Issuu on Google+

Josip Kregar

NEČASNA TRGOVINA LJUDIMA

U suvremenom jeziku pojam ropstva i drugih oblika neslobode i prisilnog rada ima i novo značenje: trgovanje ljudima. U antičkom svijetu taj izraz je označavao postojanje ljudi/robe kojima nisu priznata nikakva prava, koji su tretirani kao stvari koje se mogu kupovati i prodavati 1 . Robovi su se osvajali ratovima i - cinično rečeno- civilizacijski napredak je počinjao kada se umjesto klanja od poraženih stvaralo robove2 .

Kasnije, pred samim nastankom

industrijskog društva taj izraz značio je prisilni robovski rad povezan je s strašnom tragedijom pražnjenja Afrike radi prodaje robova u nove kolonije. Cijena toga bila je strašna 3 . Ne samo da je tek neznatna manjina preživljavala, i živjela u strašnim uvjetima, već su uništavane zajednice i narodi. Stari oblici ropstva danas praktički ne postoje. Mnogi će u propasti ropstva prepoznati i ekonomske i moralne razloge. Antičko ropstvo evidentno je propalo i radi toga što ropski sustav nije mogao zadovoljiti potrebu za proizvodnjom vojnika i proizvodnjom hrane i dobara 4 . Klasično kolonijalno 1

Servitus est constitutio juris gentium qua quis domino alieno contra naturam subjicitur (Florent, DigestaI, tit.5,/4). Robom se postajalo zarobljavanjem u ratu, ali i na desetak drugih načina (dezerteri, dužničko ropstvo, sudska kazna i sl). Broj i položaj robova, politički i ekonomski značaj te činjenice njihove brojnosti bio je jedan od glavnih razloga stalnih promjena i nestabilnosti Rimskog carstva. E.Gibbon, The Decline and Fall of the Roman Empire, London, Wordsworth, 1998, 29 i dalje. 2 Ideja je bila omiljena ukod socijal-darviinista (Gumplowitz): «Ljudi u primitivnim zajednicama nisu bili svjesni ekonomske prednosti u eksploataciji porobljenih ljudi. Tako su u početku ubijali zarobljenike. Odlučan je napredak stoga bio postignut kada je ubijanje zarobljenika zamijenjeno ropstvom i ekonomskom eksploatacijom» R.Supek, H.Spencer i biologizam u sociologiji, Matica Hrvatska, Zagreb, 1965, 79 3 «Koliko je Afrikanaca uvezeno u Novi svijet? Procjene su rasle tijekom godina u namjeri da se oteža taj zločin, ali nije neopravdano govoriti o nekih 10 milijuna tijekom tri stoljeća. A to su samo oni koji su preživjeli smrtonosni promet. Put od točke hvatanja ili prodaje u unutrašnjosti do luke ukrcaje bio je obilježen kostima i okovima onih koji su pomrli na putu..» D.S.Landeis, Bogatstvo i siromaštvo naroda, Masmedia, Zagreb, 2003, 157. Broj ubijenih bio je višestruko veći od zarobljenih. Trgovina robljem službeno je dokinuta na prijedlog Engleske1815. na Bečkom kongresu, ali tek postepeno jakim ilegalnim transferom. Vidi F. Braudel, Vrijeme svijet, August Cesarec, Zagreb, 1992, 513. 4 Landeis, Ibidem, 103-108,152-173,217-222.


ropstvo nije moglo odoljeti elementarnim zakonima konkurencije i strojne proizvodnje. Ipak, prednost bi trebalo dati moralnim razlozima a ne praktičnoj i političkoj kalkulaciji 5 . Nije ropstvo propalo zbog toga što se robovi kao vojnici nemaju za što boriti, što rade samo pod prijetnjom sile, ili što su njihove pobune uspjele. Propalo je ui zbog stvaranja društvene svijesti u kojem je trgovanje ljudima smatrano nečasnim. Moralni razlozi, uvijek su i dugoročno, stvarali političku i društvenu situaciju u kojoj je moralno pitanje postajalo političko, a nakon svega, i uz mnogo napora, stvoreni su međunarodni standardi koji ropstvo - u bilo kojem obliku- osuđuju i kriminaliziraju. Danas se razvijaju i stvaraju pravila protiv modwernih oblika trgovanja ljudima. Pitanje trgovine ljudima, traffickinga, nije stvar individualnog slučaja ili trenutnih političkih okolnosti. Nije pitanje pravne regulacije. Ne dozvoljava da mirno mislimo da se radi o nečemu što se događa drugima ili drugdje. Nije problem koji prodaje novine i razigrava maštu. Nije pojava moralne panike. To je sasvim realan društveni problem. 1. Više lica moralnog pitanja Trgovanje ljudima (trafficking) predstavlja vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje utočišta ili prihvat osoba pomoću prijetnje, uporabe sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zloporabe vlasti ili položaja bespomoćnosti ili davanje ili primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad rugom osobom, u svrhu izrabljivanja. 6 Trgovanje ljudima je pojava stavljanja osobe u podređeni položaj van zemlje porijekla, pri čemu se

5

Usp. www.spartacus,co.uk Povijest borbe protiv prodaje robova je duga. Od kraja 18. stoljeća raste čak i u Sjevernoj Americi u kojoj je broj robova bio najveći. Uostalom, činjenica je da je to pitanje bilo kapitalan problem u američkom građanskom ratu. 6 Definicija je određena UN Konvencijom protiv prekograničnog organiziranog kriminala, vidi www.undoc.org/undoc/en/crime_cicp_convention, ili u hrvatskom, prijevodu www.mup.hr Složeniji oblik definicije sadržan je u članku 175. Hrvatskog kaznenog zakona (NN 110/97,27/98,50/00,129/00,51/01,105/04)


silom ili usprkos otporu drži u podređenom položaju radi iskorištavanja, a uz uskraćivanje svakog prava na slobodu, kretanje, prihode ili slobodu izbora. Trgovanje ljudima je moderno ropstvo. Takva tvrdnja je samo metafora. Radi se o osobama koje su lažnim obećanjima, silom, zabludom ili na prekarni način potaknute na migraciju. («van zemlje porijekla»). Silu treba shvatiti široko, onako kako je obično karakterizira kazneno pravo, a svakako treba uključiti i element bitnih zabluda o okolnostima u kojima će osoba biti ili raditi. Deprivacija od prava, pa i osnovnih ljudskih prava također je sastavni dio određenja tog položaja. Međutim, nastojanje da se definicijom sve opiše nisu dovoljna. Pravne definicije, makar precizne, 7 ne odgovaraju na važna, osobito ne, na moralna pitanja određenja fenomena. Prije svega radi se o tome da je vjerojatno glavni razlog trgovanja ljudima seksualna eksploatacija. Prvenstveno žena, no i djece. To je moralno pitanje. Naravno pravni jezik - određenjem kazne- dovoljno je jasan u osudi, no neki dopunski elementi stvarnog određenja pojave ipak trebaju širu elaboraciju. a. Pitanje žrtve: položaj žena Žene predstavljaju oko 80% žrtava trgovine ljudima. Četiri su evidentna elementa tog podatka. Prvo, žene su roba za kojom vlada potražnja, budući da je najveći dio trgovine povezan s pružanjem seksualnih usluga. Drugo, one su skupina koja je manje društveno zaštićena, ne samo radi fizičke slabosti, već i radi društvene marginalizacije. Žene-žrtve štoviše jednu vrstu ovisnosti mijenjaju za drugu, još 7

Tko kršeći pravila međunarodnog prava vrbuje, kupi, proda, preda, prevozi, prevede, potiče ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji, skriva ili primi dijete ili maloljetnu osobu radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela, ili tko dijete ili maloljetnu osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina – članak 175.


goru, pokušavaju se izvući iz položaja diskriminacije u vlastitim zajednicama u kojima u normalnom tijeku života ne mogu ostvariti afirmaciju i sigurnost. One dolaze iz patrijahalnih društava u kojima ne postoji ravnopravnost spolova . Treće, i povezano s prethodnim, za njih je izazov veći, jer nemaju što izgubiti, a očajna društvena perspektiva čini ih receptivnim prema obećanjima boljeg života, očitim lažima. Konačno, i demografska kretanja, višak žena u tranzicijskim društvima, rizik je povećanja svojevrsne ponude. Ne radi se o statističkoj i numeričkoj deformaciji već činjenici da je trgovanje ljudima postupak koji pogađa prvenstveno žene kao diskriminiranu socijalnu skupinu. Ne radi se o spolno/rodno neutralnoj pojavi - žrtve, u velikoj većini su žene. Organizatori muškarci. Korisnici usluga također muškarci. Ova oznaka rodne skupine nije jedina i jedina važna - žrtve su iz tranzicijskih zemalja, žrtve su i djeca i muškarci, trafficking pogađa naročito izbjeglice i ratom ugrožena područja, trgovanje ljudima ima i obilježja prisilnog rada muškaraca – ali element posebne ugroženosti žena ne smije se zaobići.


b. Pitanje krivca: tko je zapravo krivac? Prema jednom istraživanju 8 krajem 19. stoljeća u Londonu svaka deseta žena izdržavala se prostitucijom. Taj podatak zapravo ne govori ništa o ženama, ali otvara suprotno pitanje: tko su bili korisnici njihovih usluga. Podaci o trgovini ljudima, ženskoj i dječjoj prostituciji, manje govore o žrtvama, ali zapravo puno govore

o

društvima

u

kojima

se

odvija

i

o

osobama

koje

su

korisnici. 9 Kaznenopravno i u policijskim istragama krivci su organizatori. Oni su doista glavni krivci, no neki drugi ostaju skriveni i ne postavlja se puno pitanja o njima. Tko su ljudi koji posjećuju javne kuće, tko su oni koji traže usluge «eskorta» ili dječju pornografiju? Tko su kupci na ilegalnom tržištu ljudima? Zar je trgovanje ljudima grijeh jadnica i jadnika koji su zavarani i prevareni pričom o boljem životu, došli na samo dno takvog društva, obespravljeni i bijedni? Tko može platiti ponekad i visoke tarife organizatorima trgovine ljudima? Zar je trgovina ljudima problem i sramota zemalja iz kojih žrtve stižu a ne i njihovih novih «domaćina»? Seksualno iskorištavanje je nemoralno. Medijski prikazi i javna svijest ne drže se tog stava. Prikazi su često frivolni ili čak lascivni u prikazima situacija, žrtve se nerijetko prikazuju kao pohlepne, suglasne ia usluge predmetom normalne trgovine. Čak ako je i članak

ili popratni tekst kritički intoniran vizualna

ilustracija to obično nije. Oni koji koriste „usluge“ žena u podređenom položaju teško mogui poreći da znaju u kakvoj muci i poniženju žive osobe koje iskorištavaju, te ne zaslužuju 8

P-.Bartley, Prostitution: Prevention and Reform in England 1860-19143, Routledge, London 1999. U samom Londonu prema W.Actonu 1857. bilo je 8.600registriranih uličnih prostitutki. www.winkpedia.org./wiki/victorian_era Podatak i prema J.Hafner, The End of Marriage,C entury, London,. 1993. 9 Na primjer www.sexcrimedefender.com/2007/05/relevant_eviden.html


ništa manju moralnu osudu od organizatora. Oni žive prividno normalnim građanskim žuivotom, imaju društveni ugled i vjerojatno osjećaj superiornosti nad „moralno problematičnim prostitutkama“ 10 . Makar je u nekim zemljama i samo korištenje usluga kazneno djelo u stvarnosti takve odgovornosti nema. Ovo vrijedi i za Hrvatsku. Kada se u poklicijskim racijama ustanovi da su korisnici društveni uglednici, kada se na slikama u medijima vide dužnosnici kada za njih djevojke plešu erotski ples, kada su kumovi noćnih klubova, izostaje čak i javna i moralna osuda. iIzgleda ironično da se javno ismiju ideje o legalizaciji prostitucije (osobno sam protiv takve legalizacije) a da se istovremeno minoriziraju navedeni skandali. c. Pitanje incidencije U pogledu statistike postoje jasne indikacije o učestalosti pojave. US State Department procjenjuje da postoji od 600.000 do 820.000 osoba u podređenom kvazi-robovskom statusu kao posljedica traffickinga. Svjetska statistika 11 dostra detaljno ukazuje na razmjere problema. U Belgiji ima oko 2.000 prostitutki dovedenih ilegalnim kanalima iz Istočne Europe, u Italiji postoji oko 25.000 stranih prostitutki uod kojih je najmanje 2.000 u potpunom ropskom položaju, oko 100.000žena i djece iz Ukrajine transferirano je radi prostitucije u druge zemlje. U Indonoziji je 650.000 prostitutki od kojih trećina djeca. Razne organizacije 12 ukupan broj žrtava trgovine ljudima utvrđuju u rasponu od 500.000 (UNDCP, UNIFEM) najviše oko 1.500.000. (UNIUCEF, Protection Project, USAID) pa i do 3.500.000 (US Government,UN).

10

Vidi na primjer www.prostitutionrecovery.org/how_prostitution_works.html , www.cwasu.org 12 Vidi projekt UNESCO Trafficking Project –Statistics ; www.unescobkk.org 11


U tom svijetlu podaci o incidenciji u Hrvatskoj djeluju zanemarivo mali. 13 Velika pogreška bila bi zadovoljiti se takvom konstatacijom. Čak ni objašnjenje da je Hrvatska uglavnom tranzitna zemlja ne govori mnogo. Suprotno, relativizira problem. Uostalom, prisjetimo se vremena kada se govorilo da je Hrvatska tranzitna zemlja na putovima droge, ali ne i zemlja u kojoj se droga prodaje i koristi. Međutim još i druge okolnosti treba uzeti u obzir. Prvo, postoji «siva»(«crna») zona kriminaliteta područje u kojem statistika ne pokriva one slučajeve koji su se stvarno desili ali nisu prijavljeni ili otkriveni.

14

Trgovanje ljudima, prema

svemu, upravo spada u one fenomene kod kojih se otkriva tek maleni broj slučajeva. Upravo tvrdnja da smo tranzitna zemlja govori o tome da takvi slučajevi nisu otkrivani kod nas. Slučajevi otkrivanja skandala (Zagreb, Split, Čiovo) ili slučajevi iz susjednih država pokazuju da su za stanje mnogi, pa i državna tijela, znali ili trebali znati , no da se slučaj minorizirao ili zataškavao. Drugo, društvena akcija je potrebna baš u trenucima kada se prepoznaje i tek počinje širiti izvjesna društvena devijacija. Djelovanje nevladinih udruga, no posebno i nekih državnih tijela (MUP) sasvim je primjereno. Trgovina ljudima je moralna sramota modernog društva. Trgovina ljudima pogađa najviše žene. Nevažna je incidencija već je važna patnja te što radimo protiv trpljenja

13

Prema službenim pokazateljima Ministarstva unutarnjih poslova RH, u Hrvatskoj je od 2002. godine identificirano 39 žrtava trgovanja ljudima, i to: • • • • 14

2005. godina- 4 žrtve trgovanja ljudima 2004. godina– 19 žrtava trgovanja ljudima 2003. godina – 8 žrtava trgovanja ljudima 2002. godine – 8 žrtava trgovanja ljudima

Mutatis mutandis vrijedi prikaz problematične statistike iz včćlanka. J.Kregar, Korupcija u pravosuđu, u Evropski prostor pravde, Podgorica, 2006, 138-145.


Trgovanje ljudima je u osnovi ipak proces podvrgnut ekonomskim zakonitostima. Postavimo tezu: učestalost trgovine ljudima proporcionalna je razlikama u društvenom razvoju, stupnju stabilnosti i pravne sigurnosti, potražnji za izvjesnim uslugama prvenstveno seksualne naravi , a obrnuto proporcionalna stupnju rizika kažnjavanja, moralnoj osudi, sve korigirano umnoškom faktora organiziranosti tržišta. To je složeniji oblik jednostavne formule ponude i potražnje korigirane

faktorom organizacijskih tj.

transakcijskih troškova

2. Pitanje ponude Nekoliko je svjetskih trendova pridonijelo porastu trgovanja ženama: razlike između bogatih i siromašnih, povezanost sa ratnim sukobima i ekonomskom tranzicijom, globalizacija, uključenost organiziranog kriminala, feminizacija siromaštva i migracija. Siromašni postaju još siromašniji a bogati još bogatiji. Na početku 19.stoljeća omjer stvarnog prihoda

po glavi stanovnika između najbogatijih i

najsiromašnijih zemalja svijeta bio je tri naprama jedan. Do 1900. godine taj se omjer popeo deset naprama jedan, a do 2000. godine na šezdeset prema jedan! Svijet nije homogen već interesno podijeljen. Razlike su velike čak i na relativno malom prostoru. Na primjer u Europi imamo, s jedne strane, skupine zemalja visokog bogatstva i standarda (Austrija, 26,730; Francuska, 23,990; Njemačka, 25,350; Velika Britanija, 24,160; Italija, 24,670; Španjolska, 20,150) koje su mahom i zemlje u koje je trgovina ljudima uvoz, dovlačenje žrtava, a na drugo strani imamo članice unije koje su u trenutku ulaska bile bitno siromašnije, (Slovenija 17.130; Češka 14,720; Madžarska, 12,340; Slovačka 11.960; Poljska , 9.450).


S druge strane zemlje iz kojih dolaze žrtve, zemlje su niskog standarda, teškog i nesigurnog života . Izraženo u GDP- Rusija ima 2.137, Makedonija 1.738, dok Jugoslavija ima 1.230$ po glavi stanovnika, Albanija 1.228, Bosna i Hercegovina 1.070, a Ukrajina (761) i Moldavija (374) pedeset odnosno stotinu puta manji GDP od europskih država. Indikatori društvene stabilnosti – demokracije, pravne države ili ekonomskih sloboda pokazuju još veće razlike 15 . Međutim ne radi se samo o ekonomskim i političkim indikatorima. Radi se o društvenim promjenama i društvenoj situaciji. Svijet ljudi koji žive u tranzicijskim zemljama, vrijednosti koje ljude vode i usmjeravaju, norme koje ih potiču ili koče u nečemu, sve to je ugroženo i nestabilno. To je situacija anomije. U brzim društvenim promjenama osnovni subjektivni osjećaj je neizvjesnost, tjeskoba, stalan je raskol između osjećaja i realnosti, očekivanja i stvarnosti. Nakon nekog vremena situacija se stabilizira, stabiliziraju se vrijednosti i norme, prihvate se i smatraju opravdanim društveni odnosi i nastale strukture, uzbuđeni osjećaji se smire, euforije prestanu. U sociologiji takve situacije predmetom su posebnog interesa. Situacije sukoba između očekivanja, s jedne strane, i stvarnih postignuća, s druge strane, ne nestaju preko noći.

15

The Worldwide Governance Indicators (WGI) , http://info.worldbank.org/governance/wgi2007/; Nations in Transit (http://www.freedomhouse.org/template.cfm?page=17&year=2006), World Bank (http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/DATASTATISTICS/0,,contentMDK:20535285~menuPK:119 2694~pagePK:64133150~piPK:64133175~theSitePK:239419,00.html) , Freeom in the World (http://www.freedomhouse.org/template.cfm?page=15), CPI Transparency (www.transparency.international.org),


Subjektivno, u situaciji anomije, gubi se osjećaj smirenosti i stalnosti 16 , a objektivno stvara se situacija u kojoj ne djeluju norme i vrijednosti. Etika se povlači jer nema jasnih orijentira. Anomija nije stanje u kojem jednostavno nema zakona. Anomija je društvena situacija u kojoj je djelovanje normi nepredvidivo. O tome sam ranije pisao 17 : «Ne radi se o stanju uma pojedinca već o globalnom fenomenu. U brzim promjenama društva anomička situacija je stalan, manje ili više nametljiv pratitelj. Nestanak vrijednosti, slom snova i ideala, osjećaj tjeskobe i nesigurnosti, sumnje u vrijednosti svega što se stvaralo i za što se borilo, neizvjesnost i sumnja nisu osjećaj koji imaju osjetljivi pojedinci već stanje društva. Migracije, urbanizacija, gospodarski slomovi ruše onaj dojmljivi mir zajednica, snagu normi koje su usvojene dugotrajnim ponavljanjem «habitualizacijom». Život u takvom vremenu pun je ne samo opravdanih egzistencijalnih strahova već i gubljenjem vjere u vrijednosti. Tragično osjećanje raspada nije umjetnička egzaltacija već strah koji zasijeca duboko u svijest. Gubitak posla, protjerivanje, progoni, ponižavanje, ali iznad svega oskudica u svemu onom što daje sigurnost: moć, status ili novac svakodnevnica straha, napetosti i oskudice, razara prije ili kasnije i temelje vrijednosnih sustava pojedinaca i skupina. Cinizam i nezadovoljstvo opravdavaju se svakojako (recimo putativnim ili stvarnim neprijateljem), ali posljedica - trka za neposrednim nagradama i dobicima, život od dana do dana, prizemni materijalizam i nedostatak etički opravdanih ciljeva, konačno destruktivnost i grubost utilitarizma, opće odricanje od svega što nije opipljiva dobit - opća prevlast grabežljivog nad stvaralačkim u ljudskoj prirodi, ostavljaju trag i daju boju epohi. Staro ne vrijedi a novo nije nastalo. Dominiraju sivi 16

"Anomija označava stanje uma onoga koji je izvučen iz svojih moralnih korijena, koji nema više nijedan moralni standard već samo nepovezane porive, koji više nema osjećaj trajnosti, običaja ili obveze. Anomički čovjek postao je spiritualno neplodan, pun razumijevanja za sebe, odgovoran nikome. On poriče vrijednosti drugog čovjeka. Njegova vjera je filozofija odbacivanja. On živi na tankoj crti osjećaja da nema budućnosti ili da nema prošlosti" R. McIver, The Rampants We Guard, New York, McMillan Co.,1950., 84.

17

Tekst prema J.Kregar, Suzbijanje korupcije: tektonske promjene ili promjena klime u Ekonomska politika Hrvatske u 2007, IB,Opatija, 2006, 342-345.


tonovi pesimizma. Čak ni dobar ekonomski uspjeh ili napredak ljudi ne doživljavaju kao uspjeh već kao gotovu činjenicu. Ovaj opći stav daje ton klimi i osjećaju u kojem se upućujemo na početak kampanja protiv korupcije. No jedan element još treba razmotriti: kako se korupcija definira i kako se mijenja društveni stav o tome? Ponavljam i zaključak V. Havela. «Mnogi ljudi, čija se je ranija struktura vrijednosti raspala i koji su odjednom nesposobni naći ili stvoriti novu, postali su frustrirani ili prihvatili iluzorne prijedloge za jednostavna rješenja koja nude razni ekstremno-nacionalistički pseudo-lideri. Umjesto da od Zapada učimo o građanskoj i političkoj kulturi, brzo smo se navikli na prazan svijet glupavih reklama i još bedastijih televizijskih serija, dozvoljavajući im da bez otpora prodru u naš život 18 «. Poruke prodiru ispod razine svijesti te zato ne moraju zadovoljiti ni hladne uvjete logičke koherentnosti. Stvarni motivacijski čimbenici straha duboko su potisnuti (i u podsvijesti divljaju ne slijedeći logiku) a kako u svijest prodiru samo povremeno i u obliku nesigurnosti i zabrinutosti, tako i mi vidimo poruke koje konstituiraju prosječne aspiracije stanovnika u tranzicijskim zemljama, kao motivacijske čimbenike potisnute van kognicije (jer tamo ne bi mogli opstati) i pretvorenih u nejasan osjećaj da je “tamo negdje bolje”. Jednostavnije rečeno: stavovi nisu promišljeni, oni su tek refleks u svijesti onoga što su potisnuti strahovi i nadanja. Većina lažnih obećanja postaje uvjerljiva radi tog psihološkog mehanizma. Iskreno i duboko vjeruje se u šansu boljeg života negdje drugdje, uz moguća trpljenja i rizike, no očaj sadašnjeg položaja učiniti će prigovore i upozorenja nevažnim. Vjeruje se da gore ne može biti, a upozorenja o prisilnoj prostituciji, nasilju i trpljenju smatraju se stavom zavidnih i neinformiranih skeptika. To dijelom objašnjava i samo relativni uspjeh kampanja prosvjećivanja o rizicima 18

Op.cit.345.


traffickinga. Ne radi se o porivu za avanturom već nemogućnosti da se realistično sagledaju rizici i mogućnosti, ne radi se o inferiornoj kulturi već o raspadu kulture, ne radi se samo o siromaštvu, vfeć prije o nedostatku perspektive i raspadu društva.

3. Pitanje potražnje Kada bi se stanje modernog društva promatralo sa sasvim neutralnog položaja – recimo; popularna je slika o tome kako bi Marsovac vidio zemlju 19 - svijet bi se činio drukčiji od tema socioloških udžbenika. Pitanja slobodnog vremena i sporta, afektivnog života i seksualnosti imala bi daleko najveće značenje. Suvremeni , i to najvažniji, teoretičari društva posvetili su posebne analize fenomenu uloge seksualnosti u modernom društvu. Pojednostavljeno glavna tvrdnja je: izostanak ravnoteže. Luhmann na primjer modernu ideju egzaltirane ljubavne veze, temeljene na afektivnosti, ljubavi – smatra osnovnim razlogom za nestabilnost veza. Afektivna očekivanja, strast, čine se smislom veze, a budući da su takvi osjećaji ispunjenja kratkotrajni – ili bar prolazni, i bez obzira je li uzrok tome fiziološki i hormonalni, ili pak društveni i kulturni, posljedica je ista. Alternativa je – ostati sam (Alternative des Abbrechens und Aleinbleiben).20 Urlich Beck 21 normalnom – u smislu svakodnevne pojave - smatra činjenicu samostalnog života i usamljeničkih povremenih veza. Kaotičnost emocionalnih odnosa posljedica je i pokazatelj slobode. No sloboda nije regulacija, već je i nesigurnost visokih očekivanja. Demografski i statistički pokazatelji upućuju na postojanje velikog broja «samačkih domaćinstava» u razvijenim zemljama. Ali onako kao što je taj izraz zapravo sasvim zastario, tako se i promijenila 19

Npr. K.Lorenz, On Aggression, , New York, Harper, 1966. N.Luhmann, Liebe als Passion, Suhrkamp, Frankfurt, 1990,71 21 U.Beck, Eine ganz normale Chaos der Liebe, Suhrkamp, Ftrankfurt, 1990.; 20


struktura, stil života i odnosi u razvijenom svijetu. Usmjerenost na karijeru, želja za novim užicima i osjećajima, visoki stupanj permisivnosti, poštivanje privatnosti i individualizma. «Novi individualizam je, ukratko, povezan s odstupanjem tradicija i običaja iz naših života, fenomen koji je uključen prije u procese globalizacije nego što je samo posljedica utjecaja tržišta… Društvena kohezija ne može se jamčiti samo aktivnošću države koja djeluje odozgo -dolje ili pak pozivom na tradiciju. Mi moramo oblikovati naše živote na mnogo aktivniji način da bi prihvatili odgovornosti i posljedice stila života» 22 Ne ulazeći u mnogobrojna pitanja - izraz sudbinska ovdje bi bio na mjestu – koja se naslućuju u ovom opisu, usmjeriti ćemo se samo na jedan mali aspekt propasti patrijarhalne obitelji. Slijedeći izlaganja Castellsa 23 polazimo od činjenice razdvajanja seksualnosti od braka. Empirijski podaci pokazuju ono što se i u teoriji pretpostavilo. Brak je postao sasvim nestalan. U porastu je i frekventnost i apstinencija seksualne prakse (prosjeci to lako prikriju). Veća je sloboda seksualnog izražavanja i eksperimentiranja, pa na primjer, nekadašnje senzacionalno otkriće Kinseya 24 o bračnoj nevjeri, danas ne izgledaju šokantnio ili senzacionalno. Nekad tolerirana bračna hipokrizija danas je neprihvatljiva. Dob stupanja u seksualne odnose snižava se. S druge strane produžava se dob seksualne aktivnost. Značajno raste diverzificiranost i varijabilitet spolnih tehnika. Empirijske studije upućuju na «široko rasprostranjenoj pojavi autoerotizma (koji se povezuje s visokim razinama zajedničke seksualne aktivnosti) i masturbacije, ne baš nove tehnike u koju je ipak uključeno dvije trećine muškaraca i preko 40% žena». 25 Još jasnije: To nije nužno oslobađajuća borba s obzirom na to da žudnja često izranja iz pogrešaka tako da 'seksualno 22

A.Giddens, The Third Way,Polity Press, London, 1999, 37. M. Castells, Moć identiteta,, Golden marketing, zagreb, 2002, 241-244. Slijediti ćemo njegovu argumentaciju i zaključke, kako radi toga što se radi o dokumentiranom stavu (empirijskim istraživanjima) tako i radi toga što se slažemo s argumentacijom i zaključkom. M.anuel Castells nije nikakav mračni konzervativac, već suprotno, liberalni sociolog koji se bavi novim umreženim društvom. 24 A.Kinsey, W.Pomeroy, C.Martin, Sexual Behavior inthe Human male, London, 1953. 25 M.Castells, op.cit, 243. 23


oslobođeno društvo' jednostavno postane dućan osobnih fantazija u kojem će pojedinci jedni druge radije konzumirati nego sebe proizvoditi» 26 Potražnja za povremenim i depersonaliziranim, kratkotrajnim, makar plaćenim i u duhovnom smislu praznim vezama, prihvatljiva je alternativa (osobito za muškarce, zaposlene i imućne, zastrašene propalim vezama i skupim razvodima). Ako osim toga zamislimo i osjećaj nadmoći koji postoji u takvom odnosu, u kojem je dozvoljena svaka fantazija a da istovremeno otpadaju sve moralne brane, broj potencijalnih konzumenata vrlo je velik. Već smo uvodno napomenuli da se ovom aspektu - potražnje – obično ne daje puno prostora u objašnjenju trgovanja ljudima. Naglasak je obično na analizi ponude te mehanizama i tehnika trgovanja. Međutim tržišta bez potražnje ne bi bilo. Ne leži krivnja i odgovornost samo na zemljama iz kojih dolaze žrtve. Odgovornost za sve naravno je i na nesposobnosti, pokvarenosti, neznanju i korumpiranosti lokalnih elita koje ne mare za napredak i probitak vlastitog naroda. Nerazvijenost, nesigurnost, nedostatak slobode, izmicanje napretka, naivnost i glupost žrtava, samo je dio slike. Cjelina odgovornosti je na svakom dijelu trokuta, ponudi potražnji i posredničkim aktorima. Kazneno pravno osuđuju se samo posrednici, no u analizi sve tri strane nose svoj dio. 4. Zaključno Razumijevanje trgovine ljudima započinje prepoznavanjem tenzija koje postoje između narativnog prikaza stvarnosti i

golog oblika pojave.

Te napetosti

postaju vidljive kada se prevlada puka deskripcija fenomena i

notiranje

podataka. U tome vidimo potrebu naglasiti nekoliko pitanja: što znači za Hrvatsku određenje da smo tranzitna zemlja? Što znači mali broj slučajeva? 26

M.Castells, op.cit, 244.


Zašto su samo relativno uspješne kampanje osvješćivanja? Zašto je policijska akcija nužna a zašto nedovoljna? Tko su žrtve a tko dobitnici? Određenje da smo tranzitna zemlja i da je broj slučajeva malen, doista znači da je odgovornost drugih možda veća, ali zato se to ne može tumačiti kao lagodna situacija. Ne možemo se niti zavarati time da se to nas onda ne tiče. Suprotno, ako smo tranzitna zemlja dijelimo odgovornost. Nedjelovanjem ili ignorancijom snosimo ne samo moralnu odgovornost jer ne pomažemo onima koji su ugroženi. Odgovornost ne smanjuje ni to da su mnoge žrtve naivne, neiskusne ili pak glupe i neobrazovane. Krivnja nije na njima već na nama ako ne pomognemo. Odgovornost povećava to da su mnogi društveni slojevi zapravo prešutno prešli preko pojava trgovanja ljudima u njihovoj blizini, jer nedjelovanje je isto dio krivnje. Najmanje što se može učiniti je potaknuti svijest društva o moralnoj odgovornosti za trgovanje ljudima. Ne smije se prihvatiti kalkulacija da ono što nam sada trenutno ne šteti ne treba sprječavati - a ima i drugih društvenih poteškoća – jer je takva kalkulacija moralno problematična i stvarno opasna. Zakasniti u reakciji je kao zakasniti u gašenju požara – kada se požar rasplamsa teško se suzbija, stvara štetu i žrtve koje su se mogle izbjeći. Stara i moderna društva nisu isto. Ropstvo i trgovanje ljudimasu različiti, no jedan element je zajednički. Iza svijetlih kulisa imperijalne moći ili ekonomskog napretka postoji i mračno područje društvene patologije.taj mrak nam ne pomaže samo da reljefno ocrta stvarnost već nam pokazuje i na slabe točke društvene stabilnosti. Sprječavanmje trgovine robljem nije jednostavan poduhvat. Društvene situacije i rizici pokazuju da su najdubljki uzroci u ekonomskim i političkim nejednakostima, ali i to da nismo iskoristili sve mnogućnosti . Sredstva koja nam stoje na raspolaganju nisu mala. To je prije svega pravna zabrana i represija. U tom pogledu međunarodna i domaća pravila, zakoni,


pretpostavka su djelovanja. No za pravu djelotvornost postoje organizacijske i društvene pretpostavke. Organizacijske su postojanje dovoljnog broja ljudi, postojanje dovoljnih sredstava i organizacijske pozornosti, te širenje operativnih i profesionalnih znanja na suzbijanju pojave. U tom pogledu postignut je izvjestan napredak, mjerljiv ne samo brojem seminara i kaznenim statistikama. Napredak je da je problem postavljen kao društveni i politički prioritet donošenjem strateških i operativnih dokumenata. Radi toga najveća napredak je i postignut u djelovanju hijerarhijskih državnih organizacija kojima je takav cilj zadatak djelovanja. Unutrašnji poslovi (policija) i socijalna skrb nose veliki dio posla. Za uspjeh je međutim presudno važna i društvena atmosfera. Povećani osjećaj da je nešto zlo i zabranjeno za društvo treba rezultirati će otkrićem da je nešto krivo i opasno. Nevladine udruge učinile su svoj dio. U situacijama kada su poteškoće očekivane a uspjeh tek privremen, nema drugo već kao misao vodilju odabrati stav: trgovina ljudima je moralna sramota našeg doba, nevažan je broj već patnja žrtava i naš osjećaj odgovornosti. Trgovina ljudima – ženama! – je nečasna i nemoralna. Tu nije važno koliko je tko odgovoran načelno već prema onom što zastupa i čini.


Nečasna trgovina ljudima