Prisjetimo se prvih Runoviæana koji su završili fakultete. Bili su to: Ivan Puljiz Buæe, Luka Babiæ Lušiæ, Stjepan Babiæ Lušiæ, Ivan Babiæ Zoriæ, Josip Puljiz BlaNušiæ, Ljubomir Puljiz Ljiljiæ i drugi. Oni su nama mlaðima otvorili vrata Zagreba, uputili nas u njegove tajne. Brojni Runoviæani koji su diplomirali ostali su u njemu Nivjeti. Njima su se pridruNili mnogi koji su, s više strana, prispjevali i zapošljavali se u razlièitim djelatnostima. Tako smo došli do toga da danas u Zagrebu Nivi više od 220 obitelji koje podrijetlo, bilo po muškoj bilo po Nenskoj liniji, vuku iz Runoviæa. Zaista respektabilan broj!
Što nam je èiniti?
Svi mi imamo kompleksne osobne identitete: biografije, obitelji, prijatelje, poslove, hobije, planove za buduænost... Ovdje je rijeè o onom dijelu našeg identiteta kojim smo vezani uz rodno mjesto, dijelu koji je obiljeNen runoviækim pripadanjem. U povodu proslave jubileja naše Udruge postavlja se pitanje: Što nam je ubuduæe èiniti kao zagrebaèkim Runoviæanima?
Padaju mi na pamet rijeèi francuskog pjesnika Beguina: Svatko u svom srcu nosi jedno malo selo i Jeli mu se vratiti kao izgubljenom raju. Prema kazivanju naših starijih koji su ga svojedobno susretali u zagrebaèkim kavanama, veliki Tin Ujeviæ znao bi im podviknuti: Hej, što ovdje radimo? Vratimo se na Vrljiku, na Modro jezero! Štoviše, pretoèio je Tin tu svoju teNnju u stihove Odlaska, koje uglazbljene slušamo na našim pogrebima.
No sada nije vrijeme odlaska iz Zagreba, odnosno povratka u doslovnom smislu rijeèi. Vrijeme je uèestalih vraæanja, intenziviranja veza, razmjene, uzajamnog podupiranja. Svijet je postao mobilan, fluidan, ljudi kombiniraju više staništa. Zašto to naše drugo stanište (ako veæ nije prvo!) ne bi mogli biti upravo Runoviæi? Uostalom, naše je mjesto posljednjih godina modernizirano, dobilo je elemente urbane infrastrukture. Sve ga rjeðe, rekao bih podsvjesno, nazivamo selom. Izgradnjom autoceste u Zabiokovlju pribliNilo se Zagrebu, a probijanjem tunela Sveti Ilija, dospjeli smo nadomak jadranske obale. Netko je rekao da æe Imotska krajina uskoro postati hrvatska Provansa ili Toskana. Sve nas to motivira da u Runoviæima na razlièite naèine budemo sve prisutniji, sve djelatniji. Npr., redovitim ljetovanjem, dolaskom blagdanima, obnovom starih kuæa, sudjelovanjem u društvenim i kulturnim akcijama, posjetima s prijateljima, širenjem socijalnih mreNa, promicanjem runoviækih prirodnih ljepota i nasljeða. Budimo, dakle, što više pod Mraèajem, Olom, uz Jarugu, Maticu, na Pojilu, u Otoku, na Sebišini, Umljanima, u Podosoju, kod Gospe od Karmela! Uostalom, to smo i dosad radili, o èemu svjedoèi ova publikacija o djelovanju naše Udruge. No, moNemo i hoæemo još više i bolje!
U potki našega zagrebaèkog okupljanja, nema sumnje, utkana je Nelja da sudjelujemo u izrastanju ljepših i boljih Runoviæa, naše Rus Novae.
prof. emeritus dr. sc. Vlade Puljiz
Priredio IVAN JUKIĆ
9