prozor tornja dvorca Ayr i čekala brod koji nikada neće doći. Bio je vedar proljetni dan, koji joj je pružao savršen pogled na blistavo plavo more Firth of Clydea. ĸnjιgoтeĸa Otok Arran nazirao se u daljini, a iza njega - ona sićušna mrlja na obzoru - zaklela bi se da su to kamene litice Spoona. Oštra bol probode je u prsima, kao da ju je netko ubo nožem, neka čežnja koja već dva mjeseca nije otupila. Mora prihvatiti istinu. Da je želio doći po nju, dosad bi već došao. Kad je čula za Bruceovu pobjedu kod Turnberyja, u njoj se zapalila mala iskra budalaste djevojačke nade. Nade da on ne pati onoliko koliko ona. Nada da će ga razdvojenost i vrijeme natjerati da shvati kako su imali nešto posebno. Nada da će on odjednom shvatiti da je voli onoliko koliko ona voli njega. Ali dok su tjedni prolazili u dugoj, bolnoj tišini, Ellie više nije mogla smišljati izgovore. On je morao znati gdje se ona nalazi - Domnall bi mu rekao - a zahvaljujući redovitim izvješćima koje je sir Aymer prenosio njezinu ocu, znala je da je Bruce negdje u blizini, presreće i pljačka engleske rute za opskrbu sa svog utočišta u planinama Gallowaya. Bilo je vrijeme da prihvati istinu: Erik neće doživjeti neko veliko prosvjetljenje. On joj neće poslati poruku ili doći po nju. Neće spriječiti njezino vjenčanje s Ralphom. Sve je bilo gotovo i ona ga vjerojatno nikada više neće vidjeti. Poznati osjećaj pritiska u prsima ponovno se pojavi. A ipak, unatoč boli, nije to mogla požaliti. U kratko vrijeme koje su proveli zajedno, Erikju je podsjetio kako ponovno disati. Nakon pustolovine i uzbuđenja tijekom vremena provedenih na Spoonu, zavjetovala se da neće dopustiti da zapadne u staloženu rutinu svog nekadašnjeg života. Konačnost te spoznaje parala joj je srce. Okrene se od prozora i krene niz stube. Neće više ni suzu proliti za čovjekom koji je vjerojatno sasvim zaboravio na nju. Mora nastaviti sa svojim životom i prestati žalovati za snom koji se nikada i nije imao šanse ostvariti. Ali to je bilo lakše reći nego učiniti kad su lov na Bruca i njegovu družinu pobunjenika dominirali svime oko nje. Matty će se krajem tjedna ~ 261 ~ Knjigoteka


anna&exponto vratiti iz Dunlucea, a Ellie joj se odlučila pridružiti. Već je dovoljno dugo odlagala pripreme za svoje vjenčanje. Kako je lipanj bio pred vratima, vremena za nećkanje uskoro više neće biti. Iako se više nije osjećala tako nelagodno u Ralphovu društvu, nije se uspijevala riješiti osjećaja da nešto nije u redu. Ali nije mogla ni naći razlog zašto se ne bi trebala udati za njega. Potrudila se, od svog povratka, upoznati ga bolje i nagrađena je otkrićem da joj se on zapravo sviđa. Naravno, zaslužio je beskrajnu zahvalnost kad je uslišio njezinu molbu da udijeli milost Erikovim ljudima, poštedi im živote i preseli ih iz užasne tamnice u dobro čuvanu zgradu u selu. Možda je ne bi trebalo iznenaditi što je nakon dvije noći neka čudna eksplozija napravila rupu u kamenom zidu zgrade i zatočenici su uspjeli pobjeći. Znala je ona tko je za to odgovoran. On je bio tako blizu... Uputila se preko Velike vijećnice u susjedni solar, namjeravajući obavijestiti oca o svojim planovima za povratak u Irsku, ali zastane na zvuk glasova. Sir Aymer je ponovno bio ovdje. Unatoč svojem zavjetu da će zaboraviti prošlost - i Erika - srce joj poskoči. Engleski je komandant zasigurno donosio najnovije vijesti o „pobunjenicima”. Iako su vrata bila zatvorena, Matty i ona su nedavno otkrile da ako sjede ispred kamina i vezu, mogu čuti većinu razgovora kroz tanki pregradni zid. Znala je da ju treba biti sram, ali žudjela je saznati što se zbiva i već je prije nekoliko tjedana prebrodila neznatan napadaj krivnje zbog prisluškivanja. Glas sira Aymera bio je pojačan i čak viši nego obično, a zbog njegova očitog uzbuđenja srce je zaboli od strepnje. Čula je Ralpha kako nešto govori, a zatim uzrujane odgovore sira Aymera. - Siguran sam da ih ovoga puta imamo. Svojim sam očima vidio njihovu jazbinu. Želudac joj se stisne. To ne može biti! Pokušala se smiriti. Bila je čula kako sir Aymer više puta govori to isto, ali Bruce mu je uvijek uspio pobjeći. Otac je vjerojatno pomislio nešto slično. - Kako možete biti sigurni da se neće maknuti otamo prije nego što pozicionirate trupe? - upita. - Bruce se nigdje ne zadržava predugo. - Pripremaju se za gozbu - izgleda da će slaviti dan jednog od njihovih svetaca - a poslali su po neke seoske djevojke i bačvu piva. Noćas oni ne idu nikamo. ~ 262 ~ Knjigoteka


anna&exponto Žene. Srce joj se stisne. Ne samo zbog straha, već i zbog nečeg drugog. Predobro je ona poznavala Erika. Ali sir Aymer je imao pravo: ako se spremaju za gozbu, vjerojatno ne kane nikamo krenuti. Je li konačno stigao čas kad će Englezi uhvatiti neuhvatljivog Kralja Kapuljaču? - Kako ste ih pronašli? - upita njezin otac. Moćni je Englez zvučao ponosno poput dječarca koji je uhvatio prvu ribu u životu. - Jedan od mojih ljudi postao je ljubomoran kad je jedna djevojka, koja mu se svidjela u seoskoj krčmi, stalno dolazila i odlazila u čudne sate. Prošle ju je noći odlučio pratiti i zamalo upao u njihov logor. Trebao se toga prije sjetiti. Pratiti žene i one će nas dovesti do muškaraca. - Zašto odmah niste napali? upita Ralph. - Ulogorili su se u udolinu između dviju stjenovitih planina - odgovori sir Aymer. - A vi do tamo ne možete konjima - završi njegovu rečenicu Ralph. - Da, zato ćemo se pritajiti u obližnjoj šumi i napasti ih kad to najmanje očekuju. Neka nam se vaši ljudi pridruže u šumi kraj jezera kod Glen Troola. S MacDougallovim Higlanderima koji stižu sa sjevera, MacDowellovim ljudima s juga i dodatnim engleskim snagama koje će osigurati kralj, napast ćemo u zoru i skršiti te pobunjenike jednom za svagda. Čula je kako je lupio šakom o stol. - Ali ovoga puta se želim vraški pobrinuti da ne pobjegnu. - Zastane. - Imate li možda neku odanu sluškinju sa sobom? Bilo je to čudno pitanje. Obično su osvajačke vojske rabile usluge lokalnih slugu, a Englezi nisu bili iznimka. Malo je osobnih slugu vođeno u rat - a oni koje bi poveli bili bi muškarci. - Ne - počne njezin otac, a zatim zastane, shvativši u istom trenutku kao i ona zašto je sir Aymer uopće došao k njima. Zbog Ellie i Matty. - Da, moja kći Matty dovela je sa sobom svoju sluškinju. Njoj se može vjerovati. Što ste planirah? Ellie je skoro mogla čuti kako se sir Aymer osmjehnuo. - Noćas će se još jedna dodatna žena pridružiti gozbi. - Špijunka? - upita Ralph. - Da, kako bi otkrila koliko ih ima i kako su naoružani. Unatoč glasinama, Bruce nema vojsku duhova. Želim znati tko su ti ljudi - a kako su mi zadali toliko nevolja, za njih imam na umu nešto posebno. Ellie se strese od strave. Nije sad prvi put čula kako netko spominje Bruceovu fantomsku gardu, a nešto u pričama o tajanstvenim ratnicima skoro neljudske snage i vještine bilo joj je jezovito poznato. ~ 263 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Alice je poštena djevojka, nije kurva - reče njezin otac, ne skrivajući gađenje. - Naravno da nije - odgovori skrušeno sir Aymer. - Od nje se ne očekuje ništa više od pomoći pri serviranju hrane i pića. Uvjeravam vas da ćemo tu ženu dobro nagraditi za taj trud. Njezin je otac zasigurno izgledao neuvjereno. - Neće se njoj ništa dogoditi - uvjeravao ga je sir Aymer. - Moji ljudi će je otpratiti do ruba njihova logora tek kad slavlje već dobrano odmakne. Reći će da se izgubila od ostatka skupine. Dotad će oni već biti prepijani da bi nešto posumnjali. - Mislili ste na sve - reče njezin otac ironično. Ellie se odmakne u transu. Srce joj je mahnito kucalo dok je pokušavala shvatiti smisao svega što je čula. Jedna je stvar bila jasna: Englezi su pripremili stupicu za Roberta i njegove ljude, a ako ih netko ne upozori, naći će se u smrtnoj opasnosti. Ellie potrči uz stube tornja do male sobe koju je dijelila sa sestrom, ne znajući što će učiniti, ali znajući da nešto mora. Ne može ga pustiti da umre - pogotovo kad mu može nekako pomoći. Iako joj nije uzvratio osjećaje, ona njega voli. Usput, i dužna mu je. Trebala mu je reći tko je čim je otkrila njegov identitet. Nije požalila što je vodila ljubav s njim, ali požalila je što mu je zasigurno uzrokovala probleme kod Roberta. Prekasno je uvidjela da će on ono što je radio s njom smatrati izdajom svog kralja. A koliko je saznala o njegovoj prošlosti, shvaćala je da je to njemu važno. Možda je ovo bila prilika da se iskupi za svoje pogreške. Ali što može učiniti? Mahnita, otvorila je vrata i iznenadila se vidjevši sestru kako zuri kroz prozor baš isto kao i ona maloprije. I njezina su ramena bila snuždena i djelovala je izgubljeno i tužno. Matty se okrene začuvši zvuk otvaranja vrata i nasmiješi se, iako joj se oči nisu razvedrile. Toliko okupirana vlastitom tugom zbog slomljena srca, Ellie je tek sada shvatila da Matty u posljednje vrijeme nije svoja. Zavjetovala se otkriti što muči njezinu sestru, ali prvo mora pronaći načina da upozori Erika. Polako su se počeli ocrtavati prvi nejasni obrisi plana. Plana koji je bio i riskantan i pun opasnosti. Matty joj priđe jedan korak. - Što je? Ellie pogleda sestrin zabrinuti pogled i na nju se svom težinom sruči tuga zbog događaja koji su se zbili u protekla dva mjeseca. Nije željela opterećivati sestru svojim tajnama, ali je znala da, ako želi provesti svoj plan, ne može to učiniti sama. ~ 264 ~ Knjigoteka


anna&exponto Duboko udahne. - Treba mi tvoja pomoć.

***

Erik MacSorley, čovjek poznat po tome što je uvijek dobro raspoložen, bio je stalno loše raspoložen. Ni lijepa cura koja mu je sjedila u krilu i silno se trudila oraspoložiti ga, nije mogla izliječiti njegovu boljku. On je upropašten. Opčinjen djevojkom sa svilenkastom tamnom kosom i blistavim smeđim očima sa zelenim mrljicama koja ga je proganjala svaki dan, svaku noć i svaku prokletu minutu. Nije ju zaboravio; zapravo, sjećanja na nju s vremenom su bivala sve jasnija. Oprečna svemu što je bilo prije - i poslije - nevjerojatno oprečna. Svi su u usporedbi s njom djelovah obično. Shvatio je koliko je to ironično baš zato što je on nju, kad ju je prvi put vidio, smatrao baš takvom. Ona je bila drukčija, shvatio je. Posebna. Iako ta spoznaja nije ništa mijenjala. Ona njemu ne pripada i nikada neće. U najgorim se trenucima mučio pitajući seje li se već udala za tog svog vražjeg Engleza. Mišići mu se napnu, a djevojka počne brbljati nešto o tome kako se on mora opustiti. Grickala mu je vrat i smijuljila se dok mu je u uho šaptala lascivne prijedloge, ali on nije osjetio ništa osim što mu je to pomalo išlo na živce. Bilo mu je dosta smješkanja i hihotanja. Djevojaka koje su ga gledale kao da je neko božanstvo. Želio je onu koja će se posvađati s njim. Koja će ga izazivati i zagrepsti ispod površine zato što joj je stalo. Koja je željela davati toliko koliko je željela primiti. „Volim te.” Te mu riječi nisu izlazile iz glave. Ni njezino lice na mjesečini i nije mogao prestati razmišljati o tome kako je možda grdno pogriješio. Da mu je Ellie tada nudila nešto posebno, a on je bio previše slijep da to vidi. Da možda riječi koje je toliko puta već čuo znače nešto drugo kad su to njezine riječi. Ali on ju je zaprosio, nije li? Ona je bila ta koja nije željela njega. A zašto bi ga željela? On joj nije imao što ponuditi. Tako je čvrsto stisnuo teški kositreni pehar da su mu se ljiljani ugravirani u rub urezali u prste. Koji je njemu vrag? Zgrožen sam sobom, pokuša se opustiti i malo ohrabriti djevojku. Ali zadirkivanje i očijukanje djelovalo mu je izvještačeno i uskoro je postao ~ 265 ~ Knjigoteka


anna&exponto živčan od tog bezveznog blebetanja. Bilo mu je drago kad se okrenula, iako mu je još sjedila u krilu, i započela razgovor sa ženom koja im je prišla kako bi joj dotočila bokal piva. On ispije velik gutljaj i pogleda prema šatoru osvijetljenom bakljama u kojem se okupila skupina bučnih, već napola pijanih ratnika. Bez obzira na to što nije sudjelovao u njihovoj zabavi, nije im to zamjerao. U posljednje je vrijeme bilo tako malo dragocjenih razloga za slavlje, a ljudi su trebali nešto za podizanje raspoloženja. Večeras je prvi put vidio Brucea nasmiješenog nakon užasnih vijesti o okrutnom pogubljenju njegove braće i zarobljavanju žena. Vrlo rijetko bi stizale dobre vijesti. Udarac i Lovac su bili između šačice onih koji su pobjegli nakon neuspjeha drugog krila napada u Gallowayu. U dvodnevnoj akciji na sjeveru ostali pripadnici Čuvara Visočja - uključujući Alexa „Zmaja” Setona, koji ih je pronašao ubrzo nakon Turnberryja - ušuljali su se u slabo branjeni dvorac Urquhart i oslobodili Magnusa „Sveca” MacKaya i Wilhama „Templara” Gordona nakon mjeseci sužanjstva. A zatim, otprilike tjedan dana poslije, uz pomoć čarobnog Gordonovog praha, oslobodili su Domnalla i ostatak Erikovih ljudi iz Ayra. Ali ti uspjesi bili su okaljani strašnim gubicima ovoga rata: trojica braće, Christopher Seton, grof od Atholla, zarobljena obitelj i mnogim drugima. Dosad, Bruceov povratak na škotsko tlo donio je tek nekoliko stotina hektara divljih, zabačenih planina u Gallowayu. Od Turberryja slabo su napredovali u odnosu na Engleze. Njihovi napadi i pljačke opskrbnih putova nisu bili dovoljni da privuku nove ljude pod kraljev barjak. Hodali su po rubu, jedva održavajući ravnotežu. A jednom će se umoriti od toga. Trebala im je nekakva odlučna i značajna akcija da privuku nove ljude. Ali ovoga je puta kralj bio strpljiv. Pristao bi se sukobiti s Englezima samo pod svojim uvjetima. Erik se nadao da će to biti uskoro. Sav polet koji su dobili od Turnberryja brzo se raspadao u blatu i prljavštini života u bijegu. Ali večeras su opet djelovali gotovo civilizirano. Nakon mjeseci života u doslovnoj bijedi, bilo je divno sjesti ponovno za stol. Za razliku od engleskih plemića koji su putovali s vagonima kućanskih blagodati, Bruce je morao putovati s malo prtljage kako bi u času mogao krenuti dalje. No za večerašnju gozbu, kraljeva rođakinja Christina od Carricka uspjela je osigurati šator koji su podigli, a nekoliko stolova i klupa dovezli su iz privremenog planinskog sjedišta u blizini Glen Troola. Kao počasni gost, Erik je sjedio na sredini stola nekoliko mjesta od kralja, njegova brata Edwarda, Jamesa Douglasa, Neila Campbella, ~ 266 ~ Knjigoteka


anna&exponto MacRuairija, MacGregora i MacLeoda. Krajičkom oka primijetio je da se njegov bratić opet nešto svađa s kraljem. Ako je na svijetu postojao netko čije se loše raspoloženje moglo mjeriti s Erikovim, bio je to MacRuairi. Nije ni trebao čuti zbog čega se svađao s kraljem. Kralj je odbio odobriti MacRuairijeve ponovljene molbe da pokuša izbaviti dame iz zarobljeništva. Želio ih je žive, rekao je kralj. Pokušaj spašavanja dobro čuvanih dama u engleskim utvrdama u ovom bi trenutku bila samoubilačka misija. On ne može riskirati da ih izgubi pogotovo sada kad je situacija tako opasna. Kad učvrsti položaje, on će sam povesti Čuvare Visočja u tu misiju. Ali MacRuairija se nije dalo urazumiti. Bio je opsjednut time da oslobodi dame pogotovo one dvije koje su visjele u kavezima. - Čini mi se da baš nešto ne uživaš u životu - reče znakovito MacLeod sa svog sjedišta s Erikove lijeve strane. Erik prkosno klizne rukom oko djevojčine oble stražnjice poručujući time svom poglavaru da mu nije do njegovih znakovitih pogleda. - O, uživam ja, baš uživam. Potrudio se ne ustuknuti kad se djevojka zasmijuljila i zavalila mu se dublje u krilo, očešavši se zaigrano o njegovu ruku. Ali, hvala Bogu, bila je previše zabavljena uživanjem u svom pivu i MacGregorovom zgodnom licu da bi ga nastavila snubiti. Što je bilo najtužnije, nije osjetio ni najmanju iskru želje za natjecanjem s MacGregorom. Napola je želio da mu je slavni strijelac skine s vrata - ili u ovom slučaju, s krila. - Bila je to kraljeva zamisao - reče MacLeod, promatrajući ga preko ruba svog pehara. - Mislim da je to njegov način isprike. - Nema se on za što ispričavati - reče Erik. - Ja sam uvrijedio njegovu čast i još mu više otežao odnos s njegovim tastom. Dobio sam od njega ono što sam tražio. - Čini se da Ulster to nije doživio kao osobnu uvredu - reče MacLeod. A što se tiče kraljeve časti - slegne ramenima - mislim da je požalio neke svoje riječi. - Objesio bi me za jaja da je mogao. Poglavar Čuvara Visočja nije mu se usprotivio. - Vjerojatno imaš pravo. Ali ti si vraški predragocjen i on to zna. Uostalom, njemu sada treba svaki čovjek. - MacLeod ga pogleda u oči. - Mislim da ga je duboko povrijedila Randolphova izdaja. Više nego što nam je to dao do znanja. Erik se slagao s MacLeodom. Sve ih je to povrijedilo. Domnall im je ispričao sve pojedinosti i to se dogodilo baš onako kako je Erik ~ 267 ~ Knjigoteka


anna&exponto pretpostavio. Vjerojatno je to bio oportunistički potez, ali ništa manje izdajnički. Erik je to doživio kao osobni neuspjeh. Randolph je bio pod njegovim zapovjedništvom. Mislio je da je uspio doprijeti do tog momka. Očito nije. - U svakom slučaju - reče MacLeod - sad kad se ohladio, mislim da je kralj shvatio da ne može samo tebe kriviti za to što se dogodilo. Ti nisi znao tko je ona. Mislim da je više ljut na svoga brata zato što ju nije prepoznao. - Jedan kut usana mu se podigne u poluosmijeh. - A također, kralj nije zaboravio kako je to zaljubiti se. Posve zaboravivši djevojku u svome krilu, Erik ju je skoro srušio na zemlju kad se trznuo, okrenuvši se prema MacLeodu. - Zaljubiti se? Oštro se nasmije. - Ja se nisam zaljubio. Opaki ga je ratnik promatrao izazivački. - To znači da postoji neki drugi razlog tvom užasnom raspoloženju protekla dva mjeseca? Erik se smrkne. - Misliš osim života u ovim zabačenim planinama dok nas ganjaju čopori engleskih pasa? Stalo mi je do nje, naravno, ali ja nikako nisam tip koji bi se vezao samo za jednu djevojku. - Natjerao se teatralno stresti, pokušavajući zaboraviti da je to nekad bila nagonska reakcija na takve riječi. - Pogotovo kad me čeka toliko zabave. - Vidim - reče ironično MacLeod, promotrivši prsatu djevojku na Erikovom krilu. - Izgledaš mi kao da se nikad u životu nisi tako dobro zabavljao. Erik se zatekne kako postaje sve ljući, a nije znao je li to zbog MacLeodova sarkazma ili njegove vražje nesposobnosti da ga ignorira. Obično ga ništa nije diralo, ali kad se radio o Ellie, postao je skoro - ovaj put se uistinu stresao - osjećajan. Pokušavajući vratiti kontrolu nad razgovorom, reče lijeno: - To nema veze. Vjeruje li mi kralj ili ne, ja sam joj ponudio brak. - Susretne prijateljev prodoran pogled. - Djevojka je odbila. - Bilo je i vrijeme - promrmlja MacLeod. Erik ga prostrijeli pogledom. - Što si to rekao? MacLeod slegne ramenima. - Samo to da bih je volio upoznati. Erik se nadao da je ona daleko odavde. Da se vratila u Irsku ili gutne s gorčinom - u Englesku. Zaškrgutavši zubima kako bi spriječio napad bijesa, iskapi svoj vrč vina i pozove da mu donesu još jedan. Bio je vražji blagdan njihova sveca, dovraga; i on će uživati u njemu. Trideset godina, pomisli ljutito. I sve je bilo savršeno dvadeset devet i tri četvrtine tih godina. Prošlih bi godina sudjelovao u raskalašenoj zabavi, uživao u očijukanju i zadirkivanju djevojke u svome krilu i veselio se dugoj noći ispunjenoj užitkom. ~ 268 ~ Knjigoteka


anna&exponto Možda naslutivši da joj je ponovno obratio pozornost, djevojka ga nastavi obrađivati. Opet ga je poljubila, ovoga puta odvažnije dok je, tako reći, pokušavala uzeti stvar u svoje ruke. Osjetio je njezin dlan kako se sklapa nad pasivnom izbočinom između njegovih nogu. - Ah, vidim da si velik - zasmijulji se. - Po cijelom tijelu. Nije mogao smisliti ni neki lascivni odgovor na ovo. Pokušavao se zabavljati. Pokušavao se opustiti i usredotočiti se na njezine vješte ruke, ali osjećao je samo nelagodu, kao da po njemu gmižu bube. Ellie ga je uništila, dovraga. Pretvorila ga u vražjeg eunuha. Upravo se spremao poslati djevojku na neki izmišljeni zadatak, da mu donesejoš piva ili viskija i bogznašto što se uspije sjetiti, kad začuje neko komešanje kraj krila šatora. Bio je to Boyd. On i Seton izvukli su kraći kraj i noćas su bili na straži. Što je bilo dobro, barem se tako činilo. Najjači čovjek u Škotskoj držao je uljeza oko struka, vukući ga unutra uz nešto muke. Ona - to je zaključio po nježnim cipelicama koje su provirile ispod ogrtača - je udarila velikog ratnika nogom u cjevanicu i pokušala se istrgnuti. - Pusti me, ti prenarasli grubijanu! Erik se smrzne. Srce mu je zadrhtalo i stalo, a krv mu je prestala kolati u žilama. - Roberte - reče svojim zapovjedničkim, autoritativnim tonom, koji je Eriku bio tako dobro poznat. - Uistinu se nadam da ovo nije primjer kako se odnosiš prema ljudima koji ti pokušavaju pomoći. Erik to nije želio vjerovati, ali sljedeće minute potvrde se njegovi najgori strahovi. Ona zabaci kapuljaču, odgurne zapanjenog Boyda i odlučno priđe stolu. - Lady Elyne! - uzvike kralj, šokiran kao i Erik. Ali Erik ga je jedva čuo. Preplavi ga crvena izmaglica bijesa, zaslijepivši ga za sve osim za opasnost u koju se stavila. Ta djevojka je očito bila izluđujuće sklona stalno upadati na pogrešno mjesto u pogrešno vrijeme. Erik opsuje. Glasno. Ona ga pogleda, a on u njezinim očima registrira šok, a zatim povrijeđenost. Tek kad je ustao i zaurlao: - Koga ti vraga radiš ovdje? sjetio se žene u svome krilu.

~ 269 ~ Knjigoteka


anna&exponto

23. Poglavlje Kakve li ironije. Čovjeka kojega je sanjala tjednima - mjesecima - nije ni prepoznala. Kad je mišićavi grubijan gurnuo Ellie u onaj šator, ona se instinktivno osvrnula oko sebe, promotrivši prostoriju na brzinu. Primijetila je prsatu plavušu u zagrljaju svjetlokosog ratnika, ali nije se potrudila bolje pogledati. Ništa na njemu nije bilo poznato. Doduše, kako je žena visjela na njemu, nije ga uspjela dobro vidjeti, ali bilo je nešto drukčije u načinu na koji je sjedio. Onaj opušteni, sasvim bezbrižni stav koji je karakterizirao čovjeka kojeg je poznavala zamijenila je mrzovoljna ravnodušnost iz koje je isijavala opasnost i upozorenje da mu se nije mudro približavati. Tek kad je čula njegov glas i okrenula se prema poznatim prodornim plavim očima, srce joj je zadrhtalo. On je bio na sigurnom. Živ je. Upijala ga je, primjećujući promjene koje su bile značajnije od promjene držanja. Bio je drukčije odjeven, u crni ratnički kaput i tamni ogrtač. Kosa mu je bila duga i neuredna, a bio je obrastao u barem tjedan dana staru bradu. Lice mu je djelovalo uže, izgledalo je mršavije i gladno, savršeno u skladu s ozbiljnim, smrknutim pogledom u ledenoplavim očima i mrzovoljno stisnutim ustima. Umjesto hvalisavog gusara s vragolastim sjajem u očima, on je izgledao opakije od svih nazočnih u šatoru punom bitkama otvrdnu lih ratnika. Njezino olakšanje što ga vidi brzo se pretvori u bol u srcu. Ona žena ga je ljubila. Zabila je glavu u njegov vrat i njezine su ruke milovale tvrde mišiće njegovih ramena. Mišiće i ramena koje je Ellie intimno poznavala i budalasto smatrala svojima. Što je očekivala, da će uzdisati za njom? Možda malo. Vidjeti ženu kako pada na pod, očito zaboravljenu, nije umanjilo njezinu bol. Plašeći se da joj svi u prostoriji čitaju misli, Ellie skupi ponos, podigne bradu i uz nadmeni trzaj glave okrene se odlučno od bijesnog, strašnog Vikinga koji vitla sjekirom. InkedGirl Gotovo je. Srce joj se stisne. Znala je ona to. A sada se i sama uvjerila. - Molim te, Roberte, moram razgovarati s tobom. Važno je. ~ 270 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Mora biti - reče njezin šogor, ali Ellie je vidjela da je zbunjen - i možda sumnjičav. Robert pogleda golemog čovjeka koji ju je ugrabio kad se približila logoru. - Došla je sama? - upita. Grubijan opaka izgleda kimne. - Da, ali provjeravamo, za svaki slučaj. Robert kimne i zaobiđe stol kako bi je uhvatio za ruku. Dođi, sestro, i reci mi što te vodi ovamo. - Pogledao je preko ramena i mahnuo čovjeku koji je sjedio kraj Erika, a zatim još nekolicini. Primijetila je da je prvi ratnik odjeven slično Eriku, a mogao se mjeriti s njim i po impresivnom izgledu. Bio je visok, mišićav i nekako ogrubjelo naočit - iako ne tako šokantno naočit kao čovjek koji je sjedio s druge Erikove strane. Prvi je čovjek oko sebe širio ozračje autoriteta pa se zapitala tko je on. Njezin se šogor očito oslanjao na njega. Edward Bruce je također ustao kako bi im se pridružio, a za njim i jedan stariji ratnik i jedan mnogo mlađi. A zatim, kao da ga se tek sada sjetio, Robert pogleda Erika. - Hajde, možeš i ti doći. - Nije zvučao presretno zbog toga. Iščitala je napetost između dvojice muškaraca i iskreno se nadala da ona nije uzrok tome. Ellie je krenula za svojim šogorom. Izašli su iz šatora i uputili se do improviziranog logora u velikoj rupi između planina. Cijelo vrijeme bila je snažno svjesna čovjeka uzavrele krvi koji ju je pratio za petama. Eriku očito nije bilo drago što je vidi. S obzirom na okolnosti, nije mu to mogla uzeti za zlo, ali nije očekivala takvu gorčinu - on nije bio takav. Zar je uistinu toliko mrzi? Nije ga kanila obmanuti, samo se željela uvjeriti hoće li mu biti stalo do nje zbog nje same, a ne zbog toga što je osjećao dužnost prema njoj jer je plemkinja. Kako je mala pećina bila dobro osvijetljena bakljama, dobro je vidjela da je uređena kao nekakva kraljevska odaja, namještena rustikalnim stolcem, pisaćim stolom i madracem. Bilo je to jako daleko od palače, ali činilo se da je Robertu sasvim udobno u ovoj skromnoj odaji. Oduvijek se divila naočitom vitezu koji je osvojio srce njezine sestre, ali sada je vidjela kako se tijekom posljednje godine Robert promijenio. Napola je očekivala da će pronaći iznurenog odmetnika s tjeskobnim pogledom progonjena čovjeka. Umjesto toga pronašla je zastrašujućeg ratnika, snažnog čovjeka čelične volje, koji je više nalikovao pravom kralju u ovom prašnjavom, prljavom oklopu nego u kraljevskom rubu s krunom na glavi. Robert joj pokaže da sjedne, a ostali ratnici iskoriste kamenje i stijene raštrkane po pećini. Ovo je uistinu bio neobično ratno vijeće. ~ 271 ~ Knjigoteka


anna&exponto Osjećala je vrućinu Erikova ljutitog pogleda na leđima koja je zasjenila velik dio zadovoljstva uspjehom što je uspjela stići ovamo. Nervozno je kršila ruke. Doduše, morala je priznati da trčkaranje po ratom opustošenim selima, pretvarajući se da je sluškinja pretvorena u englesku špijunku, nije bilo baš najsigurnije na svijetu, ali bilo je to nužno. Vjerojatno naslutivši njezinu nervozu, Robert reče obzirno: - Nadam se da me nisi pogrešno shvatila, sestro, kad sam rekao da iako mi je drago vidjeti te, najviše me zanima zašto si ovdje i kako si me uspjela pronaći. Usredotočila se na Roberta, ignorirajući bijes koji je zračio iz čovjeka naslonjenog na zid s prekriženim rukama preko svojih zastrašujućih, širokih prsa odjevenih u kožu. Ona ionako nije bila ovdje zbog njega. Zapravo, ne u potpunosti. Iako nije bila sigurna da bi ju samo suosjećanje za šogorovu borbu natjeralo na ovako ekstremni potez. Od djetinjstva se nije iskrala noću iz svoje sobe. A uputiti se zatim s nekoliko nepoznatih engleskih vojnika, koji su je smatrali sluškinjom, u noć kako bi obavijestila najprogonjenijeg čovjeka u kršćanskom svijetu da mu se sprema zamka... Sazna li za to njezin otac, bit će užasnut - i strahovito bijesan - zbog njezine izdaje. Ali nakon onog što je Edward učinio njezinoj sestri, Ellie se neće osjećati krivom ni za što. Ona duboko udahne i prepriča razgovor koji je čula kad je prisluškivala svoga oca, Ralpha i sira Aymera. To nije bilo ono što su očekivali čuti i odmah je osjetila promjenu u nazočnima u pećini kad su shvatili ozbiljnost informacije. Robert opsuje. - Oni znaju gdje smo? Jesi li ti sigurna u to, sestro? Je li moguće da griješiš? Ona odmahne glavom. - Ne griješim. Englezi znaju gdje ste se ulogorili i planiraju vas napasti u zoru. Kanili su poslati ovamo sluškinju moje sestre kako bi prikupila informacije - ali uvjerila sam je da moram poći umjesto nje. Izostavivši Mattynu ulogu u prikrivanju njezina odlaska, Ellie objasni kako su je do ruba doline odvela nekolicina ljudi sira Aymera. Oni je ondje čekaju i otpratit će je natrag u dvorac. Ona im kani reći da su je odbili pustiti u logor pa se mora vratiti čim prije. Edward Bruce bio je manje obziran od svoga brata. - Kako znamo da nam govori istinu? Ovo može biti klopka. Ellie ga prostrijeli pogledom. - To jest klopka, ali nisam je ja postavila. Ako mi ne vjerujete, pošaljite nekoga od svojih u šumu kod Loch Troona. Pronaći ćete skoro tisuću petsto Engleza koji će vam potvrditi da vam govorim istinu. Ali pobrinite se da to učinite prije zore. - Okrene se ~ 272 ~ Knjigoteka


anna&exponto Robertu. - Moraš odmah narediti ljudima da se spreme i smjesta otići odavde. Bruce zamišljeno protrlja bradu. - Nisam baš siguran. Ellie se ukipi od nevjerice. - Ali kunem se, govorim istinu. Robert se nasmiješi. - Vjerujem ti. - On pogleda impresivnog ratnika kojeg je ranije primijetila. - Ovo je ono na što smo čekali. Ellie primijeti sjaj u očima drugog čovjeka. - Aha. Mi biramo gdje ćemo se sukobiti s neprijateljem. - On klekne, uzme neki štap i nacrta nekoliko crta u blatu. - Ako pozicioniramo ljude na južnom brežuljku, ovdje on pokaže jednu točku lijevo - bit ćemo spremi za njih kad izađu iz zaklona šume. Skupit ćemo kamenje s kojima ćemo srediti konje, a Strijela i njegovi strijelci pobrinut će se za ostale. - To će biti klopka - reče oduševljeno Robert. - Ali ne za nas. Ratnici su još neko vrijeme kovali planove, a kad su se dogovorili kako dalje, kralj se ponovno obrati ratniku odjevenom poput Erika. Poglavaru, okupi ljude. Moramo početi s pripremama. One koji su prepijani, bacite u jezero. - Robert se okrene Eriku. - Bojim se da ćemo morati proslaviti dan tvoga svece nekom drugom prilikom. Erik ravnodušno slegne ramenima, još uvijek strijeljajući Ellie pogledom. - Ionako mi sada nije ni do kakvog slavlja. Robert priđe Ellie, nagne se i poljubi je u obraz. - Ne znam kako da ti zahvabm, sestro. Neizmjerno sam ti zahvalan i ne znam kako ti se odužiti za ovo - barem ne u ovom času. Ali kad povratim svoje kraljevstvo, dat ću ti sve što je u mojoj moći. - Ne želim ništa - reče Ellie. - Osim sigurnog povratka svoje sestre. Vidjela je bljesak boli u Robertovu pogledu. On kimne. - I ja to želim. Robert se okrene i reče svojim ljudima da podu. Erik krene s njima, no Robert ga zaustavi. - Ne, ti ostani - reče smrknutim glasom. - Ovo se tebe tiče. Ellie je prtljala nervozno s ogrtačem, pretpostavljajući da ono što Robert želi reći nema veze s informacijama koje im je donijela. Pogled mu je vrludao između Ellie i Erika. - Koliko god cijenim tvoje upozorenje, sestro, pretpostavljam da nisi došla ovamo samo zbog moje koristi. Ellie osjeti kako joj se obrazi žare pod sveznajućim šogorovim pogledom. - Sokol mi je ispričao što se dogodilo - reče Robert. - Žao mi je što si to morala pretrpjeti. On te tada morao povesti sa sobom, s obzirom na ~ 273 ~ Knjigoteka


anna&exponto okolnosti - on bijesno pogleda Erika - ali njegovo ponašanje nakon toga bilo je neoprostivo i nečasno. Ona pogleda Erika, iznenadivši se kako je stisnuo usta. Očito se nije imao nikakvu namjeru braniti. - Ne, Roberte - reče ona, stavivši mu odlučno ruku na rame. - Griješiš. Prema meni je postupao izuzetno obzirno. Ja sam mu mogla - trebala sam - reći tko sam, ali sama sam odlučila da to ne učinim. - Nasmije se ironično. - Mislim da sam malo previše uživala u svojoj slobodi. Ja sam jednako odgovorna za ono što se zbilo koliko i Sokol. Nije izgledalo da je Eriku drago što se zauzela za njega. - Ne morate me braniti, lady Elyne. Kralj ima potpuno pravo biti gnjevan. Robert ga je ignorirao i pogledao je pozorno. - Nisi patila zbog svog... ovaj, gubitka? Ja ću ga natjerati da se odmah oženi tobom... ako treba. Ellie zatomi drhtaj jer ju preplavi pomiješani osjećaj užasa i srama. Prisila ljutitog, dobronamjernog rođaka na brak bila je još manje privlačna od Erikove časne ponude. Ona odmahne glavom. - Moj zaručnik je svjestan situacije. Kao što sam već rekla Sokolu, nemam se želje udati za njega. - Njegova plemenita žrtva nije nužna. Činilo se da je Roberta smekšao njezin odgovor jer kad je pogledao Sokola, u njegovom je pogledu bilo trunku manje ljutnje. Vidjela je da mu je laknulo što je taj neugodni razgovor završen. On se nasmiješi. Bojim se da si povrijedila ponos mojeg moreplovca. Nije naviknut da ga žene odbijaju. Ali kako kaže moja Elizabeth, ti si oduvijek bila pronicljiva djevojka. - On se nasmije na Erikov bijesan izraz lica. - Vidiš na što ciljam? Nepodnošljiv je već mjesecima. Vjerojatno shvativši da nije mudro dalje izazivati svog ratnika, Robert se uozbilji. - Previše si riskirala da mi preneseš ovu poruku. Nadam se da nitko neće otkriti što si učinila. I ona se to nadala. - Bit ću ja dobro, ali moram se brzo vratiti. Vojnici me čekaju, a ne bih željela da me previše ispituju. Robert je još jednom poljubi u obraz. - Poslat ću jednog od svojih ljudi da te otprati. - To neće biti potrebno - reče hladno Erik. - Ja ću je odvesti. Robert pogleda Ellie tražeći od nje potvrdu. Ona krišom pogleda Erika i primijeti kako je stisnuo čeljust i zastrašujuće se smrknuo. Bila je u iskušenju da ga odbije, ali znala je da je ovo - da je on - dio razloga zašto je došla ovamo. Prije nego što odluči nastaviti s planovima udaje za Ralpha, mora znati ima li slučajno nekakve šanse za njih. Ona s oklijevanjem kimne. ~ 274 ~ Knjigoteka


anna&exponto

*** Erik se jedva suzdržavao da sasvim ne poludi. Imala je vražju sreću što je pristala poći s njim. Dijelila ga je sekunda od toga da je obuhvati oko tog njezinog uskog struka - a gorio je od želje da to učini otkad je upala u onaj šator - i prebaci je preko ramena kao pravi barbarski Viking kakvim ga je isprva smatrala. Ta užasna cura je izgleda u njemu oslobađala sve primitivne instinkte, one koji su vukli korijene od generacija Vikinga koji su uzimali sve što su poželjeli. No nasreću, njezin pristanak, iako uz oklijevanje, spriječio ga je da još gore pokvari kraljevo mišljenje o njemu - a ono je ionako već bilo dovoljno narušeno. Nakon što je pozdravila svog šogora, okrene se na peti, podigne tu svoju nadmenu malu bradu i išeta iz šatora kao da je ona kraljeva sestra, a on sluga koji se mora zadovoljiti nošenjem šlepa njezine oprave. On izleti za njom, s mukom obuzdavajući nalet žestokih emocija koji je bjesnio čitavim njegovim tijelom. Ljutnja, koja ga je obuzela kad ju je ugledao, samo je postala veća kad je slušao kako objašnjava razloge zašto je došla. Nije mogao disati pomislivši na opasnost u koju se dovela. Odlučno ponavljanje odbijanja udaje za njega također mu nije popravilo raspoloženje. Ako ga voli, zašto se ne želi udati za njega? Što ne znači da je on želio brak, ali dovraga, to nije imalo smisla. Kipio je u tišini, ne vjerujući si dovoljno da bi progovorio, dok su vatre i baklje logora bhjedjele za njima na mjesečini. Uočio je nekoliko Boydovih stražara koji su čuvali vanjski rub logora, ali je sumnjao da je ona svjesna njihove nazočnosti. Konačno, kad su stigli do uske staze koja je vodila u Loch Troon, ona je vjerojatno zaključila da su dovoljno daleko odmakli. Okrenula se prema njemu, zabljesnuvši ga zelenim pogledom iz kojeg su sijevale munje. Hoćeš li samo zuriti u mene cijele noći ili mi ipak želiš nešto reći? Moždaje za to bio kriv njezin ton. Ili ruke koje je stavila na bokove. Ili to što je nakon toliko mjeseci mučne uskraćenosti udahnuo slatki miris njezine kože. Što god to bilo, Erik je došao do ruba. Uhvatio ju je za jedan savijeni lakat i povukaoje naglo k sebi. Želim ti nešto reći, dovraga. Koji ti je vrag, zašto si se umiješala u ovo? Zar želiš da te ubiju? ~ 275 ~ Knjigoteka


anna&exponto Bila je pogreška dodirnuti je. Kad je ovako bila privijena uz njega, osjetio je mekoću njezina tijela. Bila je - mirisala je - predivno, a on je shvatio koliko mu to nedostaje. Koliko mu ona nedostaje. Poput vatre, čitavim se njegovim tijelom proširi svjesnost, zagrijavši mu krv, kožu, dajući mu do znanja da unatoč nedavnom iskustvu koje je govorilo suprotno, on nije eunuh. Svaka razumna žena bi zadrhtala od straha na oluju bijesa koja joj se približavala. Ellie, naravno - koja se nikad nije ponašala onako kako bi se očekivalo - istrgne ruku i pogleda ga ravno u oči, ljutnjom jednakom njegovoj. Zaškilji ljutito. - Kako sam bila glupa, mislila sam da bi mogao biti zahvalan - ubode ga u prsa naglašavajući svoje riječi - što sam upravo spasila tvoju nezahvalnu, previše mišićavu i za tvoje dobro previše lijepu kožu. - Zahvalan - procijedi on ljutito - zato što si se dovela u opasnosti? Priđe joj korak bliže, a ona to mudro izbjegne ustuknuvši. Imao je sreće jer dalje nije mogla odmaknuti zbog stabla koje joj se našlo na putu. Stavivši joj ruke na ramena tako da ne može pobjeći, on se nadvije prijeteći nad nju. - Želio sam te zadaviti zato što si došla ovamo. Ili je ljubiti dok ne popusti taj strahoviti pritisak u njegovim grudima. Iskre su frcale u zraku između njih. Žudnja ga je vukla k njoj kao magnet. Poriv da je poljubi bio je gotovo neodoljiv. Čeljust, usta, cijelo mu se tijelo grčilo od suzdržavanja. Oči su joj titrale poput očiju zeca uhvaćenog u stupicu. - Moraš se opustiti - reče s nelagodom. - Ponašaš se smiješno. Pusti me. Opustiti se? On? On je uvijek opušten, vrag nekaje nosi. Nagnuo se bliže, kao da je tako može natjerati da shvati veličinu opasnosti u koju se dovela i iskusiti tračak onoga što on osjeća. - Ne. Znao je da ga to ne bi smjelo tako uzbuđivati, ali dovraga, bio je sjajan osjećaj pokazati joj gdje joj je mjesto. Prepuštenoj njemu na milost i nemilost. Pokorenoj njegovoj volji. Ona snažno podigne koljeno, nanijevši mu dovoljno boli da ustukne i presavije se u agoniji, ali nedovoljno da ugrozi njihovo buduće potomstvo. Kad se uspio ispraviti i ponovno prodisati, shvatio je što je zapravo nesvjesno pomislio u tom trenutku. Odmakne se, zaprepašten. Njihovo potomstvo. Nešto ga stisne u grudima dok je zapanjeno zurio u nju. Bilo je to tako jasno - tako očito - da se pitao kako to prije nije shvatio. Koljeno u jaja natjeralo ga je da prizna istinu koja mu je već dugo pred nosom. Nikoga osim nje nije mogao zamisliti kao majku svoje djece, zato što ju voli. ~ 276 ~ Knjigoteka


anna&exponto On nju voli. Kriste, kakva je on bio slijepa budala! Jačina tih zamršenih emocija, žestoka privlačnost, neodoljiv nagon da je zaštiti - da je posjeduje. Razlog zašto je ne može zaboraviti. Razlog zašto ga je unatoč svoj ljutnji opijao njezin lik otkad je ušla u onaj šator. Nije se želio oženiti njome zato što je mislio da joj time čini uslugu, već zato što ju voli. Kako je uopće dopustio da se to dogodi? Bolje se bilo pitati kako bi bilo moguće da se to ne dogodi. Oni su se savršeno nadopunjavali. Ona je izvlačila na površinu njegovu ozbiljnu stranu, a on je nju nasmijavao. Dijelili su istu ljubav prema pustolovinama. Ellie je bila prva žena u njegovu životu kojoj je bilo stalo do toga što on misli. Prva je zagrebla ispod njegove stalne spremnosti za šalu i očijukanja kako bi ga upoznala. Vjerojatno je to počelo kad je prvi put zakolutala očima ili kad ga je odlučno pogledala onim svojim neimpresioniranim pogledom stroge dadilje. Ili se možda sve to svodi na nešto tako jednostavno poput Domnallove dubokoumne primjedbe: ona ne trpi nikakva njegova sranja. Pogrešno protumačivši uzrok njegova iznenađenja, Ellie doda: - Nemoj me pokušavati zastrašiti svim tim mišićima. To ti neće proći. Zar ti uistinu vjeruješ da se ja bojim da bi me ti mogao povrijediti? - Ona se zapilji dugo u njega u mraku koji je ublažavala samo mjesečina. - Što ne znači da ne izgledaš kao opasan grubijan. Još uvijek smeten zbog svog otkrića, Erik provuče prste kroz svoju neurednu kosu. Zar uistinu izgleda tako strašno? - Nisam u posljednje vrijeme imao mnogo prilika za brijanje. - Ne kažem da mi se ne sviđa - požurila se ispraviti. Zakleo bi se da vidi kako su joj se obrazi zarumenjeli, unatoč tami. - Samo da zbog nje izgledaš opasnije. On se namršti zbunjen njezinim komentarom. Izrekla je to tako da je zvučalo kao da to ne mora biti loše. - Žao mi je ako sam te povrijedila - reče, ugrizavši se za usnu. - Ali jako si me naljutio. - Znam kako je to - reče ironično. Zagladi kosu prstima. - Bože, Ellie, kad sam te ugledao u tom šatoru i pomislio na opasnost kojoj si se izložila kako bi došla ovamo, uplašio sam se, ja... - Slegne ramenima. - Valjda sam izgubio živce. Ona nestrpljivo zastenje. - Da, ovaj, i ja bih radije da nisam sama morala doći ovamo. Ali nije bilo nikog drugog. Učinila sam ono što sam smatrala da moram. ~ 277 ~ Knjigoteka


anna&exponto Zato što ga voli. Ponizila ga je spoznaja da se dovela u opasnost zbog njega. Gledala ga je u oči, izazivajući ga da joj se usprotivi. - Ne radi se o tome da ja ne cijenim ono što si učinila - reče. - Sam Bog zna koliko si večeras spasila života, a možda i krunu, ali ja te ne želim blizu ovoga svega. Vidio je u polumraku kako joj se lice objesilo. - Ti mi nisi oprostio ono što sam učinila. - Nema se što oprostiti. Ja sam kriv za ono što se dogodilo. - Izgledala je kao da mu nije povjerovala, pa on objasni: - Isprva sam bio bijesan što mi nisi rekla, ali kad sam se malo ohladio, shvatio sam da si imala valjan razlog za to. Ja ti nisam dao razloga da mi vjeruješ, niti sam tražio da mi vjeruješ. Ono što se dogodilo u pećini... Ja sam te toliko želio, mogla si mi reći i da si prokleta engleska kraljica, ne bi me bilo briga. Ona se ironično nasmiješi. - Nadam se da ti to nije uzrokovalo previše problema s Robertom. Nisam propustila primijetiti napetost između vas dvojice. - Nije to ništa - reče Erik. - Naravno da jest. - Znala je koliko mu znači odanosti. - Trebala sam ti reći. Ja sam ti vjerovala, no samo sam htjela saznati... - Glas joj utihne. - Što si htjela saznati? Ona posramljeno skrene pogled. On pomisli da mu neće odgovoriti, no ona konačno reče: - Željela sam znati može li tebi biti stalo do mene zbog mene. Ne zbog toga tko sam ili zato što te čast obvezuje da se oženiš mnome. Srce mu se stisne kad je konačno shvatio. - Zato si me odbila? - Ne zato što ga nije voljela, nego zato što je željela da on nju voli. To mu je tada ponudila. A on to nije uvidio. Ponudio joj je brak zbog časti i dužnosti, a ona je željela osjećaje i ljubav. - Moja majka je svim srcem voljela moga oca - reče. - A to što se godinama i godinama trudila da i on nju zavoli, na kraju ju je ubilo. Umrla je od groznice, ali prije toga je već godinama bila mrtva iznutra. On joj odmakne zalutali pramen kose s obraza i zatakne ga za njezino uho. - Žao mi je, curo. Ona se ukoči, pogrešno protumačivši razlog njegove isprike. - Ne govorim ti to zato da bi se sažalio nada mnom ili zato što želim nešto od tebe. Samo sam mislila da bi ti to moglo pomoći da shvatiš zašto sam učinila ono što sam učinila. ~ 278 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ellie... - On bi ovoga časa mogao prekinuti njihovu agoniju. Bilo bi je tako lako privući u zagrljaj i reći joj koliko ju voli. Kako ne može zamisliti budućnost bez nje. Sebično gledajući, baš to je i želio. Više nego što je želio bilo što u svome životu. Za čovjeka koji je navikao dobivati ono što želi, koji je navikao da mu sreća pada s neba, bila je to gorka pilula koju je morao progutati. Ali nije mogao.

***

U njegovim se očima pojavi nešto što natjera Ellie da učini nešto što se zavjetovala da neće opet učiniti. - Reci mi da ostanem - prošapće. On je jedan časak oklijevao. Ili se ona barem uvjeravala da oklijeva. Željela je vjerovati da je njezina molba uzrokovala nekakvu unutrašnju borbu, zato što izraz njegova lica nije otkrivao baš ništa. Ali zatim se on nasmiješi, a sućut na njegovu licu, kao da shvaća da joj je srce slomljeno, ali je blaženo imun na njezinu agoniju, izliječi je od svake pomisli o njegovoj unutarnjoj borbi. - Žao mi je curo, ja to ne mogu. Bol koja joj je sada proparala tijelo bila je poput munje. Zašto si ona to radi? Zašto mu je otvorila svoje srce, izložila ga, da bi ga on slomio jednim smiješkom? Zar je ona bila gladna boli i poniženja? No, samo trenutak ranije, on je nju gledao tako nježno, pa je pomislila... Glupača. On nju ne voli. Njemu je nje žao. Sada to jasno vidi. Žene mu se bacaju pod noge cijelo vrijeme. A na njezinu veliku sramotu, činilo se da je ona ista kao i sve one. Dvaput mu je ponudila svoje srce i on ju je dvaput odbio. To joj je bilo dovoljno. Ona se odmakne od njega, prekinuvši povezanost. Bilo je to čudno. Nakon prvotne strahovite boli, nije osjećala baš ništa. Samo silnu želju da se čim prije izgubi odavde. - Moram ići. - Ellie - reče on tiho, posegnuvši za njezinom rukom. - Žao mi je. Ona se ukoči i odmakne od njega. - Nemaš se za što ispričavati. Baš sam blesava. Naravno da ne želiš da ostanem. - Ona se nasmije, ali to je za uho bio neugodan smijeh. - Ti već imaš nekoga tko te čeka. On se namršti, kao da nema pojma o čemu ona priča. ~ 279 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ona žena - reče. Na tvome krilu. Koja te ljubila. - U šatoru? Pomislila je da se trznuo, ali zatim on reče: - O, da. Naravno. Bubnjalo joj je u prsima. - Dobro, onda, ovo je valjda zbogom. Još ga se jednom odvaži pogledati, pitajući se koliko ćejoj vremena trebati da pojedinosti njegova lica izblijede iz sjećanja. Luk njegovih obrva. Čvrstu linija njegove brade. Bijele boriće oko kutova očiju. Vragolasti smiješak. Visoke jagodice i plemeniti oblik nosa. To neodoljivo naočito lice. Ona spusti pogled. - Vojnici me čekaju na drugoj strani grebena. - Jesi li sigurna da znaš što radiš? Što ako nešto posumnjaju? - Neće. Znam ja biti jako uvjerljiva. Pogled mu se smrkne. - Meni se to ne svida. Ja ću te odvesti u Ayr. - Ne - reče ona oštro. - Moram se držati plana ili će postati sumnjičavi. Zar misliš da će povjerovati da sam sama uspjela pronaći put do Ayra? Moram se vratiti kako sam isplanirala. Znam što radim. - Nije skrenula pogled s njega. - Uostalom, ti nisi odgovoran za mene. Dugo su se gledali u oči. Na trenutak je pomislila da je vidjela nešto u njegovu pogledu prije nego što ga je skrenuo. On ustukne. Držao se jako ukočeno. Zamalo je povjerovala da mu je sve ovo teško. - Dobro onda - reče. - Zbogom, lady Elyne. Ellie prestane disati. Samo je stajala ondje, dugo, želeći zapamtiti ovaj trenutak znajući da je posljednji. Ali on je morao završiti. - Zbogom, Erik. Okrenula se i nije se osvrnula. A mali, ali značajni dio njezina života upravo je završio.

~ 280 ~ Knjigoteka


anna&exponto

24. Poglavlje Ivanje, 23. lipnja, 1307. Erik je učinio ono što je morao. Njoj će biti bolje bez njega. Ili se barem u to uvjeravao onih prvih dana nakon što je otišla. Želio joj je reći da ostane, ali previše ju je volio da bi joj to učinio. Ljubav ne jamči uvijek sretan kraj. Ponekad je ljubav značila žrtvu. Ponekad je ljubav značila staviti sreću osobe koju voliš ispred svoje, iako to znači da ne možete biti zajedno. On je bio odmetnik. A što se nje tiče, mogao bi do sljedećeg jutra biti mrtav odmetnik. Čak i s njezinom pomoći, znao je da još uvijek žive na posuđenom vremenu. Možda, da je ona dadilja kao što joj je na početku vjerovao, situacija bi bila drukčija. Ali ona je kći jednog od najmoćnijih ljudi u kršćanskom svijetu, zaručena za jednako moćnog čovjeka, i što je najvažnije, na sigurnom je. Pred njom je svijetla budućnost. Ne može tražiti od nje da toliko riskira radi njega. On neće dopustiti da i ona visi u nekom kavezu. Bolje bila tako nepodnošljiva kao da mu je zabila bodež u leđa i zavrnula ga. Osjećao se kao da je razderan na dva dijela, na svoje sebične žudnje i spoznaje da je donio ispravnu odluku. Samo, nikad ne bi očekivao da će ispravna odluka tako silno boljeti. A i znao je on Ellie. Da je naslutila njegovu slabost, ne bi odustala dok ne sazna istinu. Zato ju je morao ostaviti u uvjerenju da ju ne voli. Ali, odlučan izraz na njezinu licu, prije nego što je otišla, nije ga prestao proganjati. Pustiti je, bilo je najteže što je učinio u svome životu. Prema tome je MacLeodov dvotjedni trening nazvan „čistilište” izgledao kao zabavna dječja igra. Iako se ona s time nije složila, pratio ju je cijelim putem do zamka Ayr. Pretpostavio je da zna da je slijedi, ali nijednom se nije osvrnula. A zatim, pet dana nakon što je četiristo Bruceovih sljedbenika uhvatilo kod Glen Trool tisuću petsto engleskih vitezova u klopku i prisilili Aymera de Valencea podvijena repa na povlačenje, ona je napustila Ayr i otputovala galijom u Irsku. Znao je da je otišla jer je naredio jednom od njihovih ljudi u dvorcu da pazi na nju. Na prvu naznaku da je otkriven njezin noćni izlet u Bruceov logor, on bi otišao po nju. Ali nije dobio taj izgovor. ~ 281 ~ Knjigoteka


anna&exponto Sada, nakon druge odlučujuće pobjede protiv sira Aymera de Valencea u svibnju kod Loudoun Hilla, bitke koja se vodila nekoliko dana nakon što je Ellin zaručnik otjeran natrag u Ayr, poraza sira Philipa Mowbraya, kojeg su uništili sir James Douglas i Boyd, i vijesti da je engleski kralj opet legao u bolesničku postelju, Erik se bojao da je učinio strašnu pogrešku. Situacija se promijenila. Dragovoljci su hrlili pod Bruceov barjak, povećavši preko noći broj Bruceovih pristaša s nekoliko stotina na nekoliko tisuća. Postupno je kralj utvrđivao položaje na jugoistoku, osvojivši pritom ključne utvrde. Ali Bruceje naučio značajnu lekciju od Wallacea: radije će uništiti dvorce nego dopustiti neprijatelju da ih iskoristi protiv njega. I tako će sutra, nakon duge noćne gozbe, zamak Ayr biti sravnjen sa zemljom. Prvo će zaplijeniti svu imovinu u zamku, no toga neće biti mnogo jer je, isplovivši prošlog tjedna prema Irskoj, Ulster ponio sa sobom skoro sve što je vrijedno. Sasvim nesvjestan bučnog slavlja usred kojeg se našao, Erik je sjedio u tišini, tek se povremeno pridružujući razgovoru MacLeoda i Brucea ili se posluživši obilnom ponudom hrane. Crni oblak, koji je lebdio nad njim otkad je gledao kako Ellie nestaje iza zidova baš tog dvorca, samo je postao veći i teži. Kako su dani prolazili, rastuća nervoza pretvarala se u nešto slično panici. Ponekad bi ga tako čvrsto stisnula da nije mogao ni disati. Proganjala ga je sumnja u sebe, nije mogao izbjeći dosadan osjećaj da je trebao reći Ellie kako se osjeća. Da je zaslužila izbor. Sa svakom pobjedom, njegova je nesigurnost postajala sve gora. Nije mogao spavati. Jedva bi nešto pojeo. Mogao se samo boriti. Zato se dragovoljno prijavio za svaku moguću misiju, što opasniju, to bolje. Trudio se učiniti sve kako se ne bi imao vremena propitivati je li donio ispravnu odluku i je li sad već prekasno da bi to uopće bilo važno. - Čujem neke pritužbe. Erik podigne pogled, shvaćajući da se kralj obratio njemu. Namršti se. - Kakve pritužbe? - Da previše mučiš novake na obuci. Erik razmijeni pogled s MacLeodom prije odgovora. - Moraju biti spremni na borbu. Edward je pozvao još ljudi u Carlisle koji bi trebali stići do srpnja. On neće tako lako odustati. - A mi ćemo biti spremni - složi se Bruce. - Ako se Edward oporavi. Ali ne možeš preko noći pretvoriti seljake i ribare u vitezove. ~ 282 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ne želim ih pretvoriti u vitezove, već u Highlandere. To je teže i zato treba više raditi. Bruce se nasmije. - Da, imaš pravo. Povlačim primjedbu. - A zatim dobro promotri Erika. - Imam neke vijesti koje bi te mogle zanimati. Iako je to rekao nehajno, svaki se mišić u Erikovu tijelu napne. - O mojoj šogorici - doda Bruce. Ispije gutljaj vina gledajući Erika preko ruba pehara, znajući jako dobro da ga podbada. - Sutra ujutro se udaje za de Monthermera. Erik se osjećao kao da ga je netko mlatnuo u prsa ratničkim čekićem. Svaki centimetar njegova tijela pobunio se protiv kraljevih riječi. Panika koja je tinjala u njemu sada je eksplodirala. Znao je svakim djelićem svoga bića da mora nešto učiniti. Ne može dopustiti da se to dogodi. Bio je svjestan da ga gleda više od jednog para očiju i čeka njegovu reakciju. - Gdje? - zahtijevao je stisnutih zuba. - U dvorcu Dunluce. - Bruce ga špekulantski promotri. - Znaš, malo sam razmišljao i vjerujem da imam jednu misiju za tebe. Erik ga je jedva slušao. Udaje s Zvončica. Samo te riječi su mu se vrtjele u glavi. Nije mogao misliti ni na što drugo. Kako to može učiniti? Ellie ga voli, ali za nekoliko sati udat će se za nekog drugog. Ipak, imao je neku sitnu nadu da to neće učiniti. Osjećao se kao da mu cijela utroba gori. Trebala mu je sva moguća kontrola da ostane mirno sjediti, dok je želio skočiti na najbliži brod i odjuriti u Irsku. - Razmišljao sam - nastavi kralj - da bi bilo mudro ojačati veze s Irskom. A kako sam tebe zadužio za čuvanje zapadnih morskih puteva, kako bismo kroz njih dobivali opskrbu, mislim da si ti za to prava osoba. Erik je u magli bio svjestan da mu kralj pokušava reći nešto važno. Natjerao se slušati njegove riječi, a ne prodorni glas u glavi koji mu je urlao da se smjesta izgubi odavde. - Znaš li da je lady Elyne velika Ulsterova miljenica? - upita znakovito Bruce. Erik ga pogleda, pretpostavljajući što kralj sugerira. - Aha - reče pažljivo. - Koliko znam, ona je pomogla ocu nakon što joj je majka umrla. Bruce se nagne naprijed. - Kladim se da bi joj oprostio baš sve. Zatim zamišljeno zastane. - Dvije kćeri udane za Škote mogle bi ga natjerati da zažmiri na oba oka; što ti misliš? Erik se ukipi. Bilo je jasno što kralj želi reći. - Ta „misija” koju je imao na umu bila je ženidba s Ellie - čak i ako bi to trebalo učiniti u tajnosti. Bruce je smatrao da bi joj Ulster oprostio. ~ 283 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ako je dosad čekao na Bruceovu podršku, upravo ju je dobio. Ali Erik je znao da bi on to učinio i bez njegove podrške. Dva tjedna mučenja došla su kraju. On je bio pogriješio, sadaje to znao. Samo se vraški nadao da će stići prije nego što ona napravi još goru pogrešku - onu koja se neće moći ispraviti. Kad je pomislio kako ju je silno povrijedio... Zadrhtao je pomislivši kako ju je pustio da misli da je ne voli. Da se kanio vratiti onoj ženi s gozbe. Ponovno ga obuzme panika. Što ako odbije razgovarati s njim? Ellie zna biti tako tvrdoglava. Što ako mu nije oprostila? Želudac mu se stisne. Što ako se neće predomisliti? On to ne može dopustiti. Nasmiješi se. Ovo je bio prvi iskreni smiješak u dugo vremena. Samo se mora pobrinuti da ostanu nakratko sami, a onda će joj se iskupiti i dokazati joj kako se osjeća. A znao je i pravo mjesto za to. Okrene se Bruceu. - Moram odmah krenuti. Bruce mu uzvrati smiješak. - To sam i mislio. No Erik zastane, sjetivši se kako je Ellie tvrdoglava. - Možda će mi trebati nekoliko dana. Bruce se nasmije, - ja mislim da će ti možda trebati i dulje. Imaš dva tjedna. Dobro ih iskoristi. Erik se naceri. - To i kanim - svaku minutu ta dva tjedna. Ovo je bila misija za koju će se vraški pobrinuti da ništa ne pode po zlu. Bilo je svježe, sunčano ljetno jutro. Savršen dan za vjenčanje. Ellie je promatrala svoj odraz u zrcalu dok joj je sluškinja četkala kosu. Nasmiješila se. Ako već nije bila sretna, onda je barem bila zadovoljna time kako joj se u posljednjih mjeseci odvijao život. Donijela je ispravnu odluku i nastavila sa svojim životom. Čak je i prestala stalno gledati kroz prozor. Kad je sluškinja završila s ukrašavanjem njezine kose u zamršeni sklop uvojaka učvršćen dijamantnom tijarom i odjenula ju u elegantnu tamno zelenu opravu od damasta koju će nositi na vjenčanju, sunce je već punom snagom prodiralo kroz njezin prozor. Neka tamna sjena prođe preko nje, natjeravši je da pogleda kroz prozor. Ne vidjevši ništa, pretpostavila je da se radilo o oblaku. - Trebate li još nešto, milostiva? - upita sluškinja. Ellie odmahne glavom, diveći se djevojčinom uratku. Čeznutljivo se osmjehnula. Izgledala je skoro lijepo. Ne, molim te, otiđi vidjeti treba li nešto lady Mathildi. ~ 284 ~ Knjigoteka


anna&exponto Sluškinja se nakloni i izađe. Vrata su se tek zatvorila kad netko zgrabi Ellie s leđa. Jedna snažna ruka prekrila joj je usta prije nego što je uspjela vrisnuti. - Psst - šapnuo joj je na uho, pritisnuvši je čvršće k sebi. - Neću te povrijediti. Ellie se srce stisne, prepoznavši glas, poznati miris vjetra i sapuna i svaku tvrdu izbočinu mišićavih ruku i prsa koje su je držale. Erik. Ali što on radi ovdje? I još važnije, kako je dospio ovamo? Dobri Bože! Morao je ući kroz prozor tornja, dobrih dvanaest metara iznad litice, a još tridesetak metara iznad mora ispod litice. Neću te povrijediti. Čula je ona već te riječi. Pokušala se istrgnuti, udarivši ga laktom u trbuh, ali to nije imalo nikakve koristi. Tijelo tvrdo poput granita nije se pomaklo ni centimetra. - Obećaješ da nećeš vrištati? - šapne joj. Ona kimne, a on je pusti. No odmah vrati ruku na njezina usta kad ih je otvorila kako bi vrisnula. On prijekorno cokne jezikom. - Mislio sam da bi mogla biti nerazumna, no nasreću, pripremio sam se na to. On joj mahne tankim svilenim vrpcama pred očima. - Nadao sam se da ću te sljedeći put vezati pod drukčijim okolnostima. - Ona razrogači oči od bijesa, a on se na to samo zasmijulji. - Žao mi je, curo, ali moramo razgovarati, a ne mogu riskirati da te ne urazumim. Možeš mijaukati koliko te volja kad budemo daleko odavde. Ona se mora urazumiti? A on ju upravo kani oteti drugi put? I ona ne mijauče. Nakon što je spretno zamijenio svoju ruku svilenom vrpcom, svezao joj je ruke. Skinuvši plašt s ramena, izvukao je jutenu vreću koju je zataknuo za pojas i pogledao ju ispričavajući joj se očima. - Kako ne možemo onim putem kojim sam došao, bojim se da je ovo nužno. Kad je shvatila što kani učiniti, pokušala se izmaknuti, ali on ju zgrabi oko pojasa i prebaci joj vreću preko glave. Migoljila se i udarala ga nogama poput banshee, ali on ju je prebacio preko ramena, kao da je neka nemirna vreća brašna, i ogrnuo se plaštem da joj prekrije noge. Toliko o njezinoj savršenoj frizuri i silnom uređivanju. Od svih... Bila je bijesna zbog njegova grubijanskog ponašanja, ali nije si mogla pomoći da se ne zapita zašto on to radi. Samo je jedan odgovor imao smisla, ali ona neće ponovno upasti u istu zamku i povjerovati da mu je stalo do nje. ~ 285 ~ Knjigoteka


anna&exponto Poskakivala je putem dok je silazio niz mračne hodnike i kružne stube glavne kule Dunlucea. U uzbuđenju i zbrci zbog vjenčanja, činilo se da nitko ne primjećuje krupnog čovjeka s vrećom koja mu se vrpolji na ramenu. S obzirom na okolnosti, žestoko se borila, uspjevši mu zadati pokoji udarac nogom, sve dok joj nije spustio dlan na stražnjicu. Od njegova nježnog milovanja krenuli su joj žmarci niz kralježnicu, a cijelo tijelo joj je postalo mlitavo. Kad se ponovno provrpoljila, za to je bilo krivo nešto sasvim drugo, a ta bitanga - vrag neka ga nosi umišljenog - je to jako dobro znala. Osjetila je hladan povjetarac na koži kad su izašli iz tornja. Kad je nekoliko minuta kasnije tlo postalo strmije, znala je da su prešli most i krenuli prema pećini. Nije se opirala plašeći se da će se oboje stropoštati niz liticu. Ali, kao i uvijek sigurna koraka, kretao se opasnim područjem vješto poput divlje mačke. Odjednom se zrak umirio i postao vlažan, a ona je znala da moraju biti u Sireninoj špilji. Gdje je sve počelo. Nekoliko minuta kasnije, začuje pljuskanje vode kraj nogu i osjeti kako je podižu u čamac. Preuzeo ju je neki drugi čovjek i smjestio na drvenu klupu. - Ovaj put pazim na zube i laktove, curo. Domnall. Trebala je znati da je on uključen u ovo. Baš joj je to hvala što mu je pomogla pobjeći. Pokušala mu je to reći, no on se samo zasmijuljio - bez sumnje razabravši smisao njezina prigušenog siktanja. Ubrzo, kad je brod već dobio na brzini, skinuli su joj vreću s glave. Ona zatrepće zbog jarkog sunca i ugleda Erika kako nevino stoji ondje. Ostatak posade bio je mudar i povukao se koliko je mogao na malom birlinnu dajući im malo prostora. On se trzne, ispravno protumačivši munje koje su joj sijevale iz očiju. - Možda bih trebao malo pričekati sa skidanjem poveza dok se malo ne smiri - reče on Domnallu koji je stajao otprilike jedan metar ispred njega. Stariji čovjek slegne ramenima. - Bojim se da te u svakom slučaju to čeka, momče. Erik je očito odlučio riskirati jer je počeo odvezivati svilene vrpce na njezinim zapešćima i ustima. Kad se oslobodila, okrenula se prema njemu, kaneći iskaliti svoj bijes, no od pogleda na dvorac u pozadini, srce joj stane. Litica je bila ogromna i strma, a on je morao biti lud kad se po njoj popeo do dvorca. Mogao se ubiti. Ona ga prvi put dobro pogleda, a njezino budalasto srce poskoči. Obrijao je većinu brade s lica, ostavivši samo tanku, vragolastu crtu koja ~ 286 ~ Knjigoteka


anna&exponto se spuštala do brade. Bila je to najčudnija brada koju je vidjela u svom životu, ali činilo se da mu sjajno pristaje. Ošišao se, iako mu je kosa još bila dovoljno duga da mu pada preko prodornih plavih očiju. Prodorne plave oči gledale su je čudnom nježnošću od koje se naježila. Nosio je meki kožni ratnički kaput, ali nije imao nikakvo oružje (vjerojatno zbog onog samoubilačkog penjanja). Bijeli zubi blještali su u kontrastu s preplanulom kožom i izgledao je nepodnošljivo naočito. Bilo ga je gotovo bolno gledati. Ona se konačno dovoljno pribere. - Što ti to, za ime Božje, radiš? Smjesta me vrati doma. - Želim ti se ispričati. Ispričati? Nakon što joj je slomio srce, a zatim ga još za svaki slučaj i zgazio petom? Ona zaškilji. - Ne misliš li da je malo prekasno za to? On se trzne, primijetivši kako joj je lijepa odjeća zgužvana, a kosa raščupana. Dječački izraz kajanja na njegovu licu podsjetio ju je na njezina brata Edmonda. Ab on nije razbio teglu s cvijećem ili neku lijepu čašu; slomio je nešto mnogo dragocjenije. - Čuo sam za vjenčanje tek prije nekoliko sati. Došao sam što sam brzo mogao. - Obrve mu se ljutito namršte. - Kako si to mogla učiniti, curo? Kako si mogla pristati udati se za njega? Bolje ti je da mi to odmah objasniš jer u ovom času nisam siguran da ću ti to ikada moći oprostiti. Njoj oprostiti! Zacijelo je sasvim poludio. On je nju otjerao od sebe. Ja nisam... - Ona se zaustavi i zaškilji ljutito prema njemu. Ne duguje ona njemu objašnjenje. Sam je to izabrao. Neka misli što ga je god volja. Pogleda ga ispod oka i nadmeno podigne bradu, znajući koliko ga takav njezin pogled iritira. - Zašto ne bih? Usta mu se stisnu i ona je znala da se bori ostati miran. - Zato što me voliš. Ellie osjeti kako joj se obrazi žare od bijesa zbog njegove arogancije. Prostrijeli ga pogledom. - Ti si očekivao da ću ja ostatak života venuti za tobom? Ne dolazi u obzir. - Ona pokaže rukom na svoju svečanu odjeću. Kao što vidiš, odlučila sam nastaviti sa svojim životom. Prihvaćam tvoju ispriku, a sada me vrati u dvorac. Moram nazočiti vjenčanju. On se namršti. Očito ovo nije išlo kao što je bio planirao. - Bojim se da to ne mogu. Ne mogu te pustiti da se udaš za de Monthermera. Morao bih ga ubiti, a ne mislim da bi mi tvoj otac ili kralj Edward to oprostili. Srce joj je snažno lupalo u grudima. Je li to bilo od ljutnje ili zbog onoga što je posumnjala da bi mogao reći, to nije znala. - Naravno da ga nećeš ubiti. Moj brak nije tvoja briga. ~ 287 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Ali ja te volim. Srce joj stane, a zatim počne mahnito galopirati. Koliko je samo dugo sanjala da čuje te jednostavne riječi, ali više nije vjerovala da smije povjerovati u njih. On ju je previše povrijedio. - Što bih ja sad trebala, pasti na koljena od zahvalnosti? Prekasno je. Dala sam ti priliku da to bude tvoja briga, a ti si odbio. Vjetar joj je zamrsio kosu, izvukavši dva pažljivo složena pramena iz punđe pa su oni lepršali preko njezina lica. On nježno uhvati jedan prstom i zatakne joj ga za uho, gledajući je s takvom nježnosti da je osjetila budalasto komešanje u grudima. - Žao mi je, ljubavi. Tada sam mislio da ispravno postupam. Želio sam te zamoliti da ostaneš, ali kako sam to mogao kad nas je samo jedna bitka dijehla od poraza? Ja sam te pokušavao zaštititi. Ellie ga je gledala u nevjerici. - Tako što si mi slomio srce? Znaš li ti kako je meni bilo ovih nekoliko mjeseci? - Glas joj se povisio do granice histerije. Nije bila sklona nasilju, ali sada je osjetila snažan poriv da ga odalami. - A sada, kad sam se tek uspjela pribrati, ti se pojaviš i kažeš mi: „Žao mi je, to je bila pogreška.” Da me unatoč svemu što upućuje na suprotno, zapravo voliš i da si mi slomio srce kako bih ostala sigurna u svome jadu. A sada, kad su se stvari popravile, shvatio si da si pogriješio i odlučio me oteti na dan moga vjenčanja kako bi mi se ispričao, je li to tako? On se trzne, pogledavši Domnalla, koji bespomoćno slegne ramenima. - Meni ima smisla što cura govori, kapetane. Erik provuče prste kroz kosu koju je zamrsio vjetar. - Kad ti to tako kažeš, ne zvuči onako romantično kako sam isplanirao. Ona glasno uzdahne kroz nos. On je pogleda. - Nisam mogao riskirati da me ne saslušaš. - Pa si odlučio ne dati mi izbora. On se nepopravljivo naceri. - Naravno da imaš izbora, ja sam samo osigurao da izabereš mene. Ona ga pogleda u oči, ni ne trepnuvši. - A što ako te ja više ne želim? Oči mu zatrepere kao da ga je udarila. Iznenadni pogled nesigurnosti na tom prelijepom, samouvjerenom licu skoro je nadoknadio mjesece mučenja koje je pretrpjela zbog njega. Skoro. On klekne pred njom, posegne za njezinom rukom i prinese je svojim ustima. - Molim te, ljubavi, daj mi priliku da se iskupim. Grlo joj se stislo od emocija tako da joj je glas zvučao promuklo. Zašto bih ti vjerovala? ~ 288 ~ Knjigoteka


anna&exponto On je pogleda u oči. - Zato što u svome srcu znaš da je to istina. Ja sam bio slijep i nisam to vidio. Ali kunem se da ti nikada više neću dati razloga posumnjati u mene. Zvučao je tako iskreno, a izgledao kao da mu je silno žao pa se njezino srce smekša - samo malo. - Hajde curo - ubaci se Domnall. - Pokaži malo suosjećanja za nas ostale i oprosti mu. Nepodnošljiv je otkad si otišla. Ona se namršti na starijeg čovjeka. - Mislim da ne biste smjeli prisluškivati. - I propustiti ovo? - likovao je Domnall. - Curo, ja čekam dvadeset godina da ga vidim kako puže pred nekom ženom i kanim uživati u svakoj vražjoj minuti. - Pužem? - reče Erik zgroženo. - Koga vraga to govoriš? Ja ne pužem. Ellie podigne jednu lijepu obrvu, usprotivivši se njegovoj procjeni situacije. On se prijeteći namršti na Domnalla. - Mislio sam da bi ti trebao biti na mojoj strani. - I jesam, momče - nasmije se Domnall. - I jesam. Ignorirajući publiku, Erik se opet okrene njoj. - Možeš li mi oprostiti? Ellie se zapilji u njega. Istini za volju, već je bila na putu da mu oprosti, ali kanila ga je pustiti da još malo pati. Nekoliko je sati, na kraju krajeva, ništa u usporedbi s četiri mjeseca. Ona podigne bradu pogledavši ga svojim najboljim pogledom dadilje. - Nisam još odlučila. Možda bi me trebao odvesti doma i pustiti me da malo promislim. On uzdabne i odmahne glavom sa žaljenjem. - Žao mi je što je to moralo tako ispasti, curo, ali nisi mi dala izbora. - On pogleda Domnalla. Rekao sam ti da će biti nerazumna. - Istina, momče. Rekao si mi. Ellie pogleda čas jednog, čast drugog, pitajući se kakvu to vražju smicalicu sada sprema. - Što kaniš učiniti sa mnom? On se nagne bliže, očešavši joj ustima uho. Ona zadrhti, a topli joj žmarci krenu niz kralježnicu. - Kanim te odvesti doma i dokazati ti to. I dokazivati i dokazivati dok mi ne povjeruješ. Ellie dahne, shvativši što namjerava. Senzualno obećanje u njegovu glasu pošalje navalu vruće svjesnosti na mjesto između njezinih nogu. To znači da me kaniš obljubiti? - Da, i onda opet i opet. ~ 289 ~ Knjigoteka


anna&exponto To sam shvatila. - Pokuša pregristi smiješak. Jednom Viking, uvijek Viking. Ali on ju kani odvesti doma? - Ne mislim da će se moj otac složiti s tvojim metodama. On joj namigne, znajući da je njegova. - Na moju sreću, on će biti jako daleko.

***

Ellie je ležala ispružena preko njegovih prsa, pritisnuvši svoje meko, golo tijelo uz njegovo, udova isprepletenih s posteljinom. Ispunjen srećom koja ga je učinila poniznim, Erik nije želio razmišljati o tome kako ju je zamalo izgubio. Zavrtio je jednu tamnu svilenu kovrču oko prsta, pomislivši da ovo mora biti najbliže nebu što živ čovjek može poželjeti. - Dakle, imala sam pravo - reče ona. - Ovo je tvoj dom. On ju je doveo natrag na otok Spoon, u veliku kuću koja je bila pripadala njegovu ocu. Kao što je obećao, kralj mu je vratio njegove zemlje. John od Lorne se možda s time neće složiti, no s njim će se on vrlo brzo pozabaviti. - Počeo sam ga smatrati domom, iako ih imam još mnogo. Ona mu se osmjehne, a njemu se stisne nešto u grudima. Kao čovjek kojega je sreća pratila većinu života, nikad dosad nije uistinu shvaćao koliko je sretan. - Zbog mene? - Aha. - Poljubi ju u nos. - Kad rat završi, sagradit ću ti najljepši dvorac koji si ikada vidjela. Ona mu položi glavu na prsa i nježno ga stisne za ruku. - Ja ovdje već imam sve što želim. - Zastane. - Koliko možemo ostati? - Tjedan dana, možda malo dulje. - Želio ju je što je duže moguće imati samo za sebe. Kad je se dohvate njegova majka i sestre, neće mu dati ni sekunde mira. - Odvest ću te na Islay prije nego što se pridružim kralju. Bit ćeš ondje sigurna s mojom majkom i sestrama. Ona problijedi. Njega nešto štrecne u grudima, bojeći se da se predomislila. - Zar ti je već žao, ljubavi? Znam koliko ti nedostaje tvoja obitelj. Ja sam od tebe zatražio da se toliko toga odrekneš. Ona ga pogleda iskosa. - Koliko se ja sjećam, nisi to baš zatražio. On se naceri i stisne ju malo čvršće. - Nisam mogao riskirati da me odbiješ. Znaš da sam navikao dobiti ono što želim. ~ 290 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona zakoluta očima. On je pogleda, odglumivši da se mršti na nju. - Bit će dobro za tebe da provedeš neko vrijeme s mojom majkom i sestrama. Ona namršti nos. Što ti to znači? - Konačno će te uvjeriti da sam neodoljiv. Ona ga lupne po trbuhu. Smijući se on je okrene i nadvije se nad nju, ljubećije dok se strast koja je gorjela među njima nije ponovno rasplamsala. Polako je opet vodio ljubav s njom, držeći njezinu ruku na svojim prsima i gledajući je u oči dok je klizio unutra i van dugim, sporim potiscima. Gledao je kako joj ekstaza transformira crte lica, obasjavši ga nebeskom svjetlošću i uronio je u nju još jednom, posljednji put, držeći je uza sebe dok je ljubav koju je osjećao za nju tekla iz njegova tijela u dubokim, raspadajućim valovima. Prošlo je neko vrijeme dok nije ponovno uspio progovoriti. Ona se smjestila na njegovim grudima, a on je primijetio da joj se čelo blago namrštilo. Njega opet obuzme ona nelagoda. - Što je, ljubavi? Što te muči? - Hoću li im se svidjeti? - upita ga. On se nasmiješi. Laknulo mu je više nego što je to želio pokazati. Mojoj majci i sestrama? - On je poljubi u nos. - Voljet ćete te kao što te i ja volim. Iako... Ona razrogači oči. - Što? On se pretvarao da se mršti. - Moja je majka žena koja jako drži do tradicije - njoj ne bi bilo drago što ti mene stalno ovako obljubljuješ - a kako ti to svakako želim dopustiti i dalje, bojim se da ćeš se morati udati za mene. Ona ga ponovno mlatne. - Nesretniče jedan. Na trenutak si me nasmrt preplašio. - Pogleda ga znakovito. - Pretpostavljam da bi me se moglo uvjeriti da se udam za tebe. On se naceri i klizne rukom do meke obline njezine stražnjice, pritisnuvši je intimnije o sebe. - Uvjeravanje ti dobro ide. Ona odmahne glavom. - Zar ti samo o tome razmišljaš? On se naceri. Ona zakoluta očima. - Ja sam mislila na nekoliko uvjeta. Cerekanje mu nestane s lica. - Kakvih uvjeta? - Kao prvo, nema drugih žena. - Prije nego što je uspio odgovoriti, ona doda: - Nema očijukanja, dirkanja, ljubljenja, a ni onog tvog malog tapšanja po guzici. ~ 291 ~ Knjigoteka


anna&exponto On stavi ruku na srce glumeći da je užasnut. - Zar ni tapšanja po guzici? Ona napući usne. Bojim se da moram inzistirati na tome. Oči im se sretnu, a unatoč njezinoj zaigranosti, on nasluti neku ranjivost ispod njezinih riječi. Sasvim se uozbiljivši, on joj podigne bradu i pogleda je duboko u oči. Nisam bio ni s jednom otkad sam tebe upoznao. Nije ju mogao kriviti za skeptičan izraz koji joj se pojavio na licu. On se ironično nasmiješi. - Vjeruj mi, to je i meni veliko iznenađenje. Ali nakon četiri mjeseca, devet dana i - pogleda kroz prozor provjerivši kut sunca - osam sati, manje-više, ja sam uvjeren. Volim te Ellie, ti si sve što želim i što ću ikada trebati. Smiješak koji joj je obasjao lice dirnuo ga je ravno u srce. - Uistinu? - Uistinu. - Prstima joj pomiluje obraz. - Ja sam odan čovjek, Ellie. Kad nekome darujem odanost, darujem je do kraja života. - Zastane. - Možda bih ja ovdje trebao postavljati uvjete. Nisam se ja od nas dvoje kanio vjenčati s nekim drugim. Ona se namršti, a on se iznenadi koliko ga je to još uvijek mučilo. Nije imao nikakvo pravo biti ljubomoran, ali dovraga, bio je. - Aha, da, ovaj, što se toga tiče... - Ona se ugrize za usnu. - Bojim se da sam izostavila jednu prilično važnu pojedinost u vezi s današnjim vjenčanjem. On se namršti. - Kakvu pojedinost? Usta joj se trznu kao da se opiru smiješku. - O identitetu nevjeste. Ako ga je željela šokirati, uspjela je. - Ne shvaćam. Kralj je rekao da se njegova šogorica udaje za de Monthermera. - Istina. Moja sestra Matty bi se upravo trebala udati za njega. - Tvoja sestra? - ponovi on. Nije to mogao vjerovati. Ona kimne, objasnivši mu kako je primijetila da se nešto čudno zbiva između njih dvoje, ali nije sve povezala dok se nije vratila iz Škotske i natjerala sestru da prizna uzrok svoga jada. Uz očev blagoslov, u tišini su promijenili imena na zaručničkom ugovoru. Erik zaškilji. Zločesta vještica. - A ti nisi smatrala da mi to trebaš reći? Ona odglumi njegov nepokajnički smiješak. - Mislila sam da zaslužuješ malu pokoru zbog svega što sam prošla zbog tebe. Usta mu se iskrive. Možda i zaslužuje. Ona se ugrize za usnu, očito razmišljajući o nečemu što joj dosad nije palo na pamet. - Znam da si rekao da si ostavio poruku, ali nadam se da nisu zbog mog nestanka otkazali vjenčanje. ~ 292 ~ Knjigoteka


anna&exponto - Mislim da nisu. A ta Matty, ima li ona slučajno velike plave oči i dugu, valovitu plavu kosu? Ona kimne. - Ti je poznaješ? - Jutros smo se upoznali. Sad je ona bila šokirana. - Nisam znao koji je prozor tvoj. - On dječački slegne ramenima. Izabrao sam pogrešan. Isprva sam pomislio da će vrištati, a onda se nasmiješila i pitala me gdje sam do sada. Zatim me pitala kanim li se oženiti tobom, a kad sam rekao da kanim, uputila me kamo moram ići. Ellie se nasmije. - To je nalik na Matty. Ona nježno protrlja obraz po njegovim prsima, ispunjena zadovoljstvom. Osjetio je kako vršcima prstiju dodiruje znak na njegovoj ruci i nije se iznenadio kad je rekla: - Izgleda drukčije. Ovaj uzorak koji ti se ovija oko ruke nije prije bio ovdje. Izgleda kao... - Ona ga pogleda i nasmiješi se. - To je paukova mreža! Zbog one priče koju si mi ispričao? On je poljubi u nos. - Ti sve predobro opažaš. Ona ponovno pomiluje prstom tetovažu. - A ovo izgleda kao birlinn u mreži. - Da, baš je to tako zamislio. - Trebala sam već ranije shvatiti što te oznake znače: razjareni lav je simbol škotskog kraljevstva - reče. - Ali to znači i nešto drugo, zar ne? - On nije ništa rekao. - To je razlog zašto tajiš svoj identitet. Ti i oni ljudi u logoru - vi ste dio one družine fantomskih ratnika o kojima sam se naslušala priča. - Ellie... - On odmahne glavom. Činilo se da će se njoj teško nešto moći zatajiti. - Uz tebe je čovjeku teško održati zavjet. Ona se naceri. - Ti mi ništa nisi rekao, ja sam sama pogodila. - Lukavo ga pogleda. - No ako se udam za tebe, mislim da zaslužujem nešto znati. On podigne obrvu. - Što to? - Moje novo prezime. On se nasmije i poljubi je. - To onda znači da ćeš se udati za mene? - Još uvijek razmišljam. - Hm. Jesam li ti spomenuo da posjedujem barem dvanaest otoka? Oči joj zablistaju od uzbuđenja. - Uistinu? On kimne. - Možda ćeš me moći nagovoriti da ti ih pokažem. - On se naglo uozbilji. - Udaj se za mene, Ellie. Odvest ću te kamo ti srce želi. Pokazat ću ti svijet. Samo reci da ćeš mi biti ženom. - Aha - reče ona tiho, a oči su joj zasjale od suza. - Udat ću se za tebe. On je čvrsto zagrli, u iskušenju da je odmah odvede u crvku - prije nego što se slučajno predomisli. Ali znao je da mu to majka i sestre nikada ne bi oprostile. On joj podigne bradu i nježno je poljubi. - Prezivat ćeš se MacSorley. ~ 293 ~ Knjigoteka


anna&exponto Ona se zasmijulji, očiju sjajnih od zadovoljstva. - Sin ljetnog putnika. Trebala sam to pogoditi. Ti uistinu jesi gusar. On se nasmije, čvrsto ju zagrli i pokaže joj točno koliko bezobziran može biti jedan gusar. A zatim opet i opet.

~ 294 ~ Knjigoteka


anna&exponto

EPILOG 7. srpnja, 1307.

Kad je stigao glasnik, Robert Bruce, kralj Škotske, sjedio je u svojoj privremenoj ratnoj sobi u Velikoj vijećnici dvorca Carrick s deset pripadnika Čuvara Visočja. Sad kad se Sokol vratio - oženjen, a sudeći po zadovoljnom osmijehu na licu, opet je bio onaj stari - nedostajao je samo jedan od njegovih elitnih ratnika. Nije nedostajao, ispravio se, nego je bio usađen kao sjeme duboko u srce njegova neprijatelja, spreman pustiti korijen kad za to dođe vrijeme. Chiarissima Bruce mahne čovjeku da uđe. - Za vas, gospodaru. - Glasnik se nakloni i uruči Bruceu list pergamenta. Iz Burghon-Sandsa. Bruce se namršti, pitajući se je li to vijest koju su čekali. Edward je prije nekoliko dana okupio svoje ljude u Carlisleu i navodno je ustao iz bolesničke postelje kako bi poveo još jednu bitku protiv Brucea. Bruce otvori poruku, pogleda tri riječi i sruši se na stolac. - Što je? - upita MacLeod. - Izgledaš kao da si vidio duha. Zapanjeni Bruce ga pogleda u nevjerici. - Možda i jesam. Ali tog mi je duha drago vidjeti. - On se ogleda po prostoriji, a uzbuđenje koje je raslo u njemu zamijeni prvotni šok. - Mrtav je. - Nasmije se jer mu je konačno sjelo da njegovog starog neprijatelja više nema. - Objavite da sam naredio da od obale do obale zazvone sva crkvena zvona. Kralj Edward je otišao k vragu! Nastupi eksplozija razdraganog pobjedničkog klicanja. Neće pokazati sućut zbog smrti čovjeka koji je za života pokazao tako malo milosti. Samoprozvani „Malj za Škote” otišao je u pakao gdje mu je mjesto i poveo je sa sobom omraženi barjak s likom zmaja. Znao je da su sa smrću Edwarda Plantageneta u Škotskoj ponovno zapuhali povoljni vjetrovi. A sada je red na unutrašnje neprijatelje. Umjesto Edwarda, Bruce će se sukobiti s vlastitim sunarodnjacima; zlikovcima MacDowellovima na jugu, koji su ubili njegovu braću i svojim starim neprijateljima na sjeveru, Comynovima i MacDougallovima. On se nasmiješi. Sjeme koje je posijao uskoro će pustiti korijenje.

~ 295 ~ Knjigoteka


anna&exponto

AUTORIČINA BILJEŠKA Kao što sam spomenula u autoričinoj bilješci o knjizi Poglavar, u jednom od onih fantastičnih, nevjerojatno sretnih trenutaka dok sam istraživala svoju zamisao o „Pripadnicima specijalne jedinice u kiltovima”, pronašla sam usputnu napomenu o ratnicima s Otočja koje je imenovao Angus Og MacDonald sa zadatkom da zaštite Roberta Brucea pri povratku u Škotsku nakon izbjeglištva na Otočju. Lik Erika MacSorleya baziranje na Domnallu (Donaldu) Otočkom, sinu Alastaira Mora MacDonalda i bratiću Angusa Oga za kojeg se navodi da je bio vođa te ratničke skupine. „Erikov” otac, Alastair Mor, jedan je od navodnih začetnika klana MacAlister - iako se o povijesnoj utemeljenosti te činjenice još raspravlja. On je ubijen 1299. (kasnije nego što sam ja navela) u bitci s MacDougallovima. Kako imena klanova u to vrijeme nisu bila konzistentna, odlučila sam se rabiti globalnije ime ,,MacSorley” (sinovi Somerleda) kako bih izdvojila Erika od njegovih rođaka iz klana MacDonald. MacSorley je ime koje obuhvaća sve potomke Somerleda: MacDonaldove, MacDougallove, MacRuairijeve i tako dalje. Ne postoji povijesni zapis o „Erikovoj” ženi, ali u to su vrijeme bila česta savezništva poglavara sa Zapadnog Otočja s Irskom (i otokom Manom). Jedan od najtežih zadataka bio mi je pojmiti blizinu Irske i Škotske i važnost „morskih putova”. Na najužoj točci, od Mull of Kintyrea (u Škotskoj) do obale Antrima u Irskoj, ima jedva trinaest milja. Za vedrih dana, sjedne se obale može vidjeti druga. Do Irske se iz Škotske jednostavnije - i mnogo brže - putovalo brodom nego kopnom. Pogledom na zemljovid, jasno je zašto su Kintyre i škotska obala Ayrshirea, Zapadno Otočje, otok Man i Antrim u Irskoj bili tako dobro povezani - i politički i kulturološki. Pokušavajući pronaći Eriku prikladnu nevjestu, vrlo brzo sam se odlučila za de Burghove, pogotovo nakon što sam nabasala na zamjenu zaručnika (takve se stvari ne mogu izmisliti!) između dvije sestre de Burgh i znala sam da će se savršeno uklopiti u moju priču. Maud de Burgh se prema već sklopljenom zaručničkom ugovoru trebala udati za sira Johna de Berminghama, prvog grofa od Loutha, ali se Louth na kraju oženio njezinom sestrom Aveline. (Maud se kasnije udala za posinka Ralpha de Monthermera, Gilberta de Clarea, osmog grofa od Hertforda). Ellie i Matty su moje izmišljene verzije tih dviju sestara. ~ 296 ~ Knjigoteka


anna&exponto Zaruke za Ralpha de Monthermera (također poznatog kao Raoul) također su izmišljene, ali njegova priča nije. On se u tajnosti oženio Edwardovom kćeri, Joan od Acre i zbog tog ga je prijestupa razbjesnjeli kralj bacio u tamnicu. Na kraju mu je ipak oprošteno i tijekom Joanina života dodijeljene su mu titule grofa od Gloucestera i grofa od Hertforda, te privremeno titula grofa od Atholla nakon pogubljenja prethodnog grofa. Kasnije je imenovan i prvim barunom Monthermerom. On se također borio u to vrijeme u Škotskoj i navodno ga je nekoliko dana nakon bitke kod Loudoun Hilla Bruce otjerao u dvorac Ayr, kao što sam spomenula u knjizi. Unatoč Ralphovoj odanosti kralju Edwardu, priča se da je on 1306. upozorio Brucea o namjerama kralja Edwarda, što je dovelo do Bruceove pobune. Uz sudbinu koju su doživjele žene u kavezima - koje su stravično istinite - nesretni grof od Atholla, koji je pogubljen nakon Methvena, omogućujejošjedan uvid u nemilosrdnost kralja Edwarda prema pobunjenicima. Prvi grof pogubljen u više od dvjesto godina pokušao je tražiti milost od Edwarda, pozivajući se na njihovu rođačku vezu. Kao odgovor na to, kralj Edward je naredio da ga objese na viša vješala od drugih, kako bi to priličilo njegovom uzvišenom statusu. Možda jedna od najpoznatijih legendi o Robertu Bruceu je priča o pauku kojom započinje moja knjiga Sokol. Za barem tri špilje u Škotskoj tvrdi se da su lokacija na kojoj se zbio taj slavni događaj, ali čini se da se kao najizglednija ističe ona na otoku Rathlin u Irskoj. Priča o pauku navodno je izvor izreke „Ne uspiješ li isprva, pokušavaj opet i opet i opet”. No unatoč njezinoj uvjerljivosti, znanstvenici sumnjaju da se taj događaj zbio te pripisuju priču siru Walteru Scottu (koji je izvor mnogih legendi ove vrste). Bila priča izmišljena ili ne, ne smije se podcjenjivati opasnost tadašnje Bruceove situacije. Njegov povratak krune bio je jedan od najvećih „povrataka iz mrtvih” svih vremena, približivši se onom Red Soxa protiv Yankeesa 2004. (ispričavam se, nisam mogla odoljeti). Ovako je sir Herbert Maxwell opisao Bruceov položaj rane 1307. godine: „Nije imao ni hektara zemlje koju je mogao zvati svojom; trojica od četvorice njegove braće i najvjernijih prijatelja završili su život na vješalima; a skoro svi pristaše napustili su ga uvjereni da za njega nema nade i priključili se kralju Edwardu; njegova žena, kći i sestre čamile su u engleskim zatvorima.” (Evan MacLeod Barron, Daša, Škotski rat za neovisnost, izdavač: Barnes and Noble Books, New York, 1914. , str. 261) Djevojački (ili djevičanski) zaron je moja izmišljotina inspirirana tzv. zaronom sjevernog medvjeda, tj. kupanja u ledenom moru. Kad sam bila mala, moja sestra i ja običavale smo raditi nešto slično u jezeru Tahoe. Trčale bismo kroz snijeg i skočile u ledeni bazen, a zatim u vruću kupku. ~ 297 ~ Knjigoteka


anna&exponto Uistinu je zabavnije nego što zvuči. Poganske proslave često su bile uključene u kršćanske blagdane, a jedna škola podučava da je Svijećnica bila kršćanska inačica keltske poganske svetkovine božice Brighid. Aymer de Valence postao je grof od Pembrokea krajem 1307. godine. Njegovo neviteško ponašanje u bitci kod Methvena, koja je završila katastrofalno, bio je vjerojatno razlog što je Bruce napustio svoj viteški kod i zamijenio ga „gusarskim” stilom ratovanja, koji mu je donio veliki uspjeh. Možda se također tu radilo i o osobnoj osveti de Valencea. Njegova teta bila je udana za Crvenog Comyna, lorda od Badenocha, kojeg je Bruce ubio u Greyfriarsu (događaju opisanom na kraju knjige Poglavar). Sira Thomasa Randolpha koji će sa sirom Jamesom „Crnim” Douglasom postatijedan od najvjernijih i najslavnijih suboraca Englezi su zarobili nakon Methvena pa je „promijenio stranu” do 1309. Tvrdi se da je optužio svog kraljevskog ujaka da se bori „kao razbojnik umjesto na otvorenoj bojišnici kao pravi džentlmen.” (Ronald McNair Scott, Robert The Bruce King of Scots, Barnes and Noble Books, New York, 1982., str. 111.), no čini se da se Randolph na kraju pribrao i postao jedan od Bruceovih „najbriljantnijih” zapovjednika. Ne zna se točan broj Bruceovih ljudi s kojima je napao Škotsku. Najvjerojatnije se radilo o tristo ili četiristo ratnika u Carricku i oko sedamsto u Gallowayu. Velika flota sastavljena većinom od Iraca i Otočana koju su vodila Brucova nesretna braća, doživjela je potpunu katastrofu od ruku MacDowellovih. Samo su dva broda uspjela pobjeći. Međutim, nema dokaza da je napad izveden s dva krila, kao što sam ja sugerirala (iako bi to imalo smisla), a katastrofa u Gallowayu vjerojatno je prethodila Bruceovom napadu na Carrick. Smatra se da su obje divizije krenule u bitku s Rathlina, ali nisu se ondje mogle dugo zadržati. Kako je sve vrvjelo Englezima, bilo bi jako teško „sakriti” tisuću ljudi na tako malo otok. Kamo je točno nestao Bruce tijekom četiri do pet mjeseci od bijega iz Dunavertyja do napada na Carrick, ostaje jednom od najvećih povijesnih tajni. Neki vjeruju da je pobjegao u Norvešku, gdje mu je sestra bila kraljica, ali većina povjesničara smatra da se skrivao na Zapadnom Otočju i Irskoj uz pomoć Angusa Oga MacDonalda i Christine (MacRuairi) od Otočja. Slično tome, njegov put od Rathlina do Arrana odakle je pokrenuo napad na Carrick, je obično nagađanje. Bruceov povjesničare. W. S. Barrow u svojem djelu Robert Bruce i zajednica Kraljevine Škotske, kaže da je Bruce od Rathlina do Mull of Kintyrea putovao obalom, a zatim prešao na Arran. Ja sam izmislila da je slijedio rutu Magnusa Bosonogog ~ 298 ~ Knjigoteka


anna&exponto preko Tarbeta, ali i to se čini vjerojatnim. Engleska flota koju je u boj pozvao kralj Edward pismom grofu od Ulstera krajem siječnja, vjerojatno se načičkala oko Firth of Clydea. Kad sam otkrila da je Bruce navodno pristao kod dvorca Lochranza na samom sjeveru otoka Arran, moja zamisao imala je još više smisla. Trebali bi se provući kraj dvorca Tarbet koji su okupirali Englezi. Vojnički gledano, sukob kod Glen Troola - gdje je Aymer de Valence pokušao uhvatiti Brucea i njegove ljude u zasjedu, ali nije uspio - nije tako važna kao Bruceova pobjeda kod Loudoun Hilla. Ali postoje priče da su Englezi noć prije bitke poslali jednu ženu da špijunira Škote. Umjesto špijuniranja, žena se navodno slomila i ispričala Bruceu da su Englezi u blizini te ga tako upozorila na opasnost i spasila njega i njegove ratnike. (Vidi Scot, str. 101). Tu je priču ispričao John Barbour u knjizi The Brus i vjerojatno je nevjerodostojna, ali poslužila mi je kao nadahnuće za priču kako je Ellie dospjela u logor. Otok Spoon, koji se nalazi dvije milje od obale Kintryea, ima različita imena, ali danas je poznat kao Sanda. ,,Edwardova Točka” je navodno mjesto odakle je Edward Bruce nadzirao obalu dok je njegov brat bježao iz Dunavertyja. Spoon nije bio dijelom MacSorleyjevih zemalja, nego je u to vrijeme pripadao samostanu Whithorn u Gallowayu. Srednjevjekovni način oslovljavanja nije jednostavan, s obzirom na to da nije standardiziran kao danas. Brucea su oslovljavali na različite načine, ovisno o tome tko mu se obraćao: njegovoj šačici pristaša on je bio „sire” (najtočniji bi prijevod bio „gospodar”, op. prev) ili „kralj Robert”; a Englezima, koji su ga lišili posjeda (bio je lord od Annandalea i grof od Carricka) i smatrali ga pobunjenikom, on je bio jednostavno sir Robert Bruce; a ostalima lord Robert Bruce. Citirajući dokumente iz toga vremena, Barrow bilježi nazive „grof John” (str. 224) i „grof Malise”, što danas nije ispravan način obraćanja grofovima. Sir i „osobno ime” je u ovo vrijeme uobičajen način pa sam ga rabila kad bih bila u nedoumici. Ellie bi se Ralphu vjerojatno obraćala sa „sir Ralph”, ali sam odabrala neslužbenije i spretnije „Ralph”. Konačno, 7. srpnja 1307. datum je koji označava jednog od najslavnijih i najvećih (iako to mnogi osporavaju) engleskih kraljeva. Edward I., samoprozvani „Malj za Škote” umro je tijekom marša na sjever u namjeri da skrši škotsku „pobunu.” Njegovu posljednju želju, da mu se kosti prenesu u urni ispred vojske kad Škoti budu poraženi, ignorirao je njegov sin i nasljednik Edward II. Želite li saznati više o „pravoj povijesti” koja je nadahnula ovu knjigu, pročitajte opsežne Autoričine zabilješke i ostale posebnosti na mojoj internetskoj stranici: www.monicamccarty.com ~ 299 ~ Knjigoteka


anna&exponto

BILJEŠKA O AUTORICI Monica McCarty je autorica uspješnice Poglavar, prve knjige iz serije Čuvari Visočja, trilogije Highlander (Highlander Untamed, Highlander Unmasked i Highlander Unchained) i trilogije Campbell (Higland Warrior, Highland Outlaw i Highland Scoundrel). Njezino zanimanje za škotski klanovski sustav potaknuto je na najvjerojatnijem mjestu; na predavanjima iz komparativne pravne povijesti na pravnom fakultetu na Stanfordu. Nakon kratke, ali slatke, odvjetničke karijere, shvatila je da će biti preteško uskladiti karijeru odvjetnice s nomadskim životom svoga supruga, koji je profesionalni igrač bejzbola. Zato je zamijenila pravne spise škotskim povijesnim romansama, čiji su junaci seksi alfa mužjaci. Monica McCarty živi s mužem i dvoje male djece na širem području San Francisca. www. monicamccarty.com

~ 300 ~ Knjigoteka

305913236 305852836 monica mccarty sokol pdf  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you