Issuu on Google+


Mali sportaši

o d u ž D

18

8

a k i t e Atl

30 6


Skokovi u vodu

40

Košarka

50

Jedrenje

60 7


Među njima su i dvije cure. Nina se voli u svemu natjecati s dečkima, koje često pobjeđuje, a Barbara je uvijek u nekom svom čarobnom svijetu. Nekad zbog toga družini ide jako na živce. Teško je zato objasniti zašto je svi toliko vole. Vjerojatno je to neka njihova čarolija. Mali Vrabac uvijek veselo poskakuje poput male ptice, a Genije je zaista pravi genije. U matematici je savršen, nema pitanja na koje ne zna odgovo-

Barbara Vesele je naravi, voli upoznavati nove stvari, ali najviše one u kojima će biti dobra. Voli biti u družini, na svijet gleda svojim očima, voli privlačiti pažnju. Vrlo je spretna i svaka pohvala joj godi. Omiljena boja joj je ružičasta i često pretjeruje s ukrasnim detaljima na kosi. Dobra je prijateljica, iako nekad može ići na živce, u društvu je omiljena. Od kućnih ljubimaca ima iguanu, a željela bi imati još konja, krokodila ili barem slona (s mašnicom na repu). Kad odraste, želi se baviti poslom u kojem se upoznaju novi prijatelji i putuje po cijelom svijetu. Možda manekenstvom.

Silvije Malo je usporen, pravi pospanko, možda i lijen, nema razvijene radne navike. Uvijek je uz družinu, radi što i većina, nikad sam nema nove ideje. Na prvi pogled čini se nezainteresiran, a zapravo ga treba samo malo pogurati. U igri pokazuje zavidne rezultate, ali samo dok ga netko kontrolira. Ako je pak kontrola prejaka, počinje negodovati, gubi interes i postiže slabije rezultate. Dobar je prijatelj i voli društvo, a od kućnih ljubimaca tropske ribice. Ne zna što će biti kad odraste, zna samo da želi miran posao, bez većih uzbuđenja.

riti, izvodi razne pokuse i izmišlja čudne naprave, na školskim natjecanjima znanja stalno dobiva nagrade, svašta zna. I na kraju Roman, posve običan, možda malo previše ozbiljan i bojažljiv, ali zapravo milo i dobro dijete. Ah da, imaju nestašnog i luckastog psa s kojim se jako vole igrati. Zovu ga Bobi. Kako Romanovi roditelji puno rade, a njegova mlađeg brata nema tko ču13


Nasi prijatelji kasne u skolu! Bez brige, stici ce.

Mrvica je joS neSto Zvaknuo prije Skole, a Silviju su se oCi same sklapale.

vati, ta je dužnost pripala Romanu. Družina nije imala drugu mogućnost nego prihvatiti malenog Dudu, Romanova mlađeg bracu, pa i njega vuku svuda sa sobom. A sve ih na okupu drži velika, nezasitna znatiželja i jedna velika zajednička odluka. Oni su sami samcati, svi zajedno, odlučili baviti se sportom. Žele postati pravi sportaši. Ima li što ljepše za jednog profesora tjelesnog odgoja od toga da mu učenici postanu sportaši?

Cuuuvaj, miCi se!!!

Pametna djeca, znaju što im treba. Znaju da će zahvaljujući spor-

Bok, curke!

tu ojačati, biti zdravi i lijepi, da će upoznati nove prijatelje, putovati na natjecanja diljem svijeta,

Barbara, moramo krenuti na vrijeme.

da će se dobro zabavljati, postati uporni i uspješni, da će se veseliti uspjesima i pobjedama, ali i naučiti nositi se s neuspjehom i

Dobro, evo idem.

porazom, jer sve je to dio života. Danas se ljudi malo kreću, puno sjede, stalno gledaju televiziju ili

14


Naši prijatelji, jedan pored drugoga, u potpunoj tišini, svečano odjeveni u tradicionalna kimona (hm, kako tko), poklonili su se malom džudašu. - Ha, pa to je pozdrav umjesto rukovanja!

- PAF-TAF! Hej, što je sad to? Nastala je prava tuča.

-

23


Atletika

Od trenutka kad djeca

da bi preživjeli, jer su uvijek

prohodaju, i tim činom presta-

morali brzo trčati loveći je-

nu biti bebe, počinju se bavi-

lene, biti spretni skačući

ti atletikom. Stalno nekamo

preko rijeka i ponora kako

žure, trče, ili skaču, preska-

bi mogli stići u svoju pećinu,

ču, nešto bacaju, skrivaju,

bacati kamenje i koplja kako bi

padaju, igraju se. Kad to

ulovili divljač da se prehrane

čovjek malo bolje promotri,

ili obrane.

to je prava pravcata atletika. I kasnije je atletika bila važI u atletici sportaši jure i trče, tko će koga prestići, skaču u pijesak ostavljajući svoje tragove u njemu, preska-

na. Vojnici su trčanjem i bacanjem koplja održavali snagu za velike bitke. Na antičkim Olim-

ču letvice u zraku padajući na debelu

pijskim igrama održala su se prava

i meku strunjaču, bacaju kugle i koplja

atletska natjecanja. Po sportašima

poput Indijanaca u lovu na bizone. Pra-

koji su se natjecali, tada zvanim

va uživancija, tko se ne bi poželio tako

atletama, dobila je i ime. Osobito

igrati?

su bile popularne atletske discipline trčanja, skok udalj s mjesta, ba-

A kad čovjek još malo bolje promotri, pa ljudi se oduvijek bave atletikom. Atletika im je trebala 30

canje koplja i diska.


Skok na skok U atletici se skače puno i na razne načine. Pri skoku uvis atletičar preskače preko visoko podignute letvice. Kad je, međutim, letvica podignuta jako visoko, nema druge nego skakati s dugom motkom. Ta se disciplina naziva skok motkom. Skakati u pijesak svi vole, ali pitanje je tko može dalje. Zato se disciplina naziva skok udalj. A dalje se može samo u tri skoka, odnosno u disciplini koja se naziva troskok.

- Vauu, pa ovaj me je cijelog preskočio! zadivljeno je Vrabac pogledom pratio skakača.

u Meksiku 1968. godine; skakač uvis Dick Fosbery, po kojemu je nazvan Fosberyjev stil; Rosa Motta, malena maratonka lavljeg srca; Stefka Kostadinova s antilopskim skokovima preko dva metra; Sergej Bubka, poznat po skokovima motkom nebu pod oblake; nepobjediva Jarmila Kratochvilova na 800 metara; brži od vjetra Carl Lewis i Florence Grif fith Joyner... Ako jednog dana poželiš biti među prinčevima i princezama, znaš gdje trebaš doći.

Dečki su dali sve od sebe. I u štafeti svi žele pobijediti. 39


Skokovi u vodu

40

- Ovdje izgleda ludo, idemo dolje! - veselo je skakutao Vrabac.


Vrste skokova Skokove možemo podijeliti u dvije vrste, ovisno o tome izvode li se s elastične daske ili učvršćenog zaletišta na tornju. Skakači prilikom skokova izvode kolutove, uvrtanja, pregibe, okrete, a na kraju u vodu upadaju ravni kao svijeće, bez previše prskanja i valova. Skok u vodu možemo podijeliti na četiri dijela: početni položaj, odraz, let i uranjanje u vodu. Skok sa zaletom izvodi se u četiri koraka. Kod skokova s elastične daske odraz se radi s obje noge istodobno, a sa zaletišta na tornju može se odraziti i jednom. Za leta zrakom skakač mora cijelo vrijeme kontrolirati svaki djelić svoga tijela. Prilikom leta noge mu ne smiju biti rastavljene nego sastavljene, stopala i nožni prsti ispruženi i ukočeni kao u balerina, a tijelo može biti ispruženo ili zgrčeno.

- Skočila je dolje! s nevjericom je pokazivao Silvije.

Skokovi u vodu podijeljeni su u šest grupa: skokovi naprijed, natrag, uzvratni, povratni, s vijcima i iz stoja na rukama. Izvode se licem ili leđima okrenutim vodi. Kod skokova naprijed skakači mogu izvesti i do tri i pol salta naprijed, a kod skokova natrag izvode se do dva i pol salta natrag. Kod uzvratnih skokova izvode se također do dva i pol uzvratna salta i kod povratnih dva i pol povratna salta. U skokovima s vijcima nema salta, ali skakač se uvrće do tri puta poput pravog vijka, a kod skokova iz stoja na rukama izvode se do dva salta. Težina izvođenja skoka naziva se koeficijentom težine, što je važno kod suđenja i ocjenjivanja na natjecanjima.

45


Neki se usude skočiti s najviše skakaonice samo padobranom.

Skokovima u vodu dječaci i djevojčice mogu se početi

stupno povećavajući visinu s koje skaču. Osim ravnoteže

baviti već sa šest do devet godina. Moraju znati pliva-

i držanja tijela, pritom “vježbaju” i hrabrost. Uvijek je ve-

ti, a počinju s najjednostavnijim skakačkim pokretima.

selo i zabavno, jer djeca jednostavno obožavaju skakati

Prvi su na redu skokovi na noge. Tu početnici stječu

u vodu. A kad to čine s odskočne daske koja vibrira i od-

osjećaj ravnoteže i uče se pravilnu držanju tijela po-

bacuje ih u zrak, doživljaj je potpun.

46


Ovdje se svi ponašaju kao da su Supermeni.

Skakači moraju puno trenirati, znaju i po sto puta skoči-

Prema tome, tko na svijet voli gledati s visine, slo-

ti u vodu. Oni koji ih dobro ne poznaju misle da se vole

bodan kao ptica u letu ili barem letjeti kao bum-

praviti važni, a razlog je tome njihovo držanje, uspravno i

bar na cvijetu - dakle letač pravi, skokovima u

elegantno, nešto između gimnastičara i baletana.

vodu neka se bavi. 49


Košarka

- Društvo, brzo, idemo, ovdje će biti ludo! panično je Glista zvao prijatelje na košarku. Izgleda da je ovo sport baš za njega.

Košarka se od samog početka razvijala kao sport, a

jaški tim. Njegovi učenici jako su ga poštovali i voljeli

nastala je u 19. stoljeću u Americi. Izmislio ju je Kanađa-

se družiti s njim. Razlog tome bio je i taj što je Naismith

nin James A. Naismith. Priča ide otprilike ovako: James

bio i njihov svećenik. Imao je veliko razumijevanje za

A. Naismith bio je profesor tjelesnoga odgoja na koled-

svoje studente, pa su mu prilazili s punim povjerenjem,

žu u Springfieldu u SAD -u, gdje je vodio školski ragbi-

pomagao im je u rješavanju njihovih problema.

50


56


57


Jedrenje

Družina je u čudu: - Ma kakva su to samo vozila s krilima leptira?

Za avanturu kroćenja vjetra i jahanja na valovima potrebno je puno izdržljivosti, spretnosti, vještine i poznavanje raznih jedriličarskih trikova. No, ono najvažnije kod sportskog jedrenja boravak je u prirodi, na svježem zraku, osjećaj prijateljstva s neuhvatljivim silama i ljubav prema ovom sportu. Od svih tih znanja, vještina, borbe s prirodom, instinkta, tajanstvenosti i igre stvara se doživljaj koji morate iskusiti, barem zrnce, u svom djetinjstvu.

Jedrenje je više od sporta! Jedrenje je užitak.

Jedrenje je pustolovina. Kako drukčije opisati igru nestašnog vjetrića i moćne, velike vode, malenog čamca koji se ljuljuška i naginje i čovjeka koji njime plovi? Vjetar što nam mrsi kosu i voda koja nas veselo prska po nosu čine ovaj sport drukčijim od ostalih. Pa kad plovite tako pomoću nečeg što i ne vidite, po nečemu neuhvatljivom i nepredvidivom, uzbuđenje raste i privlače vas tajanstvenost i avantura koja je pred vama. 60


nalikuje na peraju kita, jer da nje nema, jedrilica bi bila nestabilna i stalno bi se

Hvatanje vjetra

prevrtala. Učenje upravljanja jedrilicom nije odmah lako, ali je zato najzanimljiviji dio. Treba samo naučiti kako uhvatiti vjetar jedrom i pomoću njega upravljati jedrilicom. Najlakše je jedriti niz vjetar, kad vjetar gura jedrilicu odostraga. To već svatko zna, ali kako jedriti kad vjetar dolazi s boka, a kako jedriti u vjetar?

Jednom kad se s jedrilicom nađemo na vodi, treba nekako početi i jedriti. Da biste počeli jedriti, valja pomoću jedra uhvatiti vjetar. Ako jedro nije zategnuto, lagano će lepršati poput zastave, pa se, unatoč jaku vjetru, gotovo nećete pomaknuti s mjesta. Ali gle čuda, čim povučemo konope ili, kako ih jedriličari vole zvati, škote, koje su pričvršćene za jedro, namjestit ćemo se za lov na vjetar. Brzo ćemo osjetiti uhvaćeni vjetar kako se nemir-

no komeša u jedru i tjera našu jedrilicu naprijed. Ako su konopi prejako zategnuti, zarobljeni vjetar povećat će nam brzinu, koja će biti sve veća i veća, a jedrilica će se početi jako naginjati. Tada ih trebamo malo otpustiti, što će ispustiti zrak iz jedra i oslabiti snagu vjetra, pa će jedrilica usporiti i izravnati se. Za jedrenja igra hvatanja, kroćenja i nadmudrivanja s vjetrom stalno traje. Ali pravog pobjednika nema.

Bez panike, pravilnim kormilarenjem i zatezanjem jedra uhvaćeni vjetar gurat

Jedriti se može i ovako!

će jedrilicu, uz naše veliko veselje, točno tamo gdje želimo. Mnogo toga valja naučiti. Možda vas sve to u početku malo obeshrabri, ali ne dajte da vas to spriječi da se okušate u jedrenju. Osnovne vještine jedrenja jednostavno je svladati. U jedrenju nikad ne prestajete učiti, nikad ne možete naučiti sve i uvijek možete biti bolji, ali i nikad, nikad ne prestajete uživati. 65


ISBN xxxxxxxxxxxxxxxx (cjelina) ISBN xxxxxxxxxxxxxxxx (knj. 1)


Mali sportasi 001