Page 1


2IMPRESUM stručna publikacija VODE CRNE GORE Broj 5 I 22. mart 2020. godine IZDAVAČI: Javno preduzeće „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore ZA IZDAVAČE: Goran Jevrić Predrag Jelušić KOUREDNICI ČETVRTOG BROJA: Vladimir Taušanović, Predrag Bjelobrković, Aleksandar Krstić UREĐIVAČKI KOLEGIJUM: 1. Goran Jevrić, direktor JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” 2. Predrag Jelušić, direktor „Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore” 3. Prof. dr Zoran Stevanović, redovni profesor Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu 4. Stjepan Gabrić, stariji specijalista za ekološku infrastrukturu, Svjetska banka, Zagreb 5. Vladimir Taušanović, prvi zamjenik predsjednika borda direktora Međunarodnog udruženja 6. Philip Weller, Vođa tehničkog sekretarijata, IAWD 7. Akademik Petar Vukoslavčević, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 8. Prof. dr Milan Radulović, vanredni profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 9. Damir Gutić, direktor Uprave za vode, Podgorica 10. Aleksandar Krstić, Koordinator Dunavske platforme za benčmarking preduzeća, Dunavski program za vode/IAWD 11. Dragana Bjelobrković, rukovoditeljka službe za regulisanje komunalne djelatnosti, Regulatorna agencija za energetiku, Podgorica 12. Dr Boban Mugoša, direktor Instituta za javno zdravlje, Podgorica 13. Prof. dr Saša Mujović, dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 14. Prof. dr Zoran Veljović, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 15. Prof. dr Mira Vukčević, dekanica Metalurško-tehnološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 16. Prof. dr Igor Vušanović, dekan Mašinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 17. Prof. dr Marina Rakočević, dekanica Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 18. Prof. dr Goran Sekulić, redovni profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Podgorica 19. Predrag Bogdanović. predsjednik Udruženja za tehnologiju vode i sanitarni inženjering Srbije (UTVSI), Beograd 20. Vladimir Šimić, član Vijeća za vodne usluge Republike Hrvatske, Zagreb 21. Mr sci. Slavko Hrvačević, dipl. Ing., član Inženjerske komore Crne Gore 22. Ivan Špadijer, tehnički direktor, JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“, Budva 23. Milan Janović, savjetnik za nabavke, JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje”, Budva 24. Marijana Zenović, vodeći inženjer proizvodnje, JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje”, Budva 25. Predrag Bjelobrković, savjetnik za saradnju sa međunarodnim finansijskim organizacijama, JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje”, Budva 26. Miladin Radović, savjetnik JP „REGIONALNI VODOVOD CRNOGORSKO PRIMORJE”, BUDVA

PREVOD: EDUCO CENTAR FOTOGRAFIJA: ARHIVA NTO, JP za upravljanje morskim dobrom Crne Gore, Dejan Kalezić, Vesela Vučković, Freepic Dizajn: Ana Đurković ŠTAMPA: Grafo Group TIRAŽ: 500 REDAKCIJA ZAHVALJUJE BROJNIM SARADNICIMA I PRIJATELJIMA KOJI SU UČESTVOVALI U IZRADI KONCEPTA I PRIPREMI OVE PUBLIKACIJE

CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 2337-0084 = Vode Crne Gore COBISS.CG-ID 35241488


3 V DE CRNE GORE VODE CRNE GORE

broj 5.


SADRŽAJ: broj 5.

UVODNA RIJEČ Miladin Radović, savjetnik u Regionalnom vodovodu „PO ZAKONU PRIRODE SLJEDEĆE STVARI PRIPADAJU ČOVJEČANSTVU: VAZDUH, TEKUĆA VODA, MORE, KAO I OBALA MORA“ – Justinijanov zakonik 8 1. DEVETA KONFERENCIJA O EKONOMIJI U ORGANIZACIJI PRIVREDNE KOMORE CRNE GORE

15

„SINERGIJA-KLJUČ USPJEHA REGIONA“ – Privredna komora Crne Gore – Komorski investicioni forum Zapadnog Balkana

16

DUŠKO MARKOVIĆ, Predsjednik Vlade Crne Gore TREND RASTA DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA JE REZULTAT POSVEĆENOSTI I KVALITETNO KREIRANOG POSLOVNOG AMBIJENTA

18

VLASTIMIR GOLUBOVIĆ, Predsjednik Privredne komore Crne Gore ZAJEDNO DA OSNAŽIMO EVROPSKU PERSPEKTIVU REGIONA

20

Panel „Globalni izazovi vodnog stresa u 21. vijeku“ MORAMO ČUVATI VELIKO VODNO BOGATSTVO

22

Zaključci i preporuke Konferencije „Sinergija – ključ uspjeha regiona“ ARTIKULISATI ZAJEDNIČKI POSLOVNI PROFIL I PONUDU ZAPADNOG BALKANA

28

POČELI RADOVI NA SPAJANJU HERCEG NOVOG NA REGIONALNI VODOVOD

30

KATARINA ŠILING, Menadžer za komunikacije i program IAWD MEĐUNARODNO UDRUŽENJE VODOVODNIH PREDUZEĆA U SLIVU RIJEKE DUNAV IAWD GLAS DUNAVA

34

REGIONALNI VODOVOD PODRŽAO INICIJATIVU EVROPSKOG UDRUŽENJA VODOVODNIH PREDUZEĆA (APE) - STANOVI ZA SVE

40

Vizija razvoja Regionalnog Vodovoda postaje realnost UZ PODRŠKU VLADE I EBRD 70.000 GRAĐANA ĆE IMATI KVALITETNIJE VODOSNABDIJEVANJE

44

2. AGREGACIJA U CILJU UPRAVLJANJA VODNIM RESURSIMA - 3. DIO

49

DARIUS BÖR, finansijski direktor i dr. IOAN LEITNER, inž., izvršni direktor PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST KOMPANIJE APASERV SATU MARE S.A.

50

MAĐARSKO GEOLOŠKO DRUŠTVO U OBILASKU NAJZNAČAJNIJIH KARSTNIH IZVORA POSJETILO BOLJE SESTRE

64

KONTAKT: www.regionalnivodovod.me

I

vode.crnegore@regionalnivodovod.me

I

tel: +382(0) 33 451 921; +382(0) 33 451 460 I fax: +382(0) 33 451 937


CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Ц ISSN 2337-0084 = Vode Crne Gore COBISS.CG-ID 35241488

KINESKA DELEGACIJA U POSJETI REGIONALNOM VODOVODU CRNOGORSKO PRIMORJE Potpisan ugovor za izvođenje radova na spajanju Herceg Novog na Regionalni vodovod CRNOGORSKE KOMPANIJE IZVODE RADOVE NA SPAJANJU OPŠTINE HERCEG NOVI NA REGIONALNI VODOVOD

66 68

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore BUDVANSKA TUNJA

72

Memorandum o saradnji Opštine Bar i Regionalnog vodovoda ZA VODOVODNU I KANALIZACIONU INFRASTRUKTURU U BARSKIM NASELJIMA 12 MILIONA EURA

80

Memorandum o saradnji Opštine Ulcinj i Regionalnog vodovoda ISTORIJSKI DAN ZA ULCINJ I KRUČE KROZ SARADNJU SA REGIONALNIM VODOVODOM

84

RASPISAN TENDER ZA IZRADU IDEJNOG RJEŠENJA ZA DOBRU VODU I VELIKI PIJESAK

88

3. GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE

91

Slavica V. Jovanović, dipl. hem., konsultant za bezbjednost hrane DLS - Montenegro i Oratios K. Mouratidis, MSc, Pg. dipl., direktor Kosmos Safety Consulting Ltd. LEGIONELLA SPP. - rizik za zdravlje ljudi

92

ŠPANIJA PROGLASILA „KLIMATSKU KRIZU“

106

HEMIKALIJE U VODI IZ ČESME UZROKUJU HILJADE SMRTI OD RAKA ŠIROM EVROPE

108

4. AKTUELNE TEME I STAVOVI

111

prof. dr Časlav Pejović, profesor Univerziteta KYUSHU u Japanu O JEDNOJ ODLUCI APELACIONOG SUDA: RUŠENJE MITA O „DOMAĆINSKOJ PRAVDI“

112

STAV: Goran Jevrić, direktor Regionalnog vodovoda MUTNE RADNJE MUTNIH POJEDINACA NEĆE ZAMUTITI REGIONALNI VODOVOD

132

20.000 EURA NAMIJENJENIH ZA AKCIJU POŠUMLJAVANJA USMJERENO NA DONACIJU NACIONALNOM KOORDINACIONOM TIJELU

136

Regionalni vodovod na forumu u Tivtu FORUM U TIVTU - U CRNOJ GORI BORAVILA DELEGACIJA AUSTRIJSKIH PREDUZEĆA IZ OBLASTI VODOPRIVREDE

138

Još jedan doprinos JP Regionalni vodovod Crnogorsko primorje očuvanju životne sredine UGOVOR O POSLOVNO – TEHNIČKOJ SARADNJI IZMEĐU REGIONALNOG VODOVODA I HEMOSAN DOO O PREUZIMANJU ELEKTRONSKO – ELEKTRIČNOG OTPADA

140


6


V DE CRNE GORE

Vode Crne Gore - broj 5.

UVOD

7


8

MILADIN RADOVIĆ Savjetnik u Regionalnom vodovodu

„Po zakonu prirode, sljedeće stvari pripadaju čovječanstvu: vazduh, tekuća voda, more, kao i obala mora“ Justinijanov zakonik Poštovani čitaoci, uvažene kolege, Živimo u vremenu kada je svijet postao „veliko selo“, gdje se aktivnosti, ili pak problemi jedne zemlje reflektuju na ostale zemlje, odnosno jednog subjekta u državi (društvu) na sve ostale. Postavlja se suštinsko i istorijsko pitanje, može li svijet da ekonomski napreduje a da ne ugrozi opstanak planete, odnosno kako obezbijediti održivi razvoj?! Koncep održivog razvoja je promovisala Svjetska komisija za životnu sredinu i razvoj definicijom: „Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe“. Pred svima nama se postavlja pitanje, odnosno dilema, da li smo u mogućnosti to ostvariti u svakodnevnoj praksi, odnosno zadovoljiti svoje sadašnje potrebe i pri tome sačuvati ono što nam po zakoni-

ma prirode pripada: vazduh, tekuću vodu, more i morsku obalu. Naravno, ne samo da jesmo, već i moramo, jer je to obaveza prema sadašnjim i budućim generacijama. To zahtijeva dobro osmišljen kolektivni pristup svim aktivnostima, kao i veliki stepen kako pojedinačne, tako i kolektivne odgovornosti . Sve je povezano i isprepleteno. Zato mora postojati sinergija prvo na nacionalnom nivou, pa na nivou regiona, te na globalnom nivou. Korišćenje nauke mora biti u službi progresa i očuvanja životne sredine, jer svako neodgovorno ponašanje prema zaštiti životne sredine direkno se odražava na sve nas, a posebno na buduće generacije. Najbolji primjer za to su klimatske promjene koje ugrožavaju egzistenciju planete Zemlje u sadašnjem obliku, odnosno čovječanstva. One su posljedica ubrzanog industrijskog razvoja dvadesetog veka koji se zasnivao na intenzivnoj eksploataciji ne-


V DE CRNE GORE obnovljivih prirodnih resursa. Ovakav razvoj rezultirao je štetnim uticajem na životnu sredinu i globalne klimatske promjene. Naime, dosadašnji ekonomski model većine država i kompanija podrazumijeva maksimalno korišćenje resursa naše planete kako bi se proizvelo što više proizvoda, od kojih najveći dio završava kao otpad. Takav model privređivanja je prepoznat kao linearni model ekonomije, u kojoj glavna paradigma glasi: uzmi – napravi/koristi – odloži. Sasvim je jasno da ovakav model nije održiv kako sa stanovišta zaštite životne sredine, tako i sa stanovišta ekonomske isplativosti. Pretjeranom eksplatacijom prirodnih resursa se ugrožava životna sredina. Isto tako se ugrožava i pretjeranim deponovanjem, pri čemu se gubi i vrijednost materijala sadržanih u otpadu, a samim tim i novac potreban za dalju proizvodnju. Dovoljno opominje i ukazuje da se nešto mora mijenjati i podatak da je u 2019. godini čovečanstvo koristilo ekvivalent od 1,7 planete da obezbijedi potrebne resurse i absorbuje otpad. Ako se ima u vidu da je planeti potrebno 1,7 godina da regeneriše ono što čovječanstvo iskoristi u jednoj godini jasno je u kolikom zaostatku, odnosno problemu, će biti planeta, a samim tim i svi mi, ako se tim tempom nastavi u narednim godinama. Racionalni odgovor na jedno ovakvo stanje je uvođenje cirkularne ekonomije, odnosno zelene ekonomije, koja treba da uskladi narastajuće potrebe čovječanstva sa granicama koje naša planeta posjeduje. Definicijju Zelene ekonomije je dao UNEP (United Nations Environment Programme) i ona glasi: „Ekonomija čiji rezultati dovode do poboljšanja ljudskog blagostanja i socijalne jednakosti, dok značajno smanjuje rizike po životnu sredinu.“ Ova ekonomija se najprije zalaže za ograničeno korišćenje prirodnih resursa, smanjenje stvaranja otpada, kao i njegovu ponovnu upotrebu putem reciklaže. Na taj način

dolazi do stvaranja novih proizvoda, kao i energije. Dakle, cirkularna ekonomija predstavlja nov pristup koji integriše ekonomiju i sistem upravljanja otpadom. Ona podrazumijeva kruženje materijala i njegovu ponovnu upotrebu, čime se istovremeno koristi i značajno manje energije i vode (u nekim slučajevima i preko 90%). Ovakav koncep sve više zaživljava kako u nacionalnim ekonomijama, tako i u proizvodnji vodećih svjetskih kompanija. Teži se ostvarenju ciklusa „proizvod-otpad-proizvod“, odnosno konceptu „nula odsto otpada”. Nažalost, prelazak sa linearne na cirkularnu, odnosno zelenu ekonomiju je veoma složen i odgovoran proces. Zahtijeva, prije svega, promjene u načinu života i razmišljanja. Ovaj broj časopisa smo posvetili traganju za odgovorima na ova i brojna druga pitanja, kao i aktivnostima brojnih subjekata koji su pokušali da na njih daju odgovore. Već treći put predstavljamo teme vezano za agregacije u vodnom sektoru iz pojedinih zemalja. U ovom broju smo prikazali ta iskustva iz Rumunije. Sva ta iskustva nam koriste kako za opredijeljenje da se pristupi agregacijama, tako i u pronalaženju najboljih rješenja u tom pogledu. Naime agregacijama se obezbjeđuje jedinstveno i racionalno upravljanje vodovodnim preduzećima, racionališe proizvodnja, odnosno smanjuju njeni troškovi. U trećem drugom dijelu časopisa u okviru rubrike „Drugi pišu“ zbog svoje ozbiljnosti, na koju smo već ukazali, tretirali smo temu „Globalne klimatske promjene“. Preuzimanjem jednog broja tekstova, iz drugih glasila, koji tretiraju probleme klimatskih promjena željeli smo da još jednom ukažemo na ovu problematiku i pozovemo na punu mobilnost u cilju predupređenja problema koji su posledica klimatskih promjena. Istovremeno smo htjeli da ukažemo šta znači obezbje-

9


10 đivanje higijenski ispravne vode, odnosno kakve probleme - bolesti, može da izazove upotreba nedovoljno higijenske vode. Svi ovi prezentovani podaci nas zabrinjavaju, opominju i traže od svih nas krajnje odgovoran odnos. Privredna komora Crne Gore kao odgovorni subjekt društva nastojala je da organizovanjem Devete međunarodne konferencije o ekonomiji pruži odgovore na dobar dio pitanja koja nam se svakodnevno nameću i ukaže na dalje pravce djelovanja. Izbor teme „ Sinergija – ključ uspjeha Regiona“, izbor respektabilnih obrađivača tema, preko 600 učesnika – predstavnika Vlada, međunarodne i poslovne zajednice, te naučne i stručne javnosti, učinili su ovaj skup jednim od najznačajnijih ekonomskih skupova na prostoru jugoistočne Evrope. Konferencija je organizovana u saradnji sa Komorskim investicionim forumom Zapadnog Balkana i održana je 25. oktobra 2019. godine u hotelu Splendid u Bečićima. Prepoznajući značaj Konferencije i tretiranih tema, JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ se, u cilju njene uspješnosti, opredijelio da bude generalni sponzor Konferencije. Konferenciju su otvorili predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković i predsjednik Privredne komore Crne Gore Vlastimir Golubović . Kontatujući da crnogorska ekonomija već punu deceniju bilježi stabilne stope rasta, predsjednik Vlade Duško Marković je uputio snažnu poruku da nam za njen dalji napredak: „Trebaju kreativniji poslovi, aktivna jezgra naučno-istraživačke misli, nova znanja, kredibilni međunarodni partneri i centri privredne aktivnosti koji će privlačiti ne samo naše, nego i stanovnike susjednih država. Jedino tako možemo odgovoriti savremenim demografskim izazovima“ „Samo snažna regionalna saradnja i udruživanje resursa mogu stvoriti sinergijski efekat koji ubrzano mijenja ekonomsku sliku regiona u skladu sa evropskim standardima,“ istakao je predsjed-

nik Privredne komore Vlastimir Golubović. Zato je, kako je naglasio, izborom teme Konferencije „Sinergija-ključ uspjeha regiona“ akcenat stavljen upravo na regionalnu saradnju kao preduslovu jačanja stabilnosti, konkuretnosti i ukupnog ekonomskog kapaciteta regiona Zapadnog Balkana. Da bi se unaprijedio razvoj regiona neophodno je urediti tržište rada i obezbijediti neophodnu kvalifikovanu radnu snagu, unapređivati digitalnu, energetsku i saobraćajnu infrastrukturu, naglasio je Ulrik Vestergaard Knudsen, koji je uzeo učešće u radu skupa u svojstvu zamjenika generalnog sekretara OECD. Posebno je istakao da je neophodno dalje unaprijeđenje i struktuiranje biznis okruženja u cilju privlačenja investicija iz zapadnih zemalja, ali i povećanje izvoza ne samo u zapadne zemlje, već i u regionu, jer je i to jedan od ključnih problema. Na Konferenciji su realizovani paneli, sa veoma značajnim temama: „Zelena ekonomija i održivi razvoj“, „Energetika na Balkanu-stanje i budućnost“, „Turizam kao zajednički proizvod regiona“, „Globalni izazovi vodnog stresa u 21. vijeku“, “Saobraćajna infrastruktura-pokazatelj (ne)razvijenosti regiona“, „Obrazovanje, zapošljavanje i demografski trendovi“ i „Digitalizacija i inovacije kao razvojna šansa“. Sve ove teme su posebna priča za sebe a opet su samo dio jedne cjeline-društva. Prilikom obrađivanja, akcenat je dat ekonomskom ali i sociološkom pristupu. Sve teme su obrađene stručno i na zavidnom nivou. Obrađivanje svake teme je pokazalo njenu aktuelnost ali i povezanost sa ostalim temama, kao i ukazalo na potrebu sinergije kako na nacionalnom nivou, tako i na regionalnom nivou i šire. U kontekstu realizovanih tema Konferencije, daću sebi slobodu da istaknem da u osnovi razvoja svakog društva leži obrazovanje u punom


V DE CRNE GORE

smislu te riječi. Obrazovanjem treba obezbijediti znanja kako mladim generacijama, tako i starijim. Ono je permanentno i u eri brzog napredovanja tehnike i tehnologije zahtijeva stalno učenje i doobrazovanje. Obrazovanje treba da bude u funkciji sveukupnog razvoja društva, ali isto tako ono treba da edukuje i razvija svijest o potrebi očuvanja životne sredine. Brza fluktacija i kretanje stanovništva unutar nacionalnih, regionalnih i svjetskih granica posebno doprinose većoj i bržoj cirkulaciji obrazovanih ljudi. Sa stanovišta nacionalnih ekonomija zemalja “izvoznika obrazovanih kadrova“ je to veoma ozbiljan problem. Tek sa izjednačavanjem životnih standarda unutar regiona taj se problem može ublažiti. Nedostatak stručne radne snage je problem koji se javlja kako kod nas, tako i kod svih zemalja Zapadnog Balkana. Dobro osmišljenom politikom treba zadovoljiti sve navedene potreba, to jest edukovati mlade ljude, ali ih i zadržati da budu

u funkciji društva. Da li će se to postići povećanjem standarda kadrova, određenim kreditiranjima i stipendiranjima i drugim modelima, svakako je aktuelno pitanje. U mjeri u kojoj uspijemo da obrazujemo kako mlade, tako i starije, da im ulijemo nova znanja o tehnologijama, da ih digitalno opismenimo ali i da ih usmjerimo da svoje znanje koriste u funkciji razvoja uz nenarušavanje životne sredine, možemo se nadati napretku kako pojedinih regiona, tako i svijeta kao cjeline. Naša zemlja, kao i druge države Zapadnog Balkana, svoj razvitak temelje na razvoju turizma. Pored sve veće izgrađenosti hotela visoke kategorije neophodno je obezbijediti kadrove za njihov rad. Mladi ljudi, posebno najsposobniji, odlaze u sredine gdje je veća plata. Region je povezan i mora dati zajedničku ponudu kako bi bio konkurentan na globalnom nivou, odnosno da bi privukao veći broj turista. Da bi se obezijedila turističaka povezanost potrebna je bolja saobraćajna infrastruk-

11


12 tura - brze i kvalitetne saobraćajnice. Ono što ne zahtijeva posebna sredstva je dogovor zemalja Zapadnog Balkana da se izbjegnu čekanja na graničnim prelazima. Ako turisti izgube gotovo po dan na graničnom prelazu prilikom ulaska i izlaska iz zemlje, za njih su oni izgubljeni i sigurno da neće poželjeti da ponovo dođu. Upravo u ovom pravcu su se kretale i diskusije koje su ukazivale na povezanost i isprepletenost, odnosno međusobnu uslovljenost raznih subjekata, kao i usvojeni zaključci i preporuke. Kako i priliči časopisu sa ovakvim profilom, posebno smo obradili, za sve nas interesantan, panel „Globalni izazovi vodnog stresa u 21. vijeku“. Isto tako svoje mjesto je našla i Druga međunarodna konferencija o vodama- Crna Gora koja je održana 16-18. oktobra 2019. godine, u hotelu “Karisma”, u Ulcinju, u organizaciji Zajednica opština Crne Gore i Udruženje vodovoda Crne Gore, a pod pokroviteljstvom Regionalne mreže za razvoj kapaciteta (RCDN). Panel „Globalni izazovi vodnog stresa u 21. vijeku“ je pokazao da zemlje regiona nijesu izložene vodnom stresu, ali da su najveća pretnja za vodni stres klimatske promjene, kao i nečinjenja, odnosno pogrešna činjenja u ovoj oblasti. Posebno treba voditi računa o očuvanju zaštitnih zona vodoizvorišta, ali i o racionalnoj upotrebi vode, jedna je od poruka panela. Naglašeno je, da ako se želi realizovati zelena ekonomija, ne smije se dozvoliti da gubici vode u lokalnim vodovodnim sistemima budu iznad 65%. Samo u onoj mjeri u kojoj se ispolji ozbiljnost i odgovornost svih subjekata u ovoj oblasti može se očekivati da ne dođe do vodnog stresa u regionu. Upravo u tom kontekstu kretale su se i izlaganja i diskusije Druge međunarodne konferencije o vodama - Crna Gora. Raduje nas da je planirano da se pokrene i implementira Program za upravljanje neprihodovanom vodom, kao dobar mehanizam za jačanje efikasnosti i uspostavlja-

nja rentabilnosti vodovodnih društava. Poseban naglasak je dat izazovima u upravljanju i održavanju sistema, odnosno postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Jedna od prezentacija koja je privukla najviše pažnje struke je online prezentacija uvaženog i poznatog profesor londonskog Unverziteta Imperijal, dr Čeda Maksimovića, o najnovijem i najmodernijem sistemu za prečišćavanje otpadnih voda. Sve što je prezentirano u ovom poglavlju časopisa jasno nameće zaključakda se mora pristupiti novoj politici u ovoj oblasti počev od planiranja i upravljanja vodama, institucionalne organizovanosti, nove zakonske regulative, kao i da sve to zahtijeva uključivanje najšire društvene zajednice i svakog pojedinačnog subjekta iz ove oblasti. Ono što se u sektoru vodoprivrede mora pod hitno otkloniti, odnosno svesti na najmanju moguću mjeru, jesu gubici vode na vodovodnim mrežama kao i njeno neracionalno korišćenje. Aktivnosti Regionalnog vodovoda u periodu između izlaženja dva broja časopisa našle su u ovom broju časopisa posebno mjesto. Pažljivijom analizom da se zaključiti da su one u cjelosti na fonu iznesenih razmatranja, odnosno da su primjer primjene zelene ekonomije u praksi. One su najbolji pokazatelj s koliko pažnje, stručnosti i odgovornosti Regionalni vodovod pristupa rješavanju svih navedenih problema i koliko nastoji da doprinese ukupnom razvoju društva. Regionalni vodovod već deset godina uredno snabdijeva Crnogorsko primorje vodom, te je na taj način dao maksimalni doprinos razvoju i podizanju standarda življenja i privređivanja, kako Crnogorskog primorja, tako i Crne Gore u cjelini. Takođe, gledajući unaprijed i u želji da preduprijedi nestašice vode u budućnosti, preduzima odlučne korake ka razvoju i unapređenju vodnog sektora u Crnoj Gori, ali i šire. Ove aktivnosti su izraz sinergije Vlade Crne Gore, resornih ministarstava, lokalnih vodovodnih preduzeća, primorskih


V DE CRNE GORE opština, međunarodnih institucija i banaka, kao što su Svjetska banka i Evropska banka za obnovu i razvoj i Regionalnog vodovoda. Zahvaljujući toj sinergiji, na osnovu pripremljenih razvojnih projekata Regionalnog vodovoda, uz punu saradnju primorskih opština, resornih ministarstava, EBRD je opredijelila kreditna sredstva u iznosu od 24 miliona, a za koje je Vlada Crne Gore dala garancije. Ova sredstva su namijenjena daljoj izgradnji Regionalnog vodovodnog sistema, odnosno završetku njegove Prve faze izgradnje, početku Druge faze njegove izgradnje (proširenje kapaciteta), kao i za početak realizacije treće faze, to jest izgradnje sekundarne mreže. Po prvi put građani Dobre Vode i Velikog Pijeska ostvariće svoje pravo na vodu, zagarantovano od strane Ujedinjenih nacija, koje predviđa da svako ima pravo na vodu, koja mora biti udaljena najdalje 200 metara od mjesta stanovanja. Opština Herceg Novi biće povezana novim cjevovodom na sistem Regionalnog vodovoda, dok će građanima Kotora i Tivta biti obezbijeđene veće količine vode. Sve ovo je ključni preduslov za dalji razvoj turističke privrede i cijele crnogorske ekonomije. S druge strane, Regionalni vodovod je, idući u susret događajima, njegovao i njeguje razvojnu komponentu. Kao takav je prepoznat i od brojnih inostranih partnera koji žele da sarađuju sa njim u realizaciji njegovih brojnih projekata. Posjetama Regionalnom vodovodu i vodoizvorištu „Bolje sestre“ svi oni su mogli da se upoznaju sa Regionalnim vodovodom, spoznaju njegove kapacitete, mogućnosti i planove razvoja. Tako su prilikom posjeta privrednici iz kineskog grada Ningbo iskazali zainteresovanost za realizaciju projekta za izvoz flaširane vode i proizvodnju ambalaže, kao i projekat za izvoz vode tankerima, Takođe su iskazali interesovanje za saradanju sa Regionalnim vodovodom i na planu proizvodnje solarne i hidro energije. U Ovom periodu Regionalni vodovod je bio ne-

pravedno izložen određenim pritiscima od pojedinih institucija sistema. Vrijeme koje teče sve više pokazuje da je Regionalni vodovod u proteklih godinu dana, ne svojom krivicom, izložen brojnim nedaćama, kao što je blokada računa koja je trajala 268 dana, dovodeći u pitanje opstanak ovog sistema za vodosnabdijevanje, kao i da je nepravedno oštećen za 12 miliona eura, po osnovu presude po tužbi kompanije Štrabag. Isto tako je bio izložen i određenim pritiscima od strane Državne revizorske institucije Crne Gore. Zahvaljujući umješnosti menandžmenta, jedinstvu i odgovornom radu zaposlenih i punoj podršci brojnih partnera, Regionalni vodovod je opstao i omogućio da Crna Gora, u protekloj godini, prihoduje rekordna sredstva po osnovu turizma. U Regionalnom vodovodu su zahvalni na svakoj pomoći koju su imali u ovom periodu i imaju i dalje. Menadžment Regionalnog vodovoda je još jednom pokazao umješnost rukovođenja i u kriznim situacijama i uspješno reagovao na svaku datu situaciju. Jedna od takvih reakcija reflektovana je i u „Stavu direktora Regionalnog vodovoda Gorana Jevrića“ koji je prezentovan najširoj javnosti, a koji integralno objavljujemo u ovom broju. Nadamo se da smo izborom tema i tekstova u ovom broju približili osnovne izazove sa kojima se vodni sektor suočava u 21. vijeku, te da će informacije koje smo prezentovali doprinijeti u implementaciji uspješnih politika u upravljanju ovim sektorom, kao i omogućiti dalji napredak Crne Gore u pravcu ostvarivanja zacrtanih ciljeva u okviru Poglavlja 27 - Zaštita životne sredine. Uvažene kolege, poštovani čitaoci, hvala vam na vremenu koje ćete posvetiti čitanju ovog broja časopisa. Pozivamo vas da, kao i uvijek do sada, svojim prijedlozima, primjedbama, sugestijama i tekstovima, na naše zajedničko zadovoljstvo, budete i dalje kreator sadržaja ove publikacije.

13


14


V DE CRNE GORE

15

GENERALNI POKROVITELJ

1.

KONFERENCIJA O EKONOMIJI


16

GENERALNI POKROVITELJ JP "REGIONALNI VODOVOD CRNOGORSKO PRIMORJE BUDVA

DEVETA KONFERENCIJA O EKONOMIJI U ORGANIZACIJI PRIVREDNE KOMORE CRNE GORE

SINERGIJA

- ključ uspjeha Regiona

K

onferencija o ekonomiji, koju organizuje Privredna komora Crne Gore u saradnji sa Komorskim investicionim forumom Zapadnog Balkana, održana je 24. i 25. oktobra 2019. godine u hotelu Splendid u Bečićima čiji je generalni pokrovitelj bio JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ u Budvi. U radu jednog od najznačajnijih ekonomskih skupova na prostoru jugoistočne Evrope, koji je imao temu „Sinergija – ključ uspje-

ha Regiona“, učestvovalo je preko 600 predstavnika Vlada, međunarodne i poslovne zajednice, naučne i stručne javnosti. Konferenciju su otvorili predsjednik Vlade Duško Marković i predsjednik Privredne komore Crne Gore Vlastimir Golubović, čija uvodna izlaganja prezentujemo u nastavku, nakon čega se obratio zamjenik generalnog sekretara OECD Ulrik Vestergaard Knudsen. U svečanom dijelu, predstavnicima 15 gradova i opština sa povoljnim poslovnim okruženjem uručeni su BFCSEE sertifikati. Među


V DE CRNE GORE

njima je i Bijelo Polje, prva, na ovaj način, sertifikovana opština u Crnoj Gori. Konferencija je bila prilika da kompetetni govornici, poznavaoci evropskih i regionalnih prilika, daju svoje viđenje stanja i perspektiva u oblastima od značaja za ekonomije zemalja Zapadnog Balkana. Tokom dva dana realizovano je sedam panela: „Zelena ekonomija i održivi razvoj“, „Energetika na Balkanu-stanje i budućnost“, „Turizam kao zajednički proizvod regiona“, „Globalni iza-

zovi vodnog strasa u 21. Vijeku“, „Saobraćajna infrastruktura-pokazatelj(ne) razvijenosti regiona“, „Obrazovanje, zapošljavanje i demografski trendovi“ i „Digitalizacija i inovacije kao razvojna šansa“. Kako se naš časopis prvenstveno bavi pitanjima vezanim za tematiku voda, na narednim stranama slijedi cjeloviti prikaz panela „Globalni izazovi vodnog stresa u 21. vijeku“, zajedno sa Zaključcima i Preporukama Konferencije „Sinergija – ključ uspjeha Regiona“.

17


18 DUŠKO MARKOVIĆ predsjednik Vlade Crne Gore

TREND RASTA DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA JE REZULTAT POSVEĆENOSTI I KVALITETNO KREIRANOG POSLOVNOG AMBIJENTA Crna Gora nema dilemu - posvećeni smo napretku, usvajanju dobro osmišljenih evropskih politika i spremno ćemo dočekati trenutak pridruženja EU, istakao je predsjednik Vlade Duško Marković.

C

rnogorska ekonomija već punu deceniju bilježi stabilne stope rasta, a samo rast u posljednje tri godine jasno potvrđuje napredak koji ostvarujemo, kazao je predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković otvarajući konferenciju o ekonomiji „Sinergija – ključ uspjeha regiona“ koju organizuje Privredna komora Crne Gore.

On je, međutim, ukazao da se brži društveni i ekonomski razvoj ne mogu zasnivati na već primijenjenim sredstvima, već da su potrebne nove ideje, preduzetnički poduhvati, savremene tehnologije i bolje metode rada. „A njih ni Crna Gora ni naši balkanski susjedi ne smiju tražiti u izolovanim nacionalnim okvirima“, rekao je crnogorski premijer.

„Dobar trend direktnih stranih investicija, dodatna je potvrda kvaliteta poslovnog ambijenta i sigurnosti ulaganja, koji smo kreirali. Preko milijardu eura neto priliva stranih ulaganja u posljednje dvije i po godine, nijesu splet slučajnih okolnosti, već rezultat posvećenosti“, rekao je premijer Marković na konferenciji u Budvi.

Istakao je da je za ostanak mladih i obrazovanih ljudi, ali i za sve nas, potrebno atraktivnije društveno i ekonomsko okruženje. „Trebaju nam kreativniji poslovi, aktivna jezgra naučno-istraživačke misli, nova znanja, kredibilni međunarodni partneri i centri privredne aktivnosti koji će privlačiti ne samo naše, nego i stanovnike susjednih dr-


V DE CRNE GORE

žava. Jedino tako možemo odgovoriti savremenim demografskim izazovima“, kazao je predsjednik Marković. Iskazao je razumijevanje za razočarenje porukama koje posljednjih dana stižu sa pojedinih relevantnih evropskih adresa, ali da ne smijemo dozvoliti da se u tome traži izgovor za novu stagnaciju. Ocijenio je da je napredak naših ekonomija tijesno vezan za proces pridruživanja EU, ali da ne mora imati istu dinamiku. „Crna Gora nema dilemu – posvećeni smo napretku, usvajanju dobro osmišljenih evropskih politika i spremno ćemo dočekati trenutak pridruženja EU. Onda kad obije ugovorne strane budu spremne za to. Jer, podsjetiću, ovo je proces koji vodimo slobod-

nom voljom potpisnica sporazuma o pristupanju“, rekao je predsjednik Vlade. Osvrćući se na pitanja ekonomske saradnje i regionalnog ekonomskog prostora, premijer Marković je kazao da je Crna Gora iskreno posvećena svakom vidu regionalne saradnje, te da će staviti na raspolaganje sve svoje resurse i iskreno sarađivati i na razvoju novih regionalnih inicijativa: „Sve do mjere do koje to ne predstavlja alternativu, već dopunu, našoj evropskoj agendi“. Pozitivnim je ocijenio pokretanje brojnih inicijativa, u prvom redu Berlinskog procesa, dok je za privredu izuzetno važno formiranje Komorskog investicionog foruma Zapadnog Balkana.

19


20 VLASTIMIR GOLUBOVIĆ predsjednik Privredne komore

Riječ predsjednika Privredne komore Vlastimira Golubovića

ZAJEDNO DA OSNAŽIMO EVROPSKU PERSPEKTIVU REGIONA „Region treba da unaprijedi i harmonizuje politike investiranja i promoviše se kao jedinstvena investiciona destinacija“, istakao je Vlastimir Golubović

P

redsjednik Privredne komore Crne Gore Vlastimir Golubović kazao je da ova poslovna asocijacijacija Konferencijom već gotovo deceniju afirmiše partnerske veze u regionu i predanost temeljnim evropskim vrijednostima. Tema ovogodišnje Konferencije „Sinergija - ključ uspjeha regiona“, akcenat stavlja na regionalnu saradnju kao nezaobilazni faktor jačanja stabilnosti, konkurentnosti i ekonomskog kapaciteta regio-

na Zapadnog Balkana. „Samo snažna regionalna saradnja i udruživanje resursa mogu stvoriti sinergijski efekat koji ubrzano mijenja ekonomsku sliku regiona u skladu sa evropskim standardima“, smatra Golubović. Dodaje da stopa rasta crnogorskog BDP-a u prethodnoj godini od 5,1%, zasnovana prvenstveno na investicijama, pozicioni-


V DE CRNE GORE „Višestruki porast investicija i ubrzani tehnološki napredak najmlađih članica Evropske unije uvjerljivo govori u prilog superiornosti evropskog modela ekonomske integracije, koji kroz rad Komorskog investicionog foruma nastojimo da projektujemo na naš region,“ rekao je predsjednik.

V. Golubović, predsjednik Privredne komore Crne Gore ra našu zemlju u sam vrh evropskih zemalja kada je u pitanju ovaj makroekonomski pokazatelj. Kada je riječ o investicijama po glavi stanovnika, i dalje smo lider u Regionu. Rast ekonomske aktivnosti prate i pozitivni trendovi na tržištu rada. Svjetska banka je, u oktobarskom izvještaju za Zapadni Balkan, ocijenila da je nezaposlenost u Crnoj Gori, pala na istorijski minimum. „Privredna saradnja u regionu je i dalje daleko ispod optimalnog nivoa. Realnost udruživanja i zajedničkog rada u regionu se nameće kao zahtjev savremenog doba, kako bismo smanjili zaostajanje u produktivnosti i konkurentnosti naših privreda i brže hvatali priključak sa tehnološki naprednom Evropom“, kazao je prvi čovjek crnogorske Komore. Region, naglašava on, treba da unaprijedi i harmonizuje politike investiranja i promoviše se kao jedinstvena investiciona destinacija, što zahtijeva usklađivanje sa evropskim standardima i ujednačavanje tehničkih propisa i regulatornih okvira na različitim poljima.

Naglasio je da se u pozicionom dokumentu EUROCHAMBRES-a, koji sadrži preporuke Parlamentu i Komisiji Evropske unije, predlaže dalje jačanje mehanizama poslovne podrške u zemljama Zapadnog Balkana. Ovim dokumentom predlaženo je osnivanje poslovne platforme Evropska Unija – KIF, u cilju inteziviranja dijaloga između donosilaca odluka i njihovih biznis zajednica. „Privrednici Zapadnog Balkana ističu jasno opredjeljenje za jačanje poslovnih veza sa kolegama u Regionu, svjesni potrebe fokusiranja na budućnost u kojoj su ekonomski razvoj i kvalitet života apsolutni prioriteti. U ime Privredne komore Crne Gore, pozivam vas da udružimo naše resurse“, bezrezervno otvaramo nove perspektive saradnje i zajednički odlučujemo o razvoju ovog prostora. Samo konkretnim rezultatima i uspješnim zajedničkim projektima možemo na djelu dokazati spremnost da osnažimo evropsku perspektivu regiona“, zaključio je Golubović, izrazivši uvjerenje da će privrednici iskoristiti Konferenciju za unapređenje postojećih i stvaranje novih poslovnih aranžmana. Na kraju obraćanja, predsjednik je iskazao zahvalnost prijateljima Komore koji su pomogli pripremu i realizaciju Konferencije, a posebno generalnom sponzoru - Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje.

21


22 Panel „Globalni izazovi vodnog stresa u 21. vijeku“

Učesnici Panela (s lijeva na desno): G. Jevrić, D. Gutić, prof. dr F. Fiorillo, V. Taušanović, prof. dr Z. Stevanović

MORAMO ČUVATI VELIKO VODNO BOGASTVO „Samo uz zaštitu resursa i održivi razvoj moći ćemo da se izborimo sa izazovom vodnog stresa“

J

edan od panela koji je realizovan na Devetoj Konferenciji o ekonomiji „Sinergija-ključ uspjeha Regiona“ odnosio se na Globalne izazove vodnog stresa u 21. vijeku. Ova tema je, kako je istaknuto, od izuzetnog

značaja - pitanje korišćenja hidropotencijala, zajedno sa promocijom održivog razvoja, zahtijeva ekonomski i etički odgovorne odluke od kojih zavisi način i kvalitet života budućih generacija, zbog čega se glavna riječ mora


V DE CRNE GORE prepustiti isključivo stručnoj argumentaciji i činjenično utemeljenim politikama.

Ovu važnu temu su elaborirali dokazani stručnjaci iz oblasti voda, uključujući moderatora panela, prof. dr Zorana Stevanovića, profesora Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i uvažene paneliste: Gorana Jevrića, direktora JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje", Damira Guti-

ća, direktora Uprave za vode Crne Gore, Vladimira Taušanovića, potpredsjednika Međunarodnog udruženja vodovodnih preduzeća u slivu rijeke Dunav, prof. dr Francesco Fiorillo-a, profesora na Fakultetu za prirodne nauke i tehnologiju Univerziteta u Saniju, Italija. Moderator panela, prof. dr Zoran Stevanović, je u uvodnom dijelu panela podsjetio na bitne podatke vezano za korišćenje vode. „Na planeti se koristi svega 0,8 % ukupnog vodnog bilansa, ali je problem raspoloživost vode, pošto je najveća količina neupotrebljiva jer je u lednicima. Većina zemalja je u stanju vodnog stresa, čemu značajno doprinosi i povećanje korišćenja vode u industrijske svrhe, što je sedam puta povećalo potrošnju. Danas imamo 15 puta veće potrebe za vodom i to je eksponencijalni rast koji će sve više prouzrokovati vodni stres u pojedinim djelovima planete“, istakao je profesor Stevanović.

„Manjak vode se već osjeća u poljoprivredi. Najveća prijetnja za vodni stres su klimatske promjene“.

23


24 „Sada koristimo resurse koje ima jedna i po planeta. Najrazvijeniji troše najviše, i to na račun nerazvijenih. Glavno je pitanje kako ćemo se nositi sa svim tim izazovima, a jedan od njih je i vodni stres“, kazao je on.

Crna Gora je jedan od lidera po raspoloživosti voda, naročito ako se navode podaci po stanovniku, ali već sada, prekograničnim povezivanjem, potrebno je raditi na prevenciji problema njenog nedostatka. Tome značajno doprinose projekti međugranične saradnje, zaključili su eksperti. Vladimir Taušanović, potpredsjednik Međunarodnog udruženja vodovodnih preduzeća u slivu rijeke Dunav (IAWD), osnovanog sa misijom očuvanja vodnih resursa u zemljama sliva ove rijeke, navodi da je voda osnov života, te je stoga proglašena za ljudsko pravo. „Voda postaje sve važniji resurs bez kojeg se ne može ići u dalji razvoj“, smatra Taušanović. Prema njegovim riječima, naši resursi su u velikoj mjeri iskorišćeni.

Saopštio je da se od ukupnih količina vode 70 % iskoristi za proizvodnju hrane, 20 % za industriju, a svega 10 % za snabdijevanje stanovništva. Za proizvodnju kilograma čokolade potrebno je obezbjediti 17.000 litara vode. „Region ima dovoljno resursa, ali to ne znači da ne moramo da ih koristimo ravnomjerno, racionalno i predamo generacijama koje će doći. To treba da bude naša misija“, rekao je Taušanović. Izazov predstavljaju gubici na mreži koji iznose od 30 do 60 odsto zavisno od države. „To je čisto bacanje resursa. Trudimo se da nađemo rešenja za unapređenje infrastrukture i dovođenje gubitaka na nivo ispod 20 odsto. U najrazvijenijim zemljama oni izno-


V DE CRNE GORE se ispod 10 %, tj. ispod 5 %“, rekao je Taušanović. Izazov je i upravljanje otpadnim vodama, koje je neophodno preraditi i prečistiti prije nego se puste u prirodu, jer ćemo, u suprotnom, biti zagađivači. „Crna Gora ostvaruje vidan napredak u ovoj oblasti. Za razvoj turima potrebno je uredno vodosnabdijevanje i tretiranje otpadnih voda kako bi priroda ostala netaknuta“, naveo je on. Goran Jevrić je predstavio situaciju prije i nakon izgradnje izvorišta Bolje Sestre, najvećeg vodozahvata izgrađenog na Mediteranu u posljednjih 25 godina. „Sa obnovom države Crne Gore više nije bilo izgovora za snabdijevanje primorja iz domaćih izvora. Prve količine vode sa vodoizvorišta Bolja Sestre isporučene su 2010. godine, što je značajno doprinijelo tome da prihodi od turizma od tada porastu tri i po puta i budu veći od 1,1 milijardu eura u 2018. godini“, rekao je Jevrić. Istakao je da privredna aktivnost može da doprinese vodnom stresu. „Ne dozvolimo da narušimo osnovne principe održivog razvoja da imamo privredne aktivnosti koji će narušiti resurse budućih generacija. Moramo mnogo bolje da iskoristimo prednosti dovoljnih količina ovog resursa kojim raspolažemo“, istakao je Jevrić. Procjene Regionalnog vodovoda pokazuju da će u narednih pet godina potražnja za vodom porasti 58 odsto.

G. Jevrić, direktor Regionalnog vodovoda

„Ulažemo 10 miliona u drugu fazu Vodovoda koju realizujemo sedam godina prije roka da bismo opštinama Boke Kotorske isporučili 750 litara vode u sekundi“, naglasio je Jevrić. Među aktivnostima na razvojnim projektima u narednom periodu, naveo je priključivanje opštine Herceg Novi na mrežu regionalnog vodovoda, kao i izgradnju komunalne infrastrukture i mreže za povezivanje 20.000 objekata u opštini Bar, uključujući domaćinstva i hotelske komplekse. „Od 164 države Crna Gora je na 121. mjestu po zastupljenosti vodnog stresa, što jeste pozitivno, ali moramo da čuvamo naše veliko vodno bogatstvo“, poručio je Jevrić. Damir Gutić je ocijenio da je voda nezamjenjiv prirodni resurs i upravljanje ovim resursom predstavlja odgovornost prema sadašnjim i budućim genaracijama. Crna Gora spada među najbogatija vodna područja. Vodu dobija iz Dunavskog i Ja-

25


26 dranskog sliva. „Hidrološke analize otkrivaju veliku neravnomjernost voda. Crna Gora je bogata u prosječnim vrijednostima, ali nema vode u kriznim hidrološkim periodima, kad je najveća potražnja“, rekao je Gutić.

Zaključak sa ovog panela je „da se sa izazovima u ovoj oblasti možemo izboriti samo uz dobru zaštitu vodnih resursa i održivi razvoj“.

Smatra da je neophodno unaprijediti monitoring, očuvanje kvaliteta i eliminisanje gubitaka u mreži. Naveo je da su transponovane evropske direktive u domaću regulativu koja uređuje upravljanje ovim resursom. „Da bi se unaprijedilo upravljanje potrebno je uspostaviti održive administrativne i finansijske kapacitete. Očekujemo uspostavljanje vodnog informacionog sistema. Potrebne su nam jake institucije u ovoj oblasti i koordinacija sa svim nadležnim organima. Neophodno je unaprijediti monitoring, podići svijest o racionalnom korišćenju i zaštiti vodotoka. Voda se više ne može posmatrati kao socijalna kategorija“, rekao je Gutić.

PONT DU GARD, FRANCUSKA

Profesor Francesco Fiorillo govorio je o istorijatu rimskih akvadukata koji su zastupljeni širom svijeta, između ostalog u Francuskoj i Izraelu (1000 godina star). Italija se, prema njegovim riječima, uglavnom snabdijeva vodom iz kraških izvora izuzetnog kvaliteta. Posebno je istakao kraški izvor Kampanja iz kojeg stanovništvo Napulja dobija vodu.

Damir Gutić, direktor Uprave za vode Crne Gore

„Postoji jedinstven sistem distribucije u južnoj Italiji gdje su vodovodi povezani u kompleksnu mrežu“, naveo je profesor Fiorillo.

Prof. dr Francesco Fiorillo, Fakultet za prirodne nauke i tehnologiju Univerziteta u Saniju, Italija


V DE CRNE GORE

prof. dr Zoran Stevanović, moderator

27


28 ZAKLJUČCI I PREPORUKE KONFERENCIJE „SINERGIJA – KLJUČ USPJEHA REGIONA“

ARTIKULISATI ZAJEDNIČKI POSLOVNI PROFIL I PONUDU ZAPADNOG BALKANA Potrebno je djelovati zajedno, integralno i bez odlaganja, preporuka je Konferencije o ekonomiji. Zaključke Konferencije saopštio je prof. dr Saša Popović, sa Univerziteta Crne Gore. Učesnici konferencije su ocijenili da je organizator u potpunosti prepoznao potrebu jačeg povezivanja nacionalnih ekonomija Zapadnog Balkana i izborom teme ponudio mogućnost da se na ekspertskom nivou traže rješenja u tom pogledu. Ova konferencija upravo je jedan sinergetski čin.

elektroenergetskih sistema zemalja Zapadnog Balkana.

Budući da region Zapadnog Balkana obuhvata male ekonomija, on mora tražiti svoje mjesto na globalnoj ekonomskoj sceni na osnovu sinergetskih efekata i artikulisati zajednički poslovni profil i ponudu koja će biti u skladu s prinicipima ekonomije obima i ekonomije obuhvata.

Zapadni Balkan nije izložen velikim rizicima vodnog stresa. To je njegova prirodna komparativna prednost, koju treba očuvati i unaprijediti. Postoji evidentna potreba da se pokriju nove potrebe za vodom, kao posljedica izgradnje novih stambenih, turističkih i drugih kapaciteta. Iako u regionu Zapadnog Balkana postoje vrijedne infrastrukturne inicijative, transportni troškovi su izuzetno veliki, a izgubljeno vrijeme na graničnim prelazima neopravdano dugo.

Region Zapadnog Balkana obiluje značajnim prirodnim resursima koje mora zaštiti i koristiti na održivi način, kako bi se smanjila neizvjesnost u pogledu njegove buduće ekonomske, socijalne i političke sudbine. Stabilnost, efikasnost i energetska nezavisnost predstavljaju osnovne imeperative

Iako parametri turističkog razvoja pokazuju rastuće trendove, zajednička turistička promocija regiona ogroman je potencijal njegovog budućeg rasta. Za to su potrebne kvalitetne zajedničke saobraćajne, sadržajne, promotivne i druge inicijative.

Obrazovanje je javno dobro i često žrtva urušenih društvenih vrijednosti. “Brain drain” je i dalje ozbiljan problem regiona Za-


V DE CRNE GORE padnog Balkana, za koji još uvijek ne postoje adekvatna rješenja. Digitalizacija i digitalna transformacija nijesu isto. Digitalizacija je prvi korak ka digitalnoj transformaciji, koja pored tehničko tehnoloških promjena, podrazumijeva i socio kulturne. Ključni faktor za digitalnu transformaciju je čovjek.

PREPORUKE: Političko povjerenje koje međusobno grade zemlje Zapadnog Balkana potrebno je pretvoriti u realne ekonomske koristi na osnovu sinergetskih efekata u različitim oblastima ekonomskog i društevnog života. Dakle, potrebno je djelovati: zajedno (u smislu obuhvata), integralno (u smislu sektorskih politika) i bez odlaganja (ne u smislu vremena koje je pred nama, već u smislu vremena kojeg smo propustili). Koncept Zelene ekonomije nudi rješenje za formulisanje novih razvojnih modela zemalja našeg regiona: resursna efikasnost, niskokarbonski razvoj i socijalna inkluzija. Cirkularna ekonomija sublimira ideje koje bi trebalo da pimjenjujemo u svakodnevnom životu, na svim nivoima. Uložiti značajne napore i strateški planirati napuštanje konvencionalnih i povećanje učešća obnovljivih izvora energije, što se javlja kao nužan preduslov integracije Zapadnog Balkana, posebno imaući u vidu da je EU jedan od najranjivijih regiona svijeta po pitanju uvozne zavisnosti električene energije. Tržišni način snadbijevanja elektičnom

energijom podrazumijeva interkonekciju proizvođača i potrošača električne energije na pricnipima berzanskog poslovanja i na platformama na kojima se dnevno prilagođavaju tražnja i ponuda električne energije. Ovakav način poslovanja potencira profilaciju novih institucija, poslovnih praksi i eksperata. Zbog svega toga više nije cilj obrazovati više inženjera, ekonomista i menadžera, već stvoriti takve stručnjake koji u jednoj osobi objedinjavaju ova tri profila. Privatno-javno partnerstvo osnov je sinergije u turizmu na nacionalnom nivou, ali promocija nacionalnih turističkih potencijala trebalo bi da ima i regionalnu promociju, što nije veliki izazov u uslovima digitalnog marketinga. Potrebno je uložiti veće napore na harmonizaciji, tj. integralnom upravljanju vodama, kako u nacionalnim okvirima, tako i u smislu međugraničnih inicijativa. Potrebna je infrastrukturna podrška EU i međunarodnih finansijskih institucija unapređenju uspostavljenim tokovima roba i usluga u regionu. Prokreativne demografske politike, snažnije uključivanje u Evropski prostor visokog obrazovanja i podsticaji novim znanjima i kompetencijama ka većem zapošljavanju u našem regionu važna su preporuka zemljama Zapadnog Balkana. Biznis sektor osjeća i predlaže digitalnu koaliciju u Crnoj Gori. Dobri primjeri dolaze iz Srbije i Slovenije.

29


30

Počeli radovi na spajanju Herceg Novog na Regionalni vodovod Sve radove izvode crnogorske kompanije - Hercegnovski dio poluostrva Luštica će dobijati 70 litara u sekundi vode za piće, što će ubrzati realizaciju razvojnih projekata u opštini U Tivtu je počelo postavljanje vodovodnog cjevovoda kojim će Herceg Novi biti povezan na sistem Regionalnog vodovoda. Građevinski radovi na spajanju opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod počeli su u godini u kojoj se obilježava decenija od početka isporuke vode za piće opštinama na Crnogorskom primorju. Postavljanjem cjevovoda završava se prva faza radova izgradnje ovog sistema.

Tekuća godina je godina razvoja Regionalnog vodovoda, jer je pored projekta spajanja Herceg Novog, vrijednog oko 2 miliona eura, zahvaljujući podršci Vlade Crne Gore i saradnji sa Upravom za saobraćaj Crne Gore, raspisan međunarodni tender vrijednosti 40 miliona eura za izgradnju modernog bulevara na potezu od Jaza do Tivta i drugog cjevovoda Regionalnog vodovoda, kojim se povećava kapacitet sistema za opštine Tivat, Kotor i Herceg Novi sa do sada raspoloživih


V DE CRNE GORE 330, na oko 750 litara u sekundi. Generalni direktor Direktorata za komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Dragan Asanović je iskazao zadovoljstvo početkom radova i istakao: „Povezivanje opštine Herceg Novi na regionalni vodovodni sistem predstavlja samo prvi u nizu razvojnih projekata koje Regionalni vodovod planira u predstojećem period uz punu podršku Ministarstva i Vlade Crne Gore. Treba istaći da turbulentni period koji je iza ovog Preduzeća, ni u najmanjoj mjeri nije uticao na dinamiku realizacije razvojnih projekata, o čemu svjedoči današnji početak radova. Spajanjem Herceg Novog na sistem regionalnog vodosnabdijevanja će u potpunosti opravdati njegov naziv”. Direktor JP „Regionalni vodovod” Goran Jevrić je podsjetio „da je Vlada Crne Gore tokom 2019. godine obezbijedila državne garancije od 24 miliona eura za realizaciju razvojnih projekata, koje će Regionalni vodovod, uz kreditnu podršku EBRD, realizovati za potrebe opština Herceg Novi, Tivat, Bar i Ulcinj i od kojih će direktne benefite osjetiti oko 70.000 građana na Crnogorskom primorju. „Prije deset godina sve poslove projektovanja i građenja Regionalnog vodovoda su dominantno radile inostrane kompanije, da bi danas, što želim sa posebnim zadovoljstvom da potenciram, sve radove povezivanja Herceg Novog na regionalni vodovodni sistem realizovale kompanije iz Crne Gore: od projektovanja i revizije, do izvođenja radova i nadzora nad radovima. Sve ovo je potvrda da se Crna Gora posljednjih 10 godina izuzetno razvila i promijenila na bolje, a naše kompanije mogu konkurentno i uspješno da

se takmiče sa evropskim kompanijama na međunarodnim tenderskim postupcima, uz zadovoljenje standarda odgovornog poslovanja” - istakao je direktor Jevrić. Od 29. septembra 2019. godine, kada je po četvrti put raspisan tender u skladu sa procedurama EBRD, realizovani su brojni administrativni poslovi do okončanja tenderske procedure i potpisivanja ugovora sa bankom i izvođačem radova, uz značajnu podršku koju je Regionalni vodovod imao i od opština Herceg Novi i Tivat. „Opština Tivat je u pripremnoj fazi pružila veoma važnu administrativnu i logističku podršku za uspješan razvoj ovog važnog projekta, u prvom redu za Herceg Novi, ali i Tivat. U saradnji sa EBRD, Opština Tivat će do 2024. godine realizovati projekat „Tivat 100%” što znači da će biti obezbijeđeno vodosnabdijevanje i kanalizaciona mreža i za sva ruralna područja na na tivatskoj teritoriji”, rekao je predsjednik Kusovac. Potpredsjednica opštine Herceg Novi Danijela Đurović je istakla: „Zadovoljstvo nam je da vidimo da se napokon otpočinje realizacija projekta povezivanja Herceg Novog na Regionalni vodovod, posebno ako imamo u vidu da građani Herceg Novog već decenijama izdvajaju sredstva za ovu namjenu. Iako Herceg Novi već nekoliko godina ima uredno snabdijevanje vodom iz Bilećkog jezera, kao i sopstvenog izvorišta Opačica, dodatne količine vode iz Regionalnog vodovoda mogu omogućiti alternativni pravac snabdijevanja i dodatnu sigurnost. Svakako da je naš prioritet dovođenje vode na poluostrvo Luštica, gdje se pored potreba lokalnog stanovništa planira i izgradnja značajnih turističkih kompleksa i dodatne količine vode će upravo biti namijenjenje za ovo područje. Podsjeti-

31


32 mogućnosti za razvoj samog grada, a posebno poluostvra Luštica. U toku je finalizacija projekta vodosnabdijevanja poluostrva Luštica procjenjene vrijednosti 7,8 mil. eura, koji će zajednički realizovati Opština Herceg Novi i Vlada Crne Gore i koji će biti povezan upravo na novu trasu Regionalnog vodovoda. Zadovoljstvo mi je da vidim da i pored svih prepreka, ono što smo planirali tada, danas i realizujemo”. Za potrebe priključenja opštine Herceg Novi na regionalni vodovodni sistem neophodno je izgraditi 3,2 km cjevovoda prečnika 500 mm na potezu od prekidne komore Tivat do Opatova, nakon čega će građani Herceg Novog koji žive na rivijeri od Svete Neđelje do Zelenike dobiti 130 l/s vode za piće iz sistema regionalnog vodovoda. Posebno je važno istaći da će i hercegnovski dio poluostrva Luštica dobijati 70 litara u sekundi, čime će ovaj projekat dodatno unaprijediti ambijent za realizaciju turističkih projekata i na tom dijelu opštine Herceg Novi. Na tenderu EBRD za izvođača radova je odabrana ponuda koja je bila povoljnija za oko 800.000 eura od ostalih, Konzorcijuma „Indel Inženjering-Ramel-Civil Engineer“ iz Podgorice, za ukupan iznos od 1.834.096,49 eura sa PDV. ću da je još decembra 2013. godine potpisan sporazum o realizaciji projekta povezivanja Opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod, koji je ispred Opštine Herceg Novi potpisao tadašnji predsjednik opštine Dejan Mandić. Danas smo u prilici da prisustvujemo i početku gradjevinskih radova na povezivanju Herceg Novog, što otvara nove investicione

Predstavnik konzorcijuma, Aleksandar Čvorović je izjavio da je konzorcijum svjestan odgovornosti za kvalitet i dinamiku izvođenja radova, te da će nastojati da radove završi u najkraćem roku. I pored problema sa korona virusom konzorcijum je obezbijedio sav potrebni cijevni materijal kao i najsavremeniju opremu za ugradnju.


V DE CRNE GORE

33


34 KATERINA SCHILLING Menadžer za komunikacije i program, IAWD, Međunarodno udruženje vodovodnih preduzeća u slivu rijeke Dunav Email: schilling@iawd.at

Međunarodno udruženje vodovodnih preduzeća u slivu rijeke Dunav sa sjedištem u Beču

IAWD – Glas Dunava IAWD je možda najvažnija regionalna organizacija u oblasti vodnih usluga za koju još niste čuli. Naziv glasi „ Međunarodno udruženje vodovodnih preduzeća u slivu rijeke Dunav“, vodeće udruženje komunalnih i vodovodnih preduzeća u podunavskoj regiji. Sa stanovišta opsega ove organizacije: vodni sektor dunavske regije opslužuje preko 80 miliona Evropljana. Sve o tome pročitajte ovdje - a ako vam se svidja ovo što ste pročitali, izdvojite vreme da sudjelujete na prvom Dunavskom forumu o vodi tokom ove godine.


V DE CRNE GORE O

snovan 1993. godine sa sjedištem u Beču, u Austriji, IAWD je razvio snažnu mrežu za razmjenu informacija i međusobnu podršku koja pokriva čitav region i prevazilazi sve nacionalne, kulturne i jezičke granice. Misija IAWD-a je da pomogne komunalnim preduzećima i njihovom osoblju u odgovornosti koju imaju u obezbjeđivanju održivog, sigurnog ciklusa urbanog vodosnabdijevanja kojim se rukovodi na pametan način, i da osiguraju svojim korisnicima pristup vodi

koja je bezbjedna i i bez opasnosti od zagađenja. Ovo takođe uključuje zaštitu kvaliteta vode Dunava i njegovih pritoka kako sada, tako i za buduće generacije.

KOMUNIKACIJA ! POVEZIVANJE ! OSPOSOBLJAVANJE IAWD teži da ostvari tri glavna cilja: komunicirati, povezati se i osposobiti. Razmjena informacija, međusobno umrežavanje i dijeljenje znanja među profesionalcima iz sektora voda u regionu čine srž aktivnosti

IAWD pruža uisluge svojim članicama kroz 3C – komunikaciju, povezivanje, osposobljavanje

35


36 IAWD-a. U tom smislu, IAWD djeluje kao institucija koja je komplimentarna regionalnim nacionalnim udruženjima za vodosnabdijevanje, pružajući mogućnosti za regionalnu saradnju među vodećim akterima u sektoru.

U PRAVCU SNAŽNIH KOMUNALNIH PREDUZEĆA, PAMETNIH POLITIKA I ODRŽIVIH USLUGA:DUNAVSKI PROGRAM ZA VODE DWP IAWD je 2012. godine otpočeo saradnju sa Svjetskom bankom, uz finansiranje austrij-

skog Ministarstva finansija, radi sprovođenja programa podrške čitavom regionu s ciljem stvaranja snažnih komunalnih preduzeća, pametnih politika i održivih usluga - Dunavskog programa za vode. Dunavski program za vode podržava širok spektar aktivnosti. One obuhvataju sve od analitičkog i savjetodavnog rada do politika informisanja u regionu i platforme za razmjenu znanja sa fokusom na razmjenu iskustava i predavanja između zemalja, institucija i komunalnih preduzeća, do aktivnosti na razvoju kapaciteta koje su usmjerene na poboljšane vodne usluge i usluge odvođenja

Okrugli sto nacionalnih udruženja vodovodnih preduzeća Dunavskog regiona


V DE CRNE GORE otpadnih voda na svim nivoima i mehanizam konkurentnih grantova za finansiranje lokalnih inicijativa.

REGIONALNI OKRUGLI STO Jedna ključna aktivnost koju podržava DWP je Okrugli sto udruženja vodovodnih preduzeća podunavske regije, redovan sastanak predstavnika svih komunalnih udrženja u podunavskim zemljama, kako bi se razmjenile informacije, planirale i sprovodile zajedničke akcije. Ova vrsta saradnje nudi šansu nacionalnim udruženjima vodovodnih preduzeća da uče i profitiraju od proizvoda i aktivnosti udruženja iz susjednih zemalja. Najvažnija među brojnim inicijativama koje su proizašle sa ovog Okruglog stola je Dunavsko partnerstvo za učenje (Danube Learning Partnership, D-LeaP), osnovano kao odbor IAWD-a kojim upravljaju članice, nacionalna udruženja vodovoda, predstavljajući tako sastavni dio organizacijone strukture udruženja .

sistema Provjeri (Check) – Planiraj (Plan) – Djeluj (Do) za poboljšanje performansi. U skladu s tim, on nudi podršku na tri nivoa: osnova, tehnička podrška i implementacija. Među više ponuđenih programa, Program D-LeaP-a za benčmarking preduzeća je jedan od najvažnijih, jer procjenjuje nedostatke u performansama i utvrđuje njihove temeljne razloge. Ovaj program pomaže komunalnim preduzećima i personbalu koji u istom učestvuju da uspostave dijagnostičke sisteme za prepoznavanje problema sa visokim stepenom uticaja koji djeluju na performanse upoređivanjem sa drugim sličnim preduzećima i međunarodnim benčmarkingom.

DRAGOCJENO ZNANJE $KNOWHOW% O IZGRADNJI KAPACITETA: D&LEAP D-LeaP je regionalna, integrisana, održiva inicijativa koja podržava izgradnju kapaciteta nacionalnih udruženja vodovodnih preduzeća i pruža mehanizam za isporuku regionalno razvijenih programa izgradnje kapaciteta na nacionalnom nivou, na lokalnom jeziku i prilagođenih lokalnim potrebama. Postajete znatiželjni - posjetite www.d-leap.org za opširnije informacije. D-LeaP je ustanovio tri glavne vrste potreba za izgradnjom kapaciteta kao dio zatvorenog

Zatvoreni sistem aktivnosti za unaprijeđenje u okviru D-LeaP-a Provjeri-Planiraj- Djeluj Tri nacionalna/podregionalna Hub-a podržavaju komunalna preduzeća na Kosovu i Albaniji, Bugarskoj i Ukrajini. Osnivanjem

37


38

Dunavskog Hub-a, IAWD je nadogradio postojeće nacionalne i podregionalne Hab-ove kako bi podržao izgradnju kapaciteta i razmjenu znanja među svojim članovima i uslužnim programima svuda u Dunavskom regionu.


V DE CRNE GORE UKLJUČITE SE U PREDSTOJEĆE RADIONICE I SASTANKE Dunavski Hub održava godišnju Benčmarking radionicu. Ona učesnicima Dunavskog Hub-a pruža dragocjenu priliku da razgovaraju o rezultatima primjene benčmarkinga i razmjenjuju najbolje prakse za poboljšanje performansi. Ove godine planirano je da radionica uzvratno izađe sa prvim izdanjem Dunavskog vodnog foruma. Dunavski vodeni forum je nova je vodeća aktivnost koju su osmislili IAWD i Dunavski program za vode kako bi se popunio jaz između Dunavskih konferencija za vode koje se sada održavaju svake dvije godine i kako bi se lansirao jedan novi međunarodni događaj u regionu. Forum će se održati u sjedištu Vlade Republike Srpske u Banjoj Luci, glavnom gradu entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Prvobitno zakazan za

kraj aprila, Forum treba odgoditi za jesen ove godine s obzirom na sve veća ograničenja putovanja zbog širenja COVID-19. Pod nazivom „Značaj podataka o vodnom sektoru u digitalnom dobu“, Forum će privući više od 150 visokih predstavnika vodnog sektora iz Dunavske regije. Oni će razgovarati o ključnoj ulozi visokokvalitetnih podataka o vodnom sektoru kao osnove pametnih politika, snažnih komunalnih preduzeća i održivih usluga u kontekstu bezbjedne budućnosti voda za ljude, privredu i prirodno okruženje. Da biste bili u toku s najnovijim događanjima oko Dunavskog foruma o vodama i ostalim aktivnostima IAWD-a, prijavite se na naš redovni bilten na: www.danube-water-program.org

39


40

Regionalni vodovod podržao inicijativu Evropskog udruženja vodovodnih preduzeća (APE) Regionalni vodovod se priključio Evropskoj građanskoj inicijativi - STANOVI ZA SVE – u akciji prikupljanja milion potpisa za podršku programu - Europeans for Affordable Housing JP Regionalni vodovod, kao član Evropskog udruženja vodovodnih preduzeća (APE) sa sjedištem u Briselu, se na poziv ovog udruženja priključio Evropskoj građanskoj inicijativi STANOVI ZA SVE i pružio podršku akciji prikupljanja million potpisa za izmjene i dopune EU zakonodavstva u oblasti socijalne politike čime bi se usmjerila dodatna pažnja na investicije u socijalnu infrastrukturu i unaprijeđenje stambenih politika kroz izgradnju stanova za zbrinjavanje socijalno najugroženijeg dijela stanovništva koji je u velikoj mjeri zavisan od raznih oblika socijalne pomoći. Inicijativa „Stanovi za sve“ ujedinjuje udruženja stanara i unije, sindikate, društvene i dobrotvorne organizacije, organizacije za ljudska prava, studentske lobističke grupe, penzionere, predstavnike mreža gradova i pojedince privatnike koji žele da se zalažu za povoljnije stambene uslove u Evropi. Preduzimamo aktivnosti sami i sa drugima kako bismo prikupili više od milion potpisa za Evropsku građansku inicijativu.

STAMBENA KRIZA U EVROPI • Europsko zakonodavstvo ograničava gradove i četvrti kada žele da ulažu u izgradnju socijalnih stanova. Od ekonomske i finansijske krize 2008/2009. godine, ulaganja javnog sektora uizgradnju povoljnih, socijalnih stanova su niža za 50%. • U evropskim gradovima postoji alarmantni nedostatak povoljnih stanova. Rješavanje stambenog pitanja je postalo previše skupo za mnoge ljude. Količina novca koja preostaje za život se smanjuje iz dana u dan. • Zbog visokih troškova stanovanja, mnogi su prisiljeni da napuste grad i svakodnevno moraju da putuju prelazeći velike udaljenosti do grada, kako bi radili ili studirali. • Kratkoročno iznajmljivanje stanova turistima putem digitalnih platformi drastično smanjuje količinu raspoloživih stambenih jedinica koje su dostupne lokalnom stanovništvu u mnogim gradovima.


V DE CRNE GORE

ZAHTJEVI Evropska građanska inicijativa „Stanovi za sve“ zahtijeva bolje pravne i finansijske uslove na evropskom nivou kako bi se omogućile pristupačne cijene stanova za sve u Evropi. To uključuje: • lakši pristup svim jeftinim, javnim i socijalnim stambenim jedinicama, • ne primjenjivanje Mastrihtskog kriterijuma na državna ulaganja u jeftine, javne i socijalne stanove, • bolji pristup finansiranju iz fondova EU za graditelje stambenih objekata iz javnog i neprofitnog sektora,

• socijalna pravila, zasnovana na principima konkurencije, za kratkoročne najamnine, i • izvođenje statistika na lokalnom nivou o potrebama za stanovima u Evropi. Evropska građanska inicijativa je pokrenula ovu akciju kao posljedicu zabrinjavajućeg stanja na evropskom tržištu stanova i povećanja broja ljudi bez riješenog stambenog pitanja, tj. beskućnika i zaključaka Evropske komisije da su investicije u socijalno stanovanje daleko ispod nivoa potrebnih. Pristup pristojnim stanovima po pristupačnim cijenama i bezbjedno životno okruženje je fundamentalna potreba, a stambena kriza je di-

41


42 rektno povezana sa nedostatkom ulaganja u socijalnu infrastrukturu, te se ovakvom inicijativom želi usmjeriti fokus na pitanja socijalnog stanovanja i poslati jasan politički signal o važnosti borbe protiv beskućništva i isključenosti iz stambene politike, kako na lokalnom, tako i na nivou čitave EU. U Crnoj Gori pravo na stan nije definisano Ustavom, ali se država Crna Gora na nacionalnom nivou, ali i kao potpisnik međunarodnih sporazuma i konvencija, koja tretiraju socijalna prava, obavezala da ovom pitanju pristupi u skladu sa preuzetim obavezama, uz uvažavanje svih specifičnosti prouzrokovanih istorijskim nasljeđem u ovoj oblasti i relativno ograničenim mogućnostima koje su posljedica veličine društvenog sistema. Zakon o socijalnom stanovanju, Nacionalna stambena strategija, kao i Program socijalnog stanovanja postavljaju osnovne strateške i institucionalne elemente sistema socijalnog stanovanja u Crnoj Gori, čije sprovođenje omogućava Vladi i jedinicama lokalne samouprave da na kvalitetniji i efikasniji način rješavaju stambene potrebe građana koji na tržištu ne mogu da riješe stambeno pitanje, sa posebnom fokusom na ugrožene grupe, odnosno domaćinstva. Program socijalnog stanovanja ima za cilj da kroz unaprijeđenje sektora stanovanja omogući poboljšanje kvaliteta života građana, posebno pripadnika ranjivih društvenih grupa, postizanje socijalne kohezije i društvene solidarnosti i smanjenje siromaštva i isključenosti. U periodu od 2006. godine do danas, uz pomoć i učešće Vlade Crne Gore, Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju kao i jedinica lokalne samouprave, te donatora, Banke za razvoj Savjeta Evrope-CEB, UNH-

CR-a, OEBS-a, uz saradnju komercijalnim bankama i nadležnim institucijama, Ministarstvom održivog razvoja i turizma, Ministarstvom finasija, Ministarstvom rada i socijalnog staranja, realizovana je izgradnja povoljnih stambenih objekata u Crnoj Gori kroz veći broj projekata, od kojih najznačajniji obuhvataju sledeće: - Regionalni stambeni program za raseljena i interno raseljena lica; - Projekti „Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju“ - Projekat rješavanja stambenih pitanja građana pod povoljnijim uslovima u saradnji sa CEB-om- Projekat 1000plus Realizacijom navedenih programa izgrađeno je preko 3000 stambenih i smještajnih jedinica u gotovo svim gradovima Crne Gore, koje su ponuđene na prodaju po znatno povoljnijim cijenama od tržišnih i namijenjene za rješavanje stambenih pitanja raseljenih i interno raseljenih lica, penzionera, mladih bračnih parova, lica sa invalididtetom, građana koji žive u sjevernom dijelu Crne Gore i ostalih socijalno ugroženih kategorija stanovništva.


V DE CRNE GORE

43


44

Vizija razvoja Regionalnog vodovoda postaje realnost uz podršku Vlade i EBRD 70.000 građana će imati kvalitetnije vodosnabdijevanje

N

a izvorištu „Bolje Sestre” su 26. decembra 2019. godine direktor Regionalnog vodovoda Goran Jevrić i Rade Ralević iz Kancelarije EBRD u Podgorici potpisali ugovor o prvoj tranši kredita u iznosu od 12 miliona eura između Regionalnog vodovoda i Evropsle banke za obnovu i razvoj (EBRD). Zahvaljujući posvećenosti Regionalnog vodovoda realizaciji razvojnih projekata, na 149. sjednici Vlade Crne Gore data je saglasnost na kreditni aranžman sa EBRD u iznosu od 24 miliona eura, što suštinski označava početak realizacije proširenja i modernizacije sistema RV. Završetkom planiranih aktivnosti, oko 70.000 građana Tivta, Kotora i Herceg Novog će dobiti kvalitetnije vodosnabdijevanje, dok će građani u opštini Bar, u naseljima Dobra Voda i Veliki Pijesak sa preko 20.000 objekata i isto toliko porodica, vlasnika nekretnina će, po prvi put u svojim domovima dobiti vodu za piće iz javnog vodovodnog sistema, uz rješavanje pitanja sakupljanja i tretmana otpadnih voda. Važno je istaći da je EBRD odobrio Regionalnom vodovodu grantove u iznosu od milion eura, što je praktično polovina od izno-

sa ukupnih kamata (1% plus šestomjesečni EURIBOR) koje će Regionalni vodovod tokom 15 godina trajanja aranžmana uplatiti EBRD-ju za navedeni kredit od 24 miliona eura. Navedeni podaci predstavljaju najbolju potvrdu kvaliteta podrške koju Vlada i Regionalni vodovod uživaju kod ove prestižne međunarodne finansijske institucije iz Londona. Rade Ralević, predstavnik EBRD-ja, je istakao da potpisivanje ovog ugovora u iznosu od 12 miliona eura prve tranše kredita, od ukupno 24 miliona, predstavlja kontinuitet uspješne saradnje između EBRD i Regionalnog vodovoda. Druga tranša, na čijoj pripremi radimo sa opštinom Bar, se tiče izgradnje vodovoda, kanalizacione mreže i postrojenja za prečišcavanje otpadnih voda za naselja Dobra Voda i Veliki Pijesak u opštini Bar. EBRD kao dio ovog projekta podržava Regionalni vodovod i kroz besplatnu tehničku podršku, studiju opravdanosti projekta, nadzor radova, pripremu idejnih rješenja za projekte u Baru, ali i kroz unapređenje finansijskog i operativnog upravljanja Regionalnog vodovoda, studiju opravdanosti energetske efikasnosti, upravljanja vodnim resursima


V DE CRNE GORE

PREDSTAVNIK EBRD I PREDSTAVNICI REGIONALNOG VODOVODA NA POTPISIVANJU UGOVORA O KREDITU (S LIJEVA NA DESNO: ČLANOVI UO REGIONALNOG VODOVODA D. MIROTIĆ, D. ASANOVIĆ, DIREKTOR G. JEVRIĆ, PREDSTAVNIK EBRD R. RALEVIĆ, RUKOVODITELJKA PRAVNE SLUŽBE J. BLAŽIĆ I ČLAN UO Đ. VUKČEVIĆ)

i unapređenja korporativnog upravljanja, kroz koju će se dalje unaprijediti poslovni standardi preduzeća. EBRD kroz ovaj ugovor takođe potvrđuje i povjerenje u menadžment Regionalnog vodovoda i njegov integritet, posebno imajući u vidu težak poslovni period i izazove kroz koje je ovo preduzeće uspješno prošlo tokom proteklih par godina. Od početka funkcionisanja Regionalnog vodovoda 2010. godine, unaprijeđen je kvalitet života lokalnog stanovništva Crnogorskog primorja, kao strateški važnog područja za održiv ekonomski razvoj cijele države Crne Gore, čime su ispunjene najvažnije infrastrukturne pretpostavke koje su samo nekoliko godina nakon toga pozicionirale Crnu Goru među najprestižnije turističke i investicione destinacije na svijetu.

Direktor RV Goran Jevrić je izjavio:„Potpisivanje ugovora sa EBRD na izvorištu Bolje Sestre, uz prethodnu saglasnost i podršku Vlade za realizaciju proširenja i modernizacije regionalnog sistema vodosnabdijevanja, a nakon istrajnog trogodišnjeg rada na izradi ovih veoma složenih projekata sa tehničkog, ekonomskog i pravnog aspekta, simbolizuje početak novog investicionog ciklusa. Povezivanjem Herceg Novog na sistem Regionalnog vodovoda završavamo sa izgradnjom prve faze, a povećanjem kapaciteta za opštine Bokokotorskog zaliva za preko 100%, postavljanjem drugog cjevovoda u dužini od 16 km, počinjemo da gradimo drugu fazu Regionalnog vodovoda. Takođe, istovremeno je inicirana i treća faza razvoja Regional-

45


46 nog vodovoda u opštini Bar, koju je tokom prethodne tri godine uspješno kreirao tim RV, nakon što je Vlada 2016. godine, novim Zakonom o regionalnom vodosnabdijevanju, vizionarski i strateški proširila djelatnosti Regionalnog vodovoda. Želim profesionalno i iskreno da istaknem ponos koji osjećam prema kolektivu preduzeća koji je, uprkos izazovima, na jedan jedinstven način, bezrezervno i savjesno razvijao novu budućnost Regionalnog vodovoda, ne dozvolivši da bilo kakav negativan uticaj van preduzeća učini upitnim njihovu posvećenost viziji razvoja. Zbog toga smo uspjeli da od 2016. godine radimo na viziji razvoja i pripremimo ove

tehničko-ekonomski zahtijevne projekte za konkretnu realizaciju, zbog čega smo dobili podršku Vlade da zajedno sa Upravom za saobraćaj realizujemo dva razvojna projekta od nacionalnog značaja, kao što su bulevar i cjevovod Regionalnog vodovoda, čime potvrđujemo da kroz institucionalnu saradnju imamo značajne sveukupne društvene sinergetske efekte, koji se u ovom slučaju mjere uštedama za Regionalni vodovod i do 3 miliona eura”- istakao je direktor Jevrić.


V DE CRNE GORE

47


48


V DE CRNE GORE

2.

AGREGACIJA U CILJU UPRAVLJANJA VODNIM RESURSIMA - 3. DIO

49


50

AUTORI: DARIUS BÖR finansijski direktor

DR INŽ. IOAN LEITNER izvršni direktor

PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST kompanije Apaserv Satu Mare S.A. SAŽETAK: Kompanija Apaserv Satu Mare S.A. je licencirani pružalac usluga vodosnabdijevanja i kanalizacije u okrugu Satu Mare. Snabdijevanje pitkom vodom, sakupljanje i tretman otpadnih i industrijskih voda kontinuirano se razvijaju, prateći društveni i ekonomski razvoj. Kompanija Apaserv Satu Mare SA osnovana je u novembru 2004. godine kao dioničarsko privredno društvo, čiji je kapital u cjelosti u vlasništvu administrativnih teritorijalnih jedinica (opština), članova Udruženja za razvoj zajednica (IDA) Satu Mare, a organizuje se i djeluje na osnovu pravila organizacije i rada koji se odnose na sektor vodosnabdijevanja i otpadnih voda, koje je

odobrilo to udruženje. Glavni dioničar Regionalnog operatera je grad Satu Mare koji posjeduje 93,73% osnovnog kapitala. Prema Statutu IDA-e za usluge u sektoru vodosnabdijevanja i otpadnih voda u okrugu Satu Mare, postupak upravljanja koji se koristi je delegirano upravljanje, koje se sprovodi u skladu s Ugovorom o delegiranju koji je direktno dodijeljen Regionalnom vodovodnom operateru Apaserv Satu Mare SA, prema rumunskim zakonima, čiji kapital posjeduju članovi IDA Satu Mare. Ovim ugovorom, kompanija Apaserv Satu Mare S.A. stekla je ekskluzivno pravo pružanja usluga vodosnabdijevanja i kanalizacije širom teritorijalnih nadležnosti povezanih administrativno-te-


V DE CRNE GORE ritorijalnih jedinica i ekskluzivnu koncesiju na javnu imovinu odgovarajućih sistema za vodosnabdijevanje i kanalizaciju. Naše usluge pružamo u 41 opštini širom okruga Satu Mare.

I. PREDSTAVLJANJE APASERV SATU MARE S.A. Kompanija Apaserv Satu Mare S.A. osnovana je 2004. godine, kao dioničarsko društvo. Dionice su u vlasništvu 52 administrativno-teritorijalne jedinice u okrugu Satu Mare, članova Udruženja za razvoj zajednica za usluge u sektoru vodosnabdijevanja i otpadnih voda u okrugu Satu Mare. Glavni dioničar kompanije je opština Satu Mare. 2007. godine kompanija Apaserv Satu Mare S.A. postala je Regionalni vodovodni operater (OR), koji pruža javne usluge snabdijevanja pitkom vodom, kanalizacije i otpadnih voda na području okruga Satu Mare. Strateška vizija Udruženja za razvoj zajednica: "Obezbjeđivanje pitke vode, kanalizacije i prečišćavanja otpadnih voda na cijelom području koje Udruženje pokriva, po tehničkim standardima i standardima kvaliteta u skladu s nacionalnim i evropskim standardima i po održivim stopama snažnog, operativno i efikasno vođenog Operatera". Istovremeno, obavezno je preuzeti usluge na lokalitetima uključenim u projekte koji se finansiraju iz evropskih fondova. Kompanija Apaserv Satu Mare S.A., od svog osnivanja, kontinuirano preuzima usluge vodosnabdijevanja i prečišćavanja otpadnih

SLIKA BR. 1 – ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNE JEDINICE (ATJ)

voda u okrugu Satu Mare, kao što se može vidjeti na prethodnom grafikonu. Tako na kraju 2018. djelujemo u 41 administrativno-teritorijalnoj jedinici, proširujući i povećavajući prostor na kojem pružamo svoje usluge od opštine Satu Mare na cijeli okrug Satu Mare, sa 104 poslovnice. Trenutno, ugovorni odnos između lokalnih zajednica koje imaju koristi od pruženih usluga / grupisanih u Udruženju za razvoj zajednica za usluge u sektoru voosnabdijevanja i otpadnih voda u okrugu Satu Mare i kompanije Apaserv Satu Mare SA zasniva se na Ugovoru o delegiranju upravljanja vodom i otpadnim vodama koje su strane potpisale 2009. godine. Kompanija APASERV SATU MARE S.A. je pionirska, dinamična kompanija, koja pazi na udobnosti i sigurnost svojih potrošača. Tradicija vodosnabdijevanja i kanalizacije u gradu Satu Mare tjera kompaniju da bude povezana s budućnošću koja znači stalni razvoj, modernizaciju i najkvalitetnije usluge. Promet kompanije za 2018. godinu bio je oko 13 miliona eura. Za pružanje usluga pitke vode i kanalizacije

51


52

SLIKA BR. 2 – PODRUČJE RADA KOMPANIJE APASERV SATU MARE S.A.

na području okruga Satu Mare, kompanija je postavila četiri (4) područja razvoja kako slijedi: - Opština Satu Mare i lokaliteti na području Satu Mare; - Opština Carei i lokaliteti na području Carei; - Grad Negreşti-Oaş i okolina; - Grad Tăşnad i lokaliteti koji pripadaju području Tăşnad.

26 područja s mrežama za vodosnabdijevanje dužine između 1 i 497,2 km.

II. SISTEM VODOSNABDIJEVANJA

Od osnivanja kompanije, vodovodna mreža kojom upravlja kompanija Apaserv Satu Mare S.A. povećala se 7,5 puta, sa 185 km na 1372 km.

Kompanija Apaserv Satu Mare S.A. upravlja javnim sistemima za vodosnabdijevanje u

Sistemi za vodosnabdijevanje u okrugu Satu Mare uključuju: - 1.102 km distributivne mreže pitke vode; - 270 km mreže za dovod vode; - 5 postrojenja za prečišćavanje vode: Satu Mare, Doba, Negreşti-Oaş, Tăşnad, Livada.


V DE CRNE GORE Prema podacima za 2018. godinu, kompanija Apaserv Satu Mare S.A. snabdijeva vodom 91.541 korisnika u okrugu Satu Mare, a nivo mjerenja na cijelom području rada iznosi 96,97%. Apaserv Satu Mare jedan je od rijetkih regionalnih vodovodnih operatera u zemlji koji ima ugovore o snabdijevanju na nivou stanova. Količina pitke vode fakturisane u okrugu u 2018. godini iznosila je 8.063.888 m3, od čega 4.914.778 m3 u opštini Satu Mare. SLIKA BR. 3 – DUŽINA MREŽE ZA VODOSNABDIJEVANJE KOJOM RUKOVODI APASERV SATU MARE S.A.

Izvori vode su podzemni, osim za gradove Negreşti-Oaşa i Tarna Mare, gdje je izvor vode površinski, a kanali su tekuće vode. Kompanija Apaserv Satu Mare snabdijeva pitkom vodom sve opštine i gradove u okrugu Satu Mare (posljednji grad je preuzela 2010. godine), odnosno 35 mjesnih zajednica: Snabdijevamo više od 210.000 stanovnika u okrugu Satu Mare, i taj broj je u neprestanom porastu. Od osnivanja kompanije, udvostručio se broj stanovnika koje snabdijevamo.

SLIKA BR. 4 - EVOLUCIJA KOLIČINA VODE NAPLAĆENE U POSLJEDNJIH 8 GODINA

U područjima vodosnabdijevanja Satu Mare, Carei i Negreşti-Oaş, premda je sve više lokaliteta (sela) pokriveno i pružaju im se usluge, potrošnja stanovništva i pravnih lica neprestano se smanjuje, što direktno utiče na produktivnost. Jedan od ciljeva kompanije je smanjenje gubitaka vode. Smanjenje gubitaka vode sve je veća aktivnost i bez nadzora da se gubici zadrže u razumnim granicama ne može se postići smanjenje gubitaka u sistemu, zbog čega je problem kontrole gubitka vode prioritetna aktivnost naše kompanije. Trenutno su gubici vode u sistemima vodosnabdijevanja kojima upravljamo između 20 i 65% vode koja se unosi u sistem. Glavni uzrok gubitka vode je starenje vodovodnih sistema, a njihova obnova posebno je skupa. U upravljanju vodama, odlučujući faktor za smanjenje gubitaka vode je smanjenje područja pretraživanja, što bi moglo igrati presudnu ulogu. Kreirajući DMA-e, nadgledamo noćne tokove koji se mogu snimati i ispitivati, čak i na daljinu. Ovo vremensko praćenje omogućiće na osnovu iskustva postavljanje ciljnog nivoa koji, ako se postigne, pokreće otkrivanje curenja ili istraživanje potrošnje vode.

53


54 III. KANALIZACIONI SISTEM Kompanija upravlja sistemom javne kanalizacije u 11 klastera i aglomeracija koji pokrivaju sve opštine i gradove u okrugu Satu Mare kao i 14 mjesnih zajednica. Sistemi javne kanalizacije kojima upravlja kompanija imaju kanalizacionu mrežu dužine između 9,5 i 425,8 km. U klasteru Satu Mare, koji je najveći u okrugu, tip kanalizacionog sistema je centralizovani, koji skuplja i prevozi kućne, industrijske i meteorske vode u postrojenje za prečišćavanja otpadnih voda Satu Mare i snabdijeva 97,63% stanovništva opštine Satu Mare. Na nivou okruga Satu Mare postoji 69.673 korisnika, od čega 46.546 korisnika u Satu Mareu. SLIKA BR. 6 – EVOLUCIJA PROSJEČNO BROJA ZAPOŠLJENIH

SLIKA BR. 5 – DUŽINA KANALIZACIONIH MREŽA KOJIMA UPRAVLJA KOMPANIJA

Količina otpadnih voda fakturisanih u okrugu u 2018. godini iznosi 6.263.178 m3, od čega 4.576.268 m3 u Satu Mare. Količina kišnice koja se naplaćuje u okrugu je 2.363.163 m3, od čega 1.177.086 m3 u opštini Satu Mare. Kompanija Apaserv Satu Mare ne naplaćuje


V DE CRNE GORE kišnicu stanovništvu. Kanalizacioni sistemi u okrugu Satu Mare uključuju: - 784 km kanalizacije; - 10 postrojenja za prečišćavanja otpadnih voda. Od osnivanja, kanalizaciona mreža kojom upravlja kompanija Apaserv Satu Mare S.A. povećala se sa 188 km na 784 km, što je više od 4,1 puta. Ne uzimajući u obzir dužinu priključaka za vodu i otpadne vode, kompanija Apaserv Satu Mare upravlja i održava mrežu od preko 1370 km vodovodne i 784 km kanalizacione mreže, kao i 13 postrojenja za tretman vode i 14 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (većih i manjih). U poređenju s eksponencijalnim rastom mreža i sistema, broj zapošljenih u kompaniji porastao je samo 1,4 puta od njenog osnivanja, tačnije sa 310 koliki je bio prosječni broj zapošljenih u 2006. godini na 434 u 2018. godini.

SLIKA BR. 7 – VRIJEDNOST INVESTICIJA, MILION EURA *SOP ENV ZNAČI = SEKTORSKI OPERATIVNI PROGRAM ZA ŽIVOTNU SREDINU (SOP ENV) ** LIOP = OPERATIVNI PROGRAM ZA VELIKU INFRASTRUKTURU

Iz prethodnog grafikona može se primijetiti da je od 2010. (godina u kojoj poslujemo u svim gradovima i opštinama okruga Satu Mare) prosječni broj zapošljenih u posljednjih 8 godina porastao za samo 3,3%, ali u isto vrijeme dužina mreže kojom upravljamo povećala se za 100%. Mi u osnovi snabdijevamo i upravljamo mrežom dužom od 2000 km s istim brojem zapošljenih sa kojima smo upravljali mrežom od 1000 km.

IV. IMPLEMENTACIJA INVESTICIONIH PROJEKATA SUFINANSIRANIH IZ EVROPSKIH FONDOVA Glavna poboljšanja usluga vodosnabdijevanja i kanalizacije od 2000. godine moguća su jer se kompanija Apaserv Satu Mare S.A., u pravo vrijeme, fokusirala na privlačenje programa evropskih bespovratnih sredstava.

IV.1 ISPA PROGRAM 2000& 2006 & MJERA: POBOLJŠANJE SISTEMA SNABDIJEVANJA PITKOM VODOM, UREĐAJA ZA SAKUPLJANJE OTPADNIH VODA I PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA U OPŠTINI SATU MARE Ovo je bio prvi veliki investicioni program u sektoru zaštite životne sredine koji je kompanija Apaserv Satu Mare S.A. sprovela u gradu Satu Mare. Program je trajao od 2002. do 2010. godine, a ukupni iznos investicije iznosio je 37,4 miliona eura, a finansirala ga je Evropska unija s bespovratnim doprinosom od 71% u okviru Instrumenta za strukturne politike u pretpristupnom periodu (ISPA) i sufinansirala ga je Opština Satu Mare sa 29% ugovorom o zajmu od Evropske

55


56 investicione banke. Glavni ciljevi bili su unapređenje sektora vodosnabijevanja i otpadnih voda u Satu Mareu i obezbjeđivanje usklađenosti rumunskog zakonodavstva s pravnom tekovinom Evropske unije. Nakon sprovođenja ovog programa izvedeni su sljedeći radovi: - Naknadno opremanje 31 bunara za uzimanje vode; - Upućivanje i ponovno opremanje 15 bunara za vodu; - Izgradnja oko 6 km nove dovodne mreže; - Sanacija postrojenja za tretman vode, kapaciteta 600 l/s; - Sanacija oko 13 km kanalizacione mreže u opštini Satu Mare; - Sanacija 7 kanalizacionih crpnih stanica u Satu Mare; - Sanacija postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Satu Mare, kapaciteta 900 l / s i 180.000 e.i.

SLIKA BR. 8 – SANIRANO POSTROJENJE ZA PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA SATU MARE

IV.2 SEKTORSKI OPERATIVNI PROGRAM ZA ŽIVOTNU SREDINU 2007&2013 $SOP ENV% & PROJEKAT: PROŠIRENJE I SANACIJA INFRASTRUKTURE ZA VODOVOD I OTPADNE VODE U OKRUGU SATU MARE $FAZA 1% Drugi veliki projekat koji je sprovela kompanija Apaserv Satu Mare S.A. bio je projekat „Proširenja i sanacija infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare“ (Faza 1). Ukupna vrijednost investicije bila je 48,2 miliona eura, od čega je 78,5% bio bespovratni doprinos iz evropskih fondova, 12% Vlada Rumunije, 1,84% lokalne vlasti u projektnom području, a preostalih 7,66% Apaserv Satu Mare SA putem zajma od Evropske banke za obnovu i razvoj. Cilj Projekta je bio unapređenje infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare, kako radi koristi stanovnika, tako i radi unapređenja ekoloških uslova. Projekt se sastojao od ulaganja u poboljšanje postrojenja za treman vode i vodovodne mreže u 5 sistema za vodosnabdijevanje u okrugu: Satu Mare, Carei, Negreşti-Oaş, Tășnad i Livada, kao i za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda u 7 grupa naselja u okrugu: Satu Mare, Carei, Negreşti-Oaş, Tasnad, Livada, Ardud i Căpleni. Ulaganja su izvršena u 14 lokaliteta u okrugu, a bila su usmjerena na povećanje kvaliteta javnih usluga vodosnabdijevanja i kanalizacije, u uslovima prihvatljivih tarifa za stanovništvo, kao i na osiguravanje održivosti kompanije. S ukupno 19 ugovora, od kojih 1 ugovor o nabavci, 3 ugovora o uslugama i 15 ugovora


V DE CRNE GORE

SLIKA BR. 9 - POSEBNI KOMBINOVANI USISIVAČ

SLIKA BR. 10 – POSTROJENJE ZA PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA SATU MARE – SREDNJI P.S.

SLIKA BR. 11 – POSTROJENJE ZA TRETMAN VODE DOBA

o djelu, projekat je završen 31.07.2016. godine, a izvedeni su sljedeći radovi: - Sanacija i bušenje 16 bunara vode iz podzemnog izvora; - Proširenje i sanacija 65,5 km vodovodnih mreža; - Sanacija 22,7 km dovodnih mreža; - Sanacija i izgradnja 3 crpne stanice; - Sanacija i izgradnja 2 stanice za hloriranje;

- Sanacija 2 rezervoara za vodu; - Implementacija 2 SCADA sistema; - Proširenje 143,79 km kanalizacione mreže, uključujući izgradnju 14 crpnih stanica za otpadne vode; - Sanacija 23,1 km kanalizacione mreže. Takođe, nabavljena su dva kombinovana usisavača, jedan s kapacitetom rezervoara od 12 m3, a drugi od 8 m 3.

57


58 SLIKA BR. 12 - KAMION ZA TRANSPORT MULJA SLIKA BR.13 – ELEKTROMAGNETSKI VODOMJERI S DALJINSKIM OČITAVANJEM

IV.3 SEKTORSKI OPERATIVNI PROGRAM ZA ŽIVOTNU SREDINU $SOP ENV% 2007&2013 & PROJEKAT: PROŠIRENJE I SANACIJA INFRASTRUKTURE ZA VODOVOD I OTPADNE VODE U OKRUGU SATU MARE $ECO FAZA 1% Pored 19 ugovora prvobitno predviđenih u prvoj fazi projekta „Proširenje i sanacija infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare“, na osnovu Ugovora o finansiranju, u okviru projekta „Proširenje i sanacija infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare (ECO Faza 2)" odobrena su 4 dodatna ugovora o djelu i 3 ugovora o nabavci. Ugovor o finansiranju postignut je kao rezultat uštede ostvarene u početnim ulaganjima predviđenim u prvoj fazi projekta. Ukupna vrijednost investicije bila je 7,6 miliona eura, od čega je 99% predstavljalo bespovratni doprinos Evropske unije i Vlade Ruminije, a preostalih 1% snosile su lokalne vlasti na projektnom području. Projekt je završen 31. marta 2016. godine, a izvedeni su sljedeći radovi: - Proširenje 16,7 km distributivne mreže i 1.000 vodovodnih priključaka; - Proširenje 2 km dovodnih mreža;

- Novo manje postrojenje za tretman vode; - Proširenje 7,7 km kanalizacione mreže, uključujući izgradnju 3 PS-a i 741 kanalizacionog priključka; - Sanacija 23,1 km kanalizacione mreže. Kroz ovaj projekt kupili smo i četiri (4) usisavača i tri (3) kamiona za prevoz mulja iz uređaja za prečišćavanje otpadnih voda. U Satu Mare je kupljeno i instalirano 30.000 elektromagnetskih vodomjera s daljinskim očitavanjem.

IV.4 OPERATIVNI PROGRAM ZA VELIKU INFRASTRUKTURU $LIOP% 2014&2020 & PROJEKAT: FAZNI PROJEKAT PROŠIRENJA I SANACIJE INFRASTRUKTURE ZA VODOVOD I OTPADNE VODE U OKRUGU SATU MARE $FAZA 2% S obzirom da se projekat „Proširenje i sanacija infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare“ nije mogao u potpunosti završiti do posljednjeg datuma prihvatljivosti, neke su njegove komponente prenesene u Fazu 2, finansiranu iz sredstava LIOP-a. Ukupna vrijednost investicije je 16,2 miliona eura. Projekat „Fazni projekat proširenja i sanaci-


V DE CRNE GORE

SLIKA BR.14 – SANIRANI SLIV RIJEKE

SLIKA BR.15 – SANIRANO POSTROJENJE ZA TRETMAN VODE - NEGREȘTI OAȘ

je infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare“ sastoji se od 13 ugovora, od kojih dva za usluge i 13 za radove, s rokom završetka do 31. januara 2021. godine. Cilj projekta je nastavak i finalizacija radova započetih u okviru projekta „Proširenje i sanacija infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare“ (Faza 1), sufinansiranog u okviru Sektorskog operativnog programa za životnu sredinu (SOP ENV) 2007 -2013. Do sada su završeni sljedeći radovi: - Sanacija 3 sliva iz površinskog izvora; - Bušenje 4 bunara za vodu; - Proširenje 4,6 km dovodnih mreža; - Proširenje i sanacija distributivnih mreža 12,5 km; - Sanacija i izgradnja 2 postrojenja za tretman vode; - Implementacija 2 SCADA sistema; - Proširenje 34,6 km kanalizacione mreže, uključujući izgradnju 22 crpne stanice za otpadne vode; - Sanacija 4,7 km kanalizacionih mreža.

U isto vrijeme, u toku su sanacija i proširenje 4 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

V. PRISTUPANJE NOVIM FONDOVIMA Operativni program za veliku infrastrukturu (LIOP) 2014-2020 Pored privučenih investicija, kompanija Apaserv Satu Mare S.A. u procesu je dobijanja nove bespovratne podrške za period od 2014 - 2020. godine u vrijednosti od preko 203,5 miliona eura. Ta će nova sredstva biti usmjerena posebno na lokalitete male i srednje veličine koji imaju više od 2.000 stanovnika i članovi su Službe lokalnih zajednica za vodosnabdijevanje i otpadne vode okruga Satu Mare (ADI). Članstvo je potrebno za delegiranje usluga vodosnabdijevanja i kanalizacije kompaniji APASERV SATU MARE S.A. Dakle, kompanija Apaserv Satu Mare SA trenutno sprovodi pripremne aktivnosti za „Re-

59


60 ispunili zahtjevi pravne tekovine Evropske unije promovisanjem investicija u vodovod i otpadne vode radi obezbjeđivanja usklađenosti s Evropskim direktivama o kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju (Direktiva 98/83/EZ) i o prečišćavanju otpadnih voda (Direktiva 91/271/EEZ).

SLIKA BR. 16 – PROJEKTNO PODRUČJE

gionalni projekat razvoja infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare, za period od 2014 – 2020. godine“ uz podršku konsultanta „Tehnička pomoć za pripremu zahtjeva za finansiranje i dokumentacije za dodjelu za Regionalni projekat razvoja infrastrukture za vodovod i otpadne vode u okrugu Satu Mare, za period od 2014 - 2020. godine“. Opšti cilj regionalnog projekta: Cilj projekta je nastavak strategije regionalnog razvoja sektora vodosnabdijevanja i otpadnih voda u okrugu Satu Mare kako bi se SLIKA BR 17 - BROJ STANOVNIKA S NOVIM PRIKLJUČCIMA ZA VODU / KANALIZACIJU IZ PROJEKATA FINANSIRANIH IZ EU

Broj stanovnika koji su koristili ili će imati koristi od novih priključaka, odnosno novih kanalizacionih priključaka, iz evropskih fondova, je kako slijedi:

VI. INVESTICIJE IZ MRD FONDOVA $FONDOVI ZA ODRŽAVANJE, OBNOVU I RAZVOJ% Osnovno odredište MRD fonda je isplata za sufinansiranje zajmova za projekte iz evropskih fondova, koji trenutno troše oko 80% naknada za korišćenje vode godišnje. Troškovi naknada za korišćenje vode jedan su od elemenata rashoda koji je dio strukture troškova na osnovu koje se uspostavlja tarifa cijene vode / kanalizacije. Kompanija Apaserv Satu Mare plaća otprilike 19-20% vrijednosti svakog računa za vodu gradskim skupštinama, kroz naknadu koja se plaća MRD fondu (Fond za održavanje, obnovu i razvoj). U 2018. godini, kompanija je platila naknadu u iznosu od 2,16 miliona eura, što pred-

SLIKA BR. 18 – PROCENAT NAKNADA OD FAKTURISANIH RAČUNA


V DE CRNE GORE stavlja 18,45% vrijednosti svih računa za vodu izdatih tokom godine. Drugim riječima, 19% računa kupca usmjereno je u MRD fond. Kompanija Apaserv Satu Mare plaća najveću naknadu (procenat) od svih vodovodnih preduzeća u Rumuniji.

VII. ZAKLJUČCI Navedeni projekti od posebnog su značaja za razvoj lokalne ekološke infrastrukture, postizanje standarda Evropske unije po pitanju kvaliteta pitke i otpadne vode, koji će bitno doprinijeti razvoju okruga Satu Mare, zaštiti životne sredine i poboljšanju zdravstvenog stanja stanovništva u okrugu Satu Mare. Nekoliko ideja po pitanju regionalizacije: - VELIČINA JE BITNA - Generalno, veće je bolje, posebno za manje lokalitete koji daju u koncesiju usluge većim i jačim vodovodnim kompanijama;

SLIKA BR. 19 – EVOLUCIJA NAKNADE OD 2004. GODINE (GODIŠNJE PROSJEČNE STOPE EURO/RON)

Kao što se vidi iz grafikona, kompanija, osim plaćanja kredita, godišnje ulaže napore kako bi održala nivo investicija iz fonda MRD što je više moguće, ne pokušavajući da se „takmiči“ za evropska sredstva, već da ih dopunjava. Posljednjih godina prioritet ulaganja iz MRD fonda fokusiran je na povezivanje potrošača na mrežu.

- U većim komunalnim kompanijama: 1) Na raspolaganju je kvalifikovano osoblje: inženjeri, stručnjaci itd.; 2) Dostupno praktično znanje o upravljanju (postrojenje za tretman vode, postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, vodovod i kanalizacija itd.) i upravljanju investicijama; 3) Lakši pristup obukama; - Dobit se ostvaruje u većim gradovima, gdje je koncentrisana i industrija i preduzeća; - Povećava se produktivnost rada, ako se preuzimanje usluga od lokaliteta vrši oprezno, a od postojećeg se zapošljava samo potrebno osoblje; - Udio značajnih rashoda ne mijenja se značajno;

SLIKA BR. 20 – VRIJEDNOST INVESTICIJA IZ MRD FONDA U EURIMA

- Korišćenje ekonomije obima radi smanjenja operativnih troškova i ulaganja

61


62 - Povećanje cijena vode i kanalizacije diktirano je investicionim potrebama. Stariji objekti (postrojenja za tretman vode, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda) i mreže trebaju velika ulaganja; - Za sve je zagarantovana bolja održivost; - Načelo solidarnosti mora djelovati, kad se radi o pomoći onima kojima je to potrebno od strane onih koji su dovoljno snažni da to omoguće; - Glavne prednosti usluga za vodosnabdijevanje i kanalizaciju na regionalnom nivou mogu biti: 1) Pružanje usluga na regionalnom nivou kroz integrisane sisteme i profesionalnije upravljanje dovodi do smanjenja oskudice vode, unapređenja zaštite resursa, smanjenja investicija i zaštite vodosnabdijevanja; 2) Povećanje kapaciteta za pripremu i sprovođenje investicionih projekata, kao i sposobnost pregovaranja o finansiranju; 3) Poboljšanje kvaliteta pruženih usluga, odnosa s potrošačima i njihove percepcije operatora; 4) Ekonomija obima koja utiče na efikasnost pojedinih kategorija troškova: centralizacija naplate i finansijsko upravljanje, jedinica za sprovođenje projekata na centralnom nivou, upravljanje centralizovanim laboratorijima itd.; 5) Upravljanje djelatnošću korištenjem modernih i efikasnih alata za upravljanje i smanjenje uključivanja političkog faktora u djelatnost; 6) Koncentracija usluga koje se pružaju stanovništvu grupe administrativno-teritorijalnih jedinica.


V DE CRNE GORE

63


64

Mađarsko geološko društvo u obilasku najznačajnijih karstnih izvora posjetilo Bolje Sestre

U

okviru međunarodne saradnje sa akademskim i strukovnim institucijama i udruženjima, a na prijedlog i inicijativu dugogodišnjeg saradnika i prijatelja Regionalnog vodovoda, cijenjenog stručnjaka u oblasti hidrogoelogije, prof. dr Zorana Stevanovića sa Rudarsko geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Regionalni vodovod je u septembru 2019. godine bio domaćin učesnicima stručne ekskurzije Kroz Dinaride Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koju su organizovali i vodili profesori i članovi Srpskog geološkog društva, dr Zoran Stevanović i dr Dragan Milovanović. Grupu učesnika iz Mađarske od 22 geologa članova Mađarskog geološkog društva (MGD),

Geološkog zavoda Mađarske, Univerziteta u Budimpešti, Segedinu, Miškolcu i Šopronu, predvodili su potpredsjednik MGD Szabolcs Leél-Őssy i sekretari Tibor Cserny i Babinszki Edit. Goste je, ispred Regionalnog vodovoda, dočekao tehnički direktor Ivan Špadijer sa saradnicima, koji im je poželio dobrodošlicu i nakon što je predstavio kompaniju Regionalni vodovod, poveo je goste u obilazak vodozahvata na Boljim Sestrama. Prezentaciju istorijata vodoizvorišta je gostima održao profesor Stevanović, kao jedan od učesnika u istraživanjima koja su rezultirala odabirom Boljih Sestara za vodosnabdijevanje


V DE CRNE GORE Crnogorskog primorja, nakon čega su gosti obišli i unutrašnjost postrojenja na Boljim Sestrama, gdje im je tehnički direktor Špadijer ukratko predstavio način funkcionisanja sistema za proizvodnju i distribuciju vode, kao i mapu čitavog sistema regionalnog vodosnabdijevanja. Za goste je upriličeno krstarenje Skadarskim jezerom i obilazak Virpazara, a sumiranje utisaka o posjeti su nastavili uz tradicionalne specijalitete po kojima je ovaj region Crne Gore oko Skadarskog jezera poznat. Osim vodoizvorišta Bolje Sestre, tokom ekskurzije kroz Crnu Goru, grupa je obišla i Pljevaljski ugljeni basen, Đurđevića Taru, gdje su iskoristili priliku i za splavarenje Tarom, glacijalno Crno jezero na Žabljaku, Durmitorski “poprečni profil” preko Trsa,

аkumulaciju Piva na dijelu kod Plužina, karstne pojave, brane i akumulacije Nikšićkog polja, Kotor i karstne izvore duž Boke Kotorske, te “Kameno more” iznad Risna. Osim predstavnika Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje, tehničku i organizacionu podršku pružili su i predstavnici Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, Republičkog geološkog zavoda, Elektroprivrede Crne Gore, kao i geolozi, predstavnici Geološkog društva Crne Gore. Uz lijepo vrijeme, dobru energiju i atmosferu koja je vladala tokom čitavog putovanja, učesnici su posebno istakli gostoprimstvo kolega u Crnoj Gori, kojima su uputili tople riječi zahvalnosti na divnom dočeku i odličnoj organizacijii.

65


66

Kineska delegacija u posjeti Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje

N

a vodoizvorištu „Bolje Sestre” je, na inicijativu Vladine Agencije za promociju investicija (MIPA), posredstvom Ambasade Republike Kine, krajem 2019. godine boravila dvadesetočlana privredna delegacija kineskog grada Ningbo. Regionalni vodovod je kineskim privrednicima predstavio „Bolje Sestre” kao najveći vodozahvat koji je izgrađen na prostoru Mediterana u poslednjih 30 godina, uz prezentovanje razvojnih projekata. Kineski privrednici su posebno iskazali interesovanje o preduslovima za pokretanje biznisa na planu izgradnje fabrike vode i izvoz, ne samo za tržište grada Ningbo, već i za čitav azijski region. Privredna delegacija grada Ningbo je bila impresionirana raspoloživim kapacitetima Regionalnog vodovoda, uz posebno iskazano interesovanje za zaštitu životne sredine i kvaliteta vode sa izvorišta „Bolje Sestre”. Takođe, iskazali su konkretno interesovanje i za dizajniranje i proizvodnju staklene i PVC ambalaže, istraživanje kineskog tržišta za plasman flaširane vode, uz mogućnost realizacije proizvodnje staklene i PVC ambalaže

u prostoru slobodne carinske zone Luke Bar. Direktor Regionalnog vodovoda Goran Jevrić je informisao kineske privrednike da je usvajanje Zakona o javno-privatnom partnerstvu u završnoj fazi, čime će se steći preduslovi za uspostavljanje saradnje Regionalnog vodovoda i potencijalnih partnera iz privatnog sektora u realizaciji razvojnih projekata, kao i istakao: „Kvalitet vode sa izvorišta „Bolje Sestre” je presudan faktor koji garantuje održivu konkurentnost i sa najprestižnijim globalnim brendovima flaširane vode.“ Osim projekta izvoza vode, kineski partneri su iskazali interesovanje za sardanju sa Regionalnim vodovodom na planu proizvodnje solarne i hidro energije. Predsjednik Uprave grada Ningbo Yu Haidong je u ime delegacije izrazio zahvalnost na prijemu i prezentaciji kapaciteta Regionalnog vodovoda i razvojnih projekata kompanije, a na osnovu iskazanog interesovanja članova delegacije, upitio poziv predstavnicima Regionalnog vodovoda da posjete grad Ningbo i dodatno prezentuju razvojne projekte na CEEC EXPO 2020.


V DE CRNE GORE

67


68

Potpisan ugovor za izvođenje radova na spajanju Herceg Novog na Regionalni vodovod

CRNOGORSKE KOMPANIJE IZVODE RADOVE NA SPAJANJU OPŠTINE HERCEG NOVI NA REGIONALNI VODOVOD Potpisan ugovor između JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” i Konzorcijuma „Indel Inženjering-Ramel-Civil Engineer“ iz Podgorice, za izvođenje radova za spajanje opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod


V DE CRNE GORE N

a izvorištu „Bolje Sestre” u Podgorici, u prisustvu predstavnika opština i vodovoda na Crnogorskom primorju i EBRD, potpisan je, 20. januara 2020. godine, ugovor za spajanje opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod (RV). Radovi će se izvoditi na postavljanju 3,2 km novog cjevovoda na teritoriji opštine Tivat, uključujući i optički kabl, čime će se na sistem RV povezati ranije izgrađenih oko 9 km cjevovoda iz ‘80-tih godina prošlog vijeka, kao i rezervoar „Zelenika“, odnosno podvodni cjevovod do hercegnovskog dijela poluostrva Luštica, čime se stvaraju preduslovi za ubrzani razvoj značajnih investicija u turističke projekte na ovom dijelu poluostrva Luštica. Radovi će obuhvatiti i postavljanje optičkog kabla na podmorskoj dionici u Bokokotorskom zalivu Opatovo – rt Sveta Neđelja, kao i sanaciju klizišta koje ugrožava dionicu postojećeg cjevovoda u Tivtu. Inače, navedenim aktivnostima će opština Herceg Novi dobijati 200 litara u sekundi visoko kvalitetne vode za piće i to 130 l/s za područje rivijere od Svete Neđelje do Zelenike i 70 l/s za područje hercegnovskog dijela poluostrva Luštica. Direktor Regionalnog vodovoda Goran Jevrić je nakon potpisivanja ugovora izjavio: ,,Nakon 10 godina od početka rada, RV je nastavio sa investicijama i nastavkom širenja projekta koji je promijenio Crnu Goru. U prethodnom periodu smo restrukturirali Regionalni vodovod i smanjili troškove poslovanja, povećali stepen iskorišćenosti kapaciteta i ukupne godišnje prihode za preko 100%, unaprijedili odnose sa našim partnerima vodovodima na Primorju, smanjili gubitke na mreži na svega 4% što je primjer i za standarde u zemljama EU. Želim da podsjetim da je 2013. godine zadu-

ženost RV iznosila 34 miliona miliona eura, a godišnje obaveze su bile na nivou od 75% ukupnih godišnjih prihoda. Menadžment i Upravni odbor su donosili ispravne odluke na jedinstven način. Vratili smo 22 miliona eura kredita za koje je država dala garancije, zahvaljujući čemu sada možemo na održiv način da se uz podršku Vlade investiciono ponovo zadužimo za 24 miliona eura kod EBRD i da pokrenemo novi ciklus investicija i novi razvoj Regionalnog vodovoda. Riješili smo neočekivane i velike izazove, a da nismo mijenjali cijenu svog proizvoda, čime smo potvrdili da je RV stabilna državna kompanija koja je definitivno potvrdila da je još jedan dokaz da Crna Gora može”. Direktor Jevrić je dodao: „Regionalni vodovod je bio postojan i posvećen svojoj viziji, istrajno rješavajući sve prepreke na tom putu, a danas je to na zadovoljstvo preko 70.000 građana u opštinama Tivat, Kotor i Herceg Novi kojima ćemo poboljšati uslove vodosnabdijevanja, a možemo li zamisliti kakvu sreću činimo za preko 15.000 porodica u naseljima Dobra Voda i Veliki pijesak, koji će, zahvaljujući saradnji Vlade, EBRD, opštine i vodovoda Bar i RV u svojim domovima dobiti vodu za piće iz sistema Regionalnog vodovoda. Realizacijom ovog projekta će se, nakon više decenija, riješiti najveći životni problemi naših građana i stvoriti i na tom području Crnogorskog primorja preduslovi za razvoj turističke privrede i otvaranja značajnog broja održivih i dobro plaćenih novih radnih mjesta”. Direktor kancelarije EBRD u Crnoj Gori, Jap Spray, je istakao da je EBRD veoma zadovoljan saradnjom sa RV koji je tokom poslednjih godina značajno unaprijedio svoje po-

69


70 slovanje i dodatno razvio nove projekte koje je podržala Banka, poput rješavanja velikog problema vodosnabdijevanja u Baru i spajanja opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod. Dodao je da je centrala EBRD u Londonu krajem decembra odobrila potpisivanje ugovora sa Regionalnim vodovodom na 12 miliona eura i da će EBRD i ubuduće podržavati razvojne projekte ovog preduzeća.

piće izgradnjom regionalnog Sistema za vodosnabdijevanje, a što je rezultiralo novim turističkim projektima ,,Porto Montenegro” i ,,Luštica Bay”, zahvaljujući čemu je Tivat postao prestižna turistička destinacija na globalnom nivou. Očekujem i da će Herceg Novi sada dobiti neophodne uslove za ubrzani razvoj turističkih projekata i otvaranja novih radnih mjesta”.

Predsjednik opštine Tivat dr. Siniša Kusovac je izjavio: „Zadovoljan sam što se nastavlja izgradnja Regionalnog vodovoda ka Herceg Novom, uz napomenu da je Tivat doživio veliki razvojni zamah nakon što je Vlada riješila problem nestašice vode za

Projekat priključenja opštine Herceg Novi počeo da se realizuje nakon što je 29. septembra 2013. godine, tokom prvog obilježavanja Dana Regionalnog vodovoda, potpisan Protokol između Opštine Herceg Novi i Regionalnog vodovoda i podrazumijevao je

ALEKSANDAR ČVOROVIĆ, PREDSTAVNIK KONZORCIJUMA „INDEL INŽENJERING-RAMEL-CIVIL ENGINEER“ PODGORICA


V DE CRNE GORE izradu nove projektne dokumentacije, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, kao i pribavljanje građevinske dozvole koja je izdata 28.8.2017. godine. Tokom prethodnog perioda su u tri navrata raspisani tenderi koji su bili neuspješni zbog neispravnih ponuda, odnosno blokade računa Regionalnog vodovoda. Uporedo sa aktivnostima na odbrani RV obezbjeđivanjem urednog funkcionisanja sistema tokom 268 dana blokade računa tokom 2018-2019.godine, menadžment Regionalnog vodovoda je analizirao nastavak realizacije ovog projekta. Privrženi viziji razvoja koju je podržala Vlada uz obezbjeđenje 24 miliona državnih garancija, odlučeno je da se realizacija ovog projekta po 4. put inicira uz kreditnu podršku Evropske banke za obnovu i razvoj. Tender je raspisan na Dan Regionalnog vodovoda, 29.9.2019. godine, i nakon uspješno sprovedene procedure, 25.11.2019. godine, su primljene dvije ponude. U postupku ocjene i vrednovanja ponuda, kao povoljnija je odabrana ponuda Konzorcijuma „Indel Inženjering-Ramel-Civil Engineer“ iz Podgorice za ukupan iznos od 1.834.096,49 EUR. Početak aktivnosti na realizaciji ugovora je označen samim danom zaključenja ugovora, pri čemu je planirano da radovi budu realizovani u roku od 6 mjeseci i to za nabavku materijala 2 mjeseca i izvođenje radova do 4 mjeseca. Predstavnik konzorcijuma Aleksandar Čvorović je istakao zadovoljstvo što je konzorcijum pobijedio na tenderu uz obećanje da će se kompleksni radovi izvoditi po najvećim inženjerskim i proceduralnim standardima na zadovolstvo i Regionalnog vodovoda i građana Herceg Novog.

„Od danas pokrećemo aktivnosti ka proizvodnji i nabavci specijalnih čeličnih cjevovoda i kao konzorcijum ćemo biti maksimalno posvećeni da predviđene radove zavžimo u roku i sa zagarantovanim kvalitetom”. Regionalni vodovod je u prethodnom periodu investirao preko 400.000 eura u izradu projektne dokumentacije i sanaciju vodovodne infrastrukture na prostoru opštine Tivat u cilju obezbjeđenja najstrožijih tehničkih uslova za isporuku visoko kvalitetne vode za piće građanima Herceg Novog.

71


72

SPOJ BOGATOG MORSKOG BIODIVERITETA I KULTURNIH VRIJEDNOSTI

Budvanska Tunja O

d sredine Slovenske plaže u Budvi, u smjeru juga ka ostrvu Sveti Nikola proteže se specifični podvodni greben zvani Tunja. Dugački greben na maloj dubini dijeli Budvanski zaliv na dva dijela, onemogućavajući svim plovilima veće dubine gaza prolaz iz pravca zapada u istočni dio zaliva. Na ovome mjestu mnogi moreplovci koji nijesu čitali nautičke karte nasukali su svoja plovila. Tunja je dobro poznata lokalnom stanovništvu i ljubiteljima prirode, i lako je uočljiva

kao podvodna staza koja se svojom svijetlom bojom izdvaja od plavetnila okolnog mora.

OPIS LOKACIJE Ovaj greben se sa svog sjevernog dijela kod Slovenske plaže prostire u prvoj četvrtini direktno u pravcu juga, da bi u preostale 3/4 skretala nekoliko stepeni ka zapadu, blago krivudajući do ostrva. Početak Tunje je na 50-tak metara od Slovenske plaže, gdje se ujedno nalazi i najdublja tačka (5,5m) na cijelom potezu između obale i ostrva, koju


V DE CRNE GORE

manje brodice i čamci koriste za najbezbjedniji prelazak preko Tunje. Širina grebena varira njenom dužinom: na samom početku kod Slovenske plaže njegova širina pri dnu je oko 50 metara, a zatim se u svojim najvišim djelovima sužava na prosječnu širinu od 20-30 metara gotovo cijelom dužinom, sve do samog ostrva gdje je širina Tunje najvećai iznosi oko 100 metara. Pravolinijsko prostiranje ovog podvodnog grebena od najisturenijeg dijela obale kod Slovenske plaže do početka izgrađenog mola na ostrvu iznosi približno 1.300 metara. Najplići djelovi grebena rijetko se izdižu iznad dubine od 1 metra, što je prisutnije u dijelu bliže ostrvu, i na sredini same Tunje. Od centralne linije dno se uglavnom blaže spušta sa istočne strane, dok je sa zapadne strane taj pad nešto strmiji, sa mjestimično

prisutnijom erozijom morskog dna, usljed dejstva jakih talasa sa otvorenog mora. Sa zapadne strane Tunje su i veće dubine, i učestalija djelimično pješčana dna. U priobalnom dijelu ostrvskog dijela dno je uglavnom kamenito i šljunkovito, dok se pri kopnenom dijelu smjenjuje mulj, pijesak i sitan kamen. Centralni dio Tunje predstavlja u velikoj mjeri višeslojni sastav grebena, u čijoj se osnovi najverovatnije nalazi stjenovita podloga, danas naizmjenično prekrivena velikim oblucima, mrtvim sistemom korijena i rizoma (matte), degradiranom livadom i djelovima livade koja je mjestimično u odličnom stanju. Sa obje strane grebena se nalaze i mozaično raspoređena pješčana dna. Baseni pijeska uz Tunju sa istočne strane uglavnom su od bijelog pijeska, dok je sa zapadne strane, bliže obali, znatno tamniji.

73


74

BATIMETRIJA

BIODIVERZITET

Ilustraciju dubina na ovom području najbolje predstavlja grafički prikaz na mapama koje prikazuju morsko dno u okolini grebena – plićine Tunja.

U zonama obale i supralitorala područja Tunje zabilježene su zajednice dekapodnog raka Pachygrapsus marmoratus i raka vitičara Chthamalus stellatus, koji se obično nalaze na betonskoj ili stjenovitoj podlozi. U ovim zonama zabilježeno je i prisustvo puževa Littorina neritoides, dok su na obali zabilježeni ostaci organske materije, najviše morske trave Posidonia oceanica-e. Ove zajednice su uobičajene za obalu koja je pod antropogenim uticajem, i nastavljaju se i šire od proučavanog područja. Konstatovane su uobičajene vrste fito- i zoo-bentosa koje na sličnim podlogama mogu biti znatno gušće.

Na osnovu istorijskih podataka, a prije svega na osnovu Austrougarskih mjerenja iz 19. vijeka, moguće bi bilo ustanoviti neke promjene u dubinama na ovom mjestu tokom perioda dužeg od jednog vijeka. Detaljnim savremenim mjerenjima i istorijskom analizom podataka o promjenama nanosa, erozije grebena i rasprostiranja livada morske cvjetnice Posidonia oceanica vjerovatno bi bilo moguće ustanoviti tendencije koje su dovele do sadašnjeg stanja, kao i napraviti matematički model koji bi mogao predvidjeti buduće promjene na Tunji.

Zajednica mediolitoralnih stijena je obalni pojas između plime i oseke koji nastanjuju


V DE CRNE GORE

organizmi koji mogu podnijeti povremeno izranjanje iz mora, i uglavnom su prisutni i u infralitoralu. Neki od njih (oni koji su pokretni) se hrane u mediolitoralu za vrijeme plime, dok se za vrijeme oseke povlače u infralitoral. I ovu životnu zajednicu zbog promenljivih ekoloških uslova karakteriše manji broj vrsta od infralitorala. Sama razlika između plime i oseke na ovom području se kreće oko 30 cm. Zona gornjih mediolitoralnih stijena nastanjena je tipičnim vrstama za ovo stanište: puž ogrc Osilinus turbinatus i rak vitičar Chthamalus stellatus. Endolitske cijanobakterije u ovom pojasu daju kamenju i betonskoj podlozi tipičnu tamno smeđu boju. U zoni donjih mediolitoralnih stijena zastupljeni su organizmi kao npr. rak vitičar

Chthamalus depressus, crvena moruzgva Actinia eqiuna, relativno malobrojni priljepci Patella spp. a na kamenju endolitske i epilitske cijanobakterije koje kamenju daju zelenkastu i mrku boju, te povremeno i drugi organizmi. Takođe prisutna je populacija ježeva (vrste Arbacia lixula znatno prisutnija od Paracentrotus lividus), zatim dagnje Mytilus galloprovincialis, a u ovom području mogu se videti i specifični predstavnici plaštaša, kao što je vrsta Clavelina lepadiformis. Sa obale ostrva se mogu vidjeti predstavnici roda Cystoseira, uglavnom vrste C. compressa. Infralitoral je stalno prekriven morem, i odlikuje ga veliki biodiverzitet vrsta. Ovo je ujedno i najproduktivniji bentoski pojas u moru, gde su najveći i najznačajniji primar-

75


76 ni producenti alge (pričvršćene za čvrstu podlogu) i morske cvjetnice (rastu uglavnom na sedimentnom dnu), kojima je neophodna sunčeva svjetlost za fotosintezu. U ovom staništu najveći broj morskih organizama živi, hrani se, razmnožava i nalazi zaklon (ne samo bentoski, već i mnogi juvenilni pelagijski organizmi). Na zamuljanim pjeskovitim podlogama na području Tunje, mogu se naći naselja morske cvjetnice Cymodocea nodosa, koja je zaštićena vrsta. Ovakve podloge karakterišu vrste koje se tokom dana zakopavaju u meko dno, a noću izlaze tražiti hranu (pretežno ra-

kovi Decapoda i Natantia), te one koje žive trajno ukopane (školjke – mnogo vrsta npr.: Cardioidea i Veneridae, bodljokošci, itd.). Zajednicu infralitoralnih algi na čvrstoj podlozi, na području Tunje karakterišu smeđe: Padina pavonica; zelene: Codium bursa, Flabellia petiolata, Dasycladus vermicularis, Acetabularia acetabulum; te crvene: Corallina officinalis, Ellisolandia elongata , Peyssonnelia sp. i Amphiroa rigida. U ovoj zajednici brojni su i predstavnici životinja od kojih su najbrojniji sunđeri Chondrilla nucula, Aplysina aerophoba, Crambe crambe, žarnjaci Anemona viridis, mnogočetinaši


V DE CRNE GORE Serpula spp., Protula sp, razni desetonožni rakovi, bodljokošci: morski krastavci, zvijezde, ježevi, zmijuljice; razni solitarni i kolonijalni plaštaši, te brojne vrste riba. U kamenu žive brojni sunđeri roda Cliona, te brojni školjkaši Cardium sp, Callista chione, Lithopaga lithopaga, itd. Ovdje je primijećena i velika brojnost jedinki vrste Anemonia viridis (Anthozoa). Velika populacija sunđera vrste Chondrilla nucula zapažena je u plitkom dijelu ovog područja, dok se u dubljim delovima (do 9m) na cijelom području istraživanog lokaliteta mjestimično sreće vrsta Crambe crambe. Od organizama iz grupe Echinodermata sreće se još vrsta ježeva Sphaerechinus granularis, vrste morskih zvezda (Asteroidea), Echinaster sepositus i Astropecten sp., kao i morski krastavci (Holothuroidea), tj. vrste roda Holothuria. Za infralitoral značajnu brojnost imaju vrste algi poput Flabellia petiolata, a prisutne

su i vrste: Codium bursa, Amphiroa rigida, Padina pavonica. Dio sedimentnog dna na dubini većoj od dva metra naseljen je morskom cvjetnicom Cymodocea nodosa. Naselje je relativno gusto i mjestimično se pruža čak i dublje, gdje ga zamjenjuje druga cvjetnica Posidonia oceanica.

77


78

Međunarodno zaštićena vrsta Posidonia oceanica naseljava veći dio morskog dna u širem području zaliva, na dubinama od oko 1,5 m do 20-ak metara dubine. Naselje ove cvjetnice je dobro razvijeno, prosječna dužina listova je od 20 do 60cm, što je uobičajeno za naselja na ovoj dubini, međutim ono je na zapadnoj strani ne-kontinuirano, sa dosta "golih" djelova dna. Ova morska cvjetnica na istraživanom području predstavlja najznačajniji organizam, to je zaštićena vrsta i zaštićeno stanište prema domaćoj i međunarodnoj legislativi. U okviru staništa livade vrste Posidonia oceanica i stjenovitih podloga bile su prisutne vrste roda Peyssonnelia i Lithophylum. Zaštićena vrsta školjke Pinna nobilis (palastura) prisutna je sa značajnom brojnošću na pomičnim podlogama i u liva-

dama morskih cvetnica. Neke od zabilježenih vrsta iz grupe Mollusca u ovom pojasu jesu vrste iz roda Cerithium, zatim vrste Cassidaria echinophora, Haliotis tuberculata lamellosa, itd. U pojedinim djelovima u okolini livada, kao i na nekim drugim djelovima Tunje, uočena je i invazivna alga Caulerpa cylindracea, ali bez značajnijeg rasprostranjenja ili uticaja na druge vrste.

KULTURNO ISTORIJSKE VRIJEDNOSTI Do danas nije poznato da li sama Tunja svojim nastankom i postojanjem u sebi sadrži neke elemente koji bi doprinijeli kulturno-istorijskom značaju šireg područja. Samo ostrvo Sveti Nikola nosi naziv po crkvi na


V DE CRNE GORE

sjevernom dijelu ostrva koja se prvi put pominje u 16. vijeku, mada neki izvori smatraju i da je podignuta pet vjekova ranije. Nesumnjivo je da je u smislu navigacije i kulta sveca zaštitnika moreplovaca ovo mjesto oduvijek bilo važno lokalnom stanovništvu. U novijoj istoriji bilježe se i kulturni događaji poput pozorišnih predstava Grada teatra Budve koje su se igrale na sjevernom dijelu ostrva. Ostrvo Sveti Nikola je oduvijek imalo poseban kulturni i socijalni značaj za stanovnike Budve. Može se pretpostaviti da je blizina ostrva i ljepota prirode bila od izuzetnog značaja za svakodnevni život i sve one koji bi poželjeli kratak izlet tamo. Iako je sasvim izvjesno da je i u antičko doba dio ostrva najbliži Budvi bio jedno od omiljenih izletišta lokalnog stanovništva,

najstarije legende o ostrvu i njegovoj istoriji uglavnom se vezuju za srednji vijek. Pored priče o groblju Malteških vitezova umrlih od kuge i sahranjenih pored kapelice Svetog Nikole na ostrvu. Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore je u novembru 2019. godine nadležnim institucijama u Crnoj Gori dostavilo Izvještaj o vrijednostima prirodnih karakteristika morskog biodiverziteta i kulturnih osobenosti Budvanske Tunje i promotivno edukativni film o ovom području, sa ciljem da u okviru svojih nadležnosti razmotre mogućnost za pokretanje postupka zaštite ovog jedinstvenog lokaliteta u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.

79


80 Memorandum o saradnji Opštine Bar i Regionalnog vodovoda

ZA VODOVODNU I KANALIZACIONU INFRASTRUKTURU U BARSKIM NASELJIMA 12.000.000 EURA Potpisivanjem Memoranduma o saradnji između opštine Bar i JP “Regionalni vodovod Crnogorsko primorje i njegovom implementacijom, građani barskih naselja Dobra voda i Veliki pijesak neće više biti žedni

P

redsjednik Opštine Bar Dušan Raičević i direktor JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ Goran Jevrić potpisali su 1. marta 2020. godine u Baru Memorandum o saradnji sa ciljem konkretizovanja aktivnosti rješavanja višedecenijskog problema vodosnabdijevanja, odvodjenja i tretmana otpadnih voda za više hiljada stambenih i privrednih objekata u opštini Bar u naseljima Dobra Voda, Veliki pijesak i Utjeha.

Memorandumom je, izmedju ostalog, predvidjeno da Opština Bar pripremi nacrt Odluke o povjeravanju poslova izgradnje i obavljanja komunalnih djelatnosti javnog vodosnabdijevanja i upravljanja komunalnim otpadnim vodama Vladi Crne Gore, nakon čega će Regionalni vodovod za potrebe projektovanja i izgradnje predmetne infrastrukture zaključiti kreditni aranžman sa EBRD u iznosu od 12.000.000 eura, za koji je Vlada Crne Gore odobrila državne garancije


V DE CRNE GORE u skladu sa Zakonom o budžetu za 2020.godinu, čime će građani na oko 30% teritorije opštine Bar po prvi put dobiti vodu na česmama u svojim domovima, iako je kroz ova naselja još 2011. godine izgrađen regionalni vodovodni sistem, ali se nijesu donosile potrebne odluke za građenje lokalne vodovodne infrastrukture. Osim vodosnabdijevanja, za ova tri naselja će se uporedo graditi i kanalizacioni sistem, odnosno postrojenje za tretman otpadnih voda, čime se po prvi put u Crnoj Gori na jednoj tako velikoj teritoriji istovremeno gradi cjelovita komunalna infrastruktura koja će značajno unaprijediti kvalitet života građana Mrkojevića, ali i stvoriti tako željene i decenijama očekivane najvažnije infrastrukturne pretpostavke za brži razvoj velikih turističkih potencijala ovog kraja. Nakon potpisivanja memoranduma, predsjednik Raičević sa saradnicima i direktor Regionalnog vodovoda Jevrić obišli su naselje Veliki pijesak gdje je opština Bar počela radove na izgradnji saobraćajnice sa pratećom vodovodnom i kanalizacionom infrastrukturom, koji se finansiraju iz Budžeta Opštine Bar u iznosu od 325.000 eura, a koji će biti kompelmentaran cjelovitom rešenju. „Danas smo napravili još jedan korak ka konačnoj realizaciji našeg opredjeljenja - da zajedničkim snagama idemo u pravcu izgradnje vodovodne i kanalizacione mreže i postrojenja za prečišćavanja otpadnih voda u naselju Dobra Voda, Veliki pijesak i Utjeha. To je i nastojanje lokalne uprave, od avgusta 2018. godine, od kada je intenzivirana saradanja sa Regionalnim vodovodom da rješavamo višedecenijski problem vodosnabdijevanja ovog dijela naše opštine, koje je prioritetno orjentisano na razvoj turizma.

Takodje, danas smo u prilici da ozvaničimo i početak radova u ulici „Bratstva i jedinstva” u dužini od 650 m, vrijednosti 325.000,00 eura, koji se finansiraju iz Budžeta Opštine Bar. Nakon okončanog tenderskog postupka u decembru mjesecu prošle godine i zaključenog ugovora sa najpovoljnijim ponudjačem, danas se na ovoj trasi izvode radovi, kako bi saobraćajnica bila osposobljena za saobraćaj vozila i pješaka, ali i postavljaju hidrotehničke instalacije. Uporedo sa ovim radovima, na drugom kraju MZ Mrkojevići ubrzanim intezitetom se izvode radovi na izgradnji vodovodne mreže u naselju Sveti Ivan. Ove dvije investicije vrijednosti preko 400.000,00 eura u prethodna tri mjeseca jasno potvrdjuju naše primarno opredjeljene da idemo u pravcu izgradnje vodovodne i kanalizacione mreže u naseljima koja to pitanje nemaju riješeno. Jasno šaljemo poruku sugrađaiima da želimo da se riješe njihovi izazovi, ali i turističkim poslenicima koji iz godine u godinu bilježe značajan turistički promet. Time dajemo doprinos turističkoj ponudi grada, a prije svega Velikog pijeska, koji više nije turističko mjesto, već mali grad sa preko 10.000 objekata, koji u toku ljetnje sezone posjeti značajan broj gostiju,” istakao je predsjednik Raičević. Goran Jevrić, direktor Regionalnog vodovoda je istakao „da je Vlada Crne Gore već uložila 11 miliona eura da bi se 2011. godine Bar spojio na Regionalni vodovod, i da je u Budžetu za 2020.godinu predviđena podrška za novu razvojnu investiciju Regionalnog vodovoda u Baru u vrijednosti od 12 miliona eura, pa smo stoga danas u Baru napravili važan korak ka realizaciji najvažnijeg projekta za građane koji žive u Mrkojevićima i koji će napokon dobiti vodu za piće u svo-

81


82

jim domovima, ali i istovremeno dobiti novi kanalizacioni sistem koji će biti spojen na savremeno postrojenje za tretman otpadnih voda. Realizacija ovog projekta u Baru ne bi bila moguća da predsjednik Raičević nije maksimalno posvećen rješavanju ovog pitanja, kojim se ne samo rješava problem nedostatka vode za piće u tako velikim naseljima koji predstavljaju jedan novi grad, već se na najbolji način kreiraju uslovi za brži razvoj turizma na ovom području”. Direktor Jevrić je dalje istakao da je „2020.godina razvojna za Regionalni vodovod jer je Vlada dala podršku za realizaciju razvojnih projekata ukupne vrijednosti 24 miliona eura i to: osim realizacije pomenutog projekta u Baru i za započete aktivnosti na spajanju opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod, u saradnji sa Upravom za saobraćaj privode se kraju poslednje aktivnosti pred raspisivanje tako značajnog tendrskog postupka za građenje modernog bulevara od Budve do Tivta i no-

vog cjevovoda Regionalnog vodovoda čime će se kapacitet RV za Tivat, Kotor i Herceg Novi povećati sa 330 l/s na 750 l/s. Narednih dana očekujemo da ćemo u saradnji sa EBRD, nakon završenog međunarodnog tenderskog postupka, donijeti odluku o izboru konsultanta za izradu Idejnog rješenja za navedeni projekat i za koji je već izdvojeno oko 350.000 eura, čime će ukupno Vlada i Regionalni vodovod u vodosnabdijevanje Bara investirati preko 23 miliona eura”. U narednom periodu, shodno potpisanom Memorandumu, Opština Bar, Regionalni vodovod i ViK Bar će obrazovati Jedinicu za koordinaciju ovog projekta, kako bi se u svim fazama implementacije ovog, 12 miliona eura vrijednog, projekta od najvećeg značaja za građane naselja Dobra Voda, Veliki pijesak i Utjeha, ostvarila kontinuirana saradnja, a sve sa ciljem njegove efikasne realizacije.


V DE CRNE GORE

83


84

Istorijski dan za Ulcinj i Kruče kroz saradnju sa Regionalnim vodovodom Potpisivanjem Memoranduma o saradnji između Opštine Ulcinj i JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” do boljeg vodosnabdijevanja i regulisanja tretmana otpadnih voda za naselje Kruče u Ulcinjskoj opštini

P

redsjednik Opštine Ulcinj Loro Nrekić i direktor JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ Goran Jevrić potpisali su 4. marta 2020. godine u Ulcinju Memorandum o saradnji sa ciljem konkretizovanja aktivnosti rješavanja problema građenja nedostajuće mreže za vodosnabdijevanje, odvodjenje i tretman otpadnih voda za na potrebe lokalnog stanovništva i privrednika u naselju Kruče u opštini Ulcinj. „Memorandum sa Regionalnim vodovodom danas potpisujem samo nekoliko dana nakon što je sličan potpisan i sa Opštinom Bar. Uvažavajući činjenicu da naselje Kruče pripada opštini Ulcinj, a da se nalazi uz granicu sa opštinom Bar, odnosno uz naselje Utjeha, logična je bila inicijativa da se i Ulcinj priključi Baru i Regionalnom vodovodu. Ovo je, zaista nije neskromno reći, istorijski poduhvat u rješavanju višedecenijskih pro-


V DE CRNE GORE

blema naših građana koji nemaju vodu za piće u svojim domovima, iako kroz naselja Dobra Voda, Veliki pijesak i Utjeha u Baru, odnosno Kruče u Ulcinju, prolaze cijevi Regionalnog vodovoda, zbog čega se zahvaljujem Regionalnom vodovodu na iskazanoj profesionalnoj predanosti da se ovaj važan i veliki prijekat realizuje,” istakao je predsjednik opštine Ulcinj Loro Nrekić prilikom obilaska lokaliteta budućih radova u prisustvu direktora EBRD u Crnoj Gori Jap Spray i bankara Rada Ralevića i direktora Regionalnog vodovoda Gorana Jevrića. Nrekić je dalje istakao: „U naselju Kruče imamo oko 2.500 kuća i vikendica i toliki broj porodica će ri-

ješiti decenijske probleme, a ovaj projekat će biti dodatni podstrek i da se velika investicija u hotel sa pet zvjezdica na ovom lokalitetu što prije završi što je veliki interes Ulcinja, ali i lokalnog stanovništva zbog novih, dobro plaćenih radnih mjesta”, zaključio je predsjednik Ulcinja Nrekić. Direktor Regionalnog vodovoda Goran Jevrić je istakao da je Regionalni vodovod sa zadovoljstvom prihvatio inicijativu predsjednika Nrekića da se i Ulcinj pridruži inicijativi predsjednika Opštine Bar Dušana Raičevića, i dodao:„Želim da istaknem veoma pozitivan odnos predsjednika Ulcinja Lora Nrekića prema Regionalnom vodovodu, jer iako

85


86 je Ulcinj 2012. godine spojen na Regionalni vodovod nakon što je Vlada Crne Gore investirala oko 6.5 miliona eura za izgradnju dijela sistema od opštine Bar do Ulcinja, imali smo periode prekida saradnje, čak i kada Ulcinj nije imao vode za piće. Taj problem smo 2015. godine riješili u saradnji sa tadašnjim predsjednikom Ulcinja Fatmirom Đekom, ali da smo tek sa predsjednikom Nrekićem i direktorom ViK Fuadom Hadžibetijem potpisali Ugovor sa neograničenim rokom, uvažavajući činjenicu potreba za vodom za piće visokog kvaliteta za građane i turiste Ulcinja. Takav odnos predsjednika Ulcinja Lora Nrekića mora biti prepoznat na poslovno pozitivan i društveno odgovoran

način od strane Regionalnog vodovoda, pa je Upravni odbor jednoglasno prihvatio inicijativu da potpisivanjem ovog Memoranduma uključimo u projekat i rješavanje problema nedostatka vode za piće i odvođenje otpadnih voda i za naselje Kruče, koje će takođe po prvi put biti spojeno i na savremeno postrojenja za tretman otpadnih voda. Na taj način dodatno utičemo na kvalitet morske vode i na ovom dijelu Crnogorskog primorja, odnosno dodatno kreiramo podsticajan ambijent za završetak postojećih i kreiranje novih turističkih projekata visoke kategorije u naselju Kruče”. Posjećamo da je Vlada Crne Gore podržala razvojni program Regionalnog vodovoda uku-

SA SASTANKA PREDSTAVNIKA EBRD, REGIONALNOG VODOVODA I OPŠTINE ULCINJ (S LIJEVA NA DESNO: RADE RALEVIĆ, JAAP SPRAY, (EBRD), GORAN JEVRIĆ (RV) I LJORO NREKIĆ (OPŠTINA ULCINJ) SA SARADNICIMA)


V DE CRNE GORE

RADE RALEVIĆ, JAAP SPRAY, (EBRD), GORAN JEVRIĆ (RV) I LJORO NREKIĆ (OPŠTINA ULCINJ) SA SARADNICIMA

pne vrijednosti 24 miliona eura kroz odobrenje državnih garancija za zaduženje na dati iznos kroz kreditni aranžman sa EBRD. Direktor Jevrić je nakon potpisanog sporazuma sa predsjednikom Bara Dušanom Raičevićem istakao da je „2020.godina razvojna za Regionalni vodovod jer je Vlada dala podršku za realizaciju razvojnih projekata u Baru, ali i za započete aktivnosti na spajanju opštine Herceg Novi na Regionalni vodovod, kao i da se u saradnji sa Upravom za saobraćaj zajednički realizuje projekat građenja modernog bulevara od Budve do Tivta i novog cjevovoda Regionalnog vodovoda dužine 16 km, čime će se kapacitet Regionalnog vodovoda za Tivat, Kotor i Herceg Novi povećati sa 330 l/s na 750 l/s”. Direktor EBRD Jap Spray je nakon potpisanog Memoranduma izjavio da „ narednih dana očekujemo da ćemo u saradnji sa Regionalnim vodovodom donijeti odluku o izboru

konsultanta za izradu Idejnog rješenja za navedeni projekat i za koji je već izdvojeno oko 350.000 eura od ukupno milion eura granta koje je EBRD odobrio Regionalnom vodovodu za razvojne projekte i unaprijeđenje korporativne kulture u ovom veoma uspješnom državnom preduzeću sa kojim EBRD ima decenijsko iskustvo za primjer.” Ulcinj će sa Regionalnim vodovodom obrazovati Jedinicu za koordinaciju projekta, kako bi se tokom implementacije ovog, 12 miliona eura vrijednog, projekta od najvećeg značaja za građane naselja Dobra Voda, Veliki pijesak i Utjeha u Baru, odnosno Kruče u opštini Ulcinj ostvarila kontinuirana saradnja, a sve sa ciljem efikasne realizacije projekta na zadovoljstvo preko 35.000 stanovnika i značajnog broja turističkih privrednika koji su svoje biznis projekte kreirali u ovim naseljima Bara i Ulcinja

87


88

Raspisan tender za izradu Idejnog rješenja za Dobru Vodu i Veliki pijesak Saradnjom Regionalnog vodovoda, Opštine Bar i EBRD uz podršku Vlade Crne Gore započete aktivnosti na rješavanju pitanja vodosnabdijevanja, sakupljanja i tretmana otpadnih voda u naselju Dobra Voda i Veliki Pijesak

P

redsjednik Opštine Bar Dušan Raičević sa saradnicima sastao se sa direktorom JP “Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” Goranom Jevrićem, tehničkim direktorom Ivanom Špadijerom i predstavnicima Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), šefom kancelarije u Crnoj Gori Jaap Sprey-om i bankarom Radoslavom Ralevićem. Povod sastanka je početak aktivnosti realizacije projekta izgradnje hidrotehničke infrastrukture i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u naseljima Dobra Voda i Veliki pijesak. Naime, Regionalni vodovod je dobio podršku Vlade za realizaciju razvojnih projekata uz dodatno odobrenje državnih garancija u iznosu od 24 miliona eura za kreditnu saradnju sa EBRD. Navedenim ugovorom predvidjena su i bespovratna sredstva u iznosu od oko milion eura, od čega je 350.000,00 eura odvojeno za izradu Idejnog rješenja ovog veoma značajnog projekta za građane Bara u naseljima Dobra Voda i Veliki pijesak, kao i za izradu tenderske doku-

mentacije. Šef kancelarije EBRD u Crnoj Gori Jaap Sprey je izrazio zadovoljstvo konsktruktivnim sastankom i uputio zahvalnost predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću i direktoru Regionalnog vodovoda Goranu Jevriću na izuzetnoj kooperativnosti i saradnji po pitanju realizacije ovako značajnih infrastrukturnih projekata, uz podsjećanje da je EBRD prošle sedmice raspisao tender za odabir konsultanta za izradu idejnog rješenja za naselja Dobra Voda i Veliki pijesak, koji će i pružiti svu neophodnu pomoć u pripremi tenderske dokumentacije za izradu glavnih projekata vodosnabdijevanja, kanalizacije i postrojenja za tretman otpadnih voda. „Očekujem da će konsultant do kraja februara biti na terenu i početi da radi. Uradićemo sve da se sa tim aktivnostima otpočne što prije, kako bi nacrte idejnih rješenja dobili do ljeta, uporedo sa tim pripremili tendersku dokumentaciju za izradu glavnog projekta i do kraja godine potpisali ugovor i za drugu tranšu dogovorenog kreditnog aran-


V DE CRNE GORE žmana, kako bi počeli da realizujemo ovaj važan projekat kojim ćemo riješiti značajne izazove za privredni ambijent i bolji život građana.”- istakao je Sprey. „Izražavam zadovoljstvo što smo dobili bespovratna sredstva od EBRD od milion eura od kojim smo 350.000 eura usmjerili finansiranje izrade Studije shodno raspisanom tenderu za naselja Dobra Voda i Veliki pijesak i iskazujem zahvalnost predsjedniku Raičeviću i direktoru EBRD u Crnoj Gori Jaap Sprey-u i bankaru Radoslavu Raleviću što smo zajedno postigli važan dogovor, koji od avgusta 2018. godine predsjednik Opštine Bar rješava bez dilema, jer je riječ o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u Baru, pitanje vodosnadbijevanja bezvodnih područja”- rekao je Goran Jevrić. Ističući da je Regionalni vodovod ovaj projekat pokrenuo 2014. godine, Jevrić je podsjetio da je Vlada Crne Gore dala podršku za njegovu realizaciju u smislu kreditnog zaduženja kod EBRD u iznosu od 24 miliona eura, kako bi se Opština Herceg Novi priključila na Regionalni vodovod, povećali kapaciteti Tivta, Kotora i Herceg Novog sa 330 na 750 litara u sekundi izgradnjom drugog cjevovoda dužine 16 km, ali i u značajnom dijelu opštine Bar riješilo pitanje vodosnabdijevanja, kanalizacije i tretmana otpadnih voda za naselja Dobra Voda i Veliki pijesak. Predsjednik Raičević je istakao: „Ovo je bila prilika da se informišemo o svim aktivnostima koje smo započeli 2015. godine, a tiču se vodosnabdijevanja, odvodjenja i tretmana otpadnih voda na teritoriji barske opštine. Značajno je unaprijedjeno vodosnabdijevanje u Baru kroz saradnju Opštine, Regionalnog vodovoda i lokalnog vodovoda, što ćemo nastaviti i dalje stavljajući akcenat i na po-

dručja koja gravitiraju Skadarskom jezeru”. „Raduje me posvećenost svih nas ovom projektu i podrška koju pružaju Regionalni vodovod i EBRD. Ovaj projekat je zahtijevao ozbiljnu pripremu i u prethodnom periodu smo dosta toga zajedno i uradili kako bi došli do ove faze. Očekujem da završetkom svih zakonskih i projektnih procedura tokom ove godine, početkom 2021. godine uvedemo izvodjača radova u posao, kako bi rješavanjem projekata za vodosnadbijevanje, odvodjenje i tretman otpadnih voda za rezultat imali unaprijedjene uslove života naših gradjana i bolju valorizaciju turističkih potencijala naselja Dobra Voda i Veliki pijesak, koji već sada bilježi značajno poboljšanje turističke ponude kroz izgradnju turističkih rizorta i hotela visoke kategorije”- zaključio je Raičević, i dodao da je „sa ciljem što skorijeg pristupanja realizaciji pripremnih aktivnosti, odnosno administrativnih procedura na implementaciji ovog projekta, formirana Radna grupa sastavljena od predstavnika Regionalnog vodovoda, Opštine Bar, Doo “Vodovod i kanalizacija” Bar, te MZ Mrkojevići”. Opština Bar je, u prethodnom periodu, iz sopstvenih sredstava, pokrenula nekoliko projekata u mikrocjelinama, sa ciljem poboljšanja vodosnabdijevanja na odredjenim područjima, pokazujući spremnost i opredjeljenje da zajedno sa Regionalnim vodovodom i lokalnim vodovodnim preduzećem rješava ova značajna pitanja. Tako će, uporedo sa aktivnostima na realizaciji ovog projekta, narednih dana otpočeti radovi na početnoj fazi izgradnje hidrotehničke infrastrukture u okviru ulice “Bratstva i jedinstva” u naselju Veliki pijesak koji će biti finansirani iz budžeta Opštine Bar.

89


90


VODE CRNE GORE BROJ 4.

3.

GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE


92

LEGIONELLA SPP. – rizik za zdravlje ljudi

SLAVICA V. JOVANOVIĆ

dipl.hem. konsultant za bezbjednost hrane više od 10 godina u „DLS_ Montenegro“ i dugogodišnji istraživač u oblasti kontrole proizvoda i zaštite čovjekove okoline u hemijskoj industriji

ORATIOS K. MOURATIDIS

MSc,Pg.Dipl.,MCIEH, GradIOSH. Direktor Kosmos Safety Consulting Ltd. Engleska. 12 godina konsultantskih usluga u oblasti: bezbijednost hrane, ekonomija domaćinstva, upravljanje izvorima, upravljanje bezbjednošću, upravljanje zaštitom vode, spa higijena i upravljanje kriznim situacijama - podrška pri izbijanju epidemije ili u incidentnim situacijama za bezbjednost hotela, u više od 2000 hotela godišnje.


V DE CRNE GORE

93


94 UVOD Uporedo sa rizikom od bolesti izazvanih hranom, ne mogu se odvojiti ni ni zanemariti rizici od bolesti prouzrokovanih vodom. Iako putevi izazivanja bolesti nijesu isti, mada mogu biti, objekti u kojima se može javiti bolest su u većini slučajeva zajednički za upravljanje rizicima po bezbjednost hrane i vode u njima. Sve veći zahtjevi gostiju i tur-operatora, pored zakonodavnih obaveza, namjeću nužnost za upravljane rizicima u svim oblastima poslovanja u turističkim objektima. BaSL. 2 BIOFILM

lans između ulaganja i upravljanja rizicima u domenu bezbjednosti hrane i vode, pored ostalih, je prava „umjetnost“ koja zahtjeva prije svega poznavanje procesa, kompetentnost zaposlenih u domenu rada i posvećenost menadžmenta. U ovom radu će se govoriti samo o jednoj opasnosti koja se nalazi u vodi i može izazvati rizik za bezbjednos ljudi i njihovo zdravlje u turističkim objektima i objektima za boravak većeg broja ljudi, kao što su boljnice, starački domovi, veliki brodovi, pijace i sl. Rizik koji legionela može izazvati po zdravlje ljudi zahtjeva poznavanje same


V DE CRNE GORE opasnosti, tj. bakterije legionela, procjenu vjerovatnoće njene pojave u objektu, kao i poznavanje posljedica koje može izazvati po ljudsko zdravlje. Objekti, kao što su škole i dječiji vrtići za sada ne zahtjevaju poseban nadzor sa stanovišta pojave epidemjie uzrokovane legioneom, budući da se bolest prevashodno javlja kod stariujih i imumodeficitarnih ljudi, kao i da djeca u objektima ne borave stacionirano. Legionela spp. je patogena bakterija koja može prouzrokovati bolest, tačnije upalu pluća, ponekad sa smrtnim ishodom. Osnovni je uzročnik legionarske bolesti i Pontijak groznice. Nalazi se u akvatičnim sistemima u kojima opstaje u asocijaciji sa drugim mikrobiološkim organizmima. Njena sklonost da raste u toplijem okruženju u vodenoj sredini ukazuje na sposobnost stvaranja kolonija i biofilmova (Sl. 2) naročito u vodovodnim instalacijama i vodnim objektima, opremi i uređajima u objektima. U zatvorene sisteme vodosnabdjevanja bakterija dospjeva iz samih sistema vodosnabdjevanja iz prirodnog okruženja ili iz prašine iz okruženja otvorenih vodnih objekata. Stvaranju biofilma u vodovodnim instalacijama pogoduje, pored temperature, stagnacije protoka i odgovarajuća skoro neutralna sredina.

LEGIONARSKA BOLEST ! POJAVA I UZROCI POJAVE Od poznatih sojeva bakterije legionella, nijesu sve patogene za ljude. Njih 28% mogu prouzrokovati bolest, dok 33% ne utiču na zdravlje ljudi. U Tabeli 1 su navedeni svi sojevi i njihov uticaj na zdravlje ljudi. [1]

TABELA 1.-SOJEVI LEGIOLELE I NJIHOV UTICAJ NA ZDRAVLJE LJUDI

PROUZROKUJU BOLEST L. anisa, L. birminghamensis, L. bozemanii, L. cardiaca, L. cincinnatiensis, L. clemsonensis, L. dumoffii, L. erythra, L. feeleii, L. gormanii, L. hackeliae, L. jamestowniensis, L. jordansis, L. lansingensis, L. londiniensis, L. longbeachae, L. lytica, L. maceachernii, L. micdadei, L. nagasakiensis, L. oakridgensis, L. parisiensis, L. pneumophila, L. sainthelensi, L. steelei, L. tucsonensis, L. wadsworthii, L. waltersii

BEZ UTICAJA NA ZDRAVLJE LJUDI L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L. L.

adelaidensis, L. beliardensis, brunensis, L. busanensis, cherrii, L. drancourtii, dresdenensis, L. drozanskii, fairfieldensis, L. fallonii, geestiana, L. gratiana, gresilensis, L. impletisoli, israelensis, L. massiliensis, moravica, L. nautarum, norrlandica, L. quateirensis, quinlivanii, L. rowbothamii, rubrilucens, L. santicrucis, saoudiensis, L. shakespearei, spiritensis, L. steigerwaltii, taurinensis, L. thermalis, tunisiensis, L. worsleiensis, yabuuchiae.

95


96 Legionarska bolest je prvi put otkrivena u hotelu “Bellevue – Stratford” u Filadelfiji, 1976. godine. Američko društvo veterana II svjetskog rata je organizovalo skup u navedenom hotelu (American Legion Department of Pennsylvania) na kome se 211 ljudi ozbiljno razboljelo, od kojih je njih 29 završilo smrtnim ishodom. Ovaj dogadjaj, do tada nepoznatog uzročnika bolesti, je nakon otkrića dobio ime legionarska bolest, a bakterija je nazvana legonela. Istovremeno, taj dogadjaj je skrenuo pažnju na mogućnost izazivanja bolesti generisanih u rashladnim vodovodnim sistemima i u vodovodnim sistemima vode za piće. Od tada do danas, legionela se širi i sve više zavređuje paznju i upućuje odgovorne na primjenu preventivnih mjera i kontrolu rizika od pojave bolesti, koja u 10 do 30% slušajeva može biti smrtonosna. Legionela kao uzročnik epidemije je sve više prisutna na novinskim naslovnim stranicama širom svijeta. Prema navodima “Njujork Tajmsa” u hotelu “Sheraton” u Atlanti prošle godine je jedna osoba umrla, 12 ljudi se razboljelo i u 63 slučaja se sumnjalo na pojavu bolesti. Hotel je zbog toga privremeno bio zatvoren sve dok distribucioni sistem vodosnabdjevanja nije osposobljen za normalan rad. Danas se takođe zna da svako može biti pogođen legionarskom bolešću, s tim da su pojedine grupe ljudi više izložene: starija populacija, imunodeficitarne osobe i bolesni. Djeca su manje podložna. [2] Prema navodima CDS (Centres for Disease Control) bolest se moze izazvati najčešće

SL. 2 – HOTEL “BELLEVUE – STRATFORD” U FILADELFIJI (IZVOR: EN.WIKIPEDIA.ORG)

udahom kapljica vode, manjih dimenzija iz aerosola: - iz tuševa; - iz rashladnih tornjeva za ventilacione sisteme; - iz jakuzzi- ja;


V DE CRNE GORE

SLIKA 3. - MOGUĆNOST POJAVE LEGIONELE U AEROSOLIMA

- iz toplih kada; - iz namjenskih bazena za porođaje sa vodom koja se zagrijava, - iz zubarskih mašina, - iz uređaja za pranje automobila u servisima za pranje, - iz dekorativnih fontana i - iz rekreativnih vodenih uređaja.

tera; - 1 od 3 slučaja (35%) je posljedica nepravilnog rada dezinfekcionih uređaja; - 1 od 3 slučaja (35%) je posljedica promenjljivog kvaliteta vode prilikom snadbdjevana npr. zbog promenjljivih meteoroloških uslova ili izgradnje objekata u blizini izvora vodosnabdjevanja (sastav sirove vode). [3]

Broj identifikovanih slučajeva legionarske bolesti se uvećao 4 puta u periodu od 2000 do 2014. godine. U 9 od 10 slučajeva, incidenti su nastali zbog nepravilnog upravljanja sistemima vodosnabdjevanja u objektima. Smatra se da su rashladni tornjevi najčešće izvori legionele, kako navodi Google search of Legionela Outbreaks , što se u većini slučajeva u praksi i potvrdilo. Međjutim, neki izvori govore da su: - 1 od 2 slučaja višestruko uzrokovani (48%); - 2 od 3 slučaja posljedica nepravilnog upravljanja procesima vodosnabdjevanja u objektima (65%); - 1 od 2 slučaja (52%) je prouzrokovan ljudskom greškom, npr. nepravilno čišćenje fil-

Legionela se načešće može pojaviti u: - nedovoljno održavanim i zasterelim vodovodnim instalacijama; - ograncima vodovodnih instalacija koji se često ne koriste; - mrtvim uglovima u instalacijama - bez protoka; - rezervoarima u slučaju prisustva stranih predmeta; - u instalacijama u kojima se ne primjenjuju odgovarajuće kontrolne mjere. U sistemima koji se ne održavaju preventivno u skladu sa procjenom rizika i na osnovu programa za upravljanje rizikom, povoljni uslovi za pojavu i rast bakterije legionele su: - temperatura vode od 25 do 47°C;

97


98 - pH 6.5 do 7.2 (stvaranje biofilma) - stagnacija vode i - depozicija kamenca, rđe i mulja. Temperatura vode je jedan od osnovnih faktora koji pogoduje rastu legionele. Na temperaturi vode između 20°C i 45°C rast legionele je omogućen. Ukoliko je temperatura vode na priključcima u objektima iznad 20°, može se smatrati da je rizik od pojave legionele moguć. Takođe, ukoliko je temperatura tople vode u vodovodnim instalacijama ispod 45°C, rizik je povećan. Otuda, održavanje temperature na višim vrijdnostima ili na izuzetno niskoj granici, služi kao preventivna mjera za upravljanje rizikom od legionele u praksi. [1] Međutim, rizik od pojave legionarske bolesti pored temperature vode i prisustva legionele u vodovodnim instalacijama može biti povećan i drugim okolnostima. Faktori koji doprinose povećanom riziku su okruženje (stare instalacije, stagnacija protoka, zaprljani filteri….) koje pogoduje porastu i amplifikaciji bakterije u sistemu, prenos bakterije raspršivanjem i generisanjem aerosol a, i izlaganje osetljive populacije kolonizovanim sićušnim kapljicama vode bilo da ih udahnu ili aspiriraju u pluća. [5]

PORAST BROJA SLUČAJEVA OBOLJELIH U SVIJETU Kada je u pitanju legionarska bolest, najvažnije je saznanje da ona postoji, kao i da postoji orgoman rizik da bakterija legionela može biti prisutna u vodovodnim instalacijama u objektima. Nakon 40 godina od pojave legionarske bolesti u Filadelfiji, legionela je prouzrokovala epidemiju u jednoj zdravstvenoj ustanovi

u Nujorku i vodovodnom sistemu u Flintu, te je na takav način ponovo izazvala pažnju javnosti da su potencijalno kontaminirani aerosoli nastali u rashladnim tornjevima u objektima ili u vodi za ljudsku upotrebu predmet rizika za ljudsko zdravlje. [4] Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti, CDC (Centres for Disease Control) je naveo da se u 2015. godini u rashladnom tornju “Opera House” u Njujorku se razvila bakterija od koje se 120 ljudi razboljelo i 12 ljudi umrlo. Nakon istraživanja i u drugim objektima u Njujorku, bakterija legionela je otkrivena u još 14 objekata u rashladnim tornjevima. Zbog toga je Gradsko vjeće zahtjevalo primjenu standarda ANSI/ASHRAE 188-2015 za upravljane rizikom od legionele prilikom izgradnje novih vodovodnih sistema i instalacija u objektima, kako bi se smanjio broj oboljelih, budući da se u USA godišnje od legionarske bolesti razboli 8000 – 18 000 ljudi, sa više od 10% smrtnih slučajeva. [3] Od 2000. do 2017. godine evidentiran je porast broja slučajeva prisustva legionele između ostalog što se danas o njoj više zna u odnosu na period od prije 20 godina. Problemi vezani za legionelu mogu biti još značajniji kada se ustanovi da ona postoji, budući da se može reprodukovati uvijek kada se stvore uslovi za njen rast. U drugoj polovini 2019. u Sjevernoj Karolini (USA), registrovano je 79 oboljelih, od kojih je 55 ljudi hospitalizovano, sa jednim smrtnim ishodom. Nažalost, u ovom slučaju uzrok pojave u objektu nije otkriven, jedino je dijagnostifikovan uzročnik bolesti – legionela.


V DE CRNE GORE

SL. 3. PORAST BROJA EPIDEMIJA U USA U PERIODU 2000. DO 2017. (IZVOR: NATIONALN NOTIFIABLE DISEASE SURVELLIANCE SYSTEM)

Prema izvještaju o javnom zdravlju u 2019. godini u Engleskoj je od legionele oboljelo 450 ljudi, od kojih su najviše bili pogođeni oni koji su putovali u inostranstvo. U istom izvještaju se navodi da se broj oboljelih godišnje stalno povećava. [6] Krajem 2019. godine Wuhan Municipal Health Commission u Kini je izvjestila da se na ribljoj pijaci u Wuhanu 27 ljudi razboljelo, od kojih su neki smrtno ugroženi. Prošle godine su takođe u jednom hotelu sa više smještajnih jedinica, prema iskustvu iz prakse, u kratkom periodu konstatovane tri SLIKA 4. UZROCI POJAVE RIZIKA OD LEGIONELE

epidemije legionarske bolesti, prije nego što je ekspertski tim otkrio uzrok pojave. Na osnovu interne provjere brzo se došlo da zaključka da hotel ima problem u sistemu vodosnabdjevanja, budući da je u vodi koncentracija rezidualnog hlora bila 0.08 ppm, temperatura tople vode je iznosila 48°C, a instalacije za tehničku vodu iz hotelskog bunara su bile konektovane bez povratnog ventila za vodovodne instalacije za pijaću vodu. Rezultati procjene rizika su ukazali na ekstremni rizik od pojave legionele koji je zahjevao momemtalnu primjenu Plana prevencije od legionele i Water Safety Plan-a. Povrh svega, u hotelu nije bilo mnogo gostiju i postojala su područja iz kojih se nije koristila voda, nije bila primjenjivana procedura termalnog ispiranja u djelovima instalacija u kojima je voda stagnirala i nije blagovremeno kontrolisana koncentracija rezidualnog hlora.Takođe, menadžment i zaposleni nijesu bili edukovani o značaju rizika od pojave ledionele i načina primjene preventivnih mjera. U Tabeli br. 2 dati su podaci za 2004. godinu o broju oboljelih u zemljama koje imaju uredan sistem nadzora i izvještavanja. Iz tabele se može zaključiti da se u Evropi za sada mnogo više vodi računa o ovoj tematici nego u drugim djelovima svijeta.

99


100

TABELA 2. PODACI O LEGIONARSKOJ BOLESTI U 33 ZEMLJE U PERIODU OD 1993 DO 2004. (EWGLI)


V DE CRNE GORE Prijava legionarske bolesti je zakonska obavezna u većini industrijski razvijenih zemalja. Razlike u sistemima nadzora javnog zdravlja u različitim državama doprinose shvatanju da pružanje podataka o legioneli upućuje na tehničke sposobnosti svake zemlje da identifikuje slučajeve, prikupi podatke i opredijeli sredstva za istraživanja u slučaju pojave epidemije. Faktori koji imaju uticaja na izvještavanje o javnom zdravlju su istorijski, socijalni i kulturni sistemi vrijednosti koji se odnose na javni zdravstveni sistem svake zemlje (Anon, 1998b; SZO, 1999). Zbog toga se može pretpostaviti da nacionalni nadzor legionarske bolesti u nekoj državi zavisi od više faktora kao što su: • infrastruktura i zakonodavstvo u zdravstvu, • zaštita zdravlja na radu, • prihvatanje principa za nadzor i standardnih operativnih procedura u objektima, • zakonodavna obaveza o izvještavanju u slučaju pojave epidemije, • zaštita podataka ličnosti, • povjerljivost pacijenata, • poštovanje zakona o slobodi informisanja. Prioritet o nadzoru i izvještavanje o legionarskoj bolesti postaje značajnija tema sa razvojem turističke ponude u nekoj zemlji sa jedne strane i sa druge strane zahtjevi klijenata postaju jasniji i opsežniji u pogledu prava da izbegavaju rizik, posebno kada se radi o seniorskoj populaciji koja sve više putuje. Informacije o politici, nadzoru i eventualnoj pojavi epidemmije izazvane legionelom treba da budu javne i da doprinose opštoj zaštiti zdravlja i brige za ljude. [7] Svetska zdravstvena organizacija (WHO) na osnovu prikupljenih informacija navodi da

je broj zemalja koje izvještavaju o legioneli u porastu. Zemlje takođe daju podatke o tipu i mjestu izvora epidemije (Joseph, 2004b). Dobijeni podaci su od izuzetne vaznosti za upoređivanje u različitim zemljama slične populacije u kojim se desila epidemija, kao i za procjenu efekata primjene nacionalnih Vodića za nadzor i prevenciju pojave legionarske bolesti. Prilika za izvještavanje o nadzoru i kontroli legionele, kao i izvještavanje o eventualnoj pojavi epidemije je prvi put prezentovano 1987. godine od strane EWGLI-Evropske radne grupe za Legionelu (European Working Group for Legionela Infections), formirane od strane Evropske Asocijacije za putovanja (European Surveillance Scheme for Travel Associated Legionnaires’ Disease (EWGLINET17). [7]

NADZOR, KONTROLA I IZVJEŠTAVANJE U OBLASTI ZAŠTITE OD LEGIONELE Odgovornost za upravljanje rizicima od legionele je svakako multidicciplinarna i zavisi od područja rada. U turističkim objektima, odgovornost je svakako na vlasnicima objekata i menadžmenu. S druge strane primjena uputstava i vodiča za zaštitu od legionele je u nadležnosti nacionalnog zakonodavstva, ustanova nadležnih za javno zdravlje i institucionalnih organa za kontrolu primjene mjera prevencije. Zahtjevi tur-operatora i klijenata umnogome doprinose razvoju svijesti i kontroli rizika od strane involviranih zainteresovanih strana. Posljedice nažalost, pored ugrožavanja zdravlja zaposlenih i posjetilaca mogu biti

101


102 i šire, jer mogu ugroziti reputaciju ne samo objekta, već i turističke ponude čak i na nacionalnom nivou.

slučaju pojave epidemije u objektu, kao i za prihvatanje i upravljanje posljedicama u slučaju pojave iste.

Nezavisno od geografskog položaja na planeti, rizik od pojave legionarske bolesti je sve više prisutan i kao takav postaje predmet zahtjeva globalnog turističkog tržišta. Iako je legionarska bolest prvi put otkrivena u Americi, utisak je da se u Evropi mnogo više vodi računja o njoj. Nadzor i kontrola opasnosti od legionele u akvatičnim sistemima se sprovodi na bazi definisanih vodiča, čija je primjena u nekim zemljama obavezna kada je u pitanju zaštita na radu. Tako je u Engleskoj Unapređeni kod dobre prakse, (Approved Code of Practice1) deo obavezne primjene još od 1974. godine, u okviru dokumenta Health and Safety at Work etc Act 1974 (the HSW Act). [8] Štaviše, kontrola mogućih opasnosti, uključujući i legionelu je regulisana dokumentom Control of Substances Hazardous to Health Regulations 2002 (COSHH) koji u osnovi definiše: • procjenu rizika, • prevenciju za kontrolu opasnosti u slučaju izloženosti zaposlenih , • kontrolu izloženosti u slučaju da se opasnost ne može kontrolisati, • održavanje sistema, testiranje/ispitivanje opasnosti i primjenu preventivnih mjera, • pružanje informacija o opasnosti, • obuku zaposlenih, • zdravstvene preglede zaposlenih.

Naučnici iz organizacije FACS (Forensic Analytical Consulting Services) zajedno sa zdravstvenim institucijama u USA su prepoznali problem i udružili snage da izrade fundamentalne preventivne mjere za spriječavanje pojave legionele, kao suprotnu mjeru dosadašnjoj praksi i istraživanju uzroka pojave epidemije tek nakon njene pojave. [4] U to ime ANSI/ASHRAE je izdao standard 188, legioneloza: Upravljanje rizicima vodovodnih sistema u objektima. Ovim standardom se definiše minimum zahtjeva u upravljanju rizicima prilikom izgradnje vodovodnih instalacija u novim i prilikom rekonstrukcije postojećih instalacija u izgrađenim objektima. Primjena standarda je obavezna kao tehnički zahtjev. [9] Evropska komisija u saradnji sa Evropskim centrom za kontrolu i prevenciju bolesti od legionele su izradili Vodič za primjenu, kontrolu i istraživanje uzroka infekcije na bazi podataka prikupljenih do 2007. godine. [10] Ovaj Vodič je originalno razvijen u periodu 2001/02 od strane Evropske grupe za istraživanje legionarske bolesti za turoperatore (EWGLINET – Europian Surveillance Scheme for Travel Associated Legionnarie’s Disease) i Evropske radne grupe za legionelu (EWGLI - Europian Working Group for Legionela Infections).

Zaposleni u hotelima, na brodovima, domovima za stare moraju biti obučeni da upravljaju rizicima vezanim za legionelu. Menadžment u navedenim objektima je odgovoran za prevenciju i komunikaciju u

Vodič je urađen na bazi naučnih činjenica i saznanja od strane velikog broja saradnika profesionalaca i eksperata. Međutim, u Vodiču se navodi da svaki individualni objekat zahtjeva posebnu pažnju u pogledu preven-


V DE CRNE GORE cije, budući da je različito dizajniran, opremljen instalacijama i izrađen od različitih materijala. Preporuka je da se za svaki objekat sagledaju sve mogućnosti za pojavu opasnosti i da se na osnovu toga izrade planovi i programi za upravljanje rizikom od pojave legionele. Da bi se u nekom objeku izradio i implementirao Program za zaštitu od legionele u objektu je nužno formirati Tim za upravljanje vodom i vodovodnim sistemom, ili imenovati odgovornu osobu u manjim objektima i/ili angažovati eksternog izvršioca koji je edukovan za procjenu rizika i edukaciju zaposlenih za primjenu preventivnih mjera za zaštitu od legionele. U svkom slučaju u velikim objektima je neophodno: - sagledati celokupan sistem za izradu programa; - poznavati sistem vodovodnih instalacija; - uspostaviti kritične granice i kontrolu istih u sistemu; - omogućiti identifikaciju i primjenu korektivnih aktivnosti; - osposobiti nadzor programa i dokumentovati njegove perfomanse; - osposobiti potvrde perfomanse programa, - obezbjediti komunikacije sa regulatornim institucijama. Nakon višegodišnjeg nastojanja stručnjaka i asocijacija koje se bave ovom tematikom Evropski centar za kontrolu i prevenciju bolesti - EDCD je ustanovljen na bazi Direktive (EC) br. 851/2004. Od 2010. godine sve informacije vezane za legionelu se prikupljaju od strane EWGLINet koji je formirao ECDC. U avgustu 2017, 28 država članica EU plus Island, Norveška i Švajcarska su pružali podatke o slučajevima legioneloze vezane za putovanja.

Danas je preko 50 zemalja prihvatilo izvještavanje, što se može vidjeti na stranicama EWGLNet-a. Ostale zemlje u svijetu koje ne sarađuju direktno sa EWGLINet, svoje aktivnosti i kolaboraciju vrše preko WHO (World Health Organization). Uloga prikupljanja informacija u okviru programa za obe grupe je različita. Glavni ciljevi sakupljanja informacija na nacionalnom nivou su*: - monitoring i analiza trenda i uporedjivanje rezultata, - obezbeđenje informacija na bazi činjenica radi zaštite javnog zdravlja, - monitoring i evaluacija primjenjeneh programa za zaštitu od legionele na nacionalnom i evropskom nivou, - identifikacija grupe ljudi koje najviše pogađa bolest i izbor preventivnih mjera. Pored navedenih ciljeva , turističke asocijacije su usmjerene i na identifikuju slučajeva koji ne bi bili otkriveni na nacionalnim nivoima u okviru redovnih kontrola i koji ne bi bili blagovremeno ispitani i prevenirani, da sa svojim zahtjevima ciljano doprinjesu primjeni preventivnih mjera blagovremeno i pravilno. *(EDCD godišnje objavljuje rezultate pregleda i izvještava o njima na sajtu: www.edcd.europa.eu/en/Pages/home.aspx Primjena preventivnih mjera u objektima Iako je izrada Vodiča EU prvenstveno imala za cilj harmonizaciju procedura za prevenciju od legionele, nacionalno zakonodavstvo u svakoj zemlji je usmjereno na specifične aspekte za kontrolu i prevenciju, zbog čega se programi za prevenciju mogu razlikovati. Mada je rizik od pojave legionele različit za

103


104 sve objekte postoje neki osnovni preduslovi koji se moraju uzeti u obzir kod procjene rizika. To su prije svega: protok u svim djelovima vodovodnih instalacija, materijali od kojih su izrađene instalacije, upravljanje i održavanje vodovodnih instalacija. Implementacija preventivnih mjera se odnosi na: - održavanje odgovarajućeg temperaturnog režima vode u instalacijama, - validaciju programa kontrole vode u slučajevima kada nije jednostavno primjeniti mjere kontrolisanog temperaturnog režima i - monitoring kojim se potvrđuje da su kritični limiti za pojavu legionele pod nadzorom, - mogućnost blagovremene primjene korektivnih mjera/aktivnosti. Navedene mjere dužni su da primjenjuju vlasnici hotela, domova za stare, kruzera i drugih smještajnih objekata u kojima borave posjetioci. Ukratko, kao zaključak se može navesti da je za smanjenje rizika od legionele u objektima pored resursa, neophodno obezbjediti dobar menadžmentski sistem za upravljanje vodom i obuku za zaposlene koji upravljaju svim akvatičnim procesima u objektu, kako bi razumjeli svoju ulogu u smanjenju i upravljanju rizikom od legionele, tj. obezbjedili uslove za spriječavanje njene pojave i rasta. Dalje, sve preventivne mjere bezbjednosti moraju biti definisane, primjenjene, nadgledane i provjeravane kako bi se izbegle neusaglašenosti, tj. posljedice koje mogu biti i fatalne. Uvjek poboljšati bezbjednost i zaštititi zaposlene, poslovanje i klijente.

LITERATURA:

1. Legionela GuidelinesFinal updated for ECDC, 2017 2. www.iosh.com/media/2065/legionela-control-in-the-real-world-chiltern-may-2017.pdf 3. CDC.gov/vitalsigns/legionnaries/ 4. Legionela, 40 Years Later: What Have We Learned? FACS Takes Leadership Role in Outbreak Prevention, FACTS, San Francisko 2016 5. Risk Managament for legionellosis BY PAUL LINDAHL, MEMBER ASHRAE; BILL PEARSON, MEMBER ASHRAE; R. LEE MILLIES, P.E., MEMBER ASHRAE ASHRAE J O U R N A L a s h r a e . o r g ,O CTO B E R 2 015 6. www.gov.uk/government/publications/ legionnaires-disease-monthly-surveillance-reports-2019 7. European Surveillance Scheme for Travel Associated Legionnaires’ Disease (EWGLINET17). 8. Approved Code of Practice1, Health and Safety at Work etc Act 1974 (the HSW Act). 9. (ASHRAE 188: Legionellosis: Risk Management for Building Water Systems June 26, 2015. 10. Europien Techical Guidelines for the Prevention, Control and Investigation, of Infection Caused by Legionella species, June 2017.


V DE CRNE GORE

105


106


V DE CRNE GORE IZVOR: PCNEN

Španija proglasila klimatsku krizu

R

aniji pokušaji da se slične mjere uvedu u Španiji nailazile su na protivljenje Vlada Španije je zvanično proglasila “klimatsku krizu” i predložila mjere za borbu protiv klimatskih promjena. Mjere, između ostalog, podrazumijevaju velike obavezne zone sa niskim emisijama gasova u velikim gradovima. Takve zone, koje imaju za cilj da unaprijede kvalitet vazduha smanjenjem vozila u urbanim oblastima, već su dale rezultate u Barseloni i Madridu, kao i u brojnim gradovima širom svijeta. Ministar životne sredine Tereza Ribera je istakla, na sjednici vlade, da će prema novom zakonu sve urbane zone u gradovima u kojima živi više od 50.000 morati da imaju zone sa malim emisijama gasova. Kako se navodi, mjere će biti poslate u parlament u narednih 100 dana. Raniji pokušaji da se slične mjere uvedu u Španiji nailazile su na protivljenje, uključujući i u Madridu gdje je konzervativan savjet planirao da uvede zabranu korišćenja automobila u centru grada.

107


108 IZVOR: PCNEN

Hemikalije u vodi iz česme uzrokuju hiljade smrti od raka širom Evrope

Z

emlje s najvećim postotkom slučajeva raka bešike koji se mogu pripisati izloženosti THM-u pitkoj vodi su Kipar (23 %), Malta (18 %) i Irska (17 %) Svake godine otkriva se da više od 6.500 slučajeva raka bešike, što je otprilike pet posto svih slučajeva u Evropi, prouzrokuje izloženost trihalometanima (THM) u pitkoj vodi, upozoravaju istraživači koji su objedinili podatke 26 evropskih zemalja. Iako se nisu mogli dobiti adekvatni podaci za Bugarsku i Rumuniju, projekat istraživanja povezanosti THM-a u pitkoj vodi sa smrtnim slučajevima obuhvatio je 75 % ukupnog stanovništva Evropske unije. Trenutni prosječni nivoi THM-a u pitkoj vodi u cijeloj EU je ispod granica evropskih regulatora, dok su maksimalna prekoračenja zabilježena u devet evropskih zemalja. Kako se navodi u istraživanju, rezultati sugerišu da trenutna izloženost THM-u u Evropskoj uniji može dovesti do znatnog broja slučajeva raka bešike, a koji bi se mogli izbjeći optimizacijom tretiranja pitke vode, prenosi

klix.ba vijest Russia Today. Glavne napore u smanjenju nivoa THM-a, kažu istraživači, treba uložiti u zemljama s najvećim udjelom prekoračenja trihalometana u vodi. Trihalometani su grupa hemijskih elemenata koji nastaju reakcijom organske supstitucije sa hlorom. Otkriveni su proučavanjem povećanog broja oboljevanja od malignih bolesti u pojedinim djlovima SAD-a. Trihalometani su ustvari nusprodukti dezinfekcije i stvaraju se kada hlor u vodi raaguje s otopljenim organskim hemikalijama. Zbog njihove toksične prirode u vodi za piće, svaka pronađena prisutnost trihalometana je neprihvatljiva. Međutim, trihalometani su postali sastavni dio pitke vode zbog čega ga smatraju glavnim uzročnikom smrtonosnih oboljenja kakvo može biti teški oblik raka bešike. U 2016. godini kod 135.000 ljudi u EU dijagnosticiran je rak bešike. Inače, ova bolest


V DE CRNE GORE izlječiva je jednostavnim hirurškim zahvatom sve dok se ne proširi na ostale djelove tijela.

je dijagnosticiran rak u određenoj godini vjerovatno je prouzrokovan hemikalijama iz pitke vode.

Zemlje s najvećim postotkom slučajeva raka bešike koji se mogu pripisati izloženosti THM-u pitkoj vodi su Kipar (23 posto), Malta (18 posto) i Irska (17 posto). Drugim riječima, 23 od stotinu stanovnika Kipra kojima

U međuvremenu, najveći broj smrtnih slučajeva zbog raka bešike desio se u Španiji, 1.482 slučaja, te u Ujedinjenom Kraljevstvu 1.356 slučajeva.

109


4.

AKTUELNE TEME I STAVOVI


112

PROF. DR ČASLAV PEJOVIĆ Univerzitet Kyushu, Japan

O jednoj odluci Apelacionog suda: rušenje mita o “domaćinskoj pravdi” UVOD

Predmet ove analize biće rješenje Apelacionog suda Crne Gore od 28.03.2018. godine kojim je je preinačeno rješenje Privrednog suda od 23.03.2017. godine, te priznata odluka arbitraže Međunarodne trgovačke komore (u daljem tekstu MTK) sa sjedištem u Parizu od 12.03.2013. godine. Radilo se o sporu između JP Regionalni vodovod Crnogorsko primorje, Budva (u daljem tekstu Regionalni vodovod) i austrijske kompanije Strabag AG (u daljem tekstu Strabag) proizašlom zbog kašnjenja Strabag kompanije u izvršavanju ugovornih obaveza. Rješenje Apelacionog suda je izazvalo dosta komentara u javnosti. Autor ovog članka, koji je bio jedan od arbitara u ovom sporu i koji je izdvojio svoje mišljenje, više puta se oglašavao u javnosti dajući negativne ocjene ovoj odluci. Obzirom da se radilo o ocjenama za širu javnost, ovo je prilika da se ovo pitanje analizira uz detaljniji prav-

no-stručni pristup, te se time autor na neki način želi odužiti pravničkoj javnosti Crne Gore. Ovo tim prije što se crnogorski sudovi dosad nijesu imali prilike susretati s ovako kompleksnim pitanjima koja se odnose na priznanje stranih arbitražnih odluka. Treba napomenuti da je u ovom predmetu Privredni sud tri puta donosio odluku da je arbitražni sporazum bio nevaljan, dok je Apelacioni sud dva puta poništavao odluke Privrednog suda, da bi trećom i konačnom odlukom preinačio odluku Privrednog suda zauzimajući stav suprotan stavu Privrednog suda, da je arbitražni sporazum bio pravno valjan. Već samo ovakvo neslaganje izmedju Privrednog suda i Apelacionog suda poziva na pozornost, te dodatno aktualizuje značaj ovog pitanja s aspekta pravne struke. Ovaj tekst se u značajnom dijelu bazira na mom izdvojenom misljenju u ovom arbitražnom sporu. Kao uvodnu napomenu navodim da sam kao arbitar u ovom sporu vezan oba-


V DE CRNE GORE

PROF. DR ČASLAV PEJOVIĆ ISPRED ZGRADE UNIVERZITETA KYUSHU U JAPANU

vezom čuvanja povjerljivosti arbitražnog postupka, tako da se u ovom članku time neću baviti. Predmet ovog teksta biće isključivo rješenje Apelacionog suda Crne Gore.

PREDMET SPORA Arbitražni spor između Regionalnog vodovoda i Strabaga je proistekao iz ugovora o izgradnji kontinentalnog i južnog kraka regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje od 7.04.2008. godine. Spor je nastao nakon što je poslije isteka ugovorenog roka od 360 dana, Strabag tražio produženje roka za najmanje 417 dana, dakle duži rok nego što je bio prvobitno ugovoreni rok od 360 dana, pri čemu Strabag u ugovorenom roku nije ispunio ni polovinu ugovornih obaveza. Nakon konsultacija sa Svjetskom bankom, koja je bila finansijer ovog projekta, Regionalni vodovod je odlučio da raskine ugovor, jer je ocijenjeno da ovoliko kašnjenje ozbilj-

no ugrožava projekat izgradnje regionalnog vodovoda, koji je od kapitalnog znacaja za Crnu Goru i njenu turističku privredu. Nakon raskida ugovora Strabag je pokrenuo arbitražni spor pred MTK Arbitražom u Parizu. Regionalni vodovod je pravovremeno istakao prigovor na nadležnost ove arbitraže. U procesu pred MTK arbitražom, odlukom većine arbitara prihvaćena je nadležnost MTK arbitraže. Ovo pitanje nadležnosti je, u stvari, osnovno pitanje o kojem se raspravljalo pred Privrednim sudom i Apelacionim sudom u Crnoj Gori, obzirom da se u postupku za izvršenje arbitražne odluke ne može raspravljati o odluci arbitraže u pogledu merituma spora.

O UČEŠĆU REGIONALNOG VODO& VODA PRED MTK ARBITRAŽOM Iako pitanje učešća Regionalnog vodovoda

113


114 u arbitražnom postupku ne bi trebalo biti sporno, jedno od pitanja koje se postavilo jeste da li je Regionalni vodovod samim učešćem u postupku pred MTK arbitražom dao pristanak na njenu nadležnost. Pravnicima kojim je poznata ova materija, ovo pitanje ne treba objašnjavati. Zbog onih drugih, treba i ovo pitanje pojasniti. Nakon što je Strabag pokrenuo tužbu pred MTK arbitražom. Regionalni vodovod je imao izbor da se ne pojavi pred MTK arbitražom. Što bi se tada desilo? MTK arbitraža be sprovela arbitražni postupak, imenovala trećeg arbitra i donijela odluku bez učešća Regionlanog vodovoda. Ta odluka bi bila jendako valjana i izvršiva kao i odluka MTK arbitraže o kojoj je raspravljao Apelacioni sud. To se jasno vidi iz čiana 6(2) Pravilinika MTK arbitraže: ,,Ako tuženi ne dostavi Odgovor (na Zahtjev za arbitražu), kako je predvideno dlanom 5, ili ako neka stranka izjavi jedan ili više prigovora u pogledu postojanja. valjanosti ili obima arbitražnog sporazuma, Tribinal može da odluči, bez uticaja na dozvoljenost ili osnovanost prigovora, da se arbitražni postupak nastavi ako prima facie ocijeni da arbitražni sporazum prema Pravilniku možda postoji. U ovom slučaju, svaku odluku u pogledu nadležnosti Arbitražnog vijeća donijeće samo Arbitražno vijeće. Ako Tribunal ovako ne smatra, stranke će biti obaviještene da arbitražni postupak ne može da se nastavi. U ovakvom slučaju, svaka stranka zadržava pravo da traži od nadležnog suda da odluči o tome da li obavezujući arbitražni sporazum postoji ili ne." I dalje, u članu 6(3) stoji: ,,Ako bilo koia stranka odbije ili propusti da

uzme učešće u arbitražnom postupku ili u bilo kojoj njegovoj fazi. arbitražni postupak se nastavlia bez obzira na to odbijanje ili taj propust." Ovo je sasim jasno i time bi trebala biti razbijena zabluda oko učešća Regionalnog vodovoda u postupku pred MTK arbitražom. Regionalni vodovod je ispravno postupio imenujući svog arbitra, uz jasno osporavanje nadležnosti MTK arbitraže. Imenovajem svog arbitra je pokušao zaštiti svoje interese, dok je iznošenjem prigovora na nadležnost sačuvao pravo da kasnije osporava valjanost arbitražnog sporazuma i samu nadležnost MTK arbitraže. Zašto u tom nije uspio, vidjeće se iz teksta koji slijedi.w

ODLUKA APELACIONOG SUDA Apelacioni sud Crne Gore je odlukom od 28.03.2018 preiniačio rješenje Privrednog suda od 23.03.2017. godine i priznao odluku MTK arbitraže od 12.03.2013. Navodimo glavne argumente Apelacionog suda. U Rješenju Apelacionog suda navodi se da Regionalni vodovod ,,nije iskoristio mogućnost da se odredi arbitražna institucija Prema članu lV stav 3 i 5 Evropske konvencije iz 1961. godine niti naveo koju arbitražnu instituciju je imao nameru da imenuje". U rješenju dalje stoji da “opšti uslov punovažnosti svakog ugovora, pa i arbitražnog sporazuma je da je isti rezultat saglasnosti volja stranaka. Volja mora biti jasna i nedvosmislena kako bi se sa sigurnošću utvrdila namjera stranaka da spor iz odredjenog


V DE CRNE GORE ugovora izuzmu iz nadIežnosti nacionalnog suda i povjere arbitraži na rjesavanje.“ U obrazloženju svog rješenja, Apelacioni sud se pozvao na princip korisnog efekta, koji se primjenjuje u međunarodnom arbitražnom pravu, a prema kojem se odredbe ugovora imaju tumačiti na način da se odredbama ugovora daje određeno dejstvo, a ne način na koji im se ne priznaje dejstvo. Apelacioni sud se pozvao i na princip dobre namjere, prema kojem se odredbe ugovora, uključujući arbitražni sporazum, ne treba tumačiti stricti iuris, već onanko kako odgovara zajedničkoj volji stranaka i shvatanju poštenog prometa. Analizom i tumačenjem klauzule 20.6 opštih uslova ugovora između Regionalnog vodovoda i Štrabaga Apelacioni sud je došao do zaključka da je namjera stranaka bila da se “rješavanje spora povjeri ICC arbitraži“. Apelacioni sud navodi da se radi o nepotpunoj klauzuli, jer se u klauzuli ne navodi naziv arbitraže, niti njeno sjedište. Pri tome sud objašnjava da se u slučaju nepotpunih klauzula moguća dva pristupa. Prema prvom pristupu, u slučaju nepotpunih klauzula pribjegava se njihovom spašavanju, dok su prema drugoj opciji takve klauzule proglašavaju ništavnim. Sud tvrdi da se savremeno arbitražno pravo priklanja prvoj opciji. Kako se radilo o nepotpunoj klauzuli, Apelacioni sud se u postupku njenog spašavanja pozvao na dokumente koji se odnose na ugovorni odnos, kako bi se utvrdila namjera ugovornih stranaka u pogledu arbitražne institucije koju bi stranke imenovale. U tom cilju sud je dao analizu FIDIC formulara, tenderske dokumentacije Svjetske banke i

teksta Soprazuma o komisiji za rješavanje sporova. Oslanjajući se gotovo bezrezervno na stavove Strabaga, Apelacioni sud je zaključio da je namjera stranaka bila da njihove sporove rješava MTK arbitraža. Na osnovu navedenih argumenata, Apelacioni sud je zauzeo stav da je arbitražni sporazum bio pravno valjan, te je donio rješenje o priznanju arbitražne odluke MTK arbitraže.

ANALIZA ODLUKE APELACIONOG SUDA Kako bi se ustanovilo da li je neka arbitražna klauzula valjana, najprije se treba upoznati s njenim sadržajem. Arbitražni sporazum stranaka nalazio se u klauzuli 20.6(a) ugovora. Tekst klauzule (naveden samo dio koji je relevantan): „... osim u slučajevima kada je drugačije definisano u Posebnim uslovima, ma koji spor (...)će se konačno rješavati u arbitražnom postupku. Osim ako je drugačije ugovoreno između ugovornih strana: (a) za ugovore sa stranim izvođačima, međuarodni arbitražni postupak uz proceduru kojom rukovodi međunarodna arbitražna institucija koja je imenovana u Podacima o ugovoru i koja se sprovedi u skladu sa pravilima arbitraže imenovane institucije, ukoliko ih ima, ili u skladu sa UNCITRAL pravilima arbitraže, po izboru imenovane institucije.“ Na osnovu teksta ove klauzule može se zaključiti da ne postoji sumnja da je postojala namjera ugovornih strana da sporove riješe putem institucionalne arbitraže. Stranke u postupku, međutim, nijesu definisale koja institucionalna arbitraža bi trebala da bude

115


116 nadležna, imajući u vidu da odgovarajuća klauzula u sklopu Podataka o ugovoru uopšte ne postoji. Tekst odredbe 20.6 u kojoj se navode “pravila imenovane institucije, ukoliko je ima, ili u skladu sa UNCITRAL pravilima arbitraže, po izboru imenovane institucije“ može se tumačiti kako slijedi: 1. namjera stranaka je bila da ugovore institucionalnu arbitražu; 2. institucionalna arbitraža bi primjenjivala sopstvena pravila, ukoliko ih ima; 3. mogu se primjenjivati i UNCITRAL pravila, u zavisnosti od odluke ugovorene institucionalne arbitraže. Izraz „ukoliko ih ima“ se u ovom smislu odnosi na pravila arbitraže, a ne na pitanje da li su stranke imenovale arbitražnu instituciju (u suprotnom, odredba koja se tiče UNCITRAL pravila ne bi imala smisla). Apelacioni sud se pozvao na liberalno tumačenje nepotpunih arbitražnih klauzula. Problem s ovim stavom je da se takvo tumačenje može koristiti samo ako bi arbitražni sporazum sadržao barem nešto što bi moglo ukazivati na konkretni tribunal, recimo da je arbitražna klauzula barem pomenula MTK pravila, ili, recimo, Pariz kao sjedište MTK arbitraže. Klauzula u konkretnom slučaju ne da nije pomenula MTK pravila, već se u klauzuli pominju UNCITRAL pravila, a poznato je da MTK ima svoja pravila i da nikad ne primjenjuje UNCITRAL pravila. Sama činjenica da se arbitražni sporazum poziva na UNCITRAL pravila ukazuje na to da namjera stranaka nije bila da ugovore MTK arbitražu. To znači da ne samo da nije postojalo ništa u

klauzuli što bi ukazivalo na nadležnost MTK arbitraže, već je postojalo manje nego ništa, ako se tako može reći. Tu nema liberalnog tumačenja. U ovakvim situacijama sudovi svuda u svijetu djeluju jedistveno i ne priznaju valjanost takvim klauzulama. Osim jedan sud u jednoj zemlji: Apelacioni sud u Crnoj Gori. Rješenje Apelacionog suda ima i validnih stavova. Recimo stav da volja stranaka “mora biti jasna i nedvosmislena kako bi se sa sigurnošću utvrdila namjera stranaka“. Problem je što Apelacioni sud nije doslijedno primijenio taj svoj stav. Sadržaj ugovora, a prvenstveno sadržaj samog arbitražnog sporazuma, jasno ukazuju da nije postojala niti jasna, niti nedvosmislena namjera stranaka u pogledu ugovoranja bilo koje konkretne arbitraže. Uostalom, Apelacioni sud sam navodi da se radi o nepotpunoj klauzuli, jer se u klauzuli ne navodi naziv arbitraže, niti njeno sjedište. Ono što je Apelacioni sud propustio da zaključi, vjerovatno iz neznanja, jeste da se u ovom slučaju radilo o „blanko“ arbitražnoj klauzuli: stranke su namjeravale da ugovore institucionalnu arbitražu, ali su propustile da je imenuju. „Blanko“ klauzule su, po pravilu, nevaljane. U tom slučaju, na temelju Njujorške konvencije iz 1958. godine, arbitražnu odluku nije moguće priznati.Apelaconi sud je samo to trebalo da konstatuje. No, kako je moguće da Apelacioni sud nije jedini kojem je ovo nepoznato, smatramo potrebnim da se ovo detaljnije razjasni.

RAZLIKA IZMEĐU „PATOLOŠKIH“ KLAUZULA I „BLANKO“ KLAUZULA


V DE CRNE GORE ISSN 0350-6630

Po pitanju utvrđivanja valjanosti sporazuma o arbitraži, najteža pitanja nastaju onda kada je taj sporazum neprecizan, nepotpun, nejasan ili kontradiktoran, tako da se zajednička namjera strana ne može lako utvrditi. Prvo pitanje koje je neophodno pojasniti u našem slučaju jeste karakter manjkavosti arbitražne klauzule.

PRAVNI ZBORNIK ČASOPIS ZA PRAVNU TEORIJU I PRAKSU 3/2019

Nepotpune arbitražne klauzule se mogu svrstati u dvije grupe: A)patološke i B) blanko klauzule: • Patoloske klauzule su klauzule koje na netačan ili neprecizan nacin navode određenu arbitrazu, (ponekad više nego jednu!); ove klauzule su manjkave u definisanju arbitraže, radi se tipično o značajnoj nepreciznosti u imenovanju institucije. kao napr.“Stranke su saglasne da će sporove rješavati arbiUDRUŽENJE PRAV traža zvanične trgovinske NIKA CRNE GORE komore u Parizu” (može se pretpotstaviti da su stranke namjeravale da ugovore MTK u Parizu) – ovakva klauzula se može spasiti liberalnim na institucionalna arbitraža” (namjeru tumačenjem; i stranaka u pogledu konkretne arbitraže je • Blanko klauzule koje ne sadrže ni- nemoguće ustanoviti) – Ovakve klauzule su šta na osnovu čega se može utvrditi koju pravno nevaljane i na njih se ne primjenjuje arbitražu su stranke namjeravale ugovoriti liberalno tumačenje. – niti sjedište, niti pravila koja se imaju pri- Kao ilustracija ovog razlikovanja može se mjeniti, kao napr. “Za sporove će biti nadlež- navesti jedna presuda Francuskog Kasacio-

117


118 nog suda, u kojoj se navodi se da je neophodno napraviti razliku između klauzula koje se pozivaju na arbitražu bez postojanja bilo koje druge informacije koja bi mogla pomoći da se definiše taj tribunal, kao što je recimo grad gdje se arbitraža nalazi, i klauzula koje se pozivaju na određeni arbitražni tribunal koji je teško ili nemoguće utvrditi. Prema ovoj presudi, ovaj drugi tip klauzula nije automatski ništavan i nevažeći i može se sačuvati putem tumačenja ove klauzule. Terminologija ovdje nije relevantna; važna je gore navedena razlika i termini „patološka klauzula“ i „blanko klauzula“ upotrebljavaće se na način koji je definisan u tekstu gore. Mišljenje Francuskog Kasacionog suda je od pomoći za utvrđivanje karaktera arbitražnog sporazuma u našem slučaju. Klauzula 20(6)(a) ugovora između stranaka ne definiše mjesto u kojem se arbitraža nalazi. Jedina konkretna informacija koju sadrži je ona o mogućoj primjeni UNCITRAL pravila. Klauzulom se ne nudi bilo koja druga informacija koju bi sud mogao eventualno da iskoristi prilikom tumačenja odredbe i poveže je sa nekom konkretnom arbitražom. Van svake sumnje je da klauzula 20(6)(a) predstavlja tipičnu „blanko klauzulu“. Dakle, Apelacioni sud je samo trebalo da konstatuje jednu notornu činjenicu. Umjesto toga, Apelacioni sud je odlučio da ide suprotno od onog što je sam konstatovao, ulazeći tako u kanal iz kojeg nije bilo moguće neoprljan izaći.

PRINCIP KORISNOG EFEKTA I LIBERALNO TUMAČENJE ARBITRAŽNOG SPORAZUMA Apelacioni sud se pozvao na princip “orisnog efekta Ovaj princip polazi od pravila da

dvosmislenu odredbu ugovora treba shvatiti u smislu koji joj daje izvesno dejstvo, a ne u smislu koji joj ne daje nikakvo dejstvo. Osvrnućemo se ukratko i na ovo, iako za tim nema stvarne potrebe, jer se princip korisnog efekta, po pravilu, ne može primjenjivati na blanko klauzule. Arbitražna klauzula se treba tretirati kao bilo koja druga ugovorna klauzula i tribunali bi trebalo da pribjegnu tumačenju arbitražne odredbe primjenjujući iste principe koji se primjenjuju na druge ugovore. Ovo znači da bi sud trebalo da pokuša da utvrdi zajedničku namjeru stranaka. Ukoliko sud ne može da utvrdi zajedničku namjeru stranaka, trebao bi da primijeni standard razumne osobe. Tumačenje sporazuma o arbitraži treba da bude zasnovano na argumentima koji posjeduju jasnoću i pouzdanost i ne bi trebalo da ide preko standardnih pravila tumačenja ugovora. Ne postoje posebni razlozi za usvajanje liberalnijeg pristupa kada su u pitanju arbitražni sporazumi, naročito kada su u pitanju moguće implikacije koje bi ovakav pristup mogao imati po obje strane. Međutim, činjenica je da postoji tendencija u nekim jurisdikcijama da se arbitražni sporazumi slobodnije tumače. Primjer je Francuska, gdje Član 1157 Građanskog zakonika predviđa tzv. “efektivno tumačenje“: kada se ugovorna odredba može tumačiti na dva različita načina: tumačenje koje omogućava primjenu odredbe treba da ima prednost nad onim kojim se primjena odredbe onemogućava. Tipični primjeri liberalnog tumačenja manjkave arbitražne klauzule su slučajevi kada je u arbitražnom sporazumu netačno navedeno ime arbitražnog tribunala ili kada sadrži


V DE CRNE GORE

ime grada u kome arbitraža nema sjedište. Ovakvo liberalno tumačenje ima svoje granice i ukoliko se nikakvo značenje ne može dati „patološkoj klauzuli“, ovo može dovesti do toga da se sporazum o arbitraži smatra nevaljanim, neučinkovitim i nemogućim za sprovođenje u smislu Člana II (3) Njujorške konvencije. Ni francuski sudovi ne spašavaju „patološke klauzule“ onda kada namjera strana nije dovoljno jasna. Kadgod se MTK u takvim sporazumima spominje, čak i kada sjedište nije pomenuto, vrlo je vjerovatno da će sudovi takvu klauzulu tumačiti kao pozivanje na MTK. Međutim, onda kada klauzula ne sadrži riječi „Međunarodna trgovinska komora“ ili „MTK“, sudovi zauzimaju stav da se klauzula ne odnosi na MTK, čak i kada je klauzulom predvidjena međunarodna arbitraža. Ni novija praksa sudova u Švajcarskoj, koja je poznata po liberalnom tumačenju arbitražnih klauzula nikad dosad nije priznala valjanost takvim patološkim klauzulama. Kao ilustracija da patoloske klauzule nijesu uvijek valjane, može poslužiti spor između Švajraske kompanije X Holding AG i kompanije Y. Investments iz Hollandskih Antila.

Ugovor stranaka je sadržao ovu arbitražnu klauzulu: “…the parties agree in advance to have the dispute submitted to binding arbitration through The American Arbitration Association (AAA) or to any other US court …The arbitration shall be conducted based upon the Rules and Regulations of the International Chamber of Commerce (ICC500)”. (“…stranke su unaprijed saglasne da eventualni sporovi budu rješavani preko Američkog arbitražnog udruženja ili bilo kojeg drugog suda SAD....Arbitražni postupak biće sproveden na temelju Pravila Međunarodne privredne komore (ICC500).” Kad je došlo do spora, Y. Investments N.V. je pokrenuo tužbu pred Kantonskim sudom u kantonu Zug u Švajcarskoj. Ovaj sud je zauzeo stav da se u ovom slučaju radilo o patološkoj klauzuli” na čiju valjanost treba primijeniti opšta pravila o tumačenju patoloških klauzula. Sud se pozvao na presudu Saveznog suda Švajcarske od 21. novembra 2003. Godine. Prema ovoj presudi, na temelju principa korisnosti, „patološke klauzule” se smatraju valjanim ukoliko se volja stranaka može ustanoviti na nesumnjiv način. U ovom slučaju, sud je zauzeo stav da volja stranaka nije ustanovljena na nesumnjiv način, budući da se arbitražni sporazum pozivao ne samo na arbitražu, već i „na svaki drugi sud SAD“. Osim toga, arbitražni sporazum se pozivao na AAA arbitražu ne jednoj strani, a na MTK pravila na drugoj, što je činilo klauzulu kontradiktornom. Na temelju ovih argumenata, sud u Zugu je zauzeo stav da je ova „patološka klauzula“ pravno nevaljana. Po žalbi tužioca u ovom sporu, Savezni sud Švajcarske je potvrdio odluku Kantonalnog suda u Zugu zauzimajući stav da je na temelju ovakve patološke klauzule nemoguće utvrditi koji arbitražni tribunal

119


120 treba imati nadležnost da rješava ovaj spor. Iako je poznato da su sudovi u Švajcarskoj liberalni u pogledu priznavanja valjanosti „patoloških klauzula“, ove presude suda u Zugu i Saveznog suda Švajcarske pokazuju da postoje granice tog liberalnog pristupa u primjeni principa korisnosti. Ovakvih presuda ima mnogo i u Švajcarskoj i u drugim jurisdikcijama. To jasno potire stav Apelacionog suda o navodnoj savremenoj arbitražnoj praksi. To jednostavno nije tačno kada se radi o „patološkim klauzulama“ koje su toliko nejasne, ili kontradiktorne da se volja stranaka ne može ustanoviti na nesumnjiv način. Suvišno je pominjati da šanse za priznanje valjanosti „blanko klauzula“ praktično ne postoje. Ako već postoji takva liberalizacija, Apelacioni sud je trebalo da navede barem jedan slučaj neke takve presude. Zašto je nije naveo? Zato što ne postoji. Nigdje u svijetu. U konkretnom slučaju klauzula je predviđala da arbitraža treba da se „sprovede u skladu sa pravilima arbitraže imenovane institucije, ukoliko ih ista ima, ili u skladu sa UNCITRAL arbitražnim pravilima, po izboru imenovane institucije“. Nema dvosmislenosti, jer nema ničeg. Sam Apelacioni sud je naveo u odluci da se valjanost arbitražnog sporazuma mora zasnivati na jasnoj i nedvosmislenoj volji stranaka. Ova klauzula niti je jasna, niti je nedvosmislena. Nije čak ni dvosmislena; lišena je svakog smisla. Niti je arbitraža imenovana, niti pravila, sem što se pominju UNCITRAL pravila. MTK ima svoja pravila i nikada ne primjenjuje UNCITRAL pravila – to je „manje nego ništa“! Kao arbitar u ovom sporu ja sam pažljivo pročešljao sve odluke koje je donijela MTK

arbitraža, prošao kroz stotine arbitražnih odluka i nijesam našao niti jednu takvu odluku. Nikad dosad se nije desilo da arbitražni sporazum koji ne sadrži nikakvu referencu na MTK ili na pravila MTK, a upućuje na UNCITRAL pravila, bude tumačen kao da se njime predviđa nadležnost MTK arbitraže. Apelacioni sud je pribjegao konstrukciji da je „cilj našeg pravnog sistema usaglašavanje sa evropskim pravnim standardima i prilagođavanje savremenim tendecijama u oblasti prava.“ Pri tome, Apelacioni sud je posegao za tumačenjima koja ne postoje ni u samoj MTK, izuzev ove jedne odluke, niti u bilo kojoj evropskoj državi. Na ovaj način, Apelacioni sud je zasnovao svoju odluku na nečem sto nigdje ne postoji, tvrdeći da su to nekakve „savremene tendencije“, umjesto da odluku zasnuje na pozitivnim propisima svoje zemlje. Valja napomenuti da je Crna Gora članica Njujorške konvencije i ima Zakon o arbitraži koji je u potpunosti usaglašen sa međunarodnom najboljom praksom i u kome je nedvosmisleno utvrđeno kakvi treba da budu arbitražni sporazumi da bi bili valjani. Da bi se uopšte moglo pristupiti spašavanju neke „patološke klauzule“, neophodno je da ta klauzala makar na nejasan način pominje naziv ili mjesto arbitraže. Tek tada se može pristupiti njenom spašavanju i tada bi bilo prihvatljivo da se uzmu u obzir drugi elementi ugovora, ili pregovora izmedju stranaka. U ovom slučaju to nije bilo moguće, tako da nije bilo nikakvog osnova da sud analizira FIDIC pravila, tendersku dokumentaciju Svjetske banke i tekst sporazuma o Komisiji za rješavanj sporova. Eventualno, hipotetički, ovakva vrsta „blanko klauzule“ bi mogla biti priznata kao valjana ukoliko bi


V DE CRNE GORE Dio odluke Apelacionog suda koji se odnosi na tumačenje „ugovora i ugovornih dokumenata“ je veoma konfuzno napisan, miješajući i tumačeći zajedno dokumente koji su različiti, te ih je potrebno odvojeno analizirati. Radi jasnoće, ovdje se precizira da se radi o tri odvojena dokumenta: a) FIDIC pravila; b) Standardna tenderska dokumentacija Svjetske banke; i c) Sporazum o komisiji za rješavanje sporova. se iz druge ugovorne dokumentacije na jasan i nedvosmislen način moglo utvrditi koja je bila namjera stranaka iz klauzule koja sadrži neprecizno ili nepotpuno pozivanje na određenu arbitražu. Autoru nije poznat niti jedan takav slučaj, ali da bismo odagnali svaku, pa i onu „najudaljeniju sumnju“, da citiramo rječnik našeg specijalnog državnog tužioca, osvrnućemo se i na taj dio argumentacije Apelacionog suda. Iako, zaista, za tim nema potrebe kada se radi o „blanko klauzulama“, koje su, ponavljamo, po definiciji pravno nevaljane i samo u nekim izuzetnim slučajevima bi se moglo govoriti o njihovoj valjanosti. Apelacioni sud se oslonio na nekoliko dokumenata kako bi dokazao postojanje namjere stranaka da eventualne sporove riješe putem MTK arbitraže u Parizu, tako da ćemo se ovom dokumentacijom sada pozabaviti, iako je to sasvim nepotrebno kad se radilo o ovakvoj “manje nego ništa“ arbitražnoj klauzuli. Ovo radimo samo da bismo pokazali da arbitražni sporazum u ovom slučaju ne zadovoljava ni kriterijum na koji se sam Apelacioni sud pozvao, naime da volja stranaka “mora biti jasna i nedvosmislena kako bi se sa sigurnošć utvrdi la namjera stranaka“.

PRAVILA FIDIC Apelacioni sud se poziva na FIDIC tzv. „roze“ knjigu i ne pokušavajući da objasni značenje te knjige i na koji način ta knjiga može služiti kao dokaz o namjeri stranaka. Zato ćemo ukratko pokušati da objasnimo o čemu se, u stvari, radi. FIDIC pravila koja se odnose na projekat izgradnje regionalnog vodovoda bila su „Harmonizovano izdanje uslova ugovora za gradnju“ koju je izradilo i za koju posjeduje autorska prava Međunarodno udruženje inženjera konsultanata (Fédération Interbationale des Ingénieurs-Conseils) ili FIDIC. Ovo izdanje je isključivo namijenjeno za upotrebu zajmoprimaca Svjetske banke i za njihove jedinice za implementaciju, kao što je utvrđeno Sporazumom o licenciranju koji je zaključen između IBRD i FIDIC 11. marta 2005. godine. Pozivanje na izdanje «FIDIC 2005», koje predstavlja standardna pravila FIDIC nije relevantno u odnosu na Harmonizovano izdanje Svjetske banke koje je prilagođeno potrebama Svjetske banke i koristi se za sasvim drugačiju svrhu. Strane se nikada nisu pozivale na FIDIC iz 2005. godine kada je u pitanju Sporazum o arbitraži, tako da upućivanje na FIDIC iz 2005. godine kao na

121


122 argument za utvrdjivanje namjere stranaka u pogledu arbitraže nema nikakvu težinu. Radi se o dva zasebna i nezavisna dokumenta koja se takođe razlikuju i u svom sadržaju. Arbitražna klauzula u Harmonizovanom izdanju Svjetske banke se razlikuje od arbitražne klauzule iz FIDIC-ovog izdanja iz 2005. Za razliku od FIDIC izdanja iz 2005. godine, arbitražna klauzula u Harmonizovanom izdanju Svjetske banke se ne poziva na MTK Pravila. Umjesto toga, poziva se na Pravila UNCITRAL-a. Očigledno je da je FIDIC izvršio ovu izmjenu na zahtjev Svjetske banke. Kada ugovorne strane koriste određenu formu ugovora koja se razlikuje od neke druge forme ugovora i definiše drugačija arbitražna pravila, nijedna razumna osoba ne bi zaključila da su strane imale namjeru da pribjegnu arbitraži koja je definisana ugovorom koji nijesu koristile umjesto arbitražnog sporazuma koji se nalazi u sklopu njihovog ugovora. Može se zaključiti da stranke nijesu imale na umu ni Klauzulu 20.6 „ružičastog“ izdanja FIDIC iz 2005 niti Klauzulu 20.6 „ružičastog“ izdanja FIDIC iz 2006. One su imale na umu ono što su imale pred sobom, a to je: Harmonizovano izdanje Uslova Ugovora za Izgradnju koje je priredio FIDIC. Dakle, ovaj argument Apelacionog suda je irelevantan i nije od pomoći za utvrdjivanje namjere stranaka. Apelacioni sud je jednostavno preskočio ono što je zaista bitno i odabrao da se selektivno pozove na ono što ide u prilog, sasvim očigledno, željenog ishoda tumačenja. Takve stvari sud ne bi smio da radi.

STANDARDNA TENDERSKA DOKUMENTACIJA SVJETSKE BANKE

Jedan od argumenata Apelacionog suda se oslanja na Standardnu tendersku dokumentaciju Svjetske banke koja predstavlja priručnik za izradu tenderske dokumentacije za projekte koje ova institucija finansira. Jedan dio ove dokumentacije pod naslovom “Pravila arbitraže“ navodi: „(ubaciti pravila arbitraže ukoliko se razlikuju od onih koje propisuje Međunarodna trgovinska komora)”. Prema Apelacionom sudu, ova indikacija ukazuje na namjeru stranaka da je arbitražnom klauzulom u okviru odredbe 20.6 Standarne ponudbene dokumentacije utvrđena MTK arbitraža. Teško je utvrditi kakav je, u stvari, bio stav Svjetske banke po ovom pitanju. Pitanje koje se logično postavlja je sljedeće: Ako je Svjetska banka smatrala da je MTK trebalo da ima nadležnost za rješavanje spora, zašto se, onda, u klauzili 20(6)(a) nije pozvala na MTK pravila, nego se umjesto toga pozvala na UNCITRAL pravila? Ukoliko je Svjetska banka imala na umu MTK pravila, onda bi u Sporazumu o arbitraži unijela MTK pravila, a ne UNCITRAL pravila. Ova kontradikcija između citiranih odredbi iz Priručnika za korisnike i klauzule 20 (6) (a) ukazuje da Svjetska banka nije imala jasan stav koja bi arbitraža trebalo da ima nadležnost u slučaju spora. Može se tvrditi i da činjenica da klauzula 20 (6) (a) pominje UNCITRAL pravila predstavlja jasnu naznaku da Svjetska banka nije imala u vidu MTK arbitražu s obzirom da MTK ima sopstvena arbitražna pravila. Tvrdnja da se namjera stranaka mogla utvrditi na osnovu tenderske dokumentacije Svjetske banke je neubjedljiva. Dokazi koji su na raspolaganju su veoma slabi i dale-


V DE CRNE GORE ko od zadovoljenja standarda neophodnih za valjanost „blanko klauzula“, tj. da se može utvrditi van svake sumnje veoma jasna, nedvosmislena i nesporna namjera stranaka da riješe međusobne sporove putem MTK arbitraže. Argument da su strane namjeravale da se saglase oko MTK pravila pozivajući se na instrukcije Svjetske banke, dok su u okviru samog sporazuma navedena UNICITRAL pravila, nije samo pretpostavka, već neosnovana pretpostavka koja je u suprotnosti sa činjenicama. Ukoliko ugovorne strane nijesu pružile dužnu pažnju arbitražnom sporazumu i isti pročitale pažljivo u okviru samog ugovora, naivno je vjerovati da su pažljivo pročitale odredbe u vezi sa arbitražom u okviru Tenderske dokumentacije Svjetske banke. Ukoliko stranke priznaju da nijesu usljed sopstvenog previda uočile manjkavost arbitražnog sporazuma, nije logično povjerovati da su pažljivo pročitale tekst instrukcije u dokumentaciji koja je tek poslužila kao priručnik za pripremu tenderske dokumentacije i koja čak ne čini njen sastavni dio. Nijedna razumna osoba ne bi povjerovala u ovakvu priču. Apelacioni sud je ovom pitanju prišao veoma površno ne pokušavajuči ni da objasni ulogu koju priručnik za pripremu tenderske dokumentacije može imati u identifikovanju namjere stranaka. Utisak je da nije napravljen napor ni da se to razumije, a kamoli objasni, a onda nije čudno da se se izvode pogrešni i pravno neutemeljeni zaključci.

SPORAZUM O KOMISIJI ZA RJEŠAVANJE SPOROVA Obrazloženje Apelacionog suda o Sporazumu o komisiji za rješavanje sporova je pono-

vo dokaz da se Apelaconi sud nije potrudio, ili nije mogao da razumije o čemu se ovdje radi. Jednostavno se navodi da se su stranke u sporu ujedno stranke u ovom sporazumu. To nije sasvim tačno, a svakako je neprecizno. Naime, Sporazum o komisiji za rješavanje sporova je sporazum koji se odnosi na različitu vrstu sporova i uključuje treće lice čiji se interes značajno razlikuje od interesa stranaka. Ključni dio ovog sporazuma se tiče obaveza Člana Komisije i njegovog prava da naplati svoje usluge. Priroda ovog sporazuma podrazumijeva da bi eventualni sporovi mogli biti između Tužitelja i Tuženoga na jednoj strani i Člana Komisije na drugoj, a ne između Tužitelja i Tuženoga. Apelacioni sud je potpuno previdio da je ključna stranka u ovom sporazumu Član Komisije koji je nadležan za rješavanje sporova između stranaka iz ugovora. Klauzula 9 sporazuma nije uvjerljiva čak ni kao izvor tumačenja. Ona je dio tripartitnog sporazuma i odnosi se na različite vrste sporova. Kako je moguće uspostaviti namjeru Tuženoga i Tužitelja da rješavaju sporove u arbitražnom postupku po građevinskom ugovoru na osnovu sporazuma čija je svrha drugačija i sadrži treću stranu, koja je, u stvari, centralna strana ugovora? Štaviše, sadržaji ova dva ugovora su različiti i kontradiktorni. Sporazum o komisiji za rješavanje sporova očigledno ne ispunjava standarde za valjanost „blanko klauzule“. Veoma je dvosmislen čak i kada se koristi za tumačenje odredbe 20 (6) (a), usljed svoje drugačije prirode, svrhe, različitih ugovornih stranaka, kao i različitog sadržaja ova dva ugovora. Treba dodati da je sadržaj arbitražnog Sporazuma o komisiji za rješavanje sporova u suprotnosti sa Odredbom 20 (6) (a). Iz ovih

123


124 fom 3 gore“. Član 4(3) utvrđuje mogućnost „obraćanja predsjedniku privredne komore zemlje iz koje dolazi ili u kojoj se nalazi sjedište Tuženog u vrijeme upućivanja zahtjeva za arbitražu“ kako bi preduzeo odgovarajuće radnje, ili Posebnoj komisiji čiji su sastav i procedura definisani Aneksom ove Konvencije.

razloga nije jasno kako se to klauzula, koja je očigledno suprotna drugoj klauzuli, može koristiti za njeno tumačenje. Gotovo ništa od gore navedenog se ne može naći u odluci Apelacionog suda, što ponovo ilustruje neshvatljivu površnost i nerazumjevanje onog na čemu ovaj sud zasniva svoju argumentaciju. Ovo je još jedan primjer kako sud ne bi smio da postupa.

EVROPSKA KONVENCIJA ZA MEĐUNARODNU TRGOVAČKU ARBITRAŽU Postoji jedan pouzdan način spašavanja „blanko klauzula“ kao što je ova u našem slučaju. Evropska konvencija za Međunarodnu trgovačku arbitražu 1961. godine utvrđuje rješenje za slučaj „blanko klauzule“. Član 4(5) utvrđuje: „Onda kada se strane dogovore da podnesu spor na razrješenje stalnoj instituciji za arbitražu, a da pritom nisu odredile predmetnu instituciju i ne mogu se oko nje saglasiti, tužitelj može zahtijevati određenje jedne takve institucije u skladu sa procedurom koja je definisana paragra-

Strabag nije čak ni pokušao da iskoristi mogućnosti koje nudi ova Konvencija. Umjesto toga, započeo je proceduru pred MTK tribunalom. To je bila velika greška, koja ga na kraju nije ništa koštala: spasio ga je Apelacioni sud Crne Gore, a na štetu Crne Gore. Apelacioni sud je na veoma čudan i pogrešan način protumačio Evropsku konvenciju navodeći da Regionalni vodovod ,,nije iskoristio mogućnost da se odredi arbitražna institucija prema članu IV stav 3 i 5 Evropske konvencije iz 1961. godine". Ovakav stav Apelacionog suda je u suprotnosti s arbitražnim pravom, pa i elementarnom logikom koja proizilazi iz procesnog položaja stranaka u sporu. Evropska konvencija jasno ukazuje da se radi o pravu tužitelja. Ako Evropska konvencija eksplicitno navodi da „tužitelj može zahtijevati“, kakvom je to pravnom gimnastikom Apelacioni sud zaključio da je Regionalni vodovod, kao tuženi mogao da to zahtijeva? Ako je tužitelj napravio grešku, zašto bi ga tuženi podučavao kako i gdje da ga tuži? Apelacioni sud je na situaciju kada stranke nijesu odredile institucionalni arbitražu primijenio stav 3 koji se odnosi na slučaj kada ad hoc arbitražni sporazum nije precizirao organizaciju arbitraže, dakle jednu sasvim drugačiju situaciju koja nema apsolutno nikakvu vezu s ovim sporom. Zaista je teško razumjeti ovakvu vratolomiju Apelacionog suda kojom je pot-


V DE CRNE GORE puno pogrešno i naopako tumačio Evropsku konvenciu, što je suprotno i elementarnoj logici i procesnom položaju stranaka. Ovakvim stavom Apelacioni sud je okrenuo naglavačke i Evropsku konvenciji i procesna pravila, pokazujući neshvatljivo neznanje i nerazumijevanje arbitražnog prava, pa i procesnog prava uopšte, praveći usput elementarne greške u tumačenju prava.

matrale, pa je nelogično praviti konstrukciju da su stranke „jasno i nedvosmisleno“ ugovorile MTK arbitražu, kad to pitanje uopšte nije ni razmatrano u pregovorima, niti je pomenuto u ugovoru.

ANALIZA VALJANOSTI ARBITRAŽNOG SPORAZUMA U OVOM SLUČAJU

• Zašto Strabag nije ni pokušao da prije obraćanja MTK arbitraži kontaktira Regionalni vodovod i pokuša da se dogovori oko konkretne arbitraže?

Jedina konkretna odredba koju sporazum o arbitraži u našem slučaju sadrži, odnosi se na UNCITRAL pravila. Ovakva odredba ne može da posluži, ni po kojem razumnom osnovu, kao osnov tvrdnje da je namjera stranaka bila da se ugovori nadležnost MTK arbitraže. Ukoliko se primijeni princip razumne osobe koji predstavlja jedan od principa koji se primjenjuje na tumačenje ugovora, da li bi razumna osoba zaključila da sporazum o arbitraži koji se poziva na UNCITRAL pravila sadrži namjeru stranaka da se ugovori MTK Arbitraža? Ukoliko bi neko pozitivno odgovorio, bilo bi veoma teško ovu osobu smatrati razumnom. Ovo je toliko jasno da ne postoji potreba za opsežnijim obrazloženjem. Nažalost, zaključak koji se neprijatno nameće jeste da sudije Apelacionog suda koje su donijele odluku u ovom slučaju teško mogu proći test razumnosti koji se primjenjuje na tumačenje ugovora. Apelacioni sud je pokušao praviti konstrukciju na nekim dokumentima koji nijesu dio samog ugovora. Svaki od tih dokumenata je takođe dvosmislen i nejasan. Pitanje konkretne arbitraze stranke nikad nijesu ni raz-

Apelacioni sud se bavio sporednim stvarima, a propustio je da i pomene dvije najbitnije stvari:

• Zašto Strabag nije iskoristio mehanizam predvidjen Evropskom konvencijom o trgovačkoj arbitrazi iz 1961, u slučaju da se nije mogao dogovoriti oko arbitraže sa Regionalnim vodovodom? Najveća, kardinalna greška Apelacionog suda bila je da primijeni princip korisnog efekta na arbitražnu klauzulu koja ne pominje ni na koji način niti naziv, niti mjesto arbitraže. Autoru ovog teksta nije poznat niti jedan slučaj, bilo gdje u svijetu, da je priznata kao valjana arbitražna klauzula koja ne sadrži barem u nekom, makar nejasnom obliku, naziv ili mjesto arbitraže. Definitivno to se dosad nikad nije desilo u praksi MTK arbitraže, barem na osnovu uvida u kolekcije arbitražnih odluka koju MTK objavljuje. Kao arbitar sam imao uvid i pažljivo pregledao te kolekcije i dosad se nikad nije desilo u praksi MTK arbitraže da se prizna kao valjana jedna takva arbitražna klauzula. Uostalom, to je lako provjerljivo, jer se te kolekcije mogu naći u brojnim bibliotekama u svijetu. Takve klauzule niko ne može spasiti. Osim, izgleda, Apelacionog

125


126 suda Crne Gore. I po tome smo jedinstvini u regionu. I šire. Polazna tačka je da Sporazum o arbitraži u ovom slučaju predstavlja „blanko klauzulu“, i da je standard za priznavanje validnosti ove odluke visočiji nego što bi bio u slučaju „patološke klauzule“. Kako bi se priznala valjanost ove klauzule, postoji potreba da se, van svake sumnje, utvrdi jasna, nedvosmislena i neosporna namjera strana da riješe spor putem MTK arbitraže. Najvažniji dokument je, naravno, arbitražni sporazum. Tekst odredbe 20.6(a) podrazumijeva da su strane mogle imati na umu više od jedne institucije, ali ne sadrži bilo kakvu dodatnu indikaciju, što čini nemogućim da se utvrdi namjera stranaka po pitanju nadležnosti; arbitražni sporazum je krajnje nejasan. Propust strana usljed previda ne može se tumačiti namjerom ugovornih strana da se dogovore oko bilo koje arbitraže. Previd je po svojoj prirodi znak nemara, a ne namjere da se nešto konkretno uradi. Ukoliko strane priznaju da je manjkavost ovog sporazuma uzrokovana obostranim previdom i ukoliko zaključimo da strane nisu na odgovarajući način posvetile pažnju ovom pitanju, po kom osnovu sud može doći do saznanja kakva su gledišta ugovornih strana mogla da budu? Tumačenje treba da bude zasnovano ne na onome što strane nisu definisale, već na onome što je definisano ugovorom. Ugovorne strane nijesu dogovorile MTK arbitražu, kao ni bilo koju drugu, jednostavno iz razloga što nijesu to pitanje ni razmatrale. Zato je teško doći do bilo kakve konstrukcije

po pitanju toga oko koje arbitraže konkretno su ugovorne strane imale namjeru da postignu dogovor; njihove namjere su bile usredsređene na druga pitanja u ugovoru, ali ne i na rješavanje sporova. Možda su ugovorne strane imale namjeru da arbitražni sporazum bude nejasan? U trenutku sklapanja ugovora nijesu mogli da znaju u čiju korist bi išla nejasnost arbitražnog sporazuma. Ako već pribjegavamo pretpostavkama, zašto ne bi pretpostavili da je nejasnost arbitražnog sporazuma ono što su strane zaista namjeravale? Naravno da ne bi trebali da manipulišemo pretpostavkama, jer to nije način da se utvrdi namjera stranaka. Sama činjenica da su stranke sastavile manjkav sporazum o arbitraži sugeriše da ugovorne strane nijesu posvetile dužnu pažnju ovom pitanju, što je u suprotnosti sa pretpostavkom da su ugovorne strane dale veliku važnost izboru institucije. Ako već želimo da pribjegavamo pretpostavkama, onda se može tvrditi da bi se strane koje pridaju veliki značaj konkretnoj instituciji na ispravan način pozvale na tu instituciju, s obzirom da većina institucija nude standardne modele arbitražnih klauzula. Kako bi se dobio valjan sporazum o MTK arbitraži stranke moraju izraziti jasnu namjeru, ne samo da pristupe arbitraži, već i da se arbitražni postupak sprovede po pravilima MTK. Pozivanje na MTK arbitražu mora biti nedvosmisleno. Sporazum o arbitraži u ovom slučaju je sve samo ne nedvosmislen. Arbitražni sporazum se ne poziva na MTK, čak ni na najdvosmi-


V DE CRNE GORE sleniji mogući način. On ne govori nista. Nasuprot tome, on se poziva na UNCITRAL pravila, zbog čega se može podrazumijevati da su strane čak i isključile MTK Tribunal. Ukoliko su ugovorne strane zaista namjeravale da ugovore MTK Tribunal kao arbitražnu instituciju, zašto bi onda pomenule u arbitražnom sporazumu primjenu UNCITRAL pravila? Naročito ako se zna da MTK arbitraža primjenjuje sopstvena pravila, a ne UNICITRAL pravila. Dakle, tekst arbitražne klauzule u ovom slučaju pruža osnov koji je čak manji od ništa za donošenje zaključka koji bi vodio do MTK Tribunala. Ključni problem sa sporazumom o arbitraži je da se ni po jednom osnovu ne poziva na MTK arbitražu. Status ovog arbitražnog sporazuma je slabiji i od „patološke klauzule“. Situacija bi bila drugačija da u arbitražnom sporazumu postoji ma kakvo pozivanje na MTK, pa čak i neodređeno, komadić na koji bi konstrukcija arbitražnog sporazuma mogla da se osloni. Da u sporazumu postoji bar pozivanje na MTK pravila, ili je naveden Pariz kao sjedište MTK arbitraže, ovo bi obezbjedilo nešto materijala za tumačenje, i onda bi, možda, „ugovorni dokumenti“ koji se odnose na osnovni ugovor mogli biti od pomoći prilikom definisanja namjera strana. Bez ovakvog pozivanja, naivno je vjerovati da su strane pažljivo proučile arbitražnu klauzulu u svim drugim dokumentima, sem u onom koji je i najvažniji: u arbitražnom sporazumu u samom ugovoru. Knjige o trgovačkoj arbitraži nude veliki broj ilustracija „patoloških klauzula“ Npr. jedna od ovih klauzula je: „Svi sporovi koji proizilaze iz veze sa ovim sporazumom predaju se u prvom stepenu arbitraži. Arbitar

treba da bude poznata Privredna komora (kao npr. MTK) koja je sporazumno dogovorena između dvije stranke.“ Ova klauzula je proglašena nevaljanom jer nije „dovoljno definisala imenovanje arbitražnog tribunala“. Ukoliko uporedimo klauzulu iz našeg slučaja sa ovom, nema sumnje koja od njih dvije je manje jasna. U našem slučaju klauzulom se samo utvrđuje da je neophodno da se arbitraža „sprovede u skladu sa pravilima arbitraže imenovane institucije, ukoliko ih ista ima, ili u skladu sa UNCITRAL arbitražnim pravilima, po izboru imenovane institucije“. U gore navedenom primjeru, stranke su se saglasile po pitanju arbitraže. Takođe su definisale nekim naznakama koja vrsta arbitraže bi to trebalo da bude: „dobro poznata Privredna komora (kao npr. MTK)“. Ukoliko pitamo razumnu osobu koja od ove dvije klauzule vjerovatnije utvrđuje nadležnost MTK arbitraže, koji bi odgovor bio? Odluka MTK tribunala u ovom slučaju se pozvala na jednu odluku švajcarskog Federalnog suda. U odluci MTK tribunala se tvrdi da je Federalni sud čvrsto podržao neophodnost efektivnog tumačenja „po pitanju patološke klauzule koja je slična Odredbi 20.6(a) Opštih uslova“. Problem kod ovakve argumentacije je u tome što se u navedenom slučaju radilo o „patološkoj“, a ne „blanko“ klauzuli; jer, u ovom slučaju, sud je bio imenovan u klauzuli. U klauzuli stoji sljedeće: „nadležna instanca u slučaju spora koji se tiče ovog Sporazuma jeste FIFA komisija, ili Komisija UEFA, koje će rješavati sporove do kojih bi moglo doći između kluba i agenta“. Postoji fundamentalna razlika između klauzule iz ovog švajcarskog slučaja i klauzule u našem slučaju: dok klauzula u švajcarskom slučaju jasno definiše tribunal, u Odredbi 20.6(a) Opštih uslova tribunal se čak ni ne pominje.

127


128 Upravo u tome se sastoji razlika između „patoloških“ i „blanko“ klauzula, i u odluci očito nije prepoznata ta razlika. Ovaj propust da se napravi distinkcija između dvije vrlo različite klauzule čini argumentaciju iz odluke MTK tribunala po pitanju efektivnog tumačenja praktično neučinkovitom. Jedini efekat koji bi ova argumentacija mogla imati jeste da ona jasno pokazuje da u odluci nije prepoznata distinkcija između „patoloških“ i „blanko“ klauzula. Sem toga, pozivanje na odluku koja se bavi spašavanjem „patoloske“ klauzule ukazuje na nedostatak argumenata, jer se očigledno nije mogla naći odluka kojom bi se priznala valjanost „blanko“ klauzule. Odluka Apelacionog suda Crne Gore boluje od iste bolesti. Prilikom donošenja konačne odluke po pitanju valjanosti sporazuma o arbitraži, neophodno je razmotriti dva ključna faktora: prvi, ovo je “blanko klauzula”, a drugi, nadležnost MTK treba da bude utvrđena na jasan i nedvosmislen način. Oba ova faktora treba razmotriti, a nivo jasnoće i nedvosmislenosti značenja u slučaju „blanko klauzule“ treba da bude znatno veći nego da je riječ o „patološkoj klauzuli“. „Blanko klauzula“ kojom je izražena volja ugovornih strana da sporove rješavaju arbitražom, ali koja ne sadrži naznaku po pitanju mjesta ili zemlje gdje bi se arbitraža odvijala će biti nevaljana u odsustvu povezujućih faktora. Naime, arbitražni sporazum mora direktno ili indirektno povezati arbitražu sa pravnim sistemom koji garantuje njeno sprovođenje. Direktna veza se sastoji u utvrđivanju sjedišta arbitraže. Indirektna veza se može sastojati u postupanju po pravilima odredjene arbitražne institucije.

U ovom slučaju arbitražni sporazum se ni direktno ni indirektno ne vezuje za bilo koji pravni sistem ili pravila bilo koje arbitražne institucije. Arbitražni sporazum u našem slučaju je beznadežno neodređen i nejasan, tako da ne može biti spašen pozivanjem na drugu dokumentaciju, naročito iz razloga što je svaka od tih referenci isto tako neodređena i nejasna. Priručnik Svjetske banke za korisnike za pripremu tenderske dokumentacije predstavlja samo oruđe za izradu tenderske dokumentacije, a ne sporazum. Sporazum o komisiji za rješavanje sporova predstavlja sporazum između tri strane i ne može se tretirati kao sporazum između Tuženoga i Tužitelja. Izdanje FIDIC-ove „ružičaste“ knjige i iz 2005. godine nije verzija koja se na ovaj Ugovor primjenjuje. Svako pozivanje na MTK u ovim dokumentima je takođe previše neodređeno i nejasno da bi se uspostavila jasna i nedvosmislena veza sa klauzulom 20 (6) (a), bilo samostalno, bilo u kombinaciji sa drugim referencama. Postoji dugačak spisak „patoloških klauzula“ koje su spašene putem nacionalnih sudova, ili trgovačkih arbitraža. Prema raspoloživim informacijama, nikada dosad se nije desilo da arbitražni sporazum koji ne sadrži nikakvu referencu na MTK ili na pravila MTK, a upućuje na UNCITRAL pravila, bude tumačen tako da se njime predviđa nadležnost MTK arbitraže. U Zbirci MTK arbitražnih presuda za period od 1974. do 2012. godine postoji nekoliko slučajeva koji se bave „patološkim klauzulama“ i najčešće se radi o slučajevima u kojima nije imenovana MTK arbitraža. Nikada se nije desilo da se arbitražna klauzula poput ove u ovom slučaju


V DE CRNE GORE smatra valjanom, čak ni klauzula koja bi bila približno slična ovoj. Obzirom na to da stranke nijesu valjano ugovorile konkretni arbitražni tribunal, Strabag je trebalo da pokuša da se s Regionalnim vodovodom dogovori oko toga koji arbitražni tribunal treba da rješava spor. Strabag to nije ni pokušao da uradi. Druga mogućnost koju je Strabag imao na raspolaganju bila je da iskoristi mehanizam Evropske konvencije za međunarodnu trgovačku arbitražu iz 1961. godine, kojim se utvrđuje rješenje za slučaj “blanko klauzule”. Strabag, kako je rečeno, nije ni to uradio. Umjesto toga, pokrenuo je postupak pred MTK arbitražom, praveći na taj način dvostruki prestup. No, Apelacioni sud nije tako mislio, već je svojom odlukom pokrio greške koje je napravio Strabag, a na štetu strateških interesa Crne Gore. Na kraju treba reći da je jedan drugi sud u Crnoj Gori veoma stručno obradio ovo pitanje i zauzeo stav koji je u ključnim elementima suprotan stavu Apelacionog suda. Privredni sud je tri puta argumentovano odbio da prizna odluku Arbitraže MTK, pri tome ukazujući na pogrešne stavove Apelacionog suda, pozivajući se na propise Crne Gore, na međuarodne konvencije koje važe u Crnoj Gori, ali i na međunarodnu praksu. Ovaj sud je, čak, ukazao i na neke druge pogrešne stavove Apelacionog suda kao što su: (1) da je Regionalni vodovod morao najprije da traži poništenje arbitražne odluke u Francuskoj

(gdje je oduka donijeta) da bi uopšte mogao da se protivi priznanju i izvršenju odluke u Crnoj Gori, te (2) da se Regionalni vodovod, time što se poslije iznijetog prigovora nenadležnosti, upustio u raspravljanje pred MTK Tribunalom“odrekao” svog prigovora (što je u suprotnosti sa MTK Pravilnikom i arbitražnom praksom). Očigledno je da jedan od ova dva crnogorska suda nije bio u pravu. Van svake sumnje je da je to Apelacioni sud.

ZAKLJUČAK Kao stvar principa, ne bi trebalo da sud nameće stranama rješenja koja one nikada nijesu imale na umu. Sud ne bi smio da pokušava da dodaje riječi u ugovoru ne bi li ga učinio podesnijim za slobodnija tumačenja. Namjera strana da provedu arbitražu pred MTK mora biti čvrsto utemeljena. Ona u konkretnom slučaju to nije bila. Najpouzdaniji način za spasavanje arbitražnog sporazuma u ovom slučaju je bilo pribjegavanje Evropskoj konvenciji iz 1961. godine. Tužitelj, kao stranka koja je mogla ovim putem da krene, to nije učinio. Stav da je arbitražni sporazum valjan, u ovom slučaju uveliko prevazilazi namjeru stranaka koja je izražena ugovorom; njime nije utvrđena namjera ugovornih stranaka, već sud pokušava pretpostaviti šta su ugovorne strane, možda, namjeravale. Takva pretpostavka je zasnovana na argumentima koji su površni, proizvoljni i nejasni i zasnovani na okolnostima koje se nalaze na periferiji glavnog ugovora, ili ih čak u ugovoru uopšte nema. Svaka od ovih hipotetičkih pretpostavki o

129


130 tome što je mogla biti namjera stranaka u ovom slučaju ne zadovoljava standarde koji su neophodni za uspostavljanje valjanog arbitražnog sporazuma. Nijedna od njih ne uspostavlja jasnu, nedvosmislenu i nespornu namjeru stranaka da spor bude riješen MTK arbitražom. Svaka od njih ima problem sa jasnoćom namjera ugovornih stranaka, svaka od njih je više ili manje nejasna, i svaka od njih se može osporiti. Na osnovu ocjene svih relevantnih dokumenata i argumenata, može se zaključiti da arbitražni sporazum nije ispunio zahtjeve koji su bili neophodni da bi bio priznat kao valjan. Usljed činjenice da je arbitražni sporazum u ovom slučaju predstavljao “blanko klauzulu”, primjenom principa razumne osobe nije bilo moguće zaključiti da su strane jasno i nedvosmisleno namjeravale da riješe spor pred MTK tribunalom. Uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, odluka kojom se priznaje kao valjan blanko arbitražni sporazum predstavlja drastično odstupanje od fundamentalnih principa koji se primjenjuju na valjanost arbitražnih sporazuma, pa čak i od postojeće prakse MTK tribunala. Svi argumenti Apelacinog suda, osim jednog, su pogrešni, pravno neutemeljeni, ili barem neubjedljivi. Jedino ispravan i nesporan stav Apelacionog suda jeste da volja stranaka „mora biti jasna i nedvosmislena kako bi se sa sigurnošću utvdila namjera stranaka da spor iz određenog ugovora izuzmu iz nadIežnosti nacionalnog suda i povjere arbitraži na rjesavanje.“ Problem sa odlukom Apelacionog suda je u tome da se njegova odluka bazira na argumentima koji su svi sporni i nijedan od njih na jasan i nedvosmislen način ne dovodi do zaključka na osnovu ko-

jeg bi se sa sigurnošću mogla utvrditi volja stranaka o arbitraži koju su namjeravali da ugovore. Neki stavovi Apelacionog suda čak predstavljaju drastično pogrešnu primjenu materijalnog prava, kakav je stav o primjeni Evropske konvencije. Iako nije bilo ni potrebe da se odgovara na svaki argument Apelacionog suda (bilo je dovoljno samo navesti da se radilo o „blanko klauzuli“, kojoj se praktično nikad ne priznaje valjanost i koju nikakav princip korisnosti ne može učiniti valjanom, čak ni u jurisdikcijama koje su najliberalnije u primjeni ovog principa) pokušali smo da odgovorimo i na ostale argumente Apelacionog suda da bismo pokazali koliko je ova odluka pogrešna i neodrživa. Ono sto je možda najjasnije u odluci Apelacionog suda jeste namjera da se „pronađu“ argumenti kako bi se priznalo izvrsenje arbitražne odluke protiv Regionalnog vodovoda. To je utisak kad se pročita odluka ovog suda. Odlukom Apelacionog suda nanijeta je velika šteta ne samo Regionalnom vodovodu, već i državi Crnoj Gori. Prvobitno ugovorena cijena bila je bila nešto preko 17 miliona eura. Na osnovu ove odluke, Strabag je naplatio oko 24 miliona (za manje od pola završenog posla!), a ukupna cijena izgradnje regionalnog vodovoda, koja uključuje iznos od oko 8 miliona koje je Regionalni vodovod morao da uloži u završenje započetih radova, dostigla je iznos od oko 32 miliona (bez kamata koje se duguju Strabagu). Tim novcem bi se mogao napraviti još jedan regionalni vodovod! Regionalni vodovod predstavlja jedan od temelja bez kojeg turizam, kao najvažnija


V DE CRNE GORE grana crnogorske privrede, ne bi mogao da funkcioniše, tako da je udar na Regionalni vodovod istovremeno udar na državne interese Crne Gore. Ono što je paradoksalno jeste da je taj udar izvršen uz asistenciju crnogorskog pravosuđa. Valjda bi pravosuđe trebalo da štiti, a ne da gazi interese Crne Gore. Naravno, da je sud postupio pravilno u skladu s zakonima Crne Gore i pravilima arbitražnog prava, makar to bilo na štetu Crne Gore, prigovora ne bi bilo. U skladu s principima vladavine prava, sudovi moraju da prije svega štite pravo i zakonitost. Ali, kada sud postupi suprotno onom što pravo propisuje, pa se time još nanese velika šteta državnim interesima svoje zemlje, onda odluka Apelacionog suda dobija novu dimenziju. Sem toga, odluka Apelacionog suda je u toj mjeri naopaka i pogrešna da je ozbiljno narušen i ugled crnogorskog pravosuđa. Indikativno je ćutanje institucija koje kontrolišu rad sudova nakon što se „digla prašina“ u vezi sa ovim slučajem, iako bi trebalo da bude jasno koliku je štetu ova pogrešna odluka Apelacionog suda nanijela državnim interesima Crne Gore. To ćutanje šalje opasnu poruku da se ovakve sudske odluke smatraju prihvatljivim, čime se otvaraju vrata drugim sličnim sudskim odlukama u budućnosti. Da se to ne bi desilo, reakcija na odluku Apelacionog suda ne bi smjela biti samo pasivno gledanje i ćutanje u skladu s izrekom „selo gori a baba češlja vunu“. Strani investitori često izražavaju sumnju u objektivnost suda u državama gdje ulažu svoj kapital, pribojavajući se da bi ti sudovi mogli biti pristrasni u korist svojih država. Često se korist izraz „hometown justice“ (“domaćinska pravda“), koji na ironičan način ukazuje na tu bojazan. Odluka Apelaci-

nog suda demantuje tu bojazan pokazujući da je neopravdana, barem kad se radi o Apelacionom sudu Crne Gore. Sudovi bi trebalo trebaju i moraju, tačnije, morali bi da postupajupostupati u skladu sa zakonom i principima međunarodnog prava koji su obavezujući. Međutim, kad sud prekrši i jedno i drugo, a na štetu svoje države, onda izraz „domaćinska pravda“ dobija jednu drugačiju dimenziju, a ironija koja prati ovaj izraz dobija sasvim drugačiji prizvuk. Da li će institucije nastaviti da se prave da ne vide problem? Nažalost, bojim se da hoće. Guranje problema pod tepih i „netalasanje“ su popularne discipline u Crnoj Gori. Uostalom, to je jedan od razloga zbog kojih postoje ozbiljne primjedbe na rad pravosuđa u Crnoj Gori, uključujući pritužbe na korupciju. Moje je bilo da kažem što mislim o ovoj odluci Apelacionog suda, svjestan da se ovo što sam napisao mnogima neće dopasti. Smatrao sam svojom obavezom da skrenem pažnju na ovu odluku, kao neko ko je bio direktno uključen u ovaj predmet, dugo na njemu radio i dobro zna da je van svake sumnje da arbitražni sporazum u ovom sporu nije bio valjan, a da je odluka Apelacionog suda kojom je priznata njegova valjanost pogrešna. Ovim tekstom želim da doprinesem da crnogorsko pravosuđe, institucije i društvo u cjelini budu profesionalniji i odgovorniji i da se što prije oslobode svih onih koji svojim štetnim i moguće koruptivnim postupanjima troše i ionako slabašne i ozbiljno potrošene potencijale.

131


132

STAV: GORAN JEVRIĆ Direktor Regionalnog vodovoda

Mutne radnje mutnih pojedinaca neće zamutiti Regionalni vodovod

Z

bog kontinuiranog interesovanja poslovnih partnera Regionalnog vodovoda (RV), odnosno poslovne mreže Upravnog odbora (UO), menadžmenta i zaposlenih, nakon 34. sjednice UO na kojoj je usvojen izvještaj RV o realizaciji preporuka kolegijuma DRI, odlučio sam da se u ime RV i lično, obratim privrednoj i stručnoj javnosti, zbog medijskog promovisanja neistinitih djelova iz izvještaja kolegijuma DRI, čijim radom je rukovodio senator Zoran Jelić. Najprije, Izvještaj DRI tima o kontrolnoj reviziji RV veoma čudno odudara od obimne

dokumentacije koju je RV dostavio DRI, kao i standarda transparentnog, na činjenicama baziranog, izvještavanja. Stav DRI tima odudara i od eksternih revizija RV, čije poslovanje od 2001.g. kontrolišu globalni revizori Ernst&Young, Deloitte i Crowe. Odgovorno tvrdim da ne postoji ni jedan dokaz za neistinite optužbe, posebno skandaloznog uvodnog dijela izvještaja DRI. Zašto je kolegijum DRI, nerevizorskim rječnikom i neistinama u izvještaju sprovodio lične i političke obračune i optužbe, nije moj zadatak, bar za sada, da obrazlažem.


V DE CRNE GORE Pogrešno tumačeći diskontovanje po međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS) 39 tim DRI 2017. godine pravi grešku „u koracima” i medijski neistinito optužuje RV: „da je od Vlade i Svjetske banke sakrio 2,5 miliona eura kamata beskamatnog kredita Svjetske banke iz 2007.”! U RV smo dvije godine strpljivo očekivali kontrolnu reviziju DRI, da bi institucionalno ispravili „propuste” DRI kontrole iz 2017. godine. Postavlja se pitanje: na koji način subjekt revizije, može da dokaže ispravnost rada? Kada RV u cilju odbrane svog integriteta, institucionalno dokaže zakonitost rada, DRI želi da „isključi” medije kako se ne bi ni medijski, ni institucionalno „dosudila” greška DRI timu. Kada RV savjesno dostavi dokumentaciju, kolegijum DRI je ignoriše, dok „nezvanični PR” DRI pokreće nove medijske kampanje protiv RV kršeći Član 54. Zakona o DRI, za što imamo svjedoke iz reda uglednih crnogorskih urednika i novinara. RV će i dalje insistirati na institucionalnom dokazivanju istine, jer Svjetska banka, EBRD, Ernst&Young, Deloitte, Crowe, Poreska uprava, Institut sertifikovanih računovođa CG i profesori Ekonomskog fakulteta UCG potvr-

đuju ispravnost primjene MRS od strane RV, dok jedino (?) DRI tim usamljeno konstatuje suprotno i neosnovano optužuje RV! Vrhunac nerevizorskog i sa očigledno „čudnim ciljem” pisanog izvještaja DRI tima je optužba da je direktor RV, po senatoru Zoranu Jeliću, uticao na Vladu, Skupštinu, Svjetsku banku, EBRD i čak na najveće globalne revizorske kuće Ernst&Young i Deloitte (koje su inače najnezavisnije kompanije na svijetu i čiji reputacioni rizik iznosi više milijardi eura). Na Ernst&Young i Deloitte ne mogu uticati ni Vlade najmoćnijih država, pa je suvišno

133


134 komentarisati uticaj RV i mene kao direktora, koliko god mi u RV očigledno bili tako velika opsesija ovom DRI timu. Na kraju krajeva, da smo u RV toliko moćni, ne bi blokada računa trajala 268 dana.

1. Do momenta raskida ugovora (1.12.2009.g.) Strabag-u je isplaćeno 9.5 miliona eura, tj. 55% ukupne vrijednosti ugovora od 17 miliona eura za 40% izvršenih radova i isporučeni materijal.

RV je nakon izvještaja DRI 2017.g. za svega dva mjeseca sproveo 93% preporuka i dokazao da su dvije preporuke (7%) u suprotnosti sa Zakonom o računovodstvu, ali i u koliziji sa MRS, što je još jedan dokaz da RV nema potrebe da krije bilo koji dokument, posebno ne od DRI. Zbog svega toga, RV još od 2017.g. predlaže, a što ovom prilikom javno potenciram, da Senat DRI preispita ovaj, blago rečeno čudan izvještaj svog kolegijuma, shodno Članu 38. Zakona o DRI!

2. 2010.g. Strabag suprotno Ugovoru (ali suprotno i međunarodnim konvencijama) pokreće postupak kod nenadležne i neugovorene arbitraže u Parizu, a marta 2013.g. preko MORT-a inicira pregovore. UO RV donosi odluku o pregovaračkom timu u sastavu: predsjednik UO i tri bivša direktora RV koji do detalja znaju svaki segment saradnje sa Strabag-om.

U vezi DRI pitanja zašto ”nismo Strabag-u platili 7,6 miliona”, želim odgovorno da ukažem na činjenicu da, kako se i na koji način u izvještaju predstavljaju “zaključci DRI tima”, postoje više nego ozbiljne indicije o namjerama autora izvještaja, koje uopšte nijesu u skladu sa zakonskim odgovornostima i ovlašćenjima DRI. Postoji mnoštvo argumenata u cilju odbrane stavova RV iz vremena prethodnog menadžmenta kada je nastao spor, a pogotovo sadašnjeg, ali u ovom momentu želim samo da istaknem stav advokata, da bi „u datim okolnostima samo lud”, a mi u RV dodajemo, i korumpiran pojedinac, isplatio višemilionski iznos bez validne dokumentacije. Iz sljedećih, skraćenih navoda, može se pratiti hronologija poslovnog spora RV i Strabag-a, provjeriti ispravnost privredničkog ponašanja RV, kao i otkriti suština „greške” DRI tima:

3. Pregovori su održani u Budvi, 9-10.06.2014.g., kada Strabag zahtjeva isplatu 7,6 miliona eura. Pregovarački tim RV prihvata nesporne obaveze od 2.1 miliona eura, shodno raspoloživoj i validnoj dokumentaciji, uz dokumentovan stav inženjera, a saglasno FIDIC ugovoru. Predstavnici Strabag-a se nakon konsultacija u Beču nijesu vratili na pregovore, čime Strabag prekida pregovore sa RV. 4. Umjesto da podrži antikoruptivne aktivnosti RV, pet godina poslije prekida pomenutih pregovora, DRI tim 2019.g. optužuje RV da je trebalo da plati višemilionski iznos bez dokumentacije, čime bi Strabag-u bilo isplaćeno oko 100% vrijednosti ugovora za 40% završenih radova! Takav stav DRI je suprotan zakonskoj regulativi iz oblasti antikorupcije i krivičnog zakona u oblasti privrednog poslovanja. Zbog čega DRI tim osporava stavove RV koji poštuje zakon i ima povjerenje u crnogorsko sudstvo, pitanje je koje ostaje da se ispita od nadležnih institucija.


V DE CRNE GORE 5. RV privredničke stavove bazira na sljedećim činjenicama: u korist RV su donijete sve četiri odluke Privrednog i Ustavnog suda; u korist RV su stavovi advokatske kancelarije „Paunović” iz Beograda i „Vukčević” iz Podgorice; jasan stav uglednog i globalno priznatog prof.dr Časlava Pejovića, arbitra u sporu, koji je u Parizu izdvojio mišljenje, uz jasne i ubjedljive argumente da je odluka neugovorene i nenadležne arbitraže MTK legalno neodrživa; u korist RV su, na prijedlog prof.dr Dragana Vukčevića, pripremljene dvije studije najeminentnijih eksperata za arbitražu na Zapadnom Balkanu, profesora Sveučilišta u Zagrebu: prof.dr Dike, prof.dr Babića i prof. dr Sikirića, koji su uz ubjedljivu argumentaciju zauzeli nedvosmislen stav da se ni u CG ne može priznati odluka neugovorene arbitraže. U cilju zaštite interesa RV govore i odredbe Zakona o arbitraži CG, konvencije UN i EU,... 6. Januara 2017.g. Strabag dostavlja zahtjev ministarstvu finansija (MiF) o dinamici plaćanja 12 miliona eura, dodijeljenih neugovorenom i nenadležnom arbitražom iz Pariza. Dva mjeseca kasnije, Privredni sud (marta 2017.g.) i četvrti put odbija zahtjev Strabag-a, koji dakle po tom osnovu nema pravo ni na jedan euro, a pogotovo ne na 12 miliona eura! 7. Podsjećam da je nakon raskida ugovora 2009.g. RV sa podizvođačima 2010.g. završio projekat. Čudno je, zašto baš sada u 2019.g. DRI tim i sa kojim ciljem optužuje RV kad 2017.g. na ovu temu nije izdao ni preporuku, iako je reviziju RV počeo u februaru 2017.g, skoro istovremeno kada je Strabag januara 2017.g. poslao gore pomenuto pismo MiF-u?

8. 9.maja 2019.g. uz podršku Vlade je deblokiran račun RV isplatom presuđenih 12 miliona eura, i to bez rasta cijene vode iz RV (0,37 e/m3), čime su Vlada i RV uprkos tako velikim izazovima sačuvali stabilnost RV, ali i ekonomskog sistema Primorja. U RV vjerujemo u skoro pozitivno rješenje ovog poslovnog spora, opredijeljeni da i dalje odgovorno realizujemo razvojne projekte, koje su odobrili Vlada i EBRD, kroz kreditnu podršku u iznosu od 24 miliona eura. Međunarodne institucije, poput EBRD iz Londona nikada ne bi odobrile tako važnu podršku da menadžment RV nema dokazan lični integritet. Poslije skoro tri godine, ako je nekome i bilo nešto nejasno ili „mutno”, sada je u cjelosti sve i jasno i bistro! Stoga, zbog svega navedenog, a posebno zbog neistinitih optužbi kolegijuma DRI i medijskih naslova o „mutnoj vodi u RV”, u ime kolega i lično, poručujem da mutne radnje mutnih pojedinaca neće zamutiti RV! Budva, 11.12.2019. godine

135


136

20.000 eura namijenjenih za akciju pošumljavanja usmjereno na donaciju Nacionalnom koordinacionom tijelu Regionalni vodovod je odložio planiranu akciju pošumljavanja slivnog područja rijeka Morače i Cijevne u zaštitnoj zoni vodoizvorišta „Bolje Sestre“ uslijed proglašenja globalne pandemije COVID-19 i usmjerio namijenjena sredstva u iznosu od 20.000 eura za donaciju Nacionalnom koordinacionom tijelu za borbu protiv zaraznih bolesti

U

cilju podizanja kvaliteta života kao i poboljšanja stanja kvaliteta životne sredine, JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ je, kao odgovoran društveni subjekt, ove godine, u saradnji sa Glavnim gradom Podgoricom, gradskom opštinom Golubovci, opštinom Tuzi i Privrednom komorom Crne Gore, planirao akciju pošumljavanja u oblasti slivnog područja rijeke Morače, u predjelu zona sanitarne zaštite vodoizvorišta „Bolje Sestre“. U godini jubileja, 10 godina uspješnog funkcionisanja i 45 godina postojanja preduzeća, u sklopu globalne borbe protiv sve izraženijih problema u okviru zaštite životne sredine, kao što su klimatske promjene i sve veće pojave vodnog stresa, JP „Regionalni

vodovod Crnogorsko primorje“ koje vodi svoju politiku ekološki svjesno i angažovano sa ciljem poboljšanja stanja životne sredine je iniciralo ovu akciju u susret Svjetskom danu voda 22.03.2020. godine, a koji je ove godine planiran pod sloganom „Voda i klimatske promjene – ubrzaj akciju“. Međutim, uslijed proglašenja globalne pandemije virusa Korona i usmjeravanja svih napora Vlade Crne Gore, Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) i svih nadležnih organa i institucija u državi na organizovanu borbu za zaštitu i očuvanje zdravlja građana Crne Gore, došlo je do obustavljanja ovih aktivnosti do okončanja opasnosti izazvane virusom Korona.


V DE CRNE GORE

Regionalni vodovod je planirana sredstva usmjerio kao donaciju Nacionalnom koordinacionom tijelu, dajući time svoj doprinos uspješno organizovanoj akciji nabavke neophodne medicinske opreme i zaštitnih sredstava, te liječenja i pomoći građanima u borbi protiv opasne zarazne bolesti izazvane virusom COVID-19. Regionalni vodovod je ovom prilikom podržao inicijativu „OSTANI DOMA”, a u duhu simboličnog obilježavanja Svjetskog dana voda, koji je ove godine globalno trebalo da se obilježi u martu pod sloganom „VODA I KLIMATSKE PROMJENE - UBRZAJ AKCIJU”, uputio apel svim građanima da zajednički, ali i pojedinačno, ličnim primjerom odgovornosti i solidarnosti prema drugim članovima naše zajednice doprinesu borbi protiv globalne pandemije izazvane Korona virusom.

Primjerima lične odgovornosti i poštovanja svih preporuka Vlade i Nacionalnog koordinacionog tima, treba pomoći zdravstvenim i drugim nadležnim institucijama Crne Gore, kako bi uticaj globalnog širenja Korona virusa u Crnoj Gori sveli na kontrolisani minimum. Regionalni vodovod, kao i druga javna preduzeća koja se bave komunalnom djelatnošću, imaju dodatnu društvenu odgovornost, koje se ogleda u kontinuiranom funkcionisanju i pruzanju svih javnih usluga našim građanima i privredi. Regionalni vodovod je uveo poseban režim rada u ovoj situaciji, sa ciljem očuvanja zdravlja zaposlenih, ali i obezbjeđivanja vode za piće kontrolisanog kvaliteta građanima i privrednim subjektima na Crnogorskom primorju.

137


138 REGIONALNI VODOVOD NA FORUMU U TIVTU

U Crnoj Gori boravila delegacija austrijskih preduzeća iz oblasti vodoprivrede

O

d 2 – 4. marta 2020. godine u Crnoj Gori je boravila delegacija austrijskih privrednika koju su činili predstavnici najznačajnih austrijskih kompanija iz sektora vodoprivrede. Trgovinsko odeljenje Ambasade Austrije - ADVANTAGE AUSTRIA – u saradnji sa Privrednom komorom Crne Gore, Ministarstvom održivog razvoja i turizma, preduzećem “Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Glavnog grada Crne Gore, Opštinom Tivat, JP Regionalnim vodovodom Crnogorsko primorje, Vodacom-om i vodovodnim preduzećima iz Crne Gore je po drugi put organizovalo Forum - poslovne susrete preduzeća iz Austrije i Crne Gore iz oblasti komunalne privrede i vodoprivrede. Na Forumu koji je organizovan u hotelu Palma u Tivtu, učesnike Foruma je, u ime organizatora, pozdravila gospođa Erika Teoman-Brenner, trgovinska savjetnica pri ambasadi Austrije, kao i predsjednik opštine Tivat, dr Siniša Kusovac, koji je privrednicima iz Austrije predstavio trendove ekonomskog razvoja i investicioni potencijal tivatske opštine, al ii cijele Crne Gore, sa akcentom na projekte u oblasti komunalnih otpadnih voda i vodosnabdevanja. Gostima iz Austrije su prezentovani projekti koje preduzeće Regionalni vodovod Crno-

gorsko primorje realizuje na Crnogorskom primorju, kao i budući razvojni projekti ovog preduzeća. Austrijskim privrednicima je prikazana i prezentacija kompanije Vodacom. Predstavnici vodećih austrijska preduzeća iz oblasti projektovanja, trgovine i izvođenja radova u sektoru voda i otpadnih voda koje posluju na međunarodnom tržištu (Brunnbauer-Armaturen Produktions-GmbH, COPA-DATA GmbH Central Eastern Europe Middle East, Donau Chemie Aktiengesellschaft, FESTO Gesellschaft m.b.H., INTERCHEM HandelsgmbH, Microtronics Engineering GmbH, SCHIEBEL Antriebstechnik GmbH) su upoznali prisutne sa širokim


V DE CRNE GORE

spektrom svojih proizvoda i usluga, uključujući opremu i djelove za sisteme vodosnabdijevanja, najsavremenija softverska rješenja i tehnologije za preradu otpadnih voda, tretiranje pitke vode i vodosnabdevanje, kao i predstavili sopstvena odjeljenja za razvoj, projektovanje, konstrukciju, proizvodnju, isporuku, montažu i puštanje u pogon mašina i postrojenja u oblasti tretmana otpada, komunalnih vozila, tehnike u oblasti tretmana voda i otpadnih voda kao i transportne i ekološke tehnike - postrojenja za mehanički i biološki tretman otpada, zbrinjavanje otpada, preradu otpadnih voda, kao i programe za obučavanje i trening. Nakon održanih prezentacija su organizovani B2B razgovori prisutnih predstavnika vodnog sektora u Crnoj Gori sa austrijskim privrednicima, razmijenjena korisna iskustva, te razmotrene potencijalne mogućno-

sti za saradnju. Organizator Foruma, Kancelarija ADVANTAGE AUSTRIA iz Podgorice, je dio trgovinskog odjeljenja ADVANTAGE AUSTRIA Ambasade Austrije koje raspolaže mrežom od oko 100 predstavništava u više od 70 zemalja širom svijeta. Sa oko 800 zaposlenih i 35 savjetnika, ovo podjeljenje nudi austrijskim preduzećima i njihovim internacionalnim poslovnim partnerima širok spektar usluga, pruža podršku u pronalaženju pravih isporučilaca robe i poslovnih partnera u Austriji. Svake godine ovo odjeljenje rganizuje oko 1.200 manifestacija radi uspostavljanja poslovnih kontakata, pruža i usluge uspostavljanja kontakata sa austrijskim preduzećima koja traže uvoznike, distributere i agente prodaje, ali i informacije o Austriji kao zemlji poslovnom partneru i nastupu na njenom tržištu.

139


140 Još jedan doprinos JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” očuvanju životne sredine

Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji Regionalnog vodovoda i „HEMOSAN“ d.o.o. o preuzimanju elektronsko-električnog otpada JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ u svom poslovanju, kao i prethodnih decenija, koristi mnoštvo električnih i elektronskih uređaja, koji s vremenom postaju potpuno neupotrebljivi usljed kvara ili uslovno neupotrebljivi usljed zastarjelosti opreme. Električna i elektronska oprema i uređaji (tzv. EE oprema) predstavlja sve proizvode koji su za svoj pravilan rad u potpunosti zavisni od električne energije ili elektromagnetnih polja. Kada iz bilo kog razloga ova EE oprema postane neupotrebljiva, pretvara se u EE otpad o kome se treba pobrinuti na adekvatan način jer se u skladu sa zakonskom regulativnom i osnovnim principima zaštite životne sredine ne može odlagati na deponije sa komunalnim otpadom. Razlog je taj što elektronski i električni ot-

pad ima karakter opasnog otpada i prema Zakonu o upravljanju otpadom ne može se mješati sa drugim vrstama otpada. Zbog toga je potrebno da se sa EE otpadom veoma pažljivo radi i da se njegova reciklaža i deponovanje obavi uz potpuno poštovanje zakona i u skladu sa zaštitom životne sredine. Stoga kao društveno odgovorno preduzeće koje posjeduje izraženu ekološku svijest JP “Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” se obratilo preduzeću za sanitarnu i ekološku zaštitu “Hemosan” doo, Bar. Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji se zaključuje između JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“, Budva, koga zastupa direktor Goran Jevrić i „HEMOSAN“ d.o.o., Bar, koga zastupa izvršni direktor Ljiljana Nikitović u martu 2020. godine.


V DE CRNE GORE Izvršilac usluga (“Hemosan”) se obavezuje da će na poziv naručioca (JP “Regionalni vodovod Crnogorsko primorje”) u najkraćem mogućem roku preuzeti elektronsko-električni otpad gratis. Izvršilac usluga se obavezuje da će sa navedenim otpadom postupati u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom od 29.12.2011. godine, službeni list Crne Gore br. 64/11, kao i u skladu sa Pravilnikom o klasifikaciji otpada i katalogu otpada od 26.12.2013. godine, službeni list Crne Gore broj 59/13 i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom, službeni list Crne Gore br. 039/16 od 29.06.2016. godine, Članom 46. i Članom 47. Regionalni vodovod već duži niz godina posluje ekološki odgovorno pa je i u prethodnom periodu sklapao ugovor sa „He-

mosanom“ za prihvat EE otpad regionalnog vodovoda. Ekološki odgovornim poslovanjem može se tretirati ono poslovanje koje koristi obnovljive izvore (ekološki održivo) i vodi računa o uticaju svojih aktivnosti na humane aspekte (društveno odgovorno). Ne smijemo zaboraviti i treću komponentu da takvo poslovanje mora biti sposobno i da pokriva svoje troškove i stvara profit (ekonomski održivo). Stoga JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” svojim poslovanjem i aktivnostima nastavlja da potvrđuje da spada u grupu ekološki odgovornih preduzeća.

141


142

Profile for Regionalni Vodovod Crnogorsko primorje

Vode Crne Gore broj 5  

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded