54
PHOTO: ANIMA MUNDI
ispričaju. Na primjer, koliko empatije imaš da možeš čuti, osjetiti i doživjeti tuđe emocije ili iskustva. Zato nisam siguran da je zadnjih 50 godina svoga života Leonard Cohen bio gladan, ili Bob Dylan. Možda u početku da, ali kasnije sigurno ne. To je više stvar predrasude da se kreativni ljudi uvijek napajaju na čemeru, ne vjerujem da je tako. Iako te loša iskustva mogu izgraditi tako da imaš šire horizonte i za ljude oko sebe. Međutim, (hvala Bogu) i lijepa iskustva mogu biti inspiracija za pjesmu. ONO ŠTO TE NAJVIŠE VESELI DOK STVARAŠ? To što ne znam kamo to vodi i gdje idem, evo svaki put kad pišem, ako me pjesma iznenadi, to znači da je dobra, ako se to ne desi, znači da si u klišeju (u nečemu što je već viđeno). Zato se svaki put radujem kada krenem tim nekim nepoznatim putem, pa makar i pogriješio, što mi se često događalo (smijeh).
Draže mi je to nego da budem odličan poznavatelj svog rukopisa, nije mi zanimljivo ponavljati se. TVOJI KONCERTI SU KONCERTI ZA DUŠE KOJE VOLE I ŽIVE OD EMOCIJA, ČAK DOTAKNEŠ I ONE KOJI SU MANJE EMOTIVNI. KOLIKO SMATRAŠ SEBE ČAROBNJAKOM EMOCIJE I POZNAVAOCEM LJUDSKIH DUŠA? To što ja radim, više puta sam to istaknuo, pa ću i sada – Kad pošaljem pjesmu u eter, to je kao da vaš čitatelj pošalje otvoreno pismo novinama ili nekoj redakciji. Moje pjesme osjete ljudi koji su od moje sorte, ne osjećamo svi stvari na isti način. Niti se svi zabavljamo na isti način, niti smo svi sjetni na isti način. Zato znam da moju muziku osjećaju ljudi koji su zapravo meni slični i ja njima. Moja glazba sigurno nije ni zabavna, ni zahvalna nekome koji je ne osjeća. To ne
BROJ #37, MART 2018.