Page 1


Mirjana Krizmanić

Tkanje života Putovi i staze do životnoga zadovoljstva i sreće

Tkanje života.indd 1

31.3.2009 16:17:35


Izdavač: Profil International, d.o.o. Za izdavača: Daniel Žderić Glavni urednik: Drago Glamuzina Urednik: Sandra Pocrnić Mlakar Lektura: Mirta Pripuzović Korektura: Marica Grbešić Grafičko oblikovanje: Goran Vukašinović Oblikovanje ovitka: Studio 2M Fotografija: Tomislav Čuveljak Ilustracije: Roko Idžojtić Tisak: Profil, siječanj, 2009. © Za hrvatsko izdanje: Profil International, 2009. 4. izdanje Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava. ISBN 978-953-12-0997-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 690318.

Tkanje života.indd 2

31.3.2009 16:17:35


Mirjana Krizmanić

Tkanje života Putovi i staze do životnoga zadovoljstva i sreće

PROFIL

Tkanje života.indd 3

31.3.2009 16:17:35


Sadržaj Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Osnovna popudbina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 O bolnim događajima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 O vanjskome izgledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 O roditeljima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Raskrižja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 O zanimanju i radu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 O odabiru životnog partnera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 O pogrešnoj upotrebi riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 O proročanstvu koje samo sebe ispunjava . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 O braku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 O „pokusnom braku“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 O vraćanju u prošlost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Prošlost, sadašnjost, budućnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 O ovdje i sada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 O međuljudskim odnosima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 O razlikama među partnerima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 O prijateljstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 O slušanju samih sebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 O primanju i pružanju pomoći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

Razlike među ljudima u sreći i životnom zadovoljstvu . . . . . . . . . . 55 O negativnim i pozitivnim emocijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Primjeri aktivnoga suprotstavljanja negativnim emocijama . . . . . . . 58 O teškim životnim događajima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 O smrti bližnjih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 O bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 O religioznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 „A zašto baš ja?“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Tkanje života.indd 4

31.3.2009 16:17:35


O bolesti bližnjih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Sreća, životno zadovoljstvo i kakvoća življenja . . . . . . . . . . . . . . . 73 Ciljevi i očekivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 O razočaranjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 O osobnim očekivanjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 O sanjarenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 O doživljaju kontrole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 O stresu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 „To se meni ne može dogoditi“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 O suočavanju sa stresom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 O frustraciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 O agresiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 O neuspjesima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 O suočavanju s neuspjehom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 O suočavanju s uspjehom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Očaravajuća obuzetost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Još o ciljevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Uspoređivanje s drugim ljudima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 O oponašanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . „A što bi na to rekli ljudi?“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O vodoravnom uspoređivanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O okomitom uspoređivanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O ogovaranju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O osuđivanju drugih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O zavisti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O stereotipima i predrasudama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O toleranciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O smislu za humor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Još o uspoređivanju s drugima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O starenju i mirovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O zahvalnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

122 123 126 128 132 133 135 138 141 144 146 147 154

Korištena i preporučena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156

Tkanje života.indd 5

31.3.2009 16:17:35


Tkanje 탑ivota.indd 6

31.3.2009 16:17:35


Uvod

Unatoč tome što ne idemo svi baš istim putem, možemo si uzajamno pomagati otvarajući jedni drugima vrata.

Tkanje života.indd 7

31.3.2009 16:17:38


8

Mirjana Krizmanić

S

vi mi želimo biti sretni i zadovoljni i svi imamo pravo na to, iako uvijek baš točno ne znamo kako bismo ga mogli ostvariti, tj. kako doći do sreće, kako ju sačuvati ili uvijek ponovno pronaći. Dodatni je problem što se najčešće ne slažemo u tome što je sreća jer svatko od nas ima neku svoju zamisao o tome što bi sreća trebala biti i kako bi trebala izgledati. “Tkanje života” nije knjiga naputaka koja bi svima u svakome trenutku i na svakome mjestu mogla omogućiti postizanje zadovoljstva i sreće jedanput i zauvijek. To nije knjiga uputa koje bi mogle omogućiti jednostavno privremeno postizanje sreće, a nije ni knjiga recepata, pa čak ni konkretnih preporuka, jer to zapravo i nije moguće sročiti. Svaki je čovjek jedinstven pa je takav i njegov život. Osobine i iskustva svakoga pojedinca isprepleću se s osobinama i iskustvima drugih ljudi, kao i s okolnostima u kojima žive. Stoga u ovoj knjizi nema podrobnih savjeta o tome kako se nositi s nevoljama na koje nailazimo ili s velikim gubitcima koji nas pogađaju u životu. Svatko od nas na svoj način se suočava ili ne suočava s onime što mu se događa, iako nam se svima na putu kroz život događaju slične stvari. Upravo zbog te sličnosti života ljudi koji žive u istomu podneblju i istoj državi, naši se životi manje ili više odvijaju prema određenome “nacrtu”. Tako svi u određenoj životnoj dobi krećemo u školu, pa u određenoj dobi počinjemo raditi ili se ta dob nešto odgađa zbog dodatna školovanja. U određenome životnom razdoblju većina mladih ljudi ulazi u brak, rađaju djecu, da bi na kraju svoga radnog vijeka otišli u mirovinu. Iako je vječna želja svih ljudi imati neki jednostavni popis naputaka koji bi nam svima olakšao put do sreće, davanje takvih konkretnih uputa s jedne strane nije moguće zbog različitosti ljudi, a s druge strane zbog različitosti situacija s kojima se svi mi suočavamo tijekom života. Razlike koje postoje među ljudima uvjetuju i njihove različite odgovore na životna događanja, pa tako čak na isti događaj na isti način neće

Tkanje života.indd 8

31.3.2009 16:17:38


Tkanje života

9

reagirati ni dvoje, a kamoli više ljudi. I tako, iako je dakako moguće napisati neke jednostavne upute poput: “Pođite kući i mislite pozitivno“, takve nam upute ne mogu uistinu pomoći u teškim životnim situacijama. Unatoč tome što svi ne idemo baš istim putem, a kad i idemo, to nije uvijek u isto doba, ipak možemo uzajamno si pomagati, ne pomoću gotovih recepata, već otvarajući jedni drugima vrata, koja možda nismo ni primijetili ili koja su za nekoga među nama bila preteška da ih otvori sam. Ako pogledamo oko sebe, gdje god živjeli, vidjet ćemo tisuće i tisuće ljudi koji samostalno uspijevaju voditi svoje živote i uživati u njima, čineći to s manje ili više uspjeha, manje ili više hrabrosti i manje ili više strpljenja. Ali svakome od nas tijekom života događaju se situacije s kojima se ne možemo nositi, u kojima nas je zatekla ili prevladala neka nesreća pa nam zatreba ljudska potpora ili pomoć. Takva nam pomoć može dobro doći i kad nismo u nekoj nevolji, ali nam se život ne čini dostatno dobrim ili uspješnim, zanimljivim ili sretnim. U knjizi je riječ o svakodnevnim životnim situacijama u koje su uvrštene osnovne etape životnoga puta većine ljudi, ali i o mnogim drugim pojavama u vezi s našim traženjem životnoga zadovoljstva i sreće. Tako se govori o osnovnoj popudbini s kojom krećemo u život, o raskrižjima koja nas čekaju, a na kojima odabiremo zanimanje ili životne partnere; o radu i bračnim vezama, o našemu vraćanju u prošlost i gledanju u budućnost; o razlikama koje postoje među nama u suočavanju s neuspjesima i uspjesima, te o mnogim drugim pojavama oko nas i u nama. U sadržaj knjige nisu uklopljena samo osnovna životna područja, već i bolni događaji s kojima će se tijekom života sresti većina ljudi, kao što su smrt ili bolest bliskih osoba, vlastite bolesti, neostvareni ciljevi ili neispunjena očekivanja, raspad bliskih odnosa i niz drugih, kao i naše moguće poželjne i nepoželjne reakcije na te događaje. Navedeni primjeri ponašanja ljudi pogođenih tim događajima služe samo kao

Tkanje života.indd 9

31.3.2009 16:17:38


10

Mirjana Krizmanić

ilustracija mogućih načina reagiranja, među kojima tako svaki čitatelj može za sebe potražiti najprikladniji izlaz ili rješenje. Cilj je, dakle, ove knjige pokazati moguće izlaze iz nekih teških životnih situacija te neke načine sprječavanja nastanka problema ili njihova rješavanja. Ova knjiga jednako tako pokušava i otvoriti vrata do boljega razumijevanja onoga što nas čini sretnima i zadovoljnima, što nam uljepšava život i čini ga vrijednim življenja. Jedan od ciljeva ove knjige jest i upozoriti čitatelje na neke putove do većega, boljega, raznovrsnijega zadovoljstva životom ili bolje i trajnije kakvoće življenja. Putovi i staze koji se ovdje nude namijenjeni su mladima i starima, ženama i muškarcima, obrazovanima i manje obrazovanima, jednom riječju svima onima koji žele svoj život provesti s više radosti i manje bola ili, drugim riječima, koji žele aktivno oblikovati život koji žive. Knjiga o traženju i pronalaženju zadovoljstva u svakodnevnim životnim situacijama i odnosima s kojima se tijekom života susreće većina ljudi ne može biti stručni udžbenik ili znanstvena monografija, već samo specifična primjena stručnih spoznaja i znanja pretopljenih kroz životno iskustvo. Na nekim mjestima u knjizi naići ćete na kratke tekstove u okviru gdje su podrobnije objašnjeni neki pojmovi ili pojave. Možete ih pročitati ako želite saznati nešto više o pojmu na koji se odnose, ali ih i preskočiti, jer ne čine sastavni dio samoga teksta. Na sličan način u tekst su utkane i neke životne priče, koje ilustriraju neke pojmove ili opise.

Tkanje života.indd 10

31.3.2009 16:17:38


Osnovna popudbina

• O BOLNIM DOGAĐAJIMA • O VANJSKOM IZGLEDU • O RODITELJIMA

Tkanje života.indd 11

31.3.2009 16:17:41


12

Mirjana Krizmanić

P

rije nego što krenemo tražiti put do zadovoljstva, moramo razmotriti prtljagu s kojom svi mi krećemo na taj put. U toj popudbini na prvome mjestu je sve ono sa čime smo se već rodili, što smo naslijedili od bližih i daljnjih predaka. Najočitiji u tomu naslijeđu su temperament ili ćud, tjelesni izgled i druga naslijeđena tjelesna svojstva, koja ćemo kasnije trudom i vlastitim nastojanjem preobraziti u sposobnosti. Tu su i naši roditelji, koje nitko ne može odabrati sâm i većina djece voli ih takve kakvi oni jesu, iako bi možda željeli da su drugačiji, na primjer, poput roditelja nekog školskoga prijatelja ili prijateljice. U početne datosti ulazi i vrijednosni sustav sredine u kojoj smo odrasli, a koji smo stekli ponajprije upravo od naših roditelja. Taj vrijednosni sustav nije nepromjenjiv, ali odricanje od vrijednosti koje smo stekli u roditeljskoj kući najčešće nas ne vodi putem do životnoga zadovoljstva, već na neku od brojnih stranputica. & Bog ne može biti na svakom mjestu, pa je stoga stvorio majke.

Židovska poslovica U našoj početnoj popudbini jest i mjesto u kojemu smo rođeni, tj. zemlja koju će većina rođenih u njoj nazvati domovinom, s njezinim prirodnim ljepotama i osobitostima, prirodnim bogatstvom ili siromaštvom i, dakako, svojim političkim sustavom. U vrijeme našega rođenja i ranoga djetinjstva taj politički sustav djeluje na nas samo posredno, ponajviše kroz životni standard obitelji. Ali već u školskoj dobi mogući su i različiti neposredni negativni utjecaji ako se, primjerice, djecu ne upoznaje s prirodnim zakonima i znanstveno utvrđenim činjenicama, već ih se "puni" različitim rasnim, etničkim, vjerskim i drugim predrasudama. Nema, međutim, sumnje kako političko uređenje neke države u načelu nije nešto trajno i nepromjenjivo, iako nam u

Tkanje života.indd 12

31.3.2009 16:17:41


Tkanje života

13

svakoj životnoj dobi može otežavati ili olakšavati put do kvalitetnoga življenja. Vrijednosni sustav koji smo u manjoj ili većoj mjeri usvojili od roditelja, a u koji najčešće ulazi i pripadanje određenoj religiji, dio je osnovice tkanja koji će mnogima potrajati cijeli život, dok će ga drugi mijenjati na različite načine. Posljedice mijenjanja vrijednosnoga sustava ovise o brojnim utjecajima i okolnostima, među kojima su posebno važni početni vrijednosni sustav u koji se unose promjene, životna dob u kojoj dolazi do tih promjena i motivi koji su potaknuli te promjene. Pojednostavnjeno rečeno: osoba koja se potpuno odriče tradicionalnoga vrijednosnog sustava izgrađenoga, na primjer, na etičkim normama ili Deset zapovijedi Božjih i zamjenjuje ga sustavom u kojemu su važna samo materijalna dobra neovisno o načinu na koji su stečena, na neki način izrezala je dio svoje početne tkanice, promijenila svoj svjetonazor pa je, vjerojatno, čak iskrivila, izbrisala ili nadogradila vlastita sjećanja kako bi stvorila prostor za nove i sasvim drugačije vrijednosti. Ako je taj novi vrijednosni sustav posljedica vlastita odabira i ne ugrožava druge ljude, a promjena nije potaknuta imitiranjem drugih ili željom da im se ugodi, moguće je da i taj put vodi do životnoga zadovoljstva. Vrijednosti Skup općih uvjerenja, mišljenja i stavova o tome što je ispravno, dobro ili poželjno, koji se oblikuje tijekom procesa socijalizacije. Postoje individualne vrijednosti, koje se u određenoj mjeri mogu razlikovati od osobe do osobe, ali i opće, koje su zajedničke svim ljudima u nekoj zajednici. Takve su opće vrijednosti, na primjer, pravda, sloboda, jednakost svih pred zakonom. Vrijednosti ne možemo neposredno opažati, već o njima zaključujemo na temelju ciljeva koje pojedinac nastoji ostvariti ili koje smatra važnima u svome životu.

Tkanje života.indd 13

31.3.2009 16:17:41


14

Mirjana Krizmanić

Na žalost, velike promjene početne osnovice našega životnog tkanja mogu u njemu ostavljati praznine koje se ne mogu popuniti provlačenjem novih niti, već ih treba ostaviti da zjape ili ih prekriti zakrpama. O takvomu primjeru govori i prva priča iz života.

Priča iz života Moji su znanci, dvoje visokoobrazovnih ljudi, poput većine osoba u njihovoj sredini živjeli svoj život u skladu s usvojenim vrijednosnim sustavom, prema kojemu su se ravnali i njihovi roditelji. Oboje su na vrijeme završili školovanje, dobili stalna radna mjesta gdje su uredno obavljali svoj posao. Nakon nekoliko godina braka dobili su i sina kojega su zajednički odgajali, uglavnom primjenjujući odgojne metode kojima su se koristili njihovi roditelji. Zaboravljajući da su se u međuvremenu promijenile ne samo mnoge društvene norme, već i cijela okolina u kojoj je njihov sin odrastao, nisu kontrolirali njegove izvanškolske aktivnosti, vjerujući da odlazi na satove engleskoga ili tenisa ili da uči kod nekoga svojega prijatelja. Dječak je, osim toga, provodio iznimno mnogo vremena za računalom, koje je za oba roditelja bilo potpuna nepoznanica. Pri kraju srednje škole razrednica je pozvala roditelje hitno na razgovor, tom prigodom su saznali kako njihov sin rijetko svraća u školu, da ima niz nedovoljnih ocjena, kako se drogira i drogu prodaje ostaloj djeci u školi. Dok su njegovi roditelji provodili život radeći na više strana kako bi svome sinu omogućili što bolje školovanje, dječak je - sada već i mladić - od vršnjaka s kojima se družio usvojio sasvim drugi sustav vrijednosti. Nije završio ni srednju školu, kasnije je proveo neko vrijeme i u zatvoru, a o svojim roditeljima govori kao o nekim zanesenim, maloumnim osobama koje ne shvaćaju svijet u kojemu žive.

Tkanje života.indd 14

31.3.2009 16:17:41


Tkanje života

15

Sasvim je drugačija priča ako se mijenjamo jer uviđamo kako smo u nečemu griješili, ako prepoznajemo kako ponavljamo postupke koji unesrećuju nas ili naše bližnje, pa postupno počinjemo izvlačiti pogrešne niti iz naše tkanice i zamjenjujemo ih novima koje će cijelo tkanje učiniti boljim i ljepšim. Ali svaka promjena barem će djelomice ovisiti o tome što mi sâmi smatramo srećom ili životnim zadovoljstvom. Tako, malo pojednostavnjeno, izgleda ono što smo dobili na početku svoga puta. Uz ove datosti koje vrijede za sve ljude, gdje god se oni rodili i živjeli, postoji još niz pojava koje će nas, vjerojatno, pogoditi tijekom života, kao što su bolesti, nevolje, bol, patnja i na kraju - koja nam je opet svima zajednička - smrt.

O bolnim događajima Neugodni i bolni događaji koje ćemo proživjeti tijekom života često ne ovise o nama, ali ipak mnogo puta i ovise, jer smo ih sâmi izazvali svojim načinom života. Kad nam se čini, a svakome od nas to se često učini, da su različite životne nevolje i patnje nepravedno ili neravnomjerno raspoređene pa se nekome događaju češće, a nekoga zaobiđu, trebali bismo se uvijek sjetiti kako su na isti način raspoređene i pozitivne pojave ili ono što mnogi nazivaju “srećom”. Bitna je razlika samo u tome što svatko smatra kako je sreću zaslužio, a nesreću nije. Slično tome, često ukazujemo prstom na one kojima sve ide lako od ruke, žaleći se što se to ne događa i nama, ali rijetko se rastužimo nad tuđom nevoljom, smatrajući je nepravdom. Takvo suosjećanje ljudi katkad osjete nad patnjom djece koju vide na televiziji kako se hrabro bore protiv teških bolesti, ali mnogi se ni tada ne usude izustiti neku vrstu “prigovora” protiv te pojave, strepeći da ne ureknu sebe ili svoju djecu. Kao da nas tuđa patnja štiti jer se, eto, sručila na nekoga drugoga pa je neće biti dovoljno i za nas!

Tkanje života.indd 15

31.3.2009 16:17:41


16

Mirjana Krizmanić

Činjenica kako smo, možda, dobili manje od drugih, da smo naslijedili izgled koji mnogi neće smatrati privlačnim, kako je naša ćud nagla i neugodna, a država u kojoj smo se rodili siromašna i zaostala u odnosu na razvijene države ovoga svijeta, još ne znači da za nas nema puta do kvalitetnoga života. Kao što ni posebna obdarenost ljepotom, talentima ili bogatstvom ili rođenje u bogatoj i sređenoj zemlji koja ne pamti ratove još ne znači kako nam je put do sreće unaprijed zajamčen, a osobito ne znači kako nam je zajamčen više nego ostalima. Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti ili koristiti, ovisno o tome što ćemo mi sâmi učiniti s tim. Te datosti koje su zajedničke svima nama možemo slikovito zamisliti kao osnovicu tkanja na kojoj ćemo sâmi tkati tkanje svoga života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu možemo raditi do kraja života, mijenjajući boje i uzorak tkanja, uživajući u skladu koji gradimo između sebe i drugih ljudi, prirode i svijeta.

O vanjskome izgledu Dakako, ne smijemo smetnuti s uma kako se u današnje vrijeme mnogi dijelovi te naše početne prtljage mogu i promijeniti. Eto, na primjer, izgled. Danas možemo, ako za to imamo dostatno novca, produljiti ili smanjiti nos, priljubiti uši uz glavu, popuniti usnice, a i druge dijelove tijela, ukloniti bore, osloboditi se masnih stanica pomoću kirurgije i medicinske tehnike. Današnje vrijeme slavi mladost i zdravlje, ali ne tako da ljude uči kako će ostati mladi duhom ili kako će sačuvati svoje zdravlje zdravim načinom života, što zahtijeva sustavni napor i nastojanje, već se za sve nude trenutačna rješenja. I tako našim gradovima sve više hodaju žene i muškarci napetih, glatkih, ukočenih lica

Tkanje života.indd 16

31.3.2009 16:17:41


Tkanje života

17

iza kojih kao da nema nikoga, kao da nitko tamo “unutra” nije živio, smijao se, mrštio i plakao. Možda nekima postaje preteško ako se jasno vidi kako već dugo tamo “stanuju”, pa to na neki način žele prikriti, kao što se na oronulim kućama bojaju pročelja, a stubišta i dalje vonjaju po plijesni. Oni koji nemaju dostatnu količinu novca ili imaju drugačiju motivaciju, neće se baviti toliko svojim izgledom, već će ga nastojati malo dotjerati odjećom ili, što je još bolje, radom na izgrađivanju nekih svojih ljudskih osobina, kao što su dobrota, požrtvovnost, suosjećanje s drugim ljudima i niz drugih humanih osobina. Takav “unutarnji rad” od lica koja su krenula u život bez naslijeđene ljepote ili privlačnosti s vremenom čini zanimljiva živa lica ljudi s kojima bi se svatko rado družio. Nije, dakako, sve tako jednostavno crno-bijelo, pa tako ni svi oni koji su nezadovoljni svojim izgledom ne mogu to nezadovoljstvo preinačiti u prihvaćanje, niti su svi oni koji su prema sudu većine lijepi i privlačni, time zadovoljni. Upravo zbog složenosti ljudskih bića i njihova doživljavanja, nema pravila koje bi moglo vrijediti za sve, ali ima spoznaja koje bi ljudima mogle pomoći da u većini slučajeva prihvate svoj izgled bez primjene drastičnih mjera poput operacije. Neke su od tih spoznaja kako se svi mi vrlo brzo navikavamo na neprivlačnost i na privlačnost, da nam neprivlačna, ali dobra ili šarmantna osoba postaje privlačnom, a privlačna, ali umišljena i prazna - neprivlačnom. Tamo, međutim, gdje to nije moguće, gdje je osobna nevolja zbog zamišljenoga ili stvarno neprivlačnoga izgleda prevelika i neprolazna, treba potražiti tuđu pomoć. Ta pomoć može biti kirurška, ali bolje bi bilo da tome prethodi psihološka, što bi osobi moglo pomoći sagledati istinske motive vlastitoga nezadovoljstva i želje za promjenom izgleda. Ako je, na primjer, osnovni motiv, ugoditi partneru koji voli pune usnice, bolje bi bilo promijeniti partnera, nego ispuniti usnice silikonom. Naime, partner, koji ljudsko biće svodi na dio tijela i očekuje da

Tkanje života.indd 17

31.3.2009 16:17:41


18

Mirjana Krizmanić

se taj dio prilagođava njegovu ukusu; pa bilo to i odlaskom pod nož; vjerojatno nikome neće biti partner za cijeli život ni dugotrajni suputnik. U tom slučaju bolje bi bilo mijenjati partnera, a ne svoje usnice, nos ili neki drugi dio tijela. Kad je, međutim, riječ o osobnomu nezadovoljstvu, kad nam teško pada hodati sunčanom stranom ulice i vidjeti sjenu svoga nosa koji nam poput peraje morskoga psa krči put, tada je možda bolje potražiti dobroga kirurga. Psihološka pomoć može pojedincu olakšati prepoznavanje vlastitih motiva, nuđenjem alternativnih rješenja može ukloniti nezadovoljstvo i olakšati prihvaćanje vlastita izgleda. Psihološko savjetovanje može pridonijeti sprječavanju operacija ili zahvata koje osoba želi učiniti samo zbog imitiranja drugih ili praćenja posljednje mode. Kad gledamo slike velikih majstora koji su u prošlim stoljećima slikali lijepe žene svojega doba, možemo jasno vidjeti kako se pojam tjelesne ljepote mijenjao, pa su u nekim povijesnim razdobljima cijenili punašne žene, u drugima mršavice, koje izgledaju kao da su izgladnjivane mjesecima. U nekim razdobljima lijepa ženska usta morala su biti majušna, u drugima golema i napadna. Ali moda dolazi i prolazi, pa se stoga na bilo kakve zahvate treba odlučiti samo ako to činimo kako bismo bolje živjeli sâmi sa sobom, a to ne možemo postići na neki drugi način. Drugim riječima, ako je tjelesni izgled toliko visoko u našemu poretku vrijednosti da će nam tek njegova promjena omogućiti da budemo zadovoljni sâmi sa sobom, tek tada treba krenuti tim putem.

O roditeljima Među početnom prtljagom naveli smo i roditelje, koje nitko od nas nije mogao odabrati sâm, na što se mnogi, osobito mladi ljudi, često žale. Zanimljivo je kako se nitko ili gotovo nitko ne upita jesu li njegovi ili njezini roditelji sretni onime što su dobili, jer ni oni nisu mogli odabrati dijete koje će roditi. Dakako, djeca su tu u nešto težemu polo-

Tkanje života.indd 18

31.3.2009 16:17:41


Tkanje života

19

žaju jer dolaze na svijet tuđom odlukom, željom i nastojanjem, dok bi odgovorni roditelji trebali unaprijed voljeti dijete koje će se roditi neovisno o njegovu spolu, izgledu, osobinama i sposobnostima. To mnogi roditelji i čine, ali budući da su motivi za rađanjem djece različiti, događa se da roditelji unaprijed zamišljaju kakvo će biti njihovo dijete, pa zbog neispunjenih očekivanja dijete koje su dobili često ne uspijevaju ni dovoljno voljeti ni primjereno voditi do odrasle dobi. Roditeljski motivi mogu biti nagon za održanjem vrste, želja za širenjem vlastitih gena, udovoljavanje onome što “se očekuje” u određenoj dobi, želja za zadržavanjem partnera ili čak osvajanjem partnera, igranje određene roditeljske uloge, ostvarivanje vlastitih neispunjenih želja pomoću djeteta, primjerice poput odabira određenoga zanimanja i niz drugih. Dijete od kojega se očekuje da ostvari ono što su roditelji ili jedan od njih propustili učiniti u svome životu, često vrlo mukotrpno uspijeva odabrati svoj vlastiti put. Zanimljivo je kako navedeni motivi ne ovise o podrijetlu, obrazovanju i dobi roditelja, kao što ni o njihovu podrijetlu, dobi i obrazovanju ne ovisi želja da svoju međusobnu naklonost i privrženost ostvare u zajedničkome djetetu koje će od časa rođenja i nadalje biti svjetlost i radost njihova života. Takvi roditelji prihvaćaju podjednako bezuvjetno i djecu koja su rođena s nekim oblikom invaliditeta, kojoj nastoje omogućiti da iskoriste sve svoje potencijale. Roditelji koji bezuvjetno vole svoju djecu, ne žale se na svoju sudbinu ako djeci nešto nedostaje, kao što se ne hvale djecom koja su na različite načine nadarena. Oni jednostavno vole svoju djecu takvu kakva jesu i takva roditeljska ljubav može poništiti mnoge loše utjecaje mjesta ili zemlje rođenja, privlačnijega ili manje privlačnoga izgleda, većih ili manjih sposobnosti.

Sukobi između djece i roditelja često otežavaju dječji razvoj, osobito ako su prouzročeni trajnim nezadovoljstvom razočaranih roditelja dje-

Tkanje života.indd 19

31.3.2009 16:17:41


20

Mirjana Krizmanić

tetom koje su dobili. Dijete koje se uz sve tegobe odrastanja mora nositi i s pomanjkanjem roditeljske ljubavi, vrlo često previdi mogućnosti ostvarivanja sebe i svojih motiva pa zastane na nekoj životnoj stranputici. Ovisno o naslijeđenim osobinama i dispozicijama, srećom, mnoga djeca izbore se za svoje mjesto pod suncem pa unatoč svemu, odrastu u zadovoljne i uspješne ljude. Iako je na prvi pogled tužna spoznaja kako su za to morali uložiti mnogo više truda i napora nego da su ih tijekom odrastanja pratili brižni i njima nakloni roditelji, ne smijemo smetnuti s uma kako su mnogi od njih na tome putu ojačali i iskoristili svoje dispozicije koje bi, možda, ostale nerealizirane. To, dakako, vrijedi za djecu s “boljim” nasljednim osobinama, koja će nekako preživjeti i bez prave roditeljske potpore, ali upravo kod onih čije naslijeđe nije tako dobro, prava roditeljska potpora od odlučujuće je važnosti. Uz roditelje koji svoje dijete bezuvjetno vole i u potpunosti podržavaju, djeca čija je početna popudbina bila siromašnija, uspjet će do maksimuma ostvariti svoje potencijalne mogućnosti. Bez te potpore, ona u tome ne bi uspjela. To, dakako, ne znači kako je poželjno imati roditelje koji svoje dijete doživljavaju kao neželjena stranca, koji uopće ne sliči na ono koje su očekivali. Pouka koju iz takvih primjera možemo izvući jest kako je osnovica našega životnog tkanja, koju smo dobili rođenjem, doduše zadana, ali kako ono što ćemo učiniti s njom, uvelike ovisi o nama samima.

Tkanje života.indd 20

31.3.2009 16:17:41


Tkanje zivota  
Tkanje zivota  

O bolnim događajima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 O vanjskome izgledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....

Advertisement