KOLUMNA
Oleg Maštruko
Stara nova lova Bitcoin je stara ideja s par specifičnih novih tehnoloških rješenja – vidjet ćemo ima li stvarne mogućnosti za opstanak u bazenu s ajkulama
N
ajnovija pošast u svijetu računalnih mreža zove se elektronska lova (Bitcoin). Princip rada cijelog sustava vrlo je jednostavan i - kao i kod mnogih drugih izuma na kojima su se kasnije okretale velike pare trebalo se samo prvi sjetiti. Nakon što ste izrazili želju da sudjelujete u besplatnom testiranju (zajedno s već više od nekoliko milijuna korisnika u svijetu), dobijate tzv. Bitcoin klijent program usporediv s čekovnom knjižicom ili kreditnom karticom iz današnjeg novčarskog svijeta i račun u cyberbanci. Gornji pasus nije svjež - kopirao sam ga gotovo “jedan na jedan” iz nekog svog starog teksta iz, vjerovali ili ne, 1995. godine! Jedina je bitna izmjena što sam u pokušaju da vas malo zavaram stavio ime najnovije hit-valute - Bitcoina, na mjesto onoga što je pisalo u izvornom tekstu (e-cash). Spomen čekovne knjižice - nečega danas zaista zastarjelog, ali 1995. itekako korištenog, pažljivijem čitatelju odaje da s tekstom nešto ne štima. Kada sam napisao gornji pasus, Knin su držali pobunjenici, četvrtina Hrvatske bila je pod okupacijom i bili smo ratna zona. Računala su bila samo stvar za teške geekove, rijetku svojtu fanatika; koristili smo Windowse 3.1 - 95-ica će izaći tek kasnije te godine. Internetu smo pristupali - nas tada zaista samo šačica - preko modema brzine 9600 bauda i uz korištenje CARNetovih modemskih ulaza, uz čekanje na slobodnu vezu koje je ponekad trajalo satima. Ako se dobro sjećam, a moguće da me mozak vara, za javnost je tada na raspolaganju bilo svega 30-ak modemskih ulaza za cijeli Zagreb! U drugim gradovima još i manje… Tek naredne 1996. godine Hrvatska pošta i telekomunikacije konačno će preuzeti pružanje usluga pristupa Internetu za javnost po komercijalnim principima (plati i nosi). ADSL je bio superdaleka budućnost, a čak i ISDN, nekakav međukorak kojega se mlađi čitatelji i ne sjećaju, bio je nekoliko godina u budućnosti. Tekst o e-novcu morao sam konvertirati iz Word Perfect formata da bih ga uopće mogao otvoriti u Wordu. Naša sam slova dorađivao ručno jer se tada koristio drugi standard, a Windowsi nas službeno nisu poznavali. Prošlo je otad 18 što debelih što mršavih godina, ali ako ste mislili da je elektronska lova izum od jučer i plod svjetske krize - varate se. Tekst je neobično aktualan i pokazuje da neke ideje koje se čine novima zapravo nisu tako nove, čak ni u ekstremno komprimiranoj povijesti Interneta. Možete misliti da se tek ljudima kasnog srednjeg vijeka 12
BUG SVIBANJ 2013.
Što je, dakle, uopće novac? Papiri za koje jamči država? Evropska banka? Valuta koja ima protuvrijednost u zlatu ili drugim plemenitim metalima?
ili renesanse, periodima kada tehnologija nije napredovala divljačkim skokovima, činilo da se sve vrti u ciklusima. Novi križarski pohod? Zar nismo to već gledali, i to nekoliko puta? Arhitektonsko napajanje na uzorima antike? Neki ciklusi vrte se u par godina, neki u par desetljeća, a neki u par milenija… Od Interneta očekujemo uvijek nešto novo i revolucionarno, ali ni to čedo supermodernizma nije lišeno cikličnosti. Sve ove spike s pravom olujom startupa koju gledamo oko sebe podsjećaju na nešto već viđeno pred deset-dvanaest godina: tzv. dot.com bubble. Vratimo se Bitcoinu. Ono što ovaj sustav izdvaja od sličnih koji su mu prethodili jest inherentno ugrađena sigurnost svake transakcije. Najbitnija stvar koja Bitcoin razlikuje od prethodnih pokušaja jest što su se svi oni oslanjali na neki autoritet, third party koji je kontrolirao valutu, jamčio
transkacije i stanje vašeg računa. Bitcoin nema nikakav centralni autoritet i bilo koje računalo u Bitcoinovoj mreži može služiti kao verifikator svih ostalih transakcija. O detaljima su već pisali drugi naši autori - više u Mreži, ali i u Bugu. Aktivnost koja, obavljanjem kompliciranih izračuna kojim dolazi do checksuma, verificira transakcije Bitcoina, zove se rudarenje (mining). Termin je pomalo zbunjujuć - rudarenje Bitcoina zapravo je bliže verifikaciji ili računovodstvenoj reviziji. Za one, međutim, koji su spremni svoje računalne kapacitete posvetiti ovoj matematički i energetski zahtjevnoj aktivnosti, organizirana je protunagrada u Bitcoinima. Upravo ti Bitcoini, kojima se plaća aktivnost revizora, jedini su novi Bitcoini koji ulaze u sustav. Stoga se revizija može porediti s kopanjem zlata u rudniku da bi se od njega iskovao novac. Jedini način na koji možete prevariti sustav bio bi da u nekom trenutku koordinirano ovladate s preko 50% (a realno i mnogo više) računala za verifikaciju, odnosno rudarenje. Kako je riječ o disperziranoj i heterogenoj globalnoj mreži - ovo je u praksi nemoguće. Za funkcioniranje novčanog sustava najbitniji je element vjera ili povjerenje. Prave, papirnate valute temeljile su se na tzv. zlatnom standardu, dok 1971. godine SAD nije javno od toga odustao. Ekonomski katastrofičari tvrde da ni papirnate valute nakon ciparskog presedana više nemaju nikakvu stvarnu vrijednost baš zato što je podriven osnovni element novca nakon raspada zlatnog standarda - vjera u banke i države. Okretanje zlatu i srebru kao provjerenim čuvarima vrijednosti, međutim, također je dvojbeno. Upravo u vrijeme pisanja ovog teksta vrijednost zlata na burzama zabilježila je najoštiji pad u par decenija. Filozofija Bitcoina, mada je s tehničke i kriptografske strane iznimno sigurna, kao stvorena je za klasični ekonomski balonscenarij. U trenucima kada svi sumnjaju u euro i dolar, pa i zlato, kupuju Bitcoine, valutu za koju ne garantira nijedna vlada i koja nema paritet ni u čem opipljivom. Što je, dakle, uopće novac? Papiri za koje jamči država? Evropska banka? Valuta koja ima protuvrijednost u zlatu ili drugim plemenitim metalima? Bitovi i bajtovi koji sjaje više od drugih? Kako voli kazati prijatelj Željko Ivanković, novac je sve ono za što se dogovorimo da je - novac. Nema razloga da i Bitcoin jednog dana ne uđe u tu kategoriju, ali u ovom trenutku ne bih se u to kladio…