KULTURA predstave: Crvek i Mrvek, Hamper, Nadpostolar Martin, Č.P.G.A, I drvo će biti sretno, Brat Magarac, Ne, prijatelj koje je objedinjavala neiscrpna mašta Renea Medvešeka. Bile su to ionako više predstave njegovog estetskog i etičkog prosedea, od uobičajenih poetika kazališta u kojima je radio. Zatim inovativni komadi koji upozoravaju na ozbiljne i tjeskobne probleme odrastanja koje je Ivica Šimić realizirao u Maloj sceni. U dramski je program bila inkorporirana zaigranost i didaktična duhovitost Zijaha Sokolovića, onirična bajkovitost predstava Roberta Waltla, duboka emotivnost tekstova koje je režirao Dražen Ferenčina, te napokon dvostruka prisutnost Saše Anočića kao redatelja i glumca.. Svi su oni često bili pozivani jer me je kvaliteta njihovog posla na to naprosto obvezivala. Ono što je posebno potvrđivalo opravdanost takvog izbora bio je i poredak pet najboljih predstava kao rezime cjelokupne kvalitete festivalskih događanja, u kojem su po izboru dječjeg i odraslog auditorija najmanje dvije uvijek bile iz domaćeg dramskog programa. Za izbornika nema ljepšeg priznanja. Za nabrajanje sjajnih dramskih, lutkarskih, plesnih, folklornih i baletnih predstava inozemnog repertoara, ove su stranice naprosto nedovoljne. Da, na takvom sam Međunarodnom dječjem festivalu proveo toliko divnih godina. Jednu pak dimenziju proteklih festivala držim posebno zanimljivom, a to je okrugli stol
svakog prijepodneva. Na drugim festivalima toga nema ili nema u toj mjeri, jer uz brojne sudionike, izbornike, novinare i goste festivala, raspravlja se upoznaje, analizira i diskutira o programu prethodnog dana. Znalo je biti oprečnih stavova, ponekad i žustrih riječi i sučeljavanja, što je kasnije bilježio i festivalski bilten, ali je taj okrugli stol uz legendarnog moderatora Ivu Brešana, zaokružio i valorizirao ukupnost i estetsku razinu svih događanja. Danas, nažalost, živimo u vremenu u kojem društvena slika ne zaobilazi ni hrvatska kazališta. Shodno tome i njihove festivale. Ne želim u svojstvu nekog arbitra elegancije praviti skalu vrijednosti, no uz mnogo toga kvalitetnog, poput istinskog svijeta ideja, glumačke energije, mudrosti i maštovitosti redatelja, naši teatri kao i društvo u cjelini, egzistiraju okruženi brojnim problemima. Žive s ideološkim isključivostima, besparicom, otvorenom netrpeljivošću i mržnjom, lažima, klanovskom pokvarenošću i sektaškim igrama na „vaše i naše“ bez kraja i konca, koje ostavljaju brojne posljedice u du-
hovnom životu cijele zemlje. Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je svih ovih godina moje nazočnosti, uz ostale sjajne sudionike i one koji su ga s ljubavlju i pažnjom vodili, Međunarodni dječji festival u Šibeniku bio toga lišen. To ga je činilo lijepim, iskrenim, nasmijanim, edukativnim i bajkovitim, jednom riječju, jedinstvenim festivalom u cijeloj zemlji. Kroz cijelo to vrijeme Festival i njegov grad ušli su mi pod kožu i ja od njih nikad ne mogu, niti želim otići. Legendarni pozdrav svakog otvaranja Festivala glasi: Šibeniče, budi dijete! Moja je jedina želja da se to ne mijenja, jer znam da ću ubuduće iz neke mirnije pozicije i dalje motriti da Festival to dijete i ostane.
SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)
67