Comix10

Page 1

COMIX Besplatna strip revija • Online izdanje • broj 10 • Februar 2015

IVO MILAZZO

Flash Gordon Plave pilule

Brad Barron

CALVINCIBLE & BOBBES • COMIXOLOGY • SOB SA SOBOM • LUMEN & KREMEN


COMIX Besplatna strip revija • Online izdanje • broj 10 • Februar 2015 revija.comix@gmail.com Materijali u ovom broju su preuzeti sa jedne od sledećih internet stranica: darkwood.co.rs / stripovi.com / fibra.hr / libellus.hr / stripvesti.com / svetstripa.co.rs / komiko.rs / phoenixpress.rs Sva prava na materijale objavljene u ovom broju zadržavaju autori istih i/ili vlasnici gore navedenih internet stranica.























novo

ORIGINALNI BOSANSKI CRTANI ROMAN/Emir Pašanović Često me možete čuti, posebno ljeti, kako govorim o ljepotama hrvatskog primorja ali s poteškoćama ljudima (posebno strancima, s obzirom da živim u Engleskoj) mogu objasniti koliko more uistinu oblikuje živote mnogih kontinentalaca koji, kao ja, mogu otići tamo na odmor jednom ili možda dvaput godišnje. Sada više ne moram tražiti način jer postoji “Otok iscjelitelj”. Nedostaje mi more. Nedostaje mi ono vrijeme kada sam mogao biti na Jadranu tjednima umjesto danima, i kada se cijela godina vrtjela oko tih putovanja. Nakon samo sedam dana na moru, po povratku kući, stalno smo se pitali kako to da se ništa nije promijenilo, zašto sve stvari još uvijek izgledaju isto kada mi sami više nismo isti. Bilo je veličanstveno.

poznat po nekim sposobnostima i uslugama koje pružaju. Osman je mehaničar i trgovac, Srđan je doktor, nana Agata pravi sireve i alkohol, pa čak i Steinbock odmah postaje poznat kao pjesnik. Ali slike često šokiraju čitatelje da na trenutak izađu iz svoje učmalosti, baš kao što šokiraju Steinbocka: čitatelji će utonuti u svijet koji je podjednako sačinjen od halucinacija glavnog junaka i stvarnih mjesta koja je autor posjetio na Pagu. Steinbockova (ili Kostjina) poezija još više naglašava ovaj kontrast: povratak sebi (svome starom životu u Beču) Steinbocku znači samo depresiju i ništavilo, dok novopronađene opsesije znače život i ponovno rođenje. Odabir da se ne vrati u Beč nije pogreška (jer pogreške ne postoje): to je, u stvari, način da otkrije skrivenu galeriju, otvori dar života i poezije. S nekoliko zapleta i Možda malo pretjerujem, ali poslije iznenađenja, ovu knjigu doista vrijedi jednog takvog odmora, autor “Otoka čitati i istraživati. S punim Iscjelitelja” Kostja Ribnik se vratio kući i samopouzdanjem mogu reći da je ovo napisao i nacrtao ovaj roman, koji jedan od najboljih bosanskih stripova koji istražuje i živote dalmatinskih otočana i prekretnice u životu našeg protagoniste. je ikada proizveden, a u državi s tako malom produkcijom stripova još je rjeđe Steinbock dolazi na izolirani otok da bi primijetiti takvu zrelost izričaja i crtačkog kupio stari automobil, a onda uslijed stila, ali i produktivnost koje Kostja i dalje neobičnih dešavanja polazi putem kojim nisu prošli mnogi prije njega. Steinbockov pokazuje iz stripa u strip. Strip (na žalost, samo na engleskom) možete kupiti na otok je baziran na stvarnom mjestu, web stranici: otoku Pagu, ali u Kostjinom romanu Pag postaje mjesto gdje se čuda dešavaju iza www.modestycomics.com/... svake okuke i detaljne mape služe samo da zbune i unezvjere strance, tj. bilo koga ko nije proveo dugo vremena na otoku. Zato Steinbock provede većinu knjige izgubljen, prepuštajući se otoku. Kostjini crteži prikazuju kako se njegova pasivnost i možemo reći, depresija, preobražavaju suočeni s ljudima koji su istinski sretni i koji su pronašli svoje mjesto i poziv u životu. Ovaj crtani roman jako dobro kontrastira Steinbockove unutarnje monologe i opise njegovog života u Beču sa slikama jednostavne i sadržajne ljepote otoka iscjelitelja, koji iz ljudi izvlači ono najbolje. Svako zna svakoga i svako je



U pripremi

BOLEST KAO USUD

Grafička novela „Plave pilule“ Frederika Petersa (1974) originalno objavljena 2001.g. postala je neočekivani hit u Švajcarskoj a potom i ostatku Evrope dokazujući umetničku atraktivnosti stripa odnosno relativizujući ograničenja ovog medija. Istorija stripa može se posmatrati kao konstantni niz pokušaja da se definišu njegovi zabrani ali i da se isti prevaziđu. Jednostavni avanturističko-akcioni sadržaji priča u slikama bili su standard na kome su insistirali izdavači imajući na umu ciljnu grupu svojih (mladih) potrošača i zabavljačku namenu proizvoda-robe. U tim su granicama bila moguća poboljšanja koja „usavršavaju“ devetu umetnost ali su pravi iskoraci nastupili u drugoj polovini XX veka, posebno pojavom alter-

nativnog, andergraund stripa koji je relativizovao formu a posebno teme kojima se strip do tada bavio. Klasični strip prihvatio je neke od pomaka osvajajući, pored konfekcijske korporativne produkcije, i umetnički ambicioznije prostore. Rezultat ovih pomaka jesu i grafičke novele kao knjige koje su i obimom i pristupom raznovrsnim temama najavile serioznija strip dela. „Plave pilule“ jedna su od grafičkih novela neopterećenih istorijom stripa, očekivanjima uobičajene strip publike odnosno neobavezanih da svoju priču ukalupe u bilo kakve zabrane čije poštovanje donosi određene „benefite“ autoru odnosno njegovom proizvodu. Peters je, pak, iskoristio strip medijum, njegove prednosti proizašle iz načina „konzumiranja“


tekstualnog-crtačkog sadržaja, i stvorio umetničko delo koje je samosvojsno, ubedljivo i zaokruženo. REČ KRITIKE „Plave pilule“ počinju kao manje-više obična priča o devojci i momku koji se sreću i dopadnu jedno drugom. U trenutku kada treba preći odsudni korak Kati govori Petersu da su i ona i njen sin HIV pozitivni. Mladić, preplavljen raznim osećajima, odlučuje da bolest nije razlog da njih dvoje ne nastave zajedno. Na bezmalo 200 strana čitalac prati razvoj ove ljubavne i životne veze, teškoće, dileme, dobre i loše trenutke, iskušenja i njihova prevazilaženja, shvata šta znači živeti sa bolešću, stalnom neizvesnošću i strahovima. Fokusirana na odnose između partnera odnosno na Petersove pokušaje da uspostavi kontakt sa dečakom uz epizode njegovih samopreispitivanja priča povremeno pominje i širi društveni kontekst (ne)prihvatanja bolesnih i strah bolesnih od reakcija okruženja.

njenog sigurnog puta što je vidljivo i u primirenijem, „čistijem“ crtežu.

poticaj za još kreativnije i kvalitetnije stvaranje, a što bi u konačnici trebalo rezultirati i još boljim kratkim stripovima koji će ući u igru za glavnu nagradu.

Rečju „Plave pilule“ su izuzetno umetničko svedočanstvo o jednoj od pošasti Stoga, sukladno svemu navedenom, XX veka koje dotiče najosetljivija pitanja ovogodišnji MaFest bit će podijeljen na dva ljudskog postojanja i dostojanstva. dijela: (Objavljeno, „Dnevnik“, Novi Sad, 2014)

- prvi dio, koji će biti posvećen isključivo osnovnoškolcima i djeci vrtićke dobi s područja Makarske rivijere te koji neće biti otvoren za širu publiku, održat će se od 9.11.3.2015. godine (ponedjeljak - srijeda)

- drugi dio, onaj uobičajeni MaFest koji je otvoren za širu publiku te čija će događanja Blagdansko razdoblje je sad već dobrano iza biti otvorena za sve stripofile sa svih strana nas, a to znači da je konačno došlo vrijeme i svijeta, održat će se od 21.-24.5.2015. za objavu prvih informacija koje se tiču godine (četvrtak - nedjelja) ovogodišnjega, devetog po redu MaFesta. U danima i mjesecima koji slijede očekujte Dakle, 9. MaFest ponovno će trajati 7 dana, brojne informacije o 9. MaFestu, a kako no ove godine po prvi put će se i fizički sada stvari stoje svi su izgledi da će odvojiti termin održavanja radionica u ovogodišnje izdanje, na kojemu planiramo osnovnim školama i vrtićima na području ugostiti najmanje 10 specijalnih gostiju sa Makarske rivijere od termina događanja svih strana svijeta, te pored toga još barem koja će biti posvećena stripofilima, odnosno tridesetak eminentnih strip-autora, širokoj publici. nadmašiti sva prethodna. Naime, cilj nam je što bolje pripremiti U konačnici, kao svojevrsni rezime, još osnovnoškolce za ovogodišnji natječaj na jednom želimo ponoviti i naglasiti da će, baš kojemu će ponovno glavna nagrada biti kao i prošle godine, i ove godine MaFest prijenosno računalo, a to najkvalitetnije imati dva dijela - onaj koji je isključivo možemo učiniti na način da radionice posvećen radionicama s djecom u osnovnim pomaknemo dva mjeseca unatrag te tako školama i vrtićima na Makarskoj rivijeri, te djeci osiguramo dodatnu edukaciju od onaj drugi koji je posvećen najširoj stripstrane strip-autora, a potom i dovoljno dugo publici - ali za razliku od od prošle godine razdoblje u trajanju od dva mjeseca za samo kada su i radionice (prva tri dana) i ostatak kreiranje stripa. programa (zadnja četiri dana) održani Prošle godine radionice su se održavale unutar istoga tjedna, ove godine ta će dva tijekom prva tri dana trajanja festivala (u dijela i fizički biti razdvojena (ožujak & svibnju, od ponedjeljka do srijede, te ti dani svibanj), a sve zbog još kvalitetnijeg rada s također nisu bili otvoreni za širu publiku), a onim najmlađim ljubiteljima stripa. to je ujedno i značilo da se ono što bi učenici Na kraju, evo još jednom termina događanja pohvatali tijekom njih moglo pretočiti u ovogodišnjeg MaFesta: djelo tek za sljedeći MaFest, odnosno tek nakon godinu dana, što je bilo uistinu 9.-11.3.2015. MaFest radionice u osnovnim užasno dugo razdoblje. Na ovaj način, poučavajući ih putem radionica dva mjeseca školama i vrtićima na području Makarske rivijere prije samog festivala, uvjereni smo kako 21.-24.5.2015. 9. MaFest ćemo svim zainteresiranim mladim

„Pilule...“ su autobiografska priča započeta kao svojevrsni strip dnevnik stvarnih događaja. Želeći da ostane što neposredniji Peters nije pravio skice grafitnom olovkom već je odmah radio u tušu, bez naknadnih prepravki i doterivanja. Robusnost njegovog crteža ipak je uspela da dočara atmosferu i emotivne valere. Sam tekst je, uprkos delikatnoj temi, lišen sentimentalističkih i melodramatskih afektacija što, i pored na momente oštre racionalizacije, čini junake priče realno-uverljivim i životnim. Primirenost tona pripovedanja odraz je svesnosti i izmirenosti sa životom takvim kakav jeste baš kao što je i odraz rešenosti da se živi punom snagom. Table nacrtane 2013. kojima se završava ovo ljubiteljima stripa iz osnovnih škola s delo dokaz su pobede male porodice i područja Makarske rivijere dati kvalitetan

Vidimo se krajem svibnja u Makarskoj!



Nathanov Best moments

/Jerry Krause

univerzum 5. Pojava zajednice ultra sapiensa u dalekom svemiru iz kojih će nastati Bratstvo sjene (NN SR 46 "Bratstvo sjene") „Unatoč

svim istraživanjima, nije pronađen život sličan ljudskom ni na jednom planetu...Čak ni na onima gdje su uvjeti najsličniji svijetu iz kojega vučemo podrijetlo, Zemlji. Zato je otkriće novog svemira bilo od izvanredne važnosti za ljudsku rasu...Bila je to prva stvarna mogućnost uspostavljanja veze s nekom drugom civilizacijom.“ Ovo su bile neke od riječi Rojkora, koji ih izgovara iz udobnoga grada u svemiru, grada naseljenoga Ultra Sapiensima. On svojim učenicima govori o nastanku i povijesti rase Ultra Sapiensa. Rojkora obilaze sumnje oko događaja koji su prethodili. I počinje priča o Nathanu Neveru iz prošlosti i njegovoj borbi za spas čovječanstva, a i Bratstva sjene. U toj mračnoj prošlosti Brat Tybor želi zavladati Zemljom i potlačiti Zemljane. No to nije sve. Saznajemo koja je zapravo uloga Bratstva sjene u velikom poretku stvari i budimo svjedoci drugog prognanstva istih i rađanja nove rase...

tako dalekom udaljenom od Zemlje. Prava intriga ove scena je u tome što je možemo relativno lako i sami zamisliti, nije čak niti previše fantastična. Ali sama tema izvanzemaljskoga života je toliko strana običnom čovjeku bez mašte, da ga neće zaintrigirati. Ona će ga uplašiti. Ljudi se boje stranih stvari, ne samo sada nego oduvijek. Kroz krvavu ljudsku povijest imamo brojne primjere toga, agresije prema svemu što je drugačije. No većina ljudi iz povijesti svoje vrste nije ništa naučila. Dan danas smo svjedoci (a ponekad i žrtve) raznih diskriminacija u svim aspektima društvenoga života koji se ne slaže sa normama koje društvo od nas očekuje. Sve što se razlikuje od konzervativnih i propisanih stavova „normalnoga“ ponašanja i mišljenja biva gledano sa nekom vrstom prezira koji je zapravo prikriveni strah. Straha od čega? Straha od vlastite inferiornosti pred novom pojavom, straha od vlastitog neshvaćanja. Straha od samoga sebe.

Inteligencija je oduvijek pokretala ljudsko društvo prema naprijed. Nikad se ne smije podcijeniti inteligencija koja se krije iza agende promjene svijeta, ljudskog društva i same biti i shvaćanja ljudskosti. No danas, ta inteligencija lišena je empatije i osnovnih osobina ljudskosti. Zato jest tematika izvanzemaljaca i NLO-a danas, u ovom dobu toliko aktualna. U ljudima budi strah, jednu od osnovnih emocija ljudskoga bića. Svijet sve više i više postaje umjetniji i bezosjećajniji, još malo pa ćemo se pretvoriti u presliku društva Nathanovoga svijeta. Svijeta Serra nastavlja sa Sagom o Bratstvu gdje će se sve više i više zanemarivati sjene. U ovoj sceni vidimo običan život osjećaji i duhovne dimenzije ljudskoga Ultra Sapiensa u njihovom gradu. Gradu bića.

NOVO


Virtualni servis za sva VREMENA /Branislav Miltojević

(fenomen Napstera!). Krivicu delimično snose muzičke kuće koje su relativno sporo/stidljivo Zahvaljujući iPhone/iPad prihvatale, ili bolje reći priznavale da aplikacijama, čiji je distributivni je (bliska) budućnost razvoja značaj prvi osetio menadžment distribucije muzike u novim Marvela, zatim indi-izdavač BOOM! tehnološkim pomagalima. Studios i njujorški comiXology, Slično “stanje stvari” zateklo je najveći broj američkih kompanija nespremnu i (belo)svetsku industriju počeo je da povećava dnevnu stripa. Kompanije „koje su čvrsto ponudu stripova preko mobilnih zabile glavu u pesak“ prevazilazilo je elektronskih sprava/ekrana. Ali novo elektronsko doba, a takav povrh svega, aktuelno stanje kritičara ignorantski odnos prema novom Rona Richarda „podseća na Divlji duhu vremena, do nedavno, negovali zapad“, ili na vreme prelaska iz XX u su čak i čelnici DC-a, na primer. Jedna XXI vek, kada se nepripremljena od najvećih i najvažnijih kuća stripa u muzička, video i filmska industrija SAD, i svetu, jedno vreme je bila suočila sa novim „digitalnim zaostala za mnogim mejnstrim formatima“ (mada smo već počeli da izdavačima koji su išli u korak s „trošimo“ kompjutersko doba u vremenom, i koji su pokušavali da se kojem nestaju formati, a počinju da probiju i opstanu na novom, dominiraju zatvoreni softverski probirljivom digitalnom tržištu. Tek sastavi koji nadziru formate!!). početkom 2010, konačno, DC postaje Marvelov digitalni partner lansirajući Problem je samo u tome što je čovek značajne e-comic/stripove na isključen iz pristupa strukturi Appleovom iPhonu, iPod Touchu, (softverske) naredbe jer malo iPadu, te PSP-u (PlayStation (srednjovečnih!) ljudi poznaje „novi Portable), što se poklopilo sa je jezik”, a još manji - može da ga (pre) pojavom iPada. ispituje i primenjuje. Na primer, u muzičkoj industriji: najpre je Međutim, bilo je i onih koji su vešto standardizovan MP3 „format“, dok je iskoristili novo doba vrtoglave pojava šering tehnologije fajlova internetske eksplozije. Poput dovela pirateriju u muzici do vrhunca njujorškog comiXologyija koji je

2007. godine, zahvaljujući osnivačima Davidu Steinbergeru, Johnu D. Robertsu i Peteru Jaffeu, bez ikakvog medijskog kompleksa počeo da osvaja digitalni svet, mada je početkom godine (na žalost) postao sastavni deo najveće zemaljske internetske trgovine Amazon.coma!!? Ukratko,comiXology je na tzv. „oblaku“ (usluga za skladištenje fajlova) bazirana medijska stripplatforma, sa koje je samo septembra prošle godine „skidano“ preko 200 miliona stripova, a koliko je njen značaj za popularisanje ovog medija pokazuje i prostoprošireni podatak da nudi izbor oko 40.000 albuma i grafičkih novela preko Androida, iOS-a, Kindlea, Windowsa 8, interneta... A glavni krivac za uspon ove kompanije u digitalnom stripskom svetu je bio, i ostao, David Steinberger, koji je pre tri leta pojašanjavao Graemeu McMillanu, hroničaru prestižnog Timesa, tajne uspeha ove digitalne platforme: -„Na samom početku, bili smo običan sajt koji je stripofilima nudio aktuelne informacije o naslovima koji su dnevno osvanjivali u striparnicama, i postavljali virtuelne liste značajnih strip-izdanja. Status smo najpre ustoličili u maloprodaji, ne prodajući, već pomažući maloprodaji (štampanih stripova) da


promovišu svoje glavne i sporedne delatnosti, tako da smo kasnije predstavljali pomalo čudnu mešavinu „dilera“ štampanog i digitalnog stripa. Sve zahvaljujući našoj prvoj aplikacija, koja je prosto nazvana comiXology. U početku smo snagu usmerili ka vezivanju maloprodaje u razgranati digitalni svet, jer je jedno vreme distribucija stripova postala veoma loša, zahvaljujući najezdi filmova i mas-medija. Distibucija, jednostavno, nije napredovala. Nedostajali su neki delovi, zbog monopola (Diamond Distributorsa!) i distribucijskog sistema štampanog stripa. Zato smo se fokusirali na pružanje novih usluga korisnicima interneta, preko iPada i iPhonea, ali paralelno smo otvarali medijsko polje i za elektronsku promociju štampanih naslova....“ – izjavio je, pored ostalog, David Steinberger. Početkom decenije ova onlajn platforma/digitalni servis - nudi preko 40 odsto digitalizovanih štampanih stripova i tako dokazuje svima, posebno vlasnicima štampanih izdanja, da digitalna izdanja neće ugroziti prodaju stripova na kioscima i knjižarama, nego da je došlo vreme kada su stripofili skoro istovetnu pažnju počeli da posvećuju i štampanim i digitalnim formatima. „Maloprodajna mesta koja su najduže u poslu sa nama, na vreme su shvatila da zahvaljujući digitalnoj distribuciji, zapravo, dobijaju više mušterija. Zahvaljujući našem uspehu, mnogi izdavači su počeli da shvataju da je proces digitalizacija neizbežan, da je bolje imati partnera koji gaji

viziju ujedinjenog tržišta, umesto nekoga ko smatra da bi digitalni strip trebalo da zameni štampani, ili što korisno vreme koristi da ’ubije’ tržište štampanog stripa. Razlog zbog kojeg su mnogi stari izdavači izabrali našu platformu sa promociju svojih izdanja je taj što ne žalimo vreme ni sredstava da pomognemo razvoju kako digitalnog, tako i štampanog stripa, i zbog toga što stalno uvodimo inovacije. Mi nismo izgubili ni jednog dilera štampanog stripa iz maloprodaje. Svaki put kada pripreme veliko, značajno izdanje, dolaze kod nas kako bi smo definisali načine elektronske promocije. Želosno je što je tako, ali maloprodaja nema vremena da kreira interesantne sajtove za svako izdanje jer mesečno nudi i preko 1.200 novih naslova. Smatram da oni zaista cene ono što radimo. Naravno, ima ’maloprodavaca’ koji ne žele ni da nam se približe, ali oni sa kojima sarađujemo imaju 20% povećanu prodaju, jer njihovi kupci preko interneta dobijaju na vreme sve relevantne informacije o novim, tek

pristiglim izdanjima. Priznajem da situacija možda nije idealna, ali tržište stripa nije nalik ni jednom drugom tržištu. Ono ne prati ista pravila koja važe za muzičko tržište, jer ima užasnu distribuciju. Prodavnice su etablirane i deluju kao klasični i davno prevaziđeni kulturni centri. Stanje komotno možete uporediti sa vinilom, i vinil buticima, koji rastu kao ’pečurke posle kiše’ u urbanim centrima, slaveći kulturu gramofonskih ploča. Takve su i prodavnice stripa. Trenutno ne vidim nikakvu opasnost da će ih ugroziti digitalno tržište. Mislim da će više ljudi odlaziti u striparnice kada preko intreneta, na primer, steknu pravi uvid u izdanja koja se pripremaju. Činjenica je da smo u početku, na aplikaciji, već imali 1.700 - 1.800 stripova, od kojih većina nije bila dostupna u svim radnjama. Dakle mi smo otvorili sistem alternativne distribucije sadržaja koji nikada nisu imali dobru distribuciju“ – svedoči Steinberger u intervjuu rađenom za potrebe Tajmsa.

Prvi čovek comiXologyja David Steinberger


Kako ističe,kompanija stalno inovira platforme i širi digitalnu ponudu. Tako je, na primer, jula 2009. godine pokrenut Comics by comiXology kao digitalni stripski čitač/prodavnica stripova namenjenih mobilnim uređajima (iPad 2 Smart Cover, OS X Lion USB Thumb Drive, Apple Thunderbolt Display - 27-inčni, laptop MacBook Air, iPhone, iPod touch, iPod Nano itd), i omogućio ljubiteljima stripa da se preko različitih mob-pomagala, uvek i na svakom mestu „druže“ sa svojim (omiljenim) stripskim junacima različitih izdavača. Septembra 2011. godine prerasta u aplikaciju sa najvećom zaradom u Appleovom iPhone App Storeu, a sa brendiranim aplikacijama drugih izdavača svrstana je u pet kompanija sa najvećim profitom ostvarenim zahvaljujući kapacitetu iPhone “dućana”! Negde u isto vreme Comics by comiXology App širi svoju ponudu za Kindle Fire tablet kompjuter i preko Amazon Appstorea za Android operativni sistem. Od sredine 2012. godine ova onlajn platforma, tj. digitalni servis - nudi i preko 40 odsto digitalizovanih štampanih stripova i tako dokazuje svima, posebno ljubiteljima štampanih izdanja (i štamparija!), da digitalna izdanja neće ugroziti prodaju stripova u striparnicama i knjižarama, nego da je došlo vreme kada stripofili počeli jednaku pažnju da posvećuju i štampanim i digitalnim formatima. Zato je 2013. godine kompanija pokrenula self-izdavaštvo, platformu za strip koja omogućava stvaraocima da slobodno uploaduju i prodaju svoj rad itd. Ako je u početku

sve zavisi od dužine stripa... Još nema mnogo izdavača u digitalnoj sferi. Delom zbog toga što oni čitavu stvar posmatraju shodno razvoju eBook ili eReader tržišta. Većima misli da digitalno tržište mora direktno da zavisi od štampanog, kako se ne bi kanibalizovao „stari, dobri strip“. Naravno da smo imali posla sa izdavačima koji su želeli da naplate 15,50 dolara za strip od 50 stranica, što smo sa uvažavanjem odbili. Ali, iPad dosta menja stvari. Bilo je mnogo posla oko toga da strip prilagodimo iPhoneaplikaciji, koju mnogi, uglavnom, koriste za zabavu, na kojoj možete da se zezate po nekoliko minuta, što je i vreme CENU ODREĐUJE POTROŠAČ dovoljno da se na primer pročita strip od 22 stranice. Ali strip, na primer od 80 stranica, „Cenu formiraju izdavači. Mi dajemo veoma je teško da se proda preko mreže, jer predloge, ali ovo je mlado - još nedovoljno nije jeftin, i ne može brzo čitalački da se razvijeno tržište, tako da nije mudro da mi, „svari“. Na iPadupostoji veći potencijal za poput Appleovog iTunesa, diktiramo cene. U konzumiranje dužih stripova. Mislim da je najbolju ruku, predlažemo i razmenjujemo The Pro dobar primer za to, iako košta samo iskustvo sa izdavačima, ali odluke o cenama četri dolara. Oko toga se vodi velika debata u ostavljamo, uglav-nom, njima. Cene se kreću zajednici stripa, naročito u vreme kad se od 99 centi do 1,99 dolara, ali je, na primer, pojavio Marvelov - Iron Man, koji je malo cena stripu The Pro, koji se u vreme skuplji u digitalnoj formi; postoji promocije visoko kotirao na listama, pretpostavka da bi u digitalnoj formi trebalo poslednje nedelje skočila na 3,99 dolara. da bude jeftiniji, jer se štedi na troškovima (The Pro -„prestige format one-shot“ strip štampe. To je validan prigovor, ali Image Comicsa prvi put predstavljen 2002. naposletku, cenu treba da odredi potrošač, godine autora - Gartha Ennisa, scenario, računajući i to da ne mora da posećuje Amande Conner, olovka i letering i Jimmyja prodavnice, da luta od mesta do mesta, da Palmiottija, tuš – primedba B.Miltojević). štedi na ceni pošiljke itd... Ali, postoje Naravno, reč je o izdanju od 80 stranica, ali granice, naravno. Mislim da digitalni strip prodaje se veoma dobro. Još nismo stigli do nikada neće imati istu cenu kao štampano magičnog broja, a čak je i Steve Jobs morao izdanje, jer ako pokušate da prodate nešto da se odrekne diktiranja cene od 99 centi po digitalno za 20 dolara, što je njegova cena i u pesmi. Iskreno, potrošači moraju da odrede štampanoj formi, otvarate mnogo problema“ cenu koja je za njih prihvatljiva. Najbolje bi – savetuje David Steinberger stare i nove bilo postaviti širok spektar cena, kao što je strip-“provajdere“. slučaj i kod štampanog stripa. Ali, u načelu,

comiXology App izneverio mnoge stripofile sporim performansama, umeđuvremenu su znatno poboljšane tehničke karakteristike aplikacija tako da danas predstavlja najveću prodavnicu stripova sa Guided View tehnologijom, za koju wired.com ističe kako “rešava skoro sve probleme vezane za čitanje stripova na malom, mobilnom ekranu”.



IVO

Razgovaramo s Ivom Milacom, crtačem remek-dela u mediju stripa, serije grafičkih romana Ken Parker. Ovaj strip je nastao kao rezulatat zajedničkog rada Milaca sa scenaristom Đankarlom Beradijem. Obeležio je istoriju stripa poslednjih decenija XX veka i uživa duboko poštovanje među poznavaocima medija, posebno u Italiji i zemljama bivše Jugoslavije. Teme koje obrađuje ovo postmoderno delo krajnje su neobične za vestern: homoseksualnost, marginalizacija, ekologija, politika, štrajkovi, samoobrazovanje, čitalačke strasti, intimnost, odnos sa Bogom... Milacovi akvareli, rađeni za naslovne strane ovih grafičkih romana o Kenu Parkeru, vode uvek krajnje neobičan dijalog sa onim što je unutar knjige. Najčuvenija je Milacova parafraza čuvene slike Đuzepea Pelice da Volpeda, slike kojom režiser Bertoluči započinje Dvadeseti vek, filmski ep o političkoj istoriji Italije u vreme fašizma.

/Zoran Đukanović

Bezbrojne su Milacove parafraze Šekspira, Holivuda, nemog e ks pr es i o ni st i č k og f i l m a ko j e predstavljaju dekonstrukciju i stripskog jezika i dela na koja se referira. Kena Parkera i većinu dela tandema BerardiMilaco ovdašnji čitaoci mogli su da čitaju u poslednjih trideset godina u brojnim, jeftinim izdanjima za kiosk ili skupim monografskim izdanjima. Kada ste započinjali Kena Parkera, jeste li bili svesni da je on revolucija u mediju i žanru? Ne. U početku nam je jedino važno bilo raditi, a mogli smo raditi samo vestern jer su takvi stripovi prevladavali na tržištu (osim ponešto horora objavljivanih u časopisima). Najverodostojniji izdavač u Italiji – Boneli – tada je izdavao isključivo vesterne, pa smo se odlučili na stvaranje lika iz tog žanra. Nadahnuće smo našli u filmu Džeremija Džonson Sidnija Polaka i nije nam padalo na pamet da bi Ken Parker mogao prerasti u serijal s obzirom da smo mu pristupili kao one

shotu. Strip se svideo Serđu Boneliju, šefu, i s obzirom da je naslutio naše mogućnosti, ponudio nam je da nastavimo. Tako smo dobili svoje „igralište“ na kome smo eksperimentirali s pripovedačkim pristupom, od tradicionalnog do onoga prikladnijeg filmskoj umetnosti. Nešto slično već je bio učinio Hugo Prat. To nam je svakako bila škola koja nam je omogućila da postanemo ono što smo danas. Kako ste se usudili da takvu inovaciju ponudite izrazito komercijalnom izdavaču kao što je, pogotovo tada, bio Boneli? Ni mi nismo znali da će Ken Parker postati toliko inovativan, a prvi broj je nastao na temelju naših dotadašnjih saznanja i zanosa, no kada nam se pružila prilika da radimo na serijalu, otvorile su se mogućnosti za eksperimente s pripovedačkim pristupom. Ken Parker je prilično krhak i


i složen lik, a na sličnim temeljima nastao je kasnije i Sklavijev Dilan Dog.

koji govore mnogo više od samih reči. To jednostavno radim nagonski i verujem da vuče koren iz stalnog, Ken Parker je izrazito intimistički svakodnevnog posmatranja osoba oko western. Pored surovosti i akcije, nailazimo na trenutke nježnosti između sebe, pasioniranog gledanja filmova. Uglavnom, to je moj način pripovedanja karaktera koja je bila presedan za crtežom. medij stripa do tada, u vesternu bez svake sumnje. Koliki je bio vaš udeo u Nešto pomalo nalik Kortu Maltezeu, interpretaciji? Ko je koga stimulisao u čak možda još otvorenije, u Kenu vašoj saradnji sa Berardijem da se Parkeru se može osetiti levo političko krene u takvom, potpuno neobičnom uverenje. Jeste li u privatnom životu pravcu? Berardi i vi delili ista politička Za početak treba objasniti dve stvari. opredeljenja? Strip živi zahvaljujući saradnji dvojice S obzirom da smo skoro isto godište, ja autora, scenariste i crtača. Da bidmo sam rođen 1947, a Berardi 1949. istinski doprli do čitaoca, tekst i crtež Obojica smo snažno proživeli 1968. koja moraju biti u savršenoj simbiozi. Berardi je bila prelomna godina povezana s i ja smo dugogodišnji prijatelji, zajedno rušenjem mnogih tradicija i brojnim smo doživjeli mnogo toga te imamo problemima u društvu. Iako smo jednak senzibilitet. Otud je naš odnos različitih karaktera i živimo na različit jednostavno neponovljiv. Berardi je način, nismo mogli ne deliti zajednički stvorio većinu narativnih niti, a deo pogled na svet. Kad smo počeli da se zasluga pripada meni pošto se u bavimo stripom, vodila nas je ista misao, stripskom mediju situacije i doživljaji težnja da u svojim djelima skrenemo likova moglo dočarati, interpretirati pozornost na socijalne i političke isključivo crtežom. probleme.

pripovedanjem. To je bilo najveće zadovoljstvo. Kada počinjete rad na nekom novom stripu, koliko vam je vremena potrebno za pripreme, odnosno kreiranje novih likova, rad na scenografiji i kostimografiji i koliko uopće inzistirate na dokumentarnosti vaših stripova? Pripremna faza je ključna pri stvaranju stripa jer bez dokumentacije crtač ne može da bude vjerodostojan, ne može da dočara doživljaj vremena u kome se odvija priča. Kad pristupam stvaranju novog stripa osjećaji su mi dvojaki, s jedne strane uzbuđenje što mogu da se okušam u nečemu novom, dok me s druge muči strepnja hoću li to učiniti na pravi način.

Pogledamo li sve epizode, celokupni serijal, na kojem je pored vas radilo još nekoliko crtača, primetno je da ste baš vi radili najsnažnije, najbolje priče (scenarije). Kako je išla podela crtačkog posla? Da li je Berardi određene epizode namenjivao isključivo vama ili ste radili Kakva je bila podela posla u radu na Da li ste sebe, na vrhuncu serijala Ken epizodu koja bi jednostavno došla na Parkeru? U kom obliku vam je Berardi Parker, videli kao komercijalnog crtača red? davao svoje scenarije? Koliko ste ili umetnika? Koliko se taj osećaj Ken Parker se prvenstveno temelji na diskutovali samu priču, da li ste zajedno vremenom menjao? pričama koje smo stvorili Berardi i ja. dolazili do rešenja ili su to bila dva Ni jedno ni drugo. Oduvijek sam se Saradnja s ostalim kolegama, koji su svi odvojena kreativna procesa? smatrao crtačem koji želi da pripoveda odreda vrsni crtači i koji su prikazali Imajući u vidu stepen prijateljstva i crtežom pa sam hteo da postanem Kena na svoj način, bila je neophodna bliskosti, simbiozu teksta i crteža, mi kvalitetan crtač, a ne „tehnički crtač“. kako bi se održao ritam izlaženja. smo ipak stvarali odvojeno, ali Hteo sam da moj crtež bude u službi Uglavnom, očigledno je da je u svakodnevno smo se viđali i raspravljali interpretacije priče. Najviše su mi u epizodama ključnim za razvoj lika o napretku rada na stripu. Neretko je on pamćenju ostali prvi strip festivali na Berardi smatrao prikladnim da ih usvajao moje sugestije u vezi scenarija, kojima sam učestvovao gde čitaoci nisu crtam ja, na neki način ih jednako koliko i ja njegove u pogledu isticali da im se svidela moja crtačka je i pisao u skladu s crtačke interpretacije. virtuoznost, već to što sam ih uspeo mojim crtačkim Snažno se fokusirate na gestove likova. dodirnuti crtežom, vizuelnim izrazom. Male, svakodnevne gestove, one koje odaju karakter. Otkuda tolika pažnja za detalj, govor tela? Berardi do savršenstva ume da postavi psihološki profil lika, nakon čega imam zadatak da vizuelno tumačim izraze lica


Bitlsi su rezultat autorske simbioze četvorice ljudi. Nakon prestanka zajedničkog rada, imali su uspešne odvojene karijere, ali kreativna simbioza posigurno nikada nije bila nadmašena. Da li je autorski odnos Đankarlo Berardi – Ivo Milaco pri stvaranju Kena Parkera bio autorska simbioza, geštalt u kome je celina veća od svojih delova? Uvek smatram da, kada je reč o nekom sredstvu izražavanja koje povezuje različite kreativne izraze i energije, a muzika je jedan od njih, rađa se alhemija, magija između osoba koje učestvuju u procesu stvaranja i koja je često neponovljiva. Ne znam jeste li čuli za Mogola i Batistija? Mogol je tekstopisac, dok je Batisti bio kompozitor, zajedno su stvarali savršene pesme, te osobe koje su ih slušale nisu mogle verovati da nisu delo jedne individue. Stanlio i Olio nikad ne bi bili jednako popularni da su radili odvojeno. Njihova popularnost je nedeljiva. Jednak primjer imamo i u stripu, Uderzo i Gosini kao autori Asteriksa. Iako su obojica takođe znali odlično da rade odvojeno, prilikom saradnje nastajala bi ta neponovljiva alhemija koja im je omogućila da stvore savršen strip. Berardi i ja, kanon

trideset godina zajedničkog rada, u jednom trenutku krenuli smo svaki svojim putem. Čak i u braku osobama jednostavno katkad zatreba „svežeg vazduha“. No, uveren sam u vrednost onoga što smo stvorili zajedno, Kena Parkera i niz kraćih dela kao što su Čovek s Filipina, Tiki, Detektiv Marvin, Tomov bar i drugih kod vas još neobjavljenih stripova kao što je Giuli Bai & Co. o grupi prijatelja iz Đenove pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Uglavnom, zajedno smo stvorili mnogo toga i verujem da smo sami takođe dobri, no pitanje je uz koliko muke i truda, s obzirom da nam je zajednička magija olakšavala posao. Da li je vaš rad sa Klaudijem Nicijem na Teksu – Krv na Koloradu bio pre svega komercijalni zadatak, ili ste ga radili iz ljubavi prema Teksu, heroju nesumnjivo mnogo drugačijem od Kena Parkera? Iskustvo s Teksom predstavljalo mi je veliki izazov s obzirom da sam morao da se suočim s likom s kojim na neki način prijateljujem još od djetinjstva, uz koga sam odrastao, jednako kao i s mnogim drugim likovima iz stripa. Sama činjenica što Teksone uglavnom crtaju crtači koji ne

rade na redovnoj seriji omogućila mi je da budem sâm svoj i da Teksa prikažem na svoj vlastiti način, igrajući se prizorima, svetlom i senom te upotrebom „filmskih tehnika“, što sigurno ne bih mogao da učinim u redovnom serijalu jer bih time izdao prirodu samog lika. Vaš crtački stil se tokom godina mijenjao, pretrpeo je čitavu evoluciju, od realizma ka kroki crtežu, poetski redukovanom. Da li je evolucija nastala iz nužde, zbog rokova ili ste tek kroz redukciju naišli na pravo svoje crtačko ja? Mislim da je temelj mog crteža jednak od samog početka pa sve do danas, možda se promenila moja primena crtačke tehnike koju sam u početku tek nastojao da shvatim. Uglavnom, odabrao sam ekspresionizam u kome nastojim da pripovedam kroz kontraste, kroz igre svetla i senke, na taj način dočarati atmosferu. Isprva sam promatrao sve one koji koriste istu tehniku i od svih je najbolji bio Milton Kanif, a iza njega su došli Aleks Tot i mnogi talijanski crtači.


Ko su bili vaši crtački uzori? Aleks Tot koji je neke stvari činio vrlo slično kao i ja danas bio je prvi, no direktnije nadahnuće crpeo sam u radu nekih italijanskih crtača, kolega. Na mene je najviše uticao Takoni i iznad svih Kalegari. Koga poštujete od savremenih crtača? Danas se promenilo mnogo toga budući da mladi crtači traže uzore u Amerikancima poput Aleksa Rosa i više su ilustratori nego pripovedači. U svojim stripovima nastoje da prikažu svoje umeće primene određene tehnike, no teško je pronaći mladog crtača koji želi pripovedati svoju priču, na taj način prikovati čitaoca za strip od prvog do zadnjeg prizora. Vaši akvareli, posebno naslovne strane vrhunac su stripskog akvarela, kakav je dosegao pre vas Hugo Prat. Nema puno autora stripa koji su se sa toliko uspeha oprobali u akvarelu. Kako je, kombinovano s vašim osećajem za redukciju, došlo do ovog, toliko ličnog načina kreiranja naslovnih strana? Prvenstveno tako što sam posmatrao upravo Pratove akvarele i shvatio da se akvarelom najbolje može prikazati sama srž mojih likova. To je tehnika koju je nemoguće prepravljati, pošto ne možete raditi akvarelom preko već postojećeg akvarela, ne možete se predomišljati, nema tuša ili tempere kojom možete da prikrijete greške. Upravo to me je pobudilo da upotrebim tu tehniku, to me je očaralo, i nastavlja da čini i danas, ono što vidiš dan posle. Ta mešavina vode, boje i papira na koju je

pretočeno ono što si video u vlastitoj toga mnogi homoseksualci su nam svesti tek dan posle dobije neku slali pisma protesta pošto su verovali novu uzvišenu dimenziju. da u lošem svetlu prikazujemo taj oblik seksualne različitosti. To je Kena Parkera karakteriziše poigravanje s ubacivanjem stvarnih potstaklo Berardija da napiše scenario za Pravo i krivo gdje je ličnosti, holivudskih zvezda, zatim homoseksualac bio jedan od glavnih samih autora i izdavača, pa onda likova. Iako na kraju strada životom ubacivanjem likova iz drugih za svoje opredjeljenje, priča je stripova. Kome je ova igra bila promenila percepciju u očima naših zabavnija, vama ili Berardiju? čitalaca. To je vrlo zanimljiva igra koju smo najvidljivije upotrebili u petnaestom broju Kena Parkera (Ljudi, stoka i junaci), ali gotovo u svakoj epizodi imate najrazličitije reference na književnost, film, slikarstvo… pošto smo prilikom stvaranja pokušali da ubacimo sve ono što nam je u to vreme bilo na pameti, kako bismo čitaoca potakli na dodatno istraživanje po tim oblastima iz kojih smo crpli naše nadahnuće i uvide.

Brutalno nasilje i nježnost, ironija i patetika, munjevita akcija i trenutci nespretnosti - Ken Parker je sagrađen na kontrastima. Ima li tragova toga u vašoj vlastitoj ličnosti? Svi mi bazirani na protivrečnostima, u nama počiva i dobro i zlo, ne uspevamo uvek biti sasvim zli, ali ni sasvim dobri. Stvar je samo u izboru, odnosno odlukama koje donosimo.

Uneti lik travestita i homoseksualca u vestern, kao što je to urađeno u trideset šestoj epizodi Pravo i krivo bilo je zaista hrabro za to vreme u mediju stripa (1981). Da li je bilo protesta među čitaocima i u javnosti? Koliko se sećam tako nešto već smo učinili i pre te epizode i Ken Parker se loše poneo prema tom liku. Poslije

Poslednjih godina radite za francuske izdavače nekoliko stripova: Crveni gospodar po scenariju Frančeska Artibanija, La grande di aventura di Baden Powel za koji je scenario pisao Ficaroti. Reč je o drugačijim stripovima nego što ste ranije radili. Crveni gospodar je istorijska priča, a glavni junak negativac, krvnik, najomrznutiji


čovek u Rimu. Možete li reći nešto više o ovom projektu, kako je bilo raditi na njemu i kako je na ovaj serijal i na vaše stripove reagovala zahtevna francuska publika? Najveća zanimljivost kod Crvenog gospodara je to da je glavni lik Italijan za razliku od većine francuskih stripova gdje je riječ o Englezima ili Amerikancima. Francuzi su naviknuti na stil koji njeguje čiste linije uz kompjutersko kolorisanje i ne bih rekao da im se moj rad previše svideo. Ne znam da li je problem u mom stilu, ali Crveni gospodar nije postigao velik uspjeh budući da su oba albuma prodana u po 5.000-7.000 primjeraka, što je malo za francusko tržište. No, s obzirom da svim junacima treba vremena kako bi prodrli u čitatalačka srca, nadam se pozitivnim pomacima u budućnosti.

Družite li se i koliko sa drugim crtačima i osobama iz svijeta stripa? Koliko diskutujete sa njima o crtačkim problemima? Već dvanaest godina vodimo borbu da kao crtači zaštitimo svoja autorska prava pred zakonom kao što je to praksa u evropskom pravu, pa smo u osnovali udruženje čiji su članovi crtači, scenaristi, ljubitelji stripa, poznate osobe poput Umberta Eka koje nas podržavaju, ljudi iz izdavačkih kuća, stoga se često susrećem s mnogima od njih. Da bismo ostvarili svoj cilj, moramo biti ujedinjeni, izdavač nije naš neprijatelj nego naš saputnik s kojim putujemo do čitaoca i zato se mora uspostaviti ravnoteža da svi u ovom poslu možemo da živimo od svog rada.

Da niste postali crtač stripa, čime bi ste se bavili? Svako tržište stripa ima svoje Ne umem da odgovorim specifičnosti. Postoji li razlika na pitanje pošto između italijanskih i francuskih je ovo jedino izdavača i da li ste se morali na neki što znam svojski način da prilagodite? da radim u ovom Razlike prvenstveno leže u tome što Italijani prvenstveno vole crno-beli strip, „Boneli“ formata od devedeset četiri stranice, dok su Francuzi ludi za bojom i velikim albumskim A4 formatom. Kada bi morali da izaberete svoj najdraži lik, pored Kena, koga biste izabrali? Marvina, Tikija, neki lik iz Čoveka s Filipina, Dobrodošli u Springvil, Crvenog gospodara... i zašto? To je nemoguće, svi ti likovi su moja djeca i ne možete pitati oca koje mu je dijete najdraže.

životu. Kada se sretnemo u sledećem, možda ću znati odgovor na ovo pitanje. Što radite trenutno? Kakvi su vam planovi, postoje li ponude za neke nove stripove? Imate li želju u bliskoj budućnosti da radite na novim, sasvim drugačijim projektima koji bi se razlikovali od svega što ste do sad radili? Radim na stripu Uomo faber o životu italijanskog kantautora Fabricija de Andrea, priči posvećenoj sto pedeset godina ujedinjenja Italije, zatim priču o Tini Modoti, slavnoj italijanskoj fotografkinji koja je imala izuzetno zanimljiv život. Posla uvek ima dovoljno.

prevod s italijanskog: Andrej Cvitaš (intervju se uz delimična prilagođavanja prethodno pojavio u časopisu „Kvadrat“ Br. 22, Bizovac, oktobra 2010. i nedeljniku „Vreme“, 16. 5. 2013)











I

TVRDA:Groblje zmajeva Sudbonosni susret trojice slučajnih junaka započet će slijed događaja koji će najvjerojatnije dovesti do kraha vladavine tiranina Vrhovnog kana, a možda i svijeta samog. Kralj praha, Marvin Crveni i mala šišmišica Pipistrelo na putu su do mitskog groblja zmajeva čiju tajnu lokaciju ne zna nitko, a oni koji saznaju moraju ili biti pokopani na tome groblju ili umrijeti. Podanik Vrhovnog kana, SHIWØMIHZ, želi se također domoći tajne groblja. Neka misija započne! Planet Terra Amata prestao se okretati. Na jednoj strani vladaju potpuna tama i krajnja studen; na

drugoj uzavrela pustinja i vječiti dan. E pa od tih je događaja prošlo puno Preživjeli nastavaju tanak pojas tla na vremena i pitate se gdje su nestala ta kojem se sreću dan i noć dvojica nerazdvojnih sudruga. Vrlo brzo ćete pojmiti u kojem je smjeru Kao što ste možda znali, ili slutili otišao Zenit Tvrđe. Osim što je Tvrđa barem, sudeći prema različitosti očito doživjela krah, uništenje prijeti postavki pojedinih albuma, Sfar i i samoj Terri Amati, sudeći prema Trondheim svoj su opus o Tvrđi natpisu-krilatici koja prati album, a podijelili u više ciklusa. A ti ciklusi obuhvaćali bi po 100 albuma, što bi u koju sam dopisao u uvodu. Zemlju je konačnici izašlo negdje 300 albuma očito preplavilo nekakvo neidentificirano zlo, a njome vlada samo glavne serije. A da ne Vrhovni kan, tiranin željezne šake. spominjemo sporedne serije poput Parade ili Monstres. Velika ambicija i No, drago mi je znati da postoje junaci koji će moći preokrenuti stvari dugosežne namjera su zasigurno postojale na početku, no izgleda da na bolje. Možda ne u samom prvom ipak Tvrđi dolazi kraj nakon nekih 15- albumu, već u onima koji slijede. Jer to su zakonitosti fantasyja. tak godina i nakon 33 albuma. Ne možemo reći da 33 nije impozantna brojka, no daleko je to od zamišljenog broja. Sfar je zaista hiperproduktivan, jer sastrane ima i druge priznate stripovske projekte, a i počeo se baviti animacijom. Proguglajte malo Joann Sfar po netu, ili čitajte Jergovićeve stripovske preporuke. Rijetko ćete naći bilo što osim pohvala.

Osim što se Sfar bavio samim elementarnim postavkama fantasyja, u Tvrđu je inkorporirao niz elemenata iz orijentalne filozofije, bio to zen ili borilačke vještine. Ili bolje da kažem da se poslužio parodiranjem starih kung fu filmova ili Jedi filozofije Ratova zvijezda. Sjetimo se samo egzotičnih učitelja borilačkih vještina koji imaju neuobičajene i naizgled smiješne Ukoliko ste jedan od onih koji žele tehnike poučavanja, i mladih i odmah na startu priče dobiti neiskusnih padawana u kojima se Sila prostorno-vremenske koordinate trenutno baš i ne osjeća. Sve je to trenutno se nalazimo u dobu suptilno i inteligentno inkorporirano Smiraja, odnosno na kraju Tvrđe. A možda i svijeta samog! Za one koji su u priču s antropomorfiziranim životinjama i Sfarovim stilom koji je pročitali Tvrđu u doba njezina vrhunca, i svidjela im se, prisjetit će fino uklapa s Trondheimovim upečatljivim crtežom (primjerice u se rado glavnih likova - zmaja Marvina i smušenog patka Herberta. Zenitu).


Predočio sam si trenutno situaciju ovako - Zmaj Marvin je očito nakon svih mogućih nedaća i potencijalnog izdajstva najboljeg prijatelja, kao i njegovih ideala jednostavno odlučio da je njegovom životu došao kraj. Kreće prema posljednjem tajnom počivalištu zmajeva. Putem sreće kunića Crvenog Marvina i Pipistrelu, malu šišmišicu, i taj sudbonosni trenutak spojit će ih zauvijek. Ili barem zasad. Crveni Marvin je kunić rođen crven zbog čega je prognan iz sela kunića i prozvan Marvin po zmaju Marvinu koji je jednom uništio Zatomiksomu, selo kunića. Mlad, hrabar, drzak i spreman kročiti velikim stopama junaštva svog imenjaka. Crveni kreće za Kraljem praha isprva niti ne znajući koga prati, ali kad spozna svoju grešku, postaje mu vjerni pratitelj. Šišmišica je samo malena šišmišica koja postaje oči svom slijepom suputniku Kralja praha. Pažljivi čitatelj odmah će uočiti sličnosti između Kralja praha i zmaja Marvina, no on je sada slijep i oderane kože, s trunkom Sile u sebi i željom za smrću. Kad mu mala šišmišica dođe u pohode u njegov "zlatni kavez", osjeća da je vrijeme da krene prema groblju zmajeva kako bi okončao svoj život. Iz razloga neznanih. Uočit ćemo da je zatočeništvo Kralja praha nadzirano i da se prati svaki njegov korak sa zanimanjem. Posebno administratora Gehenske kule, pipkolikog SHIWØMIHZa. Da, SHIWØMIHZ, pisano velikim slovima. Bez da za tajnu groblja zmajeva sazna tajanstveni Vrhovni kan,

SHIWØMIHZ inicira svoju vlastitu potjeru za Marvinom. Bit će tu krvi, magije i junaštva. I smijurije.

naizmjenično budući da se preklapaju scenaristički, a Trondheim je radio crtež na Zenitu.) A iskrenost i nevinost tako se lijepo oslikavaju u I tako eventualno dolazimo do liku male šišmišice koja se nakon posljednjeg čina ovog albuma u smrti svoje majke samo želi njoj kojem dobivamo naznake onog što pridružiti. No Marvin Crveni joj će biti, a i što se moglo dogoditi. kratko i jasno replicira bez milosti ili Identitet Vrhovnog kana nazire se odmah prema njegovoj pojavi. Crni utjehe, razuvjerava je bez dlake na jeziku – "Nećeš vidjeti majku. Lagali patak koji vlada smrtonosnim su ti; mrtvi ne idu nikamo." Ne udarcem koji razara samim pokretom prstiju. Beskonačno bahat vjerujem čak niti da ste negdje mogli i okrutan, no na spomen Kralja praha vidjeti tako šaroliku kolekciju izmaštanih bića. Prava orgija spušta svoj kruti gard i daje milost. nepostojećih stvorenja mogli bi se Isto tako, kao da spominje da se ostvarilo neko davno proročanstvo i reći, a ta stvorenja uopće ne prate neke uobičajene konvencije. Neko je da su događaji veći od njega u već rekao, da Trondheimov/Sfarov pokretu. Kao da je neki daleki zli jednostavni, ali maštovit stil, rođak ili čak potomak šeprtljavog ponekad kao da predočava slike junaka patka Herberta. Ili ipak Bruegela starijeg ili Boscha. Prokleto možda, strah me i pomisliti na tu uvjerljivo i u potpunosti fiktivno. verziju... Govorimo li o osobnim favoritima, moram reći da mi je ovaj prvi dio Smiraja draži od prvog albuma Zenita. Tome je prevagnula činjenica da Tvrđa sad već ima kontinuitet, i to vrlo jak; i neke naznake stvari koji tek imaju za doći me silno vesele. Atmosfera je mračnija od Zenita, no događaji su i dalje zabavni i smiješni na Tvrđin suptilno inteligentni i istovremeno nenametljiv način. Oni koji su upućeni u tajne smiješne strane Sile prepoznat će ga u trenu. Album je, kao i ostali iz serije, istodobno i iskren i brutalan na verbalnom polju i polju akcije, konstantno ćete nailaziti na Trondheimov/Sfarov maštovit i no nonsens stil sakaćenja i ubojstava različitih stvorenja. (Spominjem ovdje i Trondheima i Sfara

Priča ide dalje, i mnoge stvari ostale su neriješene. Ne ostaje mi drugo nego zaroniti u sljedeći album – Vaucansonski vulkan!

/DeeCay