Vidokrug 37
28. rujna 2010.
OBITELJSKI GRB
Borac za očuvanje mira
Vitešku titulu, odnosno plemićku povelju, Stjepan Golub naslijedio je od prapradjeda Jurja, a obiteljski grb nostrificiran je uredbom kraljice Marije Terezije 1756.
DOZNAJEMO Predak Stjepana plemenitog Goluba zadužio je bečki dvor
Primarna i osnovna funkcija svakoga grba, u svim sredinama i svim vremenskim fazama njegove aktivne uporabe, bila je adekvatno i trajno identificirati pojedince, obitelji ili društvene grupe te raznovrsne institucije. Uz pomoć boja, simbola te njihovih kombinacija, dioba i tumačenja, grb je uvijek predstavljao sasvim originalni djelić identiteta svoga nositelja. Zbog toga sadržajni elementi grba obično evociraju nekakav važan događaj iz života svojega vlasnika ili njegovih predaka, odnosno simboliziraju određene njihove karakterne osobine ili fizička obilježja, afinitete ili sklonosti, emocije ili preokupaci-
Vitez, tajni agent i žigolo na dvoru Marije Terezije U 18. stoljeću vođena su tri habsburško-turska rata, a kako se Juraj (Georg) Golub u jednom od njih posebno istaknuo, kraljica koja je na vlast došla 1740. godine, ubrzo ga nagrađuje. I ne samo to KAMENIČKO PODGORJE – Ako vas je kao putnika namjernika, odnosno izletnika, put odveo do Kameničkog Podgorja u podnožju Ravne gore, niste mogli ne primijetiti prekrasnu drvenu tradicijsku kuću u zaseoku Golubi. Na imanju Stjepana plemenitog Goluba postoji i izvorno građena gospodarska građevina. No, kako doznajemo, obitelj Golub je od jednog svojeg zanimljivog pretka, čije pustolovine po predanju podsjećaju na one baruna Münchausena, naslijedila i plemstvo. O čemu se radi?
Plemić i vitez - Vitešku titulu, odnosno plemićku povelju naslijedio sam od svog prapradjeda,
Jurja (Georga) Goluba, koja mu je dodijeljena 1751., a obiteljski grb nostrificiran je uredbom kraljice Marije Terezije 15. rujna 1756. godine. Kraljica mu dodjeljuje i posjed kod Kamenice, a treba znati – sve je on to itekako zaslužio. Naime, u 18. stoljeću vođena su tri habsburško-turska rata, a kako se on svojim vojničkim vještinama istaknuo vjerojatno u onom koji je vođen od 1737. do 1739., kraljica koja je na vlast došla 1740. godine, ubrzo ga nagrađuje. I ne samo to! Bio je on naočit momak, te postaje jednim od brojnih „liebhabera“ (ljubavnika) u kraljičinoj ložnici! A kako je bio inteligentan, usprkos riskantnoj avanturi u koju se upustio s konkurentima,
osvojio je ne samo kraljičino srce nego postaje njezinom osobom od povjerenja. Marija Terezija ga školuje i on ubrzo odlazi u diplomaciju – istaknuo je Stjepan Golub dodavši kako postoje indicije da ga je time željela
p
ustolovine Jurja (Georga) Goluba, po predanju podsjećaju na one baruna Münchausena
zaštititi (i sebe!) od spletki dvorske svite koja je vedrila i oblačila u prekrasnom bečkom dvorcu Schönbrunnu. Iako nije poznato u kojoj su od nebrojenih odaja dva go-
lupčića iz naše priče šaputali na jastucima, Stjepan Golub zna da je kraljičin vitez ipak morao pod nož. Odnosno, jedan vitalni dio njegova tijela.
„Danak“ u krvi - Novi rat s Turcima neprekidno je visio u zraku, pa Juraj Golub dobiva novi identitet. Nakon što su ga obrezali, u svojstvu tajnog agenta uspijeva doći do samog sultana s kojim pregovara i spašava Beč od dodatnog gubitka teritorija. Dok je on bio izložen pogibelji u Osmanlijskom Carstvu, zapravo je čuvao leđa svojoj obožavanoj dragani. Naime, Marija Terezija od 1740. do 1748. godine prvo vodi Rat za austrijsko nasljeđe, a za-
tim od 1756. do 1763. godine ne uspijeva silom oružja povratiti izgubljenu Šlesku i osvetiti se njoj omraženom Fridriku II. Svoje pozne godine, plemić-pučanin Juraj plemeniti Golub vjerojatno nije sa svojim sinom Antunom dočekao na imanju u Hrvatskoj. Sahranjen je u Beču u kojem je pod drugim identitetom stigao zasnovati još jednu obitelj o kojoj se do danas još uvijek ništa ne zna – zaključio je Stjepan plemeniti Golub priču o svojem malo poznatom pretku. A jesu li sva iznesena nagađanja o njegovom burnom životu točna, možda jednog dana potvrde ili demantiraju podaci s dokumenta koji sigurno negdje čuče u arhivima i skupljaju prašinu…
je. U tom je smislu indikativan primjer grba Jurja (Georga) Goluba – objašnjava Stjepan plemeniti Golub. Naime, dio heraldičkoga simbola čuva uspomenu na prezime svojega prvoga nositelja iz vremena dok još nije imao plemićki naslov, a drugi njegov dio asocijativno povezuje izvorno obiteljsko ime s djelima koja su Jurju osigurala plemićki i viteški status. Prema riječima Stjepana Goluba, heraldički elementi čvrsto se stapaju u nerazdvojnu cjelinu, čineći simbol koji redovito prati - identificira mudrog, visokog, razumnog čovjeka, odnosno člana obitelji koji je istinski borac za očuvanje mira...
NAŠA POSLA Od 2008. godine Uprava za zaštitu kulturne baštine vrednuje tradicijske građevine na Golubovu obiteljskom imanju
Klizište prijeti uništenjem građevina
Autohtonoj građevini u podnožju Ravne gore prijeti uništenje
Još 2008. godine Stjepan Golub Upravi za zaštitu kulturne baštine, odnosno njezinom Konzervatorskom odjelu u Varaždinu, uputio je zahtjev za vrednovanjem tradicijskih građevina koje su podignute na obiteljskom imanju. No, kako doznajemo, njihov status do danas se ne rješava, a što je najgore – podignute su na zemljištu koje klizi. - Djelatnice spomenutog Konzervatorskog odjela obišle su na moj poziv građevinu u Kameničkom Podgorju 18. Tom prilikom utvrđeno je da se radi o vrijednoj tradicijskoj građevini, izrađenoj
od drva i zemlje, s autentično očuvanom unutrašnjošću. Odnosi se to na raspored prostorija, zemljani pod u jednom dijelu,
u
tvrđeno je da se radi o vrijednoj tradicijskoj građevini, izrađenoj od drva i zemlje izvornom namještaju i ostaloj opremi. Konstatirano je da su izvorno očuvane i gospodarske građevine. A kako su
smještene u zaseoku Golubi u podnožju Ravne gore, sa svojom okolinom čine ambijetalnu vrijednost koju bi trebalo očuvati. Stoga su odlučili započeti s valorizacijom građevine i njezinim stavljanjem pod preventivnu zaštitu u trajanju od tri godine. No tek nakon proteka tog razdoblja trebali bi odlučiti zadovoljava li ona uvjete za upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. No dok papirologija stoji, teren klizi, pa će možda i ti svjedoci davno prohujalih vremena jednostavno propasti – ustvrdio je Stjepan plemeniti Golub.