Issuu on Google+

BROJ 1  GODINA I  SIJEČANJ 2013.  CIJENA 12,90 KN

putovanja

GRAZ ANDALUzijA gastronomija

PIŠTINA TORTA SVE O LJEŠNJAKU MISTERIJ ZIMNICE moda i ljepota

ANTONELA GREGOROVIĆ GROZNICA POPUSTA automobili

MAZDA MX-5 i još...

Poznati vinari UREĐENJE - VODA I VRT DIZAJN - HOTEL LONE

LADA SZABO KAJFEŽ www.pleasure.hr

TVA

LJS

MIR

IS Z

VO ADO


impressum robert blašković

vesna džuverović

donald debeljak

KARMELa VUKOV cOLIĆ

miranda legović

GLAVNI UREDNIK Robert Blašković IZVRŠNA UREDNICA Vesna Džuverović UREDNICA KULTURE Miranda Legović POMOĆNIK UREDNIKA Donald Debeljak MARKETING Vesna Džuverović LEKTURA ArtPleasure.eu GRAFIČKA PRIPREMA ArtPleasure.eu DISTRIBUCIJA Tisak, Distri Press, iKiosk TISAK STEGA TISAK IZDAVAČ RO&RO d.o.o. Prilaz Cerella 21, 52100 Pula tel +385 52 535 503 fax +385 52 381 299 mail info@pleasure.hr PRETPLATA pretplata@pleasure.hr MARKETING marketing@pleasure.hr +385 52 535 503 ČASOPIS IZLAZI DVOMJESEČNO

iva tominović

ines skobe

dubravko mitrović

pleasure grupa

RÉKA valkai

voljen grbac

naslovnica

www.pleasure.hr Reprodukcija u cijelini ili bilo kojeg dijela teksta, fotografije ili ilustracije ovog magazina, bez pismene suglasnosti izdavača je zabranjena. Rukopisi, fotografije, ilustracije kao i sav pristigli materijal se ne vraćaju. Uredništvo pridržava pravo uređivanja tekstova i drugih sadržaja zaprimljenih od strane čitatelja, zbog omeđenosti prostora kao i jasnoće sadržaja. Urednici i nakladnik ovog magazina ne mogu odgovarati za bilo kakve štete nastale zbog objavljenih tekstova, te ne daju nikakve garancije i osiguranja vezana za proizvode i usluge oglašivača u magazinu. Posebna pažnja pridaje se tome da sadržaj magazina bude potpuno točan. Uredništvo ne odgovara za nenamjerne ili tiskarske pogreške. Ime „Pleasure to GO!“ je zaštićeno. Sva prava zadržana.

kreacija antonela gregorović fotografija robert blašković šminka frizura model

“make up taxi” by sanja rivić “hair +” by tedi krakar ana-lea janžić/talia model


8 22 28 30 33 36 40 44 46 48 56 60 66 68 70 72 74 77 82 84 85

 GRAZ

  INTERVJU - ANTONELA GREGOROVIĆ     LADA SZABO KAJFEŽ

8

sadržaj

  HOTEL LONE  EKSTERIJERI - VODA

 INTERVJU - DRAGANA SAPANJOŠ   “ - MODEL 2 GO!   GERGO    POZNATI VINARI - BRUNO TRAPAN    MISTERIJ ZIMNICE    ANDALUZIJA      LINDA - MODEL 2 GO!    EDIN DŽEKO - ART 2 GO!

30

40

 PONAVLJANJE NIJE MAJKA ZNANJA  SCONTO GROZNICA     GASTRO KOLUMNA - PIŠTINA TORTA    LJEŠNJAK - SIMBOL MUDROSTI     TIJELO IZ SNOVA    MAZDA MX-5    PEUGEOT DESIGN LAB    AFORIZMI    MUDROSTI

48

72


riječ urednika

N

akon uspjeha kod čitatelja s velikim i luksuznim izdanjem Pleasure magazina, pokrećemo i ovo “mini” ili kako bi neki rekli “light” izdanje pod nazivom Pleasure to GO! Zašto taj naziv? Pa, razlog je vrlo jednostavan. Sadržaj i fotografije su i dalje originalni i kvalitetni, kako kažu naši dosadašnji čitatelji - pravo zadovoljstvo. Uz to, praktičnog je oblika da stane i u žensku torbicu i lagan je za nošenje. A možete ga i presaviti i “tutnuti” u džep. Tako da od sada ovo praktično zadovoljstvo možete ponijeti sa sobom gdje god išli, u šetnju, na skijanje ili ljetovanje, na kavu s prijateljima. Pa čak i u avione onih niskobudžetnih kompanija koje vam gotovo doslovno mjere koliko ste “težak” doručak pojeli tog dana. Uz to Pleasure to GO! je lakši od laptopa, iPada ili nekog drugog tableta, ne troši struju, a i pruža vam ono što moderna tehnologija nikad neće - užitak listanja pravog papira. Toliko o razlozima zbog kojeg je nastao. Naravno, kako mi želimo s čitateljima podijeliti što više informacija i originalnih fotografija, uz ostalo, sve fotografije putovanja koje se nalaze u magazinu, a i one koje zbog ograničenog prostora nisu stale u njega, moći ćete pogledati na našem već poznatom portalu pleasure.hr, odnosno pleasure2go.com A sada se možete opustiti uz tekstove koje pišemo sa zadovoljstvom za vas, zabavljajte se, uživajte u životu. Za kraj ovih uvodnih riječi vam želim u ime redakcije, svih naših vrijednih suradnika i u svoje osobno, da ova tek započeta godina bude napokon pozitivna prekretnica, smjer prema ispunjenom životu, svima, a ne samo odabranima. GO! u bolji život...

UREDNIK Robert Blašković

GO!  9 


putovanja

10  GO!


graZ

tekst vesna džuverović

foto  robert blašković

“Kratak flert s Grazom lako se može pretvoriti u dugogodišnju vezu”

GO!  11 


S

vega dva i pol sata vožnje, oko 190 km od Zagreba, smjestio se grad kojeg često i neopravdano svrstavamo uglavnom u kategoriju šoping meke. Glavni je grad pokrajine Štajerske i pod svojim okriljem okuplja oko 250.000 stanovnika, od čega je oko 5.000 Hrvata. Po veličini, među austrijskim gradovima, nalazi se odmah iza Beča, a ime je dobio po slavenskoj riječi Gradec koja označava mali dvorac. Pitate se što nudi Graz osim šopinga? Zaista puno, jer je to grad koji obiluje poviješću, ali istovremeno ide i u korak s modernošću. Za potpuni doživljaj grada biti će vam potrebna barem 3 do 4 dana. Ako već niste imali priliku posjetiti ovaj grad, kao prvo odredište predložili bi vam turistički informativni 12  GO!

ured (Graz Tourismus Information), smješten u centru grada u ulici Herrengasse. Opremljen je zavidnom količinom raznih kataloga među kojima ćete pronaći i one na našem jeziku. Osim ponude gradskih zanimljivosti, pružaju vam uvid i u one šire okolice. Blizu turističkog ureda ulaz je u dvorište zgrade pokrajinskog sabora. Zavirite li u ovo zanimljivo dvorište ispunjeno arkadama, koje se smatra remek-djelom talijanske renesanse, nećete požaliti. Ulica Herrengasse je uglavnom pješačka zona kojom prometuju jedino tramvaji, a graniči sa starogradskom jezgrom. Ulicu krase barovi i slastičarnice, pa je to razlog zbog kojeg svaki izlog mami vaše poglede. Nađete li se u Grazu tijekom ljeta počastite svoje nepce kuglicom


PRETHODNA STRANICA MAUZOLEJ - NADGROBNI SPOMENIK CARA FERDINANDA II OVA STRANICA gore KUNSTHAUS - “PRIJATELJSKI VANZEMALJAC” DOLJE S LIJEVA NA DESNO KUPOLE NA MAUZOLEJU, KUNSTHAUS INTEGRIRAN UZ KUĆU IZ 1847. G., KUNSTHAUS NOĆU - SVJETLEĆA FASADA OD AKRILNOG STAKLA


ukusnog sladoleda. Iako je po cijeni malo skuplji nego kod nas, kuglice su ipak poprilično velike te će vam i jedna biti sasvim dovoljna. Ako niste ljubitelj sladoleda onda ćete sigurno biti oduševljeni kušanjem nekog od tradicionalnih austrijskih kolača. Krenete li prema sjeveru stići ćete do glavnog trga – Hauptplatza. Na njemu se uzdiže gradska vijećnica Rathaus, a nadomak nje je fontana posvećena "štajerskom kraljeviću" nadvojvodi Ivanu. Kraljević je okružen s četiri žene koje predstavljaju rijeke Muru, Dravu, Enns i Sann. Ukoliko ste do sada uspješno odolijevali brojnim izloženim tipičnim jelima i slasticama, upravo sada biste mogli pokleknuti pred mirisom 14  GO!

kobasica koji se rasprostire trgom i omamljuje vas. Naime, na trgu se nalaze brojni štandovi, a većina njih nudi brzu hranu. Trg je sjecište ulica Herrengasse, Sporgasse, Schmiedgasse, Murgasse i Sackstrasse te je odlično polazište za istraživanje stare povijesne jezgre Graza. Ono što ste do tada već mogli primjetiti su zgrade različitih umjetničkih stilova i iz različitih povijesnih razdoblja. No, bez obzira na toliku različitost sve se dobro uklapa, pa je zahvaljujući i tome 1999. godine povijesna jezgra upisana na UNESCO-v popis Svjetske baštine. Skrenete li desno od trga dospijet ćete u malene uličice s raznim restoranima, barovima i brendiranim buticima. Ovaj dio


PRETHODNA STRANICA RASCVJETALI VRT PODNO UHRTURMA S POGLEDOM NA GRAD OVA STRANICA gore DIO PARKA PODNO UHRTURMA sredina UHRTURM (TORANJ SA SATOM) TRADICIONALNI SIMBOL GRADA DESNO STUBE I STAKLENO DIZALO U STIJENI BRDA

četvrti, oko trgova Mehlplatza i Färberplatza popularno nazivaju "bermudskim trokutom" jer se tu, posebice u večernjim satima, velik broj stanovništva "izgubi" satima. Desno od Mehlplatza nalazi se Glockenspielplatz, omanji trg koji je posebno zanimljiv u 11, 15 i 18 sati kada se na satu-zvoniku otvaraju dva prozorska krila iz kojih izlazi par u narodnim nošnjama sačinjen od drva i tada započinju ples uz zvukove zvona. Ovo je posebna atrakcija koja ne privlači samo turiste, tu i domaće stanovništvo zastane i uživa u prizoru. Nakon istraživanja povijesne jezgre vratite se na trg i krenite putem sjevera ulicom Sackstrasse, inače poznatoj po trgovinama umjetnina i antikviteta, te je nazivaju i "umjetničkom miljom". Osim toga, u toj je ulici smještena i robna kuća Kastner & Öhler. Iako možda niste planirali kupovinu, svejedno odvojite nešto vremena za razgledavanje njezine unutrašnjosti koja skriva blještavilo i sjaj. Nakon što uđete u robnu kuću do vas će doprijeti zvuci klavira. I to ne s razglasa. Ogledate li se oko sebe zamijetit ćete gospodina u odijelu kako sjedi za klavirom i svojom virtuoznošću kupcima stvara ugodnu atmosferu. Ponuda asortimana je velika, ali ipak ostavlja

dojam da je većinom namijenjena onima nešto dubljeg džepa. Prizemlje robne kuće je namijenjeno nešto mlađoj populaciji pa je i uređenje prilagođeno njima. Tu prevladavaju drvo i metal, a kupce animira DJ. Robna kuća smještena je na nekoliko katova. Središnjim dijelom vlada otvoreni prostor tako da možete pratiti zbivanja na svim katovima. Na vrhu robne kuće nalazi se restoran s velebnim pogledom na grad, posebice na mnoštvo crvenih krovova gradskog središta. U produžetku ulice Sackstrasse naići ćete na raskrižje na kojem se i s lijeve i s desne strane nude različite zanimljivosti. S lijeve strane protječe rijeka Mura i upravo je tu, na centralnom dijelu rijeke, smješten umjetan otok u obliku školjke nazvan Murinsel. Otok je plutajuće forme i povezan je s obalama s dva mostića. Nastao je u doba proglašenja Graza za prijestolnicu europske kulture 2003. godine, a izrađen je prema nacrtu njujorškog umjetnika Vite Acconcia. Otočić je pravo obiteljsko okupljalište. U njemu su smješteni amfiteatar, kafić i igralište za djecu. I tada počinjete otkrivati kako Graz ne odiše samo poviješću već i modernošću. Odmah na suprotnoj strani obale zamijetit ćete Kunsthaus, odnosno kuću umjetnosti Graza GO!  15 


nastalu također 2003. godine. Zbog svoje neobične vanjske forme, svjetleće "fasade" od akrilnog stakla i krovnih pipaka koji prkose okolnom baroknom okruženju i crvenim krovovima od milja je prozvan "Prijateljskim vanzemaljcem", a da bude još zanimljivije pročelje je sa stražnje strane integrirano uz kuću iz 1847. godine. Vratite li se preko Mure, na prije spomenuto raskrižje, krenut ćete u smjeru brda prema Schlossbergu. Za penjanje na vrh možete izabrati nekoliko načina. Sa Schlossbergplatza možete se uspeti kamenim stepenicama, a ako niste u primjerenoj kondiciji možete izabrati stakleno dizalo smješteno u samom srcu brda, koje je svojevrsna atrakcija, budući da dok se uspinjete, u potpunosti ste okruženi kamenom stijenom. Postoji još jedna opcija, a to je stara uspinjača koja strmi nagib svladava već više od 100 godina. Donja postaja uspinjače nalazi se oko 200-tinjak metara udaljena od Schlossbergplatza. Ukoliko vam nijedna od ponuđenih opcija ne odgovara možete se popeti do vrha cestom, ali s druge strane brda, s pristupom kroz ulicu Sporgasse preko Karmeliterplatza. Na vrhu brda je Uhrturm toranj sa satom, poznat simbol grada i specifičan po tome što mala kazaljka

gore LIJEVO POGLED PREMA GLAVNOM TRGU GORE DESNO 750 M DUGA TRKAĆA STAZA U JAKOMINISTRASSE

pokazuje minute, a velika sate, pa bi ne znajući za tu činjenicu mogli pomisliti da sat i nije baš u funkciji. Ispod sata nalazi se vrt koji će vas dodatno oduševiti posjetite li ga u godišnjem dobu kad priroda buja i cvijeće cvjeta. Osim turista, brdo posjećuju i mnogi građani jer im predstavlja malu oazu mira, a k tome se nalazi u samom centru grada i lako je dostupno. Stvoreno je za izlete, uživanje u romantičnim parkovima, terasama restorana ili jednostavno za meditiranje na klupici uz stazu. S brda se pruža pogled na cijeli grad pa i na brdašca u okolici, a poseban doživljaj je i pogled na grad noću, okupan svjetlošću. Na brdu se održavaju koncertne izvedbe i to na ljetnoj pozornici smještenoj u zdanje koje je nekad služilo kao skladište, ali i kao spavaonice za zatvorenike. Osim ove zanimljive dvorane, postoji još jedna podzemna ispod brda, do koje se dolazi sustavom podzemnih hodnika. Očito da austrijanci zaista znaju korisno upotrijebiti baš svaki prostor. S druge strane brda, prema istočnoj strani, prostire se velika zelena površina. Tu su povezani gradski park i vrt burga. Inače je Graz bogat parkovima u koja stanovnici rado zalaze. Tu provode svoje slobodno vrijeme u različitim sportskim aktivnostima. Po centru grada primijetit ćete dosta

SLJEDEĆA STRANICA gore LIJEVO JEDNA OD BROJNIH KROVNIH TERASA GORE DESNO BICIKLA JE ČESTO PRIJEVOZNO SREDSTVO STANOVNIKA SREDINA LIJEVO MULTIFUNKCIONALNA HALA ZA RAZLIČITE EVENTE SREDINA DESNO KUĆA OPERE


biciklističkih staza. Vodite računa da ne hodate po njima radi svoje sigurnosti, jer biciklisti znaju biti dosta brzi pa bi ih vaše ometanje moglo i naljutiti. Na južnom dijelu gradskog parka smjestila se i Opera koja je po veličini odmah iza one u Beču. Do nje možete doći i kroz ulicu Herrengasse, krećući se prema jugu, te na kraju ulice skrenuti lijevo u ulicu Opernring. Zanimljivo je da se pred jednim tako povijesnim i tradicijskim zdanjem uzdiže vrlo moderna čelična skulptura naziva "svjetlosni mač" koja je vrlo dobro vidljiva sa Schlossberga. Odmah iza zgrade Opere, na Kaiser-Josef-Platzu, nalazi se najveća tržnica u Grazu. Moramo priznati da su nam tržnice poseban doživljaj jer oslikavaju gastronomsku kulturu svakog grada. A kad je Graz u pitanju onda je ona zaista posebna, što je i potvrđeno 2008. god. kada je ponio titulu "City of culinary delights" (Grad kulinarskih delicija). Graz je privržen regionalnim proizvodima,

tako da ćete na tržnici sresti seljake (farmere) iz okolice koji prodaju svoje domaće proizvode. Ne znamo zašto, ali nakon posjeta tržnici osjetili smo iznenadnu prazninu u želucu, koje prije toga nismo bili svjesni. Cijene po restoranima su, rekli bismo, prilično uobičajene našem podneblju i po kojima smo mi već odavno ušli u Europsku Uniju. Za uobičajeni mesni obrok s prilogom potrebno je izdvojiti oko 11-12 eura (cca 80-90 kuna), a specijaliteti stoje od 18 pa na više eura (cca 135 kuna). No mogu se naći i povoljniji restorani poput lanca restorana "Zu Den 3 Goldenen Kugeln" kod kojih možete za objed dobiti dvije pljeskavice s prilogom prema želji i desertom za svega 5,30 eura (40 kuna). Menu je bogat, porcije također, a cijene zaista pristupačne svačijem džepu. Naravno, tu ne možemo govoriti o nekim specijalitetima, ali ipak mogu utažiti glad prouzročenu cjelodnevnim obilaskom grada. Kad već spominjemo hranu nužno je spomenuti i tekućinu GO!  17 


kojom se ona u Austriji najčešće zalijeva. Na nešto južnijem dijelu grada, u gradskoj četvrti Puntigam, smjestila se pivovara s vrlo dugom tradicijom, čak iz 1478. godine. Tu se proizvodi Puntigamer pivo, koje drži jedno od vodećih pozicija na austrijskoj pivskoj sceni. Ako vam je oduvijek bila želja posjetiti tvornicu piva, to možete ovdje jednostavno i učiniti. Za razgledavanje je potrebna prethodna najava, a cijena ulaznica za odrasle iznosi 4 eura (cca 30 kuna), dok je za učenike i studente cijena 2 eura (cca 15 kuna). Tvornicu nije teško pronaći budući da je kompleks poprilično velik, a osim toga, kad budete dovoljno blizu osjetit ćete to i po mirisu hmelja u zraku. Jedna zanimljivost koja će razveseliti dio turista, prvenstveno muškog spola, je da u Grazu postoji solidan izbor erotskih klubova (preciznije, javnih kuća) koji su otvoreni od 0 do 24 sata. Ima ih i na vidljivim mjestima, pa i u centru grada. Za one koji traže ovakvu vrstu zabave moramo reći da nam se cijenama čine vrlo povoljni, posebno gledajući izložen i pregledan cjenik s fotografijama i opisom usluga. Prema cjenicima, u tim klubovima možete za svega par eura odgledati erotski (porno) film ili erotski ples djevojaka. Pojedine djevojke su na raspolaganju i za "ozbiljnu" akciju, za što je potrebno izdvojiti oko 50ak eura (cca 370 kuna). Budući da su klubovi legalni i djevojke se redovito podvrgavaju zdravstvenim pregledima, izgleda da ne trebate strahovati od zaraznih i inih bolesti. No, vratimo se onom uobičajenom obilasku grada. Jedan od najvrijednijih spomenika kulturne baštine Austrije smatra se dvorac Eggenberg (Schloss Eggenberg), smješten uz sam kraj zapadnog dijela grada u okrugu Eggenberg, usred prekrasnog zelenog prostranstva. Zbog svoje važnosti dvorac je 2010. godine dodan na UNESCO-v popis zaštićenih spomenika kulturne baštine. Unutar dvorca nalazi se Stara galerija i numizmatički kabinet. Cijena ulaznice za odrasle je 8 eura (cca 60 kuna), a za djecu ispod 6 godina je besplatno. Dvorac je u cijelosti izgrađen u logičko-matematičkom skladu sa svemirom.

18  GO!

gore LIJEVO FROG QUEEN - NEOBIČNA POSLOVNA ZGRADA GORE DESNO ZGRADA ZA POSLOVNE I KOMERCIJALNE NAMJENE SREDINA BAD EGGENBERG - SPA WELLNESS CENTAR DOLJE ZGRADA TELEKOM AUSTRIJE


Ima 4 tornja koja simboliziraju godišnja doba, 12 vratiju koja simboliziraju mjesece te 365 prozora koja simboliziraju dane. Nadomak dvorca je i park planeta, za čiju posjetu je potrebno izdvojiti 2 eura (cca 15 kuna). Ukoliko koristite gradski prijevoz, iz centra (npr. s glavnog trga) do dvorca možete stići tramvajem broj 1. Za lakše snalaženje gradskim prijevozom najbolje je informirati se na stranici www.holding-graz.at, gdje se nalaze detaljne informacije o svim linijama autobusa i tramvaja, a ujedno možete doznati cijene karata kao i mogućnosti kupovine povoljnijih paketa prijevoza. Dolazite li u Graz vlastitim prijevozom onda će vas sigurno zanimati gdje parkirati, posebice u centru grada. Parking se naplaćuje sve dane u tjednu osim nedjelje. U samom centru je plava zona koja ima restrikciju, te je moguće zadržati se na parkirnom mjestu maksimalno 3 sata, a u pojedinim zonama poput parkirališta na glavnom kolodvoru Europaplatz svega 1 sat. Ono čega kod nas nema je mogućnost besplatnog parkiranja, odnosno zaustavljanja, ali maksimalno na 10 minuta. Cijena parkiranja na otvorenom parkiralištu za pola sata iznosi 60 centi (cca 4,5 kune) dok su parkirališne garaže skuplje, tako da ćete u pojedinima trebati izdvojiti i do 4 eura (cca 30 kuna) za 1 sat. Najpovoljnija je garaža ispod muzeja Kunsthausa ("Prijateljskog vanzemaljca") gdje sat vremena iznosi 1,80 eura (cca 13,50 kuna). Kada se umorite od istraživanja, ponešto od svog vremena možete iskoristiti za odmaranje, a za to je upravo idealan Bad Eggenberg centar. To je veliki kompleks koji čini spa wellness centar na dva kata, bazeni (unutarnji i vanjski), centar za fizikalnu terapiju, te spa vrt od 1.000 m². Uz masaže, kozmetičke tretmane ili samo plivanje, opuštanje vam je zajamčeno. Lijepo odmoreni spremni ste i za šoping. Najbolji izbor brendirane odjeće u centru grada je u ulici Stempfergasse u koju se dolazi iz ulice Herrengasse. Osim po trgovinama poznata je i po tome što je u njoj nekad živio Johannes Kepler (njemački astronom i fizičar), a u njoj ćete naići na nezaobilaznu

gore LIJEVO MURINSEL - UMJETNI OTOK U OBLIKU ŠKOLJKE GORE DESNO BAR UNUTAR MURINSELA DESNO OD VRHA PREMA DOLJE NOĆNE VIZURE GRAZA

GO!  19 


slastičarnicu Frankowitsch s neodoljivim delicijama. Ponešto trgovina ima i u ulici Herrengasse u smjeru Jakominiplatza. Tu je u ulici Am eisernen tor jedina Zara u gradu. U Grazu i okolici ima nekoliko zaista velikih šoping centara u kojima bi se mogli izgubiti satima. Na sjeveru grada, na njegovom izlazu, nalazi se Shopping Nord. U centralnom dijelu grada, u okrugu Gries, nalazi se Citypark s preko 100 trgovina. U jugo-istočnom dijelu, u okrugu Libenau, nalazi se Murpark, a jugo-zapadno u okrugu Strassgang smješten je Center West i Ikea, te vrlo blizu još jedna poznata trgovina namještaja, Kika. Center West ima slabiji izbor trgovina od drugih centara, ali je svejedno posjećen zbog blizine spomenute Ikee. A najveći od svih je Seiersberg, smješten na jugo-zapadnom dijelu grada i tik uz

20  GO!

autocestu, šoping centar s više od 200 trgovina i 27 kafića i restorana. Ujedno se smatra i najboljim trgovačkim centrom u južnoj Austriji. Kad uđete u njega imat ćete osjećaj kao da ste u nekom zasebnom gradu. Pregršt trgovina, velika ponuda i koliko god da hodate, šoping centru se kraj ne nazire. Ukoliko stignete do Seiersberga bila bi šteta da ne produžite i do jezera Schwarzlsee, koje se proteže usporedno sa Zračnom lukom Graza. Tu ćete moći uživati u šetnji uz jezero ili u izležavanju na okolnim travnjacima, a svakako preporučamo da posjetite obližnji i neobičan park skulptura, umjetnika iz različitih dijelova svijeta, pa i nekih s hrvatskim podrijetlom. Vidjet ćete balon koji se napuhuje i prazni uz zvučnu kulisu, skulpturu od dijelova aviona, betonski brod i


PRETHODNA STRANICA gore S LIJEVA NA DESNO DVORIŠTE ZGRADE POKRAJINSKOG SABORA / ULAZ U ZGRADU SABORA / ZVONO NA GLOCKENSPIELPLATZU / DIO “BERMUDSKOG TROKUTA” DOLJE LIJEVO MOST NA MURI S LOKOTIMA ZALJUBLJENIH PAROVA DOLJE DESNO HERRENGASSE - GLAVNO ŠETALIŠTE U CENTRU GRADA OVA STRANICA GORE LIJEVO PREDIO JEZERA SCHWARZELSEE GORE DESNO FAT CAR - INSTALACIJA ERWINA WURMA (PARK SKULPTURA JOANNEUM) DOLJE LIJEVO RUČICA - INSTALACIJA PETERA WEIBELA (PARK SKULPUTRA JOANNEUM) DOLJE DESNO INSTALACIJA OD AVIONSKIH DIJELOVA (PARK SKulPTURA JOANNEUM)

GO!  21 


mnoge druge zanimljive i neuobičajene izvedbe. Oni mlađi, a i nešto stariji se u blizini parka mogu okušati i u vozačkim sposobnostima na natkrivenoj karting stazi. Što se tiče smještaja, u hotelima vrijedi više-manje uobičajeno pravilo, a to je da su u centru grada u pravilu bolji i skuplji hoteli. Posebno su skuplji oni smješteni uz rijeku Muru. Nešto povoljniji smještaj je u hotelu koji se nalazi uz željeznički kolodvor. Najpovoljniji se nalaze udaljeniji od centra grada, naročito na

njegovim krajnjim granicama. Graz je grad koji će vas neprestano iznenađivati jer nudi toliko različitosti na tako malom prostoru. Nije potrebno ići u potragu za kulturom, delicijama ili zabavom, jer će oni naći vas gotovo na svakom koraku. Nakon svega viđenog preostaje nam jedino da se još složimo s pročitanim upozorenjem u jednom informativnom katalogu: "Kratak flert s Grazom lako se može pretvoriti u dugogodišnju vezu".

više fotografija pogledajte na www.pleasure.hr  

gore LIJEVO ZANIMLJIV DETALJ U JEDNOM PROLAZU GORE SREDINA DETALJ SVODA UNUTAR GLAVNE ŽELJEZNIČKE STANICE GORE DESNO GRAZ IMA DIZAJNERSKU ULICU U KOJOJ SU SMJEŠTENE TRGOVINE BRENDIRANOM ODJEĆOM

kontakt vesna@pleasure.hr

pleasure to GO! partner


moda

ANTONELA GREGOROVIĆ razgovarao i foto  robert blašković

24  GO!

na fotografiji (s lijeva) antonela gregorović vjekoslava martan - vipnet ana-lea janžić/talia model


D

a jabuka ne pada daleko od stabla dokaz je i Antonela Gregorović, mlada i uspješna dizajnerica iz Vodnjana, koja je nedavno obilježila svoju desetu godišnjicu na modnoj sceni i odlučila ju proslaviti revijom nove jesensko-zimske kolekcije “Black Pearl”. Kako je ovo njoj bila prva velika samostalna revija željeli smo da ukratko s nama podijeli tu svoju strast prema stvaranju i kreiranju. Kako je započela tvoja ljubav prema šivanju? Sve je započelo još u ranom djetinjstvu uz mamu krojačicu, šivajući haljinice za lutke. Kasnije sam izrađivala odjevne kombinacije za sebe, nakon čega su uslijedile narudžbe i za ostale. Upisala sam Školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna te završila smjer grafički dizajner. Mogu reći da je dizajniranje i šivanje odjeće oduvijek bilo prisutno u mom životu. Kada si prvi put predstavila javnosti svoje kreacije? Bilo je to 2002. godine izlažući haljine u galeriji, a iste godine održana je i prva revija u Vodnjanu. Nakon toga uslijedile su mnogobrojne revije u Puli: Portarata, Christmas fashion te Sposa news na kojoj uvijek osvojim neku od nagrada. Na primjer, 2004. godine žiri se oduševio vjenčanicom za trudnice te sam tada osvojila prvo mjesto. Manekenki sam tom prilikom izradila i umjetni trbuh, kako bi sve izgledalo realno. Zatim sam 2009. i 2010. godine odabrana među osam najboljih mladih dizajnera Hrvatske i dobila priliku sudjelovati na Split City Fashionu te se tako predstavila i široj javnosti. 2012. godine sudjelovala sam na reviji u Rijeci, prošetavši kreacije poznatim Riječkim stepenicama. No, nisi se zaustavila samo na našoj modnoj sceni... Sudjelovala sam u modnim editorijalima za njemački časopis Honk u suradnji s fotografkinjom Suzanom Holtgrave. Zatim sam surađivala i s talijanskim fotografima na workshopu održanom u Rovinju. Nedavno si obilježila svoju desetu godišnjicu na modnoj sceni i proslavila ju velikom samostalnom ženstvenom revijom naziva “Women”. Zašto si odabrala baš taj naziv? Tu sam reviju posvetila svim ženama, klijenticama i općenito svima koje vole moj dizajn. Na njoj sam predstavila 25 kreacija nove kolekcije “Black Pearl” za koju sam inspiraciju pronašla u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, gotici, te muzici Lennya Kravitza. Osim manekenki, modnom pistom su prošetale i uspješne poslovne žene predstavivši dnevnu kolekciju.

Primjetili smo da najčešće izrađuješ svečane haljine. Najčešće su to svečane haljine za koje se trudim da budu od vrhunskih materijala, a moj prepoznatljiv stil su plisirani detalji od svilene organze. No šivam sve što se od tkanine može sašiti, od kolekcija kupaćih kostima, do poslovnih odijela i vjenčanica. Prije tri godine otovorila si svoj Modni studio “Showroom Antonela” u Puli. S obzirom da imaš sve više posla, imaš li kakvu pomoć prilikom stvaranja svojih kreacija? Sve izrađujem sama, od dizajna, kroja, pa do posljednjeg detalja. Uzor mi je Valentino, a svoje haljine izrađujem s puno detalja za izradu kojih je potrebno dosta ljubavi i strpljenja kako bi se svaki detalj savršeno ukomponirao u kreaciju. No, ja volim to što radim. Naravno, moram napomenuti da mi je velika pomoć moja mama. Imaš li neke određene planove za budućnost? Želja mi je svakako proširiti ponudu na home i mušku kolekciju. Sada jedno pitanje koje nema direktne veze s modom, ali ima s dizajnom. Vidimo da koristiš iPhone, pomaže li ti to u poslu? Da, i zaista mi u svakodnevnoj gužvi s poslom olakšava mnoge stvari, od uobičajenog kao što je slanje mailova i internet, preko prezentacija, gdje zahvaljujući vrhunskom ekranu mogu klijentima pokazati jasne fotografije svojih kreacija, pa do jako dobre kvalitete fotografija koje se njime mogu napraviti. To mi omogućava da često fotografiram svoje modele i kreacije na njima, naravno ne za tisak, ali da za svoju osobnu galeriju. I na kraju, što tebi predstavlja pleasure (zadovoljstvo)? Zadovoljstvo mi predstavljaju rijetki trenuci kad nisam na poslu, koje provodim s dragim ljudima uživajući u prirodi ili spremajući večere. Osim mode, kuhanje je još jedna moja strast. Inače, Antoneline ženstvene unikatne kreacije mogu se razgledati, isprobati i kupiti u Puli u “Showroom Antonela”, ljeti u Vrsaru u “B.D. Moda”, te u Splitu u Salonu Vjenčanica “Luce”. Želimo joj od srca uspješan nastavak onoga što je profesionalno započela prije deset godina i da njene kreacije u sljedećih deset godina dobiju priliku biti predstavljene i na velikim svjetski poznatim modnim događanjima. Uz bok njezinim uzorima... više na www.pleasure.hr  

kontakt robert@pleasure.hr

GO!  25 


kreacije antonela gregorović fotografija robert blašković šminka frizura model

“make up taxi” by sanja rivić “hair +” by tedi krakar ana-lea janžić/talia model


pleasure plus

LADA SZABO KAJFEŽ tekst i foto  voljen grbac

Zanimljivosti iz njenog života u egzotičnim državama ima toliko da joj je već nekolicina prijatelja savjetovala da napiše o tome knjigu.

30  GO!


S

intagma život piše romane životnom putu Lade Szabo Kajfež savršeno odgovara. Odrastanje na tri kontinenta, djetinjstvo rasparčano po zemljama Afrike i Azije, kasnije desetljeće i pol života uz velikog izumitelja u najljepšem baroknom dvorcu Hrvatskog zagorja... Ali krenimo redom. Rođena zagrepčanka, Lada se u ranom djetinjstvu zajedno s majkom pridružuje ocu Stanislavu koji putuje globusom radeći za Svjetsku zdravstvenu organizaciju na projektu "Environmental Health". Svrha projekta bilo je ono što je i danas itekako aktualan svjetski problem: osigurati pitku vodu u gradovima trećeg svijeta. Odredište: Mogadiš, Somalija. Dok su njezini vršnjaci gledali rijetke prve televizore i odrastali kao Titovi pioniri u socijalizmu ondašnje države, Lada je krenula u školu zajedno s djecom vojnog i diplomatskog osoblja koje je "službovalo" u toj afričkoj zemlji. Vikend safariji i izleti u Saharu postali su njenom svakodnevicom. Vežite se, spomenut ćemo samo taksativno države u kojima je Lada odrastala. Nakon Somalije slijede: Sirija, Libija, Indonezija i Bangladeš. Kakva niska! Pohađala je u glavnim gradovima tih država američke škole koje u cijelom svijetu, što joj je prilikom čestih preseljenja bila itekako olakšavajuća okolnost, imaju jedinstveni nastavni program. Ladin kozmopolitski "štih" i elokvencija nastali su sasvim sigurno dobrim dijelom pod utjecajem stotina susreta i druženja s ljudima sa svih strana svijeta i to ne bilo kakvim. Nerijetko se na takvim druženjima, partyjima ili eventima kako se to danas naziva, okupljala bjelosvjetska politička, diplomatska, gospodarska, umjetnička crème de la crème. Zanimljivosti iz njenog života u egzotičnim državama ima toliko da joj je već nekolicina prijatelja savjetovala da napiše o tome knjigu. Nakon povratka u Hrvatsku i diplome na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zapošljava se na legendarnom radiju 101. U tom periodu dešava se u njenom životu najprije jedan, kako ona kaže "neuspjeli" brak, a potom fatalni susret s Franjom Kajfežom, izumiteljem apaurina, s kojim je u braku provela više od desetljeća i pol, do njegove smrti, kao njegova peta (!) supruga. Uostalom, hrvatskoj je široj javnosti najpoznatija baš po tom periodu svog života.

Rodila je u tom braku dvije kćeri. Živjeli su u prekrasnom zagorskom dvorcu Miljana, a u ta turbulentna vremena veliki je znanstvenik, član između ostalog Newyorške znanstvene akademije i Američkog farmaceutskog društva, obnašao u Hrvatskoj niz istaknutih političkih dužnosti, ministarsku te onu krapinsko-zagorskog župana. Za Ladu, to su ponovno susreti, banketi, prijemi, putovanja, druženje s pripadnicima high societya, ali i uživanje u obiteljskom, ladanjskom životu. Lada danas živi između Zagreba i Opatije gdje je ponovno svila obiteljsko gnijezdo, ovaj put s Milanom, koji je poput nje udovac. Milan Kreković je poslovni čovjek koji također ima uzbudljiv životni put. Odrastao je u Švicarskoj, a tijekom svoje karijere vrhunskog ugostitelja bio je ili je još uvijek vlasnik nekolicine luksuznih restorana i klubova u Njemačkoj i Švicarskoj u kojima se, poput elitnog bara Strega u neposrednoj blizini St. Moritza, gle slučajnosti, također skuplja svjetski jet-set. Kuća u kojoj danas žive, Villa Milo u dijelu Opatije zvanom Pobri, ujedno je i zbirka uspomena i suvenira koje su oboje sakupili tijekom njihovih uzbudljivih putovanja, ali i, rekli bismo, prava bonbonijera što se unutrašnjeg uređenja tiče. Svaki komad namještaja Lada i Milan brižno su odabrali te potom pažljivo rasporedili u svijetle i prozračne prostorije s pogledom na prekrasni Kvarner. Ostavili smo Ladinu veliku ljubav za sam kraj ove priče. Otkad zna za sebe, od malena kaže, uvijek je nešto šarala, crtkala, slikala, modelirala. Slikarstvo joj je ipak, stjecajem životnih okolnosti, sve do nedavno ostalo neispunjena želja, strast. Do nedavno kažemo, jer je na svojim recentnim samostalnim izložbama u Rijeci i Opatiji dobila pregršt komplimenata i pohvala. Izložila je, uz nedavno nastala ulja na platnu i neke njene davnašnje mladenačke radove inspirirane djetinjstvom i putovanjima Afrikom. Dovoljno smo je kroz naša kratka zajednička druženja upoznali, pa možemo sa sigurnošću reći da je ovo tek početak njezine karijere u likovnoj umjetnosti i da se vječno mlada duhom, Lada Szabo Kajfež kao slikarica tek zahuktava. više na www.pleasure.hr  

kontakt voljen@pleasure.hr

GO!  31 


arhitektura i dizajn

HOTEL LONE tekst i foto  voljen grbac

Brod koji ne plovi bila nam je prva asocijacija kad smo, ugledavši jedinstveni hotel Lone, gotovo ostali bez daha. Od ljepote. Najljepša pjesma o Osijeku iz nekih ljepših vremena pjeva ovako: Od davnina teče Drava, u njoj teku mnogi snovi, a kraj njenih voda spava jedna lađa što ne plovi. Tek ponekad kad uz vino zatrepere oči njene, opet stara sunca sinu i Bijela lađa krene... Zašto legendarna Bijela lađa, nekadašnji slavni boemski restoran na obali Drave, kraj osječke Zimske luke u priči o rovinjskom hotelu? Brod koji ne plovi bila nam je prva asocijacija kad smo, ugledavši jedinstveni hotel Lone gotovo ostali bez daha. Od ljepote. Od sklada ovog prekooceanskog betonskog "kruzera" koji je "zavavik" usidren na najljepšem dijelu Rovinja, u park-šumi Zlatni rt nadomak starog grada. Ako igdje u svijetu minimalizam u arhitekturi ima svoj smisao, onda je to ovdje. Rovinjska lađa što ne plovi na ozbiljnom je putu da postane konkurencija dosad neprikosnovenom najpoznatijem simbolu najljepšeg grada na zapadnoj obali Istre. Crkvi, točnije zvoniku crkve Sv. Eufemije. Rovinježi je od milja zovu Fuma. Mi koji smo odrasli u vremenima kad je u arhitekturi na ovim prostorima dominirao socrealizam, jedva smo dočekali doba u kojem se ipak, a bijeli nam je rovinjski neploveći brod najbolji

32  GO!

dokaz tome, približavamo svjetskim standardima, pogotovo što se hotelske arhitekture tiče. Bilo je, naravno i u ona "olovna" vremena časnih iznimaka poput Magaševog hotela Palace u pokojnom Haludovu ili hotela Croatia u Cavtatu, ali većina ostalih hotela iz tog razdoblja kretala se u rasponu od bezličnosti, što je manje tragična varijanta, do nečega što bismo, poput otužnog hotela Zagreb u srcu Opatije, onako pučki mogli nazvati kao arhitektonska "šaka u oko". Hrvatska kreativnost i hrvatska pamet, ma koliko to patetično zvučalo, zaslužna je za ovaj istarski graditeljski dragulj. Ništa, do najmanjeg detalja, nije bilo prepušteno slučaju, a rezultat je podjednako oduševljena domaća i strana javnost, čemu se možemo posvjedočiti čitajući u časopisima o arhitekturi panegirike uglednih svjetskih autora upućene rovinjskom bijelom zdanju. Prestižne nagrade: "European Hotel Design Of The Year" gdje je Lone pobijedio u kategoriji "Najbolji novosagrađeni hotel", nagrada za najbolji kongresni hotel s 5 zvjezdica u Europi, nagrada "Oris" te prošlogodišnja nagrada Hrvatskog udruženja arhitekata "Viktor Kovačić" za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u Hrvatskoj 2011. govore u prilog tome da je ovaj prvi veliki hrvatski dizajnerski hotel itekako uzburkao duhove i postavio neke nove, teže dosegljive standarde u hotelskoj arhitekturi. Kreatori ovog remek djela zaslužili su itekako biti spomenuti, tim prije što im je, a govorimo o zagrebačkom Studiju 3LHD, zamislite, ovo bilo prvi put da projektiraju hotelsko zdanje. Vizualni indentitet hotela povjeren je renomiranoj agenciji Bruketa & Žinić, dok je namještaj dizajnirala Grupa Numen/ For Use, a tekstilne dekore studio I-GLE. Unutrašnjost hotela


GO!  33 


su opremili svojim instalacijama Ivana Franke i Silvio Vujičić, renomirani likovni umjetnici. Interijer hotela nije ništa manje uzbudljiv od vanjštine. Dok stojite u holu ispred recepcije, u sredini tog ipsilona (tlocrt hotela je, naime, u obliku slova Y) naprosto ne znate na koju biste stranu pogledali, a dok se šećete prostranom unutrašnjošću, vizura pred vama doslovno se svakog trenutka mijenja. Učinilo nam se da bi se taj golemi bijeli amfiteatar, pomalo nalik njujorškom Guggenheim muzeju, u trenu mogao pretvoriti u koncertnu dvoranu zavidnih akustičkih svojstava. Misterij imena hotela koje tako svjetski zvuči razotkrili smo razgovarajući s njegovim ljubaznim djelatnicima. Lone je, zamislite, ime uvale ispred hotela. Treba li uopće dodati da hotel ima i vrhunski opremljen Welness & spa, kongresne dvorane od kojih ona najveća prima 650 posjetitelja, sushi i seafood bar, dječji klub, i uopće sve

34  GO!

uobičajene i neuobičajene pripadajuće sadržaje. Naravno da ne treba. To je jednostavno conditio sine qua non u hotelskom biznisu. Sobe hotela priča su za sebe. Na primjer, na katu sa deluxe sobama svaki balkon ima jacuzzi. Svi su ti jacuzziji zajedno povezani plitkim bazenom koji se proteže po cijelom obodu zgrade. Ogromni, beskonačni, vodeni balkon. Sjajno! Postoje sobe za poslovne ljude s posebno njima prilagođenom infrastrukturom, sobe za obiteljski odmor... O predsjedničkom apartmanu ne treba trošiti riječi, ali vjerujemo da se svatko tko ima radost i privilegiju brčkati se u jacuzziju na njegovu balkonu, gledajući pritom opjevani rovinjski zalazak sunca, osjeća kao predsjednik. Ma što predsjednik. Kao Sulejman Veličanstveni! više na www.pleasure.hr  

kontakt voljen@pleasure.hr


arhitektura i dizajn

VODA

BALANS ESTETIKE I ODGOVORNOSTI tekst i foto  iva tominović matas

Dragocijen i skroman element u dizajnu eksterijera

GO!  35 


U

ovom smo se broju odlučili dotaći teme kojoj se u svijetu pridaje sve ozbiljniji značaj, te je zahvaljujući tome to postao i trend. Kod nas, kao i po pitanju mnogih drugih stvari, to još nije slučaj. Pitate se o čemu ćemo pisati? O vodi.

Voda je, kao element u eksterijeru, prvi put dobila na značaju još u renesansno doba kada je predstavljala moć onoga čiji je vrt krasila. Pretakala se preko ogromnih monumentalnih fontana, žuborila je u umjetno napravljenim potocima, predstavljala je nešto veliko i moćno. Bila je jedan od glavnih elemenata (i još uvijek jest) formalnih vrtova. U doba baroka korištenje vode u vrtovima još je više dobilo na značenju. Budući da je predstavljala nečiju moć i financijski status, vlasnici vrtova toga doba nadmetali su se u količini vode koja ih je krasila. Tada je prisutnost vode morala biti grandiozna i u velikim količinama. Vlasnici eksterijera uglavnom razmišljaju o vodi kao elementima poput bazena, fontana, potočića. Ne razmišljaju o vodi kao elementu koji bi zapravo trebao odigrati ključnu ulogu u dizajnu, već se voda koristi kao sredstvo da se riješi određeni problem, uglavnom onaj navodnjavanja. Međutim, dizajneri eksterijera koji prate svjetske trendove 36  GO!

znaju da je voda bitan, ako ne i esencijalan, element dizajna. I danas, kao i nekada, voda odražava raskoš, bogatstvo i ljepotu. Voda nas osvježava, opušta, ali daje nam i život. Dragocjeni je resurs koji moramo koristiti obazrivo. Kako se u dizajnu koristiti vodom da zadovoljimo estetske potrebe, a da se pritom bahato ne razbacujemo tim resursom? Možemo li danas dobiti grandiozan efekat, a da pritom ne narušavamo krhku ravnotežu prirode? Naravno! Ekološka osviještenost kod korištenja vode postavlja pred nas izazovan zadatak, ali ne i nemoguć. Rješenje je reciklirana voda. U tu svrhu ekosenzibilni dizajneri eksterijera razmišljaju kako smisleno riješiti problem skupljanja kišnice, a da zadrže sve estetske zahtjeve. Kao i inače u dizajnu, nije stvar količine, nego načina na koji se elementi slažu. I ovom prilikom kada koristimo vodu kao element, možemo s manjom količinom postići snažan efekt. Prije svega, naš savjet je da u svoj eksterijer, s obzirom na područje na kojem se taj eksterijer nalazi, posadite upravo one biljke koje neće zahtijevati posebnu brigu što se vode tiče, odnosno zalijevanja. Pokazat ćemo vam neke primjere i dati moguću ideju kako sakupiti dragocjenu kišnicu i ukomponirati ju skromno i


nenapadno u eksterijer. Umjesto da uložite u sistem navodnjavanja, uložite u hidroinstalaciju za sakupljanje vode poput primjera s fotografija, koje vam pokazuju kako napraviti aktivan i pasivan vodeni element od reciklirane vode. Vodu je najlakše sakupiti preko krovova, odnosno sprovesti vodu preko oluka na neki dostižan ili praktičan način. Količina vode koja se tijekom jeseni i zime, a dijelom i proljeća sakupi preko kišnice, često će biti dovoljna da održi vrt živim tijekom sušnih ljetnih mjeseci. Oni malo hrabriji dodat će i poneku skulpturu. Vodu možete naglasiti različitim pločama, staklom, stepenicama ili puteljcima. Možete tok vode usmjeriti malim kanalom radeći vizualnu barijeru prema raslinju, a može voda biti i stajaća, reflektirajući prirodu oko sebe. Može se izraditi konfiguracija elemenata na način da iskoristimo vodu kako bi stvarala zvukove i žuborila, te time dodatno obogatila atmosferu. Vodeni element stvara poseban ugođaj, donosi mir i stvara mjesto za kontempliranje, gdje se možete "isključiti" iz okoline i biti sami sa svojim mislima. Zato ovom elementu pristupite pažljivo i dajte si vremena i truda, a vaša nagrada će doći s prvim kapima kiše. Bit će to tada mjesto dostojno poštovanja i divljenja, baš kao što je i bio cilj renesansnog doba. Jer, ruku na srce, voda i u današnje doba mora doživjeti neku svoju renesansu, a to je recikliranje. Voda je ritmična, voda je živa. Može teći, a može se i ukrotiti tako da bude poput zrcala s kojeg možete odlepršati u neku poznatu bajku i upitati: „Ogledalce, ogledalce čiji je vrt najljepši na svijetu“. I to čiste savjesti, s potpuno recikliranom vodom.

više na www.pleasure.hr  

kontakt iva@pleasure.hr

GO!  37 


intervju

DRAGANA SAPANJOŠ razgovarala i foto  miranda legović

D

ragana je mlada i uspješna umjetnica iz Novigrada, koju Talijani svojataju nazivajući je Italo-Croata dok je na našim prostorima praktično nepoznata. Kako ne bi ovdje pisali šturu i najčešće dosadnu biografiju, možete li nam ukratko ispričati kako je tekao vaš put k umjetnosti? Završila sam Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, nakon čega sam se pokušala upisati na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, gdje srećom nisam bila primljena. Tada sam otišla godinu dana raditi kao vrtlar u Münster, a vratila sam se doma s idejom da odem u Veneciju. Prošla sam prijemni ispit, upisala se i dvije godine pohađala akademiju tamo. Zamijetila sam tada kako tamo vrijeme stoji. Svi smo samo čekali bijenale kako bi se nešto događalo. Osim toga nije bilo ni privatnih galerija, Muzeja suvremene umjetnosti, a nažalost ni doticaja s njom. Meni to nije odgovaralo pa sam se prebacila u Milano, gdje sam ubrzo shvatila gdje sam i što se sve tamo radi. Prionula sam na posao i tako završila, diplomirala u roku na Accademia di Belle Arti di Brera Milano, u smjeru slikarstva, iako sam jedina platna “napela” za prijatelje, no ta je akademija jako otvorenog tipa pa se od nas nije niti tražilo da slikamo. Stvarali smo i učili razmišljati, skulpturalno, instalativno, fotografski i performativno. Kada sam završila akademiju, spletom okolnosti ostala sam u Milanu gdje sam i započela raditi.

38  GO!

To je dakle bio vaš put školovanja, put prema umjetnosti, zvanju s kojim živite 24 sata na dan. Ispričajte nam malo i o vašoj afirmaciji preko izložbi i natječaja, jer vas Talijani toliko cijene upravo radi vaše zamijećenosti na umjetničkoj sceni. Izlagala sam u Ateni, Pragu, Švicarskoj, diljem Europe. U Hrvatskoj se nisam predstavila gotovo deset godina, nakon kojih sam sudjelovala na Arteriji, pa na nagradi Radoslav Putar i time nekako označila povratak u domovinu. Na Arteriji sam se predstavila zvučnom instalacijom "Das Schwein ervartet mich", a na Radoslavu Putaru radom "Lucy's", koji tamo nije dobio nikakvu nagradu. Taj su me rad nakon Radoslava Putara zatražili za međunarodnu grupnu izložbu u Praškoj Futuri. Tri stotine živih žohara zarobljeno pod tri stotine kristalnih čaša, "Lucy's" je bio vrlo zapažen i pobudio je veliki interes publike. Nakon što je rad bio postavljen i čekao sutrašnje otvorenje izložbe, preko noći su provalila dvojica vandala u muzej i oslobodili sve žohare. Tako se na otvorenju dogodila scena svečanog postavljanja novih žohara pod čaše. Izlagala sam u Lausannei na manifestaciji Les urbaines, u Londonu u Tateu u sklopu No soul for sale, u Zürichu u Cabaret Voltairu, u Milanskom Museo del 900. Svaka je od tih izložbi za mene značila novo iskustvo i novi izazov. Prošle sam godine sudjelovala i na XI. trijenalu hrvatskog kiparstva koji se održao u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Tamo mi je dodijeljena jedna od


GO!  39 


tri jednakovrijedne nagrade trijenala koja me jako obradovala, naročito iz razloga što mi je nagrada na trijenalu Kiparstva dodijeljena za performance, tj. za žive skulpture u prostoru. Premda je teško definirati tehnike suvremene umjetnosti, možete li nam u kratko opisati svoj rad? Ne znam koliko se može definirati ono što ja konkretno radim jednom rječju. Možda to mogu usporediti s tehnologijom koju svi koristimo, gdje je krenulo od velikog računala, a u kratkom vremenu smo došli do toga da sve stane u džep, pa mobitelom šaljemo mailove, pretražujemo internet. Sve se nekako ispremiješalo, a tako je i u umjetnosti. Do 2000. godine proizveli smo toliko informacija koliko od 2000. godine nadalje proizvodimo na godinu. Meni je postao nedovoljan jedan medij da izrazim misao. Ideja je ta koja determinira jezik. Tako šećem od skulpture i instalacija do performansa i čistog zvuka, koristeći tuđa tijela koja spajam u situacije kako bih stvorila rad. Surađivala sam s udrugom gluhonijemih, s muzičarima s kojima sam preko interneta radila kasting, sa zborom svoje mjesne zajednice pa i sa slastičarima. Često je mojim radovima potrebna skupina ljudi, a ja sam samo jedna s mnogo limita. Za izložbu u Cabaret Voltairu ponuđena mi je izvrsna suradnja skupine lezbijki koja je volonterski, satima šaputala jednu te istu frazu u prostorima kabarea. Drugom sam prilikom zatražila suradnju riječke rock grupe LET 3. Našli su se tu i mrtvozornik, pa i Ministarstvo unutarnjih poslova koje se odmah odazvalo i izašlo ususret mojim zahtjevima. Zbog čega je po vašem mišljenju umjetnost važna za jedno društvo? Umjetnost prethodi vremenu. Ona je sama sebi shodna. Znači nije ni od kakve konkretne koristi u funkcionalno-mehaničkom smislu naročito ne u neposrednoj sadašnjosti, kao što je primjerice šalica ili stol na koji ju naslanjamo. Umjetnost je neophodna, ali i nepredvidljiva i neubrojiva u istoj mjeri u kojoj, ako je ne želimo sagledati postaje nepotrebna. Baca svjetlo na točke koje se kriju u tami. Otvara oči, čini život drugačijim i ljepšim, isijava okruženje u izobličenom ogledalu i baca iz njega novi odraz. Društvo koje želi vidjeti umjetnost bit će od umjetnosti i viđeno. Umjetnost piše povijest, pokreće vrijeme i ubrzava korak razvoja. Iz nje se crpi. Možemo u konkretnom suvremenom primjeru citirati Damiena Hirsta čije je umjetničko djelo gotovo iskopirano u filmu The Cell (2000), uz kostime inspirirane radovima Mariko Mori i šminkom koja je uzeta iz Matthew Barneyovih Cremastera, a da niti ne spominjemo što su stari majstori kao npr. Giotto ili Leonardo pokrenuli i

40  GO!

izmodelirali umjetnošću. Umjetnička djela, galerije, muzeji pa i sami umjetnici su također pokretači ekonomije. Postoji cijeli ekonomski sistem oko kulture koji, ako je izgrađen, pridonosi u najmanju ruku i ekonomskom razvoju društva. Vratili ste se u Hrvatsku, ali još uvijek puno radite za Italiju. Prisutni ste na njihovoj umjetničkoj sceni. Ta je scena otvorenija, drugačija od naše. Možete li nam dati paralelu života umjetnika u Italiji i u Hrvatskoj? Premalo sam tu kako bih imala točan uvid u to što je naš koncept umjetničke scene, bez da u tu vreću strpam i predrasude zbog kojih sam i otišla. Otvorenija scena nosi sa sobom i puno veću konkurenciju, tako da se život umjetnika u principu svodi na isto, na borbu. Dok tu postoji udruga umjetnika i način za ostvarivanje zdravstvenog osiguranja i mirovine, tamo nema takvih privilegija, no ima drugih prednosti. U Italiji kao umjetnik nemaš nikakava institucionalna prava. Postoji sistem, postoji tržište, a na tebi je da se na tom tržištu sam izboriš za svoje mjesto. Velika privilegija je ta da tamo postoji poštovanje prema umjetničkom djelu i umjetniku, da se umjetničko djelo cijeni kao takvo. Naravno, nije cijela Italija ista i sigurna sam da je u manjim sredinama mnogo teže. U velikim se gradovima cilja k razvijanju svijesti o umjetnosti i njezinoj vrijednosti, naročito u očima mlađih naraštaja. Organiziraju se workshopovi (radionice) s umjetnicima, posjeti muzejima i zasigurno se ne ukidaju satovi likovnog odgoja u školama. Često smo slušali konfrontacije mišljenja naših umjetnika s talijanskim, pa ćemo na tragu tih rasprava postaviti i vama pitanje. Da li komercijalizacijom umjetnost gubi na slobodi stvaranja i maštovitosti, a možda i kritičnom odnosu prema politici? Osobno nisam zainteresirana za političku sferu u umjetnosti. Mislim da umjetnost nadvisuje političku sferu, da je iznad tih igara moći, mada se s druge strane svaki rad može politički protumačiti. Komercijalizacija umjetnosti? Postoji razlika između komercijalizacije i tržišne prođe. Moramo razlikovati ta dva pojma. Mislim da se tu, kroz vrijeme, stvorila velika zbrka. Osobno imam stroge kriterije oko toga što iz mog studija izlazi, a što ne. U sistemu umjetnosti postoji pak toliko puno podsistema da se u njima jako teško snaći ako niste skroz unutra, a svaki od njih ima druge zakone i strategije. Sirovo rečeno: ako umjetnički rad ne gubi na kakvoći, na svježini i ne izlazi iz okvira osobne istrage umjetnika, ne vidim apsolutno ništa loše u činu prodaje rada, a time i preživljavanja od vlastitog poziva.


Postali ste svijetli primjer uspješne mlade umjetnice u našim očima. U ovoj sredini vrlo je čudno i zadivljujuće da netko uspijeva živjeti od umjetnosti. Možete li nam odati recept uspjeha? Da bih ja uspjela u svojim očima, nije mi za hodati, nego trčati, a recept je, valjda: samo vjerovati u ono što se radi i nikako odustati, jer je jako teško. Ja sam radila tisuće poslova sa strane, neke još radim, i to ne samo da bih preživjela, nego da bih si platila rad. Jela sam krumpire mjesecima. Ja baš vjerujem u ono što radim i ne mogu bez toga. Probala sam se udaljiti od umjetnosti i baviti se dizajnom, od kojeg sam jako komotno živjela u Italiji. Taj period potrajao je tri godine. Pokušala sam ući u gabarit društva, zarađivati novac, putovati, imati predivan stan i sve što spada na tu listu. Nisam prestala kupovati robu, koja mi je u ormaru stajala još s etiketom, ispod koje sam sama od sebe skrivala projekte. Promijenila sam krug ljudi, nisam više išla na nikakva otvorenja. Bilo je prebolno vidjeti da drugi stvaraju, a ja ne. Suza je za suzom trčala po mom licu tri godine bez da shvatim zašto. Imala sam sve što društvo diktira, ali sam negdje na tom putu izgubila jedino što sam imala. Kad sagledam taj protekli period mislim da je to najduži autolezionistički performans koji sam izvela. S druge je strane to ipak velika privilegija, izaći iz sistema i vratiti se opet u njega je jako teško, a ja sam si uzela šansu

da sagledam svoj rad s odmakom, u razmaku od tri godine u kojima se i moj pogled na rad radikalno izmjenio. Za neke, nazovimo ih “obične” ljude, možda nije shvatljivo da vi, s komfornim životom, niste bili zadovoljni ako se niste mogli izraziti kroz umjetnost? Jako frustrirajuće! Ja sam TO odabrala kao cilj, ne novac i lagodnost. Nadam se da će malo lagodniji život proizaći kao konzekvenca mog poziva, no dok se to ne dogodi neću prestati stvarati. Dan mi je vizualni jezik kao komunikativno sredstvo, riječima se ne znam izraziti tako da sam u one tri godine stanke šutjela sama pred sobom. Nije to bilo za mene, ja sam komunikativan tip! Kako često kažem: nikad manje novaca, a nikad sretnija! Pitanje na koje ste već praktično odgovorili, a kojim ćemo zaključiti ovo kratko ugodno druženje je, što za vas predstavlja pleasure (zadovoljstvo)? Ući u vlastiti rad i iznenaditi se, jer ako se ja ne iznenadim ušavši u vlastiti rad, ne mogu očekivati da itko drugi to napravi. više na www.pleasure.hr  

kontakt miranda@pleasure.hr

GO!  41 


model 2 go!

gergo “

foto  rÉka valkai

Naša je simpatična stalna suradnica i odličan fotograf dobila od nas zadatak da pronađe i snimi zanimljiv muški model. Mi mislimo da je u tome uspjela, a vi možete iz priloženih fotografija procijeniti sami. Gergo“ Bagi ima 25 godina i živi u Mađarskoj. Sportom se bavi od malih nogu. Najviše voli nogomet, trčanje i plivanje. Godinama je radio na Balatonu kao spasilac te je 10 godina radio volonterski za Crveni križ. Kaže da su mu to bile najljepše i najuzbudljivije godine koje će uvijek pamtiti. Trenutno studira informatiku i radi kao programer kod jedne telekomunikacijske tvrtke, no cilj mu je jednog dana postati IT voditelj projekta. Početkom ove godine otkrila ga je jedna fotografkinja i uvjerila ga da se počne baviti modelingom. Od tada je bio na više fotografiranja i uživa u ovom novom svijetu. Na pitanje što njemu predstavlja pleasure (zadovoljstvo) odgovorio je: „Uživati u svakoj sekundi života i to podijeliti s posebnom, dražesnom osobom.“

42  GO!


vinari

BRUNO TRAPAN tekst i foto  voljen grbac

Bruno Trapan je enfant terrible istarskog vinarstva. I to mu je, što bi Dalmatinci rekli, puno drago.

46  GO!


O

tkrivena je voda na Merkuru! Laknulo nam je. A što je s vinom? Pitamo Bruna Trapana možemo li očekivati da će prve butelje vina s planeta najbližeg suncu nositi njegovu etiketu? Recimo, kupaža "Zvjezdana prašina" ili rosé "Astralni vjetrokaz". Odgovor je negativan. Mladi istarski vinski jastreb toliko je okupiran aktivnostima na matičnom planetu da ga ostatak Sunčevog sistema, a o galaksiji u cjelini da i ne govorimo, uopće ne zanima. Privremeno, dodajemo mi uočivši već pri prvom zajedničkom druženju njegov kreativni nemir. Bruno Trapan je enfant terrible istarskog vinarstva. I to mu je, što bi Dalmatinci rekli, puno drago. On doduše nije otkrio naftu u pulskom zaleđu, ali je stvorio i stvara respektabilna, vrhunska, nagrađivana vina u zoni u kojoj to nitko drugi prije njega ne bi ni pomislio, a kamoli pokušao napraviti. Vinski revolucionar, obožavatelj legendarnog Chea, uoči svog putovanja u Singapur, gdje se, kao i u nedalekom Hong Kongu njegova vina odnedavno prodaju, ugostio nas je u svojem supermoderno uređenom podrumu/ kušaonici u Šišanu kraj Pule. Lijep uspjeh za nekoga tko je u svijet vina ušao sasvim slučajno, gotovo bismo rekli, zalutao. Naime, sasvim se slučajno upisao na studij enologije u Poreču. I primilo ga se. I to itekako! Nakon završetka studija Bruno je, kao enolog i somellier u jednoj osobi, hrabro i tvrdoglavo uloživši, kako to često kod vinara biva, i sebe i sve što je imao uz svesrdnu podršku obitelji, krenuo u vinski biznis. I uspio. Svim dušebrižnicima koji su ga dobronamjerno i "dobronamjerno" odgovarali od toga usprkos. Postao je jedan od malobrojnih istarskih "urbanih" vinara te jedan od začetnika eko-uzgoja vinove loze. Već je nekoliko godina sudionik jednog od najuglednijih vinskih sajmova na svijetu, onoga u talijanskom Meranu, a 2009. godine sudjelovao je i na prvom "vinskom Davosu" na talijanskom jezeru Como. Još je jedna specifičnost vinskog hrama Trapanovih. Čak i kad je njegov apotekarski čist podrum hermetički zatvoren u njemu ipak pušu silni vjetrovi iz raznih smjerova, Grego, Ponente, Levante... To su, pretpostavili ste i pogodili, imena njegovih sjajnih vina,

a ujedno i metaforička asocijacija na temperament i karakter njihova tvorca. Bruno Trapan naime ostavlja dojam kao da svi ti vjetrovi u njemu pušu istovremeno, tjerajući ga neprestano na plovidbu nepreglednim vinskim oceanima. Idemo redom: Ponente, malvazija, punog i zaokruženog, cvjetnog okusa, idealno se sljubljuje s istarskom tjesteninom i ribom na žaru, a o školjkama iz nedalekog Limskog kanala da i ne govorimo. Grego je cabernet sauvignon kojega okus višnje i šumskog voća te blagi tanini čine idealnim vinom uz istarski ombolo ili zalebrnik, kako ga negdje u Istri zovu. Shuluq, prvi istarski syrah na kojeg je njegov tvorac izrazito ponosan, je vino (odležalo u hrastovim bačvama 12 mjeseci) s okusom šumskog voća uz mali čokoladni "štih", koje je najbolje piti uz divljač ili dobar steak. Revolucion je kupaža crvenih sorti, za koju se nakon jednog naizgled nepretencioznog miješanja, onako za prijatelje, pokazalo da je pravo vino te nakon ovogodišnje berbe više nije enološki eksperiment već ravnopravni protagonist Trapanove vinske game. Teran rosé je vino za koje vjerojatno niste ni čuli, a kamoli ga pili. Uroboros je malvazija, odležala u bačvama od akacije, vino za koje je dovoljno reći da je pri ocjenjivanju hrvatskih vina od Parkerovog vinskog kritičara Neila Martina dobila 90 od 100 mogućih bodova! To je ujedno bila i najviša ocjena prilikom tog ocjenjivanja. Levante je chardonnay koji se pije uz... Tolika se količina morskih vjetrova u tekućem stanju ulila u nas u tako nezamislivo maloj jedinici vremena kao što je jesenska večer, da nam se na trenutak, pod tim podrumskim velikim svjetiljkama, učinilo da smo u svemirskom brodu. Da letimo, na Merkur. Da nakon zemljinog vina konačno isprobamo i tu njegovu vodu. Ipak smo, onako za svaki slučaj, u hladnjak svemirskog broda utovarili nekoliko kartona vina na kojima je crtež ruže vjetrova. Dug je let do Merkura, mogući su i zastoji zbog prometnih gužvi, pa neka se nađe. više na www.pleasure.hr  

kontakt voljen@pleasure.hr

GO!  47 


gastro

misterij zimnice tekst  donald debeljak 

48  GO!

foto  rÉka valkai


Z

imnica je tako uobičajen pojam u životu običnog čovjeka, posebice u ovo doba godine. Nije više toliko prisutna kroz reklame raznih trgovačkih lanaca, no sa zahlađenjem stiže i malo "teža" hrana uz koju odgovaraju neki kiseliji prilozi poput krastavaca ili paprike. A da o marmeladama u vidu deserata, dijelova doručka ili nekog drugog obroka i ne govorimo. I u čemu onda leži misterioznost? Većinom u glavama ljudi jer ono što vas napada s polica dućana nije zimnica, nego samo relativno dobar pokušaj kopiranja zimnice. Teško je industrijsku proizvodnju smatrati zimnicom, no bolje i to nego ništa, međutim nije ni toliko teško proizvesti i onu pravu, domaću. Knjižare, knjižnice, pa čak i dnevne novine obiluju receptima, zato ih isprobajte, ili još bolje, potražite knjige i bilježnice s receptima starijih generacija. One često skrivaju blaga. Paralelno sa svjetskim porastom svijesti o zdravoj hrani, a na sreću isto se događa i u našoj državi, ljudi su se počeli sve više brinuti o tome što jedu i kako je hrana pripremljena. Posebice veseli činjenica da se na periferiji gradova sve češće mogu naći travnjaci i dijelovi voćnjaka pretvoreni u povrtnjake. Razumijevanje da nije toliko teško uzgojiti vlastitu hranu ulazi u svijest ljudi, barem onih koji imaju mogućnost da započnu svoj vlastiti vrt. Za one koji žive u stambenim zgradama, jedina moguća opcija postoji kroz projekte poput zajedničkih vrtova. Varaždin zasad prednjači u tome, a vjerujemo da i u većini drugih gradova ima zainteresiranih. O količini neiskorištenih i zapuštenih gradskih zemljišta mislim da ne moramo ni govoriti. No da se ipak vratimo zimnici kao takvoj. Čak i ako nemate vlastiti uzgoj, vjerujemo da imate "svoju" liniju opskrbe, svoju "tetu" na tržnici. E pa upravo ona može biti početak pustolovine zvane zimnica. Marmelade, džemovi, pekmezi, koja vam je god varijanta draža, već i zbog same činjenice da su slatki, donose zadovoljstvo. A to zadovoljstvo dodatno raste ukoliko su iz vlastite proizvodnje. Osnova dobrog džema leži u igri i eksperimentu, pa razmislite koje okuse volite i pokušajte ih spojiti, prvenstveno u glavi, a onda i u loncu. Jer ukuhavanje voća i ne zahtijeva neke pretjerano majstorske kulinarske vještine, nego samo volju i želju. Preporuka bi bila da u potpunosti ne pratite stare recepte, oni se većinom temelje na dugotrajnom iskuhavanju kako bi se postigla potrebna gustoća. Blagodati modernih vremena leže u tvarima za želiranje. Ako vam je tu želja izbjeći kemiju i konzervanse, realno vam preostaju dvije opcije. Jedna od njih je želatina kojoj su izvori životinjskog porijekla, najčešće govedina. Međutim ako vam to zvuči neprihvatljivo, tu je agar, alga koja je izrazito uspješna u zadaći želatiniziranja, a poplavom dućana zdrave hrane lako je dostupna. A kao i u svemu drugome, uvijek je dobro na temeljima prošlosti eksperimentirati za budućnost. Kao bazu uzmite stare, provjerene recepte iz kuharica ili obiteljskih bilježnica i pustite mašti na volju. Imajte samo na umu da kuhinje poput japanske pokušavaju termičku obradu zadržati na minimumu i stavljati naglasak na namirnicu. Ta razlika skriva cijelu paletu novih okusa, dok dugotrajna termička obrada uništava okuse i nutrijente. Sami sastojci su jedan posve novi "svemir", pa se sjetite svojih baka i koliko je njima bilo teško doći do nekih, danas sasvim više na www.pleasure.hr  

uobičajenih sastojaka. Zvuči li u današnje vrijeme ikome od vas egzotično limeta ili đumbir? Sada ih ima u gotovo svakom dućanu, dok u prošlosti za takve stvari bake vjerojatno nisu ni čule, a još manje imale priliku koristiti pri kuhanju. S druge pak strane, nije ni za zanemariti namirnice koje su onda bile poznate i često korištene. Jedna od njih, u ova moderna vremena nepravedno zanemarena je i rabarbara. Budimo iskreni, koliko vas ju je imalo prilike vidjeti ili kušati? Možda ste je i vidjeli a da niste ni znali, posebice ako je u vašoj obitelji bilo vrtova. Neugledna hrpa mesnatog lišća s ružičastim stabljikama, najčešće u nekom uglu vrta, zvuči možda poznato? E, to je ta divota pod imenom rabarbara. Izvorno, ta biljka potječe iz Kine, a na ova područja donio ju je Korčulanin Marko Polo. Iako se službeno svrstava u povrće, većinom se tretira kao voće, što znači da ulazi u igru za kompote, savijače, a i marmelade. Kombinacije su vjerujemo, bezbrojne, a one koje smo mi isprobali uključuju đumbir, naranču, crveni ribizl. I važan detalj koji treba napomenuti: koriste se samo stabljike, lišće je, naime, otrovno. Teško je pogriješiti, posebice ako kombinirate prema vlastitim preferencijama ili kao što je u zadnje vrijeme popularno reći – prema vlastitom nepcu. Ako želite tomu dodati još poneku dimenziju, proučite malo koja blagotvorna djelovanja na organizam ima koja biljka. Zanima li vas detoksikacija, ubrzanje metabolizma i posljedično dijeta? Dijeta je u većini slučajeva primamljiva ideja, posebice nakon blagdanskih pretjerivanja. Džem koji će vam to omogućiti i olakšati onaj je u kojem se kombiniraju bundeva i naranča. I ne, bundeva nije nužno stočna hrana i daleko je upotrebljivija od osnove za krem juhu, pa iskušajte, eksperimentirajte, zabavljajte se. Takav podvig ujedno može biti i projekt za cijelu obitelj. Granica stvarno nema, jedan od primjera za to je i čokolada u džemu. Iz igre nastala kombinacija kupine i čokolade pokazala se kao pun pogodak, posebice za mlađe naraštaje. Svi, a ne samo mlađi, obožavaju čokoladu, pa razmislite o nečemu što djeca obožavaju u kombinaciji s nečim što je zdravo i korisno za njih. Ako pogledate sveprisutnu farmaciju vidite da i oni lijekove za najmlađe obogaćuju okusima raznog voća. Ako mogu oni, zašto ne biste i vi? Kupina je blagodat za svaki organizam: bogata željezom, snažan je antioksidans, jača imunološki sistem. A ako postoji određeni problem kod starijih generacija, prišapnite im da neki izvori od davnina svrstavaju kupinu i u afrodizijake. Za koju god se kombinaciju odlučili, nekoliko napomena za kraj. Čistoća je iznimno bitna, kako okoline i pribora, tako i namirnica. Budite pažljivi jer jedan natruli plod može upropastiti cjelokupni posao. A kada kuhanje privedete kraju, staklenke u koje ćete spremati "blago" moraju biti čiste i ugrijane. Opskrbite se i dobrim čepovima, oni su malen financijski izdatak, ali mogu predstavljati razliku između finog džema ili legla raznih plijesni. Uložite li dovoljno vremena, ljubavi i energije, rezultat sigurno neće izostati. A kada jednom, nakon karakterističnog "plopa" pri otvaranju poklopca staklenke, smješak zadovoljstva postignutim ozari vaše lice, gotovo je, navukli ste se na pripremanje vlastite zimnice. kontakt donald@pleasure.hr

GO!  49 


putovanja

ANDALUZIJA tekst i foto  voljen grbac

RONDA - kult koride, Plaza de torros

50  GO!


Ako ste pretpostavili da ćemo vam umjesto razvikanih turističkih odredišta Andaluzije opisivati njezine nešto skrivenije, premda ne i manje lijepe dragulje, bili ste u pravu. 13:2! Za rukometnu utakmicu koja završi tim rezultatom postoji samo jedan izraz: katastrofa. Jasno, za poraženoga. Proglasimo li međutim, da je tim rezultatom završila virtualna, imaginarna utakmica između dviju mediteranskih turističkih velesila, dvaju ljutih suparnika, a to su u ovoj priči Španjolska i Lijepa nam naša, nadmetanje u tome tko ima više općepoznatih, svjetskih brendova koji, by the way, privlače stotine tisuća turista (i milijune eura) godišnje, mogli bi se neki naši veliki patrioti i uvrijediti. Nažalost, ovoga puta nemaju pravo. Da pojednostavnimo, ono po čemu je Hrvatska općepoznata u svijetu jesu Dubrovnik i Davor Šuker (ovaj potonji prvenstveno muškoj populaciji, s izuzetkom Sjeverne Amerike, jer tamo gotovo da još nisu čuli za nogomet). To je taj broj 2 u gore navedenom rukometnom rezultatu. Smiješi nam se i treći, Luka Modrić. Ako nastavi evoluirati u Realu. A sad su na redu Španjolski brendovi. Trinajstica! Duboko udahnimo pa krenimo redom u golijadu: flamenco, korida, sangria, tortilja, Don Kihot, Don Juan, Figaro, Carmen, Alhambra, Granada, Picasso, Dalí, Lorca... Našao bi se možda još poneki, poput Dominga, Carrerasa, Monserrat Caballe, Andresa Segovie, Paca de Lucie, Manitasa de Plate,

Velasqueza, Reala, Barce, Antonia Banderasa, genijalnog arhitekta Gaudíja, legendarnog toreadora El Cordobesa, tapasa - ukusnih zalogajčića nezamislive raznolikosti, vina rioja, basnoslovno skupog pršuta pata negra ili čuvenih Pueblos Blancos - Bijelih Sela, ali i ovo je već impozantan broj. A tko je nama kriv što se u svijetu ne zna bar za neke od ljepota i delicija u kojima mi Hrvati itekako uživamo: šokački kulen, paški sir, drniški pršut, istarsko maslinovo ulje, dingač, Krleža, Meštrović, Tesla, Dioklecijanova palača, Kornati, Plitvička Jezera, Kopački Rit... Očito je da su neki odlikaši na Iberijskom poluotoku već odavno imali viziju, strategiju, koncepciju. Brendovi ne nastaju slučajno, ali pazite da to ne dozna naša, već desetljećima, ako ne i stoljećima uspavana vlast. Mogli bi se ti bogomdani vlastodršci nedajbože probuditi i početi nešto kao raditi. E to bi nas tek dokrajčilo! Kaže tako jednom prilikom gore spomenuti Don Kihot svom vjernom Sanču: "Zapamti, onaj koji više vrijedi mora više i napraviti!". A mi tome dodajemo: "onaj koji ne vrijedi bolje neka i dalje spava". Ali mi pišemo o Andaluziji, pa čemu onda svi ovi svešpanjolski brendovi? E pa zato što veliki dio njih poput flamenca, Picassa, Paca de Lucie, Lorce, Banderasa, Segovie, El Cordobesa,

GO!  51 


Figara, Don Juana ili niza navedenih prelijepih gradova, na primjer, pripada toj vjerojatno najživopisnijoj španjolskoj pokrajini. Možda nije pretjerano reći najšpanjolskijoj. Ovdje se, a to se prije svega odnosi na Sevilju, na neki način formirao španjolski nacionalni identitet. Sublimiraju se u Andaluziji strast plesačice flamenca, mirisi procvjetalih predvorja u Sevilji, uske maurske uličice Bijelih Sela, eterična ljepota vrtova Alhambre ili duboka meditativnost osebujne Mesquite, džamije u Cordobi koja je, poput mnogih drugih sakralnih objekata u ovoj španjolskoj pokrajini, ostala kao uspomena na sedmostoljetnu arapsku vladavinu, njihovu kulturu i umjetnost. Sletjeli smo na aerodrom u Sevilji, nakon dvoipolsatnog leta iz Venecije. Čekao nas je unaprijed internetom (kakva blagodat!) rezerviran mali četverokotačni dizelaš. Turbo. I mali smo hotel, smješten nedaleko od zračne luke, unaprijed odabrali. I krećemo u sedam dana Andaluzije. Kakvi li nas sve gušti čekaju! Sevilja je, posebno za kraće posjete ovoj pokrajini, kao 52  GO!

baza ili polazište, idealna lokacija. Nalazi se, naime, u centru zamišljene, ponešto nepravilne kružnice na čijem se obodu na udaljenosti od 150 do 200 kilometara nalazi većina od desetak must visit andaluzijskih gradova: Córdoba, Jerez de la Frontera, Arcos de la Frontera, Cádiz, Málaga, Torremolinos, Marbella, Ronda, a u blizini su i Pueblos Blancos. To znači da ćete se, izbjegnete li gradske gužve, do svakog od tih gradova iz Sevilje dovesti za sat i pol do dva. Jaén, Almería, Granada i pripadajuća joj Alhambra nešto su udaljeniji, pa ukoliko se u "cajtnotu" morate odlučiti za samo jedan grad, svakako preporučamo da od ova tri navedena to bude Granada. Mi, turistički avanturisti, često zaboravljamo da postoje i grupna putovanja. Putujući autobusom u pratnji vrhunskog vodiča bit ćete nepogrešivo transportirani do svih najvažnijih destinacija, doznajući pritom mnoštvo informacija o istima. Mi koji smo dio tih informacija "iskopali" na internetu ili sa sobom


PRETHODNA STRANICA Mijas - tipična andaluzijska vizura OVA STRANICA gore LIJEVO RONDA - najstarija arena u Španjolskoj GORE DESNO RONDA - GRAD NA DVIJE KLISURE SREDINA JUTRO U MIJASU DOLJE LIJEVO CRKVA Jerez de la Frontera DOLJE DESNO zidovi Katedrale/Džamije u Kordobi

GO!  53 


nosimo "Lonely Planet" u kojem navečer u hotelskom krevetu na brzinu nešto pročitamo o mjestima koja ćemo sutra posjetiti, mi lutalice, nomadi, romantičari, možda nećemo obići baš svaki muzej, crkvu ili rimsku iskopinu s oznakom "obavezno posjetiti", ali ćemo zauzvrat na našim turbodizelskim lutanjima doživjeti pregršt nepredvidivih situacija, susreta i nagledati se nesvakidašnjih vizura i vidika. Ipak, obilazak smo počeli u samom centru Sevilje, u velebnoj katedrali, trećoj po veličini na svijetu s najvećim svjetskim oltarom u kojeg je ugrađeno preko dvije tone zlata! Nakon obilaska, na izlasku, opkolilo nas je cvrkutavo jato ciganskih proročica sudbine. Po njima, ružičasto nam se piše, gotovo pa ćemo se pretvoriti u Kitty. Evo kako si čovjek za par eura napojnice može uljepšati već ionako prelijepo, vedro seviljsko prijepodne. Problemi su počeli u trenutku kada su nam prilikom lutanja procvjetalim, uskim "kalama" seviljske "medine" zamirisale delicije, tortilje, riba, škampi, tapasi, koje

54  GO!

su za ručak počeli servirati na terasicama malih, pitoreskno uređenih restorančića i konoba u kojima sa stropa vise čuveni pršuti, toči se vino, sangria i mojito. Svjesni smo, naime, da bi se sjednemo li na par minuta i naručimo li neke od tih delicija, pa se još usput pojavi neka gitara, lako moglo dogoditi da nas i noć tu zatekne. A toliko toga još treba vidjeti. S flamencom smo u Sevilji imali sreće. Uputili su nas u mali, netom otvoreni restoran El Flamenquito nedaleko od seviljske katedrale gdje se može, zamislite, besplatno, odnosno uz čašu vina ili laganu večeru uživati u vrhunskoj izvedbi. Plesala je strastveno, na samo par metara od nas, vatrena Maria. Poslije smo doznali da je čak i profesorica flamenca. Komorni flamenco! Kakav pozitivan kontrast u odnosu na uobičajeni Flamenco show koji se nudio u oronulom teatru prepunom japanskih turista. Moramo priznati da je najveće iznaneđenje na našem turbodizelskom andaluziranju bio grad koji se uglavnom nalazi malo izvan onih najprometnijih turističkih ruta. Cádiz. Nije taj


prelijepi grad-utvrda na obali Atlantika sam kriv za takvu svoju relativnu zapostavljenost. Konkurencija je jednostavno prevelika, a većina posjetitelja ove pokrajine ipak nema toliko vremena da bi obišla baš sve zanimljive destinacije. Po čemu je Cádiz poseban? Stara gradska jezgra opasana tvrđavama i ruševinama antičkih zidina leži na poluotoku koji oplakuju oceanski valovi i vjetrovi, a zbog šetališta koje se proteže oko cijelog starog grada te nas istovremeno neodoljivo podsjeća na legendarni opjevani havanski Malecón, nadjenuli smo ovom gradu nadimak europska Havana. Cádiz, nekadašnji fenički Gadir, jedan je od najstarijih gradova Europe. U vremenima kad je Španjolska, nakon Kolumba, uz Englesku i Portugal postala svjetska velesila, grad je, odnosno njegov duboki zaljev, postao matična luka najmoćnije mornarice svijeta. U njemu se održava jedan od najpoznatijih svjetskih karnevala, a tu su rođeni velikani španjolske glazbe Manuel de Falla i Paco de Lucía. Ako ste pretpostavili da ćemo vam umjesto razvikanih turističkih odredišta Andaluzije opisivati njene malo skrivenije, premda ne i manje lijepe dragulje, bili ste u pravu. Gradić Ronda specifičan je po tome što ga na dva dijela dijeli više od stotinu metara duboki procjep, kanjon El Tajo, premošćen trima mostovima koji su tijekom čitavog dana preplavljeni mnoštvom turista. Morali smo čekati na red da bismo s vidikovca fotografirali taj ambis pod nama, pogled od kojeg vas prolaze srsi. U Rondi su počele borbe s bikovima, tu je najstarija "Plaza de torros" u Španjolskoj, a najslavniji ondašnji torero bio je svakako Pedro Romero koji je tokom karijere ubio, odnosno pobijedio, zamislite, više od 5.600 bikova! Najslavniji dugogodišnji posjetitelji i obožavatelji rascjepljenog grada bili su Ernest Hemingway, Orson Wells te veliki njemački pjesnik Rainer Maria Rilke, čija je soba u hotelu Reina Victoria nakon njegovog zadnjeg odlaska ostala netaknuta do danas. Urna s pepelom Orsona Wellsa po njegovoj je želji čak i

PRETHODNA STRANICA GORE LIJEVO Jerez - nedjeljno jutro GORE DESNO Sevilja - bar El Flamenquito, PLES MariE DOLJE tradicionalni ženski kostimi OVA STRANICA gore strop katedrale u Malagi SREDINA bezvremena ljepota Alhambre DOLJE LIJEVO Kordoba - Mesquita, jedinstvena Katedrala

GO!  55 


GORE najskuplji (i najukusniji?) pršuti na svijetu DOLJE motiv iz Sevilje SLJEDEĆA STRANICA gore Cádiz - glavni trg u sumrak SREDINA CORDOBA - RASCVJETALI ZID DOLJE opjevani vrtovi Alhambre

56  GO!


pokopana kraj Ronde, na seoskom imanju njegovog prijatelja Antonia Ordoñeza, jednog od najvećih španjolskih toreadora svih vremena. Slovo c u riječi Andalucia izgovara se tako da izgovorite slovo s držeći vršak jezika na gornjim zubima, pazeći da ga pritom ne pregrizete. Tako se izgovara i z u riječi Cádiz. Španjolski jezik castellano, poslije mandarinskog jezika, drugi je po rasprostranjenosti u svijetu (preko 400 milijuna ljudi govori ga kao materinji), te je službeni jezik u dvadesetjednoj državi svijeta. Andaluzijska kuhinja obiluje ribom, a pokrajina je poznata i po maslinovom ulju i vinu jerez, nazivu kojeg su Englezi, obožavatelji i vjerni konzumenti ovog pića, preinačili u sherry. Sljedeća etapa našeg lutanja Andaluzijom bila bi apsolutno neizvediva bez korištenja vlastitog prijevoznog sredstva. Ovdje je krstarenje jedini način da stignete do cilja. Bolje reći do ciljeva. A ciljevi su Bijela Sela (Pueblos Blancos), deseci prekrasnih većih i manjih gradića uronjenih u nepregledne andaluzijske brežuljkaste pustopoljine. Ima ih u provinciji Cádiz i zaleđu Málage. I svaki je od njih po nečemu specifičan, poseban. Olvera, Alcalá del Valle, Puerto Serrano, Villaluenga del Rosario, Mijas, da nabrojimo samo neke od najljepših. Nažalost, neumoljivo približavanje trenutka polijetanja našeg Airbusa jako je ograničilo naš boravak u zonama tih dragulja španjolske ruralne arhitekture. Ipak, budemo li se ikada, a toplo se nadamo da hoćemo, ponovno vratili Andaluziji, Pueblosima ćemo se, maksimalno uključivši sva svoja čula, posvetiti najmanje dva-tri dana. Brojač naših prijeđenih kilometara približio se tako brojci od 2.000. Nabrundao se bogami naš vjerni turbodizelaš. U tih tako kratkih sedam dana provozili smo se još i Nacionalnim parkom Sierra Nevada, drugim po veličini u Europi, udisali mirise vrtova Alhambre, potom u Granadi, u jednom od barova u Calle de Elvira popili dva-tri pića i najeli se uz to tapasa "mukte", obišli Costu del Sol, za koju bi, da nam nije naše Dalmacije, možda čak mogli reći da je lijepa, probali basnoslovno skupi pršut pata negra, navodno najbolji na svijetu... Na koridi nismo bili. Ukinuto. Bogu hvala! više na www.pleasure.hr  

kontakt voljen@pleasure.hr

GO!  57 


model 2 go!

linda foto  rÉka valkai

Linda Napirana rođena je 26.06.1992. godine. Mama joj je Mađarica, a otac je podrijetlom iz Afrike. Trenutno radi kao hostesa i bavi se modelingom, no kraj fashion modelinga voljela bi se iskusiti i u umjetničkoj fotografiji. Voljela bi se, kasnije, također baviti plesom i glumom jer već osam godina pleše i ne može zamisliti život bez plesa. Jako voli filmove i serije, zato rado i često odlazi u kino, ali obožava i čitanje. Na pitanje što joj znači pleasure (zadovoljstvo) odgovorila je: „Romantična večer provedena s osobom koju volim, s malo vina i fine čokolade, recimo, na moru.“

58  GO!


fotografija

art 2 go!

edindžeko

62  GO!

Bosanskohercegovački fotograf i grafički dizajner Edin Džeko, rođen je 1977. god. u Banja Luci. Završio je Drugu gimnaziju u Sarajevu, a akademski angažman obuhvaća studije novinarstva i informacijskih tehnologija. Kao novinar i urednik radio je u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje, a potom i kao novinar, dizajner te naposljetku i voditelj odjela za tiskane medije NATO i EUFOR misija u BiH. Trenutno radi kao freelance fotograf i grafički dizajner. Tijekom 15 godina profesionalnog iskustva u fotografiji i dizajnu više puta je nagrađivan. Između ostalih priznanja osvojio je 1. nagradu AUF za najbolju fotografiju u BiH 2006., 1. nagradu na foto natječaju Tales from the Globalizing World 2008. te 2. nagradu AUF za kolekciju fotografija 2009. Kao fotograf je sudjelovao na više od 50 domaćih i međunarodnih grupnih izložbi, dok je samostalno izlagao u Grazu

(Austrija) i Grožnjanu u sklopu festivala Foto Ex Tempore (Hrvatska). Tijekom fotografske karijere surađivao je s mnogim bosanskohercegovačkim medijima, a lista klijenata uključuje brojne međunarodne agencije u BiH. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH (ULUPUBIH), Udruženja za umjetničku fotografiju u BiH (AUFBiH), jedan od osnivača foto grupe F8, a u ranijim stadijima i Foto kluba Sarajevo. Iako djeluje u brojnim granama fotografije, primarni izričaj pronalazi u grafički oblikovanim fotopričama i uličnoj fotografiji. U nastavku možete vidjeti nekoliko njegovih sjajnih fotografskih radova kojih se ne bi posramili ni najpoznatiji svjetski putopisni magazini. Više pogledajte na www.dzekoedin.com i www.pleasureimages.com


pleasure plus

ponavljanje nije majka znanja tekst dubravko mitrović 

foto  robert blašković

Djeca uče korisne stvari, ali problem je u tome što se traži da ih uče na reproduktivan način koji nije fiziološki. Ako vi mozak tjerate da reproducira, on gubi sposobnost povezivanja, kaže dr. Ranko Rajović.

D

r. Ranko Rajović, liječnik specijalist, član je Upravnog odbora i Odbora za nadarenu djecu Mense International. Autor je NTC – programa, posebnog sustava učenja koji koristi metodu koja, povezujući saznanja medicine i pedagogije, pomaže povećanju intelektualnih sposobnosti djece na temeljnoj, biološkoj razini, podizanju razine funkcionalnog znanja i zaštiti darovitosti. NTC – programom se podiže intelektualni potencijal djece te razvija brzina razmišljanja i zaključivanja, tzv. funkcionalno znanje. Postoji skoro osam godina, a u našoj je zemlji u službenoj primjeni od kraja 2010. godine. Temelji se na novijim saznanjima iz neuroznanosti (neurofiziologije, neuroanatomije, neuroendokrinologije), koja nemaju svoju praktičnu primjenu u praksi. Međutim, veoma su značajna i mogu puno pomoći u prevenciji nekih problema koji otežavaju normalan proces školovanja, a s kojima se sve češće susrećemo – poremećaj čitanja i govora (disleksija) i poremećaj pisanja (disgrafija). Program je razvijen u želji da se pomogne našoj djeci, čiji su rezultati na međunarodnim testovima znanja ispod EU prosjeka, a posebno je značajno kad se zna da je EU prosjek daleko ispod prosjeka istočne Azije (Japan, J. Koreja, Singapur, Taiwan, Kina, Hong Kong). Stoga je EU donijela niz odluka u kojima je funkcionalno znanje prioritet obrazovnog sustava. Jer, od funkcionalnog znanja izravno zavisi bruto nacionalni dohodak, bogatstvo jedne države. Dijete koje se danas obrazuje, dati će svoj rezultat za 20-ak godina. Ako samo jedno od 1.000 djece (1 promil) uz srednju školu završi i fakultet i bude imalo plaću 10.000 umjesto 5.000 kuna, cijeli će se trošak programa za recimo jedan grad veličine Dubrovnika, kroz njegov radni vijek vratiti gradu kroz razliku u visini prireza. Realno je za očekivati da će više od jednog promila djece, koja sudjeluju u NTC-programu, kapitalizirati svoj potencijal pa će i izravna financijska korist od programa biti znatno veća. Reproduktivno znanje – NE 68  GO!

Funkcionalno znanje – DA

Zvuči kao znanstvena fantastika, ali činjenica je da što je više obrazovanih ljudi u stanju funkcionalno razmišljati, time se doista povećava bruto domaći proizvod. Testiranja su poražavajuća za države Europe – mjerenja inteligencije djece ih ne svrstavaju ni u svjetski prosjek, a ne mogu se pohvaliti niti visokim rastom BDP-a. Jedino se Finska može pohvaliti funkcionalno razmišljajućim naraštajima. Hrvatska, pa i ostale zemlje u regiji, nisu niti blizu prosjeka Europe. Najvažnije karike poticanja stvaranja inteligencije su obrazovne ustanove, ali i roditelji. Ono što oni mogu učiniti jest pustiti djecu da stvaraju neuronske veze instinktivno, puštajući djecu da se vrte, skaču, ljuljaju, penju, borave u prirodi – zapravo bave svim onim što mala djeca sama po sebi žele. Od prevelike želje da im djeca budu pristojna i poslušna, već u startu naprave "grešku u koracima", zbog vlastite komocije i želje da djecu ne opterećuju, kupuju npr. tenisice na čičak, umjesto da vezanjem istih učine jako korisnu stvar za svoj mozak. "Ne skači, ne lupaj, ne ljuljaj se, past ćeš" – svakodnevno su u roditeljskom rječniku. No, upravo te radnje razvijaju mozak, šalju signale i stvaraju sinapse, itekako potrebne u kasnijem pravodobnom korištenju. Primjenom NTC – programa: • podiže se nivo intelektualnih sposobnosti djece koja sudjeluju u programu • sprečava se poremećaj koncentracije i pažnje u toku školovanja (AD/HD sindrom) • razvija se koordinacija pokreta i motorika • razvija se brzina razmišljanja i zaključivanja (funkcionalno znanje) • uočavaju se darovita djeca i potiče razvoj te darovitosti • povećava se broj sinapsi (neuronskih veza), što uz specifične vježbe povećava kapacitet mozga za obradu informacija


Metodika • razvoj akomodacije – stimulacija razvoja očnih mišića (odabrane igre loptom, igre preskakivanja) • razvoj koordinacije pokreta i motorike (igre rotacije, igre preskakivanja, igre provlačenja, radionice fine motorike) • razvoj grafomotorike • razvoj brzine razmišljanja i zaključivanja (učenje apstraktnih simbola – zastave, prometni znakovi, logotipi…; virtualne klasifikacije, nizovi, analogije i asocijacije; dvostruke asocijacije – NTC – slagalice)

stimulirala u međusobnom takmičenju. Ili, ukoliko ih nema dovoljno za poseban razred, treba ih se u grupama uključiti među najslabije. Tako će imati međusobnu stimulaciju, a mogu popraviti postignuća i ostalih učenika u razredu. Razvoj darovitosti, kao složen i dinamički proces, zahtijeva suradnju, udruženo i sustavno djelovanje velikog broja faktora, među kojima obitelj i društvena sredina imaju presudnu ulogu i značaj.

Funkcionalno znanje • povezivanje apstraktnih simbola • povezivanje apstraktnih simbola i logike • kombinirana metoda apstrakcije i muzike • zagonetne priče i pričalice

MENSIN ZABAVNI KUTAK

Jedini način u prevladavanju mogućih problema u razvoju darovite djece je osiguranje individualnog pristupa u radu sa svom djecom i pravovremena identifikacija darovitosti. Edukacija odgajatelja i učitelja, koji prepoznaju darovitost i educirani su da pravilno usmjeravaju razvoj djeteta, od izuzetnog je značaja. Bilo bi vrlo korisno da se već kod upisa u škole vodi računa o interesima darovite djece. Korisno bi bilo svu tu darovitu djecu smjestiti u jedan razred, kako bi se ta darovitost više na www.pleasure.hr  

U deset se škrinjica nalaze lijepi veliki zlatnici. U devet se od njih (nevažno je koliko ih ima u svakoj) nalaze zlatnici jednake težine od 10 grama. No u jednoj su svi lažni ("falši") i teže samo 9 grama. Kako pomoću samo jednog vaganja vagom "na pero" i gramskom skalom, ustanoviti u kojoj škrinjici leže krivotvoreni zlatnici? Promislite i koristite zdravu logiku. Ako pak niste uspjeli, pošaljite svoj upit na dolje navedenu e-mail adresu. Rješenje će biti objavljeno i u slijedećem broju. I za kraj, ali ne manje važno, želimo vam sretnu i pametnu novu 2013. godinu.

DIJETE KOJEM RODITELJI KUPUJU PREVIŠE IGRAČAKA – NE ZNA SE IGRATI Velika zamka za djecu su roditelji koji kupuju djetetu previše igračaka. To se dijete ne zna igrati. Nezadovoljno je i samo traži nove igračke, a kad ih dobije, igra se s njima samo jedan dan i zaboravi ih. Pozitivan primjer su npr. špekule, franje, klikeri. Kad se u dobi 6-7 godina krene igrati s prijateljima, on starta s nekoliko, recimo šest komada – tri crvene, dvije plave i jednom žutom. U drugom džepu ima dvije veće od kojih svaka vrijedi za tri male. Zna koliko ih ima i koliko vrijede i kako se osjeća kad dobije ili izgubi. Za čitavo vrijeme igre dijete ima, ono što se zove, apstraktnu klasifikaciju i apstraktnu serijaciju. Zna kako mora gađati da bi dobilo pa i ne znajući usvaja geometrijske i trigonometrijske oblike i pojmove, fizikalne procese (balistika, ubrzanje, odbijanje pa pogađanje). Savršena igra, dok se ne umiješaju roditelji, bake i djedovi – staklenke (špekule) jeftine su pa ih kupuju po 50 komada. Jadno dijete se možda veseli kutiji s 250 špekula jer je moćnije od drugih, ali tu više nema ni klasifikacije ni serijacije. Dokle god dijete ima u glavi koliko primjeraka ima, kad je koju dobio, kako izgledaju, to je dobro. Kad ima gomilu, kad o tome ne razmišlja, napravljena je greška.

kontakt dubravko@pleasure.hr

GO!  69 


moda

SCONTO GROZNICA tekst i ilustracija  ines skobe

Neki su se možda i temeljito pripremali štedeći samo za ovaj događaj svih događaja kada cijene vrtoglavo padaju, a oznake s popustima iskaču na svakom koraku, iz svakog izloga.

A

ko vam je nakon ludnice uzrokovane pripremama te samim druženjem s mnogobrojnom rodbinom ostalo još snage, ako ste preživjeli novogodišnji mamurluk, spremno vas iščekuju postblagdanska sniženja. Period koji su mnogi s nestrpljenjem iščekivali cijelu godinu. Neki su se možda i temeljito pripremali štedeći samo za ovaj događaj svih događaja kada cijene vrtoglavo padaju, a oznake s popustima iskaču na svakom koraku, iz svakog izloga. Sniženja koja vas mame nerijetko donose i određenu dozu stresa i nervoze koju uz dobro planiranje šoping avanture, možete u potpunosti izbjeći te zaista uživati u ludoj utrci zvanoj praznična sniženja. Budući da se rasprodaje održavaju dok su trgovine i trgovački centri još uvelike odjeveni u blagdansko ruho i sve servirano s velikim, šarenim mašnama, potrebno je zadržati bistru glavu te ne dopustiti blještavim oznakama da pomute zdrav razum. Predivno je i nadasve uzbuđujuće vidjeti sve te najave 70%tnog sniženja, no ponekad, ako niste dobro promislili i definirali strategiju kupovanja, možete završiti s praznim novčanikom. A i dalje ćete stajati pred ormarom misleći “pa ja nemam što odjenuti!”. U čemu je tajna? Za uspješan blagdanski šoping predlažemo par korisnih savjeta kako iskoristiti sniženja na najbolji mogući način. Prvo pravilo je analiza. Prije svega potrebno je analizirati vlastiti 70  GO!

ormar. Razmislite što niste nikada odjenuli, a najvjerojatnije ste kupili prošle godine baš u ovo vrijeme. Pokleknuli ste pred predmetom koji vam se zapravo, kako stanje pokazuje, ne uklapa u stil te "čami" u nekom kutku ormara. Nepotreban. Kako se ista pogreška ne bi ponovila potrebno je odrediti koji stil dominira vašom garderobom, imate li dovoljno bazičnih komada na kojima on počiva. Ukoliko vam nedostaje par komada za podizanje cjelokupnog dojma, par detalja koji će vas istaknuti od ostalih, bitno je promisliti u kojem smjeru želite ići. Kada točno znate što tražite izbjegavate nepotrebno lutanje trgovinama i trošenje dragocjenog vremena uzalud, te neizbježnu frustraciju. Najčešće nervoza, umor i razočaranje dovode do kupnje nečeg nepotrebnog. Nakon uspješne analize potrebno je izraditi dobar plan. Planirajte prije svega budžet koji ste spremni ili u mogućnosti potrošiti. Kada je određena svota novaca potvrđena, utvrđeno što vam u ormaru nedostaje, a samim time i treba, možete ići korak dalje te odrediti koliko ste spremni iz budžeta izdvojiti za neku određenu stvar. Važno je odrediti prioritete i što stvarno želite, a što može biti prekriženo s popisa ako se okolnosti promijene. Također, važno je i biti upoznat s ponudom. Jedna od zamki u trgovačkim centrima jest nedovoljno istražena ponuda. Kako


biste bili sigurni da imate najbolju stvar za vas, preporuka je prvo proći kroz sve trgovine brendova koji su vam zanimljivi te istražiti što točno nude. Ako je moguće isprobajte kako vam određen odjevni predmet pristaje. Nakon istrage, komad koji vam se najviše sviđa, pristaje vam kao saliven, a uz to ga i povoljna cijena prati u stopu, vaša je dobitna kombinacija. Na ovaj ćete način izbjeći frustraciju pronalaska istog ili sličnog komada odjeće u sljedećem dućanu, samo povoljnijeg. I to u situaciji kada je dio budžeta već potrošen, a

pred vama bespuća trgovačkog centra. Pažljivim planiranjem i istraživanjem ovakve se situacije lako mogu izbjeći, a neugodna iskustva postati prošlost. Vaš će ormar postati pun savršenih komada koje ćete rado i često nositi, a novčanik će vam biti zahvalan jer niste potrošili više od predviđenog za još jednu stvar koju ste “baš morali imati”. više na www.pleasure.hr  

kontakt ines@pleasure.hr

GO!  71 


gastro kolumna 72  GO!

PIŠTINA TORTA tekst karmela vukov colić

N

isam ljubitelj zime. Volim kad mi je toplo. Kad je odjeća lagana, kad sunce miluje tijelo već rano ujutro, kad je svijet obojan žutim, vedar i kristalno čist. Zimu bih mogla, poput medvjedića, bez imalo grižnje savjesti – prespavati. Ali ima nešto u tom prosincu... U vjetru koji se provlači kroz rukave i nogavice, u smrznutom vršku nosa, u cimetu i vaniliji kojima se namirišu ulice. U tom kraju godine kojemu se radujemo kao ni jednom drugom završetku. Tih posljednjih prosinačkih dana kao da je čarobnim štapićem odnešeno malodušje, onaj turobni uspavani hod; zamagljene, zamišljene poglede opet zamijene iskre u oku, ljudi napune ulice i trgove, žamor ponovno ukrasi grad poput đerdana, ruke se griju kuhanim vinom, prijatelji osmijesima, a snijeg nam pod nogama škripi božanstvenom melodijom. Tih dana svijet izgleda kao iz staklene kugle. Malko je protreseš - i već zaplešu kristali, zazveckaju praporci, zasjaji dukat pod rebrima i svi smo si dobri i sve je baš kako treba. Opraštajući se od stare godine, opraštamo propuste i greške, vlastite i tuđe. Ispraćajući posljednje prosinačke dane, otpuštamo proživljene neugodnosti, nerješene dugove. Spremajući se dočekati Novu širimo ruke, otvaramo srce i u zagrljaj primamo sve dobro i poticajno što nam krene u susret. To je zasigurno moćna magija! Neka nepobjediva alkemičarska formula koja depresivnu, hladnu i neljubaznu zimu s prosincem pretvori u bajku, dječji san, zabavište.

više na www.pleasure.hr  

foto  robert blašković

Tih se dana, u kojima mi osmjeh ne silazi s lica, u kojima gradom prolazim pocupkujući kao djevojčica, u kojima grlim svakog poznatog, a zastanem popričati sa svakim neznancem koji mi smješak uzvrati, ma baš se tih dana sjetim i onih dragih ljudi koje, u vrtlogu svakodnevnog toka, nekako nehotice ispustim iz misli. To je razlog zašto vam danas pričam o Pišti, simpatičnom Mađaru kojeg srećom sretoh onih nesretnih godina koje su blagdansku čaroliju pokušale kvariti i metkom i krvlju, a odoše u povijest neobavljena posla baš zahvaljujući takvima poput Pište. Slavonska ravnica bila je nevina i netaknuta, prekrivena snijegom, poput djevojke pred udaju, zima nikad ljuća i odlučnija... Između dva zapuha sjeverca, pod svjetlom petrolejke, u nekom zaklonu, Pišta je govorio o sjajnoj torti koju o svetkovinama peče njegova supruga. Ta je priča bila krcata ljubavlju kao rodni orah plodovima, uskovitlanom strašću izmiješanom s ponosom nabujalima poput istučenih bjelanjaka i s velom poštovanja koji se čistoćom bijelio nadaleko i pred kojim bi sve zlice i svi grijesi pali na koljena. Pištu odavno nisam srela. Tu i tamo, neki mi vitez slavonske ravni donese kakvu dobru vijest o njemu. No ne prođe niti jedan Božić u mojoj kući bez te torte koja magično pomiče vrijeme i prostor i uvijek, ali baš uvijek, dovede Pištu za moj stol točno u trenutku kad se zareže prva kriška. Ja mu se nasmiješim, on uzvrati osmijeh. I tako nas dvoje, bez riječi i susreta, poželimo svijetu sretnu Novu... kontakt karmela@pleasure.hr


PIŠTINA TORTA Od 12 bjelanjaka i 12 žlica šećera u prahu ispeći 3 kore. Najbolje je tući 4 po 4 bjelanjka s 4 žlice šećera, pa svaku koru ispeći na prevrnutom, masnim papirom obloženom loncu na 200 stupnjeva, samo 5 minuta. 12 žutanjaka izmiješati s 8 žlica šećera i 8 žlica brašna pa zakuhati u 1 litri mlijeka. Miješati da ne nastanu grudice pa ohladiti. 250 g omekšalog maslaca tući s 100 g šećera u prahu, umiješati kremu od jaja i mlijeka, pa dodati 30 dag oraha. Nadjevom mazati kore, slagati jednu na drugu, pa cijelu tortu izvana namazati nadjevom. Kad se stisne, premazati tučenim slatkim vrhnjem. I naravno, posljednje, ali nikako i manje važno, kušati tortu.

GO!  73 


slatki kutak 74  GO!

lješnjak simbol mudrosti tekst vesna džuverović

K

raj stare i početak nove godine uobičajeno je razdoblje u životu kada donosimo neke odluke za našu budućnost. Odričemo se i odbacujemo nešto staro, a prihvaćamo novo. Netko manje, a netko više uspješno, no ipak trudimo se. Upravo iz tog razloga, učinilo nam se ovo pravom prilikom napisati koju riječ o simbolu mudrosti i znanja, za kojeg su Druidi vjerovali da njegova energija čarobno djeluje na organizam podarujući nam duh i inspiraciju. Tko bi rekao da nešto tako moćno počiva u nečemu tako sitnom poput lješnjaka?! Nismo sigurni u njegove moći i čarolije, ali postoje ispitivanja koja dokazuju da posjeduje ljekovita svojstva. Lješnjak (bot. lijeska, a poznat i pod nazivima lesjak, lišnik, olešnik) sadrži esencijalne masne kiseline, a uz njih i minerale i vitamine koji spriječavaju njihovu oksidaciju. To su posebice vitamin E i A, poznati i kao antioksidansi. Dakle, redovitim konzumiranjem lješnjaka utjecat ćete na spriječavanje razvoja raka, pospješit ćete snižavanje razine kolesterola u krvi i krvnog tlaka, a samim time smanjiti rizik od srčanog udara. S obzirom na energetsku vrijednost ploda zbog velikih količina masti (jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina) preporučuje se konzumacija prvenstveno mršavim osobama. Zanimljivo je da su svi dijelovi ove grmolike biljke ljekoviti. Od kore stabla pa do lista, cvijeta i samog ploda. Tako npr. list lijeske sadrži više vitamina C nego sam plod. Plod je najbolje konzumirati sirov i neoljušten, jer kožica sadrži polifenole koji reduciraju rizik od srčanih oboljenja. Pečenjem lješnjaka umanjuje se ljekovitost, međutim, u većini recepata za spravljanje jela naići ćete na savjete da se lješnjaci lagano popeku (tostiraju) i oljušte kako bi pružili intenzivniju aromu. Lješnjak se sljubljuje s raznim namirnicama od predjela pa do deserta. Možete ga umiješati u salate, juhe, kombinirati s više na www.pleasure.hr  

foto  robert blašković

tjesteninom, povrćem, mesom pa i ribom. Nama je ipak draži u nekoj slatkoj kombinaciji, sladoledu, kavi ili kolačićima. Znate li da je lješnjak tijekom Drugog svjetskog rata, zahvaljujući nedostatku kakaoa u Italiji, postao glavnim sastojkom Nutelle? Tako je, da, onog neodoljivog namaza kojeg većina nas nekontrolirano grabi iz staklenke sa žlicom, umjesto da ga namažemo na kruh! Lješnjak je zbog svojih svojstava pronašao mjesto i u kozmetičkoj industriji. Njegovo ulje primjenjuje se u tretmanima za njegu kože, jer se vrlo brzo upija i na taj način lakše prodire u organizam. Ulje se pokazalo vrlo učinkovitim u slučajevima problema s kožom, kao npr. akni, ožiljaka pa i celulita. Zapanjujuće je da upotreba lješnjaka seže daleko, čak 9.000 godina u povijest, a dokaz tome su stotine tisuća spaljenih lješnjaka pronađenih u jami na otoku Colonsay u Škotskoj. Otkrivena su nalazišta lješnjaka i na drugim lokalitetima, ali ipak u manjim količinama. Lijeska uglavnom raste u Europi i zapadnoj Aziji. Među najvećim proizvođačima su Turska, Španjolska i Italija. Stabalce cvjeta u rano proljeće, a plodovi se ubiru sredinom jeseni, no u trgovinama su dostupni tijekom cijele godine. Najbolje ih je kupiti u ljusci, jer se tako mogu čuvati i do godinu dana, dok oni očišćeni od ljuske do šest mjeseci. Za kraj smo ostavili malo razonode. Igrom slučaja, pišući ovaj tekst, naišli smo u jednom tumaču snova na zanimljiva značenja vezana uz lješnjak. S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju u Lijepoj našoj najviše nas se dojmilo značenje da, ukoliko ste sanjali da vam je lješnjak zapeo u grlu, očekuje vas dobitak. Dakle, kako god bilo, u snovima ili u javi, svi grlom u lješnjake. Ali ipak nemojte pretjerati.

kontakt vesna@pleasure.hr


Lješnjak šnite Priprema Tijesto: Odvojite bjelanjke od žumanjaka. Od bjelanjaka napravite čvrsti snijeg. Žumanjke dobro izmiješajte mikserom s obje vrste šećera i otopljenim maslacem (ili margarinom). U smjesu zatim dodajte ostale sastojke (brašno, prašak za pecivo, lješnjake, rum i kakao) i dobro izmiješajte. Na kraju u smjesu lopaticom lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka. Ulijte smjesu u namašten i brašnom posut kalup veličine cca 20x30 te stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 °C oko 30 minuta. Krema: U zdjelici pomiješajte kokosovo brašno i šećer. Zatim zagrijte mlijeko gotovo do vrenja pa ga prelijte preko smjese kokosovog brašna i šećera. Promiješajte smjesu i pustite da se ohladi. Istucite slatko vrhnje u čvrst šlag, a želatinu pripremite prema uputstvu na vrećici. Slatkom vrhnju dodajte smjesu s kokosom, zatim želatinu i temeljito ručno promiješajte. Kremu namažite preko biskvita i ukrasite prema želji.

Sastojci Tijesto: 4 jaja 100 g šećera u prahu 1 vanilin šećer 20 g otopljenog maslaca (ili margarina) 90 g glatkog brašna 1 prašak za pecivo 80 g poprženih samljevenih lješnjaka 5 žlica ruma 2-3 žlice kakaa Krema: 250 ml mlijeka 150 g kokosovog brašna 6 žlica šećera 500 ml slatkog vrhnja 1 vrećica želatine u prahu

GO!  75 


zdravlje i ljepota

TIJELO iz SNOVA tekst vesna džuverović

foto  robert blašković

Pravo je zadovoljstvo pogledati svoj novi i ljepši odraz u zrcalu, koji vam daje poticaj da istrajete u zdravijem i pravilnijem načinu prehrane i života općenito.

D

anas gotovo da nema časopisa ili web portala koji ne piše o problemima suvremenog života. No usprkos brojnim napisanim savjetima i upozorenjima podaci provedenih istraživanja su poražavajući. Ubrzan tempo života, stres, nekvalitetna hrana, spor metabolizam, a s time povezano i loša probava, uzroci su sve veće pojave pretilosti. Prema zadnjim podacima Hrvatska se nalazi na petom mjestu u Europi. Ovaj podatak zaista bi nas trebao zabrinuti jer pretilost izaziva ozbiljne zdravstvene probleme poput bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti i bolesti probavnog sustava. Većina nas svjesna je da je smanjivanje tjelesne težine ozbiljan “posao” koji iziskuje disciplinu i puno odricanja. Nakon uspješno skinutih kilograma priči tu nije kraj jer slijedi i dalje puno truda kako bi željenu težinu održali. Sav taj trud upravo je prepreka koja nas odvrati od poduzimanja mjera radi smanjivanja težine, čije provođenje ili prelazak s riječi na djela na kraju obično odlažemo za neki idući ponedjeljak. Ali sve je stvar navike, pa kako se naviknemo na ono loše, tako smo sposobni naviknuti se i na ono dobro. Naravno, ako to iskreno želimo. A onda kad to iskreno poželimo i odlučimo pokrenuti proces mršavljenja, preporuka je svakako napraviti test intolerancije na hranu. Visoko sofisticiranim uređajem može se točno odrediti koje namirnice i u kojoj količini odgovaraju našem organizmu. Izbacivanjem namirnica na koje je organizam intolerantan pokrenut ćemo lavinu pozitivnih promjena. Ubrzat će se metabolizam i riješiti razni problemi i simptomi. Dakako, ubacivši namirnice koje se na testu pokažu poželjne za vaš organizam uspjeh je neminovan bez brojenja kalorija i klasičnih dijeta. Ukoliko veći dio dana provodite sjedeći, 76  GO!

svakako ubacite u plan i neke aktivnosti. Krenite na vježbe ili barem odvojite vremena za šetnje na svježem zraku. Kako bi rezultati bili što prije vidljivi i dali vam dodatni poticaj, kao dodatnu pomoć možete izabrati neke od estetskih tretmana. Među posljednjim novostima je uređaj Dermodynamic triactive kojeg svjetski stručnjaci smatraju najboljim dosadašnjim dostignućem na tom području. Njime se mogu izvoditi različite fizikalne i kozmetičke terapije, poput obrade celulita i masnih jastučića, usnulog tkiva, pa do strija, obrade nečiste kože te ravnanja bora na licu. S obzirom na odlična stručna mišljenja odlučili smo isprobati uređaj i sami se uvjeriti u njegovu djelotvornost. Prije svakog tretmana prvo se provode mjerenja kako bi se ustanovilo trenutno stanje, odmjerilo koji su zahvati potrebni i u kojoj količini. Svaki tretman je individualan, jer svi smo različiti i na različite načine nakupljamo masne naslage, a samim time i različito reagiramo na tretmane. Nakon obavljenih predradnji na red je došao i tretman. Prepustili smo se stručnim rukama i opustili se. U studiju korektivne esetike "Zdravi i vitki" u Puli koriste se isključivo kombinirane metode tretmana. Obzirom da raspolažu s najmodernijom opremom i uređajima, ovisno o problemu koji treba riješiti, primjenjuju se dvije ili više različitih metoda. Kod rješavanja problema celulita postupak je najčešće sljedeći: prvo se snimi stanje celulita i napravi termografska analiza kojom se određuje u kojem je stadiju celulit i na kojim dijelovima tijela je najviše lociran. Potom se ciljane nakupine zagrijavaju infracrvenom svjetlošću koja brzo i duboko prodire u tkivo te se aktivira limfa elektrodama. Često se u tretmanima koristi i elektrostimulacija koja izaziva


kontrakcije mišića, pa se popularno naziva i pasivnim vježbanjem. Kontrakcijama se povećava potrošnja masti te se učvršćuje i osnažuje tijelo. Tako pripremljeno tkivo tretira se Dermodynamic triactiv uređajem koji putem 6 laserskih dioda potiče i jača cirkulaciju uz razbijanje masnih stanica. Metabolizam stanica na taj način jača i to pospješuje njihovo funkcioniranje, a samim time i odvođenje štetnih tvari iz tijela. Uz laser se istovremeno koristi hlađenje i mehanička masaža, što omogućava prodiranje duboko u kožu, a time i uspješnije rezultate. Što se tiče hlađenja, ono je ugodno jer je tijelo netom prije bilo prvo zagrijano. Ritmička masaža potiče limfnu drenažu, čime nestaje otok kože, povećava joj se fleksibilnost i elastičnost, te dodatno potiče krvna cirkulacija. Svrha limfne drenaže tijela je aktivno mrvljenje i odvođenje naslaga u tkivu putem limfnog ispiranja. Dok aparat klizi po tijelu osjećat ćete da vas lagano povlači za kožu poput vakuuma. Ovom metodom uspješno se uklanjaju oni “jastučići” na tijelu koje nije bilo moguće ukloniti vježbama. Da limfna drenaža djeluje

osjetit ćete prema češćim odlascima na toalet, jer se loše tvari iz tijela izbacuju putem mokrenja. Ukupno trajanje tretmana je oko sat i pol, a cijena jednog ovakvog tretmana kreće se oko 300 kuna. Koliko tretmana će biti potrebno ovisi o količinama celulita i masnih naslaga, ali za ozbiljnije rezultate u pravilu je potrebno barem pet tretmana. Ova dermodynamic metoda je jedinstvena zbog svog utjecaja na stanični metabolizam, cirkulaciju i vezivno tkivo, i može se provoditi neograničeno dugo i po potrebi, odnosno dokle god ne budete zadovoljni svojim odrazom u zrcalu. Za razliku od kavitacije koja se provodi jednom u 7-10 dana, laserom se tretman provodi dva puta tjedno. Već nakon prvog tretmana izgubit ćete barem jedan centimetar obujma. Iako nam je to isprva zvučalo kao još jedna marketinška “patka” i nemoguća misija za samo jedan tretman, mjerenja su ipak pokazala rezultate pa čak i bolje od jednog centimetra. Prošli smo terapiju od ukupno 12 tretmana, a rezultati su bili više nego zadovoljavajući već nakon pet tretmana. Obim koljena je

GO!  77 


www.zdravi-i-vitki.hr

smanjen za 1 centimetar, bedra za 4 centimetra, a bokovi za čak 5 centimetara, dok je težina umanjena za 4 kilograma. Koža je nakon tretmana postala zaglađenija i napetija na dodir, a celulit koji je na mjerenjima pokazao 3. stupanj (inače postoje 4 stupnja i 4. je najteži oblik) većim je dijelom uklonjen. Kod osoba sa znatnije povećanom kilažom od idealne, rezultati su još izraženiji. Zahvaljujući isprobanom, zaključili smo da je

ovo najučinkovitiji tretman koji smo isprobali i koji definitivno donosi vidljive rezultate. Palac gore! Za kraj možemo reći da je zadovoljstvo pogledati svoj novi i ljepši odraz u zrcalu, koji vam daje poticaj da istrajete u zdravijem i pravilnijem načinu prehrane i života općenito. više na www.pleasure.hr  

kontakt vesna@pleasure.hr

NAPOMENA: Sve fotografije su stvarne, bez dodatne obrade. Dolje, usporedba prije i poslije 10-12 tretmana.

78  GO!


automobili

mazda mx-5 tekst i foto  robert blašković

Svi barem jednom poželimo biti bez krova nad glavom. U automobilu.

GO!  79 


Ž

elite li automobil u kojem će vas vidjeti na cesti, u kojem ćete se osjećati sportski, ali i slobodni kao ptičica? Ako je odgovor “da”, onda si svakako trebate priuštiti ovu Mazdu. Crvena je, što znači da ćete biti vrlo uočljivi, ima dovoljnu količinu “konja” ispod poklopca motora, što znači da ćete biti i solidno brzi, a uz to ima i pokretni krov. Pritiskom na gumbić, ovaj se limeni ljubimac od kupea u samo nekoliko sekundi pretvara u kabriolet. I tada nastupa onaj osjećaj slobode. Bez krova nad glavom i sjedeći na kožnim sjedalima ispod sebe. Nismo još upoznali osobu koja barem jednim dijelom svoga bića ne poželi barem neko vrijeme provesti u kabrioletu i koristiti blagodati lijepog dana, zrake proljetnog sunca, ili promatrati zvjezdano nebo ljetnih večeri u društvu drage osobe. Možete tada i slobodno mahati rukama koliko želite, a posebno je to dobrodošlo ako 80  GO!

imate ponešto talijanske krvi u sebi. Ali nikako to nemojte ovdje pokušati učiniti dok vam je krov zatvoren. Jer, mjesta u ovoj Mazdi ima taman toliko koliko vam je potrebno da se možete prilično udobno vozikati naokolo, ali ni mrvicu više. Naravno da njena ne prevelika dužina od oko 4 m i visina od samo 1,25 m, ali i prostor koji zauzima spušteni tvrdi krov, ne dozvoljavaju prostorni luksuz i osjećaj kao u dnevnom boravku. Ali, ako je onaj vaš odgovor s početka ovog teksta bio “da”, tada vam ovi nedostaci ionako neće predstavljati problem. Posebno zato što je ova Mazda MX-5, punim nazivom 2.0i Roadster Coupe Revolution, vrlo dobro opremljena, od već spomenutih kožom tapeciranih, udobnih i grijanih “Recaro” sjedala, kožom obloženog volana i ručice 6-stupanjskog vrlo preciznog mjenjača, “Bose” audio sistema, električnog otvaranja vrata i prtljažnika, električno podesivih i grijanih retrovizora,


sportskog podvozja s Bilstein amortizerima, ksenon svjetlima, automatskim klima uređajem i još mnogim, kod novih automobila već uobičajenim, tehnološkim i sigurnosnim “igračkama”. Što se motora tiče, sa svojih je 160 KS ovaj četverocilindrični benzinac poprilično živ, ali i prilično “sportski” bučan u kabini vozila, čak i sa zatvorenim krovom, što može na dužim vožnjama djelomično iritirati. Posebno ako želite razgovarati s vašim suputnikom. Kao što smo spomenuli, ubrzanja su prilično dobra i iznose oko 7,9 s od 0-100 km/h, a to treba zahvaliti i ne prevelikoj težini od oko 1170 kg, dok maksimalna brzina od 218 km/h nije fascinantna i nije onaj podatak kojim ćete se hvaliti u društvu, ali je sasvim dovoljna za uobičajenu upotrebu, kao i za plaćanje kazni ukoliko ne poštujete propise. Što se potrošnje goriva tiče, Mazda nije previše žedna, pa je tako prosječna potrošnja na testu najčešće iznosila između 8 i 10 lit/100 km.

Svakako bi Mazdu preporučili ako kupujete svoj prvi sportski kabriolet, a posebno to vrijedi za žene, koje su inače sitnije stasom i koje u pravilu ne vole prevelike automobile, već neke koji se mogu lakše parkirati u gradskim gužvama. Jedini problem će im biti ulaženje i izlaženje iz ovog kupea, posebno ako su im na popisu odjeće koju redovito nose - mini suknje. Tada će morati malo usavršiti vještinu izlaženja, kako ne bi privlačile dodatnu pažnju muške publike, koja će se ionako okretati za Mazdom. U svakom slučaju kao zaključak možemo navesti da je ova Mazda simpatičan automobil, zabavan u svakodnevnom “kotrljanju” gradom i elegantan, posebno s otvorenim krovom. Nije jeftin, ali ukoliko poželite neki rasniji sportski kabriolet, morat ćete ipak posegnuti barem dva do tri puta dublje u džep. više na www.pleasure.hr  

kontakt robert@pleasure.hr

GO!  81 


MAZDA MX-5 2.0i Roadster Coupe Revolution motor: benzinski,

4 cilindra 1999 ccm snaga: 160 ks pri 7000 o/min max zakretni moment: 188 Nm pri 5000 o/min mjenjač: ručni, 6-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 7,9 s maksimalna brzina: 218 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 10,9/6,1 l/100 km zapremina spremnika: 50 lit. volumen prtljažnika: 150 lit. ukupna masa vozila: 1173 kg duljina: 4020 mm širina: 1720 mm visina: 1255 mm cijena osnovnog MX-5 modela: od cca 160.000 kn cijena testnog modela: cca 245.000 kn obujam:

www.mazda.hr

82  GO!


ženski pogled by

Vesna Džuverović

P

ripadnica ste nježnijeg spola koja prati auto utrke. Uz to, barem ste jednom poželjeli se naći iza upravljača jurilice, a i izjave tipa „žena za volanom“ vas smetaju kao trn u oku. Tada je Mazda MX-5 stvorena za vas. U svakom drugom slučaju vjerujemo da ovaj model automobila ne bi privukao vašu značajniju pažnju, posebice ako pripadate u prevladavajuću skupinu žena koje vole praktičnost. Mazda MX-5 sportski je kabriolet kojeg prate zaobljene i elegantne linije, i možda upravo zbog nedostatka robustnosti najatraktivnije izgleda u True crvenoj ili Crystal bijeloj Pearl verziji. Testni model je bio True crvene boje koja, iako nije metalik, ima visoki sjaj i odlično ističe njegove elegantne linije. Mišljenja smo da tamnije boje smanjuju atraktivnost ovog modela te se zbog toga lako može izgubiti u masi ostalih vozila. Ono što doprinosi atraktivnosti je i tvrdi sklopivi krov. Upravljanje sklapanjem krova jednostavno je i brzo, no, iako većina nas voli vjetar u kosi, ne preporučujemo vam spuštanje istog u hladnijem dijelu godine, kao ni pri većim brzinama. Kao i svaki sportski model, nešto je manje visine od uobičajenih gradskih vozila pa bi mogli osjetiti poteškoće prilikom ulaska i izlaska iz automobila. Recaro sjedala su prilagođena linijama tijela, a tijelo je u blago ležećem položaju koje je zapravo ugodno, no taj položaj onemogućava vožnju u visokim potpeticama. MX-5 je dvosjed koji u svojoj unutrašnjosti ne nudi odviše prostora, ali vjerujemo da bi se svaka žena prosječnog rasta u njemu ipak snašla. Ukoliko ste majka, već vam je iz navedenog postalo sasvim jasno kako u ovom modelu nije moguće voziti djecu, posebice onu najmanju. Tvrdi krov sklapa se iza sjedala i to nauštrb prostora prtljažnika u kojem je prostora dovoljno tek za količinu namirnica osrednjeg šopinga. No takvi su sportski automobili. Ili ih volite ili ne volite. Prije svega su namijenjeni užitku vožnje na otvorenim cestama, dok im praktičnost nije ono što će biti presudno pri odluci o kupnji takvog automobila.

GO!  83 


pleasure plus

PEUGEOT DESIGN LAB tekst i foto  peugeot

Peugeot je otvorio Peugeot Design Lab, dizajnerski studio za vanjske klijente.

84  GO!


O

slanjajući se na više od 200 godina iskustva u industrijskoj proizvodnji i 120 godina u kreiranju automobila, Peugeot je u lipnju 2012. u Parizu otvorio Peugeot Design Lab, dizajnerski studio za vanjske klijente izvan automobilskog miljea, a smješten je u okviru Peugeot dizajnerskog centra, koji ima svoje filijale u Parizu, Shanghaiju i Sao Paolu. Brand-Imaging uključuje analizu i izradu strategije marke definiranjem vizije, filozofije stila i pozitivnog mišljenja Kreiranje uključuje primjenu identiteta marke na jedan ili više proizvoda ili usluga. Osim proizvoda, ova se aktivnost odnosi i na materijale, boje, grafiku i logo. Razvoj uključuje rad na dizajnu proizvoda u 2D i 3D formatu, koji ujedinjuje primijenjene metode i dizajnersku kreativnost. Industrijalizacija uključuje koncipiranje proizvoda ili usluga uz tehnička i industrijska ograničenja, modeliranje i realizaciju prototipova. Komunikacija uključuje pomoć pri izradi svih vizualnih materijala da bi proizvodi bili što vidljiviji u završnoj komunikaciji. Povodom otvaranja, Peugeot Design Lab je predstavio nekoliko koncepata različitih proizvoda kao što su jahta, motorni čamac, avion i sat. Studio je predstavio i neke već komercijalizirane kreacije, kao što su bicikle DL121 i DL122. Sat TP001 je tehnički sat za sportsku upotrebu. Kućište od crnog titana postavljeno je što bliže mehanizmu sata zbog optimizacije težine. Gumbi velikih dimenzija su ojačani za upotrebu u ekstremnim uvjetima. Sat objedinjava visoke performanse i estetiku. Bicikl DL121 (gornja fotografija) je spoj grafičkog identiteta, boja i materijala. To je specijalna serija bicikla, estetski na granici bicikla i umjetničkog djela, ali bez žrtvovanja praktičnosti korištenja. Poseban prostor predviđen je za spremanje stvari, poput tableta. Piano Pleyel (lijevo) je klasičan klavir u izrazito modernom izdanju, jednostavnih linija i cool kombinacije boja. Više informacija na www.peugeotdesignlab.com GO!  85 


K N B Č

aforizmi

ad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa. ovac je kao žena: da bi ga sačuvao, trebaš se baviti njime, inače će usrećiti drugoga.

rak iz računa je zajednica ljudi koji nikada ne mogu računati jedno na drugo.

udno je to: na putovanjima viđam djecu koja me podsjećaju na moje mališane i viđam lijepe žene zbog kojih zaboravljam na svoju ženu.

L N D

až ubija ljubav. Iskrenost još više. ikada se ne zaljubljuj u neku osobu pri svjetlu slabijem od onoga koje ti je potrebno da se obriješ.

a bi napisao dobro ljubavno pismo, na početku ne smiješ imati nikakvu zamisao o tome što želiš napisati, a na kraju nikakvog pojma što si napisao.

P N

amet otklanja prepreke jednu za drugom. Glupost uopće ne poznaje prepreke. e idite uhodanim putem; umjesto toga krenite tamo gdje puta nema i ostavite trag.

N

eprijatelji nisu potpuno nepoželjni. Od njih najviše naučimo o sebi samima.

K Č N

orak koji prijateljstvo dijeli od neprijateljstva često je vrlo kratak. udno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako često nam baš to malo nedostaje! e čini drugome ono što bi želio da drugi tebi čini. Njegov ukus možda nije isti.

86  GO!


spjeh često dolazi onima koji se usude i djeluju; rijetko onima koji su plahi i neprestano se pribojavaju posljedica. Jawaharlal Nehru

N

esumnjiva je istina da čovjek, što ima manje obveza, za njih pronalazi manje vremena. Čovjek tada zijeva, odugovlači, tada može raditi kad god želi i stoga rijetko kad uopće nešto čini; dok se oni koji imaju puno obveza jednostavno moraju prihvatiti posla; i tada redovito pronalaze dovoljno vremena za sve. Lord Chesterfield

P G N V Č I

ostati čovjek je ljepše nego postati kralj. Antun Gustav Matoš dje postoji velika volja, poteškoće ne mogu biti velike. Niccolo Machiavelli

a vrhu ima mjesta koliko vam srce želi, ali nema mjesta za sjedenje. Mary C. Crowley

iše učimo objeručke prihvaćajući kritiku nego izražavajući kritičke prosudbe. J. Jelinek ovjek uvijek pronađe ono što traži: dobro ili zlo, probleme ili rješenja. John M. Templeton

zvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu. Arthur Schopenhauer

Ž

ivot je kao vožnja biciklom, treba neprestano ići naprijed, bez zaustavljanja, da se ne izgubi ravnoteža. Albert Einstein

N

išta na svijetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja. Fjodor Mihailovič Dostojevski

mudrosti

U

GO!  87 



Pleasure to GO! magazine 001