BOŽIĆNA LIRIKA

Page 1

Najljepša hrvatska BOŽIĆNA LIRIKA Božić u slici i riječi

Pripremila Ruža Jozić, Gimnazija Sesvete Božić, 2021.


BOŽIĆ • Božić je najveći vjerski blagdan blagdana mira, zajedništva i obitelji. Vrijeme Božića uvijek nas iznova svojom porukom optimizma i vjere, radošću rođenja upozorava na obnovu života, na mir u čovjekovoj duši, utemeljen na miru s dugim ljudima i s Bogom. • Božić dočekujemo pod rasvijetljenim borovima, s kolačima na stolu i s upaljenim svijećama. Za Božić nastojimo očistiti i prostor našeg srca i duše te dobrotu i mir podijeliti s bližnjima i svim dobrim ljudima. • Božić nas vraća u okrilje obitelji, ljubavi, prijateljstva, milosrđa i istinskih životnih vrijednosti. U slavljenju Božića sjedinjuju se: vjera, ljubav, ljepota i nada. • Božić je čest motiv u umjetnosti, posebice pjesništvu ne samo zbog svog vjerskog misterija nego i zbog univerzalnih značajki koje u sebi sjedinjuje kršćanski pojam Božića – materinstvo, djetinjstvo, obitelj.



Božićna lirika hrvatskih pjesnika • BOŽIĆ je oduvijek izvor nadahnuća i u pučkim običajima i umjetničkim djelima. Najstariji primjeri hrvatskog pučkog pjesništva su crkvene pjesme Va se vrime godišća i Narodil se kralj nebeski. Prva je parafraza latinske pjesme In hoc anni circulo čije potvrde nalazimo u 15. stoljeću, a druga je izvorna božićna popijevka za koju se pretpostavlja da je nastala u 13. stoljeću. • Brojni su pjesnici tijekom stoljeća hrvatske povijesti pjevali o radosti Božića. Ovdje je predočen samo kraći izbor stihova hrvatske božićne lirike. • Odabrani pjesnici su: Ivan Golub, Ivan Tolj, Božica Jelušić, Stjepan Lice, Anka Petričević, Nikola Šop, Rajmund Kupareo, Slavko Mihalić, Vladimir Nazor, Ton Smerdel, Vesna Parun, Zlatko Tomičić, S. S. Kranjčević, Dragutin Domjanić, Mate Balota, Tin Kolumbić, Ante Stamać i drugi. • I mnogi su poznati svjetski umjetnici naslikali božićne motive na svojim slikama, od renesansnih umjetnika do danas (odabrani izbor umjetnika i djela).


August Đarmati : Božić U svakom je Božiću mladost i spomen koji ne blijedi I velika Mudrost svijeta koja se danas rodi, I misao koja više od prolaznosti vrijedi, I staza istine moćne koja u vječnost vodi. U svakom je Božiću radost i predznak buduće zore, U svakom se nanovo rađa u štalici poput roba Onaj koji je nekad stišao burno more I koji je Lazara mrtvog uskrsnuo iz groba.


Rajmund Kupareo: Molitva za svjetlo božićne noći Podaj nam Tvoje svjetlo koje si iz raja povuko za sobom Kao što meteor vuče kosu zlatnih prama, Da kroza nj nađemo pukotinu neba koju si napravio silazeći k nama! Podaj nam Tvoje svjetlo koje je glave neoćutnih živina Zadržalo netremične, pune toplih uzdisaja, Da oslijepimo zauvijek zemlji, da u svojim zjenama Zadržimo lik tvoj prepun sjaja!

Podaj nam Tvoje svjetlo koje je rastaljeno jelinom Ispunilo u spilji oštre raspukline, Da se ispune provalije plemena i klasa, Da se ne izrane, koji će k Tebi doći iz daljine! Podaj nam Tvoje svjetlo da nam od njegova žara Preplanu čela, i ruke i oči: Da nam dlanovi zadrže naslage zlata, Kad se budemo s Tobom rukovali ove Svete Noći.


Giotto di Bondone (1267. – 1337.)

VESNA PARUN: SELU NA BADNJE VEČE Tvoje mi kuće sviću, sve tihe i nježne, u djevojačkom kolu, Tvoja mi zemlja diše žestoko i slatko s ledine divlje. U sunčano popodne ti si tako blizu mome plahom bolu. Ti si tako staro i tako puno bajki, o selo moje. Ah, tvoje dobre bake i ulice u hladu kad zvona zvone. Na crnom ormaru sasušena naranča, lanjski dar od none. Puno je smrti u tebi, a mali se prozori smiješe na znance svoje. Ti si tako sretno i tako puno šapta kad Božić dolazi. Bijeli se zvonik njiše u modroj luci od sutona do zore. O selo moje, tako si daleko kad Badnje veče zalazi.


Isusovo rođenje Giotto di Bondone (1267. – 1337.)

Izidor Poljak: U SVETOJ NOĆI

U svetoj noći svakoj ko pred vijeke davne Bog pušta prijesto svoj I silazi s nebesa na lik čeda svog Uz anđeoski poj…


Božica Jelušić: Dobrodošlica Božiću Upali sjajni žižak, stavi u prozor lumin. Jabuka spava u žitu, grožđice u kolaču. Iz kuhinje mirišu cimet, klinčić i kumin. Voze se k nama snovi na zlatnom kotaču. Čista je naša kuća. Obrazi nam se žare Odmaraju se ruke, tijelo trudno od posla. Vjetar prstima češlja šiljate četinare. Mraz na okna riše putnike, stabla i osla. U pomirenom srcu noćas ćemo se sresti. Blagovat ćemo skupa nakon dana posta. Na prag će netko krošnju nebeskog oraha stresti. Otvorit će se vrata i propustiti Gosta. Dolaze s njim svi naši dragi, sjena za sjenom. Već vratnice škripuću, pjevucka daščica trijema. Daleka šuma maše radosnim zimzelenom, Dočekat ćemo skupa Dijete iz Betlehema!


Sandro Botticelli (1445. – 1510.), Rođenje Isusovo

BOŽIĆ - Blagoslovljeno je doba godine koje cijeli svijet ujedinjuje u urotu ljubavi.


Ivan Tolj: RVATSKA BADNJA NOĆ Zašto sam zanijemio u mraku na cesti kada su me pitali kamo to hitam? I tko sam zapravo? Jesam li ovaj ili onaj iz tog redoslijeda Zaharijâ, Krstiteljâ, Šimunâ…ili u samom početku već nevjerni onaj učenik… Jesam li podanik Herodov koji se tješi i noćas Tvojim naukom: Caru carevo a Bogu Božje… Jesam li? … Napokon zašto i noćas oklijevam? Zašto hitam Tebi da te pozdravim sporednim putovima našega života? A tako htjedoh biti jedan od onih koji otiđoše i pronađoše Mariju, Josipa i Tebe u jaslama. Tebe.

Na dobro došao Dijete, Gospode, Bože! Na dobro došao u narod Hrvatâ. U ovo sumorno doba potkraj stoljeća. U zemlju posutu crvenim, bijelim i plavim trnjem iz kojeg će ove iste ruke koje Ti mašu u slavu Tvoga rođenja isplesti krunu trnovita tropleta. I ja Ti domahujem Dijete u ovoj noći prestrašen od svega što ima doći: ustrašen od mača što bjelasa dok Te Majka privija na grudi i bježi u zemlju tuđinsku. U zemlju iz koje će Bog, jer mu ništa nije nemoguće dozvati Sina svoga.


Domenico Ghirlandaio (1449. – 1494.): Rođenje Isusa


Rajmund Kupareo: Božić Svake Svete Noći On dođe k’o dijete I legne u jasle na bijelom oltaru, A kad ga kroz crkvu o ponoći nose, Rado gleda bake kako suze taru. Veselo se smješka kad mu ljube noge (One što na križu bjehu popljuvane), On, zacijelo, znade tlapnju naše djece, Da poljubac majčin liječi srca rane. U jaslama drži ruke raširene Kao da mu dušu želja mori neka, Kao da bi htio da Ga netko digne, Kao da povratak još nečiji čeka. O, te ruke drage, ruke raširene, Na zagrljaj sveti svaku dušu sile. Niti jedan čas se sklopit’ nisu htjele, Pa ni onda kad su žute, mrtve bile. Nepomičan tako leži kroz dva tjedna, A narodi k Njemu sa svih strana stižu. O, zašto On uvijek nepomičan leži U jaslama, na oltaru i na križu?


Michelangelo Merisi da Caravaggio (1571. – 1610.): Rođenje Isusovo


Rajmund Kupareo: Njegova zvijezda Ona nije s plavog još nestala neba. Kao magnet ljude privlači i zove. Otkad je Mudrace dopratila kući, Neprestano vodi k jaslicama nove. Lijepa je i svijetla ta Njegova zvijezda (Svatko ima zvijezdu pod kojom se rađa) Al’ Njegova blista kad druge ne sjaju, I samo se po njoj može ravnat’ lađa.

Koliko li puta mi zaboravimo Da postoji nebo gdje se zvijezde smiju! Navikli smo da nam strop mozgove tišti I žarulje da nam oči blijede piju. Jer Njegovu zvijezdu može samo naći Koji na nju budno k’o astronom vreba, Koji zna da zvijezde žarulje su raja, Koji pomoć čeka od zvjezdanog neba. A teško je poći za zvijezdom u špilju I prignuti glavu uz jaslice svete. Sva je sreća da su zvijezde tako sitne, I da Bog se rađa k’o maleno dijete! [1938.]


Gerard van Honthorst (1590. – 1656.)

Mihovil Pavlek Miškina: BADNJA NOĆ U noći, crnoj tamnoj noći bez pomoći dijete je rođeno. Malo, maleno djetešce kao janješce u štalici. U krvi i suzama Mati Ga rodila, uz bol i osmijeh na slamu položila. Zima Ga ovijala, živina dahom grijala. Staračka ruka čuvala. Majčica uz njeg drijemala u štalici. Zabrujila tad je pjesma anđeoska, rasvijetlila se je pučina nebeska. Na poklon Mu došla čeljad pastirska, dare nosili, milo pjevali: Zdravo kralju mali, rođeni u štali.


Rajmund Kupareo: Sjećanja Sjećaš se, Isuse? Bili smo mali, mali i sjedili uz ognjište. Naši su obrazi kao ruže cvali. Bura je šibala svom žestinom, a djed je blagoslivljao badnjak uljem i vinom. Izgledalo je da mu brada gori i nestaje u plamenu (gdje čarobne počinju priče)… Sjećaš se, Isuse, kad s tatom smo drvce birali u boriku, da bismo ga unijeli dok se spušta tama? (a kad bi se zvona pomakla u zvoniku, Ti bi slatko zaspao u jaslicama). Danas više nema ni bora, ni tate, ni prijatelja da se k nama svrate. Nestaju pomalo sva naša sela, borike je vatra na garišta svela… Na povratku srce obuze mi zima: većine najdražih nema više. Otiđoše zauvijek. Valjda ni njima ovakav Božić ne prija. A prijatelji? Raspršili su se. Za starim ognjištem žudimo noćas Ti i ja, moj mali Isuse! [1993.]


Guido Reni (1575. – 1642.), Rođenje Isusovo


Stjepan Lice: Moj kralj Moj je kralj rođen u pojati i kroza sve svoje dane nije imao kamo nasloniti glavu kako bi me poučio da mi svega vijeka valja putovati. Moj je kralj dijelio život s odbačenima i nedostojnima kako bi me poučio da prihvatim svakoga jer je svatko dostojan da ga sunce obasja da ga dažd blagoslovi. Moj je kralj prao noge svojim podanicima kako bi me poučio da su kralj i podanici pozvani da budu ljubitelji jedni drugih. Moj je kralj poput razbojnika bio raspet na križu i umro na njemu kako bi me poučio da je uvijek moguće naći mostove koji vode naprijed ako se poruše svi mostovi za sobom.


Bartolomé Esteban Murillo (1618. – 1682.), Rođenje Isusovo


Ivan Golub: BADNJAK Sam. Na obamrloj grani snijeg. Sam. Negdje daleko, desetljeće daleko: „Narodil nam se kralj nebeski” „Jel vidiš Isuseka?” „Kušni ga!” Sam. Mati s lancem od zrnja ovijenim oko koštunjave ruke. Otac u visokim čizmama s mirisom zemlje naslonjen na crkvena vrata. Drhtim drhtajem božićnih voštanica i jelkinih grana. Dječak je donio nemir danima, mojim danima, danima svim. Nemir života? – Život…


Rafael Santi: Sveta obitelj


Vladimir Nazor: BOŽIĆ Koliko puta ti si se za me rodio, o malo dijete Isuse! Al zvijezda k tebi mene nije vodila. I ja sam tebe tražio Po vrtovima, štono sam ih sadio Uz moje rijeke proljetne. U zlatnom dvoru, štono sam ga gradio Na vrhu gore jesenje. A kada vidjeh da se rađaš samo Sred tame mrzle ponoći U spiljama i stajama, I ja sam za te takav konak spremio Na mome polju zimskome. Al u noć onu najdužu Po mojoj stazi šetali su vihori. Po mojoj njivi valjali se smetovi I vukovi su sjedili na pragu moje pećine. Koliko puta ti si se za me rodio, O malo dijete Isuse!...


Angelo Bronzino: Poklon kraljeva, 16. st.


Petar Grgec: BLAGOSLOV MIRA I SKLADA

U ovo drago božićno vrijeme stresamo sumnja tjeskobno breme, pa kad nas tužna ne muči java u času mira i zaborava, kad zemlja bliže k suncu se sklanja zbiljom se stara pretvara sanja. Mračne se sile na zemlju krote, uzmiče zloća ispred dobrote. plodove nosi čistoga mira evanđeoska ljubav i vjera; Sve ljude vuče, sve ljude dira ljepotom sklada svemirskih sfera. Sada s nebesa Spasitelj silazi i svakom putu i svakoj stazi, i svakom domu, gdje ljubav vlada, Blagoslov dijeli mira i sklada.


Filippo Lipi: Madona s Djetetom


Mate Balota: BOŽIĆNJA NOĆ O draga mati, nikad mi nismo bili bogati, ma na viliju Božju imali smo svega: slanca, bakalaja i ribe, čistu robu za večer i druge potribe, i znali da ni zlega kad svi skupa jimo i na ognjištu svi skupa sidimo. Večeras te tamo zvoniti nan zvona. debelo »divice Marije« i tanko »svetog Antona«, na ponoćnu mašu, prvi put, drugi i treti, a ti ćeš po škrinjah šuškati s koreti i pokle večere modrne iskati za šćere. Po banki te stati mendule, smokve i rakija, i kuća će biti puna tamijana i dragosti tajne, ku san najvolija kad si ti me zvala: moja mala grana. I sada te gledan priko tri sto brigi, priko devet vod u božićnoj noći, zgrčenu i slabu, ma ni na ognjištu skupljen svi tvoj rod, da pozdravi mater, da poljubi babu. Kada zadnji glasi po selu uminu, u staren kantunu sama ćeš ustati prećući po ognju, još ćeš svojen sinu zadnje misli svoje u tujinu slati. Kako una mati, pridobra i mila, ka je noćas sina za druge rodila.


Giorgione : Isusovo rođenje Lucijan Kordić: BOŽIĆ 1969. I opet će jedna noć zašutjeti pred jaslicama zemlje: i opet jedno Porođenje sred zemaljskih bezvlađa. Tako uvijek ista prethodnica strahuje pred ljudskim srcem, bježi pred očima. Netko potone u grob, a nečija se zvijezda rađa; i svi ostaju uvijek u svojim otuđenjima.


Tin Kolumbić: BOŽIĆNA NOĆ Mjesec zagrlio zvijezde i tiho diše, u naručju neba zemlja se njiše. U Betlehemu u štalici Josip zanesen šuti, svaki Božji stvor čudo veliko sluti. Uz jasle Marija pjeva i nina svoga i Božjeg sina. Kravica i volić k jaslicama su prišli, anđeli s neba na štalicu su sišli. I kralj i pastir Bogu darove nosi, na zemlju ljubav i mir Božji rosi.


Charles Poerson: Isusovo rođenje, 1667.


Ante Stamać: REPATICA Skladno se lede pahulje, sistemi, Grozdovi zvijezda, blistavi planeti, I silnih mijena silni kolopleti, Nebeske krune, zlatni dijademi Božanskom redu, konstelarnoj shemi Jedna se u ponor otrgla, te leti, Luda, u ponor, u nedohitnoj meti. Za njezin kliktaj prostori su nijemi. Izronila je, sijevnula kroz tamu, Pokazala gdje Zipka čudo njiše: Djetešce milo, povito u slamu. Znak, reče Luka; sliku nada riše. Vrhom dotaknuv kobilicu samu Razgara repom dažd ognjene kiše.


Luca Signorelli (1456-1523): Posjet pastira


Dragutin Domjanić: Božić

Posipal bi snegom vse pute i spunil z veseljem vse kute, da smeh i popevka zvoni, da brigah i tugah ni, da suza već oko ne muti da vsaki v srcu oćuti: Božić je došel nam vesel, vsakomu sreće v sela i grad meni takaj. (1925.)


Peter Paul Rubens – Poklon pastira, 1608.


Igor Zidić (1939.) BOŽIĆNO JUTRO 1971.

Tišina: lome se zubovi duše. Na stolu: čajnik oblačić pare. Neutješno siva pruža se crta dana. Pomozi, nam, Gospode!


Joja Ricov: BOŽIĆNO JUTRO Iskri se moja radost svijetlim pahuljama krovova. (1974.)


Nikola Šop (1904.-1982): KUDA BIH VODIO ISUSA

Isuse blagi, u doba kasnih sati, kad još bdiju siromasi tvoji, skromnom krojaču odvest ću te da ti jedno obično odijelo skroji. I obućaru malom koji svu noć kuje oštre čavle u teški poplat. Dok tvornice cipela žučno bruje. Milion pari skuju za jedan sat. Zatim čovjeku koji šešire pravi sa spuštenim obodom, da skriju bol. Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi. Prostran da u se primi i tvoj oreol. Onda ćemo poći u krčmu kraj grada koja liči na stari, nasukani brod. Gdje braća za stolom, od silnog jada, bacaju čaše i šešire na pod. o Isuse, zateturat ćeš od bola…


Isusovo rođenje, nepoznati autor


Rajmund Kupareo: Božiću Pošalji anđela Svoga da skupi raspršene pastire po zamrznutim livadama svijeta! I nek im javi da se Ti još uvijek rađaš u jaslama njihovih staja, premda su one ove zime bez sijena i bez živina! I nemoj se, Božiću Mali, skloniti ni u jednu špilju, jer one su danas opasne. Odaberi koju porušenu kuću bez krova i bez prozora da primiš poklone porušenih srca! Ti imaš krov svod nebeski. A Tvoje oči prodiru i kroz zidove. Zato se ne bojimo studeni, jer Tvoje srce na kilometre daleko grije. Ne bojimo se noći, jer Tvoje su oči dva neugasiva sunca, od kojih sve duše svjetlo primaju. Ne bojimo se gladi, jer Ti si Kruh vječnoga života. Dođi, Božiću Mali, sa Svojom Majkom da utješi bezbrojne sirote i udovice! Dođi sa svetim Josipom da popravi slomljene stolove mira! Dođi s bezazlenim živinama, jer mi ih nemamo da Ti ih za ogrjev darujemo. Dođi, samo dođi već jednom, Bože pravednoga mira! [1942.]


Isusovo rođenje – Georges de La Tour, oko 1644. Vladimir Pavlović: BADNJA VEČER … Hoćemo li ikad razumjeti ono zdvajanje? Sićušne suze hoće li pasti i na moj dlan? Tko će nam prevesti jecaje na opore Hrvatske lekseme, na ovu suru zbilju? Ali sad nije vrijeme da se zdvaja: neka bruje Nebo, zemlja i moja treperava duša Kad se onako sretna zvona, kao sred oluje, Razbijaju o moja vrata, zovu me u visinu.


Vinko Nikolić: BOŽIĆ BEZ MOJE HRVATSKE

Upalit ću svijeću u dubokoj tami ove Noći Božićne. I uz nju ću probdjeti sve do rane zore U mislima na moju Hrvatsku. I onda ću poći na Polnoćku, kao nekad u dragome Gradu uz More. U skrušenju duše tražit ću ponajljepše riječi Molitve za zemlju između Jadrana i Drine: - Spasi moju Hrvatsku – iz dubine duše ću reći Pogledaj na moj narod, ne daj da izgine!

Zemljo moja rođena! Što zato, što još jedan Božić patimo u tuzi? Blizu Tvoj je Božić – i za Tebe Krist se rodi! Moj otac je vinom gasio Božićnu svijeću – ja ću u suzi: Naziruć kroz dugu spašenu Hrvatsku, sretnu u slobodi! (1990.)



Fran Galović: Božićna priča Kroz tihi mrak, kroz ponoć kraljevsku, Nad bijelim borjem što je razastrla Ko sjetni sanak veo zvjezdani, Kroz tihi mrak iz dalji dolijeću Ko spomen sreće, spomen mladosti Daleki zvuci divnih zvonova - - O spominjem se bijele crkvice Na brijegu tamo - - Mrak je zavio Svu tihu dragost Badnje večeri… I samo okna sjaju zlaćano, Osmješkuju se grane borove, Sve čeka jedan, samo jedan čas - Kroz tihi mraka je zvijezda sjajila Nad Betlehemom, gradom judejskim, Gdje on, Bog, Čovjek na svijet rodi se… I sjaja je kroz kroz ponoć kraljevsku Na maslinovoj gori, kadno je Pod trhom bola pao ostavljen I zaplakao s tuge beskrajne…


Ante Sekulić: Božić Puno radosti! U svečanoj prosinačkoj noći. U božićnoj noći. Pun radosti u danima koji dolaze I noćima koje pristižu. Radost u svemu: U tajnovitim osmjesima i nekazanim riječima, U velikim čežnjama i osamljeničkim dozivanjima, U daru i raskoši ljubavi. Radost u službama i služenju U rijetkim pohvalama i muklim zavistima. U svemu – radost. Punina božićnog Novorođenca.


Vladimir Pavlović: Badnja večer …Hoćemo li ikad razumjeti ono zdvajanje? Sićušne suze hoće li pasti i na moj dlan? Tko će nam prevest jecaje na opore Hrvatske lekseme, na ovu suru zbilju? Ali sad nije vrijeme da se zdvaja: neka bruje Nebo, zemlja i moja treperava duša Kad se onako sretna zvona, kao sred oluje, Razbijaju o moja vrata, zovu me u visinu.


Dubravko Horvatić: Badnja noć Rekoh: pogledaj u noć, dijete, sinut će zvijezda, Tamo nad uboškom stajom dugi paunov rep. Al iz vedra neba tmast se oblak spusti S bjesomučnim vjetrom, kao pomor na nas. Mogu li se anđeli pojaviti u tom nevremenu? Vihor ruši nezaštićena gnijezda, Vijavica nosi ptice,

To bjesni, hara smrtonosni prosinac. Oni koji su u ovoj noći zalutali Možda nikad više neće naći put!


Ivan Marijanović: Badnjak - Bdjenjak (badnjak nije drvo, badnjak nije dan, badnjak je stanje duha)

U badnjoj noći bdijuć čekam Božić Osjećam struji nadahnuta pjesma Pa dotrčah spremno na studenac Zahvatiti vrčem muke svagdanje. … U noći ovoj u noći svjetla Odškrinuh vrata – otajstvo zlatno u jaslam trošnim grije i sja Trostrukim sjajem triju mudraca. Od betlehemskog do golgotskog sna.


Ivan Golub: Koja tišina Koja tišina! Čuje ju se. Tako je tiha. Ni da krecne. Ni da zaruži. Ni da zacvili. Ni da vikne. ni da šušne. Samo snijeg. Samo krov. Samo grad. Samo Bog – BOŽIĆ!



SRETAN BOŽIĆ Mogu se ufati da će mnogi stihovi – uz često prisjećanje na naše narodne božićne pjesme, njihovu mirotvornost, ljepotu i etičke vrijednosti, plemenitost, odricanja i solidarnost – ponukati čitatelja da nađe zrnce mira, onoga za kojim teži svaki čovjek, i onoga mira koji je mir Božji, darovan u liku Krista Isusa. (B. Petrač)

Svima sretan i blagoslovljen BOŽIĆ!


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.