Issuu on Google+

GLAS SLOBODE građana i građanki Sarajeva

BROJ 4, 20. mart 2014

Vlasti pokušavaju pritiskom da uguše bunt! U više gradova zabilježeno oduzimanje plenumskih prostora i zastrašivanje aktivista. Posljednjih dana opstuira se rad plenu‐ ma u više bosanskohercegovačkih grado‐ va. Vlasti zabranjuju korištenje objekata u kojima se održavaju plenumi, policija zastrašuje aktiviste, a mediji šute.

Deseti sarajevski plenum održan je u po‐ drumskoj prostoriji Doma mladih, maloj i neuslovnoj, iako je glavna sala tog ob‐ jekta bila prazna. Skupština Kantona Sarajevo nije dozvolila građanima da ko‐ riste ovaj prostor, kao što je to bio slučaj do sada. Iako je zahtjev za korištenje Doma mladih dostavljen Skupštini prije neko‐ liko dan, Skupština ga nije razmatrala jer se građani navodno nisu odazvali na poziv na "socijalni dijalog". Građani su ipak odlučili da plenum neće biti odgođen, a nakon što je veća grupa došla pred Dom mladih u 17 i 30, predloženo im je da Plenum održe u vanrednim okolnostima i manjoj sali.

vanja vijesti o zabrani Plenuma, uprava Skenderije navodno dobila. Aktivista Plenuma tvrdi da je u kratkom vremenu o zabrani Plenuma obavješten veliki broj stranih organizacija i ambasa‐ da što je navodno stvorilo pritisak na Upravu Skenderije koja je Plenumu na kraju ipak otvorila vrata.. Plenum Sarajeva je i ranije upućivao Skupštini KS zahtjeve da građanima omogući korištenje nekog javnog objekta za potrebe plenuma, međutim, to nije odobreno. I pored opstrukcija, građani su poručili kako neće plenumi neće prestati s radom, niti će se odgađati.

"Pokušavaju na sve načine da zaustave naša okupljanja i rad. Nismo zaslužili da sjedimo na betonu u podrumu dok je iz‐ nad nas prazna sala koja pripada nama. Mi smo platili sve ovo, a plaćamo i nji‐ hove fotelje", kazala je jedna od građanki.

Sa ovakvim problemina susreću se i plenumi u drugim gradovima. Građani‐ ma Zenice zabranjeno je korištenje sale Bilmište u kojoj su se do sada održavali plenumi. Građani su negodovali zbog ovakve odluke, te su najavili održavanje narednog plenuma na otvorenom.

Izvori unutar Plenuma tvrde da je ponu‐ da da se ipak uđe u Dom mladih rezultat telefonskih poziva koje je nakon objavlji‐

"S obzirom da nam je Skupština ZDK ukinula pravo da koristimo salu na Bil‐ imištu, te da djelujemo u Općini Zenica

kao Plenum građana Zenice i Plenum građana ZDK, smatramo da imamo pravo koristiti općinsku salu. Općinska sala je u centru grada i adekvatna je našim potrebama, a predložili smo ter‐ mine koji neće remetiti rad Opštinskog Vijeća i drugih eventualnih događaja u ovoj sali", pojašnjavaju iz Zeničkog plenuma. Zbog problema sa prostorom plenumi koji su ove sedmice trebali biti održani u Jajcu i Fojnici odgođeni su. U Zenici tvrde kako su posljednjih dana izloženi i policijskoj diktaturi, da se građani protivzakonito i bez obrazložen‐ ja pozivaju na saslušanja u policijske stanice, te da im je zabranjeno da se zadržavaju na mjestu na kojem su do sada svakodnevno protestovali. Tvrde da u gušenju protesta učestvuju i mediji koji ne izvještavaju o tome šta Vlasti i policija rade. Manja grupa građana koja protestuje u Goraždu javlja kako policija i u ovom gradu zastrašuje građane. Jednoj aktivis‐ tici uručena je prekršajna prijava jer je,


2

GLAS SLOBODE

PLENUMSKE VIJESTI tvrde, pozivala na okupljanje. Građani kažu da je ovo pokušaj opstuiranja protesta, ali i uskraćivanje prava na mirno okupljanje i izražavanje nezado‐ voljstva. Također, ističu i kako se nalaze u svojevrsnoj medijskoj blokadi, te navode primjer kako je intervju sa jed‐ nom od učesnica protesta snimljen i na‐ javljen u programu lokalne televizijske stanice, ali da nije emitovan jer je "zabranjen". I pored opstrukcija građani Sarajeva, Zenice, Fojnice, Jajca, Goražda, Mostara, te mnogih drugih gradova kažu kako neće odustati od svojih zahtjeva. Zajed‐ no do pobjede!

Malverzacije uprave Doma mladih Dom mladih pripada građanima i građankama Sarajeva i to nije privatni, već javni prostor. Ovaj prostor mora biti dostupan Plenumu bez naknade i bez bilo kakvih ograničenja. Dom mladih za svaku sjednicu Plenuma građana i građanki Sarajeva naplaćuje 4000km i račun isporučuje Skupštini Kantona. Da pogledamo kako su se kretale tarifa Doma mladih u nekim drugim slučajevi‐ ma: - 16.05.2012 je u Domu mladih održana Konferencija za mlade SDA, naplaćeno im je svega 1170km, - 21.01.2012. je održana cjelodnevna Skupština Stranke za BiH, naplaćeno je svega 1965,60km, - 5.04.2012 je održan Skup Jehovinih sv‐ jedoka, po tarifi od 819km, - 27.04.2012 se održava Dan sindikata trgovine, po cijeni od 982,40km za cijeli dan, - Organizatorima priredbe "Najpoželjniji poslodavac", održanoj 10.05.2012. se

naplaćuje 1965,60km, - Za dva koncerta Hanke Paldum održana 8. i 9.3.2012. Dom mladih je naplatio tek skromnih 4914,00, ili skromnih 2457km po jednom koncertu itd.

Detalje o ovim i sličnim pikanterijama možete naći u Izvještaju o poslovanju KJP Centar "Skenderija" d.o.o. Sarajevo za 2012. godinu kojeg je ova ista Skupšti‐ na bez primjedbi usvojila 10. decembra prošle godine, a koja sada nariče nad parama koje navodno dodatno izdvaja za sjednice Plenuma.

Poslanici Skupštine Kantona Sarajevo i dalje odbijaju da čuju građane! Plenum građana i građanki Sarajeva izražava svoje nezadovoljstvo zbog stava Skupštine Kantona Sarajevo da ignoriše zahjeve koji su im upućeni, a to pravdaju time što Plenum nema svoje pred‐ stavnike sa kojim bi oni, navodno, vodili socijalni dijalog. Ovakav stav Skupštine Kantona Sarajevo pokazuje da poslanici ustvari ne rade za građane, nego za vlastite interese, i samo nalaze način kako da to opravdaju. Plenum podsjeća poslanike na ono što jako dobro znaju, a to je da Plenum nema vođa, te da to nije politička partija niti politički pokret, te odbijamo i suprotstavljamo se svim pokušajima ma‐ nipulacije. Jedan od zahtjeva koje Skupština nije razmatrala je onaj koji se tiče davanja dozvole Plenumu za korištenje Doma

mladih Skenderija koji je, podsjećamo, javna ustanova. Poslanici su neposredno prije početka Plenuma 19. marta, putem posrednika, uputili poruku da nisu dali dozvolu za korištenje tog prostora jer nisu ni razmatrali zahtjev iako im je up‐ ućena još prije skoro mjesec dana. Bili su spremni ostaviti oko 1000 građana i građanki koji su došli da razgovaraju o problemima u oblasti kulture i obrazo‐ vanja, na kiši, ispred Doma mladih. Vra‐ ta Doma mladih su ipak otvorena, ali tek nakon intervencije međunarodne zajed‐ nice. No, ni to nisu do kraja poslušali jer su omogućili samo upotrebu male sale koja nema tehničke mogućnosti kao veli‐ ka sala, te Plenum po prvi put nije bio prenošen uživo putem interneta što je onemogućilo brojne građane koji nisu mogli doći, ili one koji žive u dijaspori, da prate zasjedanje, što je vjerujemo i bio cilj Skupštine. Plenum građanki i građana Sarajeva izražava svoje ogorčenje što poslanici koje smo birali ne žele raditi svoje posao, niti slušati šta mi, njihovi glasači, želimo. Također smo ogorčeni što izabrani poslanici nisu u stanju donositi odluke bez pritiska međunarodne zajednice, što je apsurdno jer onemogućava svaki napredak i drže nas vječnim taocima nametnutog međunarodnog protektora‐ ta. Plenum ne odustaje od svojih zahtijeva, te izričito traži da nam se omogući nes‐ metan rad, kako sjednicama Plenuma tako i za radne grupe. Zahtijevamo da taj prostor bude Dom mladih, javna ustano‐ va koju je osnovao Kanton, te prema tome pripada građanima i građankama Sarajeva. Tražimo da ova odluka bude donešena po hitnom postupku, bez daljih odlaganja i ucjena od strane Skup‐ štine prema građanima. Još jednom, pozivamo sve građanke i građane da se aktivno i na društveno odgovoran način uključe rad Plenuma i da tako natjeramo one koje smo birali da rade posao za koji su plaćeni.

Usvojeno osam zahtjeva iz obrazovanja, nauke i kulture Grupa za obrazovanje iznijela je dva za‐ htjeva koji se odnose na vraćanje ugleda institucijama obrazovanja i povjerenja u njih, te za potpunu depolitizaciju obra‐ zovanih institucija na svim nivoima. Jedan od zahtjeva unutar tih poglavlja je

uvođenje besplatnog školovanja, te zabrana istovremenog zapošljavanja u političkim strukturama i obrazovnim in‐ stitucijama, revizija diploma, osnivanje fonda za naučno istraživački rad. Učesnici Plenuma su uputili i kritike na rad studentskih oganizacija, predlažući da se predstavnicima ovih oganizacija zabrani politički angažman. Na sva pitanja vezana za obrazovanje i nauku učesnicima plenuma odgvarao je Asim Mujkić, profesor na Fakultetu poli‐ tičkih nauka u Sarajevu. Učesnici plenuma su negodovali zbog pasivnosti studenata, te su zatražili da se i sami studenti uključe u borbu za ost‐ varivanje svojih prava. Grupa za kulturu definisala je osam za‐ htjeve iz oblasti kulture. To su: zahtjev za transparetno djelovanje resornog min‐ istarstva u Kantonu Sarajevo, donošenje kulturne strategije i osnivanje vijeća za kulturu i umjetnost, reforma rada javnih ustanova iz oblasti kulture, revizija pri‐ vatizacije javnih ustanova iz oblasti kul‐ ture, status samostalih umjetnika te plan očuvanja sedam institucija kulture koje su bez statusa. Svi zahtjevu su usvojeni, a nakndano će biti predati Skupštini KS. Desetom Plenumu građana Sarajeva prisustvovali su predstavnivi Parlamenta Italije, kao i učesnici plenuma iz Mostara.

Svi zahtjevi Plenuma dostupni na ulici i na internetu Svi dosadašnji zahtjevi sarajevskog Plenuma dostupni su na zvaničnoj web stranici plenumsa.org u elektronskoj for‐ mi ali i na ulicama u štampanoj formi. Plenum je do sada prema vlastima uputio više grupa zahtjeva poput socijal‐ nih, boračkih, zahtjeva prema tužilaštvu, skupštini kantona, te zahtjeva prema fed‐ eralnim vlastima koji će biti predati nakon što ih usvoje svi plenumi.


GLAS SLOBODE

3

GRAČANICA: smanjene naknade

poslat na više adresa u kojem stoji da se za potrebe plenuma ukida korištenje fiskulturne sale Bilmišće. Građani su oš‐ tro protestvovali protiv ovakve odluke najavljujući slijedeće održavanje plenu‐ ma na otvorenom.

Opštinsko Vijeće Gračanice ispunilo za‐ htjev Plenuma Gračanica o smanjenju plata i paušala. Smanjene su i naknade za rad u upravnimi nadzornim odborima. Prijedlozi zahtjeva prema federalnim vlastima u gračaničkom Plenumu usvo‐ jeni su jednoglasno.

GORAŽDE: zastrašivanje aktivista

FOJNICA: pritisci na aktiviste

Članica grupe građana koja svakod‐ nevno od 13 do 14 sati mirno protestira ispred zgrade Vlade BPK Goražde Esma Drkenda pozvana je u Policijsku stanicu Goražde, gdje je upozorena da će u slu‐ čaju novog dolaska, zbog navodnog kršenja zakona o javnom okupljanju, biti kažnjena. Ona ovakav potez policije doživljava kao pritisak na posljednje, malobrojne demonstrante u Goraždu.

Na grupu NGGF, kojoj je jedini zadatak komunikacija s Općinom u ime naroda, se konstantno vrši pritisak, kako stranačkih lidera u Fojnici tako i policije. Članovi ove grupe svakodnevno primaju kojekakve prijetnje i uvrede putem društvenih mreža (upozoravani smo i da nam je bolje da odustanemo, inače će biti svega). Pojedinci čak pokušavaju i podijeliti narod na nacionalnoj osnovi. Po pitanju novih protesta smo također upozoreni da, ako nam je bitna vlastita sigurnost, da nam je bolje da se ne održavaju.

ZENICA: onemogućavanje prostora za Plenum Plenum građanki i građana koji se održavao u fiskulturnoj Sali Bilmišće po svoj prilici neće moći više koristiti salu za održavanje plenuma. Naime, na samom ulasku u salu građani su zaus‐ tavljeni da bi im se pročitao dopis od predsjedavajućeg Skupštine ZDK-a

Aktivisti u Goraždu

- Čitali su mi zakon o okupljanju i rekli da bih mogla platiti kaznu od 500 mara‐ ka. Oni su to rekli meni, ali su na neki način svakome ko to bude radio poručili da će svako ko bude izlazio biti kažnja‐ van. Ja sam rekla da se ne bojim, da ću izlaziti i da građani imaju pravo na mirno, spontano okupljanje – kazala nam je Drkenda. Jednosatnim okupljanjima malobrojni građani, koji ispred zgrade BPK crtaju krug u kojem provedu sat vremena, iskazuju nezadovoljstvo ponašanjem Skupštine BPK koja ignorira zahtjeve Plenuma građana. - Ljudi se zastrašuju na sve moguće načine i zbog toga ne smiju ni da izađu. Prijeti im se sa svake strane, a to znam na osnovu podrške koju imam od njih. Pridružili bi se ali ne smiju. Ako smo nekome naudili time što ispred zgrade nacrtamo krug u kojem stojima neka to kažu, a ja ću ga ako Bog da nacrtati i su‐ tra – ističe Drkenda.

o "terorizmu"

Licemjerno je govoriti o nasilju nad zgradama Oliver Frljić, hrvatski pozorišni reditelj, u posljenjim medijskim nastupima os‐ vrnuo se i na proteste u BiH. Ko‐ matarišući "nasilje" počinjeno 7. febru‐ ara nad institucijama vlasti, ističe kako je licemjerno govoriti o nasilju počin‐ jenom nad imovinom u državi koja go‐ dinama vrši nasilje nad svojim građani‐ ma. "Doista zvuči licemjerno lamentirati o nasilju nad pokretnom i nepokretnom imovinom u zemlji čije državne instituci‐ je vrše nasilje nad svojim građanima od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To nasilje je političko i ekonomsko, i odgov‐ or prosvjednika u BiH u tom kontekstu vidim kao sasvim legitiman. Problem s vidljivošću strukturalnog nasilja je taj što ga državni ideološki aparati, koji bi hipotetički mogli raditi na njegovoj demontaži, u isto vrijeme insti‐ tucionaliziraju. Osuđivanje nasilja nad pokretnom i nepokretnom imovinom, optužbe za vandalizam, sve su to načini da se diskvalificira socijalni karakter prosvjeda u BiH. U prosvjedima je postojao početni spon‐ tanitet nastao na socijalnom nezado‐ voljstvu. Najveći problem kritičara prosvjeda u Bosni i Hercegovini je upra‐ vo to što se pojavilo nešto što izlazi iz logike nacionalne reprezentacije. Zbog

toga oni svim mogućim sredstvima ove socijalne nemire žele vratiti u nacionalnu matricu, prikazati ih kao isključivo bošn‐ jačke. I da, prosvjede se pokušavalo diskvalificirati gotovo unisonim pren‐ emaganjem nad uništenom društvenom i privatnom imovinom, optužbama za vandalizam… Nasilje, koje smo vidjeli u ovom slučaju legitiman je odgovor na strukturalno nasilje u Bosni i Hercegovi‐ ni – institucionalizirani etnocentrizam i socijalnu nejednakost. Premijer Milanović je najprije trebao oti‐ ći ili u Tuzlu ili u Sarajevo. To bi bila ges‐ ta kojom bi pokazao da ova Vlada vidi i tretira Bosnu i Hercegovinu kao zemlju svih njezinih građana i da u vanjskoj politici prema toj državi nijedan narod nema ekskluzivan status. Posjet sjedištu HDZ-a BiH i susret s Draganom Čov‐ ićem to sigurno ne pokazuje. U slučaju kada bi se stvorio regionalni radnički pokret to bi bio moćan instru‐ ment radnika u borbi za njihova izgubljena prava. Ako su u prošlom ratu ratovali za interese drugih, radnici bivše Jugoslavije sada bi napokon mogli i tre‐ bali početi ratovati za sebe, a protiv onih koji su njihovo obespravljenje kapital‐ izirali".


4

GLAS SLOBODE

analiza

Rad Vlade FBIH: Rast duga i nezaposlenosti Vlada Federacije BiH građanima je obećala privredni razvoj i stabilnost u 2013. Umjesto toga, izgubila je podršku Parlamenta, usvojila malo zakona i dobila nove hiljade nezaposlenih građana. Rad Vlade FBiH u prošloj godini obil‐ ježili su stalni sukobi političkih stranaka i pojedinaca, nesaradnja sa Parlamentom, rad bez godišnjeg plana, te međusobna optuživanja za izrazito lošu ekonomsku situaciju. „Umjesto da prioritet bude rješavanje nagomilanih problema građana pred‐ stavnici vlasti su se bavili sami sobom, dok je nezadovoljstvo građana postajalo sve veće i postepeno došlo do usijanja“, naveli su posmatrači Centara civilnih inicijativa (CCI) analizirajući rad Vlade u 2013. godini. Iako je od početka svog mandata Vlada premijera Nermina Nikšića najavljivala privredni i ekonomski razvoj, do kraja 2013. godine samo je uvećala broj neza‐ poslenih.Tako se od dana konstituisanja ove Vlade broj nezaposlenih povećao za čak 24.687 osoba. „U prosjeku od tada do kraja 2013. go‐ dine u spiskovima zavoda za zapošljavan‐ je širom Federacije BiH nađe se preko 800 novih lica svakog mjeseca. Prilikom preuzimanja mandata od strane aktuelne Vlade prosječna plata u Federaciji BiH je

iznosila 822,85 KM, da bi nakon 28 mjeseci mandata aktuelne Vlade taj pros‐ jek bio povećan za svega 18 KM“, navodi se u izvještaju CCI-a.

zionera, nagomilane probleme mladih, i dalje nedovoljno reformisanu javnu up‐ ravu uz fiskalnu neodrživost postojećeg javnog aparata, itd.“, zaključuje CCI.

Vlada bez podrške Parlamenta

Vlada je prošle godine usvojila 1799

ne ispunjavaju nakon izbora, negoli na nešto štooslikava pravce djelovanja Feder‐ alne vlade tokom 2013. godine“. Prilikom preuzimanja mandata ove Vlade prosjećna prenzija je iznosila 388 KM, a do kraja prošle godine povećana je za svega sedam maraka. Poredeći sa primanjima u zemljama regije penzije i plate u BiH i Makedoniji su najniže. Za 2014. godinu Vlada je usvojila budžet u iznosu od 2.357.715.456 KM, a gotovo milijardu maraka, što je skoro polovina

Sredinom 2012. godine u Fedralnom parlamentu došlo je prekompozicija stranaka pozicije i opozicije, što je stvo‐ rilo parlamentarnu većinu koja je u februaru 2013. izglasala nepovjerenje Vladi. „Izglasavanje nepovjerenja vladi doveo do zastoja rada Vlade FBIH u prvoj polovini godine i sukoba dva bloka unutar Vlade (SDP sa jedne strane, a sa druge Narodna stranka radom za boljitak, SDA i HSP) što je uticalo da Vlada u ovom periodu radi uglavnom na hitnim, vanrednim i telefonskim zasjedanjima (u drugom kvartalu nije održana niti jedna redovna sjednica)“, kaže CCI. Ovakav odnos Vlade i Parlamenta rezulitirao je malim brojem usvojenih zakona. Tako od 74 zakona utvrđena u Vladi 2013., samo 16 ih je u konačnici usvojeno u Federalnom parlamentu. Osim toga, premijer i ministri u Vladi FBiH nisu dolazili na zasjedanja Pred‐ stavničkog doma i Doma naroda kada su se trebale zarmatrati inicijative, a zbog čega su i poslanici i delegati negodovali. Sve to rezultiralo je da samo mali broj planiranih zadataka bude i realiziran. „Iako je u drugoj polovini godine došlo do znatnijeg povećanja obima realizovanih mjera, generalno, mali je broj onih znača‐ jnih, kojim bi se rješavali najozbiljniji problemi koji potresaju ovaj entitet nezaposlenost, sveopšte osiromašivanje, visok stepen korupcije, težak položaj pen‐

mjera, od kojih je 346 vezano za najz‐ načajnie probleme građana, kao što su nezaposlenosti, zdravstvena i socijalna politika, korupcija, te problemi mladih. Ipak, samo 36 usvojenih mjera, kako tvr‐ di CCI, su značajne na dugoročnom planu.

budžeta, potrošit će na vraćanje dugova. I za ovu godinu Vlada je planirala da se zaduži kod Međunarodnog monetarnog fonda, a većinu tih sredstava planira za javnu potrošnje.

„Vlada očigledno nema prave odgovore na tešku ekonomsko – socijalnu situaciju u Federaciji BiH, a to u kontinuitetu vidi‐ mo i po velikom nesrazmjeru količine problema koji tište građane Federacije BiH i broja realizovanih strateško - za‐ konskih akata koje mogu sistemski uticati na rješenje tih problema“, navodi se u izvještaju.

Premijer NERMIN NIKŠIĆ, Zamjenik premijera i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, JERKO IVANKOVIĆ-LIJANOVIĆ, Zamjenik premijera i ministar prostornog ure‐ đenja, DESNICA RADIVOJEVIĆ, Min‐ istar unutarnjih poslova, PREDRAG KURTEŠ, Ministar pravde , ZORAN MIKULIĆ, Ministar financija, ANTE KRAJINA, Ministar energije, rudarstva i industrije, ERDAL TRHULJ, Ministar prometa i komunikacija, ENVER BI‐ JEDIĆ, Ministar rada i socijalne poli‐ tike, VJEKOSLAV ČAMBER, Ministar raseljenih osoba i izbjeglica, ADIL OS‐ MANOVIĆ, Ministar za pitanja bran‐ itelja i invalida domovinskog rata, ZUKAN HELEZ, Ministar zdravstva, RUSMIR MESIHOVIĆ, Ministar obra‐ zovanja i nauke, DAMIR MAŠIĆ, Min‐ istar kulture i sporta, SALMIR KA‐ PLAN, Ministar trgovine , MILORAD BAHILJ, Ministar razvoja, poduzetništ‐ va i obrta , SANJIN HALIMOVIĆ, Ministrica okoliša i turizma, BRANKA ĐURIĆ.

Umjesto rada predizborna obećanja U Programu rada za prošlu godinu Vla‐ da se posebno osvrtala na zapošljavanja u privredi i poljoprivredi, zapošljavanja osoba sa posebnim potrebama, zapošlja‐ vanja mladih, a kao važnu aktivnost navela je i poticanje privrednih aktivnos‐ ti, povećanju konkurentnosti i stvaranju uslova za strana ulaganja.Ipak u decem‐ bru prošle godine u Federaciji su bile nezaposlene 391.942 osobe. Prioriteti Vlade FBiH trebala su biti ja‐ čanje privrednog razvoja, društvene sta‐ bilnost, vladavine prava. „Ova lista neost‐ varenih želja mnogo više nam liči na predizbornu retoriku i obećanja na kojasu građani BiH navikli, a koja se po običaju

Sastav Vlade FBiH:


GLAS SLOBODE

5

glas ekonomije

MEMIĆ: Ne treba stati Deni Memić, doktor ekonomskih nauka, ističe da su plenumi koji je održavaju širom BiH napravili značajne pomake, te da bi plenum na nivou države bio snažan korektiv vlastima.

priznati da je bilo jako dobrih inicijativa. Ono što je najbitnije jeste činjenica da je većina njih i prihvaćena, što pokazuje da plenumski zahtjevi imaju svoju težinu. Mislim da je u budućnosti jako važno na adekvatan način formulisati zahtjeve prema vlasitma, na način da će oni donijeti kontinuiranu realnu vrijednosti običnom građaninu kroz duži vremenski period. Zahtjevi bi morali uključivati minimalni očekivani nivo prosječnih plata, očekivani nivo novih radnih mjes‐ ta, očekivani nivo javnog duga, očeki‐

To je jako kompleksno pitanje i mnogo je faktora koji na to mogu utjecati. Sma‐ tram da bi kreiranje jedinstvenog plenu‐ ma na nivou države moglo biti snažan korektivni faktor načinu upravljanja državom bez obzira ko je na vlasti. To ne znači da pojedinačni plenumi ne trebaju da postoje zasebno. Oni se samo mogu slijevati u jedan veći plenum na nivou države. Imate li neku poruku za građane Sara‐ jeva i BiH? Građanima svih gradova u BiH poručio bih da ne odustaju od borbe za ono što im pripada, jer su oni jedina snaga ove države.

Razgovarao: Alen Hadžikarić Koji su ključni problemi domaće ekonomije? Država prije svega nema jedinstvenu ekonomsku politiku. BiH ima godišnji bruto domaći proizvod po glavi stanovnika na nivou od oko 6.000 KM i to je ključni pokazatelj životnog standar‐ da prosječnog stanovnika. Ukoliko taj pokazatelj uporedimo sa zemljma iz okruženja evidentno je da živimo višes‐ truko lošije od naših susjeda. BiH trenutno ima oko 10,4 milijarde KM javnog duga, što čini od 42 posto bruto domaćeg proizvoda ili u prosjeku oko 2.700 KM po glavi stanovnika. Neri‐ jetko možemo čuti mišljenja da mi kao zemlja nismo prezaduženi, što je daleko od istine. Javni dug koji je na nivou od 42 posto bruto domaćeg proizvoda mo‐ gao bi se smatrati prihvatljivim da su kreditna sredstva uložena u infrastruk‐ turne projekte koji nose novu vrijednosti. Mi smo se zaduživali i nas‐ tavljamo trend zaduživanja za potrebe tekuće potrošnje što je poražavajuće za jednu ekonomiju. BiH ima veliki problem valjskotrgovin‐ skog deficita gdje u prosjeku svakih sat vremena uvezemo 1.000.000 KM više nego što izvezemo, što praktično znaći da smo kao država svaki sat vremena siromašniji za milion KM. Uvozimo bro‐ jne nepotrebne stavke za koje BiH ima domaći potencijal, kao što su pšenica, u lj a , h lj eb, el ekt r i č nu e ne rg iju , pivo,vodu. Šta može da bude rješenje takve loše ekonomske situacije? Moramo znati da za ovako ozbiljnu ekonomsku dubiozu ne postoji čarobni štapić, ali potrebno je iskoristiti najbolja iskustava država koje su napravile znača‐ jne ekonomske pomake. Neke od mojih preporuka su zaustaviti prodaju strateških državnih kompanija te

Svi imamo pravo na hljeb! Piše: Stef Jansen

dr.sci. DENI MEMIĆ uvođenje koncepta javno-privatnog partnerstva, uspostavljanje ciljeva za članove uprava državnih kompanija, ograničenje primanja za članove uprava državnih kompanija do izlaska iz krize, suzbijanje sive ekonomije i privlačenje investicija stimulativnom fiskalnom poli‐ tikom, okrupnjavanje malih, adekvatna uloga domaćeg segmenta bankarskog sektora u podršci privrede, adekvatno upravljanje budžetima, adekvatno up‐ ravljanje platnim bilansom države koje podrazumjeva zaustavljanje nepotrebnog uvoza , reforma prekomjerne adminis‐ tracije, penzinog i socijalnog fonda,...

Zahtjeva koji se odnosi na diferenciranu stopu PDV-a je apsolutna potreba i real‐ nost svake razvijene ekonomije u svijetu. Jedinstvena poreska stopa na osnovne životne namjernice i luksuznu robu ap‐ solutno je neadekvatna i ekonomski neo‐ pravdana.

Plenumi i protesti su prestali biti glavne vijesti u medijima.

Kako mobilizovati građane BiH koji će ići u ostvarivanje ovih zahtjeva?

Mislim da plenumi ne gube snagu čin‐ jenicom da nisu prva dnevna vijest u medijima. Vjerujem da moraju imati svoj kontinuitet i vršiti stalni pritisak na vlast da bolje radi svoj posao. Žao mi je vidjeti da na plenumima i protestima ima jako malo onih kojima je ovakva pokret najpotrebniji, kao što su studenti, pravareni radnici, obespravljeni borci, nezaposleni.

Mi kao narod moramo prestati razmišl‐ jati na način na koji nas 20 godina pro‐ gramiraju političke elite. Duboko sam uvjeren da velika većina ljudi dolazi u fazu svijesti u kojoj će se prestati pitati kako se onaj drugi zove, gdje se i kako okrene kada se moli Bogu. Jedni način da spasimo BiH jeste da svi imamo jedinstven cilj a to je ekonomski opo‐ ravak. Kreiranje ambijenta za poslovne podhvate prvi je korak u ujedinjenju lju‐ di u cilju rada na jedinstvenom cilju.

Ekonomski zahtjevi Plenuma? Po vama? Pratio sam zahtjeve plenuma i moram

vani nivo zaposlenosti, reforme iz oblasti klime za poslovanje, uz obaveznu vre‐ mensku progresiju. Šta mislite o zahtjevu Plenuma za izm‐ jenu Zakona o porezu na dodanu vri‐ jednost (PDV)?

Kako plenumi mogu postati snaga re‐ forme ovog društva?

Građani BiH plaćaju istu stopu poreza na sve prozvode i usluge, što ugrožava one najsiromašnije. Na devetom plenumu građana i građanki Sarajeva usvojeni su prvi zahtjevi koji će se, nakon što budu usaglašeni sa drugim plenumima, uputiti vlastima entiteta Federacije BiH. Osmi zahtjev izglasan 12. marta 2014. godine, odnosi se na izmjenu Zakona o Porezu na dodanu vrijednost (PDV) i glasi: Zahtijevamo pokretanje inicijative pre‐ ma Parlamentu BiH za izmjenu Zakona o PDV-u, s ciljem uvođenja diferenci‐ rane stope PDV-a, uz nultu stopu za os‐ novne životne namirnice. Zašto nam je ovaj zahtjev važan? Prije osam godina u BiH uvedena je jedinstvena stopa poreza na dodanu vri‐ jednost (PDV) od 17 posto, a samo neke specifične usluge oslobođene su obaveze plaćanja tog poreza. Uvođenjem ovakvog


6

načina plaćanja poreza pogođeni su na‐ jsiromašniji slojevi društva. Za stanovništvo koje je već tada bilo na rubu egzistencije plaćanje poreza od 17 posto na osnovne životne namirnice značilo je dodatno ugožavanje i neprav‐ du. Zašto? Sva domaćinstva moraju kupovati hljeb, miljeko i higijenske proizvode, a samo oni ekonomski jaki mogu sebi priuštiti džipove, bazene ili skupocjeni nakit. Međutim, uvođenje iste stope poreza značilo je da oni koji imaju najmanje daju najviše za porez, dok za bogati sloj društva to predstavlja tek mali trošak.

GLAS SLOBODE

Šejtan plenuma kruži Bosnom i Hercegovinom Piše: Vuk Bačanović

7. 2. kao “bošnjačkoj ujdurmi”, dok je Marković predložio postepeno kreiranje plenuma na državnom nivou koji bi predstavljao svojevrsnu alternativnu nar‐ odnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Šarčević je također rekao da je jedini rat koji je u BiH trenutno moguć onaj između naroda i vladajućih struktura, dok je Marković pozvao na formulaciju zahtjeva koji bi radnicima omogućavali veću participaciju u donošenju odluka u javnim preduzećima, odnosno dioni‐ čarstvo u privatnim firmama. S druge strane, pokušaji dezavuisanja protivnika kakav je bio Nihada Aličkovi‐

Zbog toga je potrebno govoriti o diferen‐ ciranoj stopi poreza, poreza koji neće biti isti za hljeb i za džip, za zlatni sat i za kn‐ jigu. Koliko je zaista svakome od nas nešto potrebno? Zar iko čista obraza može tvditi da je sinu nekog guzonje potreban luksuzni džip, isto koliko je većini drugih potreban hljeb? S druge strane, ako govorimo i o društvenim vrijednostima onda se treba zapitati da li iko čista obraza može tvrditi da nečiji privatni bazen vrijedi za društ‐ vo isto onoliko koliko i knjiga jednog studenta? Sa jedinstvenom stopom PDV-a, kakvu imamo sada, naša država nam šalje poruku da je džip isto što i hljeb, da je privatni bazen vrijedan koliko i knjiga. A to sve o dgovara onima koji su najbogatiji. Kako to rade drugi? Iako ne možemo reći da nam države Evropske unije (EU) nude recept za pravednije društvo, ipak gotovo sve te države imaju takozvane diferencirane stopa poreza na dodanu vrijednost. Unutar toga, neke od njih ko‐ riste i ‘nultu stopu’ poreza. U tako uređenim društvima građani sebi mogu priuštiti luksuz, ali za taj luksuz plaćaju veći PDV. Na osnovne životne namirnice, lijekove, knjige, ortopedska pomagala i prijevoz, građani tih država plaćaju nižu stopu poreza. Zbog toga, mi, građani Federacije BiH zahtijevamo diferenciranu stopu PDV-a jer je ona pravednija! Pravednije je da oni koji imaju više daju veći doprinos, pravednije je i da prepoznamo da su neke stvari vrijednije i potrebnije od drugih. Jednostavno je. Džip nije isto što i hljeb. Privatni bazen nije isto kao knjiga. Ukidanjem takvih budalaština naprav‐ ićemo jedan korak ka većoj solidarnosti. Tu solidarnost mi zahtijevamo kako bi svi doprinosili društvu u skladu sa svo‐ jim mogućnostima.

U Sarajevu je blizu 1.300 okupljenih građana ovacijama ispratilo obraćanje mladog matematičkog genija i asistenta na sarajevskom PMF-u, Franje Šarčevi‐ ća, kao i asistenta na Pravnom fakultetu u Istočnom Sarajevu Gorana Markovića. Šarčević, inače rodom iz Prozor-Rame je kritikovao medijske spinove o pobuni od 7. 2. kao “bošn‐ jačkoj ujdurmi”, dok je Marković pred‐ ložio postepeno kreiranje plenuma na državnom nivou koji bi predstavljao svojevrsnu alternativnu narodnu skup‐ štinu Bosne i Hercegovine.

volonterskom radu, ide sasvim dobro. U Sarajevu radne grupe rade punom parom, tako da zahtjevi prema Skupštini Kantona Sarajevo preboljevaju dječje bolesti (pregledavaju ih i zatim vrše nji‐ hovu preformulaciju pravni i ekonomski eksperti - volonteri), dok se u Tuzli u žučnim i gotovo incidentnim rasprava‐ ma već izvikuju imena potencijalnih mandatara ekspertne vlade Tuzlanskog Kantona. U Zenici su zahtjevi for‐ mulisani, a Skupština ZDK-a će se o nji‐ hovom prihvatanju izjasniti nakon od‐ laska ovog broja Dana u štampu.

Šejtan plenuma kruži Bosnom i Herce‐ govinom i sve su se, navodno, zaraćene sile dejtonskog sistema potrudile da nad njim izvrše egzorcizam. I kadrovi Is‐ lamske zajednice i vrhuška HDZ-a i, za brutalni obračun sa narodom spremna, Dodikova policija. Teorije zavjere i dalje se nižu jedna za drugom, kao i pokušaji diskreditacije, omalovažavanja pa čak i fizičkih napada. Ali plenumima, unatoč svim podmetanjima, poteškoćama, ne‐ dostatku finansiranja i činjenici da se or‐ ganizuju i, u potpunosti, zasnivaju na

Plenum nije igra Verbalni okršaji na plenumima su vrlo žestoki, ali svjedoče o tome da su plenu‐ mi daleko od mjesta “igranja demokrati‐ je”. U Sarajevu je blizu 1.300 okupljenih građana ovacijama ispratilo obraćanje mladog matematičkog genija i asistenta na sarajevskom PMF-u Franje Šarčevića, kao i asistenta na Pravnom fakultetu u Istočnom Sarajevu Gorana Markovića. Šarčević, inače rodom iz Prozor-Rame je kritikovao medijske spinove o pobuni od

ća (neformalni lider opskurantske for‐ macije “Antidejton grupa”) su u pot‐ punosti propali. Aličković je prvo rekao da će se povući “ako ga narod ne želi”, potom se pohvalio kako se prvi fo‐ tografisao pored masovne grobnice Tomašice i drugih stratišta te poručio da “onima koji loše pričaju o njemu jebe mater” što je izazvalo zgražavanje cjelokupne dvorane Doma mladih (ako izuzmemo nekolicinu pristalica). Aličk‐ ović je i ranije, na Drugom zasjedanju Plenuma građanki i građana Sarajeva, pokušao izigravati heroja, “zahvaljujući se narodu koji ga je izbavio iz zatvora” no kako je na svom Facebook statusu napisao da se sam predao, čini se da je doživio trajnu diskreditaciju, kada je u pitanju bilo kakvo ozbiljno političko djelovanje. Tako je okončan sarajevski pokušaj privatiziranja Plenuma, koji je u Tuzli na sličan način pokušan od strane “jedinog organizatora” protesta, Aldina Širanovića. Pa ipak, napadi na Plenume se nastavlja‐ ju nesmanjenom žestinom. Najprije su tu javni i prikriveni medijski istupi. Tako je


GLAS SLOBODE

intelektualac Dževad Hodžić sara‐ jevskom plenumu pokušao prišiti epitet “Lijeve Al-Qaide”, dok je Dnevni avaz plasirao informacije o tome kako se rad‐ nici “odvajaju” od “neradničkog” plenu‐ ma u Tuzli, što se pokazalo kao čista dez‐ informacija. U pacifikaciju se uključila i vlast na svim nivoima, pa se posljednjih dana glavni odbori političkih partija koje obnašaju vlast utrkuju ko će prije objas‐ niti građanima da su u pravu?! Pacifikovanje susretljivošću Čak se “ljubazno” nudi premještanje demonstracija sa ulice u obližnji park preko puta spaljene Kantonalne skupš‐ tine u Sarajevu, ne bi li se stvorila atmos‐

7

odnosno radničkog kvarta Slatina. Nakon (samo)diskreditacije samozvanog vođe Aldina Širanovića, Plenum i dalje ima podršku lidera organizacije Velika Djeca, Almira Arnauta Belog (na zas‐ jedanju Plenuma drži inspirativne gov‐ ore, a na beretci ima ušivenu petokraku), koji je također povezan sa navijačkim skupinama u kojima uživa veliko pošto‐ vanje (kako nam je saopšteno na tuzlan‐ skom plenumu, na dan demonstracija je policiji pobjegao iz marice). “Definitvno su međutim, ti Slatinaši, jedan kroz jedan u protestima stali uz ljude kad su vidjeli da se Beli i ljudi oko njega, pretežno navijači, hapse... Pa se to proširilo, pogotovo kad je deklarativno proradnička partija SDP poslala pen‐

svojoj strani. Tu je problem i sa kandidatima, jer svako, za sada, izvikuje svoga. Facebook grupa organizacije Udar (koju je osno‐ vao Aldin Širanović) je za sada izašla sa tri “kandidata”, a to su Mirsad Merdić (inižinjer elektrotehnike zaposlen u Ter‐ moelektrani Tuzla), Salih Delić (inžinjer rudarstva u rudniku Mramor) i Edin Os‐ m a n b e g o v i ć ( p r o f e s o r n a E l e k‐ trotehničkom fakultetu u Tuzli). Predstavnik Sindikata “Polihema”, Sakib Kopić, koji na Plenumu neprestano proziva neimenovane “čegevare” tvrdi da se stalno sastaje s “akademskom zajedni‐ com” kako bi se došlo do rješenja za

O tome kakvu atmosferu oko građanskih plenuma diljem BiH stvaraju neobjek‐ tivni mediji najbolje svjedoče dobron‐ amjerna upozorenja nekolicine ne‐ upućenih i u rad plenuma neuključenih poznanika prije mog polaska u posjetu mostarskom plenumu: “Čuvaj se, dolje je opasno!” Slična upo‐ zorenja sam, sa jednako malo uvažavanja, slušao i prije polaska u Tuzlu, kamo sam se sa još nekoliko učes‐ nika sarajevskog plenuma zaputio dva dana ranije. Kako sam i očekivao, obje posjete su protekle u najboljem redu i bez naznake ikakvog incidenta, a u Sara‐ jevo sam se oba puta vratio sa izuzetno pozitivnim i ohrabrujućim utiscima. U oba grada sam svjedočio ogromnom entuzijazmu i procvatu solidarnosti među do jučer ozlojađenim i poraženim, a danas hrabrim i odvažnim ljudima, od‐ lučnim i ujedinjenim u nakani da preuz‐ mu o dgovornost i uk ljuče se u društveno-politički život kao svojevrstan korektiv svim paralitičnim nivoima bh. vlasti. Tuzla, koju bih se usudio nazvati glavnim plenumskim gradom BiH, pokazala je da zna artikulirati svoja poli‐ tička, socijalna i ekonomska stremljenja i natjerati vlast na suradnju sa građanima. Tamošnjem plenumu je prisustvovalo i desetak građana Banjaluke koji žele biti u toku sa procesima sa ove strane en‐ titetske linije, pa vjerovatno slične pokrenuti i kod kuće. Južnije, Mostar us‐ trajava u težnji da prestane biti grad slu‐ čaj, i zaista, među šestotinjak ljudi na ta‐ mošnjem plenumu nisam sreo ni istočni ni zapadni, već samo ujedinjeni Mostar čijim je građanima dosadilo biti taocima propalih nacionalističkih politika.

fera saradnje vlasti i građana. Naravno, radi se o klasičnom “razvlačenju pameti” u pokušaju što ranije eliminacije Plenu‐ ma i bilo kakvog pritiska sa ulice, budući da je starim političarima više no jasno da je najvažnije da pritisak prestane. U Sarajevu je, istina, Skupština Kantona usvojila sve zahtjeve Plenuma, no valja sačekati pa vidjeti kako će to dalje izgle‐ dati i hoće li njihova konkretna akcija do beskonačnosti biti razvučena unutar birokratskog aparata. Vlasti KS-a u tehničkom mandatu povlađivanjem Plenumu ne žele ništa drugo do populi‐ stički priskrbiti simpatije u, uveliko za‐ početoj, izbornoj kampanji. A kakve su “neljubazne“ metode vlasti prema Plenu‐ mu najbolje je svjedočio Džafer Alić, radnik uništene sarajevske “Hidrograd‐ nje”, koji je otkrio da su radnici ovog preduzeća upozoreni da će, ukoliko se organizirano pojave na protestu ili na plenumu, ostati bez jedinog posla na vi‐ jaduktu Briješće?! Situacija je unekoliko drugačija u Tuzli, gdje Plenum i dalje ima podršku ulice,

dreke na radnike! Fukare su prirodno ljevičari, jer su to radnička djeca i nose svoje ime s ponosom. Odmah da se zna, Širanović je doveo šaku jada na origi‐ nalne proteste, ogromnom većinom je to bio Beli. Koliko god je on trebao Plenu‐ mu kao demonstracijski legitimitet i, da se razumijemo, kao svojevrsna zaštita od provokatora, toliko je i Plenum trebao njemu! Mada su i radnici odmah stali uz plenum, sad ih se pokušava odvojiti, mislim dakako na sindikate, ne individu‐ alne radnike”, kaže za Dane naš izvor sa Plenuma u Tuzli, čiji je identitet poznat redakciji i koji dodaje da situacija na Plenumu postaje sve napetija, prven‐ stveno zbog ubačenih elemenata koji prozivaju, ali i ne imenuju stranačke ljude, čime šire atmosferu nepovjerenja. Naš izvor također kaže da je neko pokušao dodatno doliti ulje na vatru šaljući prijeteće poruke tuzlanskom načelniku Jasminu Imamoviću (SDP), tvrdeći da one dolaze od Belog. Naš izvor smatra da se radi o pokušaju kom‐ promitacije vođe tuzlanske “ulične armi‐ je”, kako bi plenum ostao bez “mišića” na

privredni preporod TK-a. Međutim, naš izvor blizak Plenumu kaže da “oformlja‐ vanje nekakvih komisija od strane akademske zajednice, građana, zastupni‐ ka itd. koja bi, kao, dala prijedlog man‐ datara”, nije ništa drugo nego pokušaj da se taj izbor “opet ukrade od naroda”. Dakle, da bude nametnut od strane raznih formalnih i neformalnih skupina. Plenum građanki i građana Sarajeva se po peti put sastaje nakon što ovaj broj Dana već bude u štampariji, ali je sig‐ urno da vlast neće mirovati dok ga ne pacifikuje. Radi se, svakako o prirodnom ponašanju vladajućih struktura, koje po svaku cijenu i na svaki način žele amor‐ tizirati nastalu štetu, kako u Tuzli i Sara‐ jevu tako i u ostalim gradovima. Plenu‐ mi su, u postojećem trenutku izlet u demokratsko nebo i tek im sljeduju iskušenja kojima će odoljeti ili pred koji‐ ma će pokleknuti. U svakom slučaju, radne grupe za interplenumsku saradnju će imati preča posla. Plenum u Mostaru čine i Bošnjaci i Hrvati

A te politike, s druge strane, nastavljaju sa bahatim guranjem nezadovoljnika između čekića i nakovnja, kao u slučaju predsjednika Unije nezavisnih sindikata Federacije BiH Josipa Milića, koga je policija u Mostaru zatrašivala i hapsila, a mafijaški batinaši mu nedugo potom slomili kosti bejzbol palicama naočigled desetak policajaca. Pa čak i pored ovakve represije, Mostarci i dalje izlaze za gov‐ ornicu, predstavljaju se punim imenom i prezimenom i zahtijevaju svoja prava, pravdu i dostojanstvo. A hrabrost je zarazna, pa će budući talasi ovakvih zahtjeva biti sve masovniji i radikalniji, a dječije bolesti direktne demokratije će uskoro biti savladane i pristup uozbiljen. Iz Tuzle, Mostara i Sarajeva se širi snažna poruka prema drugim dijelovima zemlje. Mislim da nije pretjerano zaključiti da se u BiH et‐ nos konačno počeo transformisati u de‐ mos. Taj proces političkog buđenja može potrajati, ali je nezaustavljivo otpočeo.


8

GLAS SLOBODE

KAKO JE SVE POČELO - Sjećanje na 07.02.

Ko ih jebe, imaju platu od tri i po hiljade maraka Piše: Faruk Šehić

lo da policija krene u kontranapad i ljudi bi bježali prema Ajfelovom mostu i obalom Kulina bana pored kina Kriteri‐ on. Onda bi se udarne grupe demon‐ stranata pregrupisale i opet krenule na policajce koji bi se povukli do kordona. Dim je sukljao sa svih strana napadnute zgrade Kantona. Jedan automobil je gur‐ nut i zapaljen u Koševskom potoku. Nije bilo jasno šta i gdje tačno gori sve dok plameni jezičci nisu počeli izlaziti iz pro‐ zora zgrade prema Koševskom potoku šireći se unutrašnjošću zgrade. Papiri i

Kantona S araj e vo. Nis am b ac ao kamenje, nisam učestvovao u paljevini, nisam ni psovao policiju, vlast, državu. Bio sam nijem i osjetio sam onu un‐ utrašnju vrelinu, energiju koja me ispun‐ javala od stomaka prema grudima. Bio bih neiskren ako bih rekao da nisam os‐ jetio zluradost gledajući živopisnu boju vatre koja je lizala zidove. Nisam ništa činio, ali kao da je ono što su drugi činili bilo i posljedica mojih želja da se desi nešto nesvakidašnje. Znao sam taj osje‐ ćaj iz rata, samo što sam se bolje snalazio tada sa puškom u ruci, nego sada kao pa‐ sivni posmatrač koji stoji nasred ulice okružen haosom. Istovremeno se čula buka uličnih borbi oko Predsjedništva BiH. Gorjeli su drža‐ vni automobili u pokrajnim ulicama. Tramvajska stanica preko puta Predsjed‐ ništva je bila razbijena, kiosk provaljen, ali je neko na mjesto gdje je slomljeno staklo naslonio frižider sa sokovima. Stotine ljudi je stajalo na zidiću parka iza tramvajske stanice gledajući napad na ulaz u zgradu Predsjedništva. Niko nije protestvovao, niti je činio bilo šta protiv volje demonstranata. Stajao sam i pričao sa starijim građanima na raskrsnici kod kina Radnik. Napad na zgradu Predsjed‐ ništva u njima je pobudio sjećanja na prve dane rata u Sarajevu kada su niški specijalci zaustavljeni i poraženi na Sk‐ enderiji u maju 1992., kada su pokušali da zauzmu Predsjedništvo BiH, simbol tek međunarodno priznate Republike BiH.

Šta se zapravo desilo tog petka 7. 2., kak‐ va divlja snaga se oslobodila u ljudima i preuzela kontrolu nad ulicama oko zgrade Predsjedništva BiH i Kantona Sarajevo. Dan prije u Tuzli je počelo pred zgradom vlade Kantona za vrijeme jednog od mnogih radničkih protesta. Policijska brutalnost, i nespremnost da se nose sa situacijom koja je brzo eskalirala bila je vidljiva na amaterskim snimcima na in‐ ternetu. Bilo je za očekivati da će u petak biti mnogo napetije i gore nego prvi dan kada se revolt počeo širiti tuzlanskim ulicama. Onda je u petak nešto oko pod‐ neva zapaljena zgrada tuzlanskog Kan‐ tona. Nakon što sam to pogledao na državnoj televiziji sišao sam u grad, jer živim nekoliko minuta hoda od zgrade opštine Centar, odnosno Kantona Sarajevo. Već na raskrsnici kod Alipašine džamije os‐ jetila se haotična atmosfera. Mnoštvo ljudi koji su se kretali ulicama u različ‐ itim pravcima. Saobraćaj je bio obustavl‐

jen. Kraj Koševskog potoka do zgrade Kantona izvijao se lagan svijetli dim. Prošao sam paralelno sa potokom i došao na tramvajsku stanicu na Skender‐ iji. Kiosk na stanici je bio demoliran, staklo nadstrešnice na tramvajskoj stani‐ ci je bilo sasuto u komade bijele kao sni‐ jeg. Preko puta Miljacke stajali su ljudi na platou Skenderije i posmatrali šta se dešava. Ispred zgrade Kantona je bila nekoliko hiljada ljudi, i vidio sam kako gore vrata na centralnom ulazu u zgradu. Duh pobune je bio pušten i vidjelo se da ga više niko neće moći kontrolisati.

dokumentacija iz opštine Centar su let‐ jeli zrakom. Čulo se pucanje stakla i razbijanje namještaja. U ulici Reisa Dže‐ maludina Čauševića trajala je neprekid‐ na ulična borba. Vidio sam mladiće sa otetim policijskim štitovima i policijskim kacigama na glavama. Bilo je ranjenih demonstranata. Na njihovim licima se vidio adrenalin od ulične borbe. Bili su to mlađi ljudi, srednjoškolci, navijači u duksericama, ali i stariji likovi. Činilo se kao da se mnogi od njih lično poznaju, i vidjelo se da su solidno iskusni u fajtu sa policijom.

Policija sa pleksiglasnim štitovima i kacigama se povukla u ulicu Reisa Dže‐ maludina Čauševića koja spaja obalu Kulina bana sa Titovom ulicom. Naprav‐ ili su kordon ispred pokrajnog ulaza u zgradu Kantona, pored parka koji se nalazi iza zgrade Predsjedništva. U toj ulici se vodio pravi rat. Demonstranti su napadali u talasima gađajući policijski kordon kamenicama od razvaljenih žardinjera i kamenom iz parka pred Do‐ mom sindikata. Povremeno bi se dešava‐

Vidio sam mladića sa velikim drvenim lakiranim topuzom kako ide prema liniji koju su držali policajci. Vidio sam djevo‐ jke kako nose vodu demonstrantima koji su bili najbliži policijskom kordonu. Pos‐ tojalo je neko unutrašnje uređenje koje je upravljalo tim haosom. Nagoni koji su se odjednom probudili u ljudima, pokazu‐ jući ratničko lice i gestikulaciju karakter‐ ističnu za bojno polje. Stajao sam i gledao kako gori zgrada

U jednom momentu dok sam stajao i gledao kako nekolicina demonstranata juriša na drvena vrata Predsjedništva os‐ jetio sam izvjesnu mučninu. Sa druge strane vrata neko je pružao očajniki ot‐ por prskajući vodom demonstrante koji su pokušavali da razbiju vrata frižiderom za sokove od obližnjeg kioska, kojeg su koristili kao bojnog ovna za opsadu srednjovjekovnih kula. To je bila borba na život i smrt, i niko nije popuštao. Kada sam poslije pričao sa jednim likom rekao sam mu da mi je bilo žao ljudi koju su iznutra pružali otpor, a on je rekao: „Ko ih jebe, imaju platu tri i po hiljade maraka.“ Time bi sva priča bila završena. Policije nije bilo kod zgrade Predsjed‐ ništva i svi su se čudili kako ona nije bol‐ je branjena. Navodno se policija povukla do Odobašine ulice čekajući pojačanje. Jedan poznanik mi je rekao da misli da je Dodik platio da se dese ovakvi neredi, što je bilo u domenu teorije zavjere kojoj nisam sklon. Granica ludila je bila pređena i nije bilo povratka nazad. Počela je padati noć. Semafori i ulična rasvjeta nisu radili. Centar grada je bio osvijetljen samo vatrom iz goruće zgrade


GLAS SLOBODE

9

KAKO JE SVE POČELO - Sjećanje na 07.02 Kantona. Za samo nekoliko sati ovaj dio grada je pretvoren bojno polje. Ulice su bile pune razbacanih stvari, kamenja, pa‐ pira, slomljenog drveta. Gorjele su i kancelarije lijevo i desno od ulaza u Predsjedništvo. Poslije će se proširiti pri‐ ča da je zapaljen istorijski Arhiv BiH. Zavijale su sirene auto-alarma i povre‐ meno bi odjekivale eksplozije topovskih udara. Pošto demonstranti nisu imali lidere, koji bi ih mogli predvoditi, znalo se da će noć značiti kraj uličnih borbi i nemira koji su trajali satima. Oslobođena divlja snaga je kružila sarajevskim ulicama. Bila je to hipnotička anarhija u najčisti‐ jem obliku. Kada smo hodali ulicom iza tržnog cen‐ tra BBI vidjeli smo desetak blindiranih policijskih kombija kako pristižu. Iz njih su izašli specijalci i počeli pripremati opremu, stavljati zaštitne maske na lica. Vrijeme anarhije i sarajevske „pariške komune“ je bilo prošlo. Poslije su se po‐ javili policajci u civilu koji su prem‐ laćivali pasivne posmatrače kraj spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Brutalne policijske akcije gušenja pobune su se odvijale u mraku. Tokom nekoliko sati tog petka 7. 2. u centru Sarajeva nije postojao nikakav oblik državne vlasti. Da su demonstranti imali pet ljudi koji bi im komandovali bilo bi izvjesno da su mogli izvršiti drža‐ vni udar bez po muke. Što govori o nes‐ posobnosti države koja to nije, jer joj D ejtonsk i mirov ni sp orazum to onemogućava. I nesposobnosti vladaju‐ ćih elita zbog čije socijalne neosjetljivosti, carske arogancija naspram vlastitih građana je i počela

buna u Tuzli, potom u drugim gradovi‐ ma BiH. Upravo mladi ljudi kojima su bogati i zadrigli političari oteli buduć‐ nost i pravo na normalan život, upravo su ti ljudi svoj bijes usmjerili prema in‐ stitucijama u kojima sjede moderni faraoni naših života. Zato su gorjele zgrade. Zato su paljena auta. Zato su razbijani kiosci i tramvajske stanice. Nisu to radili nikakvi huligani, radila je to kolektivna svijest generacija mladih ljudi kojima su osione vladajuće elite sje‐ bale život na njegovom početku. Iz beznađa se uvijek rađa snaga destruk‐ cije koju niko ne može procijeniti niti predvidjeti. To su ljudi iz rubnih, siro‐ mašnih sarajevskih predgrađa, ljudi iz geta koji taj dan nisu imali šta izgubiti, ali i mnogi drugi. Pravi huligani su ba‐ hati političari, međedi sa kravatama, lopovi i zlikovci. Oni su demolirali zgrade državnih institucija, palili i uništavali sve pred sobom. I rade to već dvadesetak godina bez da ih iko razu‐ man može zaustaviti. Zato je divljanje jedino što su demonstranti mogli da učine. Ni Čaušesku nije mogao vjerovati kako će završiti na smetljištu istorije, pa je skončao kao pas. Jer ako nemamo hljeba uvijek možemo jesti kolače, za ra‐ zliku od govana koje nam serviraju svakodnevno dvadesetak godina. Niko ne može predvidjeti ni znati kada se opet može ponoviti neki petak, kada će opet kumulirani bijes da eksplodira na ulicama Sarajeva i kakve tragične posljedice on može da ostavi iza sebe. Za što će jedini krivci biti bezosjećajne vladajuće političke elite.

Ko sije bijedu požnjeće bijes Piše: Aldin Arnautović Mediji javljaju da su završene borbe na sarajevskim ulicama. Policija je ponovo preuzela kontrolu nad centrom grada. Dosta povrijeđenih, najviše policajaca. Grupe demonstranata razbijene su i po‐ hapšene u uskim gradskim ulicama. Gledam sve TV vijesti koje mogu poh‐ vatati. Zovu ih huliganima, pljačkašima. Neki zaista i jesu, ali daleko od toga da se radi o većini ili nekom velikom broju. Od 13 do 18 sati gledao sam cijeli do‐ gađaj i mogu posvjedočiti. Niti su svi demonstranti huligani, niti su se svi demonstranti loše ponijeli danas niti su svi policajci cvjećke. Neka se javi policajac kojem je demonstrant danas spasio život tako što je legao preko njega kad su ga stigli, oborili i htjeli linčovati. Niti je sve tako crno-bijelo. Niti se stav i slika o društvenom incidentu poput so‐ cijalnih nereda može formirati sjeden‐ jem na Facebooku ili gledanjem na TVu.

20 godina zlostavljanja U Sarajevu su se tog petka desili neredi. A u neredima kao što samo ime kaže, nema reda. A ima svega i svakoga, te bespotrebnih žrtava i štete. I nema tu da neko vodi, il’ ne vodi, tre‐ bao je i nije trebao… Grupe se kreću prema sopstvenim odlukama. Neki na‐ padaju policiju, neki stoje u pozadini i upadaju kad je velika gužva. Svakakvih tu ljudi ima. I dobrih i loših. Dolaze tu likovi iz raznih stranaka, pokreta. Dese‐ tine svima prepoznatljivih policajaca u civilu svo vrijeme je među demonstran‐ tima. Uzroci nereda su u 20 godina zlostavl‐ janja svake vrste. Dok su neredi trajali u jednoj kafani vidio sam mladi par koji ih je proveo ljubeći se, udobno zavaljeni na dvosjedu. Jel’ neko misli da onaj pet‐ naestogodišnjak sa šalom preko usta ne bi volio da je u tom trenutku u istoj situaciji? A djeca koja jurišaju na policiju su naša djeca. I sad se kao mi čudimo? Znam slučaj mladića kojem je otac policajac i

danas su stajali jedan prema drugom. Da su imali po 20 KM u džepu, vjerujem da većina ne bi bili tu. Policija je da je znala/mogla/htjela bolje zaštititi i ljude i objekte. Ali nije. U jednom trenutku, odlučili su, oklo‐ pljeni, krenuti u juriš na ljude. I totalno su loše procjenili situaciju. Nakon što su demonstrante dogurali do polovine mos‐ ta na Skenderiji, suočili se sa stotinama mahom mladih, koji se uopšte ne boje policije. U kontra jurišu policija je izgu‐ bila prostor od mosta na Skenderiji do zgrade Vlade. Nisam dobar u prostorn‐ im procjenama ali rekao bih barem stot‐ inu metara prostora. Nakon toga počelo je devastiranje zgrade Vlade sarajevskog kantona, a nešto kas‐ nije "zaplatilo" je i Predsjedništvo. I nisu svi demostranti upadali u zgrade. Većina se borila s policijom koja je bila sve samo ne nježna i suzdržana. Vidio sam dosta razbijenih glava, jedan par polomljenih prstiju. Na ulicama su neredi. Narod je pobjes‐ nio i artikulira to na jedini način koji zna ili koji mu je ostao. Za oboje je odgovor‐ na vlast. I naravno da je svima žao zbog svake kapi krvi. Al’ čini se da floskule poput "dođite da razgovaramo" više kod ljudi ne piju vode. Hoće li se kola slomiti na navijačima kao više puta do sada? Hoće li u stanicama polomiti, na sudovima izmaltretirati novu generaciju jurišnika? Koje će opet imati s one strane štita. Sudeći prema prvim reakcijama na 'bosansko proljeće' čini se da političari namjeravaju baš to. Žrtvovati "huligane" i nastaviti po starom. Prijetnje s TV ekrana su vjerovatno jed‐ na od najgorih stvari koje ljudi na ulica‐ ma u ovom trenutku trebaju dobiti. A elita se odlučila baš na to. Čini se, još jedan loš izbor. Neizvjesni dani pred Sarajevom kao i pred svim drugim gradovima. Na zidu izgorjele zgrade vlade ostao grafit "Ko sije bijedu, požnjeće bijes".


10

GLAS SLOBODE

Nakon protesta vlasti u Zenici više rade Ratko Antunović, učesnik zeničkog plenuma, govori o organizaciju, radu i rezultatima plenuma i protesta koji traju od 7. februara Kada je formiran plenum u Zenici i kako djeluje? Zenica je do 7. februara imala dosta protesta raznih nezadovoljnih grupa, ali to je sve bilo kao mi nešto tražimo a oni ne odgovaraju, ili odgovaraju a ne riješe problem zaista. Dana 7. februara je bilo ekscesno u Zenici, ali protesti koji su počeli traju do danas. Organizovani su tako da grupa demonstranata, svaki dan u isto vrijeme krene sa istog mjesta, i kreće se istom rutom kroz grad. Na

protestima bude od 50 do 300 ljudi, zav‐ isi od dana do dana. U zadnje vrijeme, to je neka stalna grupa sa 100 do 200 ljudi i protesti traju svaki dan od 13 do 14. Pro‐ lazimo pored Opštine, Suda, Tužilaštva i vraćamo se pred zgradu Kantona. Učesnici protesta su razni ljudi. Ima dos‐ ta penzionera, boračke populacije, neza‐ poslenih nema baš puno, a posebno je zanimljivo da nema puno mladih i stu‐ denata. To još ne možemo tumačiti. Mi smo ih zvali, ali tek nedavno se javila

Unija studenata da formalno podržavaju proteste i da će učestvovati organizovano na neki svoj način. Za sada je plan da se na Univerzitetu napravi tribuna o plenu‐ mimam kako bi se bolje upoznali sa ide‐ jom. Prvi plenum u Zenici bio je 14. februara. Tada je izrabrano desetak ljudi koji će dalje organizovati plenum. Do sada smo imali devet plenuma. Održavaju se tri puta sedmično u fiskulturnoj Sali škole na Bilmišću gdje može stati oko 2.000 ljudi. Naravno, nemamo toliko učesnika, bude najviše 400, ali imamo plan da to povećamo. Bitno je da je standardna metodika rada utvrđena: na početku bi‐ ramo ljude za moderiranje, prijedloge, dajemo izvještaje šta koja grupa radi i o tome kako teče razrada ili ostvarivanje zahtjeva. Veliki dio vremena se ostavi građanima da govore i to je potpuno otvoreno. Jedna je mogućnost da se us‐ meno obrate plenumu, a druga da to urade pismeno. Do sada imamo oko 2.500 tačaka u tim prijedlozima koji se sada obrađuju i iz kojih smo izvukli par stotina zajedničkih tačaka i obrađuemo ih kroz radne grupe. Za sada nam dobro radi socijalni tim. Koliki je bilo zahtjeva i koji su ispun‐ jeni? Prvi put smo imali pet zahtjeva. Prvi je bio smjena Vlade i izbor nove stručne i nestranačke Vlade. Skuptšina je prihvati‐ la ostavku Vlade, počeo je postupak izb‐ ora novog mandatara i očekujemo da će u roku od 15 dana izabrati novog man‐ datara. Vjerujete li da ta neka buduća eksperts‐ ka vlada može uraditi nešto za šest mjeseci?

Naša očekivanja nisu u tom smislu. Mi želimo pokazati da se može smijeniti Vlada i natjerati Skupština da izabere drugu koja mora pokazati da je voljna raditi u interesu naroda. Imate li veze sa drugim plenuma u Zeničko-dobojskom kantonu? Osim Zenice plenumi se dešavaju i u Tešanju, sa kojima nemamo zajedničke akcije za sada, te Maglaj i Zavidovići sa kojma sarađujemo, a sa plenumima u Kakanju i Visokom se povezujemo. Plan je da napravmo vijeće kantonalnog plenuma od predstavnika svih općina. Koliko se Zenica promijenila od 7. februara? Zenica je sada drugačija. Atmosfera je drugačija i to se osjeća. Ako pričate sa običnim ljudima, svima je plenum tema, imaju različita očekivanja, razgovaraju o tome. Zenica je i drugačija jer se događa‐ ju dvije stvari: plenumi gdje građani imaju mogućnost doći, slušati i govoriti, a istovremeno u gradu se dešavaju svakodnevni protesti koji mijenjaju sliku života grada. Sve institucije koje obilazi‐ mo svaki dan razmišljaju hoće li jednom prestati ti protesti. I to drži tenziju. Or‐ gani vlasti se sada više trude da rade nego prije iako su u tehničkom mandatu. Atmosfera u Skupštini se promjenila i to se vidi. Razmišljanje političkih stranaka se mijenja, da li zbog straha od protesta ili počinju shvaćati da treba nešto prom‐ jeniti. Mi smo načisto i znamo da slijedi predizborna kamapanja i oni će nas na‐ pasti, pokušati osvojiti vlast, ali ostaje stalna doza nesigurnosti jer su i do sada izabrani a morali su podnijeti ostavku,a sada postoji stalna prijetnja za novim protestima i nemirima.


GLAS SLOBODE

Koji je vaš lični razlog zbog kojeg ste se pridružili plenumu i izašli na proteste?

11

ljudi i njihove priče

Više socijalne pravde. Ja sam zaposlen, imam platu i od čega da živim, ali za mene je ovo prilika da se dođe do više socijalne pravde što i meni treba. Jer živim u duboko nesretnom društvu i nije mi ni lijepo ni dobro živjeti u takvom društvu. To je moj lični motiv.

RVI mjesecima čeka na običnu potvrdu

Još jedna stvar je uspostava direktne demokratije. Do sada smo imali pred‐ stavničku koja je potpuno zakazala i pokazala da nije sposbna da brine o nar‐ odu i općim interesima, interesima poje‐ dinačnih grupa, nego se brinula samo o sebi. To su političke oligarhije koje se brinu samo za sebe. Mene lično vuće to što mislim da treba uspostaviti drugi sis‐ tem demokratije - direktni - koji će moći da utiče na takve nenormalnosti.

Ešrefa (58), nezaposlena

O odnosu vlasti prema demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima gov‐ ori i ova priča. Fehim, jedan od organi‐ zatora otpora u Zvorniku već više od če‐ tiri mjeseca čeka na običnu potvrdu iz Ministarstva odbrane BiH. Potvrda mu je potrebna radi uvezivanja radnog staža kako bi ostvario pravo na penziju. Fo‐ tografija pokazuje da je zahtjev za potvr‐ du predat još 07. novembra 2013. godine, ali je Fehim ni do danas, više od četiri mjeseca poslije, nije dobio. Za to vrijeme ovaj čovjek sa svojom porodi‐ com jedva preživljava od invalidnine. Ipak, to ga ne spriječava da svakodnevno svojim prisustvom podrži socijalne proteste ispred zgrade Predsjedništva BiH.

Nakon što je, kako kaže, nepravedno ot‐ puštena is Saobraćajne škole u Velešići‐ ma za vrijeme rata, a zbog čega još uvijek traje sudski spor, nikada više nije radila. Njena kćerka, magistar razredne nastave, takođe je na birou. Obje žive sa Ešrefi‐ nom majkom čija je penzija 310KM. Jed‐ inu pomoć dobiju od Ešrefinog brata. Mirna i dostojanstvena, Efrefa svaki dan dolazi na proteste. U njenim očima se vidi odlučnost da ne posustane u borbi za pravdu.

Narsiha (59), nezaposlena

Selver Fatić, penzioner

Ovaj posvećeni demonstrant danima skuplja potpise podrške socijalnim demonstracijama. Do danas u njegovoj svesci našlo se više od 2500 potpisa građana i građanki Sarajeva.

Svaki dan pred zgradom Predsjedništva BiH u Sarajevu Narsiha protestuje. Od 2000. godine nalazi se, zajedno sa supru‐ gom, na birou za zapošljavanje. Cijeli život žive kao podstanari, a za sve te go‐ dine nisu dobili ni jednu marku pomoći. Kaže da u njihovim godinama niko neće ni da ih pogleda kada se prijavljuju za poslove. Preživljavaju, kako Narsiha kaže, zahvaljujući suprugovim zlatnim rukama i njegovoj spremnosti da prih‐ vati bilo kakav posao koji se ukaže na vidiku njihovog života.

Elsedija (51), samohrana majka Razvela se od supruga alkoholičara kada su joj djeca imala dvije i sedam godina. 1993. priključila se Armiji BiH. Iz stana u kojem je živjela osam godina deloži‐ rana je. Često je, kaže, bila bez posla, maltene na ulici sa djecom, ali se uvijek borila da prehrani svoju familiju. I danas su podstanari. Elsedija izlazi na proteste svakodnevno iako radi. Nije je strah da će izgubiti posao, jer kako kaže, Bog je uz one koji koračaju uspravno.


12

GLAS SLOBODE

foto protesti

foto priča: kauboj

U trenutku dok je veteran pred Predsjed‐ ništvom BiH, odričući se, ostavljao svoje epolete sa činovima, policajac je stojeći preko puta, to propratio sa rukom na pištolju. Policajac kaubojskog stila se navodno zove Edmir.


GLAS SLOBODE

13

stav

Šeherzada Delić poslanicima Skupštine USK: "Neka vam se uši crvene sada!" Pripremila: Senada Velić

Obraćanje Šeherzade Delić, članice Bosanskog proljeća iz Bihaća, poslanicima Skupštine Unskosanskog Kantona Ja sam ispred „Bosanskog proljeća“, odnosno, pomažem ovim mladim per‐ spektivnim, pametnim, inteligentnim, srčanim, mladim ljudima. Nisam ovdje za svoju generaciju, moja je generacija – vi, koju ste uništili, i zbog koje se ja stidim gdje god da odem. Vi ćete mi oprostiti što ja govorim ovako emotivno, ja sam emotivna po vokaciji, to je moj posao – da vama kažem i ukažem na vaša ne djela, već nedjela. Kad doktor ode da operira jednog čovjeka, on moguće pogriješi pa ubije jedan život a vi svojim izrekama i onim što radite – potkupljivanje, lobiranje u jednom mo‐ mentu ubijete hiljade ljudi. Jer ne zastupate njihove interese, ili ih prodate. Jer i vaš stid ima cijenu. Dobro se zna kolika je cijena vašeg stida kad iz‐ date svoj narod, kojem ste se zakleli da ćete ga voditi u pravom smijeru. Partija ova, partija ona, sad bio u jednoj partiji, sad u drugoj, prodao.. Tačno se zna ko‐ liko je novaca plaćeno jednom čovjeku ispred predstavnika jedne partije da glasa za drugu. To narod ZNA. Nemojte misliti da mi, kao po onoj narodnoj izre‐ ci „lajemo na mjesec“. Vi niste nedos‐ tižni kao Mjesec. A mi nismo ovce, niti pas da lajemo. Što vi često znate reći „ma pusti narod, narod samo priča.“ Mi smo u ovom slučaju „tampon zona“ odnosno tampon, kao što doktor kaže

„da ne krvari dalje“, između mase koja hoće da vas proguta i vas. Pa vi izvolite ako vas nije strah. Evo vidim, onog Kambera danas nema. Bio je tu prepao se čovjek pa neće više da ga prozivam kao SDP stranku što prozivam. Nije samo SDP kriva, šta je radila SDA?! Pet‐ naest godina samo dokusurila ovo što je ostalo malo strpljenja, pijete nam krv 20 god na slamku. Narodu je dosta! Vi morate moći osjetiti situaciju a vi naža‐ lost toga nemate . A ovi iz SDP-a već isto rade četiri godine. Ja sam ispred predstavnika ne onih koji imaju osam razreda škole i tri razreda srednje, već ispred predstavnika intelek‐ tualaca ovog grada koji možda, ne znam iz kojih razloga, nisu bili na ulicama. Neće ili možda misle: „Ah ionako se ništa ne može promijeniti kao i sve ove godine, kao što su i ovi u Parlamentu, mlatili praznu slamu. Svi mi znamo da se vi ponavljate, ponavljate se samo ste samoljubivi, čini vam se da iz vaših usta to nekako drugačije zvuči. Ima ovdje vrlo pametnih ljudi, vi sad kažete “ko je to?“. Ima pametnih, nezaposlenih kojima vi nedate da dođu na poziciju na kojoj bi bolje od vas deset hiljada puta radili posao. Ima gospodine pitajte mene ja takve proizvodim. Odite u školu pa pogledajte te briljantne umove. Evo vi gospodine

Kamber, vi ste profesor jezika , zar ne možete poslusati? Ima masa mladih pametnih ljudi, naučnika, intelektualaca za koje se dobro zna da nisu mogli doći na vlast jer ste vi razvili svoje pipke, špi‐ junske ove-one, niste im dali mogućnost da išta kažu. Ljudi moji ja sada predstavljam i Srbina i Hrvata i muslimana i Jevreja i Roma i svakog ko se ovdje nalazi na ovom kan‐ tonu. Ja predstavljam PRAZAN DŽEP! Ja 20 godina radim, iz rata odvela dvoje male djece, sada troje odgajam a svake godine po dvije stotine izvedem iz one škole. Vi gospodine Hodža, kažete „nemojte tako, to baš narod i ne voli te emocije. Narod TREBA da vidi da među nama ima plemenitih, srčanih, iskrenih ljudi koji žele dobro Bosni, koji hoće Bosnu i znaju je voditi. Mi Bosnu nismo prodali! Ja djeci svaki dan govorim borite se protiv njih! Svaki dan u razredu o vama ružno govorim, jer mi niste dali priliku da o vama lijepo pričam, i kažem - borite se protiv onakvih, ali kako? Znanjem. Naučite ispraviti onog Hadžipašića kad kaže“ skupština je raspustata“. Il' kad gospođa Mira kaže: Uuustav. Nije Uuus‐ tav, nego je Ùstav profesorice jezika! Neka vam se uši crvene sada! Ali kako sam rekla, vi imate cijenu i za sram. Nar‐ odu je zbilja dosta! Mi smo iscrpili sve demokratske načine protestiranja, od gladi, do molbe, evo vam i intelekta, tele‐ vizije. Ljudi pišu, režiraju ljudi filmove, šalju u svijet o vama, kakva vam je vlada. Vi ništa! Zato što su masovno kupljene diplome. Što ne znate ni pročitati, a kamoli da znate šta tamo piše. Šta je to što vi čitate?! Vi ne osjećate bȉlo naroda. Narod plače i dosta mu je da plače! Ovi mladi ljudi, oni nisu nikakvi huligani! Oni nisu to iz

obijesti uradili, oni su to uradili iz bijesa, a bijesni su zato jer ih je strah. Jer su danas sa markom, a sutra sa pola a prekosutra neće imato možda ni pola! I žao im je gledati svoje roditelje da nigdje ne rade. A oni imaju, kao i ovi svi ovdje, po 30 godina radnog staža ili nemaju. A vi svakog mjeseca po 15.000 KM, koja je to pamet! Ja ću vam reći, kako smo se bili i dogovorili, da svi kažemo kolika nam je plata! 890 KM! 20 godina radnog staža! Mene bi bilo sramota voziti takva auta, po ovim cestama, pored ovih fasada jos izrešetanih od rata! Graditi vile u ovom okruženju, među sirotinjom, kako vas nije sramota! Osjetite li vi da je dosta! Ne govorim ja sama ovakva, ja sam samo izašla ispred ovih što misle ovako, da vam kažem u lice jer se ne bojim. Ja radim u državnom sektoru. Ja radim u školi! Neka ću dobiti otkaz! Odmah povucite svoje veze, nek sutra ne idem, nek mi kaže Eso da nemam rašta. Jer vi ste ga i postavili! Vi ste u gimnaziji smi‐ jenili čovjeka koji je podigao školu za de‐ set, dvadeset stepenica. Ne valja vam onaj što radi, vi hoćete one što ne rade. Nemojte misliti SDA da ćete preko nas srušiti SDP, ili bilo koja druga stranka, SDS, HDZ, SBB, da smo mi Plenum, preko čijih ćete leđa ponovo sjesti na ove stolice. NEĆETE! Niko od vas nije zaslužio da govori ispred ove govornice! A predsjednik kantona, koji kaže da ne želi dati ostavku, mi mu je UZIMAMO. Mi ne tražimo od njega da on dā ostavku, mi uzimamo njegov man‐ dat jer smo mu ga i dali! Mi njega neće‐ mo! Narod ga neće! Sve je rečeno.


14

GLAS SLOBODE

mediji

Agencija Patria ponovo manipuliše Čitam i ježim se. Internet portale plavi priča iz Sarajeva, Kako su demonstranti saobraćajnom blokadom "ubili" jedno‐ godišnje dijete jer hitna pomoć navodno nije stigla na vrijeme. Strašan tekst, strašan u više nivoa. Tragičan. Umrlo di‐ jete. Kraj svijeta. Ima li poslije toga nešto? Svi mi roditelji tako reagujemo. To je, u stvari, ta druga "strašnoća". Da u pozadi‐ ni priče neko može manipulisati takvim nečim. Smrću djeteta. Novinska agencija Patria u javnost plasira tekst koji u prvom paragrafu op‐ tužuje demonstrsnte za ubistvo djeteta. Ljekari 5. marta morali trčati da spase jednogodišnjeg dječaka! "Stravična tragedija dogodila se u Sara‐ jevu 5. marta ove godine, pretposljed‐ njeg dana jednomjesečnih blokada sao‐ braćaja zbog demonstracija u glavnom gradu, saznaje bh. novinska agencija Patria (NAP)." Priča je objavljena 14 dana nakon tragič‐ ne smrti djeteta. Zašto tako kasno? In‐

formacija je navodno na internet forumu od 07.marta. "Uprkos nadljudskim naporima ljekara, kako saznajemo, tragedija nije mogla biti spriječena. Prema službenom poli‐ cijskom izvještaju, saobraćaj u glavnom gradu je taj dan zbog protesta bio bloki‐ ran do 18 sati, a drama se odvijala up‐ ravo u to vrijeme." Priča nema nijedan direktni izvor. Svje‐ dočenje učesnika, očevica. Jedini izvor zapravo je doktorica koja potvrđuje tragediju da je dijete umrlo ali ni u jed‐ nom trenutku tu smrt ne povezuje sa demonstracijama. Kobnog dana nije bila na terenu ali izjavljuje i da je hitna stigla na vrijeme "Stigli smo na vrijeme, uprkos tome što su ljekari morali napustiti vozila i krenuti pješke. Ne treba nikoga kriviti niti osuđivati unaprijed" – kaže ona. Ova izjava doktorice ni u jednom slucaju prenošenja teksta nije došla u naslov. Stvara se klima u kojoj su za sve zlo krivi demonstranti. I jer je bebs tragično umrla. I što BBI ima manje posla, i što je turista

manje.

prolaznilke...

U policijskom biltenu stoji da su se građani tog 05.03. razišli u 18 sati. Hitna pomoć dakle poziv bilježi baš u trenutku kada se demonstranti razilaze. U 18h. Na licu mjesta, u Centru bili su navodno za 5 minuta, dakle nakon sto su se demon‐ stranti, prema policijskom izvještaju, razišli.

Upozoravam građane i medije na loš kredibilitet ove agencije za koju na istim forumima koje koriste kao izvore, pišu da je kontroliše Bakir Alispahić preko nekadašnjeg Avazovog "snajperiste" Tari‐ ka Lazovića.

"Okupilo se oko 100 građana, kojima se u 13,40 sati pridružilo oko 30 taksi vozača bez odgovarajuće licence. Za vrijeme protesta saobraćaj je bio obus‐ tavljen na raskrsnicama ulica: Alipašina - Maršala Tita - Hamze Hume, Terezija - Skenderija, Reisa Džemaludina Čau‐ ševića - Obala Kulina Bana, općina Centar Sarajevo u vremenskom periodu od 12,30 - 18,00 sati, nakon čega su se građani razišli – navodi se u biltenu, prenosi NAP." Profesionalno gledajući, ova priča ima potencijal da bude spin, poluistina ko‐ jom se javno manipuliše.Ono što plaši jeste činjenica da "medijski snajperisti" ne prezaju ni od čega pa ni od zloupotrebe tragicne smrti djece. Poseban problem u ovom slučaju pred‐ stavlja i činjenica da je agencija Patria u zadnjih mjesec dana lansirala više spino‐ vanih, izvrnutih I izmišljenih vijesti. U tom repertoaru su vijesti da je demon‐ strantima dnevnica 25 KM, da rade po instrukcijama iz Beograda i da napadaju

Ko god da je glavni u tom krugu zla, jas‐ no je da novinarstvo ne stanuje u novin‐ skoj agenciji Patria (NAP).

TV Liberty: O brutalnosti nad demonstrantima na više od 60 radio i TV stanica TV Liberty, projekat Radio Slobodna Evropa u svom ovosedmičnom izdanju donosi priču o brutalonosti policije nad demonstrantima uhapšenim 07. i 08. februara, neposredno nakon socijalnih nereda u Sarajevu. Prilog svjedoči o premlaćivanju maloljetnika, donosi iz‐ jave njihovih roditelja ali i policije kaoja kao i obično o tome ne zna ništa. Tv Lib‐ erty emitira se na više od 30 lokalnih TV stanica u zemlji, uključujući i stanice koje su u sistemu Javnog servisa BiH (BHT1). Osim TV formata, ova redakcija objavila je i radijski rad na temu prekoračenja policijskih ovlasti koji se emitira u nji‐ hovoj radijskoj mjrežu na više od 30 ra‐ dio stanica.

TV HAYAT o nedostacima budžeta KS NTV Hajat jučer je objavila priču i ne‐ dostacima planiranog budžeta KS. U pri‐ či su učestvovali i članovi i članice Plenuma Sarajevo koji su osim na konkretne nedostatke u planiranom budžetu ukazali i na činjenicu da Skup‐ ština KS izgleda nije ozbiljno shvatila za‐ htjeve demonstranata i da po tom pitan‐ ju nije uradila gotovo ništa. Učesnici Plenuma najavili su da građani neće odustati od pravedničke borbe za bolje sutra.


GLAS SLOBODE

15

GLAS SLOBODE: Hvala građani i građanke!

Štampanje ovog broja GLASA SLO‐ BODE omogućeno je isključvo zahvalju‐ jući uličnim donacijama građana i građanki Sarajeva na protestima ispred Predsjedništva BiH. Za tri dana sakupl‐ janja dobrovoljnih priloga skupljeno je i na štampu ovog broja potrošeno 117,5 KM. Više od stotinu građana svojim prilozima je učestvovalo u omogućavan‐ ju izlaska četvrtog broja naše slobodne novine i to zahvaljujući velikodušnosti naših prijatelja i štamparije, izlazi u 300 primjeraka. Volonteri i volonterke anga‐ žovani na stvaranju sadržaja i prikupl‐ janju uličnih donacija ovim putem zah‐ valjuju se svima koji su svojim prilogom omogućili da GLAS SLOBODE danas bude u Vašim rukama. SVI Z A JEDNOG, JEDAN ZA SVE!

KONTAKTI PLENUMA borci@plenumsa.org

pravo@plenumsa.org

kultura-sport@plenumsa.org

info@plenumsa.org

obrazovanje@plenumsa.org privreda@plenumsa.org socijalnepolitike@plenumsa.org urbanizam-okolis@plenumsa.org zdravstvo@plenumsa.org mediji@plenumsa.org


16

GLAS SLOBODE

ukrštenica ne podržava slova sa kvačicama (afrikatima) <b>VODORAVNO</b>

17. Hapse nas kad kupujemo...?

4. Svi za jednog...?

12. Najraširenija pojava u BiH?

3. Profesor Esad ...?

19. Omiljena Bakirova modna marka?

5. Šta bi trebali da jedu političari?

13. Koliko kg droge SPEED?

22. Najveći lopovi? USPRAVNO

6. Najčešće ime za policajca?

8. Najbolji BH bend? 10. Koji instrument nam je svirao?

14. Koliko KM nam je "dnevnica"? 16. Ko nam ne da na raskrsnicu? 7. U koju rijeku su nas bacali?

15. Šta je osiromašilo radnike?

1. Policajac u civilu (narodski)?

16. Skupština slobodnih građana?

2. Šta je jela Ketrin Ešton?

18. Ko šiša glavnog policajca? 9. Koji hljeb političari ne smiju jesti?

20. Šta je padalo 07.02.?

11. Kako su nas nazivali 07.02.?

21. Šta su jeli demonstranti?


GLAS SLOBODE broj 4