Page 1


Izdavač KA-MATRIX - udruga za društveni razvoj Haulikova 22, Karlovac tel. 095 444 6880 URL ka-matrix.hr mail info@ka-matrix.hr

SADRŽAJ

Priprema teksta: Valentina Mikšić, Marin Bakić, Tea Čondrić, Dominik Mrgan, Roko Šikić, Denis Mikšić, Manuela Kasunić, Pero Desović, Domagoj Šavor Fotografirali Denis Mikšić, Tea Čondrić, Roko Šikić, Teo Petričević, Dinko Peračić

04

PROSTORI

28

INTERVIEW

08

PROSTORI

34

INTERVIEW

12

PROSTORI

38

INTERVIEW

14

PROSTORI

41

REPORT

16

GLAS NARODA

42

REPORT

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva Štrigina 1 a, 10 000 Zagreb URL: http://zaklada.civilnodrustvo.hr e-mail: zaklada@civilnodrustvo.hr

19

KOLUMNA

44

REPORT

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske Opatička 4, 10000 Zagreb URL: www.uzuvrh.hr e-mail: info@uzuvrh.hr

20

DKC - EU

46

REVIEW

više informacija o EU fondovima Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije www.strukturnifondovi.hr

24

DKC - EU

48

PUTOPIS

26

DKC - EU

lektura i uređivanje teksta: Tea Čondrić Grafički uredio: Josip Dujmović Tisak TISKARA & COPY CENTAR ŽALAC

PLANet magazin #49 sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade RH kroz projekt Making Space for Active Community. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge za društveni razvoj KA-MATRIX. Nositelj projekta Making Space for Active Community: Savez udruga Operacija grad (Zagreb). Partneri na projektu: Savez udruga Rojc (Pula), KAMATRIX (Karlovac), Grad Pula, Grad Zagreb kontakti za dodatne informacije:

Prijedlozi za budućnost Hrvatskog doma

Placemaking - nove metode u oblikovanju prostora

Javna rasprava - Hrvatski dom kao društveni centar?

kako se koristi Mala scena Hrvatskog doma?

Komentari o Maloj sceni Hrvatskog doma

Ima li mjesta na karlovačkoj sceni?

Rote Fabrik Zurich

PROGR Bern - društveni i kulturni centar

NSDM Amsterdam self made city

Domagoj Šavor - koordinator mreže KAoperativa

Ivan Šarar, pročelnik Upravnog odjela za kulturu Grada Rijeke

Infoshop Iskra Zadar

Kolektiv Hrana, a ne oružje - Karlovac

ReciKlaonica Zagreb

RAD

Udar na Sceni

Indija - 2. dio


4

PROSTORI

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Karlovački Hrvatski dom već je četvrt stoljeća stalna točka prijepora raznih političkih opcija, građanskih udruga i omladinskih inicijativa. Značaj i iskorištenost prostora kakav je Hrvatski dom imao od ranih 1960-ih pa sve do kraja 1980-ih mnogi naglašavaju, no pitanje je kako u 21. stoljeću pokrenuti da zgrada funkcionira u punoj snazi. Jedan od prijedloga mreže udruga u nezavisnoj kulturi je otvaranje velikog društveno-kulturnog centra usmjerenog na aktivnosti nezavisne kulture, kulture mladih i drugih građanskih, društvenih i aktivističkih pokreta u gradu Karlovcu i šire...

Prijedlozi buduće namjene Hrvatskog doma

Hrvatski dom izgrađen je 1932. godine s kulturnom, društvenom i sportskom namjenom. Zgrada se nalazi u neposrednoj blizini karlovačke povijesne jezgre, Zvijezde. Od 1950. godina u Hrvatskom domu organizirani su koncerti rock sastava, disko večeri, a kasnijih godina u okviru Kluba mladih Bratstvo i jedinstvo djeluje i teretana,

taekwondo klub, studentski servis, tonski studio, nezavisna kazališna grupa, prostori za vježbanje glazbenih sastava, održavaju se filmske projekcije, jazz koncerti dok u centralnoj «velikoj dvorani» nastupaju značajna imena s domaće glazbene scene. Sve do početka 1990-ih Hrvatski dom obnaša funkciju svojevrsnog društveno-kulturnog

5

planetmagazin@gmail.com

centra. Početkom devedesetih godina, općinske inspekcije zabranile su svako djelovanje zbog loše statike koja više nije zadovoljavala suvremene standarde. Nakon nekoliko godina «mirovanja», 1992. godine formiran je Inicijativni odbor za obnovu Hrvatskog doma da bi 1993. godine Izvršno vijeće općine Karlovac donijelo odluku da se zgrada i pripadajuće zemljište preda na korištenje Hrvatskoj seljačkoj stranci. Ugovor o obnovi i korištenju zgrade između Grada Karlovca i Gradske organizacije HSS-a Karlovac, zaključen je 15. srpnja 1994. godine kojim je stranka dobila pravo korištenja zgrade na 99 godina. Potom je prostor “Male Scene” sredinom 1994. godine dan u zakup udruzi SKUC “Braća Radić”, koja s njim upravlja do 2005. godine, a u podrumskim prostorima je 1996. godine otvoren disko-klub koji je radio desetak godina da bi danas bio napušten i potpuno devastiran.

kulturnog centra. U partnerstvu s mrežom KAoperativa, Grad Karlovac prijavljuje pilot-program Nacionalne Zaklade za razvoj civilnog društva, “Prostori sudjelovanja”, 05. studenog 2014. godine. Proces je trenutno u tijeku.

HRVATSKI DOM DANAS

Osnovna ideja uređenja cjelokupnog prostora zgrade Hrvatskog doma jest dati izvornu namjenu građevini kao višenamjenskom objektu za razne oblike nezavisno-kulturnih, umjetničkih i društvenih sadržaja, a u relaciji s današnjim potrebama, kvalitetom i načinom življenja.

Zgrada je u vlasništvu grada Karlovca, a dijelom koji se koristi, Malom scenom, trenutno upravlja gradska tvrtka Mladost d.o.o. U desnom krilu zgrade nalaze se stranačke prostorije HSS-a i manja dvorana koja se povremeno koristi za radionice i sastanke dok je ostatak prostora u uglavnom neiskorišten (velika dvorana, podrumski prostori i cijelo lijevo krilo). Nakon niza zagovaračkih aktivnosti, mreža udruga KAoperativa i Grad Karlovac, u cilju ostvarivanja javno civilnog partnerstva 2014. godine dolaze do zajedničke odluke oko uspostavljanja Hrvatskog doma kao budućeg društveno-

Organizacije civilnog društva koje se bave programima nezavisne kulture, mladih i sudjelovanja građana, većinom okupljene u mrežu KAoperativa, dio svojih programa provode u prostoru Male Scene, s nastojanjem da se počnu koristiti i drugi dijelovi zgrade koji su sigurni za korištenje. Velika je dvorana Hrvatskoga doma korištena 2014. godine za programe u okviru Karlovac Dance festivala, predstave, video projekcije, plesne i glazbene radionice i improvizacije, kako bi se i na ovaj način ukazalo na potencijal i mogućnosti koje su otvorene dok se drugi prostori povremeno koriste za radionice, predavanja i slične aktivnosti.

MALA SCENA HRVATSKOG DOMA Mala scena Hrvatskog doma prostor je nastao zatvaranjem pozornice “velike dvorane” i od svog otvaranja početkom 1980-ih godina postaje najpopularniji scenski prostor i okupljalište ljubitelja nezavisne kulture i alternativne glazbe u Karlovcu.


6

PROSTORI

Svoje najživlje djelovanje veže za jednu od prvih udruga civilnoga društva u Karlovcu, SKUC Braća Radić koja je upravljala ovim prostorom od 1994. do 2005. godine uz povremeno korištenje od strane drugih organizacija. Od isteka ugovora o korištenju slijedi gotovo deset godina propadanja prostora uslijed nedostatka modela upravljanja, inicijative, vizije. Razdoblje je to tijekom kojeg karlovačka nezavisna kulturna scena gubi svoje popularno okupljalište pa su se aktivnosti provodile na alternativnim, više ili manje adekvatnim mjestima u gradu dok se “Scena” tek povremeno koristila za koncerte i partyje, te kao prostor za vježbanje lokalnih bendova. Grad Karlovac početkom 2013. godine započinje uređenje Male scene Hrvatskog doma bez prave komunikacije s budućim korisnicima prostora koje uvelike čine organizacije civilnog društva koje su ujedno i organizatori većine događanja. Ovakva praksa dovodi do niza propusta novouređenoga prostora (akustika, rasvjeta, tehnički prostori) unatoč znatnim uloženim sredstvima. Uoči samog završetka obnove i otvaranja, otvara se dijalog s javnosti te se odrađuje radionica na kojoj se uglavnom raspravljalo o manjim tehničkim detaljima koji su se još mogli izvesti obzirom da je glavnina radova već bila završena.

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

planetmagazin@gmail.com

Popis svih aktivnosti grupiran je u nekoliko grupa aktivnosti:

Predviđene aktivnosti

Tijekom otvaranja dijaloga održana je prezentacija modela upravljanja kako prostorom Male scene, tako i budućeg pogona Hrvatskoga doma. Prezentirana su četiri modela među kojima je bio i predstavljen model javno-civilnog partnerstva temeljen na primjeru zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade Pogon. S obzirom na niz problema koji je novouređeni prostor pokazao, izabran je model upravljanja gdje gradska tvrtka Mladost obnaša funkciju upravitelja dok o programima odlučuje Programsko vijeće koji čine predstavnici organizacija civilnog društva, odnosno nezavisne kulture koji su ujedno i u najvećoj mjeri korisnici prostora. Proces oko ispravljanja mnogih nedostataka koje je prostor pokazao kao i donošenje novog modela upravljanja i dalje je u tijeku između vlasnika prostora i mreže KAoperativa. Mreža udruga u nezavisnoj kulturi KAoperativa kroz rad Male scene Hrvatskog doma u Karlovcu želi: - osigurati prostor i uvjete za razvoj i rad nezavisne kulturne i društvene scene u Karlovcu - omogućiti uvjete za organiziranje audio vizualnih, glazbeno scenskih, izložbenih, plesnih, edukacijskih, performing, produkcijskih i novomedijskih djelatnosti.

1. Aktivnosti nezavisne kulture i kulture mladih - programi na području suvremene kulture i umjetnosti - glazbeno - scenska događanja - programi alternativne/urbane/nezavisne kulture - filmske i kazališno-scenske manifestacije, art kino - umjetnička istraživanja i rezidencije umjetnika - međunarodni suradnički projekti s područja suvremene umjetnosti - radionice - hacklab, VJ/DJ, radio/video streaming i sl. - alternativni i ulični sportovi (skateboarding, BMX, freeclimbing i sl.) - audio-vizualna produkcija (vježbaonice za glazbene sastave i sl.) - gaming kultura

2.Aktivnosti s društvenim aspektom - aktivnosti namijenjene socijalno ugroženim skupinama - društvene, kreativne, edukativne i umjetničke aktivnosti za djecu, mlade i odrasle - volonterstvo - socijalno poduzetništvo - kvalitetno provođenje slobodnog vremena

3. Uslužne i ostale aktivnosti - kreativni laboratorij - umjetnički laboratoriji inovativnih kreativnih praksi - community medij - servisni i diy (doityourself) centar (biciklopopravljaona, servisiranje računala, razvijanje zanata i slično) - ugostiteljski prostor usmjeren samofinanciranju - sajmovi - OPG, DIY, rabljene stvari - razvoj i jačanje građanske participacije - aktivnosti Centra za promociju lingvističke i kulturološke raznolikosti regionalnih jezika Europe

7


8

PROSTORI

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Oblikovanje prostora: Uredimo Hrvatski dom kao društveno - kulturni centar

If what we see and experience, if our country, does not become real in imagination, then it never can become real to us, and we are forever divided from it... Imagination is a particularizing and a local force, native to the ground underfoot. -- Wendell Berry

U posljednjih nekoliko godina, sve je više pokušaja koji dolaze od strane civilnog društva u Hrvatskoj da se razina i modeli su-odlučivanja promišljaju, da se njima eksperimentira te da se šire na što više područja društvenog i političkog djelovanja. Uključivanje zajednice, kao skupa aktera koji nisu samo aktivisti i aktivistkinje civilnoga društva, odnosno, istinsko uključivanje građana u donošenje odluka i u promišljanje te iste zajednice jest jedan od posljednjih trendova koji se pokušava njegovati kad se razgovara o problematici suodlučivanja. To ne znači da se od prijašnjih, prokušanih modela (aktivno

građanstvo, politička participacija mladih, javna savjetovanja itd.) odustaje, osobito u svjetlu kad ni oni nisu doživjeli svoju punu afirmaciju, već se nastoji nadograditi na postojeće prakse i otići korak dalje. To također ne znači da impulsi ovih novih modela nisu postojali i ranije, ali znači da impulsi postaju trend i da je sve više (novih) aktera koji se uključuju u promicanje i zalaganje za nove modele. Jedan od takvih pokušaja jest i onaj koji se trenutačno provodi u Karlovcu pod okriljem udruge KA-MATRIX te saveza udruga Operacija Grad (Zagreb) i Rojc

planetmagazin@gmail.com

(Pula). Projektom Making Space for Active Community se nastoji unaprijediti utjecaj udruga civilnoga društva u društvenom i kulturnom razvoju lokalnih zajednica kroz osiguravanje javnih infrastruktura uz participativni, svima pristupačan i održiv model vođenja i upravljanja uz razvijanje vidljivih civilno-javnih partnerstava. U sklopu tog projekta se održala i radionica oblikovanja prostora (placemaking) koja se fokusirala na oblikovanje Hrvatskog doma u Karlovcu kao društveno-kulturnog centra. U kontekstu novih modela, oblikovanje prostora kao metodologija nije nova (prije spomenuti impulsi u nas te kompletno razrađene priče drugdje), međutim, njeno korištenje u lokalnim zajednicama u Hrvatskoj jeste novo te joj na razini modela predstoji još razrade i prakse. Što se tiče oblikovanja prostora,

9

placemakinga, kao koncepta, ono se može okarakterizirati kao osnovna ljudska djelatnost koju provodimo svakodnevno te za time imamo intrinzičnu potrebu i motivaciju: da prostore u kojima djelujemo, radimo i živimo, oblikujemo i gradimo na načine koji će nas motivirati, učiniti nas produktivnijima, pomoći nam u samoaktualizaciji, povezati s drugim osobama. Oblikovanje prostora može biti minimalno i svakodnevno, a može biti i značajno, poprimajući velike razmjere i kreirajući opsežnije intervencije u (javni) prostor. Ono što je važno napomenuti jest da oblikovanje prostora kao metoda može poslužiti kao izgradnja kohezivnih veza između aktera u zajednici, međutim, ondje gdje ne postoji konsenzus oko oblikovanja nekog prostora u zajednici, a to najčešće biva s javnim prostorima i drugačijom percepcijom koju imaju različiti akteri o istom javnom prostoru


10

PROSTORI

(najčešće građani i lokalna vlast) oblikovanje prostora može predstavljati i čin otpora prema strukturama moći. Izgradnja društvenog centra, odnosno njegovo oblikovanje, poput onoga koje se trenutačno odvija u Karlovcu, u njegovu društvenom domu, jeste tip oblikovanja prostora gdje proces uglavnom nailazi na konsenzus između svih uključenih dionika. Radionica oblikovanja prostora provedena u ožujku 2015. godine okupila je kako predstavnike organizacija civilnog društva i inicijativa, tako i predstavnike i predstavnice lokalne vlasti. Kroz provedeni proces sudionicima je pojašnjen pojam placemakinga, osvrnulo se na vlastite životne procese oblikovanja prostora, odnosno, koji su prostori u životu sudionika bili od nekog značaja i zašto. Ono što je ovaj tip razmišljanja potaknuo je osvještavanje suživota s prostorima, a to je poslužilo kao motivacija za daljnje bavljenje oblikovanjem Hrvatskom doma kao budućeg živog društvenog centra koji će služiti zajednici i svim njenim akterima. U završnoj fazi procesa, sudionici i sudionice radionice su imali osmisliti jedan tjedan u Hrvatskom domu Karlovac, onako kako ga oni zamišljaju idealnim. Svaki dan u tjednu je trebao sadržavati neki tip programa koji je trebao biti prilagođen infrastrukturi Hrvatskog doma, njegovim mogućnostima, kontekstualizirajući realne okolnosti koje Hrvatski dom okružuju Pokazalo se da je ovakav tip zajedničkog promišljanja predstavnika civilnog društva i Grada plodonosno jer se zamisli smještaju u realne mogućnosti, a realne mogućnosti se potom propituju na

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

način njihova eventualna proširenja i nadogradnje. Jedan tjedan u Hrvatskom domu Karlovac, onako kako su ga zamislili predstavnici civilnog društva i Grada, bio je ispunjen različitim tipovima aktivnosti, ambiciozan i raznolik. Možemo zaključiti kako suradnja Grada Karlovca i civilnog društva u oblikovanju Hrvatskog doma ima potencijal biti konstruktivna i sadržajna te je najbolji vid suradnje u oblikovanju Hrvatskog doma kao društvenog centra jer objedinjuje mogućnosti i ideje. Proces je na sudionike djelovao motivirajuće i poticajno pa se preporučuje da se nastavi i dodatno unaprijedi kontinuirana komunikacija s predstavnicima Grada, redovito održavaju tematski sastanci posvećeni zasebnim pitanjima u procesu oblikovanja prostora, uključi što više dionika lokalne zajednice u proces oblikovanja prostora. Za sve je potrebno izraditi što detaljniji akcijski plan za narednih 6 mjeseci do godinu dana procesa oblikovanja prostora uz mitigacijsku strategiju potencijalnih problema i prepreka. Otvaranje procesa oblikovanja prostora u Karlovcu ovom radionicom je samo jedan korak u izgradnji funkcionalnog, živog društvenog centra, međutim, uz nastavak suradnje i zagovaračkim radom kakvog provode okupljene organizacije civilnoga društva postoji stvaran potencijal da se kvalitetno oblikuje prostor Hrvatskog doma Karlovac. Ono što se, međutim, kontinuirano mora imati na umu, jeste da je to potencijalno dugotrajan proces koji će zahtijevati višestruku koordinaciju i posvećenost tima ljudi kojima je u cilju da se taj proces i ostvari. Mirela Travar

planetmagazin@gmail.com

11


12

PROSTORI

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Na Maloj sceni Hrvatskog doma 4. prosinca 2014. održana je javna rasprava Hrvatski dom kao društveno kulturni centar. Tema rasprave bilo je uređenje zgrade Hrvatskog doma po principu civilno-javnog partnerstva kroz suradnju Grada, mreže udruga i drugih korisnika te samih građana u centar koji će zadovoljavati društvene i kulturne potrebe grada i okolice s naglaskom na nezavisnu kulturnu scenu.

Javna rasprava “Hrvatski dom kao društveno-kulturni centar?”

13

planetmagazin@gmail.com

Hoće li Hrvatski dom u Karlovcu ikada postati društvenokulturni centar? Udruge se nadaju i vjeruju u dobru volju Grada Karlovca, vlasnika objekta, s kojim pokušavaju pronaći trenutačno optimalan model upravljanja obnovljenim dijelom zgrade, Malom scenom. Ujedno pokušavaju definirati što bi taj društvenokulturni centar predstavljao i što bi bio njegov sadržaj. Na tom tragu bila je rasprava o prenamjeni Hrvatskog doma u društvenokulturni centar po principu civilno-javnog partnerstva Grada, mreže udruga i građana na kojoj su sudjelovali Martina Furdek Hajdin, pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Grada Karlovca, Domagoj Šavor, koordinator mreže udruga Kaoperativa, koja se u međuvremenu formalizirala u savez udruga, čiji je predsjednik. Stavove je iznio i Denis Mikšić iz Udruge za društveni razvoj KA-MATRIX te Pero Desović, sociolog koji je istraživao potrebe građana u nezavisnoj kulturi i te rezultate istraživanja predočio, također ispred Kaoperative. Rezultati istraživanja potreba u nezavisnoj kulturi u Karlovcu objedinjeni su u dokumentu Operandum 2 Pročelnica Furdek-Hajdin upoznala je prisutne s trima mogućnostima obnove zgrade. Jedna je takozvana gola sanacija vrijedna sedam i pol milijuna kuna. Druga je mogućnost da se 16,200.000 kuna uloži u sanaciju, prilagodbu i nužnu dogradnju, a treća obuhvaća sve te zahvate i zgradi dodaje dva dodatna krila, što je ulaganje od 27 milijuna kuna, a novac za to bi se mogao dobiti iz

Europskog socijalnog fonda. Naglašena je i potreba konceptualizacije sadržaja u tom prostoru prije no što se uloži jedna kuna u njegovu sanaciju, kao da i sama obnova gradske imovine i bez nije pozitivna. U svakom slučaju je bolja opcija od vakuuma u kojem se zgrada nalazi i u kojem propada. Mikšić je naglasio da je važno uključiti građane, koji su poslovično nezainteresirani za pitanja zajednice i nerado preuzimaju odgovornost, u cijeli proces osmišljavanja prostora i načina njegovim upravljanjem. Istraživanje koje je Desović proveo pokazuje da su ispitanici najviše zainteresirani za to da društveno-kulturni centar sadrži glazbene i filmske programe, izložbe fotografija i radionice fotografiranja, te ostale aktivnosti povezane s fotografijom. Šavor dodaje da mora biti mjesta za klupske prostore, smještaj izvođača i rezidencijalnih gostiju, plesnu dvoranu, atelje, kinodvoranu i veliku višenamjensku dvoranu. Rasprava Hrvatski dom kao društvenokulturni centar? organizirana je u sklopu projekta Making Space for Active Community, a u organizaciji KAMATRIXA i mreže Kaoperativa. Marin Bakić


14

PROSTORI

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Mala scena Hrvatskog doma nastala je zatvaranjem velike pozornice Doma te je od svog otvaranja 1980-ih godina postala omiljeno okupljalište alternativne mladeži grada. Svoje najsvjetlije godine „Scena“ (kako ju korisnici nazivaju u slangu) doživljava u periodu od 1994.-2005. godine kada je prostorom upravljao SKUC „Braća Radić“. Do obnove 2013. godine prostor uglavnom propada, uz povremene koncerte, partije i projekcije koje su bile u organiziciji udruga i pojedinaca vezanih za nezavisnu kulturu.

Kako koristiti Malu scenu Hrvatskog doma?

planetmagazin@gmail.com

Način korištenja prostora: Kod prijave aktivnosti koja se želi provoditi na Maloj sceni Hrvatskog doma zainteresirani korisnik obavezan je na e-mail adresu malascenahd@gmail.com Programskom vijeću dostaviti sljedeće podatke:

1. naziv događanja (ime programa ili jednokratnog događanja) 2. vrsta događanja (koncert, proba, radionica itd.) 3. namjena događanja (šira javnost, zatvorena grupa korisnika) 4. izvođači (domaći, strani, broj) 5. predviđeni broj korisnika 6. vrši li se naplata ulaznica 7. postoji li ugostiteljska usluga

Nakon zaprimanja prijave, Programsko vijeće odlučuje o uvrštavanju programa prema kriterijima programa i prednostima korištenja prema PRAVILNIKU o radu i korištenju Male scene Hrvatskog doma.Pravilnik ujedno sadrži i cjenik korištenja pojedinih prostora Male scene, ovisno o vrsti prijave. Kalendar korištenja male scene Hrvatskog doma može se pronaći na internetskoj adresi: malascenahd.wordpress.com Kroz rad Male scene Hrvatskog doma u Karlovcu želi se: - osigurati prostor za razvoj i rad nezavisne kulturne i društvene scene u Karlovcu - omogućiti organiziranje koncertnih, audio vizualnih, glazbeno scenskih, izložbenih, plesnih, edukacijskih, performing, produkcijskih i novomedijskih djelatnosti

Sustavni rad Male scene Hrvatskog doma prva je faza u nizu aktivnosti rekonstrukcije i uređenja cijele zgrade Hrvatskog doma do karlovačkog društveno-kulturnog centra Na Maloj sceni Hrvatskog doma mogu se održavati koncertne, audiovizualne, glazbeno-scenske, performing, produkcijske, izložbene, plesne, radioničke, novomedijske, edukacijske i slične djelatnosti vezane prvenstveno na nezavisnu kulturu i kulturu mladih.

Aktivnosti koje se planiraju provoditi u budućem društvenokulturnom centru namijenjene su nezavisnoj kulturi, mladima i drugima posebnim skupinama.

15


16

GLAS NARODA

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Protekle godine napravljeno je opsežno istraživanje čiji rezultati su objavljeni u dokumentu Operandum 2.dio koji je izdala platforma KAoperativa. Uz strukturirana pitanja grđani su imali priliku i da daju vlastite prijedloge i razmišljanja o stanju nezavisne kulture u Karlovcu

ŠTO ŽELITE ZA NEZAVISNU KULTURU U KARLOVCU?

1. Program Karlovac je grad koji ima dosta sadržaja i programa, no njihova kvaliteta varira, najčešće u lošem smjeru. Trebalo bi pozivati što više građana da s uključi u organizaciju, kako bi se osjećali kao dio toga i na taj način bi se privukla publika. Potrebno je razvijati jednostavne programe namijenjene publici. Najposjećeniji su glazbeni festivali i koncerti. Festivali koji kombiniraju glazbenu, filmsku i likovnu umjetnost bi privukli najviše publike. Filmovi bi se prikazivali tijekom festivala, publika bi vidjelai izložbe mladih umjetnika a amaterski bendovi bi dobili mjesto  za promociju. Usvemu bi sudjelovalo više udruga pa bi i organizacija bila lakša i bolja.

Iako je naglasak na mladima, to bi privuklo i stariju publiku. Treba organizirati više tribina i radionica koji objedinjuju više grana suvremene umjetnosti s ciljem oživljavanja mrtvih urbanističkih prostora. Idealno bi bilo kada bi Karlovac imao klub poput Močvare. Napraviti glazbeni kolektiv bendova, raditi večeri s nastupima lokalnih bendova, raditi nešto kao akustične večeri / park session, snimati bendove, prikazivati na lokalnoj televiziji, omogućiti pokretanje i rad nezavisnog kazališta, radionice, seminare, više izložba s fotografijama i slikama, projekcije filmova, crtića za djecu, festivale animiranog filma. Krenuti šire sa žanrovima glazbe.

planetmagazin@gmail.com

2. Uređenje prostora Novouređen prostor ne odgovara programu nezavisne kulture. Simbol nezavisne kulture Karlovca izgleda kao bezidejno uređen kafić. Od samog ulaska gubi se smisao Male scene. Hodnik je prebijel, kao da se ulazi u bolnicu. Trebalo bi ‘’pošarati’’ zidove. Mala scena Hrvatskog doma bi prvenstveno trebala biti koncertni prostor, a svojim je preuređenjem dodatno izgubila na toj funkcionalnosti. Laminat u takvom prostoru nije najbolji izbor, kao ni bijele pločice od kojih se zvuk odbija i akustika je jako loša. Ventilacija se stalno kvari, klima ne radi, utičnice i prekidači su loše postavljeni i nema ih dovoljno, sigurnost (ulaz/izlaz u slučaju nezgoda) je upitna, nema šanka i prostora za pušače.

17

Nema stalne opreme Male scene Hrvatskog doma, pa se nešto uvijek posuđuje, a udruge nemaju sredstva da pribave opremu. Za neke vrste dnevnih performancea nedostaje prirodnog svjetla. Pravilnik je loše postavljen i ne omogućuje udrugama i nekomercijalnim aktivnostima da se pokrivaju na ‘’komercijalan’’ način, da se barem putem ulaznica i šanka pokrije dio programa. Mladima do 18 je zabranjen ulaz iako bi to trebalo biti mjesto i za njih. Kada su neka događanja ljudi nemaju volje zbog loših uvjeta ići unutra, već sjede vani ispred i zabavljaju se. Većina njih ni ne ode gore pogledati šta se događa i Mala scena zbog toga gubi na snazi.


18

GLAS NARODA

Mala scena ima tradiciju postojanja u Karlovcu - nije u centru grada, gdje su stanovi u blizini. Ima parkiralište i veliko dvorište, prostor za vježbanje bendova trebao bi biti fizički odvojen od prostora za nastupanje i postoji mogućnost širenja prostora.

3. Nedostaci Karlovcu nedostaje produkcije i to je najveći problem. Nezavisna scena mora uključivati autorsku produkciju koja je osim na području suvremenog plesa gotovo nepostojeća. Ono što se u Karlovcu naziva nezavisnom scenom ili u konačnici predstavlja kulturno-umjetnički proizvod odnosi se isključivo na suvremenu plesnu scenu i street art pojedince. Pomaci su u fotografiji mladih ali daleko od umjetničkog koncepta. Dakle - Karlovac ne proizvodi a time ne razvija svoju autorsku poziciju. Potrebno je sve redom kako bi se izgradila publika i umjetnici participirali kao autori na drugim eminentnim scenama, pa i inozemnim. Nema prostor za pušače što je jedan od većih problema. Nedostaje klupski prostor s kontinuiranim programom. Potrebno je odgajati publiku za takva događanja i ustrajati na njihovoj kvaliteti.

4. Prijedlozi za unaprjeđenje Previše je sličnih sadržaja koji se uopće ne razlikuju, ali imaju zasebnu organizaciju i sredstva Bolje bi bilo organizirati jedan konceptualni koji bi trajao, na primjer, mjesec dana preko ljeta, umjesto

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

više događanja koja se “razvodne” zbog manjka sredstava, nekvalitetne organizacije i nedostatka interesa publike. Potrebno je vratiti na Scenu sadržaje i šarm 80-ih. Stalan rad preko tjedna, srediti rasvjetu, otvoren šank, nema stolica, stolova i najam je preskup. Sve je hladno i nema ni trunke osjećaja stare Scene. Za svaki događaj Mala scena služi gotovo isključivo samo kao “krov nad glavom” i tu se gubi smisao. Također bi trebalo postaviti upravitelja. Dati ga na upravljanje organizacijama koje se bave nezavisnom kulturom koje će ga znati iskoristiti. Njihove aktivnosti podržavati. ali se ne miješati u programsku koncepciju. Nema inicijative od Grada da se uredi kako treba i tu sve propada. Osmisliti vizualni identitet interijera koji je trenutno uredan - i ništa više. Osigurati uvjete za postavljanje izložbe slika ili fotografija lokalnih umjetnika i fotografa - dodati ono nešto štotakvom prostoru daje duh. Dozvoliti pušenje, popraviti akustiku i pokrenuti veliku dvoranu Hrvatskog doma. Proširiti taj prostor po cijelom Hrvatskom domu i  to uz pomoć mladih kako bi mladi naučili čuvati prostor koji su sami uredili. Hrvatski dom se u jutarnjim satima može koristit za dječje predstave i radionice. Karlovac ima puno mladih fotografa i njihove slike bi se mogle iskoristiti za ukras zidova.

KOLUMNA

planetmagazin@gmail.com

19

Svakim dolaskom ili povratkom u rodni Karlovac nastojim pohvatati što sam sve propustila otkako me nije bilo. Često se koristim lokalnim novinama, ako negdje uhvatim primjerak, da se informiram o mainstream događanjima.

Ima li mjesta na karlovačkoj sceni? Nisu samo novine izvor informacija o rodnom mi gradu, u zadnje vrijeme koristim karte da pronađem ulicu koja mi treba ili najbržu rutu. A što tražiti, kada nakon dugo vremena dođeš u Karlovac? I što odgovoriti, kada te ljudi pitaju: ‘’A gdje si bila zadnjih 25 godina?’’ Ona mrva optimizma me motivira da participiram u javnom životu svog rodnog grada. Karlovac je nekad bio jak industrijski grad, ali odmah po završetku rata su neke tvornice zatvorene, radnici završili (mnogi i dan danas jesu) na ulici. Kako to utječe na lokalnu scenu? Puno mladih i nadobudnih volontera, voljnih za rad, ulažu svoje ideje, a novci? Ako što novaca i kapne, to bude dovoljno za najosnovnije stvari. Ako kapne i poprilična količina novaca, nekim čudom i to bude dovoljno samo za najosnovnije uređenje i održavanje. Lipi moj Karlovac… Nego, ako si u Karlovcu, k tome mlad i obrazovan, teško ćeš naći posao. Jedan poznanik je došao na burzu rada da se upiše, a šalter-radnica tada nije znala kako da u knjige upiše zanimanje za koje se školovao. Danas je njegova profesija poprilično raširena, a i radnice na burzi

nešto mlađe, pa vjerujem da mu se takvi problemi više ne dešavaju. Mladi šalteraši ulažu više energije nego što se od njih očekuje, a tko i ne bi, u gradu bez radnih mjesta. Pozitivna strana karlovačkog fonda radnih mjesta: ako želiš, možeš doživotno imati ‘stručno osposobljavanje za rad bez radnog odnosa’ za crkavicu. Kao mladi radnik, fizikalac ili šalteraš, poplaćaš račune, napuniš frižider i s onih par novčanica što ti ostane, popratiš kusur događanja. Nije sve tako crno-sivo. Mala scena Hrvatskog doma, nekada jako popularan omladinski prostor, nakon godina zaborava, danas se opet koristi za izvođenje koncerata i ostalih kulturnih događanja. Velika pohvala svim organizatorima i volonterima što ipak rade išta u tom prostoru, tj. što u žabokrečini zvanoj Karlovac se išta događa. Moram priznati da nisam fan žestoke muzike (izuzev bolesnika poput Avdića ili pokojnog Ivice Čuljka), tako da ne pratim takav dio programa na Maloj sceni. Valentina Mikšić


20

DKC-EU

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Švicarska – Zurich

Rote Fabrik – od skvotiranja do društveno-kulturnog centra

<pn>Krajem 2014. godine zaklada Kultura Nova organizirala je studijsko putovanje posjetili smo više društveno-kulturnih centara i saveza organizacija u Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Prvi na putu bio je prostor bivše tvornice u Zurichu - Rote Fabrik. piše: Denis Mikšić korištene bilješke Tea Petričevića i Dinka Peričića. Već sam dolazak u Rote Fabrik uvelike se razlikuje od dolazaka u društvene i kulturne centre u Europi. Sam kompleks Rote Fabrik u Zurichu smješten je na obali jezera nedaleko vezišta za brodice i jedrilice. Od samog ulaska među zidove nemože se oteti dojmu izgled nalik na zapadnoeuropske skvotove kakav je očito i bio početak rada. Nasuprot skvotovima, u prolazima i prostorima nema predstavnika kontrakulture kakve smo navikli vidjeti u većini skvotova već su tu obitelji

s malom djecom na poslijepodnevnom ručku, društvenim igrama ili umjetnici koji lagano kontempliraju u slobodnom vremenu. S prostorom i poviješću pokretanja Rote Fabrik upoznao nas je Kyros Kikos, koordinator centra: - Rote Fabrik pokrenut je početkom 1980-ih godina od strane mladih aktivista nezadovoljnih nepostojanjem prostora za okupljanje i provedbu raznih aktivnosti u polju društvenog i

planetmagazin@gmail.com

kulturnog rada. Nakon okupacije više prostora od strane nekoliko tisuća prosvjednika, skvotiranja i sukoba s policijom, 1987. godine lokalna samouprava raspisuje referendum o daljnjoj sudbini prostora bivše tvornice svile za kulturni centar. Javnost je prepoznala potrebu i podržala inicijativu tako da su korisnici dobili pozitivno rješenje o ostanku u prostoru. Zgradu je, naime, 1973. godine kupio Grad Zürich s namjerom da se sruši. Godine 1977. na referendumu građani su se izjasnili da se zgrada sačuva i prenamijeni u društveni centar no gradske vlasti nisu ništa poduzele što je bio i povod za prosvjede početkom 1980.-ih. Iz organizacije Rote Fabrik potom se izdvaja organizacija Shedhalle koja vodi izložbeni prostor i organizacija Ziegel oh Lac koja vodi kantinu i šankove u dvoranama. Upravitelji prostorom nemaju ugovor s vremenskim okvirom, ali s Gradom potpisuju petogodišnji ugovor koji je potreban zbog ugovaranja programskog dijela. Petogodišnjim ugovorom također se definira i budget za iduće razdoblje. Rote Fabrik u najvećoj mjeri je financiran od strane lokalnih vlasti, dok se dio troškova pokriva kroz samofinanciranje i projektno kroz druge donatore. Kyros kaže kako velik iznos koji lokalna uprava daje za ovakav i druge slične centre je opravdan jer je kultura važna za edukaciju građana kojih godišnje gotovo sedamdeset tisuća koristi programe centra: - Grad Zurich godišnje podupire centar s dva i pol milijuna švicarskih franaka. Ukupni budžet centra je pet milijuna franaka gdje su uračunati prihodi od usluga, ulaznica, najma dvorana i prihodi od manjih donacija. Grad je sve obnovio i brine se održavanju i obnovi.

21

Prostor je raspodijeljen na više grupa koje vode svoj dio unutar prostora: Aktionshalle, kapaciteta 1300 posjetitelja, Clubraum (kapacitet 600 posjetitelja), Fabriktheatar (kapacitet 200 posjetitelja), Open air ljetna pozornica na jezeru, Ziegel oh Lac – restoran (kapacitet 200 osoba), uredski prostori, radni prostori, atelji kojim raspolaže Grad Zürich te već spomenuti izložbeni prostor Shedhalle od 700 m2. Raspored korištenja prostora donesen je pravilnicima gdje prioritet imaju sami stanovnici prostora, dok gradski vlasti također mogu koristiti neku od dvorana u slučaju da postoji slobodan termin. Rote Fabrik ukupno organizira gotovo 500 događanja tijekom godine koji uključuju predstave, koncerte različitih glazbenih žanrova, izložbe, multimedijska događanja. Cijeli centar ima jedan ugovor s Gradom kao vlasnikom prostora dok se odnosi između zaposlenika, korisnika i odbora reguliraju internim pravilnicima. Na pitanje kako se vide, kao organizator događanja ili platforma koja omogućava uvjete za rad Kyros odgovara: - Vidimo se kao nešto između, Rote fabrik samostalno organizira događanja ali i sudjeluje i pomaže drugim umjetnicima i produkcijama da provedu svoje programe. Uz to smo organizacija koja djeluje i društvenom smjeru, otvaramo dijalog vezano za pitanja u zajednici i postavljamo nove teme na lokalnu agendu. Iako djelujemo u policy polju ne želimo se vezati za neku političku opciju, ne želimo biti politički igrač. Centralno mjesto, uz samu obalu jezera, mali je restoran koji ima i otvorenu terasu koja za vrijeme toplijih mjeseci


22

DKC-EU

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Cave, SNFU, Henry Rollins, White Stripes, Shellac. Na posljednjoj etaži nalaze se uredi uprave centra s glavnom dvoranom za sastanke i prezentacije, “white lodge”.

služi kao mjesto za druženje i razne priredbe na otvorenom, koncerte, predstave i performanse. Sam restoran se u večernjim satima jednostavno pretvara u klubski prostor u kome se održavaju koncerti i druge klubske aktivnosti. Ovaj dio je najaktivniji četvrtkom kad se u večernjim satima tamo održavaju manji koncerti. Restoran nudi različita brza jela uz, za Zurich, pristupačne cijene pa je zbog toga, ali vjerojatno i ambijenta i društvene uloge, prostor ugodno popunjen. Posebnost svih događanja je niska cijena ulaznica - voditelji žele da eventi budu pristupačni publici dok je cijena pića na razini drugih ugostiteljskih objekata u gradu jer, kao što kažu voditelji, “važno je da ljudi imaju mogućnost vidjeti programe, a ne piti”. Zanimljivo je da se odmah nasuprot restorana, s druge strane prolaza prema jezeru nalazi dječiji vrtić koji preko vikenda služi kao igraonica i mjesto za proslavu rođendana i drugih priredbi. O programima u Rote Fabrik odlučuje

koordinacija korisnika sukladno prijavama. Vodi se računa o tome da programi nisu seksitički, homofobni, nacionalisti i rasitistički odnosno da ne zastupaju govor mržnje, a prostori su ptvoreni za korištenje i drugim autonomnim inicijativama za koje nije nužno da su korisnici prostora. Na pitanje postoji li mogućnost da se Rote Fabrik zatvori zbog nekog razloga Kyros odgovara da je to teško moguće: u gradovima na kojima je navlasti neka stranke lijevog centra postoje društveno-kulturni centri koje u velikoj mjeri podupire i financira lokalna vlast. U slučaju i promjene vlasti, odnosno dolaska neke desnije političke opcije zatvaranje ili smanjenje proračunskih izdvajanja bilo bi krajnje nepopularan politički potez pa se o toj opciji niti ne razmišlja. Nakon obilaska scenskih prostora penjemo se stubištem oblijepljenim plakatima svjetskih izvođača koji su ovdje nastupali. Od poznatijih se izdvajaju Faith No More, Soundgarden, Fugazi, Nick

23

planetmagazin@gmail.com

Kompleks ima više prostora namijenjenih za razne glazbeno-scenske programe i uvježbavanje. Uz već spomenuti rastoran, u Rote Fabrik ima još tri: u zgradi u kojoj je i vrtić nalazi se mali multifunkcijski prostor za tristotinjak posjetitelja i koji se po potrebi koristi kao kazalište ili prostor za manje koncerte. Nasuprot je veći prostor koji osim ovećeg foajea prima sedamsto gostiju i tu se održavaju koncerti i druge priredbe. Nadalje, u prvoj zgradi, odmah uz ulaz u kompleks nalazi se najveća dvorana koja prima 1300 posjetitelja i u kojoj se održavaju koncerti i priredbe većih i poznatijih izvođača. Valja napomenuti da su svi prostori vrhunski opremljeni s ozvučenjem, rasvjetom, projektorima i drugom scenskom i tonskom opremom. O opremi se brine poseban odjel za cijeli kompleks, “tehnika”, koji je je podijeljen na tri pododjela: zvuk, scena i rasvjeta. Rote Fabrik je podijeljen na šest odjela: tehnika, administracija, kazališni odjel, “konzept” (uključuje razne discipline kod kojih se isprepliće društveno-kulturnoumjetnički pristup), glazbeni odjel, izdavački koji se brine o biltenu centra te odjeli za video i web. Djelatnici su visoko profesionalizirani stručnjaci i to je pravilo za sve odjele. Primjerice neke osobe zadužene za tehniku imaju već petnaestogodišnji staž u Rote fabrik. U svakom od odjela zaposleno je po dvoje djelatnika koji korisnicima pomažu oko izrade i koncipiranja programa i produkcije pri izvedbi. Sam Kyros zaposlen je u odjelu “konzept” no odlično je upućen i u djelovanje ostalih odjela kao i cjelokup-

nog organizacijsko ustroja centra. Odjeli su nezavisni u odlukama o radu i izboru programa, bez utjecaja vlasnika prostora ili glavnog odbora, a krajem 2014. godine već su bili napravljeni planovi za iduću godinu te je krenulo planiranje za 2016.

PROGRAM ROTE FABRIK Program: glazba, film, kazalište (festivali, koncerti, predstave, diskusije)

500 događanja godišnje 55000-75000 posjetitelja godišnje

Umjetnici u Rote Fabrik Unutar samog kompleksa postoji i šesdesetak studija - ateljea koji samostalno koriste umjetnici koji ovdje imaju stalno sjedište. Umjetnici imaju autonomiju od ostatka kompleksa no prema potrebi prostor koriste za prezentaciju svoga rada. Rezidencijalni studiji pripadaju gradu i za njih umjetnici plaćaju najamninu. Jedan od značajnijih programa Rote Fabrik je festival eksperimentalnog videa Videoex Zurich. Centar u velikoj mjeri ispunjava društvene i kulturne potrebe koje grad od nešto više od tri stotine stanovnika i odlično popunjava prostor ostalih kulturnih prostora, bilo da se radilo o institucijama u kulturi i autonomnim centrima, te je otvoren različitim grupacijama umjetnika koji ovdje nalaza mjesto za rad, prezentciju ili samo provođenje slobodnog vremena. http://www.rotefabrik.ch/en/igrotefabrik/ werwiewas.php


24

DKC-EU

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Iduća stanica obilaska europskih društvenih i kulturnih centara bio je PROGR u Bernu.

PROGR: od gimnazije do kulturnog centra

planetmagazin@gmail.com

prostorima, nasele privremeno u objekt. Prvotni ugovor na dvije godine produljen je na dodatnih četiri i od tada se PROGR koristi za razne umjetničke i kulturne sadržaje. Umjetnici su potpuno legalno u prostoru u kojem imaju potpunu autonomiju po pitanju unutrašnjeg uređenja. Idućih godina PROGR postaje centralno mjesto kulturne scene Berna tako da je na referendumu o novoj namjeni prostora, koji su gradske vlasti raspisale 2007. godine 66% građana glasalo da se zgrada nastavi koristiti u kulturne svrhe. Umjetnici su pruzeli zgradu pod istim uvjetima kao i potencijalni investitor koji je namjeravao prenamijeniti zgradu u novi medicinski centar. Osnovana je zaklada koja je potpisala ugovor s Gradom o korištenju zgrade na 30 godina. Unutar zgrade u prizemlju se nalazi kantina, na prvom katu nekoliko izložbenih prostora dok se za manje izložbe koriste i stubišta. Svoje prostore su uz umjetničke ateljee ovdje našle i brojne organizacije civilnog društva

Bern je grad ljubiteljima sporta poznat kao dom nogometnog kluba Young Boys, čiji fan dućan se i nalazi nedaleko željezničkog kolodvora. No, već iz vlaka kojim se dolazi iz Zuricha vidljivo je da je prijestolnica Švicarske različita od bankarskog elitnog Zuricha. Nije to više toliko posloženo, čisto i precizno, odmah uz prugu nalazi se velebno skvotirano zdanje, zgrada nekadašnje škole za jahanje, “Reitschule”. Saznajemo da, za razliku Rote Fabrik u Zurichu, kooperativa koja upravlja “Školom jahanja” ostaje

vjerna principima i nije korisnica financijske potpore lokalne uprave već se samofinancira kroz ulaznice, barove i benefit događanja. PROGR se nalazi nedaleko željezničke stanice (i Reitschule) i radi po potpuno drukčijim principima. Zgrada je sagrađane krajem 19. stoljeća i do 2004. godine tu je bila gimnazija. Nakon što je škola premještena na drugu lokaciju, gradske vlasti htjele su onemogućiti skvotiranje pa se tražilo gradske umjetnike da se, obzirom je postojala potreba za umjetničkim

25

koje se u nekoj mjeri bave kulturom, društvenim aktivizmom i javnim prostorima. Na prvom katu je i glavni auditorium od dvjestotinjak četvornih metara koji se koristi za razne izvedbene aktivnosti. Na gornjim katovima tako postoji 70ak ateljea u kojima djeluje preko 150 umjetnika. Uz navedene sadržaje i prostor za lokalnu društvenu i kulturnu scenu u jednom krilu uređeni su apartmani namijenjeni rezidencijalnim gostima - umjetnicima koji zajedno s lokalnom scenom pripremaju i produciraju različite sadržaje. Unatoč niskim temperaturama u dvorištu PROGR-a nalazi se improvizirana natkrivena bina na kojoj se svakodnevno priprema program u kojem sudjeluju kantautori, glumci, demo bendovi, žongleri i drugi umjetnici. Niske temperature očito ne smetaju stanovnicima glavnog grada da konzumiraju umjetničke sadržaje na otvorenom.


26

DKC-EU

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

NDSM je definitivno jedan veliki zalogaj i po mnogima najčudnija društvena i kulturna pozicija u Amsterdamu koji vjerojatno brojni turisti nikad ne vide. Radi se o svojevrsnom društvenom eksperimentu, gradu koji čine umjetnici, kulturnjaci, dizajneri, arhitekti i društvenjaci različitih profesija.

NDSM Amsterdam: self made city

planetmagazin@gmail.com

vanjskih prostora. Unutarnji prostori su krajnjim korisnicima dani u najam na deset godina. Iako prostor na prvi pogled izgleda derutno, postapokaliptično i više nalikuje na scenografiju znanstveno-fantastičnog filma čija je radnja smještena u antiutopiju bliske budućnosti infrastrukturni zahvati su vidljivi na svakom koraku.

pripremio: Denis Mikšić (korišteni materijali prezentacije Dinka Peričića) Već sam dolazak s centralnog kolodvora trajektom za pješake i bicikliste preko kanala i displeji koji “otkucavaju” sekunde do pristajanja, niz bankomata i samoposlužnih automata za kupovinu karata za javnih prijevoz uglavljeni u armiranobetonske i metalne ploče koje nagriza hrđa izgleda futuristički. U samim hangarima gdje se subotom odvija “buvljak” vide se priključci za struju, vod i plin napravljeni prema svim sigurnosnim standardima.

NDSM nastaje na mjestu jednog od najvećih europskih brodogradilišta s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Nakon što je 1984. godine brodogradilište (Nederlandse Droogdok en Scheepsbouw Maatschappij) je bankrotiralo, kako to obično biva u u napuštene prostore useljava se veći broj umjetnika, skvotera i skejtera koji malo po malo uređuju i prenamjenjuju nekadašnji industrijski prostor, organiziraju svoje programe i razvijaju ugostiteljske sadržaje. Od napuštenih brodogradilišnih hala i dizalica kroz 15 godina NDSM postaje jedno od 3 najzanimljivija područja razvoja grada da bi 2008. godine NDSM bio proglašen nacionalnim spomenikom industrijske baštine.

Uskoro, 2013. godine osniva se zaklada NDSM/Stichting Kinetisch Noord koja upravlja NDSM-om, a koja za cilj ima očuvanje, obnovu i prenamjenu industrijske baštine. Zaklada je također mapirala cijeli kompleks i radi na promociji mjesta. NDSM je self-made grad, urbani eksperiment kroz koji se potiče organski rast urbanog prostora. Sam prostor je podijeljen na 3 zone: istok (prostor koji se najintenzivnije regenerirao), zapad (radni prostori, stanovanje) te jug gdje se nalaze ugostiteljski sadržaji. Cijeli NDSM je u vlasništvu Grada Amsterdama sa svojih cijelih 30.000 m2 unutarnjih prostora i 50.000 m2

U glavnom hangaru, velikoj hali, nalazi se kompleks ureda, ateljea i klubova sagrađenih do visine 10-ak metara. Za ove konstrukcije, kao i druge komunalne

27

priključke do sad je uloženo preko devet milijuna eura. NDSM osigurava priključke na struju i vodu, a umjetnici unajmljuju mjesto u hali i sami grade svoje prostore. Stotinjak metara dalje nalaze se ugostiteljski objekti sagrađeni od starih transportnih kontejnera Noorderlicht i Pllek. Pllek osim po povoljnim cijenama i nesvakidašnjom izgradnjom krasi i jedan od najljepših pogleda na Amsterdam koji se prostire s druge strane kanala. U ljetnim mjesecima cijelo stakleno krilo se otvara i restoran tako dobiva direktan izlaz na plažu uz kanal gdje se uz svakodnevnu restoransku ponudu organiziraju ljetni festivali i koncerti na otvorenom. Uz to u kompleksu NDSM otvorene su i nove uredske zgrade HEMA, VNU Media and Rough Cookie, MTV, Red Bull, IDTV, marina te studentsko kontejnersko naselje, hoteli i drugi poslovni objekti.


28

INTERVIEW

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Prenosimo intervju s Domagojem Šavorom, koordinatorom karlovačke mreže udruga KAoperativa, Intervju je objavljen na internetskim stranicama kulturpunkt.hr.

U Karlovcu izlaze, druže se i trude samo najuporniji i najhrabriji...

Možeš li nam ukratko predstaviti kronologiju nastojanja karlovačkih organizacija s nezavisne kulturne scene da im se omogući prezentacija svog rada prije 2013. godine? Poznato je kako je karlovačka scena uglavnom proizvodila programe u toplim godišnjim dobima... Ono što osobno gledam kao početak u smjeru postavljanja nezavisne kulture kao šire društvene teme je svakako festival nezavisne kulture Nepokoreni grad koji se odvijao od 2006. godine pa završno s 2013. godinom. U početku je

festival koristio prostore u karlovačkoj Zvijezdi, vojarne u “kineskoj četvrti” (kolokvijalni naziv za dio stare gradske jezgre - op.ur.) i udomio razne performanse, umjetnike i izvođače koji su za Karlovac tada bili iznimno “čudni” i “neviđeni”. Već sljedeće godine osnovali smo udrugu mladih Poluga, prvenstveno kao platformu za organizaciju događanja vezanih uz koncerte i elektroničku glazbu. Za vrijeme karlovačkih Dana piva 2007. zajednički je organizirano jednodnevno događanje u razrušenom hotelu Korana za vrijeme festivala Nepokoreni

planetmagazin@gmail.com

grad. Obzirom da sam mlađi za mene je tu počelo, a korištenje napuštene, razrušene i neiskorištene infrastrukture i razvijanje svijesti o novim sadržajima postavilo je nezavisnu kulturu na karlovačku agendu. Nepokoreni grad je iskorištavao otvorene i javne prostore, ali i surađivao s lokalnim incijativama te dovodio programe nezavisne kulture koji su tih godina van Karlovca već bili na neki način prihvaćeni. Osim tog događanja aktivni su bili filmaši Kinokluba s 4 River filmskim festivalom, Carpe Diem s festivalom dobre zabave Artika, Jazz festival, elektronički festival LED Fest pa Kabina, samo da ih nabrojim nekoliko. Ljeti realno nikada nije bilo problema oko prezentacije, no uvijek smo se borili sa zimskim periodom. Godine 2008., dok je još nekako šepao Hrvatski dom, donji prostor se koristio za neka manja događanja no to se brzo okončalo. Nakon toga se zimi tražilo mjesta po kafićima, planinarskim domovima van grada i sličnim prostorima da se silna želja zadovolji. Ranije je funkcionirala i Mala scena Hrvatskog doma kako tako, no tih godina se dogodilo svega nekoliko događanja, i tako sve do ponovnog otvaranja u 2013. godini. KP: U proljeće 2013. nastaje KA-operativa, zagovaračka platforma organizacija nezavisne kulture. Možeš li nam reći kako je došlo do njenog osnivanja i koji su koraci poduzeti do danas i je li došlo do određenih pozitivnih pomaka? Negdje sredinom 2012. došlo je do svojevrsne zasićenosti slabim ili nikakvim pomacima u vansezonskim uvjetima u kojima su radili karlovački organizatori programa. Ideje, programi i organizacije

29

su se gomilale, a prostora za djelovanje nije bilo. Udruge Domaći, Studio 8 i Poluga krenule su s upitima prema Gradu Karlovcu za nekoliko prostora koji bi se mogli povremeno koristiti za događanja tokom hladnog perioda. Nažalost smo na sve upite dobivali odbijenice s više ili manje argumentiranim odgovorima, dok se Stari grad Dubovac ispostavio kao jedino mjesto koje je moglo pružiti dom nekim programima, točnije dok se prostor ne ohladi i doslovno se zbog opasnosti od zamrzavanja instalacije zatvori priključak na vodovodnu mrežu. Gradske i kulturne institucije po mom mišljenju nikada nisu bile jednako otvorene prema nezavisnoj sceni, a Mala scena Hrvatskog doma je bila pred raspadom. Prvenstveno su nas zanimali prostori u karlovačkoj “zvijezdi”, stare vojarne i vojni kompleksi, odnosno prostori u “kineskoj četvrti” koji su desetljećima prepušteni propadanju. Interesantna je svakako, kao i oduvijek, bila i zgrada Hrvatskog doma, no tada su vlasnički odnosi bili zbilja kompleksni, odnosno u magičnom trokutu privatnog koncesionara, koalicijske političke stranke i Grada Karlovca kao vlasnika. Krajem 2012. godine raspisan je pilot natječaj Zaklade Kultura nova, kao potpora zagovaračkim platformama u nezavisnoj kulturi, nešto što je za nas bilo kao stvoreno. Udruga Domaći prijavila je projekt, i uz Polugu i Studio 8 okupila udruge Freedance i Carpe Diem i to je bio prvi korak prema današnjoj situaciji. Do danas smo već prošli gotovo dvije turbulentne godine, brojimo desetak članica i imali smo uspješnih i manje uspješnih poteza, obzirom da se još uvijek učimo ovakvom načinu razvijanja dijaloga i građanskog sudjelovanja u društvenim promjenama. Također


30

INTERVIEW

se može reći da je i na razini Karlovca ovakav tip platforme, odnosno participativne mreže sigurno početni primjer pa je i čak i danas predstavnicima jedinice lokalne samouprave pomalo nejasno što mi to radimo, koga predstavljamo i što želimo postići. Već samim osnivanjem mreže, odnosno početkom 2013. godine, postavili smo se na širu karlovačku društvenu sliku slanjem otvorenog pisma medijima oko uređenja Male scene Hrvatskog doma koje nije bilo iskomunicirano niti s organizatorima programa - udrugama, niti korisnicima, ni širom javnošću već je jednostrano tempirano pred lokalne izbore. Iako je to nešto što bi svatko želio, da se uloži u takav prostor, nažalost bez prijašnje rasprave i programiranja, odnosno procjene potreba prostor je uređen “na silu”, a tek kasnije je bilo govora o njegovoj namjeni, modelu upravljanja i trenutnim korisnicima. To je dakako izazvalo stanje kakvo je, neadekvatnih tehničkih uvjeta, multifunkcionalnu disfunkciju, male ili nikakve održivosti događanja obzirom na troškove korištenja, neprepoznavanje od strane stare publike i vrlo mala zainteresiranost za prostorom, čast izuzecima. Bez obzira na prijašnji proces, KAoperativa se odlučila raditi na prostoru kroz uključivanje u programsko vijeće male scene, aktivnim sudjelovanjem u izradi Pravilnika korištenja i organizacijom nekoliko događanja kojima je detektirano što zapravo u tom prostoru može funkcionirati. KAoperativa i članice organiziraju nekoliko javnih tribina i okruglih stolova upravo na temu korištenja i budućnosti prostora Male scene Hrvatskog doma, ali i cijele zgrade Hrvatskog doma čime smo postavljali ista pitanja o participaciji, suradnji, suupravljanju,

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

primjerima dobre prakse. Također smo izdali i dva dokumenta na temu pozicioniranja nezavisne kulturne scene kao i dokumentarni film o neiskorištenim i napuštenim prostorima, između ostalog. KP: Kakav je odnos gradske vlasti prema inicijativi i projektu? Je li on partnerski? S jedne strane možemo biti zadovoljni jer dobivamo na korištenje prostor za djelovanje, redovito smo na sastancima i sigurno možemo reći da se komunikacija bitno popravila u odnosu na recimo period pred 2013. godinu. S druge strane se često nalazimo u fazama ponavljanja, podsjećanja i aktualiziranja istih pitanja. Imamo tu nesreću da se osobe zadužene za nezavisni sektor konstantno rotiraju i svaka sljedeća osoba postane “nova”, te joj treba izvjesni period za privikavanje. To zna frustrirati jer na neki način smo mi konstantni u svom rastu i znanju, dok na drugoj strani taj interes i ambicije nisu toliko izražene. Dobra stvar je što smo komunikacijom krenuli u proces s pilot projektom Prostori (su)djelovanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, što nam je jedna od većih zajedničkih zasluga tokom prošle, 2014. godine. Nažalost, imamo dojam da smo “bad guys” samo zato što želimo postaviti transparentne i demokratične okvire pri donošenju odluka i pozicionirati sektor. No u isto vrijeme, čini mi se da moramo poraditi i na svojoj prezentaciji kako ne bismo bili ubuduće krivo ili preagresivno shvaćeni. KP: Kako je koncipirano korištenje prostora u Hrvatskom domu? Ide li to možda u smjeru društveno-kulturnih centara o kojim se danas sve više govori, s obzirom na različite inicijative vezane

planetmagazin@gmail.com

uz prostor koje su trenutno aktivne. Što za vas uopće znači koncept društvenokulturnog centra? Trenutno se kroz konkretno definirani model upravljanja može koristiti samo mala scena Hrvatskog doma koja u grubo zauzima desetak posto od površine cijele zgrade. To znači da ima kriterije dodjele, Pravilnik korištenja, programsko vijeće sastavljeno od udruga korisnika i nekakav red u svemu tome. Trenutni upravitelj prostorom je gradska tvrtka Mladost. Ostali prostori kao velika dvorana i drugi manji prostori oko velike dvorane Hrvatskog doma koriste se sukladno zahtjevima prema Upravnom odjelu za opće i imovinsko pravne poslove Grada Karlovca koji prema nedefiniranim kriterijima, točnije procjenama odlučuje što će se u kojem prostoru može ili ne može odvijati. To je nešto na čemu radimo već duže vrijeme no, nažalost, takva je situacija sada. Po pitanju društveno kulturnog centra, Karlovac se nalazi

31

u grupi B pilot projekta Prostori (su) djelovanja. Nakon pripreme i prijave na natječaj Grad Karlovac i KAoperativa kao koalicija ove godine kreću u izradu modela održivosti i doradu postojećeg idejnog rješenja za prostor zgrade Hrvatskog doma. Za nas je to prostor koji bi trebao imati najširi mogući društveni značaj i inkluziju, nešto za što je Hrvatski dom savršen, a udomio bi naravno uz cjelokupnu nezavisnu kulturu i mnoge druge kao što su mladi, nezaposleni, manjine, umirovljenici, stanovnici gradske četvrti i tako dalje. No o tome svemu je potrebno jako dobro prodiskutirati, istražiti situaciju i procijeniti potrebe, vidjeti koliko i za koga tako veliki pothvat ima smisla. KP: Jeste li već razvili model upravljanja i korištenja prostora? Za cijeli prostor Hrvatskog doma model upravljanja još nije definiran no kako stvari stoje svakako ćemo zagovarati da


32

INTERVIEW

ide u smjeru javno-civilnog partnerstva. Trenutni model postoji samo za malu scenu gdje prostorom upravlja gradska tvrtka Mladost prateći Pravilnik o korištenju i uz odobravanje programa od strane programskog vijeća. Osnivanjem Saveza KAoperativa, kroz Statut definirana je i upravljačka djelatnost, točnije upravljanje prostorima za nezavisnu kulturu, tako da to može biti jedan od sljedećih koraka. Za to se moramo nešto bolje posložiti, no ne sumnjam da će to biti vrlo brzo. KP: Na koji su način procesi i know how u drugim gradovima utjecali na razvoj KA-operative i oblikovanja projekta? Sigurno su utjecali u velikoj mjeri i bez tog vanjskog znanja bi sve bilo još puno sporije. Treba naglasiti da KAoperativa okuplja udruge, inicijative i pojedince koji imaju različita iskustva djelovanja na lokalnoj i šire sceni i povezanost s cijelim sektorom na razini RH. Već u prvoj godini održano je nekoliko radionica na temu modela rada zagrebačkog Pogona, javno-civilnog partnerstva, zagovaračkih alata. Kroz KAoperativu i druge projekte naših članica obišli smo prostore i razgovarali s osobama iz odjela za kulturu te udrugama u nezavisnoj kulturi u Puli, Rijeci, Čakovcu, Zagrebu i Splitu. Također se i kroz neke dodane programske aktivnosti samih članica, ali i ostale projekte usmjerene na društveni razvoj sve još više širi i zaokružuje u homogenu cjelinu. Važan moment je i članstvo naših organizacija u Savezu udruga Klubtura koji također pruža spomenuti know how i poguruje cijelu priču. Možemo reći da su nam takve i slične intervencije puno koristile, kao što koristi i konstantni uvid u situaciju na razini Hrvatske i šire.

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

KP: KA-operativa je prepoznata od Nacionalne zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu natječaja Prostori sudjelovanja. Što za to sada za vas konkretno znači i na koji će način ta podrška doprinijeti daljnjem razvoju projekta? Radi se o velikom koraku u građanskoj participaciji i demokratizaciji odnosa javne uprave i organizacija civilnog društva na području nezavisne kulture. Za projekt, kako i za članice i Savez, to je nova stranica obzirom da rijetko tko od članica ima slična iskustva. Sretni smo radi toga, no u isto vrijeme znamo o kojem poslu se radi i da ćemo morati “raubati” još više. Ovu godinu nas očekuje velik broj radionica o modelu održivosti i idejnom rješenju, a kroz projekte radimo programiranje i detaljniju procjenu potreba usklađenu s dosadašnjim istraživanjem i ostalim informacijama koje KAoperativa posjeduje. KP: Kakva je uloga strukturnih fondova u razvoju ovog projekta? Postoji li u tom smislu suradnja na gradskoj ili možda čak regionalnoj razini? Zasad smo tu premalo razvijeni i na tome ćemo trebati već u sljedećem periodu aktivnije raditi. Iz perspektive ESF-a potrebno je razmišljati o raznim varijantama u ukupnom kontekstu lokalnog razvoja. Karlovac ima kulturnu strategiju gdje su nezavisna kultura i prostori prepoznati kao prioritet što je dobar preduvjet. Dokumentaciju za Hrvatski dom krećemo prikupljati i izrađivati već ove godine zajedno s radnom grupom iz UO za društvene djelatnosti i EU integracije u Gradu Karlovcu, ali i zainteresiranim građanima. Što se tiče same izgradnje, vjerujemo da će se i tu

planetmagazin@gmail.com

otvoriti prilike. Trenutno nam je zanimljivo poduzetništvo u kulturi, društveno poduzetništvo i zapošljavanje kroz rad u kulturi. Također tu je i obogaćivanje turističke ponude, a i obnova kulturne, odnosno industrijske baštine što u svakom slučaju možemo u ovom kontekstu iskoristiti. KP: Prema tvom sudu, kakve su zagovaračke mogućnosti organizacija u Karlovcu i okolici? Izlazi li karlovačka scena u javnost? Po mom mišljenju mogućnosti su u ovom trenu ograničene, ali opet postoji dovoljan broj članica i individualaca koji mogu raditi na tim pitanjima. U posljednje vrijeme imam dojam da postoji to konstantno balansiranje između programskih i zagovaračkih aktivnosti, a obzirom da se članice bave jednim i drugim i nemoguće je nešto izostaviti. Ukoliko ne radimo kvalitetne programe nema potrebe ni zagovarati bolje uvjete za rad, a ukoliko ne zagovaramo otežane su mogućnosti za provođenje programa. Situacija je u začecima i prepoznatost nezavisne scene još uvijek je prilično mala. S druge strane, s puno programa gubimo zalet i sposobnosti za dublje zagovaračke uloge jer zbog zagovarački procesa “trošimo” vrijeme koje bismo iskoristili na kvalitetnije planiranje i izvedbu programa. Situacija je otprilike takva da svaka osoba više ili manje iskače i uskače u ove dvije stvari i to čini dinamiku naše mreže. Zato nam je i toliko zanimljivo. Nezavisna scena izlazi u javnost no još uvijek nedovoljno kontinuirano, što planiramo promijeniti ove godine kako bi prisutnost KAoperative prije svega bila što učestalija. Prepoznati smo, no u proteklih dvije godine smo više radili na unu-

33

tarnjem poslagivanju mreže dok je sad vrijeme da napravimo inverznu radnju. Tome se posebno veselim jer vjerujem da će upravo u tim javnim akcijama izaći kreativnost članica na vidjelo, čime će se sigurno dodatno senzibilizirati javnost i donosioci odluka. KP: Ima li mlađih organizacija na nezavisnoj kulturnoj sceni? Što bi rekao da karakterizira tu scenu danas? Kojim se temama bave i na koji način funkcioniraju? Kakav je transfer znanja starijih organizacija mlađima? Na koji su način mlađe organizacije i mladi uključeni u platformu? Mlađih organizacija ima i one su jedan veliki razlog zašto nastavljamo raditi. Neki su tu duže i vrijeme je da se prepusti novim snagama da rade što žele u skladu sa svojim potrebama, željama i na koncu godinama. Stariji mogu dati neke dodatne inpute kako bi se s vremena na vrijeme ispravile početničke greškice i smatram da to na taj način jedino može funkcionirati. Nažalost, vjerojatno će biti još dosta generacija mladih koje će proći kroz ovo tranzicijsko razdoblje dok se društveno-kulturna priča ne posloži, no čekamo taj dan da vidimo generacije koje će sve imati spremnije i prilagođenije za korištenje. Važno je pod svaku cijenu spriječiti “bijeg” tih istih mladih jer cjelokupna gospodarska situacija ne pomaže, kao ni karlovački mentalitet i “bolest” blizine Zagrebu. Uvjereni smo se da Karlovac može postati “živi” grad, mada je trenutno grad duhova i mjesto gdje izlaze, druže se i trude samo najuporniji i najhrabriji.


34

INTERVIEW

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Prilikom posjeta Rijeci gdje su se predstavnici KAoperative susreli s više djelatnika u kulturi susreli smo se s pročelnikom Ivanom Šararom s kojim smo razgovarali o otvaranju kluba Palach, komunikaciji sa Savezom udruga Molekula, uređenju nekadašnje tvornice Hartera kao kulturno-društvenog centra i modelima koji se mogu iskoristiti kao primjer dobre prakse i u drugim gradovima...

Potpora nezavisnoj kulturnoj sceni: Udruge trebaju biti u centru grada, a ne na periferiji!

Kolika je potreba za otvaranjem posebnih odjela za kulturu, odnosno mogu li neki veći odjeli “pokrivati” kulturnu scenu tek kroz rad stručnih suradnika? Kakvo mjesto nezavisna kultura ima unutar ukupne gradske kulturne politike? Šarar: Grad Rijeka ima sreću da proračunska stavka za kulturu iznosi skoro 12% godišnjeg proračuna, ukupno 86 milijuna kuna. Ovakvo stanje ne veže se toliko za neku novu dobru politiku, nego je to tradicija. Kazalište postoji već 130 godina, imamo dva muzeja, knjižnicu, kino i lutkarsko kazalište. Razumijem da u gradovima koji nemaju jaku kulturnu scenu nema potrebe niti za odjelom za kulturu. Zaposli se jedan savjetnik, a ostatak sredstava ide ustanovama i za programe. Takva politika postoji već dulje vrijeme. Što se tiče našeg odnosa prema nezavisnoj kulturi, to nije neka ad hoc priča, već je u gradu Rijeci nezavisna kultura u strategiji razvoja za period od 2013.-2020. i to pod četvrtim prioritetom. Naravno da je takva odrednica nastala

kroz suradnički proces kome smo mi bili inicijatori. To je ozbiljna gradska politika.

35

planetmagazin@gmail.com

ugostiteljstvo vraća u program. U Filadramatici su sve režije pokrivene od strane Grada, a uz to već imamo zaposlenu čistačicu i domara koji su na plaći u odjelu za kulturu. U Palachu su pokriveni troškovi grijanja, dok ostale troškove dijele udruge i ugostitelj. Treća “priča” je Hartera koja se dugo “kotrlja”. Krenulo je onih godina kada je bilo još nekog novca pa se vjerovalo da Grad može u cijelosti investirati nešto. Ta vremena su prošla pa smo također dali Savezu udruga Molekula na upravljanje s tim da su se oni fokusirali na jedan manji dio prostora gdje se sada na tjednoj bazi nešto radi. Za sve postoji ugovor o korištenju što znači da Molekula ima pravo aplicirati na koji god fond želi.

Kako je postavljen model komunikacije s nezavisnom kulturnom scenom?

Ukupno se radi o gotovo četiri tisuće kvadatnih metara prostora, Palach ima 750 m2, Filadramatica 800m2, a Hartera 3000m2. Palach i Fillodramatica su u potpunoj funkcionalnosti, dok ćemo se za Harteru fokusirati kao budućeg društveno-kulturnog centra. Cijeli odnos sa Nacionalnom zakladom ćemo usmjeravati prema investiranju u Harteru. Molekula ne može sama upravljati niti im treba toliko prostora, a dosta velik dio scene je ostao prostorno nepokriven tako da mislim da će se oko Hartere cijela priča širiti. Ugovori su potpisani na pet godina i SU Molekula ima djelomično pokrivene režijske troškove uz, recimo za Palach, programska sredstva od 170 tisuća kuna. Kad se tome pribroje i iznosi drugim udrugama za programe dolazimo do potpore od oko pola milijuna kuna. Kako je riješeno pitanje Palacha?

Šarar: Molekula je dobar projekt koji je mene dočekao kad sam preuzeo mjesto pročelnika 2011. godine. Riječki nezavisni kulturnjaci su bili previše na periferiji i defacto u starom prostoru (bivše skladište Ivex na Delti - op.ur) je njima bio riješen isključivo uredski prostor što je suludo kad imaš tri udruge za izvedbenu umjetnost. Išli smo logikom kako da im ozbiljno ojačamo kapacitet i vidljivost, uvažavajući činjenicu da nemamo novaca za graditi neki novi centar. Skenirali smo realno stanje što imamo dostupno od prostora nakon čega je odlučeno da će se prostori dati na upravljanje besplatno, bez naknade. U natječaj smo dali skoro cijelu zgradu Filadramatice, cijeli Palach s tim da je ugostiteljstvo komercijalno i izdvojeno iz cijele priče, ali se sav najam za

Šarar: Zašto ovakav model financiranja što se tiče korištenja prostora? Nema se što filozofirati, dali smo prostor da organizatorima programa, udrugama, bude dobro i točka. Nema tu nekog velikog pametovanja. Namjera nam je bila da udruge dođu u centar grada, da se maknu iz periferije i imaju ovdje tri izvedbene dvorane, urede…

Šarar: Što se tiče Palacha, tu je bilo dosta komplikacija jer takav objekt mora imati ugostiteljsku uslugu nad kojom voditelj mora imati kotrolu. Može imati dobronamjernog organizatora koji će stvarno prihod investirati u program, ali može se raditi i o profiteru koji će štedjeti na programu, a zarađivati od “šanka”. Takav scenarij nije dolazio u obzir, a niti nemamo pravo kontrolirati poduzeće koji ima potpuno pravo zarađivati novac. Prije je u Palachu bio model da natječaj za vođenje objekta dobiva najbolji program koji paralelno uzima i prihod od ugostiteljstva. “Šank” je u Palachu uvijek jako dobro zarađivao dok se s druge strane vršio pritisak kako je jako teško i kako grad mora povećati subvencije. Sve je s vremenom išlo u smjeru na


36

INTERVIEW

to da su se zanemarili programi jer je ugostiteljstvo ionako radilo. To smo odlučili prekinuti: Palach smo potpuno reorganizirali kao prostor tako da je jasno ocrtano što je ugostiteljski dio bez ikakvog miješanja s programskim dijelom. Palach će imati dvije dvorane, jedna će biti isključivo izvedbena za koju je Grad kupio ozvučenje i rasvjetu. Taj koncertni prostor će biti potpuno izvan režima ugostiteljstva jer po prvi puta tamo više nema “šanka”. S tim također izbjegavamo potpadanje u sve obaveze što se tiče tehničkih uvjeta, sanitarija i buke dok ugostitelj nema pravo sudjelovanja u programu bez dogovora s Molekulom koja ima 100% programske ingerencije. Znači,  ugostitelj se može ponuditi organizirati primjerice koncert, ali ne može to samoinicijativno napraviti, bez da dobije dozvolu od Molekule koja u suradnji sa Studentskim kulturnim centrom ima potpuni nadzor nad programom. Na taj način smo se zaštitili da ne dođe neki tehnički dobar ugostitelj čiji će konobari prema svom afinitetu birati glazbu koja se pušta u klubu. Miješanje ugostitelja u program je u potpunosti spriječeno. Kakva je situacija trenutno s Harterom obzirom da je prostor u vrlo lošem stanju? Šarar: Problem Hartere je infrastruktura. Mora se vrlo precizno znati što će se dešavati kasnije. Jako nam je zbog toga važna potpora Nacionalne zaklade da dobro isplaniramo dobar smjer razvoja. Tamo je pod hitno potrebno omogućiti bolje uvjete jer se trenutno u pop-up varijantama, koriste se kemijski WC-i, agregat za struju. Zbog svega toga Molekula nije mogla od

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

zaklade Kultura Nova dobiti veći grant za upravljanje prostorom. Čim smo te uvjete riješili, stvari su se počele razvijati i što se tiče donatora. Sad imamo još četiri godine pred sobom sukladno postojećem ugovoru da vidimo što valja a što treba mijenjati. Na koji ste način riješili financije i najam Palacha s ugostiteljem? Šarar: Molekula se financira od strane Grada kroz donacije na mjesečnoj bazi: ugostitelj iznos od 15 tisuća kuna uplaćuje gradskom odjelu za gospodarenje imovinom, a Grad mjesečno daje na osnovu programske donacije isti iznos. Dakle, pogon Palacha Grad Rijeku ne košta gotovo ništa. Često pitanje pri organizaciji klupskog prostora je i ugostiteljstva je zabrana pušenja. Kako je to regulirano u Palachu? Šarar: U Palachu je pušenje dozvoljeno u ugostiteljskom dijelu dok je u dvorani u kojoj se održavaju koncerti pušenje zabranjeno.

se na taj korak jer je prilikom prijašnjih koncesionara najmoprimac bio i ugostitelj i investitor i programaš i sve skupa. Po isteku ugovora o najmu demontirao je sve što je uložio pa je svaki idući korisnik morao iznova uređivati prostor. Odlučili smo Palach postaviti kao javni prostor u kojem je sva infrastruktura gradska, pa čak i u ugostiteljskom dijelu. Sad ako se ugostitelj i propadne grad ima uređeni prostor koji se može dalje koristiti. U Karlovcu je u klupski prostor od 150m2 plus još 150m2 prizemlja i hodnika utrošeno preko 1 000 000 kuna bez kupovine opreme. Šarar: A netko je super zaradio! Milijun kuna je dovoljno za izgraditi novu zgradu. U Palachu je dobro i to jer će po prvi put ima dvije pozornice, dva potpuno odvojena ozvučenja, mada se radi o istoj vrsti opreme - s ekipom iz zagrebačke Tvornice Kulture (koja drži ugostiteljstvo) dogovorili smo da kupimo identičan razglas, pa se u slučaju potrebe za jedan od prostora ne treba iznamjljivati razglas nego se jednostavno ova dva spoje u jedan jači.

Možete li malo opisati izgled Palacha? Šarar: Palach je jako izdužen. U sve prostore, dakle četiri odvojene prostrije, stane skoro 1000 ljudi. Grad Rijeka je samo 2014. godine uložio u Palach oko 800 000 kuna. Unutar tog iznosa su potpuno nove električne instalacije koje zadovoljavaju sve standarde i potrebe koje ima klupski prostor, nove vodovodne i kanalizacijske instalacije, promijenjeni su svi podovi, uređeni sanitarni čvorovi i oslikani zidovi, te je kupljen razglas. Ostaje nam još da uložimo stotinjak tisuća kuna u tonsku tehniku i rasvjetu. Odlučili smo

37

planetmagazin@gmail.com

Kakav je suodnos SU Molekula i jedinice lokalne samouprave obzirom na kvalitetnom napravljen posao oko otvaranja Palacha? Ulazi li Grad u način upravljanja koji ima Molekula? Šarar: Grad se uopće ne miješa niti ima potrebu. Mislim i ovo je već dovoljno - nije dobro kad se civilni sektor i javna uprava previše zbliže. Žao mi je što više nigdje ne postoji pravi, nazovimo to, underground. Civilno društvo ovdje teško da može biti u otporu jer čim toliko dobivaš od grada već si potencijalno, u nekoj “igri”. Stvarno mi

ne pada na pamet miješati se u poslove Saveza, neka rade što hoće. Koji je uvjet bio za upravljanje navedenim prostorima? Šarar: Otvorili smo natječaj s točnim popisom djelatnosti koje želimo u prostoru. Članice SU Molekula imaju ozbiljan kredibilitet što se vidi i iz sredstava koliko ih grad Rijeka i ostale zaklade sufinanciraju te koliko su EU projekata odradili. Natječaj je bio otvoren, javna rasprava trajala je godinu dana kroz tri kruga prije nego što je došlo do potpisivanja ugovora s kojime smo svi zadovoljni. Bio je čak još jedan ponuditelj i bila je neka ekipa koja se na kraju uspjela između sebe posvađati kroz proces. Kad se Molekula malo ekipira, i kad se naviknu na to u kojoj su poziciji, moći će otvoriti dosta termina i ostalima koji nisu ušli u Savez. Mislim da je ovaj model vrlo dobar i da se može uzeti kao primjer i u drugim gradovima koji otvaraju nezavisno-kulturne centre. Obzirom na različite interese i stalnu potrebu za prostorom nezavisne, ali i tradicijske kulture, kako ste to uspjeli pomiriti? Šarar: KUD-ovi imaju već dovoljno termina u Hrvatskom kulturnom domu. Neki od njih su morali izaći iz Filadramatice jer je sad Molekula dobila ingerenciju da programira. Važnije je pitanje kako omogućiti davanje prostora u podnajam što prema gradskim odlukama nije dozvoljeno. Na taj način Molekula bi mogla slobodne termine iznajmljivati za komercijalne stvari, primjerice neke seminare i skupove kako bi u cijelu financijsku sliku i uključili model samofinanciranja.


38

INTERVIEW

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Info-shopovi su više-manje poznata stvar u supkulturnim krugovima, no van toga šira javnost ili ne zna za takav vid društvenog djelovanja, a i ako zna, to je tek nešto u kratkim crtama... Razgovor s Nikolom, voditeljem zadarskog info-shopa Iskra i člana poznatog lokalnog benda Bosonogo djetinjstvo vodio je Dominik Mrgan, a Nikola nam uz upoznavanje s pojmom info-shopa govori i i o nezavisnoj sceni u Zadru kao o svojim promišljanjima društva u kojem živimo.

Možeš li nam predstaviti što je to infoshop? Kakvu važnost ima za tebe?

Koje su djelatnosti info-shopova? Koje djelatnosti pokriva zadarski info-shop?

Nikola: Info-shop je po mom iskustvu i svakodnevici mjesto gdje možeš dobiti kontrainformaciju naspram dominantne strukture društva, naspram mainstream informacije vladajućeg poretka. To je nešto kao alternativna knjižnica. Krenuli smo s projektom info-shopa Iskra s namjerom arhiviranja, prikupljanja i distribucije antiautoritativne, anarhističke, slobodarske literature – fanzina, časopisa, pamfleta... te je otud krenula priča Iskre uz raznorazne projekte na kojima kao ekipa radimo.

Nikola: Zaobilazeći institucionalne okvire društva zagledali smo se u predivnu sliku života, tako nekako bi počela priča o nama. Info-shop Iskra je dio prostora Knjigozemske te je sve nekako tekuće, nestalno i na kraju je nemoguće uspostaviti neke jasne linije, teško je uspostaviti strukturu onoga što se događa jer kroz naša prijateljstva i druženja ekonomska struktura i društvena vlast nisu niknule, svi živimo u istom loncu ali znaš na što mislim, besplatn prostor, besplatni obrok,

39

planetmagazin@gmail.com

besplatne stvari i roba, džabe, besplatni naši odnosi i prijateljstva, koliko god je moguće. Kako se kaže, „ne tribaš sebe i druge zajebati da bi preživia“. Ne znam, druženja, prikupljanja literature, distribucija, sitotisak, održavaju se diskusije, radionice, večere, akustični koncerti, tu je i besplatni dućan te se svašta nešto radi uz čaroliju življenja. Cirkuliraju i ljudi koji putuju i prijatelji koji nas posjećuju... sve se odvija u zagrljaju prijateljstava. Horizonti beskrajnih mogućnosti protiv svake društvene hijerarhije , svake ideje koja se ukamenjuje u ideologiju... Mislim, radi se o našim životima i borbom za njih. Prostor je samo jedan od sjecišta naših potreba i afiniteta, jedan od slojeva svijeta koji nas okružuje i u kojem živimo. Moj život je u tragičnoj i antagonističkoj poziciji naspram vladajućeg poretka, dinamike i zakonitosti ovog društva, moji svakidašnji kompromisi i odustajanja su mi dovoljan pokazatelj koliko daleko su moje želje i strasti od ovoga što mi se uvjetuje i ograničava pod egzistencijom.

Ne znam kako bi izgledao život bez novca, moći i poslušnosti tako da naše, ako ništa barem moje aktivnosti, nemaju neki objektivni cilj za postići, polazim od sebe, ovdje i sad. Knjižnica, odnosno info-shop Iskra će se nastaviti baviti tenzijom koja se i dosad sukobljavala s ovim svijetom nacionalne države i kapitalističke ekonomije, ovog rata i ove bijede preživljavanja koja se prodaje pod život. Kakav je odnos s lokalnom samoupravom? Nikola: Nema ga. Pokušavamo imati što manje, ako misliš u smislu društva u kojem sudjelujemo i živimo i koje nas podeblje određuje. Imamo u pogledu na našu svakodnevicu, koja je za mene represivna i statična te dovedena u osiromašenu bijedu življenja. Neke stvari se mogu i direktno objasniti. Ne bi bilo prave istinske religije da nema crkve, ne bi bilo pravog istinskog domoljublja da nema države, ne bi bilo ovog


40

INTERVIEW

preživljavanja da nema kapitalističke ekonomije, ne bi bilo toliko štetnih posljedica da društvo nije štetno. Kako funkcionira staro Kazalište lutaka u Zadru po pitanju koncerata i događaja? Nikola: Staro Kazalište lutaka je rukovođeno Savezom udruga. Trenutno model po kojem funkcioniraju je onaj da onaj tko nije u savezu ne može sudjelovati u kreiranju aktivnosti samostalno. Nemam namjeru sad komentirati program ni aktivnost članica i članova Saveza. Problematično u tom prostoru su za mene zaštitari. Ne znam po kojem modelu zapošljavanja i odnosa se radi, ali taj „siledžijski“ moment mi ne leži u kulturnom i demokratičnom zagrljaju zadarskog zalaska. Prijatelj je u pokušaju ulaska s plastičnom čašom vina gurnut niz stepenice od strane zaštitara, što je rezultiralo slomljenom rukom... nitko iz Saveza nije reagirao na nemili događaj. Ne znam, uz sva draga prijateljstva, posjećivanja i divljenja tome što pokušavaju napraviti neki pozitivan pomak za grad, meni u Kazalištu lutaka vlada jedna tmurna, proračunata i sterilna atmosfera u kojoj kao da su duhovi iz predstave „Il Duce“ zauvijek ostali zarobljeni među zidovima. Oprostite mi na mom gromovitom pesimizmu, ali kako je rekao Bolieau, „ja nazivam mačku mačkom“. Možeš li predstaviti zadarski skvot? Nikola: Službeno se radi o civilnoj inicijativi okupljenoj oko prostora bivše kotlovnice u vojnom kompleksu Stjepana Radića koja je kroz dvije godine zauzela i sama obnovila derutnu zgradu s namjerom okupljanja pojedinaca

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

u autonomnu društveno-kulturnu scenu koja bi djelovala i surađivala na horizontalnim „uradi sam“ principima kooperacije i solidarnosti težeći društveno-socijalnoj samoodrživosti. Potreba za većim prostorom rezultirala je skvotiranjem zgrade bivše kotlovnice. Radi se o dijelu kompleksa u kojem se nalazi skate park Menza koji je samostalno doveden na noge od strane lokalnih skejtera i rolera. Kroz dvije godine trebalo je adaptirati i izgraditi prostor koji je bio u klimavom stanju te je vapio za toplinom tijela i dubokim životnim avanturama. Naše aktivnosti i strujanja se ekspanzivno prelijevaju iz Knjigozemske u taj novi prostor s tim da ima udobnog mjesta i za radionicu, koncert, izložbu, besplatni dućan, komunalnu kuhinju, vrt, knjižnicu/ info-shop i spavaonicu te je otvoren u svom čarobnom šuškanju šljunkovite stvarnosti oko nas. Radi se o pokušaju preuzimanja stvari u svoje ruke – reciklirali smo, ulagali vlastiti trud, okretali se u prašinama i radovima, vrtili se i zujali oko prostora kojeg smo sami doveli u stanje ugodnog, sofisticiranog i otvorenog za praktične potrebe mjesta u kojem živimo. Nadam se da se moje razumijevanje pitanja nije utopilo u olujnom moru nerazumijevanja mojih odgovora. Iskreno, vidimo se u refleksu naših života! Fotografije preuzete s infoshopiskra. blogspot.com

planetmagazin@gmail.com

REPORT

41

Kolektiv Hrana, a ne oružje – Karlovac

Foto Tin Vučković/Demjan Rožman Globalni pokret Food Not Bombs nastao je u Cambridgeu, Massachussetts kao anti-nuklearni pokret i danas je to jedan od najbrže rastućih pokreta na svijetu. Aktivisti kolektiva HNO (Hrana, a ne oružje) diljem svijeta organiziraju akcije dijeljenja besplatne hrane, kao protest protiv militarizma, policijske represije, diskriminacije beskućnika, kapitalizma te protiv opće represije. Krajem 2014. godine u Karlovcu, među nekolicinom korisnika Male scene Hrvatskog doma rodila se ideja kako bi se akcija mogla provesti i u Karlovcu. Par dana uoči najavljene akcije obišli su tržnicu, trgovačke centre te primili i ponešto donacija u vidu hrane koju su iskoristili za predstojeću akciju. Našli su se tog dana oko 9 ujutro, kako bi do zakazane akcije u 14:00 sati stigli skuhati sve što su namjerili od onoga što je bilo na raspolaganju – cvjetača, luk, krumpir, riža, poriluk, brokula, razne vrste salata... Menu je bio veganski, kako i je prema filozofiji kolektiva (ne podržava se nikakvo nasilje, pa tako niti nad životinjama). Ispred Male scene Hrvatskog doma postavili su spitfire plamenik koji su na korištenje dobili iz veganskog

restorana Chandra u Haulikovoj ulici i kuhanje je moglo započeti. Rižoto od brokule i poriluka, varivo od cvjetače i miješana salata, uz kruh doniran iz pekare bio je spreman za najavljeno vrijeme, kad se već skupilo ponešto znatiželjnika. <okvirić> Jeste li znali da na tržnici u Karlovcu poslije radnog vremena na podu možete naći cca kilogram luka koji je namijenjen otpadu, a zapravo je u savršenom stanju? Dijeljenje hrane trajalo je do nekih 16:00h, kada se cijela akcija preselila ispred Kauflanda te nastavila još neko vrijeme. Ljudi su uglavnom bili zbunjeni i puni pitanja tipa „Kako to mislite, besplatna hrana?“, „Treba li mi kakva potvrda?“ do „Mogu li ponijeti za doma?“. Kako se brzo smračilo pošto je zimsko vrijeme bilo u pitanju, ostatak nepodijeljene hrane odnešen je u Centar za beskućnike na Gazi, gdje su objeručke prihvatili donaciju. Druga akcija HNO Karlovac održana je na sam Badnjak 2014. u suradnji s udrugom Avadhuta i restoranom Chandra kada je prilikom „Ručka za sve“ podijeljeno preko 300 veganskih obroka.


42

REPORT

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Reci:Klaonica

pokušaje deložacije od strane policije, zagrebačkog Holdinga i zaštitara. Igrom slučaja, spasio ih je „zakon koji brani skvotere“, odnosno, mogli su biti istjerani unutar trideset dana od skvotiranja. U međuvremenu, Reci:Klaonica je postala pravi mali kolektiv nezavisnih umjetnika i društvenih aktivista, održale su se brojne tribine, koncerti... 2013. godine osnovan je i mali krovni doit-yourself vrt, gdje je posađeno povrće tretirano bez pesticida. Iste godine kolektiv je opet pretrpio poteškoće u radu, no ovaj put ih je „prijavio“ njihov stanar koji je dosta dugo obitavao u prostorima Klaonice. Kolektiv se potrudio da javnost, barem ona underground javnost, sazna sve o incidentu kako bi

„Priča počinje 11. veljače 2011. godine. Pošto nam je dan ranije evikcija stisnula šljagu, bilo je vrijeme da se krene dalje. Nakon par sati traženja te preskakanjem zida, upali smo u ovu post-apokaliptičnu oazu koju čini niz napuštenih skladišta i zgrada na 100 000 m2. Radi te prelijepe scene obraslih derutnih tragova nekoć moćnog industrijskog postrojenja smo slinili poput djece pred hrpetinom Pokemon karata... ili što već današnja djeca vole. Nakon lutanja kompleksom smo naišli na onu pravu... od njih tridesetak, ona je bila najbolja. Zaljubili smo se u zgradu konfekcijskog broja IIIa – naš budući dom...“ tako nekako počinje priča o Reci:Klaonici, ispričana riječima samih korisnika.

Vrlo brzo nakon skvotiranja i prvih intervencija na interijeru i eksterijeru Klaonice u Heinzelovoj 66 osnovan je i „UzmiIOstaviShop“ Klaonica kao projekt, odnosno inicijativa u sklopu skvota Klaonica koja nudi alternativu funkcioniranja suprotnom onome što je općeprihvaćeno potrošački orijentiranom načinu života. Odnosno, besplatne stvari na temelju prastare kulture razmjene dobara. Freeshop funkcionira na uzmi ili ostavi principu te je naglasak na upotrebljivim stvarima, dakle, freeshop nije otpad. Odjeća, obuća, nakit, elektronika, hrana, gadgeti, namještaj, alat... sve je dobro došlo. Devetnaest mjeseci nakon useljavanja u Klaonicu kolektiv je pretrpio

43

planetmagazin@gmail.com

se spriječilo da se tako nešto dogodi ponovno. Tijekom 2014. i u prvoj polovici 2015. godine Reci:Klaonica radi punom parom. I dalje se održavaju benefit koncerti, robne razmjene, koncerti, radionice... Također je osnovan i info-shop Opskuria, gdje se mogu nabaviti recentni hrvatski i strani fanzini. O programu i akcijama Reci:Klaonice više možete saznati na njihovom blogu http://reciklaonica.blogspot.com/ ili na Facebook stranicama facebook.com/ ReciKlaonica. Foto: reciklaonica.blogspot.com & facebook.com/ReciKlaonica


44

REPORT

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Prezentacija novina o radnim pravima i suradnji RAD U karlovačkoj Knjižnici za mlade sredinom ožujka predstavljen je prvi broj novih novina koje se bave pitanjima i problemima rada danas. Iz novina stoji mali, ali iskusan tim članova Baze za radničku inicijativu - BRID.

RAD.: Nova organizacija proizvodnje i tehnologije: bazični odnos rada i kapitala nije se promijenio.

Ideja je nastala iz potrebe informiranja o stanju radništva danas, stanje u civilnome sektoru i sindikatima te potrebi uspostavljanja suradnje po pitanju radničkih prava. Izdavanjem RAD.-a želi se kroz ideju neprofitnih medija doći do što šire publike no bazično se cilja na predstavnike sindikata i sindikalnih središnjica, studente i civilno društvo. Novine se distribuiraju i mogu se nabaviti u Gradskoj knjižnici u Karlovcu, te po organizacijama civilnoga društva. Teme prvog broja RAD.-a je između ostaloga deindustrijalizacija Hrvatske. Stefan Treskanica, suradnik časopisa i autor temata rekao je kako su za prvo predstavljanje nove tiskovine upravo odabrali Karlovac zbog velikog teksta o nekadašnjem industrijskom gigantu, Jugoturbini: “Ideja je bila u prvom broju baviti se Siskom i Karlovcom, gradovima koji su nedaleko Zagreba, u centru države, a na marginama medijske pažnje.”

Foto: libela.org

45

planetmagazin@gmail.com

Grad Karlovac i pokretanje Jugoturbine bili su avangarda. Šezdesetih godina krenulo je uređivanje grada, izgradnja Jugoturbine, bolnice, Novog centra. U Karlovcu i Dugoj Resi je živjelo je i radilo 120 tisuća stanovnika. Iz jedne fantastične ideje nastao je cijeli novi grad sa svim pratećim objektima koji su potrebni, srednjom i višom tehničkom školom, insitutom, velikom javnom kuhinjom, sportskim terenima.

Treskanica je u pripremi teksta razgovarao s nekim od  živućih aktera tog vremena kad je karlovačka teška industrija krenula svojom uzlaznom putanjom: “Profesor Mirko Butković je tako rekao kako se tih  godina mnogo polagalo na dobro modernističko organiziranje, planiranje, upravljanje. Izgradili  smo novi, smišljen grad, i to do upravljanja do urbanizma i socijalne brige za zajednicu. Taj sustav je imao loših stvari, nije sve tu bilo idealno, no ideje su se, prema Butkovićevim riječima, dovlačile iz “zapadne Europe”. Postojale su čitave institucije koje su se bavile upravljanjem prostorom. Kroz tekst koji su krenuli pisati autor je htio sačuvati bilješku o iskustvu o čemu sad postoje svega rijetki materijalni ostaci: “Potrebno je izvući se iz lokalnih okvira i uvidjeti modernistički odmak”. Uz ovu, karlovačkoj publici zanimljivu temu najavljeno je da će se rad u daljnjim izdanjima nastaviti baviti idejom očuvanja socijalne države i predstavljanjem novih paradigmi kontra neoliberalne dogme, te primjerima organiziranja i samoorganiziranja radništva i građanstva. Uz domaće teme u RAD--u će se moći  čitati i temama iz svijeta i regulaciji radničkih prava i van ovih prostora. Drugi broj RAD.-a izlazi nakon 1. svibnja i tematizirat će Praznik rada.


46

REVIEW

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

planetmagazin@gmail.com

47

Udar na Sceni 2015. bio je jedan pravi mali antologijski event, zaključili su djelatnici Donjeg doma Instituta na prvoj sjednici.

Namazan na Sceni

Udar na Sceni 2015. prvotno je zamišljen kao Zimski udar, no zbog neprijatelja protiv kojeg se nije moglo boriti (čitaj zime) početkom veljače event se preselio na nešto kasniji datum krajem ožujka. Zbog unaprijed bukirane europske turneje Karlovčani su ostali zakinuti za premijerni nastup Seppuku i True, ali zamjene su bile itekako atraktivne: Ponor, Final Approach, Ugly Fucks, Treaviit i Left To Starve. Večernjem programu prethodila je tribina pod nazivom „Sudbina karlovačkih pasa“, koju je vodila Mirna Gajčević, aktivistica i volonterka koja se bavi udomljavanjem životinja, ujedno i pjevačica benda Ugly Fucks. Sudeći po odazivu karlovačkih (a i iz ostalih mjesta) zagovornika prava četveronožnih ljubimaca i želje za promjenom katastrofalnih uvjeta u tzv. skloništu u Utinji uskoro se mogu očekivati i nove akcije. Mirna je u svom izlaganju koristila opsežnu fotodokumentaciju stanja iz prihvatilišta za životinje čime je šokirala i posjetitelje s jačim

želucem. Iz svega viđenog lako se može zaključiti da je vlasnicima prihvatilišta nažalost profit ipak na prvom mjestu umjesto sudbine napuštenih životinja. Nakon niza potresnih prezentacija pauza i prohladni proljetni zrak bili su dovoljni za smirivanje ljutnje te pripreme za večernja događanja. Scena je bila tijesna za nekoliko distroštandova koji su postavljeni uoči giga dok su se fanovi ljutog zvuka već lagano rojili ispred Scene i okolnih zgrada. Na prve zvuke lokalnih pank heroja Left to Starve prostor se dodatno popunio. Brojni koncerti u gotovo svim domaćim klubovima utjecali su na uigranost i uštimanost ovog ljutog kvarteta: ako se tome doda i upgrejdana oprema (u kojoj se nalazi i jedan originalan Sunn i par vintage efekata) jasno je da su omladinci na pravom putu ljutnje, crusta i sludgea. LTS treba slušati i gledati u maksimalnim količinama.

Treaviit su lokalna supergrupa koju čine veterani nekoliko pank sastava iz 90-ih (pa čak i 80-ih) koji su drmarili u brojnim više i manje znanim sastavima (Motus, Flaster of Disaster, Carl Hunter, Kontra, Acrania, XL i drugima). Trenutni zvuk kombinacija je grind corea, industriala Fear Factory, post navijačke energije i thrash corea. Nekome su zabavni, drugima sintetički, treći kažu kako nemaju dinamiku unatoč zavidnom sviračkom stažu i znanju. Kako i samo ime benda kaže, Treaviit… Ugly Fucks su staro/novo ime na sceni. Pakleni straight edge aktivistički trio čiji set se može zgurati u 20 minuta. Vrišteći i bjesomučni screamo (a kakav će biti screamo nego vrišteći). Kreću s garage pankerskim instrumentalom koji podsjeća na prve trenutke Rollins banda da bi kasnije nastavili u američkom 80s rani suicidal stilu. Energično i šizoidno otkriće večeri, a sudeći po nabrijanosti članova sigurno ćemo imati još prilike vidjeti ove hardcore brzince. Ponor posljednje dvije godine slove kao najveće ime domaće scene pa su stoga i zasvirali u “prime timeu”, “2 minute

do 12”. Red hitova koji se rado vrte u mnogim plejerima i kazićima i razdragano odobravanje. Ako im ne dosadi i počnu se baviti nečim drugim od Ponora se još može očekivati mnogo hit singlova i ljutih gigova. Za kraj večeri na stage dolaze Final Approach koji u početku imaju manjih problema i sa zvukom, ali i s komunikacijom s publikom. Iako bend drma pravi DIY američki 80’s hardcore nerijetko se u zvuku i energiji osjeća duh ljubljanskog i slovenskog zvuka koji u to vrijeme nije ni malo zaostajao za svojim istomišljenicima s druge strane Atlantika. Ljuto, brzo, beskompromisno i puno pozitivne energije. Nakon giga usijedio je kraći plesni program uz preostale članove gostujućih sastava. Organizatori zahvaljuju brojnim volonterima i udrugama Studio 8, Poluga, Avadhuta, Carpe Diem i drugima koji su na neki način pomogli u realizaciji uvodnog događanja u ovogodišnje izdanje Udara groma koje slijedi u srpnju.


48

PUTOPIS

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

Nastavljamo s putovanjem Indijom, koje je za PLANet magazin prepričao naš Roko Šikić

Indija: južnoazijski div 2.dio

Chandigar Iz Delhija krećemo vlakom prema glavnom gradu Punjaba, Chandigaru. Chandigar je grad koji je izgradio najpoznatiji modernistički arhitekt Le Corbusier u vrijeme predsjednika Nehrua, pa tako jako liči na Novi Zagreb što je prilično zbunjujuće. Pun je dućana s elektronikom i širokih avenija koje su sve pod pravim kutem. Jako je uredan i vjerojatno najčisći grad u Indiji. Da Chandigar ne bi bio jedini grad kojeg smo posjetili u Punjabu, otišli smo i u Amritsar, glavni grad Sihka koji je poznat po najvećem sikhskom hramu- Golden Templu. Sikhisam je peta najmnogoljudnija svjetska religija a Sikhe karakteriziraju turbani te duga kosa i brada. Ujutro smo obišli Golden Temple koji je već vrvio ljudima. Zlatni hram smješten

planetmagazin@gmail.com

navijanje liči više na neku utakmicu nego na promatranje izmjene počasnih stražara koji su raskošno obučeni, sa ogromnim turbanima i lepezama. Dharam Sala U jutro smo našli autobusni kolodvor i krenuli narodnim busom na dug put prema Dharam Sali. Vožnja je bila stravična jer je vozač preticao u situacijama koje su se činile nemoguće pa su tako čak i lokalni ljudi pokrivali rukama oči. Uz to, vozač je imao i cijelu razglasnu ploču na kojoj su se nalazili različiti gumbi i služili za različite trube koje se nisu gasile. Inače, glavna alatka za vožnju u Indiji je truba. Trube svi stalno, i to u svim situacijama: nepreglednom zavoju, preticanju, skretanju ali i za zabavu.

na sredini jezera bio je nevjerovatno impresivan i zračio nekom duhovnošću. Obilazili smo hram uz konstantno tiho pjevanje molitvi uz sitar, koje je odjekivalo iz zvučnika. U osamdesetim godinama vojska Indire Ghandi znatno je razrušila je hram jer su se tamo skrivali separatisti koji su tražili neovisnu sikhsku državu Khalistan, a hram je ponovo obnovljen u 90ima.

Nakon velikih vrućina napokon smo došli u hladnije ponedblje. Dharamsala je grad u saveznoj državi Himachal Pradesh, grad koji je pun izbjeglica iz Tibeta nakon što je pripojen Kini, a u njemu je i palača Dalai Lame. Usprkos hladnijem vremenu dobro smo se oznojili jer je grad jako strm a njegove strme ceste su izazov i za iskusne pješake. Većina ondašnjeg stanovništva su budisti koji i dalje njeguju tradiciju Tibeta kroz oblačenje, izradu suvenira i hranu.

Nakon Amritsara smo otišli na granicu s Pakistanom na kojoj se svako poslijepodne skupi ogroman broj Indijaca koji prate ceremoniju otvaranja i zatvaranja granice i pritom navijaju za Indiju. Naime, vojnici s obje strane stupaju dižući noge skroz do glave što je znak nepoštovanja prema drugoj, pakistanskoj strani koja čini isto, a žene i djeca iz publike trče sa zastavom dok svira nacionalna glazba.Domoljubno

Idućeg dana krećemo iz kišne, maglom okružene Dharamsale na dugi put prema Manaliju. Vozili smo se cijelu noć na malim i neudobnim sjedalima u busu po neasfaltiranoj blatnoj cesti i to je bila najneudobnija vožnja mog života. Kad smo u rano jutro stigli u Manali, dočekao nas je pljusak. Srećom, po nas je došao vlasnik hotela i odvezao nas autom. Hotel je bio malen s par soba, okružen jabučnjakom punim zrelih sočnih

49 jabuka, smješten u starom Manaliju koji se uglavnom prostire po vrlo strmoj nizbrdici pored koje teče ledena planinska rječica okružena stoljetnim cedrovima koji daju gradu uz planine alpski štih. Začudio nas je velik broj Izraelaca koji tamo dolaze, pa tako ima mnogo restorana s menijima na hebrejskom i hotela s hebrejskim natpisima. Jedan dan smo se rikšom uputili u obližnje selo s termalnim izvorima oko kojih je hinduistički hram. Na izvorima su napravljeni mali bazeni. Voda koja je naizgled bila ugodno topla, ustvari je bila jako vruća, ali mnogi su se usprkos tome kupali. Malo više na planini je skijalište koje je ljeti okupljalište mnogih paraglidera koji lete niz strme padine cedrovine. Nismo bili toliko odvažni i ipak smo se navečer vratili natrag u Manali. Leh Nakon još jednog dana razgledavanja zelenog Manalija krenuli smo po jednoj od najopasnijih cesta na svijetu, prema udaljenom Lehu. Putovanje je trajalo dva dana. Prva je zapreka bio Rothang La to jest Rothang prijevoj. Strme litice znače trenutačnu smrt ako auto sklizne niz njih, a situaciju je pogoršavalo duboko blato. Nakon guste magle nestalo je zelenila i dočekao nas je veličanstven pogled na divovske planinske lance Himalaja. Ušli smo u saveznu državu Jammu i Kashmir i vozili se beskrajnim kanjonom neke planinske rijeke do navečer. Bojali smo se visinske bolesti jer smo se ipak uspnjali na tri do pet tisuća metara, ali nas prvog dana još nije dohvatila. Nakon što smo prespavali u malom planinskom gradiću krenuli smo na cijelodnevni put. Često smo stajali da popijemo chai (vrsta čaja s


50

PUTOPIS

mlijekom), a jednom smo stali i na ručak u nekom šatoru na visini od preko 4000m nadmorske visine. Moj tata je ipak dobio visinsku bolest kad smo prelazili prevoj od preko 5000 m pa mu je pomoćnik vozača morao dati bocu kisika da mu bude bolje. U kasne večernje sate došli smo u Leh i tražili mjesto gdje ćemo spavati. Većina je hotela bila puna,ali smo na kraju ipak našli sobu. Sutradan smo našli kuću s dvije sobe u kojoj je živjela jedna obitelj, i odlučili ostati kod njih. Smještaj u Indiji je strašno jeftin kao i sve ostalo, tako da smo dvokrevetnu sobu sa kupaonicom u prosjeku plaćali oko 50kn po danu. Leh je dostupan kopnom samo ljeti, dok zimi postoje rijetki letovi koji voze do njega. Stoga je ljeti pun turista koji žele planinariti. Šetajući Lehom i razgledavajući tibetanske štandove, vidjeli smo znak koji je reklamirao spuštanje biciklom sa najvišeg svjetskog prijevoja preko kojeg ide cesta i odmah smo znali da se tu moramo spustiti. Ubrzo smo ukrcali brdske

PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015.

bicikle na džip i nakon dvosatne vožnje stigli na 5696m nadmorske visine. Bili smo na Khardung La tj. Khardung prijevoju. Mjesto je toliko visoko da se snijeg zadržava cijele godine. Sam vrh bio je preplavljen budističkim molitvenim zastavicama koje ljudi tamo postavljaju da vjetar nosi njihove molitve, pa smo tako i mi ostavili jedne. Krenuli smo se spuštati padinama ogromnih himalajskih masiva prema Lehu. Doživljaj koji sam imao spuštajući se pri velikim brzinama po planinskoj cesti bio je neopisiv. Nažalost, tati je pukao lanac na pola puta, pa smo morali čekati dva sata da džip dođe do nas te da mu daju drugi bicikl. Tako smo došli zadnji od grupe, nakon tri i pol sata. No nakon dva dana otišao sam na spust još jednom, s prijateljicom iz Njemačke koju smo upoznali u busu iz Manalija. Tada sam bio drugi, a češki turist koji se spustio prije mene bio je brži za čak petnaest minuta. Nisam se htio upuštati u utrku s njim jer dobro znamo kako Česi završavaju na godišnjim odmorima. Cesta je prilično zavojita sa

planetmagazin@gmail.com

51

ravnim dionicama, ali nije bezazlena jer ste uvijek pored strme litice i stvarno treba paziti. Usprkos oprezu, naša je prijateljica pala na jednom mjestu, no srećom je prošla samo s ogrebotinama. U Lehu smo svaki dan doručkovali u istom restoranu pa smo se tako sprijateljili s jednim starim, zanimljivim Amerikancem. Big Mike živi u Indiji već više godina. Profesor je Farsi (iranskog) jezika u penziji, i dosao je u Leh da bi se odmorio od vrućina Bombaja.

Aziju, a ovo su ostaci od karavana puta svile koji je prolazio kroz dolinu Nubra. Na kraju došli smo u gradić Diskit koji je bio pun magaraca, a u njemu se sve zatvaralo već u šest popodne. Posljednjeg dana u Lehu oprostili smo se s Big Mikeom i uzletjeli avionom prema New Delhiju. Tek sam u avionu shvatio kako je to zapravo veliko područje i kolika je to u stvari zemlja, posebno u usporedbi sa Hrvatskom. 24.8. krenuli smo iz Delhija istim putem natrag u Zagreb.

Rafting na Zanskaru Jednog dana smo nakon doručka otišli na rafting na rijeci Zanskar. Bilo je prilično stravično, ali usput i dosta zabavno. Nismo se niti jednom prevrnuli, ali smo se na kraju usprkos hladnoći rijeke, temperature oko 8 ‘C bacilli u vodu i okupali. Nakon nekoliko adrenalinskih dana, odlučili smo malo smiriti i razgledati sve budističke samostane koji su bili u blizini. Unajmili smo skuter i obišli sve. Bilo je novijih i starijih. Lako dostupnih i teško dostpunih. I bili su stvarno impresivni. Vrtjeli smo budističke molitvene kotače za bolju sreću. Zadnja dva dana u Lehu odlučili smo provesti u Nubra dolini koja se nalazi jos dublje u Himalajskim planinskim lancima, skoro na granici Kine i Indije. Dijelili smo džip sa indijskim parom iz Bangalorea sa juga Indije. Oboje rade za zapadne kompanije i spadaju u višu klasu Indijaca koja je narasla u zadnjih desetak godina. Kroz tu dolinu teče rijeka Ind i prizori koji su pored nas promicali, bili su kao iz filmova. Zelene livade okružene rukavcima rijeke zarobljene pod velebnim planinama s bijelim vrhovima. U Nubra dolini jahao sam i na dvogrboj devi. One su karakteristične samo za središnju

Indija je zemlja koju nakon posjeta ili zavoliš ili zamrziš. Indija je također i napad na sva osjetila. Tek kad se čovjek nađe tamo, shvati pravo značenje gore napisanog. Obični ljudi znaju biti jako dragi ali znaju i dobro udaviti. Vozači rikše i trgovci mogu vas razbjesniti ali znaju biti i zabavni. Koliko puta se znalo desiti da se nalazim usred nepodnošljive bijede, a da u isti trenutak gledam u nešto veličanstveno. To je zemlja čuda i pobuđuje osim svih osjetila i sve osjećaje – od ljubavi i divljenja do gađenja i bijesa. S jedne strane prljavština, smrad, bijeda i bolesti a tik do toga prekrasna priroda, fantastične građevine i ljudi koji će vam rado pomoći u slučaju potrebe. Sve je to Indija, sve u istom paketu. Jedno bez drugog ne ide – uzmi ili ostavi. a ja kažem: uzmi! Mnogi ljudi u iskustvu u Indiji pronađu duhovnost no ja nisam. Ja sam pronašao nešto puno veće. Vraćajući se iz Indije shvatio sam koliko je sredina u kojoj živimo mala i koliko je zaseban čovjek nebitan u svijetu. Nakon Indije postao sam skromniji i više zahvalan životu kojeg imam. Indija mi nije bila prva vaneuropska destinacija, ali mi je ipak, što se tiče putovanja, postala kao neka vrsta prve ljubavi kojoj ću se kad – tad, jednom vratiti.


PLAN.et magazin | broj #49 | svibanj 2015

Plan et 49  

Izdavač KA-MATRIX - udruga za društveni razvoj Haulikova 22, Karlovac tel 095 444 6880 URL ka-matrix.hr mail info@ka-matrix.hr PLANet magaz...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you