Page 4

Mnoge zbunjuje naše ograničeno iskustvo zemaljskog života i smrti. Kako je to, i je li uopće moguće? Isusovo, a onda i naše uskrsnuće, zbunilo je i same apostole. Uskrslome, koji je dolazio nakon uskrsnuća u našu zemaljsku stvarnost, vidi se da je on onaj isti ali i posve drugačiji, uskrsnuće nije povratak u ovaj zemaljski život nego iskorak u posve novi, koji mi ne poznajem, a postoji, zato mu sumnjivi Toma, poput nas ograničenih, postavlja pitanje: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo znati put?“ Ne znamo put, ne znamo, ljudski govoreći, kamo odlazimo, ali vjerujemo. Vjera je jača i veća od znanja; Uskrs spada u sferu vjere i misterija; zar sve znamo zemaljsko ovdje na zemlji? Vjerujemo Bogu , najvećem autoritetu, uskrslom Isusu, koji obznanjuje Tomi i nama: „Ja sam Put, Istina i Život.“ Na nama je da izaberemo život ili smrt, kraj ili beskraj, apsurd ili smisao, put ili stranputicu. O tome ovisi i kakav nam je život već ovdje, jer tko nije riješio pravilno pitanje smrti, nije riješio ni pitanje života uopće, nažalost ni mnogi „vjernici“. „Kako“? Kamen je grobni i glavni kamen spoticanja, koji su teolozi nastojali protumačiti, što ću izreći i prepričati u najkraćim crtama, bez ulaženja u detalje. K. Rahner : „Ljudska duša ne ostaje u smrti, bez tijela. Postiže „svekozmički“ odnos, prisutna je posvuda u svemiru.“ On pretpostavlja da ljudska duša, čim napusti tijelo, stupa u novi odnos prema

materiji. Dok čovjek umre u susretu je s Uskrslim, dobiva novo tijelo, je li iz materije onog mrtvog zemaljskog ili neko drugo, svakako tijelo mora biti združeno s dušom da bi mogao ostati čovjek; bez tijela, odnosno materije – nema čovjeka. Prvi znak Isusova uskrsnuća bio je prazan grob, što znači da je uskrsli Isus sa sobom ponio ovo zemaljsko tijelo, nije ga se odrekao. Posljednja riječ koja se može izreći o našoj egzistenciji jest: ljudsko biće prešlo je krajnju sferu svijeta i ušlo u život Presvetog Trojstva. Po njemu je svijet „zagazio“ u konačnu budućnost. Vijest o uskrsnuću jest najčovječnije što je kršćanstvo

prenijelo čovječanstvu. Čovjek po Bogu postaje središte svemira, stanom Apsolutnoga, posudom Svetoga. Tek smrću pa uskrsnućem nastaje potpuni čovjek s kojim je završeno stvaranje svijeta i čovjeka. Kraj je zapravo početak. Aleluja! Poštovani čitatelji, ohrabreni uskrsnućem, pred izborom i izborima izaberite – život. Sretan vam Uskrs, aleluja! Urednik

Vazmeni hvalospjev O, sretne li krivice...

Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivome Bogu Ocu svemogućemu i Sinu njegovome jedinome, Gospodinu našemu Isusu Kristu, svim zanosom srca i duše službom svega glasa slavu pjevati. On je zas nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom Krvi. Ovo su naime vazmeni blagdani, u kojima se onaj pravi jaganjac ubija, čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć u kojoj si najprije učinio da naši oci, sinovi Izraelovi, izvedeni iz Egipta, More Crveno, neovlaženim prijeđu stopama. Ovo je, dakle, noć, koja je svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha. Ovo je noć koja danas po svem svijetu one koji u Krista vjeruju od tmina grijeha i od opačine svijeta otima, vraća milosti, i pridružuju . Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. O, divne li dobrote tvojega milosrđa prema nama! O nedokučova li zanosa ljubavi: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha, što Kristovom smrti bi uništen. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja imati. Svetost, dakle, ove noći goni zločine, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. O, zaista blažene noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, a božansko s ljudskim povezuje. U milosnoj, dakle, ovoj noći primi, sveti Oče, večernju žrtvu ovog izgaranja, koju ti u ovom svečanom prinošenju svijeće, po rukama službenika, od pčelinjeg rada prinosi Crkva presveta. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća posvećena na čast tvoga imena neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži. Plamen njezin jutarnja zatekla Danica! Ona velim Danica, koja ne zna zalaza, Krist Sin tvoj koji se povrati od mrtvih i vedro zasinu ljudskome rodu, te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

4 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 4

11.6.2017. 18:16:25

Mihovil uskrs 2017  
Mihovil uskrs 2017  
Advertisement