Page 98

Ana Frank Paradoks: bit i smisao

Tijekom Domovinskog rata i kasnije Hrvatska vojska je bila multinacionalna, multikonfesionalna i multikulturalna, pa je tako priličan broj etničkih Srba sudjelovalo u postrojbama HV u obrani Domovine tijekom rata, jednako tako i muslimani, Mađari i pripadnici drugih manjinskih skupina. Zločin je zločin i tu se nema što dalje dodati, te je isto tako poznato da je pravosuđe u Hrvatskoj procesuiralo „vlastite“ zločine, često na način da se stječe dojam žešće i ustrajnije nego zločine okupatora i pobunjenih Srba. Zakon o aboliciji taj osjećaj dodatno pojačava. Međutim, država smo koja ima osam saborskih zastupnika iz reda manjina što nas čini rijetkom pojavom u suvremenim parlamentarnim demokracijama, u kojoj djeluje čitav niz organizacija koje promoviraju i štite kulturni identitet manjina, među koje spada i SNV (Srpsko Narodno Vijeće) koji izdaju glasilo „Novosti“, Republika Hrvatska financira SPC (a to znači i u Srbiji, jer ne postoji SPC u Hrvatskoj kao samostalna vjerska organizacija), katolička crkva u Hrvata prednjači u ekumenizmu, pa se u tom smislu može gledati i osnivanje mješovite komisije formirane sa SPC-om radi razmatranja uloge blaženog kardinala Stepinca, zatim, koja dozvoljava rad udruga kao što je Documenta i druge, koje su, dokazano je, u stalnom kontaktu i suradnji s osobama kao što je Savo Štrbac i drugi (samo radi podsjetnika: društvo Veritas Save Štrbca sačinilo je listu stradalih Srba tijekom VRA Oluja, koji popis je bio toliko pun pogrešnih podataka i time kao dokaz neuvjerljiv, gdje su kao žrtve navodnih ratnih zločina pobrojane još žive osobe, osobe umrle prirodnom smrću, osobe koje su stradale ili umrle prirodnom smrću nakon završetka rata itd.) pa se moramo pitati, nisu li svi opisani fenomeni dokaz o demokratskom pluralizmu i razvije-

prijelom2017-03-zadnji.indd 98

noj demokraciji, i nema dvojbe, nikome se ne bismo trebali dokazivati u razvijenosti visokih demokratskih standarda. Međutim, svaki slučaj koji se može koristiti za blaćenje Hrvatske i Hrvata, koji konvenira određenim protuhrvatskim strukturama u hrvatskoj politici i izvan nje, putem kontroliranih medija odmah je potenciran i eksploatiran, te se najčešće radi o objedama, lažima, izmišljotinama, dok se istodobno bez jedne jedine riječi reakcije pišu antihrvatski pamfleti, vrijeđa se poginule branitelje kao i žrtve velikosrpskog nasilja, što sve zajedno financira Hrvatska, a istodobno se blokiraju i na svaki način onemogućuju istraživanja komunističkih zločina, zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu, to tada pravdajući „ne treba živjeti u povijesti“ itd., nije li to paradoks?! Pitamo se, konačno, čiju li mi to savjest peremo? Do kada ćemo živjeti u paradoksu hrvatske stvarnosti?

Iako je jasno kako treba živjeti za budućnost, te je teško proturječiti logičnom zahtjevu za stvaranje boljih uvjeta za život nas samih i naše djece, kao i čitavog naroda, no to ne isključuje potrebu za rasvjetljavanjem povijesnih činjenica, odgovornosti za događaje i žrtve, pomirbe na temeljima istine, koja doista oslobađa, te stoga treba borbom za istinu o povijesti živjeti za istinitu budućnost.

11.6.2017. 18:17:20

Mihovil uskrs 2017  
Mihovil uskrs 2017  
Advertisement