Issuu on Google+


Događaj mjeseca

SADRŽAJ PRVA KONFERENCIJA ZA ŠTAMPU NOVOG GENERALNOG SEKRETARA NATO ................................... 4 OSTAĆEMO U AVGANISTANU KOLIKO TREBA Vidak Latković SKUP VOJNIH NAČELNIKA U MILOČERU .......................... 6 Ilija Despotović KOMENTAR: POLITIKANTSKI PACIFIZAM ........................7 Ilija Despotović CRNA GORA I PZM: KOMBINOVANE ZDRUŽENE OPERATIVNE SNAGE - NOVI MODEL ................................. 9 mr Tihomir Mijović USKORO PRVI CRNOGORSKI OFICIRI U AVGANISTANU ...11 SIMONOVĆ INIKOLIĆ:STOPOSTOSMOSPREMNI MihailoDanilović PREDSTAVLJAMO: CENTAR ZA KOMUNIKACIJE I KOMANDNO-INFORMACIONE SISTEME VCG .....................14 Marinko M. Slomo FINALNI DOKUMENT - DO KRAJA GODINE ..................16 MihailoDanilović VJEŽBOVNAUNIFORMASANOVIMDEZENOM ...............18 VOJNATEHNIKA: VIŠENAMJENSKITAKTIČKIRADIO MRR 500 (MULTI ROLE RADIO)„KONGSBERG“ .............19 MarinkoM.Slomo IZ DIREKCIJE ZA ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA PROCEDURE U ZAŠTITI TAJNIH PODATAKA .......................20 GLOBUS: OBAMA,ZASAD,ODUSTAOODRAKETNOGŠTITA ......... 21 Zorica Minevski VIJESTI ............................................................................ 22 DNEVNIKVOJNOG POSMATRAČA ................................... 23 KapetanBrankoĐurđić VCG NA VJEŽBI U BANJA LUCI ......................................... 24 NATO - Šta dalje? ............................................................. 25 OliveraĐukanović FELJTON: SEPTEMBAR-MJESEC NIKŠIĆA ...................... 26 Ilija Despotović IMPRESSUM Partner - mjesečnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci septembar 2009. godine BROJ: 18 IZDAVAČ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAČA: mr Boro Vučinić UREDNIK: Vidak Latković REDAKCIJA: Ilija Despotović , Olivera Đukanović, Zorica Minevski, Marinko M. Slomo, Tihomir Mijović, Mihailo Danilović, Irena Radoman, Sanja Dajević TEHNIČKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš KONTAKT: Portparol // TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.gov.me/odbrana ADRESA: Jovana Tomaševića 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica // TIRAŽ: 5.000

Spomenik ratnom podvigu Ministar odbrane Boro Vučinić i ambasador Velike Britanije u Crnoj Gori Kevin Lajn otkrili su spomenik povodom obilježavanja 65. godina od specijalne operacije spasavanja partizanskih ranjenika 1944. godine u Donjim Breznima. Prije 65 godina učesnici Narodnooslobodilačkog pokreta su, uz pomoć lokalnog stanovništva, napravili u Donjim Breznima pistu dužine oko 800, a širine 40 metara. Ovaj lokalitet su, kao najpogodniji u tom trenutku, izabrali general Radovan Vukanović i šef engleske vojne misije major Džon Rid. Preko 80 savezničkih aviona je, u jednom danu, učestvovalo u evakuaciji oko 1000 ranjenika i prevezlo ih na sigurnu teritoriju. Ministar Vučinić je istakao da je taj događaj pravi primjer da se i najzahtjevniji planovi i ciljevi mogu realizovati kroz veliko zalaganje i zajednički napor. ,,Spomenik kao simbol antifašizma, ostaće trajan znak sjećanja na ovaj događaj, posebnu vrijednost će imati za one koji ga još pamte, ali i za potomke spasenih ranjenika i onih koji su uz velike žrtve i napore osposobili teren, kako bi se akcija spasavanja uspješno izvela", kazao je ministar Vučinić.

Tom prilikom, ministar Vučinić je izrazio uvjerenje da opredjeljenje Crne Gore za punopravno članstvo u NATO i EU najbolje doprinosi ostvarivanju tog zajedničkog cilja. ,,Reforme koje sprovodimo na svim poljima, već su rezultirale dobijanjem Upitnika Evropske komisije, a siguran sam da ćemo brzo dobiti i Akcioni plan za članstvo MAP, što praktično znači status kandidata za punopravno članstvo u NATO", rekao je ministar Vučinić. Ambasador Kevin Lajn je, govoreći o istorijskom značaju ovog događaja, istakao da ne postoje riječi kojim bi se opisala hrabrost lokalnog stanovništa i avionske posade zahvaljujući kojima je realizovana akcija spasavanja ranjenika, poznata kao ,,Dakota slijetanje". Takođe, on je kazao da je suočavanje sa sopstvenom istorijom neophodnost za svaku modernu zemlju, naročito sada kada mnogo nekadašnjih neprijatelja sarađuje radi opšteg dobra. ,,Prošlost treba da nam pomogne da izgradimo bolju budućnost i, poštujući univerzalne ljudske vrijednosti, pomirimo naše razlike", kazao je ambasador Lajn. I. Radoman

PARTNER 3


Intervju

Prva konferencija za štampu novog generalnog sekretara NATO Andersa Fog Rasmusena

Ostaćemo u Avganistanu koliko treba Ovo je prva redovna mjesečna konferencija za štampu na kojoj ćemo raspravljati o temama koje su na NATO agendi. Danas ću govoriti o tri važna pitanja: prva tema je Avganistan, a posebnu pažnju ću posvetiti Strateškoj procjeni i izborima. General Mekkristal završio je njegovu procjenu situacije u Avganistanu i ne želim danas da diskutujem o sadržaju dokumenta. Međutim, želim da naglasim da je to procjena komandanta o situaciji na terenu i o načinu na koji on vjeruje da operacija treba da bude vođena kako bi postigli njene ciljeve. To nije dogovorena, odobrena nova strategija, već će biti detaljno razmotrena u NATO. Ali ja ću nešto prokomentarisati. Ta misija, kao i svaka druga, treba stalno preispitivanje, usklađivanje kako se situacija mijenja i to je ono na što je procjena ukazala. Ali neće biti promjene u našoj posvećenosti avganistanskom narodu i odlučnosti da nastavimo misiju, koliko god bude potrebno. Kada su u pitanju izbori u Avganistanu, dozvolite da iznesem nekoliko zapažanja. Prvo: bezbjednosni aspekt izbora bio je dobar, zapravo, bolji nego što smo očekivali. Oko 95 odsto od 6500 biračkih mjesta bilo je otvoreno po planu. Samo 2 odsto njih bilo je napadnuto i to je stvarni uspjeh - prvi i najvećim djelom zahvaljujući avganistanskim oružanim snagama. Drugo: previše je rano da iznosim bilo kakav sud o krađi ili rezultatima, imajući u vidu da će konačni, zvanični rezultati biti potvrđeni za dvije sedmice. Postoji proces i strukture koje će ispitati i donijeti stav o optužbama za krađu. Dopustimo njima da rade njihov posao i sve partije moraju se ponašati odgovorno tokom tog perioda. Treće: moramo držati ove izbore u perspektivi. Šta god da se dogodi, a nadam se da će konačni rezultati biti kredibilni, mi se moramo sjećati da nemamo 60,000 trupa

4 PARTNER


Intervju u Avganistanu samo za izbore. Tamo smo kako bi spriječili da Avganistan ponovo postane sigurno utočište za međunardoni terorizam. Kredibilni izbori su dio toga, ali ne trebamo zaboraviti da smo i do sada uspije-

sada završena, sa novim pristupom kako realizovati misiju i sada ćemo to razmotriti. Imaćemo uskoro i rezultate izbora i novu vladu. Gledajući naprijed, čvrsto vjerujem da moramo pojačati naše napore u obuci i

nose i da su odlučne da sarađuju sa mnom da bi vidjeli kako se odnosi između NATO i EU mogu unaprijediti. Kao što sam već pomenuo, nakon posjete sam bio ohrabren, ali to je samo prvi korak, ne i rješenje. Namjeravam da se angažujem zajedno sa saveznicima i mojim kolegama iz EU, kako bi pronašli praktičan način da se pomjerimo sa mrtve tačke. Transformacija NATO Po mom mišljenju, transformacija NATO, se odnosi na to da imamo snage koje možemo razmjestiti sa svom potrebnom opremom i treningom, po cijeni koju možemo priuštiti.

vali da Avganistan ne postane sigurna luka za teroriste i da ćemo nastaviti da radimo na tome.

opremanju avganistanskih snaga da bi im pomogli da preuzmu vođstvo. Stoga, potrebno je da svi savzenici i partneri urade više.

Oblast gdje je jasno postignut napredak jeste borba protiv trgovine drogom. Pozdravljam izvještaj Kancelarije Ujedinjenih nacja za borbu protiv droge i kriminala, koji jasno ukazuje na jasnu vezu između narkotika i pobunjeničkih akcija u Avganistanu.

Odnosi između NATO i Evropske unije.

Takođe, postigli smo pad uzgajanja (22%), proizvodnje (10%) i cijena (33%) opijuma u Avganistanu u prošloj godini i to su dobre vijesti. To je rezultat pravih timskih napora Avganistanaca, UN i NATO. Značajan pad obima uzgajanja u provinciji Helmand je sjajan primjer šta može biti postignuto kada je snažno avganistansko vođstvo podržano od strane raširenih operacija borbe protiv narkotika avganistanskih i NATO snaga. Slažem se sa izvršnim direktorom UNODC Antoniom Maria Kostom kada kaže da NATO treba da nastavi sa naprednim naporima na planu borbe protiv narkotika koji su veoma uspješni, a on treba da bude siguran da ćemo nastaviti! Jasno je da je ovo važan trenutak za Avganistan. Procjena komandanta misije je

To još uvijek nijesmo postigli. Izuzimajući SAD, članice NATO imaju preko 2 miliona vojnika, ali imamo problem podržavanja njih 50,000 na terenu. NATO posjeduje flote helikoptera, ali ne možemo da nađemo još nekoliko za Avganistan zato što nisu odgovarajuće vrste. Nedostaje nam 10 trening timova, koji bi uključivali oko 200 vojnika, kako bi pomogli avganistanskim snagama da obezbijeđuju vlastitu teritoriju, jer ne možemo da nađemo odgovarajuće vojnike za ovaj posao. Zato smatram da možemo bolje.

Svi razumijete kakva je situacija. Postoji veliki potencijal za saradnju između NATO i EU. Kada bismo mogli da uskladimo vojnu moć i transatlantski angažman NATO sa civilnim i finansijskim resursima EU, zamislite koliko bi pozitivnih promjena mogli da ostvarimo.

Postavljam danas ovo pitanje, zato što ću iduće nedjelje, nakon posjete Otavi, otputovati za Norfolk, kako bih učestvovao na ceremoniji razmjene komandi u okviru Savezničkih komandnih transformacija. Francuski oficir, general Abrial, će preuzeti komandu od generala Mattis-a. Imaće moju podršku za osvježavanje procesa transformacije tj. za omogućavanje konkretnih poboljšanja na terenu, gdjegod je potrebno.

Nažalost, realnost je drugačija. Ne možemo uspostaviti bezbjednosni sporazum za teritoriju Avganistana, iako obije organizacije tamo imaju ljudstvo. To je rasipanje resursa. To čini našu misiju manje efikasnom koja samim tim duže traje i rizičnija je za naše ljude. Ne vjerujem da bilo koji ozbiljni političar ima namjeru da ljudstvo dovede u rizičnu situaciju na terenu. Zato je to pitanje u vrhu mojih prioriteta od početka mandata.

Ovo je prvi put da franuski general preuzima ovu komandu u NATO. To je dokaz povratka Francuske u vojne strukture i njihove centralne uloge u svim aspektima. Nadam se da će ovo ublažiti neke sumnje koje su otežavale progres u prvoj oblasti koju sam spomenuo: NATO-EU relacije. Namjeravam da diskutujem o ovom pitanju sjutra sa predsjednikom Sarkozijem, kao i ministrima Kouchnerom i Morinom, u Parizu.

Pokrenuo sam ovo pitanje kada sam bio u posjeti Grčkoj i Turskoj, zemljama koje mogu imati značajnu ulogu u poboljšanju situacije. Moram reći da je ono što sam čuo bilo ohrabrujuće. Dobio sam uvjeravanje od obije strane da imaju čvrste bilateralne od-

Transformacija se odnosi na NATO u cjelini, na to šta NATO u 21. vijeku treba da uradi, gdje, sa kojim partnerima i kako. Sva ova pitanja će biti uključena u Stratešku procjenu. Vidak Latković

PARTNER 5


Skup vojnih načelnika u Miločeru Od 23. do 25. septembra u Miločeru je održana 11. Konferencija načelnika generalštabova vojski zemalja Američko-jadranske povelje. Godišnja konferencija okupila je načelnike generalštabova zemalja A5 - Crne Gore, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Na ovom skupu bili su i komandant Američke komande za Evropu (USEUCOM) admiral Džejms Stavridis, načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Miloje Miletić, zamjenika načelnika Generalštaba Vojske Slovenije brigadir Branimir Furlan, komandant Združenih savezničkih snaga u Napulju i Američkih pomorskih snaga u Evropi i Africi admiral Mark Ficdžerald, zamjenik komandanta Američke komande za Evropu viceadmiral Ričard Galager i komandant Nacionalne garde Mejna general Džon Libi. Tema ovogodišnjeg sastanka bila je ,,Unaprjeđenje civilno-vojne spremnosti za vanredne situacije i sposobnosti za odgovor na katastrofe“.

izbori sa tim izazovom. Kao poseban bezbjednosni rizik izdvojen je i razmatran problem rješavanja viška naoružanja i vojne opreme, koji opterećuje sve zemlje regiona. Učesnici skupa su se saglasili da i Američko-jadranska povelja može poslužiti kao značajan instrument za rješavanje tog velikog bezbjednosnog rizika, posebno na nivou regionalne saradnje i pružanja pomoći ugroženoj zemlji. Dogovoreno je da se sljedaća, 12. po redu, konferencija načelnika generalštabova zemalja A5 održi u Bosni i Hercegovini. Otvarajući Konferenciju, ministar Boro Vučinić je rekao da Vojska Crne Gore intenzivno radi na pripremama Misije za

ponudimo konkretan doprinos bezbjednosti u svijetu”, istakao je Vučinić. On je podsjetio na spremnost NATO-a da u najskorijem roku pozitivno odgovori na aplikaciju Crne Gore za Akcioni plan za članstvo (MAP). “Vjerujemo da ćemo uskoro dobiti odobrenja za MAP i na tom planu očekujemo podršku svih naših partnera”, kazao je ministar odbrane. Načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić rekao je na Skupu da je A5 snažan instrument za unaprjeđenje regionalne saradnje, povjerenje i jačanja stabilnosti i bezbjednosti u regionu. Govoreći o spremnosti za vanredne situacie, Samardžić je kazao da je bezbjednost regiona po mnogim pi-

Konferenciju su otvorili ministar odbrane Boro Vučinić, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić i komandant Američke komande za Evropu admiral Džejms Stavridis. Na skupu je usvojena Zajednička izjava u kojoj je zaključeno da vojske regiona treba da nastave da razvijaju operativne sposobnosti za pružanje podrške civilnim institucijama u sluačajevima prirodnih i drugih katastrofa, integrišući sve naše nacionalne resurse i kapacitete. Takođe, naglašen je pristup međusobne saradnje i pružanja podrške u slučaju prirodnih i drugih katastrofa u regionu, s obzirom na to da ni jedna od zemalja nema dovoljno kapaciteta da se sama

6 PARTNER

odlazak u Avganistan. Učešće u misiji u Avganistanu, on je ocijenio kao konkretan doprinos Crne Gore jačanju stabilnosti i bezbjednosti u svijetu. “Svjesni smo da ne možemo samo uživati prednosti članstva u NATO, već treba da

tanjima, a naročito ovom nedjeljiiva. Nijedna država u regionu, pa i šire, ne posjeduje kapacitete da se, u slučaju većih prirodnih ili vještačkih katastrofa, može osloniti samo na sopstvene snage”, rekao je Samardžić. I.D.


Komentar

Politikantski pacifizam Vojska, vojna pitanja, upotreba vojske, uvijek, u svim zemljama i društvima, kad se o tome raspravlja, bilo u parlamentu ili u široj javnosti, su među najozbiljnijim političkim temama. Nema, stoga, ničeg neobičnog ni u tome što su pitanja zanimljiva i domaćim političkim stranaka i poslanicima Skupštine Crne Gore. Svuda se vojska smatra nečim što je najbliže državi, njenim interesima, što državi donosi ugled, ali, bogami, i što može naškoditi državnoj časti. Stoga, ograničimo se na naše prilike, svako, ko, na bilo koji način, učestvuje u odlučivanju o upućivanju pripadnika Vojske Crne Gore u međunarodne mirovne misije, ima pravo, svakako, i razlog, da o tome iznosi sopstveni stav, da raspravlja, polemiše, da propituje one koji se time najneposrednije bave. Ima pravo i da izražava zabrinutost za bezbjednost takvih misija. Jer, ipak, vojnici ne idu u druge zemlje kao turisti. I ne idu uvijek u klasična ratom zahvaćena područja gdje postoje dvije zaraćene strane i gdje ih je realativno lako razdvajati i miriti. Ratne zone, sa kolopletom međunarodnih interesa, međuetničkih i međuvjerskih netrpeljivosti, unutrašnih političkih sukoba, a sve to začinjeno interesima kriminalno-mafijaških grupa, uz siromaštvo najvećeg dijela stanovništva, kakav je, tipično, Avganistan, naravno, nijesu bezopasne za učesnike mirovnih misija. Naprotiv. Jer, u takvim područjima, mirovna misija nije samo u uspješnom izvršavanju vojnih zadataka, ne postiže se silom oružja, odnosno, pacifikacijom sukobljenih

svjesni i svoje personalne odgovornosti u vezi sa time. A obuka, takođe, poznato je, za mirovne misije, odavno traje. Ljudi su se sami izjasnili da hoće u misiju, a za njih je organizovana specijalizovana obuka, pri čemu se koriste i sama iskustva onih koji su već „oprobali“ Avganistan.

strana samom prijetnjom upotrebe oružja. Avganistanski misionari, reklo bi se, moraju biti svestrano pripremljeni za taj plemeniti zadatak, što podrazumijeva i političku informisanost i zrelost, obaviještenost o istorijskoj dimenziji sukoba čijem prevazilaženju treba da doprinose, upućenost u lokalne prilike, u najširem smislu, sve do poznavanja tradicionalnih običaja stanovništva.

Zato, uz svo uvažavanje zapaljive političke retorike u parlamentu, povodom predloga za upućivanje pripadnika

Najviši predstavnici Ministarstva odbrane, i Vojske Crne Gore, više puta su rekli da u mirovne misije niko neće biti upućen, prvo ako to nije njegova dobrovoljna odluka, i drugo, ako ne bude obučen za učešće u ostvarivanju tih zadataka. I zašto im ne vjerovati. Prije svega, niko se ne bi mogao usuditi da se igra sa ovim stvarima. Uostalom, nema sumnje, čelnici odbrane i vojske su

VCG u mirovne misije, ipak, nema mjesta onoj žestini poslanika pojedinih stranaka, njihovom strašenju javnosti, neodmjerenim ocjenama, a pogotovu ne patetici i zluradim porukama. Jedan poslanik, u sred parlamenta, reče da crnogorska vojska, slanjem svojih pripadnika u Avganistan, postaje „okupaciona“. Ni manje, ni više. Valjda zato što jedna zemlja ima tamo najviše voj-

PARTNER 7


Komentar nika. A zaboravio je taj poslanik da se mirovna misija u Avganistanu odvija po odobrenju Ujedinjenih Nacija. Doduše, taj isti poslanik je, negdje ranije, izgovorio isto tako bombastu tvrdnju, da bi Crna Gora, ako uđe u NATO, stupila u rat protiv Rusije. Takva „otkrića“ su utoliko važna jer su iznesena u najvišem predstavničkom tijelu zemlje. Ako se taj poslanik htio „proslaviti“ kvalifikacijom „okupaciona“ i ako je, na taj način, htio „zaštititi“ čast i dostojanstvo Vojske Crne Gore, ipak, previdio je, prije svega, njenu prošlost. Poslanik kaza da je Skupština, aktom o učešću u mirovnim misijama, „prva“ donijela odluku po kojoj naša vojska postaje „okupaciona“, a zaboravio je da taj „primat“, ipak, ne pripada ovom parlamentu. Crnogorska vojska je jednom, krajem 19. vijeka, već bila „okupaciona“, kada su njeni pripadnici, i to u mnogo većem broju, otišli na Krit, takođe, u mirovnu misiju, gdje su održavali primirje između Grka i Turaka. Ono, istine radi, tu odluku nije donio parlament, nego sam suveren, knjaz Nikola, s uvjerenjem da tako podiže ugled svoje zemlje u Evropi. I tako je i bilo. Crna Gora je, zaista, zbog uloge njene vojske na Kritu, zadobila jače diplomatsko povjerenje kod evropskih vlada. Mirovne misije su i kasnije, za druge zemlje, bile stvar prestiža. Bivša Socijalistička Federativna Repub-

8 PARTNER

lika Jugoslavija, koja je bila zemlja od ugleda, poslala je svoje vojne jedinice u mirovnu misiju na Sinaju, u područje ratnog sukoba između Egipta i Izraela. Jugoslovenski vojnici su bili među najrespektabilnijim u toj misiji, a svojoj zemlji su donijeli novo poštovanje u tada veoma podijeljenom i rovitom svijetu. I, uzgred rečeno, i Crnogorci su bili u toj „okupacionoj“ misiji. Jedan broj političkih partija u Crnoj Gori, i njihovi poslanici, međutim, kad govore o mirovnim misijama, apsolutno nemaju u vidu državne interese. Ruku na srce, od svih partija se to i ne može očekivati. Ne od onih koje ne priznaju ovu državu. Te stranke, i njihovi predstavnici, dakle, ne mogu ni imati osjećaj za interese države.U nedostatku toga, nije ni čudno što se njihova politička priča srozava u politikanstvo, što umjesto politički opozicione argumentacije protiv slanja mirovnih misijama, slušamo populističku jadikovku. A u tome se ide dotle da pojedinci tvrde kako „neko“ u Crnoj Gori, slanjem mirovih misija u Avganistan „spasava svoju biografiju“, „dodvorava se Haškom tribunalu“, i slično. Zar može biti tolikih „moćnika“ koji bi svoje „lične“ interese izdigli na takav nivo da zarad njih zloupotrijebe, čak, i vojsku? I to tako što će je, kako se tvrdi, poslati da „gine u tuđoj zemlji, za tuđe interese“!

Ali, možda taj stepen politikanstva i ne treba da čudi, s obzirom na političku motivaciju i preokupaciju onih koji gaje tu vrstu anganžmana u javnosti. Predstavnici nekih drugih, suštinski, umjerenijih političkih stranaka, koje ne osporavaju baš državu, nijesu se u parlamentu direktno usprotivile slanju naših vojnika u mirovne misije. Ipak, ni njihova argumentacija nije mnogo učtivija. Poslanik jedne od tih stranaka reče da sumnja u to da su se vojnici dobrovoljno izjasnili za učešće u mirovnim misijama. Navodno, prije će biti da su dovedeni u situaciju u kojoj su pristali da idu u Avganistan, Somaliju, Liberiju... Država, i vojska, ih je, po tom objašnjenju, „dovela do prosjačkog štapa“. Nemaju, dakle ni hljeba , „pa su primorani da izlažu svoje živote opasnosti“ mirovnih misija! U najmanju ruku, manipulacija i neistina. Plata vojnika, zna se, i ne krije se, nije takva da se njome može biti sasvim zadovoljan, ali, pobogu, zar ima bilo kakve veze sa „prosjačkim štapom“. Pa ne bi se, valjda, za mirovnu misiju javili i ljekari, čija je plata, ipak, bolja i od one koju prima većina profesionalaca u VCG. Ilija Despotović


CRNA GORA i PZM

Kombinovane združene operativne snage Koncept kombinovanih združenih operativnih snaga (Combined Joint Task Forces Concept – CJTFC) je koncept o uspostavljanju novih snaga unutar Alijanse, koju je predložio američki sekretar za odbranu Aspen, na sastanku u njemačkom gradu Travemindeu 1993. godine. Briselskom deklaracijom od 11. januara 1994. godine otvara se mogućnost vojnog angažmana NATO snaga u operacijama pod ingerencijom Savjeta Bezbjednosti Ujedinjenih nacija-a ili OEBS-a (predviđa se stvaranje Combined Joint Task Forces – CJTF), dok je prijedlog zvanično usvojen 1996. godine, na sastanku ministara inostranih poslova država članica NATO u Berlinu. Taj koncept uveo je u NATO nove standarde i kriterijume poput standardizacije, interoperabilnosti i mogućnosti razmiještanja, kao možda najvažnijih kriterijuma koncepta. Implementacija modela CJTF-a omogućuje NATO djelovanje izvan područja operacija. On se temelji na specifičnim zahtjevima svake pojedinačne operaci je. Ambicije Saveza kroz ovaj koncept su vođenje dvije istovremene CJTF operacije. Iskustva angažovanja saveznica pokazala su da NATO mora biti spreman za operacije dužeg trajanja. Kako bi za to bili spremni, moraju postojati snage i strukture komandovanja. Postoje još dva aspekta CJTF koncepta. To su mogućnost podrške saveznicima u EU vođenim operacijama, koje su različite, ali ne i odvojene od NATO komandnih struktura i što se kroz ovaj koncept stvara okvir za učestvovanje zemalja članica Partnerstva

novi model

za mir i ostalih zemalja nečlanica, u operacijama. Iskustvo je pokazalo kako bez učešća partnerskih i ostalih zemalja ne bi bili postignuti veći uspjesi u misijama.

Praški samit (21. i 22. novembra 2002. godine) donio je novi koncept NATO snaga za reagovanje - NRF (NATO Response Force), kao snaga sa mnogostruko većim sposobnostima razmiještanja od koncepta CJTF-a. Činilo se kako će CJTF koncept biti napušten. Međutim, danas su NRF i CJTF komponente koje osiguravaju kontinuitet operacija, što u praksi znači da CJTF počinje s djelovanjem onog trenutka kada su NRF razvile DJTF HQ (Deployable Joint Forces), kao "platformu" za razvoj CJTF-a. CJTF koncept počiva na dva temeljna načela: upotrebljivost u svim savezničkim misijama, kao i u načelu da zadovoljava sve zahtjeve misija te da je integralni dio komandne strukture Saveza. Ovaj koncept pruža mogućnost da snage Saveza mogu biti brzo raspoređene izvan savezničkih teri-

torija, te da mogu djelovati tamo gdje se ne mogu u potpunosti osloniti na stacionarna komandna mjesta, na područjima gdje je pomoć zemlje domaćina ograničena ili u potpunosti izostaje.

CJTF koncept zamišljen je kao način organizovanja multinacionalnih vojnih formacija. CJTF se može primijeniti i za organizaciju članica Saveza u izvođenju kolektivne odbrane, ali i za uključivanje zemalja koje nijesu članice NATO-a u misije koje ne potpadaju pod odredbe člana V, odnosno u misije upravljanja krizama (humanitarne misije, misije očuvanja mira, misije uspostavljanja mira). Koncept predstavlja multinacionalne, multioperabilne vojne snage sastavljene od snaga članica Alijanse i partnerskih zemalja, upriličene za hitna dejstva izvan teritorija država NATO, a koje su pod kontrolom i komandom NATO ili Evropske unije. Važno obilježje CJTFC je vojna i politička ekstenzivnost okupljenih snaga.

PARTNER 9


CRNA GORA i PZM Postoje tri oblika CJTFC: Isključivo NATO snage država-saveznica, Snage Koncepta kombinovanih združenih operativnih snaga (CJTFC) u kojima učestvuju sve zainteresovane članice NATO i Partnerstva za mir, Koncept kombinovanih združenih operativnih snaga (CJTFC) predvođen Evropskom unijom u kojem učestvuju sve zainteresovane članice EU uz upotrebu sredstava NATO, ali uz saglasnost svih članica NATO saveza za upotrebu svih sredstava Alijanse.

savezničkih vojnih misija. Svaki CJTF nadređen je komandama snaga određenih za misiju, a može sadržavati i elemente snaga zemalja izvan NATO-a koje učestvuju u operaciji. Smisao CJTF koncepta može se fokusirati u tri bitna aspekta. To su razvoj, održivost i kombinovanost i združenost. Komanda CJTF-a je uspostavljena u skladu s misijom i podređena je ili direktno Savezničkoj komandi za operacije ili jednoj od združenih komandi snaga. Na strategijskom nivou CJTF je podređen Savezničkoj komandi za operacije. Razvoj CJTF koncepta predviđao je

CJTF operacije. Naravno, operacije poput CJTF-a u načelu se odvijaju izvan savezničkih teritorija i zahtijevaju mnogo bolju organizaciju. Treća faza implementacije CJTF koncepta su Povećane sposobnosti i daje mogućnost Savezu da, u skladu s nivoom ambicija, istovremeno vodi dvije nezavisne CJTF operacije. Konkretan poduhvat kombinovanja pristupa Koncepta kombinovanih združenih operativnih snaga (CJTFC) i izgradnje zajedničkih vojnih snaga preduzet je akcijom Albanije, Bugarske, Grčke, Italije, Makedonije, Rumunije i Turske, stvarajući mirovne snage za Južnu Evropu

Koncept predviđa fleksibilnu strukturu koja dopušta komandantima korištenje usluga iz različitih država, kako bi se pokrile specifične potrebe pojedinih vojnih operacija, te omogućava integraciju država partnera NATO-a u misije za očuvanje mira. U Konceptu kombinovanih združenih operativnih snaga sve operativne komande pripadaju Savezničkoj komandi za operacije (ACO - Allied Command Operations) pri Vrhovnoj komandi savezničkih snaga u Evropi (SHAPE) u Belgiji, koje ima pomoć od dvije savezničke komande - JFC-a. Zahtjevima za visokom standardizacijom i interoperabilnošću, CJTF koncept je vrlo koristan "alat" za ubrzano inkorporiranje novih zemalja aspiranata u punopravno članstvo u NATO. I samo ime CJTF koncepta pokazuje da su to kombinovane (multinacionalne) i združene namjenske snage, razvijene za konkretnu misiju i sposobne za vođenje cijelog spektra

implementaciju u tri faze. Prva faza je Inicijalna operativna sposobnost, definisana kao mogućnost vođenja jedne CJTF operacije. Druga faza je Osnovna sposobnost i predviđa mogućnost vođenja

(MPFSEE). Uspostavljanjem Koncepta kombinovanih združenih operativnih snaga (CJTFC), NATO dobija mogućnost da djeluje kroz široke „koalicije voljnih“ (coalitions of the wil - ling), čime se stvara uslov da u određenim akcijama ne djeluju sve članice NATO i Partnerstva za mir, već samo one koje su za to zainteresovane. Kroz koncept CJTFC je usvojena nova doktrinarna vrijednost i koncept ima i konkretno političko značenje, čime je ostvarena nova osnova za buduće djelovanje Alijanse u novim okolnostima. Primjenom Koncepta kombinovanih združenih namjenskih snaga (CJTFC) izvode se operacije Partnerstva za mir pod vođstvom NATO. mr Tihomir Mijović

10 PARTNER


Tema broja

Uskoro prvi crnogorski oficiri u Avganistanu

Simonović i Nikolić: Sto posto smo spremni Na jarbolu ispred baze mirovnih snaga na sjeveru Avganistana uskoro će se, pored njemačke, zalepršati i državna zastava Crne Gore, što će praktično označiti početak konkretnog doprinosa naše države u jačanju bezbjednosti u svijetu. Crnogorski oficiri Ivica Simonović i Radosav Nikolić uskoro će otputovati u, kako ga zovu, najsigurniji avganistanski grad - Mazar el Šarif, gdje je smještena jedna od regionalnih komandi ISAF-a (International Security Assistance Force), vojne misije pod vođstvom NATO-a. Simonović i Nikolić biće tako prvi vojnici iz Crne Gore koji će, u skladu sa zadacima misije ISAF, potruditi da pomognu u uspostavljanju normalnog djelovanja avganistanske vlasti i normalnog funkcionisanja civilnog života. “Lijep je osjećaj pomagati državi koja, svi znamo, posljednjih godina kuburi sa brojnim problemima. Međutim, isto tako će lijep osjećaj biti kada se u bazi u Mazar el Šarifu, pored njemačke, svakog jutra bude pozdravljala i zastava Crne Gore”, rekao je za “Partner” Simonović, objašnjavajući kako se osjeća par dana prije nego će krenuti na put. Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija procijenilo je da je situacija u Avganistanu prijetnja međunarodnom miru i sigurnosti, pa je preporučeno svim državama članicama da pomognu ope-

PARTNER 11


Tema broja raciji ISAF, kako osobljem i opremom, tako i ostalim resursima.

kako kažu, i mogućnost daljeg napredovanja u karijeri.

Misija ISAF postala je NATO vojna operacija podrške miru (Peace Support Operation) 2003. godine, kad je UN promijenio mandat misije u skladu s Poglavljem VII Povelje UN-a, dopustivši upotrebu sile u čuivanju mira.

“Nemoguće je da nekoga, ko ima imalo avanturističkog duha u sebi ne privuče odlazak u državu koja izgleda kao da je 'ispala' iz starog zavjeta…Osim toga, ovakvo iskustvo nam samo može koristiti u budućem radu”, rekao je, Simonović.

S obzirom na to, finansiranje operacije se dijelom izdvodi iz zajedničkih sredstava NATO-a, a dijelom učestvuju pojedine države, bez obzira na to jesu li one članice NATO.

koji je, na nivou bataljona, u kampu u Sarajevu organizovan od avgusta do decembra 2008. godine. Drugi, jednomjesečni kurs (BALSOC) završio je ove godine u Beogradu. Simonović je djelovao u kombinovanim komandama NATO-a, završio je, takođe, osnovni kurs u Sarajevu, te napredni kurs u Brunsumu u Holandiji.

Simonović i Nikolić tvrde da predrasude koje vladaju u društvu, a vezane su za Avganistan, nijesu rijetke, ali da proističu iz, kako kažu, nedovoljnog poznavanja pravog stanja stvari u toj zemlji. Naročito se u Crnoj Gori, ne zna dovoljno o području Avganstana u koje oni putuju. “Ne idemo tamo da ubijamo nekoga i da ratujemo. Svoj doprinos ćemo dati na sasvim drugačiji način”, kazao je Nikolić. Kapetan Simonović, koji je oficir u Odsjeku za vojnu vojnu saradnju u Odjeljenju za razvoj J-5 Generalštaba Vojske Crne Gore u Mazar el Šarifu će biti zadužen za “planiranje psiholoških operacija”, a poručnik fregate Radosav (zamjenik komandanta pomorskog odreda Mornarice Vojske Crne Gore) za prikupljanje “info operacija”. “U suštini, zadatak će biti prosljeđivanje relevantnih podataka civilima i vojnim strukturama o aktivnostima komande u kojoj budemo. Naravno, to podrazumijeva i efikasnu saradnju sa predstavnicima medija”, objasnio je Nikolić. Obojica tvrde da su se za misije prijavili najviše zbog radoznalosti, upoznavanja druge kulture i običaja, ali, svakako,

12 PARTNER

Mazar el Šarif je četvrti po broju stanovnika u Avganistanu i ima 183.000 stanovnika.

Inače ta baza je ustvari jedna od dvije glavne evropske komande za operacije NATO-a u Avganistanu.

Nalazi se na oko 320 kilometara od Kabula. Ime grada znači plemenito svetilište, po plavom svetilištu i džamiji. Grad predstavlja veliku turističku atrakciju zbog muslimanskih i helenističkih arheoloških lokaliteta.

“U obuci smo prošli sve i svašta… od ljudskih resursa do civilno-vojne saradnje. Prošli smo bukvalno 90 odsto situacija koje nas tamo mogu snaći. Tako da veoma samouvjereni krećemo u mirovnu misiju”, kazao je Simonović.

Iako idu u takozvano mirno područje, Nikolić i Simonović tvrde da su, zahvaljujući složenoj obuci koju su prošli, 100 odsto spremni za ono što ih čeka u državi na jugozapadu Azije.

“Prvi smo oficiri koji iz Crne Gore idu u Avganistan. To je velika čast, ali ujedno obaveza i odgovornost. Naravno da ćemo se ponašati onako kako i dolikuje pravim vojnicima, jer kada bi se eventualno bilo šta loše desilo, niko ne bi prozivao nas po imenu, već državu iz

Nikolić je tako završio Kurs za mlađe oficire u operacijama podrške miru,


Tema broja koje dolazimo, a to najmanje želimo”, dodao je Simonović.

Mora se biti interoperabilan sa jedinicama NATO-a

Nikolić je objasnio da se glavna Komanda nalazi u glavnom gradu Avganistana, Kabulu, gdje je i Kabulska multinacionalna brigada.

Najveći broj zemalja koje učestvuju u ISAF-u su članice Sjeveroatlanstkog saveza. Države koje nije su članice NATO-a, a uključene su u operaciju je jedanaest. Većinom su to članice Partnerstva za mir, a Australija, Austrija, Novi Zeland i Švajcarska takođe učestvuju u operaciji ISAF-a u Avganistanu. Gotovo 35 500 vojnika, pod neposrednim je zapovijedništvom ko-

U strukturi su i pet regionalnih komandi (Pijestolnica, Istok, Sjever, Zapad, Jug), čija su sjedišta u Kabulu, Bagramu, Mazar el Šarifu, Heratu i Kandaharu.

Ministar odbrane Boro Vučinić ocijenio je ranije da će crnogorski vojnici biti spremni da odgovore svim izazovima koji ih očekuju u misiji u Avganistanu. On je tada naveo da će vojnici prije upućivanja biti "opremljeni, obučeni i uvježbani po najvišim standardima". "Ovim na odgovoran način gradimo kredibilitet crnogorske vojske i doprinosimo njenom daljem razvijanju, kroz sticanje iskustava u zajedničkom radu na terenu i u komandama", rekao je crnogorski ministar odbrane.

Prvom regionalnom komandom komanduju Nijemci, drugom Italijani, trećom Englezi, dok četvrta “pripada” Amerikancima. “U područjima regionalnih komandi osnovani su provincijski rekonstrukcijski timovi (PRT), čiji je zadatak pomaganje u uspostavljanju normalnog djelovanja središnje avganistanske vlasti i funkcionisanja civilnog života”, kazao je Nikolić. Nakon njih dvojice, u Avganistan će biti upućen i pješadijski vod koji će činiti 25 vojnika.

Vučinić je ocijenio da učešće u misijama jeste izazov, ali da je, uvjeren da je Crna Gora tom izazovu dorasla i da njeni kapaciteti u potpunosti omogućavaju ispunjenje zadataka kako u zemlji, tako i van nje. Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić ukazao je da je misija u Avganistanu "složena" i naveo da će pješadijski vod tokom novembra boraviti u Mađarskoj na završnim pripremama. On je objasnio da iako u Avganistan ide vod od 25 vojnika, da će na završne pripreme u Mađarsku biti upućeno 40 vojnika, "kako bi se obezbjedila rezerva” za svaki slučaj. Mihailo Danilović

mande Alijanse. Pored NATO-a, u misiji ISAF-a je i oko 5.500 pripadnika nacionalnih snaga kojima neposredno komanduju tamošnje komande. Uslov za vojno učestvovanje država koje nijesu članice NATO-a je dobijanje uvjerenja o odgovarajućoj interoperabilnosti sa NATOom posjedovanje traženih sposobnosti snaga koje će učestvovati u operaciji.

Mandat ISAF u cijelom Avganistanu Operacija ISAF je zamišljena u pet faza. Prva faza bila je procjena stanja i priprema, a uključivala je sve operacije u Kabulu. Druga faza je geografsko širenje na područje cijeloga Avganistana, treća stabilizacija, a četvrta tranzicija. Posljednja faza predviđa povlačenje iz Avganistana. Prvobitno ISAF je djelovao u području glavnog grada Kabula i njegove bliske okoline, pomažući uspostavljanju prelazne vlasti i sigurnog okružja u tom, relativno malom području svoje odgovornosti. Kad je NATO preuzeo vođenje operacije 2003. godine znatno je povećan broj država koje se uključuju u rad misije. Rezultat je veća i jača struktura ISAF-a u području operacija. Veliki napori se od tada ulažu u planiranje i sprovođenje operacija. U isto vrijeme UN je mandat misije proširio na cijelu teritoriju Avganistana.

PARTNER 13


Predstavljamo

Centar za komunikacije i komandno-informacione sisteme Vojske Crne Gore Uvođenje računara u masovnu upotrebu i internet označili su revoluciju u svijetu komunikacija. Iznenađujuće buran razvoj informatike i telekomunikacija danas uveliko utiče i na razvoj sistema odbrane. Današnji vojnik je, očigledno, vojnik informatičkog doba, pa je stoga značaj telekomunikacionog sistema u oblasti odbrane nesumnjiv. On se, prije svega, vidi u povećanju stepena dostupnosti različitih podataka i raspolaganja informacijama u realnom vremenu, čime se skraćuje proces donošenja optimalnih odluka. I u Vojsci CG se u poslednje vrijeme daje prednost stvaranju modernog i efikasnog telekomunikacionog sistema i opremanju jedinica savremenim telekomunikacionim sredstvima. Ovako strateški značajan posao u VCG povjeren je Centru za komunikacije i komandno informacione sisteme (KIS). Naš domaćin, komandant Centra za komunikacije, major Darko Marić, prezentujući nam „ličnu kartu” jedinice, rekao je da je Centar jedinica Vojske Crne Gore namijenjena za obezbjeđenje funkcionisanja prenosnog telekomunikacionog sistema, funkcionisanja komutacionog sistema i kriptozaštite informacija u telekomunikacionom sistemu. Realizciju ovako širokog spektra izrazito stručnih i odgovornih zadataka obezbjeđuju tri podcentra: za stacionarne veze (čija je uloga obezbjeđenje stacionarnog telekomunikacionog sistema VCG i prihvat i tranzitiranje telekomunikacionih sistema drugih imalaca van VCG), za radio-relejne veze (koji realizuje tranzitiranje telekomunikacionog sistema između stacionarnih centara veze i staci-

14 PARTNER

onarnih čvorišta veze, prihvat i tranzitiranje veza pokretnih jedinica veze VCG, kao i prihvat telekomunikacionih sistema međunarodnih snaga na teritoriji Crne Gore), Podcentar za komandno-informacione sisteme (koji prihvata, objedinjuje i prezentuje informacije komandno-informacionih sistema VCG i drugih imalaca u Crnoj Gori) i za radio i satelitske veze (koji je odgovoran za funkcionisanje bežičnog telekomunikacionog sistema VCG za potrebe GŠ VCG i uvezivanje telekomunikacionih sistema međunarodnih snaga).

osme decenije prošlog vijeka. Od tada je nastupio period zastoja, tako da sadašnji telekomunikacioni sistem ima brojne nedostatke i slabosti, koji se ogledaju u nedovoljnim kapacitetima, malim brzinama prenosa informacija i podataka, ručnoj komutaciji kanala, velikim gabaritima, teškom i skupom održavanju i velikoj neotpornosti na elektronska dejstva. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore i formiranja VCG učinjen je značajan napredak u planiranju i opremanja Centra. U ovom periodu jedinica je opremljena neophodnom savremenom informatičkom opremom. U toku je realizacija opremanja radio sredstvima taktičkog nivoa, kao i intenzivan proces planiranja radiorelejne „backbone” (kičme sistema) mre-

major Darko Marić Jedinica još od samog nastanka u svom sastavu ima isključivo profesionalni kadar, a gotovo polovinu sastava čine civilna lica-stručnjaci, specijalizovani za vršenje ovako specifične službe. U rodu veze, pripadnost Centru za komunikacije i komandno-informacione sisteme smatra se krunom karijere u jedinicama veze VCG. Major Marić je podsjetio da je najveće opremanje sistema do sada izvršeno u drugoj polovini sedme i prvoj polovini

že koja će biti stabilna osnova i za ostale državne institucije i organe. U opremanju se očekuje da se mobilnoj komponenti sistema da prednost zbog izražene potrebe za podrškom manjih brzopokretnih jedinica, namijenjenih za izvršavanje zadataka u veoma kratkom vremenu. Da bi se postavljeni zadaci realizovali u skladu sa zahtjevima komandovanja potreban je i visoko stručno osposobljeni kadar. Major Marić je i u tom smislu bio


Predstavljamo Branko Ćorović o kasarni na vrhu planine Velika specifičnost jedinice su izdvojeni objekti-čvorišta veze, gdje se rad odvija neprekidno 24 časa, u svim vremenskim uslovima, tokom cijele godine. Ljudstvu koje radi na ovim objektima poklanja se posebna pažnja. Na vrhu planine živi se život nezavisan od spoljašnjih vremenskih uslova. Poput velikih kasarni, tu postoje, ali u mini varijanti, objekti za smještaj ljudi i opreme, poseban sistem vodosnabdijevanja, sistem grijanja, napajanja električnom energijom, tu je i kuhinja sa trpezarijom, radne sale, kao i prostori za odmor i rekreaciju.

Branko Ćorović

decidan i naglasio da je akcenat u obuci pripadnika jedinice na praćenju razvoja telekomunikacija. „ Značajan broj organizovanih prezentacija, kurseva i seminara, u sopstvenoj režiji ili u saradnji sa partnerima i civilnim strukturama dali su značajan doprinos edukaciji kadra. Bitan segment obuke predstavlja izučavanje stranih jezika, težišno engleskog, koji je neophodan za praćenje razvoja telekomunikacija. Svi oficiri Centra služe se engleskim jezikom na nivou STANAG 2”, istakao je major Marić. Pored toga, pripadnici Centra za telekomunikacije aktivno učestvuju na međunarodnim vježbama, a trenutno dva pripadnika jedinice učestvuju na vježbi “Combined Endeavour 2009” koja se, u organizaciji NATO-a, održava u Banja Luci. Ova vježba je posebno značajna jer omogućava našim pripadnicima sticanje iskustva u radnjama i procedurama koje se primjenjuju u NATO zemljama u oblasti telekomunikacija, a obezbijediće i provjeru kompatabilnosti našeg sistema sa sistemima partnerskih zemalja. Današnji sistem telekomunikacija u Vojsci funkcioniše u mjeri u kojoj obezbjeđuje izvršavanje zadataka, ali je takav da ne može u potpunosti odgovoriti savremenim zahtjevima komandovanja, u koje, pored ostvarivanja prenosa govora, spada i prenošenje svih vrsta podataka i video-signala u realnom vremenu, zaštita govora i podataka na svim nivoima, centralizovani nadzor i upravljanje, najviša pokrivenost teritorije i puna mobilnost

jedinica i komandi. Da bi telekomunikacioni sistem mogao da zadovolji te zahtjeve nužno je korišćenje savremenih mrežnih tehnologija, optičkih i radio-relejnih spojnih puteva, kao i komutacije svih vrsta signala kroz pokretne i stacionarne komutacione čvorove različitog nivoa. „I pored niza trenutnih tehničkih ograničenja Centar za komunikacije i KIS obezbjeđuje pouzdan sistem telekomunikacija VCG, a daljim razvojem i kroz nabavku novih elemenata telekomunikacionog sistema i naravno, obuku za rad na njima, nestaće i trenutna tehnička ograničenja za realizaciju svih zahtjeva koji se postavljaju pred našu jedinicu, a i sistem telekomunikacija VCG uopšte. Na taj način će Centar opravdati epitet značajne spone u realizaciji projektovanih misija i zadataka Vojske”, zaključuje na kraju major Darko Marić. potpukovnik Marinko M. Slomo

Stevan Ponoš

Stevan Ponoš: Tehnika nije sve Savremena telekomunikaciona sredstva kojima je opremljena naša jedinica, kao i sredstva koja se planiraju uvesti u upotrebu u narednom periodu, znatno olakšavaju realizaciju zadataka i povećavaju tehničke mogućnosti telekomunikacionog sistema. Ali tehnika nije sve. Ona zahtijeva i stalno usavršavanje kadra, čemu svaki pojedinac mora da se posveti, ukoliko želi odgovorno i visoko profesionalno da izvršava zadatke.

PARTNER 15


Tema broja

Priprema Strategijskog pregleda odbrane

Finalni dokument do kraja godine Strategijski pregled odbrane (SPO) daće viziju razvoja odbrambenih snaga, obezbjediće racionalno korišćenje resursa za odbranu i transparentnost u poslovima odbrane. To je za časopis „Partner“ kazao šef Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane u Ministarstvu odbrane, kapetan bojnog broda Branislav Keković, pojašnjavajući da će taj dokument, ustvari, biti osnova za srednjeročno planiranje odbrane, u periodu od pet godina. „Strategijski pregled odbrane, kritički sa-

16 PARTNER

gledava postojeće stanje sistema odbrane, sprovođenjem velikog broja analiza, koje se bave najznačajnijim pitanjima odbrane. Na bazi dobijenih rezultata, definišu se potrebne sposobnosti, koje vojska treba da razvija da bi mogla da uspješno realizuje i izvršava dodijeljene misije i zadatke“, rekao je on. Izrada Strategijskog pregleda odbrane počela je sredinom prošle godine, kada je Vlada formirala interresornu komisiju tim od 17 eksperata iz devet ministarstava i drugih državnih organa.

Tim je zadužen za izradu nove strategije nacionalne bezbijednosti i SPO-a. Tada je, prema riječima Kekovića, utvrđeno da se rad na STO odvija u tri faze: u prvoj fazi predviđeno je donošenje političkog okvira i pretpostavki za odbrambeno planiranje, a u drugoj pravljenje analiza i procjena postojećeg stanja, misija, zadataka, strukture i predlog optimalne organizacije i strukture Vojske. Treća faza, kako je kazao, odnosi se na finalizaciju i usvajanje dokumenta. Keković je rekao da se i proces izrade


Tema broja SPO-a sprovodi se kroz tri nivoa. „Najviši nivo je već pomenuta Vladina interresorna komisija, koja koordiniše posao, odnosno, na nivou ministarstava, usaglašava i priprema finalni dokumet. Drugi nivo je koordinacioni tim, koji je imenovao ministar odbrane, a koji čine najodgovornije starješine Ministarstva odbrane (MO) i Generalštaba Vojske Crne Gore. Treći tim su ekpertske radne grupe iz MO i Vojske, u koji su uključeni i komandanti svih vidova i jedinica ranga brigada, koje su bile zadužene za izradu brojnih analiza i priremu predloga konkretnih rjesenja“, naglasio je Keković. Vlada je u oktobru 2008. godine usvojila politički okvir za izradu SPO, koji definiše političko okruženje na regionalnom i globalnom nivou i sagledava savremene izazove, rizike i prijetnje i drugačiju sveobuhvatniju ulogu Vojske. „Odbrana koja je ranije bila dominantan zadatak oružanih snaga i vojske, sada, u novonastalim okolnostima i uslovima asimetričnih prijetnji, zahtijeva jednu novu ulogu, odnosno kapacitete koje Vojska treba da razvija“, istakao je on. Prema riječima Kekovića, trenutno se sprovodi druga faza, koja je u procesu finalizacije. Objasnio je da se u tom dijelu posla radi na izradi predloga planova za personal, predloga jedinica za angažovanje u multinacionalnim operacijama, na izradi analiza i predloga organizacije i izvođenja obuke Vojske Crne Gore, te na procjeni troškova održavanja i opremanja jedinica Vojske, u skladu sa odobrenim sredstvima za odbranu. U pripremi je, kako je naveo, novi sistem planiranja, programiranja i budžetiranja (PPBS), koji se zasniva na programskom budžetu i preraspodjeli sredstava, koji podrazumijeva definisanje prioriteta, čime se ostvaruje izrada realnih i održivih planova.

„To znači da predlog opremanja i modernizacije Vojske mora odgovarati potrebama i resursima Crne Gore“, rekao je Keković. I taj posao će se raditi postepeno, po fazama, a sve, u skladu sa misijama Vojske definisanim u Strategiji nacionalne bezbjednosti i Starategiji odbrane. „Misije su: odbrana zemlje, pomoć civilnim institucijama u slučaju prirodnih i vještački izazvanih katastrofa, pomoć policiji u slučaju terorizma i doprinos u okviru mirovnih i humanitarnih operacija“, podsjetio je Keković. SPO, prema njegovim riječima, otvara određena pitanja u cilju unapređenja efikasnosti integrisanog sistema bezbjednosti, kao i izbjegavanja eventualnog preklapanja resursa i funkcija u vojsi i policiji. „Zato će Ministarstvo odbrane, na osnovu rezultata sprovedenih analiza u okviru sprovođenja SPO, inicirati dodatne studije koje će se baviti pitanjima od značaja za odbranu Crne Gore. Ekspertske radne grupe iz više ministarstava predložiće svoja viđenja i rješenja koja će biti najfunkcionalnija i najracionalnija za državu. Prva u nizu je Studija zaštite vazdušnog prostora, gdje će, pored eksperata MO i Vojske, učestvovati i ostale državne institucije koje se direktno ili posredno bave tim pitanjima. Takođe, biće uključen i ekspertski tim iz NATO koji je ponudio da Crnoj Gori izradi besplatnu studiju. Njihova posjeta Podgorici je planirana od 26. do 28.oktobra“, najavio je Keković. On je rekao da je izrada SPO-a u mnogim zemljama, u prosjeku, trajala tri godine, iako pojedine države imaju, za taj posao, formirane istraživa č ke institute sa nekoliko stotina zaposlenih. „U našem slučaju, to su radili pripadnici MO i Vojske pored svojih redovnih poslova. Pošto se dokument radi prvi put, korištena su komparativna iskustva naših

partnera koji su nam pružili veliku podršku. Tu prije svega želim da istaknem ministarstva odbrane Norveške, Makedonije, Hrvatske, Srbije i Bugarske“, rekao je Keković. Odnedavno, u posao je uključena i američka firma MPRI, koji je učestvovao i velikim iskustvom pomagao u izradi SPO i procesu reformi sistema odbrane mnogih država. Od samog početka, prema njegovim riječima, obavljaju se redovne konsultacije sa NATO ekspertima, koji su, inače, u junu pozitivno ocijenili dosadašnji rezultat rada na SPO i dali korisne sugestije. „Trenutno je u pripremi izrada drafta finalnog dokumenta, koji će najprije biti prezentovan ekspertima MO Norveske, prilikom posjete u Podgorici od 12. do 14. oktobra, a zatim i NATO ekspertima, na čelu sa Frankom Bolandom Direktorom direktorata za planiranje snaga u NATO, 20. i 21. oktobra“, kazao je Keković. On je izrazio uvjerenje da će, u skladu sa planom Ministarstva odbrane i sugestijama MO Norveške i NATO eksperata, do kraja godine finalni dokument biti spreman. Takav akt bi, prema proceduri, nakon usaglašavanja i dobijanja pozitivnih mišljenja nadležnih ministarstava, bio poslat na usvajanje Vladi. „SPO je javan dokument i nakon usvajanja na Vladi biće prezentovan i javnosti. On, kao takav, prezentuje najznačajnije segmente, zaključke i rješenja razvoja Vojske. Detaljne analize sa brojnim tabelarnim i shematskim prikazima i podacima imaju stepen tajnosti. Nakon završetka Strategijskog pregleda odbrane, na osnovu rezultata SPO i buduće vizije razvoja Vojske, započeće izrada Dugoročnog plana razvoja Vojske, koji će obuhvatiti period od deset do 12 godina“, najavio je Keković. Mihailo Danilović

PARTNER 17


Tema broja

Vježbovna uniforma sa novim dezenom Nakon uvođenja u službenu upotrebu svečane, službene i radne uniforme, projekat stvaranja novog vizuelnog identiteta Vojske Crne Gore nastavljen je izradom i uvođenjem nove vježbovno-terenske uniforme. Priprema tehničke specifikacije i neophodne dokumentacije za kvalitetno sprovođenje postupka nabavke, izrade i isporuke nove vježbovno-terenske uniforme bila je otežana zbog zahtjeva da ona bude nešto novo, prepoznatljivo u okruženju i iskorak u skladu sa savremenim tendecijama razvoja u vojnoj industriji.

Izrada vježbovno-terenske uniforme, podrazumijeva definisanje boja i šablona-dezena za maskirnu šaru i tehničkih specifika-

je nivo maskirnosti dobar samo na malom dijelu geografskog prostora za koji su boje prilagođene.

Novija varijanta maskirne šare je takozvani „Digital print” kod kojeg su linijski oblici pretvaraju u kockice (piksele) i na taj način se smanjuje kontrast između boja upotrijebljenih na šari. „Digital print” se u odnosu na svoje maskirne karakteristike može koristiti na širem geografskom području. Najsavremeniji sistem koji se koristi u proizvodnji tkanina za maskirne uniforme je takozvani „MULTICAM”, sistem koji kombinuje linijske oblike i prelaze boja (raster). Prelazima boja se dupliraju nijanse i smanjuje kontrast između boja, a samim tim po-

vost „naše uniforme”, na jednom od šablona u osnovnoj boji tkanine nalazi se kontura geografskog oblika Crne Gore sa dodatim natpisom „VCG”. „MULTICAM” Vojske Crne Gore radi se sa šest šablona i isto toliko boja. Šabloni formiraju i prelaze boja, tako da na štampi imamo deset nijansi. Tako se potpuna maskirnost osnovne tkanine, koja je takođe tonirana, postiže sa jedanaest boja.

cija materijala od kojih se izrađuje uniforma, izradu modela svakog pojedinačnog dijela kompleta uniforme i serijsku proizvodnju uniforme. Vježbovno-terenska uniforma mora da zadovolji određen stepen maskirnosti (uočljivosti danju i noću u odnosu na okruženje u kojem se koristi) a prvi korak u njenom razvoju je bio odabir i razvoj dezena maskirne šare. Sistem maskirne šare, takozvana „ameba”, koji je do sada korišćen, polako se izbacuje iz upotrebe zbog ograničenih mogućnosti korišćenja, odnosno, zbog toga što

18 PARTNER

stiže se veća maskirnost, tako da „MULTICAM” predstavlja šaru koja se može koristiti na oko 70 odsto teritorije u svijetu. Kako je Crna Gora geografski specifično područje sa ogromnim kontrastima i širokim rasponom boja od suvog (sivo-žutobraon) do zelenog (varijante zelene boje), odabir „MULTICAM”-a smatra se najracionalnijim riješenjem. Veoma mali broj zemalja u svijetu ima pravo da koristi „MULTICAM” na svojim uniformama. Po ugledu na slična rješenja u svijetu, želeći da istaknemo originalnost i prepoznatlji-

Tkaninu je radila firma „KROKO” u Zagrebu u fabrici „Čateks” u Čakovcu, uz saradnju nadzornog organa Ministarstva odbrane. Serijska proizvodnja osnovne tkanine počela je u avgustu ove godine. Kompletna štampa rađena je u jednom lotu (11200 m), kako bi kompletna tkanina bila u istim nijansama. Na izradi nove vježbovno-terenske uniforme učestvovale su firme „Kroko”, „Proizvodnja Mile Dragić”, „Shestan-Bush”, „Inkop”, „Krke System”, „Kotex”, „Todor” i „Bim tex”. potpukovnik Miroljub Antanasijević major Emil Halimović


Vojna tehnika

Višenamjenski taktički radio

MRR 500 (Multi Role Radio) „Kongsberg“ U današnjim uslovima komunikacijski sistemi imaju veoma značajnu ulogu na bojištu, a odlučujuću ulogu u tom smislu preuzeli su radiouređaji. Uloga radiouređaja od jednostavnog nivoa prenosa govora i Morzeovog koda, danas mora zadovoljiti zahtjeve za visok nivo prenosa podataka, slika, videozapisa i e-maila, uz obezbjeđenje veoma zahtjevnih mjera zaštite informacija tokom prenosa. Sve te dodatne zahtjeve zastarjeli radiouređaji nijesu u mogućnosti ispuniti, te je većina svjetskih proizvođača pristupila razvoju novih radiouređaja. Fleksibilnost, modularnost izrade, višenamjenska upotreba, mogućnost više načina rada, međusobna interoperabilnost, nove metode zaštite informacija pri prenosu, pokrivanje što šireg frekventnog opsega, te mogućnost poboljšanja funkcija bez hardverskih izmjena, već samo unošenjem novih upravljačkih programa- najvažniji su zahtjevi koji se postavljaju u industriji tih uređaja. Norveška firma „Kongsberg“ razvila je višenamjenski taktički radio u VHF području za podršku vojnim operacijama modernog digitalizovanog bojišta pod nazivom MRR (Multi Role Radio). Pored prenosa govora, MRR u modelu 500 sadrži i sve protokole za prenos podataka preko mreže. MRR 500 izrađen je u ručnoj, prenosnoj i varijanti za ugradnju u motorno vozilo. Ručna varijanta (MH500) je težine 1kg, snage 1W i autonomnosti baterije do 25 sati. Prenosna varijanta (MP500) snage je 5W, težine 2,5kg, sa priključkom za pojačivač i autonomnošću baterije od 10 sati. Varijanta za ugradnju na motorno vozilo snage je 20W i težine 8kg. Sastoji se od ručnog MH500 priključenog na pojačivač snage.

MRR 500 ima mogućnost kodiranja glasa, odlično pokrivanje, naročito ispresijecanog terena, ima visoku otpornost na ometanje, visok nivo enkripcije, a u sistem je ugrađen paket za prenos podataka. MRR 500 spaja glas, paket podataka, kao i transparentne podatke u jedno, preko svoje integrisane mreže. Ima mogućnost nadogradnje softvera, a izrađen je u malim i lakim komponentama. Njegove značajne karakteristike su i to što automatski prepoznaje vrstu mrežnog saobraćaja, ima mogućnost obaranja FM mreže, a u sistemu ima relejni repetitor, radio prigušivač, mjerač jačine signala, mjerač buke u pozadini i ugrađen test za provjeru opreme.

MRR 500 omogućava prijem negativnih ometajućih talasa i pretvara ih u radio šum u različitim uslovima terena. Način rada uređaja definiše korisnik.

„Kongsberg“ je razvojem ovog MRR sistema učinio vidan napredak. Proizveden je novi uređaj koji ispunjava zahtjeve za prenos svih vrsta informacija i koji se dodatnim modemima može uvezivati u sve vrste komunikacijskih mreža. MRR posjeduje dobru kriptozaštitu, osiguran je od prisluškivanja i ometanja, a interoperabilan je sa starijim uređajima istog proizvođača, pa i sa drugim uređajima sa istom vrstom rada i u istom frekventnom području. Modularne je izrade, pa se može kombinovati za različite namjene.

Tehnički podaci:

potpukovnik

- frekventni opseg 30.000 87.975 MHz (2320 kanala)

Marinko M. Slomo

- protok 45 kHz - izlazna snaga 20mW do 20W - digitalni glas - opseg prenosa podataka do 64 kbps sa ispravkom grešaka automatski i ručno - baterija 7,2V litijum-jonska - radna temperatura od -35°C do +55°C U skladu sa zahtjevima za poboljšanjem tehničkih karakteristika radiouređaja

PARTNER 19


Iz rada Direkcije za zaštitu tajnih podataka

Procedure u zaštiti tajnih podataka Zaštita tajnih podataka ostvaruje se primjenom propisanih mjera i radnji kojima se obezbjeđjuje administrativna, fizička, informatička, industrijska i zaštita lica koja raspolažu podacima. Administrativna zaštita tajnih podataka Najvažniji korak u ostvarivanju administrativne zaštite tajnih podataka je određivanje i označavanje stepena tajnosti podataka. Zakonom i Uredbom o načinu i postupku označavanja tajnosti podataka propisan je jedinstven sistem određivanja stepena tajnosti podataka i način i postupak označavanja. Određivanje stepena tajnosti podataka vrši ovlašćeno lice, obrazloženim rješenjem, na osnovu procjene bezbjednosnog značaja podatka, odnosno procjene mogućih štetnih posljedica za bezbjednost i interese Crne Gore koje bi mogle nastupiti neovlašćenim otkrivanjem tajnog podatka. Označavanje podatka tajnim vrši ovlašćeno lice koje je odredilo stepen tajnosti podatka. Oznaka stepena tajnosti podatka ispisuje se iznad naziva dokumenta, na vrhu svake stranice po sredini. Dokument označen stepenom tajnosti čuva se u omotu označenom istom oznakom stepena tajnosti kao i dokument i čini njegov sastavni dio. Dokument koji sadrži podatke označene različitim stepenima tajnosti, označava se oznakom najvišeg nivoa tajnosti. Određivanje i označavanje stepena tajnosti samo po sebi ne predstavlja zaštitu, već smjernicu koja ukazuje na potrebu preduzimanja posebnih mjera čuvanja i rukovanja tajnim podacima i njihovu zaštitu

20 PARTNER

kroz čitav ciklus trajanja, do nivoa koji je u skladu sa stepenom tajnosti. Mjere i radnje za obezbjeđivanje administrativne zaštite tajnih podataka uključuju i sistem evidencije tajnih podataka, evidencije o korišćenju i pristupu tajnim podacima, neovlašćenom otkrivanju ili nestanku tajnih podataka. Čuvanje tajnih podataka je skup mjera i postupaka koje se preduzimaju radi sprječavanja otkrivanja tajnih podataka, uništavanja ili zloupotrebe od neovlašćenog lica ili organa. Tajni podaci čuvaju se na način koji obezbjeđuje da pristup i korišćenje tih podataka, pored lica koja po zakonu imaju pravo pristupa bez dozvole, imaju samo lica koja posjeduju dozvolu odgovarajućeg stepena, a kojima su ti podaci potrebni radi izvršavanja njihovih poslova.

Dostavaljanje tajnih podataka vrši se korisnicima koji posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima, najmanje onog stepena tajnosti podatka koji se dostavlja. Dostavljanje se vrši putem lica koje posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima odgovarajućeg stepena ili putem diplomatske pošte. Umnožavanje, prevođenje ili neovlašćeno

sačinjavanje izvoda iz tajnog podatka vrši se izuzetno ako za to postoji opravdana potreba, od strane lica koji ima dozvolu za pristup tajnim podacima, koja nije manjeg stepena od stepena tajnosti tog podatka. U slučaju nestanka ili neovlašćenog otkrivanja, objavljivanja, uništavanja ili drugog dogadjaja koji ukazuje na zloupotrebu tajnog podatka, bez odlaganja se obavještava ovlašćeno lice koje je odredilo stepen tajnosti podatka radi preduzimanja mjera i radnji u cilju utvrdjivanja okolnosti pod kojima je došlo do zloupotrebe i preduzimanje mjera iza otklanjanje štetnih posljedica. Uništavanje tajnih podataka vrši se komisijski, na način da se ne mogu raspoznati ili obnoviti. Članovi komisije moraju imati dozvolu najmanje onog stepena tajnosti podatka koji se uništavaju, a o uništavanju

se sačinjava zapisnik. Odstupanje od propisanih procedura administrativne zaštite tajnih podataka je kažnjivo i podliježe preduzimanju mjera u skladu sa zakonom. B.D., P.K., I.P.


Globus

Obama, zasad,

odustao od raketnog štita Na veliko iznenađenje javnosti, američki predsjednik Barak Obama objavio je 16. septembra odluku da napusti program odbrane zasnovane na radarsko-raketnim sistemima u Češkoj i Poljskoj. Objasnio je da je prilikom stupanja na dužnost u januaru pokrenuo reviziju programa odbrane i da sada djeluje na osnovu preporuka te revizije. Američke obavještajne službe ocijenile su da Iran nije koncentrisan na projektile dugog dometa kako su očekivali, pa sada ne postoji potreba za razmještaj radarsko-raketnog sistema u Evropi. Umjesto toga, različiti brodski i kopneni sistemi bliži Iranu koristiće se za potencijalne prijetnje Evropi. U sklopu projekta, vrijednog više milijardi dolara, namijenjenog odbrani od mogućih napada iz Irana i drugih neprijateljskih zemalja trebalo je biti raspoređeno 10 presretača projektila u Poljskoj i radarska baza u Češkoj. Međutim, plan je naišao na snažan otpor ruskih čelnika. Oni su smatrali da presretači projektila u Poljskoj i radar u Češkoj mogu ugroziti njihovu odbranu, kao i da bi se radar mogao koristiti za špijuniranje Rusije. Iako je predsjednik Obama rekao da ne pravi ustupke Rusima, već jednostavno reaguje na promjenu percepcije prijetnje, Rusi su oduševljeni njegovom odlukom o odustajanju od izgradnje trećeg pozicionog rejona protivraketne odbrane u Evropi i vide je kao diplomatsku i vojnu pobjedu. Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev i premijer Vladimir Putin jasno su od početka uspostavljanja Obamine administracije istakli da su za ponovno uspostavljanje američko-ruskih odnosa najvažnija pitanja protivraketni štit i širenje

NATO-a u zemlje bivšeg sovjetskog bloka. Ovaj zaokret je podigao mogućnost veće saradnje dvije sile u obuzdavanju iranske prijetnje i postizanje bilateralnog sporazuma o produžavanju važnosti strateškog sporazuma o ograničavanju naoružanja (Strategic Offensive Reductions Treaty) koji su potpisali predsjednici SAD i Rusije 2002. godine, a koji uskoro ističe. Ruski premijer je rekao da očekuje

dine. Kritičari su optužili Obamu za stvaranje nepotrebnih ustupaka koji će podstaknuti dalje učvršćivanje ruske pozicije.

da će poslije ove odluke administracije Baraka Obame "usljediti potpuno ukidanje svih ograničenja na saradnju sa Rusijom i prodaju Rusiji visokih tehnologija, aktiviranje prijema Rusije, Bjelorusije i Kazahstana u Svjetsku trgovinsku organizaciju".

istočnom Mediteranu već do 2011. godine. Druga faza bi bila operativna do 2015. i u savezničkim zemljama bi se instalirale poboljšane SM-3 sa dodatnim radarima. I na kraju, do 2018.godine bio bi spreman pravi štit.

Promjena je očekivano donijela i kritike iz redova republikanske opozicije u Kongresu s obzirom na to da je postavljanje odbrambenih radarsko-raketnih sistema u Češkoj i Poljskoj bio ključni elemenat vojne politike Džordža Buša iz 2006. go-

Polazeći od obavještajne procjene da Iran program razvoja raketa kratkog i srednjeg dometa realizuje brže nego što je prvobitno očekivano, novi sistem treba da se realizuje u tri faze. U prvoj, rakete presretači SM-3 bile bi na brodovlju u

Baraku Obami se pripisuje da želi da započne realizaciju šire strategije razoružavanja i smanji nuklearne arsenale u obje zemlje. Ostaje da se vidi da li će novi Obamin potez donijeti očekivane geopolitičke dividende. Pripremila: Z.Minevski

PARTNER 21


Vijesti Zajednička obuka planinaca Crne Gore, Grčke i Slovenije Zajednička obuka pripadnika planinskih jedinica Crne Gore, Grčke i Slovenije uspješno je realizovana na teritoriji opštine Žabljak, na padinima Durmitora, na lokaciji Pirlitor i u kanjonu rijeke Tare. Za predstavnike medija je prezentovana obuka u specifičnim uslovima ljeti. Prezentaciji obuke su prisustvovali vojni ataše Grčke kbb Kristos Diplas i vojni ataše Slovenije brig. Rade Klisarič.

Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore na vježbi ,,MEDCEUR 2009“ Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić prisustvovao je prikazu praktičnog dijela međunarodne vojno-medicinske vježbe ,,MEDCEUR 2009“, od 1. do 12. septembra u Nišu. Vježbu su pratili i ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac, načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Miloje Miletić, načelnik Generalštaba Oružanih snaga Republike Hrvatske general zbora Josip Lucić i general-major Robert Bejli iz Evropske komande OS SAD. Na vježbi su prikazani raznovrsni sadržaji poput ukazivanja prve pomoći, medicinske evakuacije poslije saobraćajne nesreće autobusa i putničkog vozila, havarije cisterne za transport hlornog gasa, opšte i specijalističke medicinske pomoći, gašenja požara, spasavanja sa visina i prihvata i zbrinjavanja ugroženih lica.

Kurs za vojne posmatrače Kurs za vojne posmatrače UN ,,BALMOC 1/09“ organizovan je u kasarni ,,Milovan Šaranović“ u Danilovgradu. Načelnik GŠVCG viceadmiral Dragan Samardžić istakao je značaj ove vrste obuke za pripadnike oružanih snaga. Kurs za vojne posmatrače organizovao je Finski Centar za obuku oružanih snaga (FINCENT) u saradnji sa Ministarstvom odbrane Crne Gore. Instruktori su iz Norveške, Švedske, Finske, Danske i Crne Gore.

Realizovana prva treninig misija "Open skies” Prva trening misija ,,Otvoreno Nebo” (Open skies) realizovana je na Vojnom aerodromu u Golubovcima. V.d. šefa Odsjeka za kontrolu naoružanja u Ministarstvu odbrane major Nenad Pavlović istakao je značaj participacije Crne Gore u aktivnostima ,,Open skies“ sporazum, koji se ogleda u opredjeljenju Crne Gore da učestvuje u izgradnji i jačanju evroatlantske bezbjednosne strukture.

Vučinić i Samardžić u Beogradu Devet crnogorskih studenata završilo je ove godine Vojnu aka-demiju u Beogradu, a u toku je školovanje još 11 kadeta. Na vojno-obrazovnim institucijama u Beogradu školuju se i dva visoka oficira na Komandnoštabnoj školi. Ministar Vučinić i ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac razgovarali su o saradnji, kao i mogućnostima za dalje intenziviranje odnosa u oblasti odbrane i vojske. Ministar Vučinić sreo se sa Predsjednikom Srbije Borisom Tadićem i drugim visokim državnim zvaničnicima. Načelnik GŠVCG boravio je u prvoj zvaničnoj posjeti Vojsci Srbije, na poziv načelnika Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnika Miloja Miletića. Samardžić i Miletić saglasili su se da ne postoji nijedno sporno pitanje između dvije vojske u vezi sa imovinom nekadašnje zajedničke armije i da se pitanja u toj oblasti rješavaju dogovorima. Ministar odbrane Boro Vučinić i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić službeno su boravili u Beogradu 18. i 19. septembra. Ministar Vučinić prisustvovao je svečanosti povodom promocije potporučnika studenata 129. i 130. klase Vojne akademije Srbije.

22 PARTNER

Samardžić je izrazio zadovoljstvo što je plan bilateralne saradnje dvije vojske iz godine u godinu sve obimniji i sadržajniji. Samaržić je podsjetio i da se na Vojnoj akademiji u Beogradu školuju pripadnici crnogorske vojske. Samardžić je najavio da će Crna Gora kandidovati Žabljak kao regionalni centar za obuku ronilaca i predstavnika specijanih jedinica.


Dnevnik vojnog posmatrača

Drugo lice Liberije Nakon pola godine provedene u ,,crvenoj'“ zoni, dobio sam prekomandu u ,,plavu“ zonu, bezbjedniju u pogledu transporta u bolnicu u slučaju potrebe, jer je i bliže Monrovija. Razlika između mjesta u kojima sam službovao je bila više nego očigledna. U Grinvilu nigdje nema asfaltnog puta i nemaština je baš prevelika, privatne prodavnice mogu na prste da se izbroje i uglavnom su snabdijevene sa 5-6 artikala. Ovdje, u Kakati, koje je malo veće mjesto pored asfaltiranog puta, postoji čitav niz radnji, čak i servisi za automobile. Naravno ima i više kriminala. Tamo još niko nije ubijen samo zato što ima više banana od drugih. Oblast koju kontrolišemo je sedam puta manja nego na mom prethodnom timu, ali je gušće naseljena. Već prvog dana pri odlasku u patrolu imao sam priliku da vidim nešto što poslije šest mjeseci u džungli nijesam mogao ni da zamislim. Čak dvanaestina ove regije je u privatnom vlasništvu američke firme ,,FIRESTONE“, poznate po proizvodnji automobilskih guma. Ovdje posjeduju ogroman prostor od nekoliko hiljada hektara na kojima su plantaže kaučukovog drveta. Plantaže su ogromne i pedantno sređene. Ljudi koji su zaposleni na plantažama žive u kampovima planski zidanim naseljima. Školstvo je razvijenije, u

okviru plantaža postoji i organizovan autobuski prevoz. Putevi kroz plantaže su dovoljno široki sa četiri trake, ali nijesu asfaltirani. Ovo je država u državi. Sa jasnim granicama. Za vrijeme rata, plantaže su čuvale jedinice Marinskog korpusa SAD. Ovdje se rat nije ni osjetio. Cio kompleks ima sopstvenu struju iz male hidrocentrale (ostatak Liberije i Monrovija recimo, nemaju struju!) koja je dovoljna i za naselja i za fabriku za preradu gume u okviru kompleksa.

terenu, pa su momci koji ga održavaju uzeli štapove i malo pozirali dok sam ih slikao. Pitali su, je li mi to za UN izveštaj. Ne, odgovorio sam, nego za vojne novine u mojoj zemlji. Po njihovom smijehu sam zaključio da mi nijesu povjerovali. Nema veze, stigao je ručak koji smo naručili, pa mi je bilo svejedno. Bitno je samo da ću danas umjesto konzervi jesti kuvano jelo. Nakon ručka, ponovo smo bili u vozilu. Ovaj prizor mi je dugo

Tokom patrole, sve ove informacije sam dobijao od kolege iz Ekvadora koji je bio vođa u patroli. Nakon obavljenog razgovora u dva kampa, upitao me jesam li gladan. Već je bilo vrijeme ručku pa se nijesam dugo razmišljao. Ipak, nijesam shvatao gdje ovdje može da se jede. On se samo osmjehnuo i rekao: ,,Vidjećeš“. Krenuli smo ka drugom kraju plantaža. Nakon 20 minuta vožnje, izbili smo na asfalt i počeli da se penjemo na jedno brdo. A na vrhu brda ogroman restoran za upravu FIRESTONA sa terenom za golf! Ovo stvarno nijesam očekivao. Pogled sa terase restorana se završavao u džungli iza. Prizor na koji mi je trebalo vremena da se naviknem. Skoro kao da nijesam u misiji, nego u turističkoj posjeti. Danas nije bilo nikoga na

Branko Đurđić i Branko Tambah ostao u glavi. Bijeda, sirotinja, težak život, na sve strane traume iz rata i ruševine, a usred toga teren za golf, nestvarna scena koja odmara oči. I ukusan obrok. U ovoj misiji ponekad baš ima i prijatnih iznenađenja. Po povratku u kamp čekalo me je još jedno. Administrativni upravnik u kampu, lokalac, se takođe zove Branko. Preziva se Tambah. Kaže, ime je dobio po stranom piscu čiju je knjigu njegov otac čitao. Kroz smijeh mu govorim: ,,Mogao si i da se prezivaš Ćopić“. Trebalo je malo vremena da bih mu objasnio šta sam htio da kažem. Ovdje nas zovu veliki i mali Branko. Razliku u boji kože niko ne primjećuje. Branko Đurđić

PARTNER 23


Tema

VCG na vježbi u Banja Luci U Banja Luci je od 3. do 17. septembra održana međunarodna vojna vježba, u kojoj je učestvovalo oko 430 pripadnika iz 28 zemalja. Pored pripadnika Vojske Crne Gore, na vježbi zvanoj „Kozara“, bili su i pripadnici oružanih snaga zemalja regiona, zatim, većeg broja evropskih zemalja, Jermenije, Kazahstana, Gruzije i Ukrajine, kao i SAD i Kanade, te pripadnici NATO i „South East European Brigade SEEBRIG“.

ba se održava od 1995.godine i to je najveća vježba ovog tipa na svijetu. Rukovodstvo vježbe „Combined Endeavor“ je deklarisalo dva glavna cilja vježbe-interoperabilnost telekomunikacionih i informacionih uređaja i sistema, koja se dostiže testiranjem uređaja i sistema između svih zemalja učesnica i ljudska interoperabilnost, koja se dostiže maksimalnom saradnjom i kooperativnošću svih učesnika vježbe u realizaciji testova i kroz razne kulturno-socijalne sadržaje. Vojska Crne Gore, pored navedenih ciljeva, koristi ovu vježbu za obuku i uvježbavanje kadra u rukovanju sa savremenim uređajima drugih zemalja. Pripadnici VCG su se pripremali za učešće na vježbi kroz indvidualne pripreme svih učesnika i kroz, učešće na četiri planske konferencije na kojima su svaki put učestvovala četiri pripadnika. Neposredne stručno-specijalisticke i organizacione pripreme za učešće na vježbi realizovane su tokom avgusta u Centru za Informaciono-komandne sisteme (ICT)/SMR/MO. Prioritetni cilj vježbe bilo je testiranje operativnog sistema „Linux“ (Cent OS 5.3.), kao i provjera interoperabilnosti „Zimbra mail servera“ i „Microsoft exchange-a“. I drugi deklarisani cilj, ljudska interoperabilnost „human interoperability“ je realizovan raznim vidovima druženja, organizacijom nacionalnih noći, kulturnom turom i realizaci-

Šef delegacije VCG je bio ppuk. Božo Đurović. U tehničkom dijelu vježbe je učestvovalo šest lica na čelu sa ppor. Isakom Mrkaićem, a por. Slobodan Musović je učestvovao na kursu za upravljanje frenkvencijskim spektrom “Phoenix Endeavor”. "Combined Endeavor" je vojna vježba zemalja NATO-a i PzM koja se odvija u oblasti telekomunikacionih i informacionih sistema. Vjež-

24 PARTNER

jom sportskih aktivnosti. Na organizovanom sportskom takmičenju VCG je zauzela drugo mjesto u košarci i treće na odbojkaškom turniru. Obuka i uvježbavanje našeg kadra realizovani su u značajnoj mjeri. Prisustvo velikog broja vrhunskih stručnjaka iz oblasti telekomunikacija i informatike omogućilo je našim pripadnicima da unaprijede svoje znanje, kao i da se upoznaju sa opremom i softverom koje koriste oružane snage ostalih zemalja. Takođe, renomirani proizvođaci TKiI opreme iz svijeta i regiona prezentovali su svoju opremu na vježbi. Našu ekipu su posjetili predstavnici firmi Harris-SAD, Rode&Svarc-Njemačka, kao i Iritel i Telegrup iz Beograda. Učesnike vježbe posjetio je načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić. On je prisustvovao ceremoniji svečanog zatvaranja, koktelu za visoke zvanice, a tom prilikom je razgovarao sa Admiralom Stavridisom, novopostavljenim K-om USEUCOM-a. Vježba je, uz prisustvo državnog i vojnog vrha BiH, predstavnika Ambasade SAD i Komande USEUCOM, svečano zatvorena 17. septembra. Ekipa Vojske Crne Gore je u potpunosti opravdala učešće na vježbi, ispunila sve planirane zadatke i zacrtane ciljeve. potpukovnik Božo Đurović potporučnik Isak Mrkaić


Tema

NATO - Šta dalje Govoreći o tome šta je NATO postigao u svojoj 60-to godišnjoj istoriji, Zbignjev Bžežinski, bivši američki savjetnik za nacionalnu bezbijednost, kaže da je ta organizacija institucionalizovala tri monumentalne transformacije u sferi svjetskih spoljnih poslova. Prva je okončanje stoljetnih “građanskih ratova” vođenih na Zapadu za trans-okeansku supremaciju Evrope. Druga je posvećenost Sjedinjenih Američkih Država nakon drugog svjetskog rata da odbrani Evropu od sovjetske dominacije, a treća je mirno okončanje hladnog rata. Sve to, smatra Bžežinski stvorilo je preduslove za dalju demokratizaciju Evrope.

i njeno angažovanje u široj mreži globalne bezbjednosti. Bivši američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost smatra da bi, u tom smjeru kao prvi dobar korak, mogao biti sporazum o saradnji po pitanju bezbjednosti između NATO i Organizacije Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (CSTO), koju je stvorio zvanični Kremlj, a koju čine Jermenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija, Tadžistan i Uzbekistan.

Alijansom. On takođe sugeriše direktnije formalne veze sa nekoliko vodećih azijskih sila posebno Kinom, Japanom i Indijom. Bžežinski smatra da ako se želi da NATO ostane važan, ta organizacija ne može kako neki žele - jednostavno se pretvoriti ili se transformisati u globalnu alijansu demokratija. Globalni NATO bi oslabio centralnu vezu između Evrope i SAD i nijedna od rastućih sila ne bi prihvatila

No, ovi uspjesi, pokreću legitimno pitanje: šta je sljedeće? NATO se danas konfrontira sa istorijskim rizicima po globalnu bezbjednost. Paradoks našeg vremena u tom svijetu, sve veće povezanosti i ekonomske zavisnosti, je iskustvo intenziviranja kriznih situacija. Za sada gotovo da nema efikasnog globalnog bezbjednosnog mehanizma koji bi se suočio sa opasnostima koje su stvorene. Možda zbog pomijeranja i širenja globalne moći, te rastuće opasnosti od sve češćih nemira u svijetu, što predstavlja veoma zapaljivu mješavinu, NATO članice imaju zadatak da zajednički definišu i sprovedu politički, vojno i ekonomski prihvatljiva rješenja. Bžežinski smatra da Alijansa treba da definiše odgovarajuću, geopolitičku, dugoročnu strategiju saradnje sa Ruskom Federacijom. On kaže da Rusija nije neprijatelj, ali i dalje neprijateljski gleda na NATO. Stoga dva strategijska cilja treba da definišu bezbjednosno konsolidovanje u Evropi uvlačenjem Rusije u bliži savez sa Evro-atlantskom zajednicom, ali

U zamjenu za taj ustupak koji zvanična Moskva dugo traži - ugovor bi bio uslovljen odredbama koje potvrđuju pravo sadašnjih ne-članica da odaberu da li će biti članice NATO ili CSTO. Bolji odnosi između NATO i Rusije takođe bi olakšali otvaranje prema rastućim silama Azije, koje bi bi trebalo da učestvuju u zajedničkim bezbjedonosnim poduhvatima. Bžežinski ne isključuje ni mogućnost formiranja zajedničkog savjeta NATO-Šangaj Organizacije za saradnju, čime bi se i Kina indirektno uključila u saradnju sa

članstvo u tako proširen NATO. Pored toga, ideološki definisana globalna alijansa demokratija suočila bi se sa ozbiljnim teškoćama prilikom odlučivanja. Ipak, NATO ima iskustvo, institucije i sredstva da postane središte globalne mreže različitih bezbjedonosnih poduhvata i sve veću snagu da djeluje u sporovima između država. U sprovođenju teške misije, NATO ne bi samo održavao trans-atlantsku političku cjelinu, nego bi i odgovarao na sve važnija bezbjedonosna pitanja 21. Vijeka. Olivera Đukanović

PARTNER 25


Feljton

Septembar mjesec Nikšića Nikšić je dva puta od okupacije oslobođen u septembru. Prvi put 1877, a drugi put 1944. godine. Stoga, moglo bi se reći da je septembar mjesec tog grada. Prvom oslobođenju Nikšića prethodilo je objavljivanje od strane Rusije rata protiv Turske. Ta vijest je na Cetinju, kako je zapisano, primljena sa velikom radošću, a knjaz Nikola je ruskom caru Aleksandru Drugom koji se u proljeće 1877. godine nalazio u Kišinjevu, poslao telegram ushićenja, sa obećanjem da će Crnogorci pomoći Moskvi u ratu sa Turcima. Samo tri dana, pošto je Rusija ušla u rat sa Turcima, knjaz Nikola je i sam, 17. aprila 1877. godine, došao u Orju Luku kod Danilovgrada, gdje je bio njegov Glavni štab. Počela se okupljati crnogorska vojska, ali i Turska je gomilala svoje trupe na granicama Crne Gore. Nakon više manjih, ali i žestokih, bitaka, odsudna borba za Nikšić počela je u julu iste godine. Crnogorci su predhodno osvojili glavne položaje na širem području grada, da bi 15. jula počeli njegovo bombardovanje. Grad se, ipak, kako je zapisano, dugo držao pred opsadom Crnogoraca. “Turci su se junački opirali“, piše u Memoarima Knjaza Nikole.

26 PARTNER

Crnogorski vojnici su, takoreći, goreli od želje da ulete u Nikšić i da na prečac završe njegovo osvajanje. Knjaz Nikola nije dopuštao juriš, da bi izbjegao nepotrebne žrtve. Bio je naredio da vojnici sami ništa ne učine u velikoj želji koja ih je nosila za osvajanjem Nikšića. Crnogorski i turski položaji su bili toliko međusobno blizu da su jedni druge mogli čuti kako razgovaraju. Ta blizina je za neke Crnogorce bila toliko izazovna da nijesu odoljeli, već su, mimo naredbi, iskakali iz svojih šanaca i napadali Turke. U jednom takvom okršaju, jedan Crnogorac je bio ranjen. Kad je knjaz vidio da ga nose na nosilima, pitao je - što je tome vojniku. A on sam mu odgovori - razboljeh se Gospodaru. Nije smio da kaže da je ranjen, jer je ranjen u svojevoljnom napadu na Turke. Zbog sve veće nepodnošljivosti crnogorske opasade, nikšićki Turci su se htjeli predati, ali im to nije dopuštao carski zapovjednik. Crnogorci su ponudili primirje, radi razgovora o predaji grada, a pošto Turci nijesu na vrijeme odgovorili, uslijedila je nova topovska paljba. Tek je onda iz grada izašao zapovjednik Skender beg, porijeklom Mađar, došao je kod

knjaza i od njega tražio bezuslovnu predaju. Skender beg je sa vojskom ispraćen put Metohije. Knjaz je sa Crnogorcima ušao u Nikšić. Zatim se od grada, džadom, bila otegla duga kolona izbjeglica, u kojoj su bili starci o štapu, žene i djeca. „Knjaza su zaboljeli na srce. On je, tek ih je ugledao, izašao na put, odvraćao ih od puta, obećavajući im slobodu vjere i svako dobro u zemlji svojoj. Kad nije mogao uspjeti, mnoge je bogato obdario i naredio da se nemoćnicima dadnu konji iz stana upravo do na Gacko. Turci su, blagosiljajući ga, pošli“, zapisano je. Glas o padu Nikšića izazvao je veliku radost u cijeloj Crnoj Gori, a knjaz Nikola je prvo o tome obavijestio knjeginju Milenu. Kad je ona objavila oslobođenje Nikšića, na Cetinju je nastalo neopisivo veselje. I sav slovenski svijet je sa velikom radošću primio vijest o tome da su Crnogorci osvojili Nikšić. Ruski car je iz Plevne knjazu Nikoli čestitao sjajnu pobjedu. Oslobođenjem bijelog Onogošta, crnogorska vojska je stvorila uslove za dalji oslobodilački pohod, na Bar, Ulcinj i Podgoricu. I. Despotović



PARTNER18