Mihovil 14 by palfirevic

mihovll Sveti

GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE, ŠIBENIK, BROJ 14 (1), GODINA XVIII

Očitovala se ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi!

Čestit Božić i sretna 2014. godina!

SVETI MIHOVIL

IZ SADRŽAJA: 5 BISKUPOVA BOŽIĆNA ČESTITKA

Glasilo Šibenske biskupije • Izdaje Biskupski Božić je poruka koja se tiče ljudi svih ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete vremena. 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Ante Ivas • Glavni i odgovorni urednik: don Stipe 6 TEOLOŠKA MISAO Perkov ISSN: Don Darko Poljak 1330-9730

UREDNIČKO VIJEĆE: don Stipe Perkov Petar Alfirević, dipl. ing. Franko Čeko, teolog Joško Čelar, novinar mr. sc. Petar Gardijan Josip Gracin, novinar Ivo Kronja, teolog Željko Krnčević, prof. Vilijam Lakić, prof. dr. sc. Drago Marguš fra Filip Milanović don Oleg Petrović, prof. dr. sc. Ivica Poljičak Mr. don Ante Skračić s. Mandica Starčević, prof Ivan Ugrin, novinar Hrvoje Zekanović, prof. s. Tereza Zemljić ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jeronima Milete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/ 311-389 GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Petar Alfirević, dipl. ing. LEKTURA I KOREKTURA: Duško Perkov, prof. TISAK: Tiskara Malenica, Šibenik

10 RAZGOVOR

Fra Nikola Mate Roščić: Osiromašena Hrvatska - štalica za hrvatski Božić 2013. 18 PROPOVIJED

mons.

Ante Ivas: Neka i nama noćas svjetolst jarka

osvane

22 IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Ivo Kronja, teolog 38 CRKVA I DRUŠTVO

Ivan Ugrin, novinar: REFERENDUMOM DEFINIRANO: Brak je životna zajednica muškarca i žene

42 ŠIBENIK GRAD

Dr. sc. Ivica Poljičak: 70. godišnjica teških razaranja Šibenika 45 KULTURA

Franko Čeko, teolog: Obnova uneskove bazilike sv. Jakova 48 MLADI

NAKLADA: 1500 komada

Petar Alfirević, dipl. ing.: Susreti mladih

Glasnik Sveti Mihovil uzdržava se dobrovoljnim prilozima čitatelja.

NA NASLOVNICI: Jaslice u kapeli Majke Crkve u Jurlinovim dvorima, rad akadem skog slikara Zvonimira Vile. POSLIJEDNJA STRANICA: Obitelj Stipe Perana iz Šibenika.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530

UVODNIK NOVOPOKRENUTI SVETI MIHOVIL važna i žurna Evangelizacija

oštovani čitatelji, pozdravljam vas, na početku ponovnog izlaženja glasila Svetog Mihovila, biskupijskog glasila koje je bilo pokrenuto u vrijeme biskupa dr. Srećka Badurine Badurine. Prvi broj - s njegovim zapaženim intervjuom „Na dugi rok“ - pojavio za Uskrs 1996. godine uoči 700. obljetnice šibenske biskupije; izlazio je 4 puta godišnje do Božića jubilarne 2000. godine kad se, nakon 4 godine izlaženja, neslavno ugasio. U međuvremenu puno se toga dogodilo: preminuo je biskup Badurina, imenovan je novi biskup Ivas, proslavili smo 700. obljetnicu, ušli smo u novo 21. tisućljeće, Crkva se našla na vjetrometini velikih izazova u pluralnom društvu, zapuhali su „protivni vjetrovi“, na kormilu Crkve novi je papa Franjo, Hrvatska je postala 28 članica Europske Unije. Kako dalje, je su li nam potrebni mediji uz režimski kontrolirane medije, kako naviještati Evanđelje u novonastalim okolnostima? Odgovara šibenski biskup Ivas: „Papa i mnogi dokumenti Svete Stolice naglašavaju važnost i žurnost „nove evangelizacije“ s pomoću modernih i s modernim sredstvima komunikacije kao što su internet u mnogostrukosti svojih mogućnosti, potom radio i TV, pisana riječ u tiskovinama i glasilima, kako službenim, tako povremenim glasilima i tiskovinama druge vrste… Preporučam i moguću obnovu mjesečnika ( ili dvomjesečnika) „Svetog Mihovila“.

a temelju te biskupove preporuke 7. listopada 2013. god. sastalo se staro uredništvo „svetog Mihovila“, ovom prilikom u proširenom sastavu (15 članova). Odlučeno je da se ponovno pokrene glasilo „Sveti Mihovil“ čiji bi se novi broj trebao pojaviti za ovogodišnji Božić. Iako Isus nije napisao nijednu riječ, njegovo je Evanđelje zapisana Riječ u središnjoj knjizi Biblije što je putokaz i poticaj da i nama uz izgovorenu riječ treba i pisana riječ koja pismom,i narodnim jezikom postaje utjelovljena – dostupna svima. Tako je i danas, da je tako i vrlo važno, citiram velikog šibenskog biskupa Jeronima Miletu, ljubitelja pisane riječi i katoličkog biskupijskog tiska: „Prijeka je potreba da se ovaj katolički glas uvijek čuje po našim župama i mjestima… „Katolik“ je do sada bio vjerski tjednik samo za grad Šibenik i bližu okolicu, ali se njegov djelokrug mora proširiti kako se širi pod raznim formama i propaganda za otpad od katolicizma. Ne smije biti mjesta, župe ni sela u šibenskoj biskupiji i apostolskoj administraciji, da „Katolik“ nema svojih pretplatnika i da se ne čita i ne proširi,“ ( „Katolik“ 1935. god.) Kakva li se tek danas širi medijska propaganda protiv obitelji, Crkve i države Hrvatske?!

to je vrijedilo onda za biskupijsko glasilo „Katolik“, isto vrijedi i za današnji „Sveti Mihovil“. Zato pozivamo župnike, katolike laike,

SVETI MIHOVIL, zaštitnik biskupije i grada Šibenika

katoličke udruge da nam se pridruže te se zajedno založimo, svatko na svoj način, na širenju Radosne vijesti pisanom riječju u našoj biskupiji u ova tužna, depresivna i opasna vremena. Oko „Svetog Mihovila“ okupilo se 20-ak suradnika volontera, budite nam i vi suradnici na tragu povijesnog katoličkog tiska od „Foliuma diecesanum“ biskupa Fosca, „Katolika“ biskupa Milete do „Svetog Mihovila“ biskupa Ante Ivasa s namjerom da Riječ tijelom postane, što je važno i žurno. Pokretanje novog „Svetog Mihovila“ poklapa se s događajem Božića, rođenja Bogočovjeka Isusa Krista. Neka to bude i znak rađanja našeg glasila. U to ime na dobro vam došlo porođenje Gospodinovo, Sretan vam Božić i Nova 2014. godina!

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

BIBLIJSKI TEKST

Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod ULAZNA PJESMA: Ps 2, 7 Radujmo se svi u Gospo dinu: Spasitelj se naŠ rodio. Danas nam s neba pravi mir siđe. ZBORNA

2.ČITANJE Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu Očitovala se ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabran koji revnuje oko dobrih djela.. Aleluja,! Aleluja! Javljam vam blagovijest, veliku radost: danas vam se rodio Spasitelj – Krist Gospodin! Aleluja! Evanđelje U one dane izađe naredba Cezara Augusta da se

Gospodine, ti si dao da ove presvete noći zablista pravo svjetlo – Gospodin naš Isus Krist. To svjetlo na zemlji motrimo u otajstvima. Daj nam uživati njegove radosti na nebesima, koji s tobom živi. 1.ČITANJE Iz 9, 1 – 6 Čitanje Knige proroka Izaije Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer, teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midijanski. Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je, i nazvan je imenom: „saveznik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira“ – da porastu vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi u pravu i pravednosti od sada dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti. PSALAM 96 (95) Danas nam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! PjevaJte Gospodinu, Hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, Kazujte poganima njegovu slavu, Svim narodima čudesa njegova. Raduj se nebo, kliči zemljo! Neka huču more i što je u njemu!

provede popis stanovništva svega svijeta. Bijaše to prvi popis za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad .tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje iz grada Nazareta – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim nebom čuvahu noćnu stražu kod svojih stada. .Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja. Silno se prestrašiše. No Anđeo im reče: „Ne bojte se! Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Betlehemu rodio Spasitelj, Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga govoreći: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

BISKUPOVA BOŽIĆNA ČESTITKA

Božić je poruka koja se tiče ljudi svih vremena. Svake se godine nade i strahovi, želje, čežnje, muke i vapaji čovječanstva slijevaju u jednu noć, u jednu špilju, u jedne jaslice, u jednu obitelj i rođenje Djeteta Isusa. BOŽIĆ. Odatle Bog uvijek nanovo, strpljivo i odlučno s ljubavlju šalje poruku svim ljudima „dobre volje“: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se rodio Spasitelj, Emanuel, Bog s nama!“

mlja bi se potrese i nastao bi mrak po svem svijetu .“ Kao i na Golgoti. Božić je poruka da Bog trajno i osobno dolazi i govori. Ne s visoka ni s pozicija vlasti, moći ili mudrosti ljudske…Božić Isus govori kao Bog među nama koji čuje vapaje i čežnje svakog ljudskoga srca i uma. I u svemu suosjeća s nama ljudima. Bog koji je „radi nas ljudi i našega spasenja sišao, i trajno silazi s nebesa “, te nam se s „Ljubavlju do križa, smrti i uskrsnuća“ potpuno stavlja na raspolaganje . Da možemo živjeti u ljubavi i miru. Bog nam i ovoga Božića donosi i daruje „dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja Boga našega, da nas spasi od zla nereda i nemira koje nam u ovo naše vrijeme donose lažna sloboda i pogubni ljudski zakoni… Daruje nam svoje milosrđe, i mogućnost preporođenja i obnove po Duhu Svome Svetom. Da na zemlji živimo kao „baštinici života vječnoga.“

Nije to tek neka poruka iz davnina, upućena nekim bezimenim ljudima i narodima kojih više nema. Ni vremenima koja su već davno prošla, pa poruka više nije suvremena ni važna, niti potrebna današnjim ljudima i vremenima … Božić je poruka koja i tiče svih ljudi i svih vremena. Božić nije ljudska poruka pa stoga prolazna i potrošna. Nije dječja „božićna bajka, ni „vreća“ Djeda Mraza ili Božićnjaka“… Božić je poruka koja se tiče ljudi svih vremena jer je on živa Božja poruka pa stoga uvijek nova i stvaralačka, obnoviteljska i spasiteljska.., To je radosna Božja poruka i dar ljubavi, nade i mira. Božić ulazi i obuzima cijelu zemlju, kao svjetlo i toplina, zrak i voda, da bi ljudi na njoj uopće mogu živjeti ljudski časno i sretno. I da bi čovječanstvo moglo u miru živjeti s Bogom i po Božjem poretku i zakonima i tako opstati. Bilo bi pogubno ovu Božićnu poruku i poziv prečuti, omalovažiti.. ili odbaciti… Svaki put kad se to dogodilo u povijesti, na zemlju se spuštao mrak… I ulazio u ljudske živote, u obitelji, u narode. I čitavo čovječanstvo uvodio na stranputice, u zlo nemira i ratova, stradanja i nesreće. Kad je u ljudskoj povijesti Bog bio izdan, osuđen i razapet na križ „ze-

Recimo stoga i ove godine „DA, Božiću!“ Pogledajmo i prepoznajmo Svetu Obitelj, Mariju i Josipa, pastire i mudrace kako slave i hvale Boga… Pridružimo se, poklonimo., zahvalimo i čestitajmo Bogu u Božiću. Zajedno s Njime i njegovim darovima zajedništva, ljubavi i mira uđimo u Novu godinu 2014. To želim svoj braći i sestrama u vjeri i svim ljudima dobre volje u domovini Hrvatskoj i po svemu svijetu raseljenima. Od srca svima kličem: „Na dobro vam došlo Porođenje Isukrstovo“. Sretan vam Božić i Nova godina!

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

TEOLOŠKA MISAO

Božić - BOŽJI DODIR sa čovjekom Bojimo se vlastite ograničenosti. Ona nam pokazuje da ne uspijevamo onoliko koliko bi željeli, te smo preplavljeni lošim slikama o sebi samima. Indoktrinirani praznovjericama i iracionalnim očekivanjima, sami stvaramo svoje emocionalne poremećaje

Slabost čovjeka PIŠE: DON DARKO POLJAK Čujemo da odasvud vrišti glas kako smo okruženi „praznim“ bićima: onima koji ne samo da nemaju zavodničku moć, nego ni ljudski sjaj. U vremenu smo slabih – nesposobnih da posve pažnju, vrijeme, afekt, toplinu, solidarnost. I sami smo nekad takvi. Ne ljubimo ljubav, naporno nam je biti dobri prema onima koji ne mogu ništa učiniti za nas, a 6

ugodni smo (ponekad) samo prema onima koje trebamo. Nedostaje hrabrosti. Krijemo se iza djetinjeg alibija da svi tako čine. Trebamo masu i ne znamo se od nje distancirati, a istovremeno je preziremo. Ne razumijemo ni svoj ni život naših bližnjih. Jurimo za posjedovanjem stvari. Postajemo naviknuti na ružno i to nazivamo „skromnošću“. Gubimo osjećaj krivnje. Užasavamo se i same pomisli da bi mogli za nešto biti odgovorni. To su uvijek drugi. Oni su krivi. Mi, pak, počivamo u po-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

ziciji apsolutne nevinosti. Sve što nam pruža bilo kakav dobitak prihvatljivo je i lako za opravdati. Nemamo mjerila vrednovanja dobrog i lošeg. Loše podnosimo bol. Loše podnosimo napetosti života. Odmah gubimo nadu te život i njegovu borbu ne susrećemo s povjerenjem nego poraz proglasimo i prije borbe te padamo u potištenost. Nismo odgojeni za bol i ne odgajamo za bol. Odgajamo da je u redu dobiti bez zasluge i potrebe da se uzvrati. Bojimo se vlastite ograniče-

TEOLOŠKA MISAO nosti. Ona nam pokazuje da ne uspijevamo onoliko koliko bi željeli te smo preplavljeni lošim slikama o sebi samima. Indoktrinirani praznovjericama i iracionalnim očekivanjima, sami stvaramo svoje emocionalne poremećaje. Uspoređujemo se s drugima. Vidimo što oni imaju, a mi ne – nikad obratno. I na kraju, čak smo od te razočaranosti samima sobom, od samoobmane i obmane drugih, od površnosti i straha od dubine stvorili kulturu analgetika (Kolakowski) – samo biti, bez boli, potiskujući (i na taj način promašujući) život. „Slabost“ Boga

Slabost čovjeka - njegova samorazumijevanja, slabost spoznaje njegova cilja i svrhe - u direktnoj je, zavisnoj vezi sa „slabošću“ Boga - slabošću u kojoj Ga ne vidimo i ne znamo vidjeti na djelu u našem životu, slabošću koja Ga ne čuje, ne poznaje, krivo poznaje, misli da Ga sasvim dobro poznaje.

Iz razočaranosti čovjekom put vodi u razočaranost Bogom. I ne može drugačije. Razočaranost Bogom svoj izvor znade naći u ljudima koji vjeruju, a naslanja se na ono što nazivamo kriva vjera. Kriva vjera ima puno lica. Najprije je jednostrana. To će reći da voli naglašavati duhovno, a degradirati tjelesno. Zatim je nepoučena. Ovo lice pokažu vjernici koji su tako malo vjerski poučeni te vjeruju kako ih njihovom nevoljom Bog kažnjava1 za određene životne 1Vjerovanje u kažnjavajuće bo-

promašaje i grijehe. Zakočeni u osjećaju krivnje propuštaju prigode za rast i prepoznavanje prodiruće snage Boga u vlastiti život2. Tome nasuprot stoje vjernici koji će sve prepustiti Bogu, i samo Bogu, vjerujući da baš sve probleme može riješiti vjera i isključiti sve druge izvore pomoći. Nije dobro sav posao oko žižanske sile nije samo po sebi loše: u određenim slučajevima to vjerovanje doprinosi sigurnosti da je svijet u konačnici pravedan i ipak pod kontrolom, te da vjera u pravednog Boga kojemu se ne može umaći može doprinijeti smanjenju destruktivnih sila u ljudima. Ili: nema ništa nužno krivo u vjerskom učenju da zločinci trebaju strepiti od Božje ruke. 2Primjer nevolje shvaćene kao poziv na prepoznavanje Božje snage nudi nam zgoda o obraćenju apostola Pavla (Usp. Gal 1, 13-17). Židovski aktivist Savao doživljava slom: dezorijentiran, zbunjen, oslijepio, čuje glasove koje drugi ne čuju. Izliječen je unutar kršćanske zajednice u Damasku. Ponovno vidi, ali sada drugačije, i ta ga vizija vodi u sasvim suprotnom pravcu od dotadašnjeg – od progonitelja do navjestitelja. (Usp. E. Whitehead i J. Whitehead, Christian Life Patterns, Crossroad, New York, 2011., str. 5960)

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

TEOLOŠKA MISAO vota ostaviti Bogu, kao što nije dobro sasvim se osloniti na vlastite snage. Najbolje je partnerstvo, tvrde upućeniji. Vrlo ružno lice krive vjere pokazuju vjerske neodmjerenosti. One su u paru i zovu se fanatizam i apatija. Fanatizam iskrivljuje sredstva i cilj. Cilj postaje toliko važan da za njegovo ostvarenje postaju opravdana sva sredstva – čak i ona koja taj cilj potkopaju. Dok se borimo za svete ciljeve i Božja prava, udaramo po ljudima, zaboravljajući da je „čovjek slava Božja“. Apatija3, pak, odustaje od napora. Trud je prevelik, previše je zapreka, a put do uspjeha predug. Bolje ostati nepokretan. Umjesto da otvorena srca bude odgovoreno na potrebe ljudi, apatičnost odgovara na potrebe braneći se od promjena i nastupajući protiv njih bez obzira što življenje ima poteškoće zbog takvog sustava. Da, znade se dogoditi da smo nesvjesni bogatstva, osebujnosti i slojevitosti vjerskih praktika, slika i spoznaja; da se ne možemo suočiti s negativnim stranama života, da se ne možemo pokajati, očistiti i spasiti. *** Slabost čovjeka - njegova samorazumijevanja, slabost spoznaje njegova cilja i svrhe - u direktnoj je, zavisnoj vezi sa „slabošću“ Boga - slabošću u kojoj Ga ne vidimo i ne znamo vidjeti na djelu u našem životu, slabošću koja Ga ne čuje, ne poznaje, krivo poznaje, misli da Ga sasvim dobro poznaje. Božje samoponiženje. Riječ postade tijelom. Slabost čovjeka jest materijal za povijest Boga. On, Bezvremenski, Stvoritelj, Nepromjenjivi postaje čovjek. Ma i više: postaje dijete. Postaje povijestan. Neopozivo se daruje. Slabost čovjeka postaje materijal otvoren za 3Zanimljivo je spomenuti da je jedna od prvih studija o vjerskoj apatiji koja je provedena među crkvenim službenicima (Campbell i Pettigrew, 1959.) obradila njihove reakcije na nepravedan odnos pri upisu crnaca na studij. Cijeli niz faktora pridonosio je apatičnom stavu, a najočitiji među njima bili su strah od razdora u Crkvi i strah od kritike poglavara. Oboje su shvaćeni na način da bi mogli značiti određeni rizik za status njihove službe. (Usp. Š. Š. Ćorić, Psihologija religioznosti, II. dopunjeno izdanje, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003., str. 162) 8

Boga, za prihvaćanje od nepromjenjivog Boga. Kao slobodan i suveren Bog ulazi rođenjem u čovjekove uvjete4. Rođenje Boga u Betlehemu pokazuje „strast“ Boga za čovjekom. Pokazuje i Njegovu spremnost da uđe u svijet i „zaprlja“ ruke s ljudima, ograničenošću i vremenom. Da, Božić je pokret Božje kreativnosti. Ne bilo kakve kreativnosti, nego kreativnosti koja želi biti odgovorna u njegovanju života. Ta je kreativnost nošena željom (i svjesna rizika promašaja i odbijanja) da materijal (a to smo mi) nađe svoj osobni izričaj, svoj jedinstveni oblik i djelovanje kao i da spozna i iskusi svoju konačnost i ograničenost. U činu svog utjelovljenja dobri je i veliki Bog zakočio sebe, svoju veličinu i snagu te sposobnošću da dade od sebe potvrdio materijal – nas – kao vrijedne Njegove brige. Naša povijest postaje Njegova povijest; naše slabosti Njegova sudbina; naš grijeh Njegov križ. Rizik preuzet do kraja5. Bog ulaže sebe samog u materijal – nas – kojeg je sam stvorio; ne kao puko produženje sebe samog u materijal ljudskosti nego ograničavajući sebe i na taj način poštivajući da ljudskost ostane stvarnost s vlastitim zahtjevima i zakonima. Tomu se i On podlaže. Tu podložnost jasno vidimo u Kristu. Vidimo je u zgodama Njegova zemaljskog života, posebno u Maslinskom vrtu gdje se – zbunjen i dezorijentiran – znoji krvavim znojem tjeskobe6. 4Taj silazak Boga nazvao je apostol Pavao kenoza. 5Mislim da slika roditeljstva doprinosi razumijevanju gore rečenog: donijeti na svijet i brinuti za vlastito dijete je dramatično iskustvo koje pred roditelje stavljaju cijeli spektar radosti i zahtjeva koje prate kreativno i odgovorno bivanje u svijetu – roditelj podiže i brine za svoje dijete – ali i (bolnu) nesigurnost da se uz sav trud i brigu ne može dokraja predvidjeti sudbina djeteta. Ipak, pozvani su s poštovanjem ophoditi se sa zavisnošću djeteta: u početku je trebaju (zavisnost) dokraja prihvatiti ne izdajući niti iskorištavajući ranjivost djeteta da bi nakon toga njegovali pokret djeteta od zavisnosti ka autonomiji. Roditelji brinu i stvaraju sljedeću generaciju ljudi – Bog sve generacije. Smatram da plodnost i nadahnuće koje ove slike svakodnevnice nose mogu biti (i jesu) snažan sadržaj razumijevanja misterija Božića i njegova naviještanja. 6Može se dogoditi da ova zgoda Isusa u Maslinskom vrtu zazvuči skandalozno onima koji su naviknuti vidjeti Isusa od samog početka Njegova života kao savršena, isključena od bilo kakvog rasta upisanog u Njegovu ljudsku narav. Poslušajmo

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

TEOLOŠKA MISAO Premda Bog, ostaje čovjek. Bog na ljudski način. I obratno. Ne treba zaboraviti ni suprotan pravac. Time da se Bog rađa kao dijete pokazuje i uči nas taj isti Bog odgovornosti i snazi. Maleni u jaslama kaže: „Trebam vas. Kao što sam trebao Mariju i Josipa da me othrane, da me nauče zanatu, da mi budu oslonac u rastu, tako trebam i vas. Malen sam i trebate mi da me othranite, da narastem. Da me u svom životu dovedete do razine da vas mogu otkupiti i spasiti“. Epilog Prestaje li „uvidom“ u tajnu Božića slabost čovjeka? Gasi li se time „slabost“ Boga? Tajna Božića – da se Veliki Bog u rođenju Isusa Krista neopozivo darovao ljudima – uklapa (integrira) ove dvije spomenute slabosti u proces otkrivanja ljudskosti čovjeka i božanstvenosti Boga. Ljudskost čovjeka ostaje slabost. Osjećamo da je naša ljudskost lomljiva snaga i nestabilan doseg kojeg stalno prate iznenađenja i razočaranja. Rane i trijumfi naše prošlosti stoje zajedno sa sukobima i nedosljednostima naše sadašnjosti. Budući da je Bog prihvatio to stanje, i mi smo osposobljeni prihvatiti ga. Ne kao savršeno stanje nego kao mozaik snaga i slabosti koje tvore paradoks ljudske naravi (naravi kao „slabost“), ali i intimnu bit događaja Utjelovljenja. Poput Boga postajemo, uslijed svijesti o vlasti-

toj slabosti koju je On prihvatio, brižniji s tim stanjem našeg postojanja: znamo da su naše snage prolazne; znamo da „ne činimo ono što hoćemo, nego ono što mrzimo“ (Rim 7, 15); taj uvid nas ne treba baciti u očaj nego nas (na) učiti strpljivosti s nama samima i suosjećanju s pogreškama drugih. Pozvani smo otkriti značenje i obrise naše lomljive snage; iz nje tražiti Boga kao Potrebnog. I možemo je otkriti utjelovljenu u Tajni Utjelovljenja. Iz suprotnog pravca: time da je Bog kao dijete u Tajni Utjelovljenja postao „zavisan“ od nas, Bog razvija našu ljudsku zrelost. Time da smo zavisni od drugih (a to često jesmo, čak i kao odrasli) i time da se učimo biti odgovorni prema zavisnosti drugih od nas, čak i više – prema „zavisnosti“ malenog djeteta-Boga – ulazimo u zanimljiv krug bogato nadopunjavajućih, provocirajućih i oblikujućih odnosa koji se izriču slijedećom rečenicom: Biti ovisan od Onoga za kojeg sam odgovoran. Tko svoj život, svoje čovještvo prihvaća (a to nije uvijek lako!) kao „slabost“ koja se skriva u tajni vječne ljubavi, taj kaže „Da!“ Bogu, jer je Bog to ispunio samim sobom – Riječ je Tijelom postala. Tko posvema prihvaća svoje čovještvo (neizrecivo teško i nejasno činimo li to doista) taj je prihvatio Sina Čovječjega jer je u Njemu Bog prihvatio čovjeka.

što evanđelja kažu o tom trenutku Isusova života: „Tada se poče žalostiti i plašiti“ (Mt 26, 37) te moliti Oca „da ga mimoiđe ovaj kalež“ (Mt 26, 39). Ipak, na kraju, pronalazi snagu ojačan Očevom voljom prihvatiti nadolazeće. SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR fra Mate Nikola Roščić, franjevac konventualac razgovor vodio: don Stipe Perkov

OSIROMAŠENA HRVATSK ŠTALICA ZA HRVATSKI BOŽIĆ 20

Božić?! Je li to još samo jedan u nizu…?

Otajstvena zbilja Božića u svom je sadržaju neiscrpiva, neponovljiva, za svu povijest i svu vječnost jedinstvena i jedincata pa stoga uvijek svježa i nova kao da se obistinjuje po prvi put. Božić je veličanstvena avantura Boga koji postaje čovjekom, rađa se jednako kao i svi svi rođeni od žene. Otajstvo betlehemske štalice postalo je najljepšom „čarolijom“ koja progovara iskonskim ljudskim govorom kojeg ne treba „tumačiti“ nego mu pristupiti s udivljenjem pred tom nedokučivom Božjom smjelošću da se u-čovječi, u-tijelovi, da bude Bogo-Čovjek s nama i za nas. Pokreće li Božić nešto u vama što inače miruje ili je zanemareno? Iskreno govoreći otajstvo Božića, t.j. otajstvo BogoČovjeka pokreće i izaziva u meni brojna razmišljanja, rađa brojne upitnike i stavlja nas pred nemale izazove. Božić je vjekovječno pitanje o Bogu i o Čovjeku, o čovještvu Boga i o božanskoj dimenziji čovjeka. Kad je sv. Pavao apostol o tome razmišljao, napisao je značajne riječi svom učeniku Titu: “Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću

budemo, po nadi, baštinici života vječnoga” (Tit 3,4-7). Dobrostivost i čovjekoljublje našega Boga iziskuje od čovjeka dobrotu i bogoljublje. Tamo gdje se susretne i međusobno oplodi to dvojako usmjerenje, rađa se „čin vjere“, čovjekovo osvjedočenje da BOG JEST i da je čovjek božanstveno stvorenje. Smionost Boga da se upusti u čovjekoliku avanturu pregolem je izazov koji nas poziva da u zbiljnosti života ostvarimo pravi humanitet u punom spektru značenja te uzvišene vrjednote. Međutim ljudi zaboravljaju da pravo čovjekoljublje, dakle humanitet, dolazi od Boga, da je Bogom obilježen i da ga bez Boga ne može biti. Ateistički i agnostički humanitet zapravo je ružna i nedopuštena postavka nalik izjavi raskalašenog mladića koji izjavljuje da nema oca, da je on ničiji sin, da mu i ne treba nikakav otac. Ludost! Javljam vam blagovijest… Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin“ Duže vremena ste u Šibeniku, ovdje propovijedate, može li se danas u Krešimirovu gradu prepoznati i doživjeti ta blagovijest? Vaše je pitanje veoma delikatno i izazovno pa odgovor na njega iziskuje određenu smionost. Najprije bih se mogao raspjevati o dičnom i slavnom gradu kralja Krešimira IV., o njegovoj povijesti, njegovoj kulturnoj i vjerskoj baštini, o njegovim dičnim izdancima, o njegovim crkvama, palačama, ponosnim tvrdljima, o prebogatoj ljepoti šibenskog krajolika koji

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR Fra Mate Nikola Roščić u knjižnici Samostana Sv. Frane u Šibeniku

KA 013. nam se kao na dlanu razotkriva s brojnih šibenskih zrenika. Danomice hodamo Zenićevim „Kalama, skalama i butama“, uvijek u osjenu ili zasjenu ljepotice Jurja Dalmatinca u kamen uklesane- „šibenske katedrale“, dok nam se pogledi tugaljivo probijaju kroz „šibenska vrata“ pokraj bolnog i na smrt ranjenog Svetog Nikole, da bi nostalgično sudbom i usudbom hrvatskog Odiseja tragali za svojom Itakom u divnoj koraljnoj niski otoka i otočića šibenskog Arhipelaga. Ali, ali! Osim tog njemuštog Šibenika, punog ljepote i višestoljetne skamenjene

povijesti, postoji ovdašnji i sadašnji „živi Šibenik“ sazdan od živih ljudi i njihovih sudbina, njihove vjere i nevjere, njihove uljudbe i razuljuđenosati, od nasušnog kruha i ubojitih droga, od šibenske prostote i grjehote svake fele. Postoji tragično „urušeni grad“ u čijim neboderima jedva preživljava jadna proleterska raja nekadašnjih socijalističkih giganata TLM-a i Ferolegura. Htjelo se u neko vrijeme od Šibenika stvoriti moćni industrijski grad, utvrditi ga kopnenom vojskom i mornaricom, naskroz mu pocrveniti dušu. I što je ostalo na zgarištu

kiklopskih zdanja crvene ideologije? Na zapadnoj strani malo kupalište (Banj) uz još uvijek neraskuženi i neočišćeni crnički otpad, a na istočnoj strani tek započeto raščišćavanje spodobnih aluminijskih-zdanja u Ražinama. Pa ipak unatoč i usprkos svemu što je kroz nekoliko desetljeća prohujalo Šibenikom, uzdrmalo ga, kulturno oštetilo, osiromašilo, otelo mu lice i naličje grada i građanske uljudbe i tužne tragove ostavilo, za Krešimirov grad pristaju riječi o „Zvonimirovoj lađi“ – „nasukana, al’ još tu je!“. To vrijedi i za vjersku sliku ovog grada. U njem živi lijep broj pravih kršćana koje nisu „pomele“ minule komunističke čistke i indoktrinacije. U gradu se osjeća da iz župnih i samostanskih crkava navire pozitivna duhovna energija, još se prepoznaje i osjeća da je ovo stoljećima bio

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR

Nekadašnja Tvonica elektroda i ferolegura u Crnici Postoji tragično „urušeni grad“ u čijim neboderima jedva preživljava jadna proleterska raja nekadašnjih socijalističkih giganata TLM-a i Ferolegura. istinski kršćanski i hrvatski grad. Stječe se dojam da se Šibenik vraća tom svom iskonskom vjerskom i nacionalnom karakteru. Daj Bože da se to zbude čim prije i čim bolje! Živite u ovom gradu, biskupiji šibenskoj, poznato vam je kako ljudi žive u sveopćoj krizi. Što ćete im preporučiti u Božićnoj propovijedi? Sveopća kriza je sadašnji povijesni kontekst u kojem svi mi živimo. No, valja reći i ukazati da ne postoji samo materijalna kriza, nego da je daleko dublja i jača ona duhovna kriza suvremenog društva. To vrijedi i za našu Hrvatsku i za naš Šibenik. Duhovna kriza je uništila duhovni sustav vrjednota, zanemarila je duhovni svijet, duhovnu dimenziju čovjeka. Sve više postaje posve razvidno da nedostaju duhovna Franjo Asiški (Asiz, 1181. - Porcijunkula kod Asiza, 3. listopada 1226.)pravim imenom - Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red. Red što ga je Franjo utemeljio vrlo se brzo proširio Europom, a potom i svijetom. Na području Hrvatske još je za Franjina života utemeljena franjevačka provincija. Postoje 3 "obitelji" franjevačkog reda: Red Manje Braće (OFM) Red Manje Braće Konventualaca (OFMConv) Red Manje Braće Kapucina (OFMCap) 12

Tvornica lakih metala, u nekadašnjem punom sjaju uporišta koja bi bila kadra svladati i nadvladati materijalnu krizu. Stoga i naše svećeničko propovijedanje treba isticati i naglašavati važnost duhovnih vrjednota. Moramo osokoliti ljude i pomoći im da iziđu iz začaranog kruga sveopćih jadikovki, tužbalica, pesimističkog „plakanja mižerije“. A baš je Božićno otajstvo veoma prikladno da se navijesti „radosna vijest“ kao što su to učinili anđeli u božićnoj noći. Veliko siromaštvo Josipa i Marije, koje ih je natjeralo u priprostu štalicu na rubu Betlehema gdje se rodio Isus i bio položen u jasle, nije bila zapreka da Nebo navijesti: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin!“ (Lk 2, 10-11). To će biti okosnica i mojem božićnom propovijedanju koje već smišljam i domišljam. Potrebno je uvijek iznova razglašavati istinu da nas Bog voli i ljubi, da smo njegova djeca i sinovi, da je beskrajno čovjekoljublje našega Boga. Sveti Pavao u poslanici Efežanima srčano i zanosno naviješta da nas je Bog Otac u Isusu Kristu sebi izabrao prije postanka svijeta… i u ljubavi nas predodredio za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome! (Ef 1, 4-6). Ne zaboravimo: najznačajniji događaj svekolike povijesti svijeta – rođenje Bogočovjeka Isusa Krista – dogodilo se u okvirima krajnjeg siromaštva, gotovo bijede. U ono je vrijeme sveti Franjo Asiški , da bi što više približio i posadašnjio Isusovo rođenje običnom puku, uprizorio prve jaslice (žive), danas ih imamo u svim crkvama. Jeste li vi za angažirane jaslice, koje bi trebale zorno pokazati kako se Isus rađa danas i ovdje. Plod svetačke genijalnosti sv. Frane očitovao se u zamisli da u blizini umbrijskog gradića Greccia, uz prethodnu papinu dozvolu, tri godine prije smrti (1223.), ostvari prve žive jaslice. Dirljivo je čitati

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR izvješća o tome kako su ih sročili Toma Čelanski i svom Evanđelju, Isusa, vjekovječnu Riječ Božju, sv. Bonaventura. Upravo je kroz jaslice sv. Franjo uspoređuje sa svjetlom koje u tami svijetli, pa piše: želio zorno predočiti čovječnost Isusa Krista. Od „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, tih davnih vremena pa do danas jaslice su zažidođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu vjele među kršćanima i poprimile na tisuće umjetposta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe, i njegovi ničkih uprizorenja. Gotovo da su neiscrpiva nadahga ne primiše…(Iv 1, 9-11). Ove se riječi ne odnose nuća što isijavaju iz Betlehemske štalice i jaslica. samo na Isusove sunarodnjake i suvremenike – Dakako, u novije vrijeme susrećemo i tzv. „angažiŽidove, nego se odnose na sav svijet i sve ljude u rane jaslice“. Osobno sam ih doživio diljem svijeta, ljudskoj povijesti, pa time i tako i na hrvatski narod. ali i kod nas. To su jaslice s naglašenom angažiraNama je Hrvatima već davno svanula Kristova svjenom porukom za naš sadašnji povijesni trenutak. tlost, ali je i bezbroj puta i na bezbroj načina bila i Uz naglasak na nekoj ideji, takove jaslice u sebi odbačena, zanijekana, silom potisnuta, zlosretno uvijek nose i jaku kritičku poruku. Treba posjedovati i zloguko odbačena i zanijekana. I nad nama se velike stvaralačke misli i umjetničke sposobnosti da prelama i slama ta vjekovječna borba dobra i zla, se prirede takove angažirane jaslice. svjetla i tame. To je neizbježni dio Inače, to može ispasti dosta bijedno, naše životne kobi, našeg vjekovječpa i neukusno. Osobno sam uvjeren Božićno otajstvo nije tek lijepo nog udesa. Daj Bože da moju hrvatda bi sv. Franjo Asiški i danas bio smišljena i izmišljena bajka sku zemlju i moj hrvatski narod ne pristaša „klasičnih“ jaslica, štoviše za djecu, to nije neka jeftina obuzme mrklina smrti, da moj vjerpravih „živih jaslica“, a on bi - tako ja “kršćanska naiva”, nego je to nički narod ne odbije milosni dolazak snovidim - kao đakon, opet otpjevao sasvim realni i ozbiljni govor božanske Svjetlosti. Ali se ne može Evanđelje i potom održao zanosnu o čovjeku koji je toliko velik zanijekati, odnosno ne vidjeti da propovijed o uzvišenoj poniznosti da se ni sam Bog nije ustru- se Hrvatska nalazi u tjeskobnom našega Boga i nedokučivim puto- čavao postati čovjekom. idejnom, kulturnom, vjerskom, polivima njegove ljubavi prema čovjeku tičkom, gospodarskom i svakom i svemu stvorenomu. drugom sumraku. I u njoj su na djelu opaki i zločesti apostoli Zlosti i Zloga, poborU prvom čitanju Polnoćke prorok Izaija piše: nici nemorala, vinovnici grjehote i sramote, posle„onima što mrkli kraj smrti obitavahu jarka svjenici etičkog i moralnog ateizma. Kao dominantne tlost osvanu“. Je li nama Hrvatima svanulo ili idejne struje mogu se prepoznati pogubni hedonismo još u mrklom kraju smrti? zam ili oživljeno (nikad izumrlo!) starogrčko-rimsko epikurejstvo, čudoredna permisivnost sa svim zloVjekovječna je mijena i borba svjetla i tame, ne sretnim posljedicama zapadnjačkog potrošačkog samo kozmički i astrološki, nego nadasve u duhovmentaliteta kojeg je izrodio i promiče bezdušni kapinoj sferi. Rođenje Bogočovjeka Isusa Krista prorok talistički svijet. A kad se svemu tome pridoda nasliIzaija vizionarski doživljava kao „jarku svjetlost“ koja jeđe dugogodišnjeg komunističkog režima i sadašse pojavljuje na obzorju ovozemne, pozemljarske nji režim neokomunista, slika poprima mučna tmasta smrtne mrkline. To je veoma snažna i pristala preobilježja iz kojih jedva da može proklijati sjeme optidodžba. Sv. Ivan apostol i evanđelista u Proslovu mizma i nade.

Nama je Hrvatima već davno svanula Kristova svjetlost, ali je i bezbroj puta i na bezbroj načina bila i odbačena, zanijekana, silom potisnuta, zlosretno i zloguko odbačena i zanijekana.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR „mala crkva“ (ecclesiola) u kojoj počinje i dobrim se dijelom realizira kršćanski život, u njoj se sveukupnost obiteljskih, bračnih i roditeljskih odnosa uređuje i ostvaruje u duhu i po nauku kršćanske vjere. Ali ovdje ne možemo prešutjeti činjenicu da je rastakanje „kršćanske obitelji“ otpočelo bezbožnim programom što su ga revolucionarne 1848. godine inaugurirali Karl Marx i Friedrich Engels svojom zajedničkom programskom knjigom „Sveta obitelj“ Problem je svima već dobro znan. Referendumsko (Die heilige Familie) koja je prema mnogima ishopitanje o ustavotvornosti definicije braka kao zajeddište novovjeke seksualne revolucije i ateističko nice muža i žene izniklo je iz programa postmoderne nadahnuće suvremenim trendovima raspojasane (1968.!), iz svjetske seksualne revolucije (Gabriele seksualne histerije koja u ime slobode, tolerancije i KUBY, Svjetska seksualna revolucija, Zagreb, 2013) jednakosti strahovito razara obitelj, dokida roditelju kojoj se u ime apsolutne slobode žele ozakoniti stvo i moralnu perverziju uzdiže na pijedestal modersve moguće izrasline, perverzije i metastaze seknosti i napretka. Može se pratiti razvojni put ovog sualnog hedonizma kako to zastupaju pripadnici pogubnog procesa rastakanja obitelji: Francuska homoseksualno i lezbijski usmjerenih grupacija. je revolucija (1789) uspostavila „civilni brak“, Marx Pod parolom slobode, tolerancije i ljudskih prava i Engels su dali smjernice kako država preuzima ozakonjuje se raskalašeni moralni prevrat, koji je u mjesto Crkve u obiteljskim odnosima, uslijedilo je svojoj posljedičnoj bitnosti zaista ozakonjenje rastave braka i sklatvorno uperen protiv braka i obipanja novih bračnih ugovora pa telji, protiv poroda djece i roditelj- Tako je dobrim dijelom svijeta već je nadošlo pravo na pobačaj, stva i kadar je prouzročiti „Smrt zavladao „kapitalisitčki ateizam“ potom su u novije vrijeme Zapada“ (Patrick J. BUCHANAN, koji je usvojio i svim sredstvima pravno ozakonjeni homoseksuZagreb, 2003). Programi škol- promiče „etičko, odnosno moralno alni brakovi, uvedena je mogućskog odgoja nametnuti i oktro- bezboštvo“. Ono se može sažeti u nost „posuđene roditeljke“, kao i irani po ministru školstva jasno načelo: „živi, radi, djeluj i ponašaj pravo lezbijki i homoseksujalaca svjedoče da je u pitanju ostra- se kao da Boga nema“. Pri tom se na posvojenje djece. Već gotovo šćena antikršćanska indoktrina- na poseban način očituje svjesno dva puna stoljeća traje proces cija koja djeluje i provodi se po zaobilaženje i praktično nijekanje raskršćanjenja obitelji, braka i načelu „hobotnice“ čiji su krakovi istine o Bogočovjeku Isusu Kristu. roditeljstva. Nikakvo čudo ako brojne tzv. „nevladine udruge“ Hrvatska nije izolirani otok koji (NGO) i „najezda feministica“ u bi bio zaštićen od svih tih utje„paradama ponosa“, a zapravo u paradama grjecaja. Nažalost, uz neke druge dodatne utjecaje, hote i sramote. Za kršćane, kao i za židove i musli„hrvatska obitelj“ je veoma izložena utjecaju svih mane, ostaju postojani i nepromjenjivi Božji zakoni, tih nemilih „moralnih bolesti“ i nije imuna na sindrom uredbe i zapovijedi. Stoga se u konačnici i ne radi o koji napada svetost braka i obitelji. Otuda velik podpravnom položaju homoseksualaca i lezbijki, nego bačaj nataliteta, otuda porast broja rastava, otuda je to prekrivka ateističke mržnje, pokušaj obračuna s množenje broja neudanih i neoženjenih osoba. To kršćanskim načelima i učenjima, to je najeklatantniji su golemi problemi i pitanja za Crkvu i za Državu. pokazatelj onoga što nazivamo „etičkim ateizmom“. Međutim naše državno vodstvo ostaje ideološki vjerno marksističkim postavkama iz kojih je izniklo i Isus se rodio u obitelji, govorimo o svetoj obikojima vjerno služi. telji… Što je s hrvatskom obitelji, što je s rađanjem, natalitetom i budućnošću ovog naroda? U velikom Božićnom događaju Isus je glavni lik, nije bajka niti mit, već povijesna osoba.Vidimo Isus je kroz trideset godina bio uključen u život jedne kako se sve više komercijalizira Božić u kojem male, nazaretske obitelji. Time je, kako mi to volimo nema Isusa a na njegovo mjesto guraju se „Djed reći, „posvetio obitelj i obiteljski život“. To uključuje Božićnjak“ ili „Djed Mraz“ kao i mnogi drugi promnoge aspekte života. Stoga nije čudo da je obitelj izvodi. Kome je stalo, i u katoličkoj Hrvatskoj, da u kršćanskoj viziji života sveta stvar, odnosno rječse iz Božića izgura Isus Krist, Bog i čovjek, utjenikom i pojmovnikom sv. Pavla apostola, obitelj je lovljeni Spasitelj svijeta? Cezar August naredio je da se provede popis ondašnjeg svega svijeta. Bračni par Josip i Marija podvrgnuli su se tom popisu u Betlehemu. Pred Božić i mi smo imali svojevrsni popis, referendum, kako bi vjerska definicija braka ušla u Ustav, t.j. da je brak zajednica muškarca i žene, čemu su se mnogi opirali. U čemu je problem?

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR Ovim pitanjem dodirujete sržno pitanje vjere i nevjere, odnosno kršćanstva i anti-kršćanstva u našem novovjekom razdoblju. Valjalo bi se na tome duže zaustaviti i razložiti pojmovno teološko značenje izrijeka „Integralni Krist“. Ateistički komunizam, kao i brojne druge antikršćanske grupacije, pokušali su osporavati, nijekati i samo povijesno postojanje osobe Isusa Krista. Unatoč svim stravičnim represivnim mjerama u tome nisu uspjeli. A kapitalističko i konzumističko društvo nominalno prihvaća ime Isusa, ali ga obezvrjeđuje, oduzima mu božansku dimenziju, rabi ga i zlorabi ga u svoje bezdušne trgovačke, zabavne, hedonističke svrhe. Tako je dobrim dijelom svijeta već zavladao „kapitalisitčki ateizam“ koji je usvojio i svim sredstvima promiče „etičko, odnosno moralno bezboštvo“. Ono se može sažeti u načelo: „živi, radi, djeluj i ponašaj se kao da Boga nema“. Pri tom se na poseban način očituje svjesno zaobilaženje i praktično nijekanje istine o Bogočovjeku Isusu Kristu. A On se u-tjelovio, u-čovječio, a to znači: Isus je odživio, okusio, odtrpio, odslužio ovozemaljski i ovoljudski životni vijek. Kao prava povijesna osoba Isus se po svom učovječenju zbiljski u-povjesnio, u-zemljopisio, u-obiteljio, u-kulturio, u-političio, u-gospodarstvenio... Njegov život obilježila je njegova rodna zemlja, njegov jezik, vjera i nevjera njegova naroda, rimski carevi i njihovi namjesnici, jeruzalemski svećenici, rimski vojnici i carinici, bolesnici, siromasi, uzeti, kljasti, slijepi, gluhonijemi, beskućnici, preljubnici, gubavci i toliki drugi koje je na svom životnom putu susretao. U tom okruženju i okviru on je govorio kao što nitko nikad govorio nije, i prolazio je gradovima i selima navješćujući Evanđelje i čineći silna znamenja, čudesna djela na dobrobit ljudi. Otud i stoga moramo reći, a tako znamo i vjerujemo, za Isusa Krista nema nijedne ljudske stvarnosti, stanja ili situacije koja se na njega ne bi odnosila. On ima što reći o obitelji, o braku, o roditeljstvu, o školstvu, o vojsci, o politici, o porezima, o nositeljima vlasti, o kleru i državnicima, o profesorima i svim vrstama pismoznanaca, o liječnicima i bolesnicima, o grješnicima i onima koji sebe smatraju bezgrješnima… To je stvarni, cjeloviti, integralni Isus Krist, a ne neko astralno i neuhvatljivo biće. Takove su bile njegove riječi i djela. A to je upravo kamen spoticanja za sve one koji bi Isusa Krista htjeli izbaciti iz naše ljudske stvarnosti, defenestrirati ga iz svih sredina i područja društvenog, političkog, gospodarskog života. Filozofski gledano to je učinio ponajprije onaj smjer i grupacija koje je poznata pod nazivom engleski deizam i deisti. Tu je ideologiju prigrlilo i svojom temeljnom

Vidimo kako se sve više komercijalizira Božić u kojem nema Isusa a na njegovo mjesto guraju se „Djed Božićnjak“ ili „Djed Mraz“ kao i mnogi drugi proizvodi. Kome je stalo, i u katoličkoj Hrvatskoj, da se iz Božića izgura Isus Krist, Bog i čovjek, utjelovljeni Spasitelj svijeta? svjetonazorskom potkom i osnovom učinilo englesko masonstvo koje trajno i uporno govori o „Velikom Tvorcu svih svjetova“, ali zloguko i okrutno prešućuje ime i djelo Bogočovjeka Isusa Krista. Nakon slobodnih zidara taj isti stav preuzeli su svi marksistički i ini ateisti, svi agnostici i protubošci. To je okosnica svih novovjekih sporenja protiv Crkve i protiv kršćanstva kome se odriče pravo da se miješa u pitanja obitelji, braka, spolnosti, politike, školstva, itd. A Crkva bi zanijekala samu sebe i svog Utemeljitelja kad bi zašutjela pred poslenicima Zlosti i Zloga koji je žele ušutkati i obezvrijediti njen glas. Vaš utemeljitelj Sv. Frane Asiški u 13. stoljeću sa svojom subraćom je obnovio Crkvu koja se rušila. Papa Benedikt XVI kazao je da Kristova lađa propušta vodu. Jesu li znakovi što ih odašilja papa Franjo „signal“ obnove „načete“ Crkve danas, i nije li znakovito da je kao papa uzeo ime

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR

Već gotovo dva puna stoljeća traje proces raskršćanjenja obitelji, braka i roditeljstva. Nikakvo čudo ako Hrvatska nije izolirani otok koji bi bio zaštićen od svih tih utjecaja. Franjo, po reformatoru Franji Asiškom?

Daj Bože da mu se posreći te uspije obnoviti Crkvu i učiniti je što prikladnijom za poslanje što ga je primila kao vjekovječnu obvezu od Isusa Krista.

Svima nama pripadnicima Franjevačke obitelji bilo je veoma drago da je jedan Rimski prvosvećenik po prvi puta u povijesti izabrao ime Franjo i to upravo po Prestrašenim pastirima anđeli poručuju: „Ne privrženosti liku i djelu sv. Franje Asiškoga. Ime ima bojte se!“ Možemo li uživati u ovom Božiću 2013. značenje (nomen est omen!). Prema legendarnom bez straha; vrijedi li za nas Božji „Ne bojte se!“ snu pape Inocenta III. iz davne godine 1209/10, sirousprkos krizi i recesiji? mašni i ponizni Franjo iz Asiza svojim je plećima podupro velebnu baziliku Upravo je kroz jaslice sv. Božić je stoga tvoj i moj, naš u rimskom Lateranu da se ne uruši. Franjo želio zorno predo- blagdan! Blagdan Bogočovjeka A bila su i onda teška vremena u čiti čovječnost Isusa Krista. i Čovjekoboga! Spoznaj kršćaCrkvi i za Crkvu. I ponavljalo se to Od tih davnih vremena pa nine svoju veličinu, svoju radost i na stotine puta tijekom dvadeset sto- do danas jaslice su zaživjele razlog svoje usrećenosti! Ne boj ljeća. Ali se uvijek iznova obistinjuje među kršćanima i poprimile se, Bog tvoj dolazi da te spasi, da Isusovo obećanje za njegovu Crkvu: na tisuće umjetničkih upri- ti donese mir, da ti posvjedoči svoju „i vrata paklena neće je nadvladati“ zorenja. Gotovo da su neis- neposrednu blizinu, da te pridigne (Mt, 16,18). U novije vrijeme papa crpiva nadahnuća što isija- iz tvoga gliba, iz tvoje tuge i razoPavao VI spominjao je „đavolski dim“ vaju iz Betlehemske štalice čaranja, iz tvog malodušja. Recite koji se zamjećuje u Crkvi, a Benedikt i jaslica. stoga preplašenim srcima: ne bojte XVI. napominje da je „Petrova lađa“ se! Bog vaš dolazi, on hita da vas načeta i nagrižena te propušta vodu spasi, da ukrijepi koljena klecava. što je znak za uzbunu. Znano je da odvajkada postoji Ali: otvorite mu vrata svoga srca, svoje pameti, izrijek kako Crkvu uvijek iznova treba obnavljati u svoje savjesti, svoje obitelji da bi vas mogao pohonjenom vrhu i u njenom podanku(Ecclesia semper diti i obdariti mirom, radošću i svakim blagoslovom. reformanda in capite et in membris!). Na svoj način Tijekom minulih dvadeset stoljeća kršćanstva bilo je to već čini i poduzima naš sadašnji papa Franjo. i većih i težih iskušenja, svakojakih kriza i recesija,

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

RAZGOVOR materijalnih, duhovnih, političkih, kulturnih, svjetovnih i unutarcrkvenih. Unatoč svemu tome ostaje vrijediti stari izrijek latinske kršćanske mudrosti: Stat crux dum volvitur mundus – postojano stoji uspravan križ dok se svijet mijenja i okreće! To je naša nada i naše pouzdanje i u današnjem vremenu i njegovim krizama, izazovima, protivštinama. Za naše čitatelje želim i molim Vašu Božićnu čestitku. Božićno otajstvo nije tek lijepo smišljena i izmišljena bajka za djecu, to nije neka jeftina “kršćanska naiva”, nego je to sasvim realni i ozbiljni govor o čovjeku koji je toliko velik da se ni sam Bog nije ustručavao postati čovjekom. A Božić se treba dogoditi i događati ovdje i sada, danas, među nama. I ne treba izmišljati nikakve jeftine i svjetlucave reklame, bezbožne “djedice Božičnjake”, i umjetne sapunice. Stvarnost, zbilja, uskomešana i tragična stvarnost naših dana, naših života, naših udesa – to je potka i osnova za doživljaj SILASKA i DOLASKA Boga, za njegovo sadašnje i ovdašnje UČOVJEČENJE. Bijeda i glad, bolest i svakojaka druga ljudska zla – to su stvarne današnje jaslice za našega Boga. Ranjena, i na stotina načina „osiromašena“ Hrvatska, to su realna i egzistencijalna štalica i jaslice za ovaj naš hrvatski Božić 2013. godine. Božić je blagdan nepredvidivog SUSRETA, najsnažnijeg i najsadržajnijeg ZAGRLJAJA Boga s čovjekom i čovjeka s Bogom. Otajstvo Božića za nas je zapravo “otajstvo čovještva” našega Boga, otajstvo dobrostivosti i čovjekoljublja, otajstvo spasenja. I to na vrlo osebujan način. Bog dolazi i silazi k nama kao “nemoćni Bog” – nejako dijete, siromašnih roditelja, izloženo mnogim nedaćama, političkoj mržnji i progonu Heroda, bijegu u Egipat, mnogim drugim neizvjesnostima. Ali to je uvjet i posljedica onog vjekovječnog nauma po kojem On htjede “postati nama u svemu jednak osim u grijehu”, htjede osiromašiti samoga sebe, postati slugom svima, poslušan do smrti, i to smrti na križu, biti naš brat. To je uzvišeni sadržaj i poruka ovog blagdana kojim častimo rođenje Gospodina našega Isusa Krista. S ovim mislima koje tvore moju predbožićnu riječ želio bih svima vama , čitateljima ovog časopisa, poželjeti lijep vjerski i ljudski doživljaj i proživljaj božićnog otajstva i svetih blagdana na mjestu gdje živite, gdje radite, gdje se danomice susrećete i s mnogovrsnim pitanjima, problemima, teškoćama, pa čak i izazovima. Bio vam čestit, sretan i blagoslovljen Božić!

Fra Nikola Mate Roščić rođen je u Grabovcu, Imotska krajina, 8. siječnja 1940. godine. Upoznao je školske klupe u Grabovcu, Imotskom i Zagrebu. Član je Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Nakon mature studira bogoslovne nauke u Zagrebu, Rimu i Beču. Magistar je teologije. Zaređen je za svećenika 4. srpnja 1965. u bazilici XII. apostola u Rimu, a prvu misu služio je u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu 5. srpnja 1965. Neko vrijeme predavao je na teološkom fakultetu u Rimu i Splitu te na Isusovačkom institutu za kršćanski nazor u Zagrebu. U redovničkoj zajednici šest je godina obnašao službu provincijala. Tijekom trinaest godina u Splitu bio je vjeroučitelj studenata, gvardijan, župnik. Osam godina (1990.-1998.) u Beču vrši službu rektora Minoritenkirche. Četiri godine (1998.-2002.) bio je biskupski vikar za pastoral u Vojnom ordinarijatu RH. Od 202. godine živi i djeluje u samosstanu Sv. Frane u Šibeniku Objavio je mnogo članaka, pjesama, osvrta i rasprava u raznim časopisima i zbornicima. I još uvijek to čini. Izišle su mu knjige: zbirka pjesama San na kamenu (Zagreb, 1976.), zbirka osvrta Na crkvenim raskršćima (Zagreb, 1977.), knjižica stihova Hrvatski križni put (Beč, 1992.; Zagreb, 1999.), neobična knjiga Apologia asinaria iliti Obrana teškog magarećeg žitka (Zagreb, 2001.), potom knjige Kristologija kamena (Zagreb, 2003.), Nova religija globalizma (Zagreb, 2003.), Nismo šutjeli : za Krista i Hrvatsku (Zagreb,2004.), Bez kruha ne možemo (Zagreb, 2005.). Održao je brojna predavanja, vodio duhovne vježbe, sudjelovao na raznim teološkim, franjevačkim i inim kongresima u zemlji i inozemstvu. Propovijeda, i još uvijek to čini. Područja koja ga posebno zanimaju jesu hrvatska i franjevačka povijesna prošlost i izazovna sadašnjost, angažirana teologija, pitanja o Crkvi u suvremenom svijetu i našem hrvatskom okruženju.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PROPOVIJED

Neka i nama noćas svjetlost jarka osvane

„Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; i onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu!“ „Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; i onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu!“ Ovim riječima Izaije proroka Crkva katolička kojoj i mi i naš narod hrvatski, Bogu hvala, stoljećima pripadamo, noćas započinje ovogodišnju svetkovinu Božića. Braćo i sestre. Neka i nama noćas svjetlost jarka osvane. Neka i mi u ovoj noći, ali i u ovoj tami koja se nadvija nad našim životima, vidimo i prepoznao Svjetlo veliko, Božje-Božićno svjetlo neprolazno, nepotrošivo i neugasivo, svjetlo koje 18

rasvjetljuje sve ljude i narode. Jer to Svjetlo ima dovoljno svjetla za sve tame svijeta, ali i dovoljno vatre da zagrije sve studeni i mrzline koje se tako često nad sve nasnadvijaju, uvlače se u naše živote, u naša srca i pameti, u naše međuljudske odnose - sve do odnosa prema Bogu i Božjemu pa tako i prema čovjeku i čovječjemu. Neki bi rekli da danas više nema takve tame i da tmina više nije problem kako je to bilo nekad. Izmislili smo stotine načina i mnoštvo mogućnosti kako da rasvijetlimo naše putove i

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

raskrižja, naše ulice i trgove, naše kuće, gradove i sela. Nema više tame, ni mraka. Netko će reći u svojoj oholosti da imamo toliko zemaljskog svjetla da nam više ni ne treba svjetla nebeskoga. Ipak, jeza nas hvata i na pomisao da se dogodi da za duže nestane svjetla, da ostanemo u tami u mraku pa onda i u strahu koji svaka tama izaziva. Poznata je činjenica da kad mornar na moru ostane bez svjetla u mrklom mraku, onda brod plovi ukrug i teško pronalazi izlaz i luku.

PROPOVIJED

Na svoju sliku stvori Bog čovjek, muško i žensko stvori ih! Da Bog svojim rođenjem tu vrijednost i dostojanstvo čovjeka potvrđuje, jamči i ljubomorno čuva.

Odavno čovjek zna da postoje i drugačija svjetla od ovih, rekli bi, materijalnih, zemaljskih, tjelesnih. Zato se govori o svjetlu Istine, o svjetlu ljubavi, dobrote, o svjetlu nade, mira, prava i pravde.., poštenja. Općim imenom ta svjetla čovječanstvo od pamtivijeka naziva „duhovnim svjetlima“. Mi, pak, kršćani( zajedno sa ostalim vjernicima), to nazivamo „Božjim svjetlom.“ Zato se s pravom govori i o duhovnoj tami i mraku, koji može biti jezovit i strašan i razorno pogibeljan. Nastaje kad ta svjetla potamne, a naročito kad uzmanjkaju, kad se ugase u čovjeku, u obitelji, u društvu, u narodima, u civilizacijama, kad se zbog toga svijet počne vrtiti u začaranom krugu bez sigurne orijentacije, bez jasnoga puta, cilja i luke, bez pravih životnih vrijednosti, kad zbog toga u ljudima i među ljudima rastu strahovi, napetosti, beznađa, kad se izgube blizine i daljine i razdaljine i zdravi odnosi i iskrene komunikacije, kad nestane solidarnosti pa nitko

više i ne razumije i ne prima i nije ga briga za sve brojnije poruke kao što su „SOS - Spasite duše naše“. Kad zbog toga nastaju brodolomi, sukobi, krvavi ratovi, kad čovjek, kad ljudi dođu u opasnost i napast da se grčevito hvataju bilo čega, pa čak i privida, lažnih obećanja i ispraznih nada. Istina je da u takvom duhovnom mraku mnogi gube orijentaciju, da se mnogima pomute i pobrkaju sve vrednote, sve istine o čovjeku i Bogu, o životu i smrti, o smislu i besmislu. I sve je više takve zbrke ne samo duhovne, nego i na svim područjima života. Čovjeku i svijetu na štetu! Braćo i sestre! Upravo je Bog tajnom (misterijem) božićnog događaja osobno u Sinu svome Isusu Kristu došao na svijet k nama ljudima. Došao je upaliti ta „duhovna Božja svjetla“ u tminama koje uvijek prijete. Svjetla bez kojega nije moguće ni prepoznati ni naći pravoga Spasitelja svijeta. „Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi. Božje svjetlo koje nas osposobljuje da u sadašnjem svijetu živimo razumno, pravedno i pobožno,da se odreknemo bezbožnosti koja razara čovjeka“, kaže nam Božićna riječ Gospodnja. Bog je u Isusu Kristu samoga sebe dao za nas i nama. I to ne samo do jaslica, nego sve do križa, do groba i uskrsnuća. To svjetlo božićno je slava Gospodnja o kojoj svjedoči ponoćno Evanđelje, slava koju su Spustio se, najprije u ljudsko srce jedne žene, u majčinsko srce Gospe Marije, u ljudsko srce jednoga muškarca, Josipa pravednoga, koga će zvao ocem na zemlji.., u srce jedne obitelji nazaretske.., usred jednog naroda Izraelskoga. A onda se spustio do noći i mraka.., u kojem će oholi kralj Herod i njegovi mudraci smišljati kako da spriječe dolazak njegova svjetla na zemlju…

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PROPOVIJED

Tama nastaje svaki put kad se čovjek ponizi svođenjem čovjeka isključivo na razinu zemlje, materije i životinje, do običnog produkta slijepe evolucije…Do razine ljudskih teorija, zakona i propisa. Do razine službenih i privatnih, netolerantnih i isključivih ideologija,pseudo-znanosti, „kurikuluma“… Koje se u ime agresivnog „lijevog liberalizma“, kako kažu, proglašavaju i nameću silama i moćima politike ivlasti.., navijestili Božićni anđeli. To je svjetlo koje svakoga Božića obasjava sve „ljude dobre volje“ponizne i jednostavne, skromne i siromašne ljude, kakvi su one prve Božićne noći bili betlehemski pastiri, koji su u noći i mraku čuvali svoja stada, svoje blago. U tom Božićnom svjetlu, poručuje nam Evanđelje, moguće je vidjeti ne samo rasvijetljenu zemlju, nego je to svjetlo koje nam daje vidjeti da iznad zemlje i zemaljskoga postoji i druga, istinita stvarnost. Ne ideja, ni mit, ni teorija, pa ni znanost, nego iznad svega toga „stvarnost“ Božje osobe u čijoj svjetlosti ljubavi i istine jasno vidimo da je poslije Boga najveća vrijednost zemlje i svemira upravo čovjek u koga je Bog ugradio svoju sliku. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih!“ Da, Bog svojim rođenjem tu vrijednost i dostojanstvo čovjeka potvrđuje, jamči i „ljubomorno čuva“. Na tu se vjernost Bog u Bibliji nebrojeno puta zaklinjao svojim imenom, a u Evanđelju je tu vjernost za svagda i svima potvrdio svojom darovanom ljubavlju do kraja, do križa! Da imamo „život u izobilju!“, kako je govorio! Tama, dakle, nastaje, kako se dogodilo i na Kalvariji, kad čovjek zaniječe Boga, kad ga odbaci kao „neznanstvenu teoriju“, kako neki govore. Kad njegovu objavu i nauku proglasi „mrakom srednjega 20

vijeka“, kao nepotrebnu i štetnu za 21. stoljeće.Tu viku kao da opet slušamo u već poznatim tonovima i bojama, koji su u mrak znanih i neznanih grobova otjerali desetke milijuna ljudi i to u 20. stoljeću, koje se hvalilo da svojim revolucijama i svojim prosvjetiteljstvom stvara „novoga čovjeka“. Tama nastaje svaki put kad se čovjek ponizi svođenjem čovjeka isključivo na razinu zemlje, materije i životinje, do običnog produkta slijepe evolucije, do razine ljudskih teorija, zakona i propisa, do razine službenih i privatnih, netolerantnih i isključivih ideologija, pseudo-znanosti, „kurikuluma“ , koje se u ime agresivnog „lijevog liberalizma“, kako kažu, proglašavaju i nameću silama i moćima politike i vlasti, vrlo često u ime nepoznatih interesa raznih utjecajnih grupacija, koji sve druge proglašavaju „neznalicama, stereotipima“ odričući im pravo da o tome uopće raspravljaju, da bilo što predlažu ili traže. Rekli bismo, u stilu onoga iz noćašnjeg božićnog Evanđelja: „Iziđe naredba cara Augusta!“ I gotovo! Uza sve to, ili baš stoga jer je Cezar August sebe držao bogom i gospodarom, unatoč tome što za njih, za svetu obitelj, za trudnu Mariju i zabrinutog Josipa, za Isusa, Boga koji se „čovik učini“, nije bilo mjesta ni u svratištu, Bog nije zaobišao svijet

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PROPOVIJED ni mrak koji ga opasno i prijeteći prekriva. Bog se rodio u štali, u jaslama. Spustio se, najprije u ljudsko srce jedne žene, u majčinsko srce Gospe Marije, u ljudsko srce jednoga muškarca, Josipa pravednoga, koga je nazvao ocem na zemlji, u srce jedne obitelji nazaretske, usred jednog naroda Izraelskoga. A onda se spustio do noći i mraka, u kojem će oholi kralj Herod i njegovi mudraci smišljati kako da spriječe dolazak njegova svjetla na zemlju. Sagnuo se do pastira, siromašnih i jednostavnih ljudi otvorena srca i duše, do tri mudra kralja koji su vidjeli zvijezdu njegovu, slijedili je i pronašli ga, poklonili mu se i darove mu dali. To svjetlo koje ih je usred noći obasjalo i radosnu vijest koju su čuli s neba da se rodio Spasitelj svijeta, bila je tako velika i nevjerojatna da su se najprije prestrašili. Ali, kako su bili čista srca i duše, povjerovali su da je to poruka Božja. Poslušali su, obodrili jedni druge, pa „pohitiše žurno do štale i nađoše Dijete povijeno gdje leži u jaslama, i napuniše se radosti, svjetla i pjesme, koju do danas nitko nije mogao zaustaviti. I neće! Nikakvi mrakovi ni mrkline, nikakvi Cezari Augusti ni Herodi svjetski. A bilo ih je i ima ih i danas. Jeza nas i strah hvata kad čujemo i vidimo sve veća i uporna, otvorena i prikrivena nastojanja da se ugase ta duhovna Božja svjetla, u svijetu i u našem narodu, svjetla koje je zasjalo kad je Tvorac svijeta svoju Riječ, svoj „Logos“, ugradio u logiku ljudskoga bitka, u logiku ljudske naravi, („Muško i žensko stvori ih“, kaže Pismo) u ljudske obitelji, začeća, i rađanje, majčinstva i očinstva, u logiku

roditeljskog i obiteljskog odgoja i rasta kao temelja spasonosne logike ljudskoga društva, logike bez koje nije moguće razumjeti ni razumno razriješiti ni pitanje smisla ljudskoga života, ni logiku pravednog i sretnog uređenja ljudskoga društva. Papa, u ovoj Godini vjere poručuje. „Ne možemo prihvatiti da to Svjetlo bude skriveno“. Vjerovati znači odlučiti biti s Gospodinom i u njegovom svjetlu živjeti s njime, s braćom i sestrama ljudima. Trebamo preuzeti društvenu odgovornost za svjetlo života koje nam je Gospodin Božićem otkrio, objavio i darovao i povjerio nam da ga raznosimo svijetom, svim ljudima i narodima… Braćo i sestre. Želim da nam ovaj Božić pomogne vidjeti i prihvatiti Božićno svjetlo Života, da nam otvori naše ljudske vidike da se možemo prepoznati braćom i sestrama, zagrljeni Božjom ljubavlju; svjetlo koje potvrđuje Božje vrijednosti u ljudima i naše ljudsko dostojanstvo, i zove nas da budemo suradnici u Božjem djelu uređenja i spasenja svijeta, naših obitelji i naše domovine Hrvatske, Želim da Božićno svjetlo uđe u sve naše obitelji i njihove sudbine, radosti i muke, da se u njima rađaju nova i sretna djeca, da rastu i zdravo se odgajaju i sazrijevaju mladi u cjelovite i sretne osobe, sposobne graditi bolji i sretniji svijet, selo, grad i domovinu. Braćo i sestre! Na dobro vam došlo porođenje Isusovo! Svima vama i vašima, našem gradu i biskupiji, od srca čestitam i želim: Sretna Božić. Amen!

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Proslavljena svetkovina svetog Mihovila

PIŠE: IVO KRONJA, teolog Svetkovina svetog Mihovila zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije proslavljena je u nedjelju 29. rujna na trgu pred šibenskom katedralom. Svečano misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je splitsko - makarski nadbiskup Marin Barišić. Uz predvoditelja koncelebrirali su predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, biskup hvarsko-bračkoviški Slobodan Štambuk, dubrovački Mate Uzinić, gospićko - senjski Mile Bogović, kotorski Ilija Janjnić te biskup domaćin Ante Ivas. Koncelebrirao je i provincijal franjevačke provincije presvetog otkupitelja fra Joško Kodžoman. Slavlje je započelo pozdravnim riječima biskupa domaćina Ante Ivasa. Istaknuo je kako svetog Mihovila slavimo u Godini vjere u kojoj cijela Crkva želi čuti Božji poziv na pravo i obnovljeno obraćenje. Želimo ove godine živu i djelotvornu vjeru prenijeti budućim naraštajima, poručio je biskup Ivas. Ovogodišnju svetkovinu svetog Mihovila slavimo u ozračju događaja proglašenja blaženim Miroslava Bulešića koji je krvlju posvjedočio da je Bog

iznad svega, a Božji zakon prvi u svemu i za svakoga. U vremenima u kojima i u našem narodu sve agresivnije djeluju sile Zloga - koje Božje zakone i vjeru nastoje prikazati nepotrebnima, pa čak i štetnima za život i budućnost našega naroda, naših obitelji - potrebno nam je zajedništvo u molitvi i vjeri kao i uzajamna solidarnost da se odupremo i u vjeri ustrajemo, istaknuo je biskup Ante Ivas. Nadbiskup Barišić u homilji vjernicima posvjestio je kako se Boga ne može skrivati od javnosti. “Ne mogu mu dati pristup u privatnost, a udaljiti ga iz javnosti. Ne mogu biti sad jedno, sad drugo. Ne mogu imati dva odgoja, jedan privatni a drugi javni. Jedan doma, drugi u školi. Ni dva braka, jedan javni a drugi prikriveni. Tko se pretvara, nije doma u svojoj društvenoj stvarnosti. Pomalo i neprimjetno briše se granica i razlika između istine i laži, dobra i zla, vrline i grijeha. Svaki čovjek ima svoje neotuđivo dostojanstvo koje treba poštivati u njegovoj slobodi, izborima i pravima. To nam mora biti jasno u načelu i u praksi. Ali nametati svoje ideološko uvjerenje i to većini roditelja i građana, protivi se demokratskom sustavu. Ovaj narod dugim snovima i teškom mukom, uz tolike žrtve dobio je svoju

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Domovinu i zaslužio slobodu, očuvao svoj kulturni, nacionalni i religiozni identitet. Na putu slobode održala ga je i podržala snaga i nada Kristova križa i uskrsnuća, saveza s otvorenim Nebom, sažetim u izričaju: Tko je kao Bog! – Tko je kao čovjek! Zato nositelji odgovornih uloga u vlasti ovo nikako ne bi smjeli zaboravljati i ignorirati. Samo oni koji žele i vole svoju Domovinu i kojima je doista stalo do njenog duhovnog identiteta i cjelovitog rasta i napretka, dostojni su obnašati odgovorne uloge u društvenoj vlasti. Toga bi trebali biti svjesni i biračko tijelo i dotični kandidati. Prije svega, ovo treba biti u svijesti samih nas kršćana u najširem ekumenskom smislu riječi, katolika, pravoslavaca, protestanata i svih ljudi dobre volje”. “Tko su i gdje su kršćani danas?”, zapitao je nadbiskup Barišić. “Nismo li se predali, umjesto da hrabrije živimo i predajemo blago vjere? Nismo li u bijegu od stvarnosti postali penzioneri i dezerteri istine jedinoga Mi-ka-el Boga? Ne mogu biti kršćanin ako nisam čovjek, ako moja ljudskost i vjera, vanjština i nutrina, duhovnost i moral, nisu u skladu – ne govore tko je kao Bog, tko je kao čovjek. Nismo ni svjesni da su naše unutarnje smetnje uzrok naše neljudskosti. Umjesto da mi sebe ispitamo, često svu krivnju bacamo na druge i na izvanjske okolnosti. Kritiziramo i optužujemo sve i svakoga ne dovodeći u pitanje sebe i svoje

postupke. Osuđujemo kriminal, a sudjelujemo u krađi; kritiziramo nepoštenje, a izigravamo propise; napadamo nepravdu, a slijedimo put snalaženja; protestiramo protiv povlastica, a sami tražimo veze. U svjetlu vjere „Tko je kao Bog“ trebalo bi nama daleko više biti na srcu socijalna pravda, poštenje i solidarnost, nego svim ostalima koji tome pristupaju s drugih vidika”. Proslava nebeskog zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije tradicionalno okupila je velik broj vjernika iz svih dijelova Biskupije. Na proslavi svetkovine svetog Mihovila uz predstavnike župa Šibenske biskupije u ophodu starim dijelom grada i rivom, sudjelovale su i brojne civilne udruge, škole, vrtići, kulturno umjetnička društva. Županiju Šibensko - kninsku predstavljao je župan Goran Pauk. U slavlju su sudjelovali i predstavnici gradskih vlasti: gradonačelnik Željko Burić, dogradonačelnici Danijel Mileta i Nikica Penđer. Srebrni lik Sv. Mihovila tradicionalno u ophodu nosili su redarstvenici Policijske uprave Šibenskokninske. Naglasili su kako na taj način žele dati svoj doprinos proslavi dana grada, ali i svoga dana. Slavlje i procesiju pjevanjem je uzveličao Mješoviti zbor katedrale svetog Jakova i župe Varoš, pod ravnanjem prof. Jelene Cetinić te uz orguljašku pratnju Franka Klisovića. Procesiju je animirao generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić

"Hrvatska žena" obilježila 20 godina djelovanja PIŠE: IVO KRONJA, teolog Društvo “Hrvatska žena” Šibenik proslavilo je 20. obljetnicu svog osnutka u subotu 12. listopada. Proslava je započela misnim slavljem i katedrali svetog Jakova. Predvodeći euharistiju generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić članice udruge pozvao je na trajnu zahvalnost Gospodinu. Nakon misnog slavlja u prepunoj Gradskoj vijećnici uz prijatelje i goste-predstavnike društava “Hrvatska žena” iz Zagreba, Vukovara i Omiša, na svečanosti su bili šibenski biskup Ante Ivas, koji je pročitao svoju pjesmu posvećenu njegovoj i svim majkama te - kao predstavnica grada Šibenika Mirjana Žurić, pročelnica za društvene djelatnosti. U prigodnom programu nastupio je zbor članica društva Hrvatska žena Zagreb, a svoje pjesme čitale su pjesnikinje Vinka Anić i Neva Baranović. U ime šibenskog društva Hrvatska žena nazočne je pozdravila predsjednica Zdravka Najev, a o povi-

jesti društva govorila je njegova prva predsjednica Eta Zmijanović. Posebno emotivno bilo je obraćanje predsjednice Hrvatske žene Hrvatske, Vukovarke Fanike Janko. Predstavljene su i nove članice društva, a druženje gostiju i domaćina nastavilo se u dobrom raspoloženju,uz domaće kolače i slastice. Članice Hrvatske žene u Šibeniku djelovala su među braniteljima, osobama s posebnim potrebama, starijima i nemoćnima, djecom. Posebno su ponosne na projektu “Provita” gdje su nerođene spašavale od abortusa

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Ivan Miklenić o društvenom i političkom trenutku

Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa koncila PIŠE: IVO KRONJA, teolog O aktualnom društvenom i političkom trenutku u Hrvatskoj u srijedu 16. listopada u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić govorio je glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić. Tribinu je organiziralo Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika Srećko Badurina. Komentirajući aktualne događaje na hrvatskoj političkoj sceni mons. Miklenić osvrnuo se na nedavni posjet predsjednika Ive Josipovića papi Franji. Naglasio je kako je to početak predizborne kampanje za predsjednika države.

Proslavljen sveti Nikola Tavelić PIŠE: IVO KRONJA, teolog Svetkovina svetog Nikole Tavelića bila je u četvrtak 14. studenog u svečevom nacionalnom svetištu samostanu svetog Frane u Šibeniku. Svečano misno slavlje u koncelebraciji s desetak svećenika predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Govoreći o svetom Nikoli Taveliću biskup Ivas je naglasio kako su dani u kada je on bio proglašen svetim 1970. godine za hrvatski narod bili dani dubokog doživljavanja vjere kako čovjek nije samo zemnik nego i nebesnik. «Čovjek i zemlja bez nebeske dimenzije i stvarnosti nisu razumljivi i lako postaju poprište praznina, u koje se uvlači besmi24

Govoreći o slučaju lex Perković Ivan Miklenić ukazao je na umiješanost politike Velike Britanije koja podupire neizručivanje Perkovića zbog rivalstva sa Njemačkom. Ulaskom u Europsku Uniju hrvatska je dobila stotinu uhidbenih naloga. Nalozi se odnose na dobar dio osumnjičenika koji su bili pripadnici UDBE koji su počinili zločine izvan teritorija bivše Jugoslavije. Te strukture danas su jake i postavljene su na ključnim mjestima. Hrvatska zbog toga ne može naprijed, kazao je mons. Miklenić. Aktualna državna vlast ignorirala je beatifikaciju žrtve komunističkog režima vlč. Miroslava Bulešića. Niko nije bio na svečanosti proglašenja blaženim unatoč tom što je papa poslao svog osobnog izaslanika. Vlč. Miklenić naglasio je kako je nedavno na proslavi sedamdesete godišnjice XI. dalmatinske brigade partizanski zapovjednik Krešimir Sršen po prvi put javno potvrdio da su partizani u Vrgorcu počinili zločin. To bi bila udarna vijest u normalnim državama, a pitam se je li itko od vas čuo za to do danas. Na kraju izlaganja mons. Miklenić zaključio je kako glavni problemi Hrvatske proizlaze kao posljedica negativnog kadroviranja. Podobnost u Hrvatskoj je ispred stručnosti i sposobnosti. Stanje u Hrvatskoj može se promijeniti ako svatko počne sebe mijenjati. Ne treba očajavati nego imati pouzdanja u Gospodina i vjerovati u dobro i boljitak Hrvatske. Hrvatski narod preživo je i teža vremena, zaključio je mons. Ivan Miklenić.

sao, lažna obećanja i pogubne ideologije koje rađaju neredom i nemirom, a na kraju ropstvom, nezadovoljstvom i nesrećom , propašću i smrću čovjeka i naroda». U homiliji je ukazao i na opasnosti koje nosi današnje vrijeme. U našoj domovini sustavno se obezvrjeđuju i ruše najveće ljudske vrednote. Sve više zapažamo da se i u nas svako malo na brzinu, često puta i bez javne rasprave, izglasavaju i nameću zakoni iza kojih se jasno naziru najdublja pitanja o čovjeku, naglasio je biskup. Poručio je kako je danas obitelj na udaru. Vjernike je pozvao da na predstojećem referendumu svojim glasom «Za» pridonesu zaštiti braka i obitelji. Zaštita braka i obitelji trebala bi biti prioritet oko čega je potrebno postići jasan konsenzus svi društvenih čimbenika, poručio je biskup Ante Ivas.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Euharistijsko slavlje u nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića

Drniš: "Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir" Cilj ove inicijative je sjedinjenje u molitvi milijun djece iz cijeloga svijeta po mogućnosti u devet sati ujutro ali i tijekom dana. Ostvarenju ovog projekta, predhodila je priprema. U svim razredima, podijeljeni su plakati i letci predviđeni za ovu prigodu. Budući da su satovi vjeronauka u jutarnjim satima, župni vikar fra Mario Radman i s. Augustina Vukančić su sa svakom grupom vjeroučenika molili u crkvi Gospe od Ružarija. Uz kratko tumačenje značenja ove molitvene inicijative, izmolili smo po jedno otajstvo misijske krunice za svaki kontinent.

PIŠE: IVO KRONJA, teolog Vjeroučenici župe Gospe od Ružarija u Drnišu, pridružili su se 18. listopada molitvenoj inicijativi „Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir“ koje je pokrenulo Međunarodno katoličko djelo Papinskog prava Crkve u potrebi.

Ovoj akciji pridružili su se i pojedini učitelji i nastavnici, prekinuvši nakratko rad u svojim učionicama te se u predviđeno vrijeme pomolili zajedno sa učenicima.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Posveta crkve i oltara u Dubravi PIŠE: fra Ante Vukušić U Godini vjere i stotoj obljetnici izgradnje župne crkve Gospe od Zdravlja u Dubravi svečano je proslavljena župna zaštitnica i upriličena posveta crkve s oltarom koju je obavio šibenski biskup Ante Ivas. Na svetkovinu Gospe od Zdravlja svete mise su slavljene u 8.30 i 10.30, a slavlje u 16 sati, kojemu je prethodila molitva i procesija s gospinom slikom oko groblja, predvodio je šibenski biskup Ante Ivas u suslavlju devetorice svećenika i đakona fra Ivana Šimunca. U homiliji šibenski biskup Ante Ivas govorio je o blagdanu Gospe od Zdravlja. Ukazao je kako je izvorno ime Prikazanje Blažene Djevice Marije

u hramu. Istaknuo je kako je Izraelcima hram bio znak da Bog nije daleko. Vjernicima je približio i događaj Isusovog Prikazanja u hramu, a jednako tako i onu zgodu kada je Isus kao dječak bio izgubljen u hramu. Danas je važno znati biti u hramu i poštivati sveta mjesta. Važno je prepoznati Boga koji želi biti sa nama. Važno je u župnoj crkvi prepoznati Gospodina koji je htio biti naša hrana, poručio je biskup Ivas. Istaknuo je kako bi crkve trebale biti sveta mjesta kršćanima. Vjernicima je poručio kako

je danas obitelj ugrožena. Dijete nije politika. Odgoj djeteta nije politika, biti otac i majka nije nikakva politika. Danas bi mnogi htjeli da nema ni oca i majke. Zaokružimo na predstojećem referendumu “Da”. To je “Da” Bogu. To znači vjerujem, Bože, u tvoje zakone, poručio je biskup u homiliji. O. biskup je za vrijeme misnog slavlja posvetio novi oltar. Novi kameni nepomični oltar, isto tako novi kameni ambon, krstionicu i četiri posvetna križa po namisli akademskog kipara fra Duje Botterija isklesao je sam autor, fra Duje i Zvonko Gulin u svojoj kamenoklesarskoj radionici. Vjernici su svojim dobrovoljnim doprinosima financirali sve te radove. Na kraju misnog slavlja molili smo molitve za našu

djecu i bolesnike. Zatim je župnik zahvalio svima, posebno dobrom Bogu koji nam je omogućio da ne pada kiša za vrijeme popodnevnog liturgijskog slavlja tako da smo mogli iznijeti sve klupe iz crkve i tako je moglo stati više župljana i brojnih hodočasnika u crkvu i ispred crkve i sudjelovati u liturgijskom slavlju. Na kraju je don Roko Glasnović, tajnik biskupov, pročitao povelju o ovom slavlju. Proslava stote obljetnice župne crkve nastavljena je i slijedeća dva dana. U petak 22. studenoga

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Crkva Gospe od zdravlja u Dubravi pod šatorom za tu prigodu naručenim, nastupilo je osam KUD-ova u organizaciji KUD-a Dubrava. Zatim dan poslije u subotu nastupio je pjevač Mladen Grdović. Župnik i župljani su se za ovaj događaj pripremali cijelu godinu. Početkom ove građanske godine upriličeno je „hodočašće“ kipa Gospe Fatimske po obiteljskim kućama u župi. Svi župljani koji su željeli „ugostiti“ Gospin kip mogli su se na vrijeme zabilježiti i tako je napravljen raspored za njih. Gospin kip je ostajao po jedan dan u obiteljima i tako

NOĆ OTVORENIH CRKVI U VODICAMA PIŠE: DON FRANJO GLASNOVIĆ Molitveno bdijenje uoči blagdana Svih svetih pod nazivom “Noć otvorenih vrata crkvi “ održano je u četvrtak, 31. listopada u župnoj crkvi sv. Križa u Vodicama. Organizaciju Noći otvorenih crkvi u Hrvatskoj potaknula je udruga Misijska europska katolička inicijativa “Kristov stol” iz Zagreba. Molitveno bdijenje nastalo je kao inicijativa mladih vjernika grada Vodica koji su htjeli naglasiti važnost blagdana Svih svetih. Bdijenjem se željelo očitovati kako su kultura i duhovnost u Europi izvor društvenog života te vratiti puninu kršćanskog smisla noći uoči Svih Svetih. Program je započeo Svetom misom u 18 sati, nastavio se Euharistijskim klanjanjem, litanijama Svim svetima, te blagoslovom s Presvetim. U 20.30 program se nastavio krunicom Božanskom milosrđu te od 21 sat molitveno- meditacijskim bdijenjem uz

„hodao“ od jedne do druge obitelji. No, treba reći da svi nisu tu plemenitu ideju prihvatili. U svibnju je upriličena i trodnevna Duhovna obnova koju je vodio fra Miroslav Bustruc. U nedjelju 17. studenoga, poslije župne mise, u 11 sati otvorena je izložba fotografija u prigodi stote obljetnice župne crkve. Te sli ke su župnik i župljani predali prof. Darku Relji koji ih je pripremio i svrstao po tematikama Prva pričest, Krizma, Vjenčanja i radovi u crkvi i oko crkve. Tog istog dana u dvorani župne kuće u Dubravi u 17 sati upriličen je kulturni program. Tada su održana četiri predavanja. Prvo predavanje imao je arhitekt, konzervator Miro Škugor o Gospinoj crkvi u Dubravi. Drugo predavanje imala je povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Dijana Bolanča o Gospinoj slici. Treće predavanje imao je Božo Škugor o osamdesetoj obljetnici školstva u Dubravi, i četvrto predavanje imao je župnik fra Ante Vukušić o vjerskom životu u župi Dubrava od početka izgradnje župne crkve do danas. Bližu pripremu - trodnevnicu za svetkovinu Gospe od Zdravlja imao je fra Miroslav Bustruc. U ponedjeljak u 18. studenoga 17 sati bila je krunica zatim misa i propovijed. U utorak također u 17 sati misa i propovijed, zatim klanjanje pred Presvetim. U srijedu u 17. sati priprema za sv. ispovijed, pojedinačna ispovijed i Sv. misa i propovijed.

sudjelovanje zbora mladih “Fides et Vita”. - Moglo se primijetiti da se kroz sva ova događanja odazvao jedan lijepi broj vjernika te se nadamo da će ovo bdijenje postati tradicionalno u našoj župi. O svima nama ovisi koliko ćemo sami doprinijeti zajedništvu u vjeri s čitavom Crkvom. I na kraju nemojmo zaboraviti da smo svi pozvani na svetost - poručio je župnik Vodica don Franjo Glasnović.

Panorama Vodica

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Spomen na don Josipa Mrkicu PIŠE: DON FRANJO GLASNOVIĆ Komemoracija i 123. obljetnica smrti don Josipa Mrkice, dugogodišnjeg vodičkog župnika, kanonika Šibenske biskupije, pjesnika, preporoditelja, hrvatskog rodoljuba i političkog djelatnika obilježena je u Vodicama u subotu 30. studenog. U crkvici sv. Križa na starom Vodičkom groblju, na grobu gdje je pokopan don Josip Mrkica, župnik Vodica don Franjo Glasnović, uz sudjelovanje don Ivana Čolaka i vjernika i župljana župe, predvodio je komemoraciju, molitvu i driješenje za pokojnog svećenika. - Don Josip Mrkica kao mladomisnik postao 33. vodički župnik, te je u župi Vodice službovao od

1848. - 1860. Nakon toga je bio premješten u Šibenik, gdje je bio imenovan kanonikom, a kasnije i dekanom kaptola - istaknuo je vlč. Glasnović. U Šibeniku don Josip Mrkica djelovao je kao istaknuti preporoditelj i hrvatski rodoljub koji je u više mandata bio i zastupnikom u Dalmatinskom saboru gdje se zalagao za hrvatski jezik i hrvatske interese. Napisao je i uredio Vodički običajnik i nekoliko pjesničkih zbirki. Umro je 30. studenoga 1890., a na izričit zahtjev svojih nekadašnjih župljana, koji su ga toliko voljeli i poštovali, pokopan je u Vodicama, u staroj župnoj crkvi sv. Križa na groblju. Na kraju skupa prisutnima se obratio zauzeti vjernik Josip Jole Mateša recitirajući stihove svoje pjesme „Vodiški duhovni bunar“ koju je u spomen na don Josipa Mrkicu napisao 2008. godine prigodom objavljivanja Vodičkog običajnika.

Novaci posjetili župu Gospe van grada Na poziv župnika fra Filipa Milanovića Trape u nedjelju, 27. listopada 2013., novaci s Visovca zajedno s meštrom fra Jurom J. Šimunovićem posjetili župu Gospe van Grada. Novaci su sudjelovali na dva misna slavlja, u 9.30 i 11 sati. Na misi u 9.30 sati predsjedao je meštar fra Jure uz koncelebraciju župnika fra Filipa Milanovića Litre. „Trebamo što više biti sličniji životu i djelu Isusa Krista“, kazao je fra Jure. „Sve što imamo Božji je dar. To trebamo podariti svijetu“, istaknuo je fra Jure u propovijedi. Misno slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor. Na kraju misnog slavlja župnik se zahvalio meštru i novacima na dolasku, a župljane zamolio da se mole

za novake da ustraju u svom pozivu. Novaci su također sudjelovali na Svetoj misi u 11 sati kojom je predsjedao kapelan župe Gospe van grada fra Perica Maslać. Svojim pjevanjem djeca i mladi uzveličali su slavlje Svete mise. Na kraju se fra Perica zahvalio novacima i meštru na dolasku, a meštar fra Jure je uputio nekoliko riječi zahvale za ugodnu dobrodošlicu. Posjet je završio ručkom u župnoj kući. Novaci su otišli radosni na Visovac zbog iskustva nove sredine i ugodnog druženja s braćom.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE DAN POSVETE CRKVE NA ŠUBIĆEVCU

Po šesti put 15. studenog ove godine franjevci i vjernici Šubićevca proslavili su dan posvete crkve i blagoslov samostana sv. Ante. Svečanu Svetu misu u zajedništvu s još desetoricom fratara predvodio je gvardijan i župnik fra Božo Morić. Crkva

je bila puna, a ozračje i raspoloženje doista svečarsko. Župskim i dječjim zborom ravnala je prof. Ana Grubić Mikšić uz orguljsku pratnju prof. Tine Guberina. Dvanaest ministranata i ministrantica okitilo je svojim dostojanstvom i ljepotom sveti žrtvenik. Misna čitanja i molitvu vjernika navijestile su odrasle lektorice, a evanđelje đakon fra Ivan Šimunac. Predvoditelj je u homilji naglasio važnost i vrijednost samostana i crkve svetog Ante upravo na Šubićevcu. - Ovo je centar i os oko koje će se vrtjeti franjevačka karizma i zauzetost za Božji narod. Naglašena je potreba naše zahvalnosti da se ne zaboravi dobrota Provincije i mnogih neznanih koji su sazdali ovo potrebno i smisaono zdanje istaknuo je župnik fra Božo Morić Iza Svete mise slijedio je krasni koncert kojeg su pripremile voditeljice župnih zborova. Osim domaćeg velikog i dječjeg zbora nastupili su i gosti: Tea Slavica, sopran i učenici glazbene škole Ivan Lukačić. Odaziv ljubitelja glazbe i vjernika bio je izvrstan. Sve je završilo u samostanskoj dvorani s prigodnim domijenkom i čvrstom odlukom da će dogodine biti još bolje i ljepše. Bogu hvala!

Razumjeti da bi se vjerovalo Kako bi se istaknula univerzalnost i jedincatost Crkve, u ovaj su projekt uključeni svi kontinenti, brojne zemlje i biskupije unutar kojih su mjesta koja na poseban način progovaraju o vjeri. U ovom projektu sudjeluju ljudi različitih staleža i profesija iz svih segmenata ljudskog života. Režiser ovog projekta je Gjon Kolnrekaj, a konačan projekt se sastoji od 2500 minuta Ultra HD kvalitete videa. Video se snima u produkciji Crossin Media Group u suradnji s izdavačkom kućom u Vatikanu (Libreria Editrice Vaticana), a bit će objavljen iduće godine.

PIŠE: s. MANDICA STARČEVIĆ, ravnateljica Katekizam Katoličke crkve objavljen je prije 20 godina. Kako bi taj važan jubilej bio obilježen na noviji i suvremeniji način, u tijeku je snimanje video verzije istog Katekizma pod naslovom "Razumjeti da bi se vjerovalo". Misao vodilja je kroz suvremene medije i na različitim jezicima predstaviti i objasniti sadržaj kršćanske vjere integrirane u konkretnu kulturu i život, temeljeći sve na pojedinim dijelovima Katekizma.

Ovaj tjedan njihova je ekipa u našoj biskupiji. Obilaze različita mjesta i lokalitete, susreću i snimaju ljude u različitim životnim okolnostima i profesijama koji svjedoče svoju vjeru u svakodnevnom životu. Danas, 16. listopada snimali su mali prilog o našoj školi. Naši su učenici prezentirali pripremu kolača koju su imali za Dane kruha, a članovi Vijeća učenika pokazali su socijalno-karitativnu dimenziju školskog života posjetivši Caritas i njegovu kuhinju gdje su podijelili pripremljene slastice njihovim dnevnim korisnicima. Na kraju su posjetili Aqarium i razgledali njegove morske žive i nežive eksponate. Ukoliko dozvole vremenske prilike, preostaje i predstavljanje kako u školskom masliniku beremo masline.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Vlč. Ivica Žuljević predaje poklon sestri Mandici Starčević

Susret djelatnika dviju Katoličkih osnovnih škola

PIŠE: s. MANDICA STARČEVIĆ, ravnateljica

Ovogodišnje obilježavanje Dana učitelja bilo je posebno važno za našu školu i naše djelatnike koji su u dvodnevnom posjetu, 7.- 8. listopada, ugostili djelatnike sestrinske Katoličke osnovne škole u Požegi. Prvi dan susreta započeo je upoznavanjem s našom školom, njezinim djelovanjem i aktivnostima koje je predstavila ravnateljica s. Mandica Starčević te obilaskom škole i uvidom u konkretan rad u pojedinim razrednim odjelima i uredima. U poslijepodnevnom vremenu gosti su u pratnji nekolicine naših djelatnika obišli znamenitosti grada Šibenika: samostansku crkvu sv. Lovre i grob službenice Božje Majke Klare Žižić gdje ih je s njezinim likom i djelovanjem te povijesnim okolnostima onog vremena upoznala vicepostulatorica s. Terezija Zemljić. Obilazak je nastavljen posjetom Crkvi i Muzeju sestara benediktinki uz vedro tumačenje s. Fortunate, Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića i tumačenju fra Nikole Mate Roščića i katedrali 30

sv. Jakova. Uslijedio je prijem kod biskupa mons. Ante Ivasa koji ih je upoznao sa životom u biskupiji i potakao na ustrajan rad na kvalitetnom odgoju mladih naraštaja. Ovom je prigodom ravnatelj Katoličke osnovne škole u Požegi vlč. Ivica Žuljević predstavio djelovanje škole u Požegi od njezinog osnutka do danas. U večernjem dijelu su djelatnici obiju škola imali priliku za međusobno bolje upoznavanje i razmjenu iskustava i darova. Drugog dana gosti su posjetili matičnu kuću Sestara franjevki od Bezgrješne gdje su ih dočekale sestre predvođene časnom majkom s. Zdravkom Gverić i kućnom predstojnicom s. Nevenkom Grgat i predstavile im način života i djelatnosti sestara. Obilaskom franjevačkog samostana na Visovcu i gostoljubivošću fra Stojana završili su svoj posjet sestrinskoj školi. Ovaj je susret bio na obostrano obogaćivanje djelatnika i produbljenje suradničkih veza koje od osnutaka vežu ove dvije katoličke osnovne škole te je iznjedrio nove prijedloge za nastavak suradnje.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Milijun djece moli zajedno za mir i jedinstvo PIŠE: s. Renata Azinović, vjeroučiteljica I ove školske godine, u petak 18. listopada 2013., učenici i djelatnici Škole pridružili su se molitvenoj akciji ‘’Milijun djece moli zajedno za mir i jedinstvo’’ koja je pokrenuta 2005. u Venezueli, a čija je svrha sjediniti u molitvi milijun djece iz čitavoga svijeta, po mogućnosti u isto vrijeme. Nakon uvoda koji je dala vjeroučiteljica s. Renata Azinović, uslijedila je sama molitva. U predmoljenju su se izmjenjivali učenici od drugih do šestih razreda dok su učenici sedmog razreda bili zaduženi za razmatranja pojedinih otajstava Isusova života. Projekcija fotografija djece u potrebama pomogla

je mališanima da snažnije u svoje molitve uključe vršnjake diljem svijeta. U molitvi su sudjelovali i p. Josaphat Ngimonyi Mosha i p. Robert Bartoszek (iz Družbe Duha Svetoga) koji od ovoga ljeta vode župu sv. Nikole na čijem se području nalazi Škola. Radosni zbog nesvakidašnjeg molitvenog iskustva, učenici nižih razreda nastavili su u istom raspoloženju druženje s prisutnim svećenicima. Svjetski dan misija, koji se obilježava u nedjelju 20. listopada, bio je povod da kroz razgovor i osobno svjedočanstvo učenici otkrivaju načine kako biti misionar danas i ovdje. Posebno oduševljenje izazvale su pjesmice na swahiliju i poljskom – maternjim jezicima p. Josaphata i p. Roberta. Svi su se školski zadatci nakon molitve i ovako radosnog susreta činili mnogo lakšima te su ih učenici nastavili hakunamatata izvršavati… U dvorani KOŠ p. Robert i p. Josaphat predvode molitvu

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Spomenik Petru Nakiću U nedjelju, 10. studenoga 2013., u Buliću kraj Benkovca župnik fra Damir Ćiro Čikara blagoslovio je poprsje Petra Nakića, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija. Prije svečanog blagoslova poprsja u mjesnoj crkvi Sv. Ante Pustinjaka slavljena je misa koju je predvodio don Lovro Cindori uz koncelebraciju fra Damira Čikare i don Čedomila Šuprahe. Obredu su

koji će novija povijest ovoga kraja upisati velikim slovima. Nakon gradonačelnika nazočnima se u ime organizatora obratio Nevio Šetić, veliki meštar družbe Braće hrvatskog zmaja. On je također istaknuo značenje događaja u Buliću kako za njegove mještane tako i za mještane ovoga kraja.Poprsje je blagoslovio fra Damir Čikara, župnik Lišana. Nakon obreda blagoslova, uz prigodan domjenak koji su priredili mještani s domaćim specijalitetima, kao što je pršut i janjetina, nastavljeno je ugodno druženje uz pjesmu domaćih pučkih pjevača. Poznati graditelj orgulja Petar Nakić, kako svjedoči Matica krštenih, rođen je 16. travnja 1694. u ravnokotarskom mjestu Bulić kraj Benkovca. Kao mladić opredijelio se za redovnički stalež. Zato je

Blagoslov spomenika prisustvovali vjernici Bulića, Vukšića i Lišana Ostrovičkih kao i njihovi gosti i uzvanici, koji su se na okupili kako bi nakon mise nazočili svečanom otkrivanju brončanog poprsja Petru Nakiću. Prije blagoslova kipa, koji je donirala Družba Braće Hrvatskog zmaja, prisutnima se obratio gradonačelnik Grada Benkovca i saborski zastupnik Branko Kutija, koji je naglasio da je ovo događaj 32

ušao u franjevačko sjemenište u samostanu sv. Lovre u Šibeniku. Na vječnim zavjetima uzeo je ime fra Pavao. Za svećenika je zaređen 1713. godine. U šibenskom samostanu je pohađao studij filozofije, a teologiju u Veneciji. Tijekom studija u Veneciji zanimao se za orgulje kod poznatoga majstora Giovannija Battiste Piaggia. Toliko je zavolio ovaj crkveni instrument da je ubrzo i sam počeo popravljati i graditi orgulje. Zbog neslaganja s Upravom

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Provincije, koja je tražila da se iz Venecije vrati u zajednicu, fra Pavao je zatražio oslobođenje od redovničkih zavjeta i pridružio se dijecezanskom biskupu i vratio krsno ime Petar, odnosno postao je don Petar.Najpoznatije njegove orgulje u Hrvatskoj nalaze se u Nerežišću i Supetru na otoku Braču, u katedrali u Rabu na otoku Rabu, u crkvi Sv. Frane u Šibeniku, na Visovcu, u Zaostrogu i Makarskoj. Njegova radionica, prema katalogu, izgradila više od 300 orgulja vrhunske kvalitete (prema nekim izvorima i više od 500). Za njega se može reći da je bio jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatskog kasnog baroka i ranog klasicizma. Uveo je i posebne novine u konstrukciji orgulja, tzv.

tiratutti, koji dopuštaju mogućnost umetanje svih registara odjednom. Tiratutti se smatraju njegovim najpoznatijim izum, a i danas u uporabi. Otkrio je i nove tonske omjere, tzv. menzure. U Veneciji je osnovao i školu za izgradnju orgulja. Tako je ujedinio elemente talijanskog graditeljstva orgulja s nekim posebnostima njemačkog graditeljstva. Smatra se utemeljiteljem mletačko-dalmatinske graditeljske škole orgulja. Fra Stipe Nimac objavio je knjigu o Petru Nakiću u Biblioteci Ravnokotarskoga Cvita, br. 5, pod naslovom: Emin Armano, Don Petar Nakić (Pietro Nacchini) utemeljitelj mletačko-dalmatinske graditeljske škole orgulja, Bulić 1998.

ŠIBENIK: Oduševljenje rezultatima referenduma U šibenskom stožeru građanske inicijative «U ime obitelji» nije se moglo sakriti dobro raspoloženje i zadovoljstvo pobjedom na referendumu. U Šibensko kninskoj županiji ZA je glasalo 75% izašlih glasača, a u gradu Šibeniku njih 66%. Nakon prvih rezultata šibenski aktivisti istaknuli su kao će nakon ovoga referenduma brak i obitelj u Hrvatskoj dobiti dodatnu vrijednost i važnost. Hrvoje Zekanović koordinator inicijative «U ime obitelji za Šibensko – kninsku županiju ukazao je kako je provedeni referendum i sve što se događalo prije njega zapravo pobjeda demokracije.

Katoličkoj školi donirane knjige

U sklopu Akcije „Knjigama do osmijeha“ Zaklada policijske solidarnosti poklonila je u prošli utorak 150 knjiga školske lektire Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. U ime Zaklade policijski službenik Samostalne službe za suradnju s vojnim ordinarijatom Mato Topić uručio je knjige ravnateljici škole, sestri Mandici Starčević. Prilikom predaje knjiga, uz ostale djelatnike škole, prisutan je bio i načelnik Policij-

ske uprave, Ivica Kostanić i don Stipe Perkov, kada se ravnateljica zahvalila na donaciji, koja znači i proširenje školske knjižnice, a ujedno i poticaj djece na čitanje knjiga. Akciju „Knjigama do osmijeha“ Zaklada policijske solidarnosti provodi od 2011.g. Doniranje knjiga i slikovnica nastavlja se i dalje po vrtićima,, dječjim odjelima bolnica, sigurnim kućama i drugim ustanovama koje skrbe o djeci.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Obnovljene orgulje oglasit će se na dan Kristova rođenja PIŠE: JOŠKO ČELAR, novinar U vrijeme kada se otvaraju prijepori oko zamjene kipova apostola na zapadnome portalu katedrale sv.Jakova, u već obnovljenoj župnoj crkvi Gospe vanka Grada, radi se na dvama važnim projekti-

ma, koji će toj crkvi s najljepšim zvonikom u gradu, osigurati potpunu funkcionalnost. Riječ je o ponovnom aktiviranju podnoga grijanja koje je, dok su se obavljali i drugi radovi na toj crkvi, ugrađeno za vrijeme službe župnika fra Ivana Maletića. Druga je važna zadaća popravak crkvenih orgulja kojima je bio potreban temeljit „remont“ pa su prije dva mjeseca rastavljene i otpremljene u Zagreb u Orguljašku radionicu Milanković.Kako nam je rekao sadašnji župnik fra Filip Milanović Trapo - koji je tu šibensku župu, došavši iz Makarske gdje je proveo deset godina, preuzeo prije dva mjeseca - oba projekta su dosta zahtjevna i stajat će znatnih novčanih sredstava kojih će se dio namiriti i donacijama. Fra Filip ima velika iskustva u obnovi sakralnih objekata na prostoru šibenske biskupije. Prije šesnaest godina u skradinskome zaleđu svojim je velikim an34

gažmanom uspio obnoviti oštećene ili do temelja od okupatora razorene crkve, kao crkvu sv. Bartula u Sonkoviću iz 11. stoljeća, zaštićeni spomenik kulture, crkvu. Sv. Ante u Vaćanima, crkvu Svih svetih u Krkoviću, župnu kuću i crkvu u Piramatovcima. Ali i podići novu crkvu u Sonkoviću, onu bl. Alojzija Ste-

Crkva Gospe van grada pinca(1999.),prvu u novoj hrvatskoj državi imenom hrvatskoga blaženika. Obnovom kuća i crkava u te se krajeve nakon domovinskoga rata vratio život.U to smo doba s fra Filipom, dok je bio župnikom u Piramatovcima, u više navrata njegovim terencem obilazili taj kraj koji je bio veliki gradilište. Svaka se kuća u tim selima morala obnoviti ili nanovo sagraditi jer srbočetnički agresor za vrijeme četiri i pol godišnje okupacije ni jednu kuću nije ostavio čitavom. Sadili su se i novi vinogradi, maslinici jer je sve bilo spaljeno. Mogu reći - kazuje danas fra Filip - da sam, kada sam ponovno došao u Šibenik na ovu dužnost župnika ove gradske župe, obišao skradinsko zaleđe i bio iznenađen napretkom života u tom kraju. Također me veseli, što sam i u župi Gospe vanka Grada bio ohrabren životom i radom

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ove gradske župe u šibenskome Varošu posebno aktivnostima djece (dječji zbor),radom njihovih roditelja, vrlo aktivnom franjevačkom mladeži(FRAMA) i vjernika uključenih u veliki crkveni zbor. Želim da se tako i nastavi. Ovdje imamo tri svećenika i dvije časne sestre pa iako ova župa nije među većima u gradu Šibeniku, po pastoralnome radu je među prvima. Posebno ističem naše redovite Biblijske večeri s tumačenjima tekstova Svetoga pisma. Ova župa je inače poznata i kao ispovjedaonica mnogih

vjernika od Rogoznice do Pirovca i Murtera.Što se pak tiče, same crkve Gospe vanka Grada, fra Filip je ubrzo nakon dolaska ponovno aktivirao podno grijanje(jedine crkve u biskupiji s takvim uređajima) koje duže vremena nije radilo, a na reparaturu su morale i orgulje. Fra Filip očekuje da će se one na svoje mjesto ponovno ugraditi uoči božićnih blagdana i oglasiti se svojim novim zvukovima na sam Dan Kristova rođenja“.

MANDALINA: Posvećena župna crkva svetog Nikole biskupa Župna crkva svetog Nikole, smještena u šibenskoj gradskoj župi Mandalina posvećena je i blagoslovljena u petak 6. prosinca. Misno slavlje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas.

Povijest crkve u Mandalini je neuobičajena kazao je župnik, spiritanac pater Josaphat Ngmonyi Mosha. - Gradnja je crkve sv. Nikole započela 1913. godine, a do 1914. godine podignuti su zidovi do visine od dva metra. Dalje se nije moglo jer je započeo Prvi svjetski rat. Radovi su nastavljeni 1939. godine, a crkva je posvećena 24. veljače 1941. godine, pred sam početak Drugog svjetskog rata. Na žalost već 1943. godine nova je crkva porušena u savezničkim bombardiranjima Šibenika, a kako je Mandalinu 1944. godine zaposjela vojska komunističke Jugoslavije i pretvorila je u svoju vojno-pomorsku bazu sve do danas nije bilo gotovo nikakvih mogućnosti da je se obnovi. Crkva je više od pola stoljeća bila prepuštena zubu vremena, tako da su

od predivne građevine danas ostala samo četiri zida, - poručio je župnik Mosha. - Obnova crkve sv. Nikole u Mandalini kao zavjetni dar Gorana Prgina, vlasnika NCP - Remontnog brodogradilišta Šibenik najveća je takva donacija u novijoj povijesti Šibenika. Šibenski poduzetnik Goran Prgin odlučio je 2005. godine, kada je postao vlasnik brodogradilišta, da će obnoviti tamošnju crkvu i da će to biti njegov osobni dar Bogu u znak zahvalnosti što mu je pokazao put i dao snage da uspije su svom naumu. Odmah je počeo raditi na ostvarivanju svog zavjeta no izrada projekta i dobivanje građevinske dozvole potrajali su znatno duže nego što se moglo predvidjeti pa su radovi započeli tek 2011. godine. Tada je bilo najavljeno da će obnova biti završeni do blagdana sv. Nikole na 70. obljetnicu prvog posvećenja i 100. obljetnica početka njene gradnje – naglasio je župnik. Šibenski biskup Ante Ivas u homiliji je naglasio kako je crkva svetog Nikole u Mandalini znak žive Crkve. One su znak zajednice, obitelji Kristovih vjernika. Ova crkva je znak da u Mandalini živi živa Kristova zajednica. Kamene crkve simbol su vjerničkog zajedništva. Iz crkve Gospodin nas šalje u svijet, poručio je biskup Ivas. Potom je ukazao kako je sveti Nikola zaštitnik mora. On je i zaštitnik Crkve koja plovi. Sveti Nikola je i zaštitnik darivanja. Crkva je simbol Božje darežljivosti . Danas Crkva treba biti Crkva Caritasa. Zajednica onih koji iz ljubavi Kristove pomaže onima koji iz ljubavi Kristove pomažu nesebično, istaknuo je biskup između ostalog u homilji.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE KRISTOV KRIŽ SA IMENIMA UBIJENIH BAČEN U SMEĆE

Ubijenim primoštenskim žrtvamaspomen u crkvi Roka

PIŠE: JOŠKO ČELAR, novinar Tragični događaj rušenja i poniženja križa od strane općine Primošten petorici žrtava kraljevskog režima, koje su, nakon narodnoga zbora HSS- a u Primoštenu 27. studenoga 1938. pred crkvom sv. Križa ubili jugoslavenski žandari, ostao je bez službenoga očitovanja Crkve. Ipak, neslužbeno, na više mjesta smo mogli čuti zgražanje ljudi koji su taj čin osudili kao najveće svetogrđe i protucivilizacijski atak prema uspomeni na žrtve terora. Govoreći u propovjedi u katedrali sv. Jakova, na dan prvoga tjedna Došašća(Adventa) uoči Kristova rođenja, Božića, katedralni župnik don Krešimir Mateša, pozivajući se na događanja u svijetu 36

i domovini, kada se očituje nazadak u promicanju općega dobra, nije se spomenuo primoštenskoga slučaja. On je, pak, pozvao vjernike da se na referendumu o braku izjasne u korist naravnoga ljudskoga zakona, radi očuvanja obitelji i našega društva i tisućljetne tradicije hrvatskoga kršćanskog puka. A što se tiče samih činjenica svrgavanja križa ubijenim Primoštencima, koji je bio završio u kamionu za smeće, u odboru za obilježavanje te godišnjice navode, kako se u Primoštenu nije dogodio nikakav ideološki skup „grupe nasilnika“ ,već sveta misa zadušnica u crkvi sv. Roka s odrješenjem pred crkvom, gdje se okupila rodbina, prijatelji i štovatelji stradalih HSS-ovaca. Za taj MUP-u prijavljeni skup, kažu organizatori, ni-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE kome nisu upućivane pozivnice, već je svima, pa i vlastima Općine Primoštena, pet dana ranije upućena obavijest. Posebno je znakovita odbijenica općine da u rujnu ove godine izda dopuštenje za postavljanje spomen ploče žrtvama jugo- kraljevskoga represivnoga režima zloslutne 1938. godine. I to uz tumačenje, kako Općinsko vijeće to ne zanima, već samo „bolji život građana Primoštena“.

Kako dalje saznajemo, odlučeno je da se „sporni“ križ 11. prosinca, uz poseban obred, izloži u crkvi sv. Roka s pločicom o događaju iz 1938. i o njegovu oskvrnuću 28.11. ove godine. Križ će, kažu, na taj način biti ponovno uzvišen u dostojanstvu i miru i u crkvi ostati kao trajno spomen-obilježje žrtvama jugoslavenskog monarhističkog terora u mjestu Primoštenu.

PREMJEŠTAJI U BISKUPIJI

UMIROVLJENJA, RAZRJEŠENJA I IMENOVANJA dekret o razrješenju don Stipe Perkova župnika župe Vrpolje, te imenovanje povjerenikom za medije:

Ordinarij Šibenske biskupije mons. Ante Ivas sredinom kolovoza ove godine uručio je svojim župnicima više dekreta: umirovio je don Ivu Babačića, dugogodišnjeg župnika Primošten Stanova i don Romana Skorina župnika Primoštena. Na njihova mjesta imenovao je: don Juricu Petkovića, dosadašnjeg župnika Marine župnikom Primoštena, a don Jakišu Dominkovića dosadašnjeg župnika Betine župnikom Primošten Stanova. Don Darko Poljak, župnik Mandaline i Zablaća, razriješen je te službe a imenovan je župnikom Marine. Patri Josafat i Robert iz družbe Duha Svetoga, imenovani su župnicima Mandaline i Zablaća. Don Miroslav Stojić dosadašnji župnik Ljubitovice imenovan je župnikom Betine, a na njegovo mjesto došao je mladomisnik don Ivan Soldo. Mladomisnik don Ante Omazić imenovan je župnikom Vrpolja. Dosadašnjem župniku i upravitelju svetišta Gospe Vrpoljačke don Stipi Perkovu uručen je dekret s kojim ga Ordinarij imenuje povjerenikom za medije i kulturu u biskupiji šibenskoj.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

CRKVA I DRUŠTVO

REFERENDUMOM DEFINIRANO: Brak je životna zajednica muškarca i žene Inicijativa „U ime obitelji“ bila je spontani i dobro sprovedeni odgovor građana na sustavno nametanje liberalne i poganske rodne ideologije trenutno vladajuće SDP-HNS koalicije koja, od kada je prije dvije godine došla na vlast, nameće svoj ateistički i agnostički svjetonazor suprotiva uvjerenju većine hrvatskog naroda, koji se s više od osamdeset posto deklarira kao vjernički, katolički. PIŠE: IVAN UGRIN, novinar U Hrvatskoj je u nedjelju 1. prosinca 2013., prvi put od neovisnosti 1991. godine, kad se odlučivalo o suverenosti i samostalnosti države, te nakon prošlogodišnjeg izjašnjavanja nacije o pristupanju Europskoj uniji, održan referendum utemeljen voljom naroda. U svibnju ove godine pokrenuta je građanska inicijativa „U ime obitelji“ i prikupila je preko 750 tisuća potpisa stanovnika Hrvatske koji su tražili da se u Ustav unese odredba po kojoj je „brak životna

zama uz najave da će im omogućiti posvajanje djece. To je bila kap koja je prelila čašu. Inicijativa „U ime obitelji“ predvođena dr. Željkom Markić prikupila je više nego dovoljan broj potpisa za raspisivanje ustavnog referenduma. Krenula je, potom, neviđena hajka na nositelje inicijative, osobito protiv dr. Markić, a na udaru su se našli i Katolička crkva, i neke političke stranke, poput HDZ-a i Hrasta koji su poduprli akciju. Potporu su dali i Pravoslavna crkva i Islamska zajednica. I dok su oni koji su bili ZA brak žene i muškarca u gotovo svim hrvatskim medijima konstanto izlagani što javnom linču, što marginalizaciji, dotle su oni koji su bili PROTIV, među njima i pripadnici LGBTIQ zajednice, nemilice zlorabili javni prostor, a uvijek isti kolumnisti natjecali su se u tome tko će se s više blata nabaciti na one koji su odlučili zaštititi tradicionalne vrijednosti našeg naroda i civilizacije koja je građena na Deset Božjih zapovijedi te naravnom redu stvari. Unatoč svim podmetanjima i pokušajima da se re-

Ono što je, zacijelo obilježilo akciju građanske inicijative „U ime obitelji“ bilo je od početka skupljanja potpisa pa do kraja, odnosno održavanja referenduma, sudjelovanje brojnih volontera, osobito mladi ljudi, što pokazuje da Hrvatska ima budućnost jer dobar dio njezine mladosti razumije kako je samo brak žene i muškarca normalan, u skladu s Božjim i prirodnim zakonima, i jedini životvoran. zajednica žene i muškarca“. Dokinuli su, primjerice, pokroviteljstvo Sabora nad obilježavanjem stradanja Hrvata u Bleiburgu, na silu su, mimo volje roditelja, uveli bezvrijednosni spolni odgoj u školski sustav, spremali su se izvršiti promjene u obiteljskom zakonu kojim su htjeli brak žene i muškarca izjednačiti s homoseksualnim ve38

ferendum uopće ne održi - uz otvoreno protivljenje braku kao zajednci žene i muškarca od strane predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića - Kukuriku koalicija na kraju je popustila, tako da se izravno odluđivanje naroda dogodilo, a volja građana više je nego očita: od gotovo 40 posto upisanih birača koji su izašli na referendum, njih 66 posto glasovalo je ZA brak žene i muškarca, dok

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

CRKVA I DRUŠTVO je 34 posto bilo PROTIV. Moja prva reakcija bila je preko Facebook profila. Napisao sam: Bog je velik. Oni koji u njega ne vjeruju ne razumiju da je vjernicima poput Krista, Stepinca, tolikih mučenika i u ovo naše vrijeme, proći kroz patnju sve do razapinjanja na križu... Ali, baš na križu najveća je Božja pobjeda. Isus je smrću

pobjeda na ustavnom referendumu za inicijativu „U ime obitelji“ bila bi još znakovitija da nisu, s obzirom na sve zlo što su pretrpili, odlučili u svoj stožer ne pripustiti neke hrvatske medijske kuće, čime su izazvali solidarnost svih relevantnih redakcija, a širu javnost uskratili za svoj završni osvrt na festival demokracije.

na križu otkupio ovaj svijet i to čini do konca vremena u poslanju Crkve koja nas uči što je dobro a što je zlo. I kako je sam Isus Krist oprostio onima koji ne znaju što čine, učinimo i mi to u trenutku velike pobjede. ZA će tako biti još veće, naša srca i duše punije, a to nitko ne more platit. ŽIVILA HRVATSKA, naše OBITELJI i DJECA koja imaju pravo na MAMU i TATU(!) Navedeni tekst objavio sam uz Stepinčevu sliku s montiranog komunističkog suđenja poslije Drugog svjetskog rata i riječi koje je blaženi Alojzije izgovorio u propovijedi na blagdan sv. Petra i Pavla 1942. godine: “Oni mogu imati na raspolaganju sve vojske ovoga svijeta, mogu posjedovati sva materijalna sredstva, mogu imati sav tisak, sve radiopostaje i sva kina. Jednu stvar ipak ne mogu posjedovati – da ovladaju srcima i dušama ljudi, što je isključivo Božja povlastica. I ne samo da Bog ima moć nad srcima siromašnih i bijednih, nego i nad moćnicima ovoga svijeta, prema riječima Svetog pisma: ‘Kraljevo je srce u ruci Božjoj; on ga vodi kuda god hoće.’ (Izr 21, 1)” Činjenica je da je većina koja je zaokružila ZA uspjela i bez potpore medija koji su narod uglavnom izluđivali do iznemoglosti. Po mom mišljenju,

Ono što je, zacijelo, obilježilo akciju građanske inicijative „U ime obitelji“ bilo je od početka skupljanja potpisa pa do kraja, odnosno održavanja referenduma, sudjelovanje brojnih volontera, osobito mladi ljudi, što pokazuje da Hrvatska ima budućnost jer dobar dio njezine mladosti razumije kako je samo brak žene i muškarca normalan, u skladu s Božjim i prirodnim zakonima, i jedini životvoran. “Volontiram jer smatram da je brak kao zajednica žene i muškarca iznad politike, a država je dužna prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine priznavati brak kao ‘prirodnu temeljnu jedinicu društva’ te ga štititi, jer brak služi općem dobru.” Riječi su to devetnaestogodišnjeg Alena iz Rijeke. Njegov vršnjak Luka iz Osijeka o svom volontiranju je izjavio: “Mislim da mi katolici ne trebamo šutjeti na razne provokacije i medijski linč raznoraznih udruga. Trebamo se probuditi i reći glasno svoj stav o braku i obitelji.“ Da podsjetimo, Opća deklaracija o pravima čovjeka koju su Ujedinjeni narodi proglasili 10. prosinca 1948., u točci 16. ističe: “Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj... Obitelj je prirodna i osnovna ćelija

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

CRKVA I DRUŠTVO

Inicijativa „U ime obitelji“ predvođena dr. Željkom Markić prikupila je više nego dovoljan broj potpisa za raspisivanje ustavnog referenduma.

društva i ima pravo na zaštitu društva i države.” Ova temeljna karta ljudskih prava, unatoč nastojanjima kojekakvih lobija, osobito homoseksualnog, koji uz pomoć krojača novog svjetskog poretka na silu želi nametnuti rodnu ideologiju i promijeniti sliku o čovjeku i njegovoj biti, još uvijek je jedina i obvezujuća za sve one koji se bave općim poslovima. Potvrđuje to i vijest koju je lani objavio “Večernji list”: “Istospolni brak ne spada u ljudska prava koja mi možemo štititi, zaključio je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. To je, nakon presude iz lipnja 2010., druga presuda u kojoj taj sud odbija prikloniti se mišljenju da osobe istog spola imaju pravo na brak ili na posvajanje djeteta jednako kao i osobe različitog spola... Kako gay brak nije ljudsko pravo, to nije ni posvajanje za homoseksualne parove, odnosno nema diskriminacije kad sud neke

države odbije homoseksualcima dati pravo koje priznaje heteroseksualcima.“ Posebno perfidan bio je pokušaj protivnika referenduma da u svoje kolo uvuku novoga papu Franu. Dan poslije višemilijunske mise na završetku ovogodišnjeg Svjetskog dana mladih, koja se koncem srpnja održala na Copacabani u brazilskom Rijo de Janeiru, mediji su u prvi plan stavili ono što je poglavar Katoličke crkve spontano odgovarao novinarima u zrakoplovu na putu za Rim. Naslovne stranice novina zauzela je tobožnja (r)evolucija u odnosu prema homoseksualcima, kad je na jedno pitanje Papa kazao: “Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim?” Međutim, nije riječ o nekom novom stavu, kako Bergoglievu, tako ni Crkvenom, jer je Sveti Otac, pozivajući se na ono što o tome piše u Katekizmu, govorio u kontekstu pitanja o postojanju homoseksualnog lobija u Vatikanskoj kuriji, ističući kao problem u svijetu tolike lobije: gay, pohlepne, političke, masonske... Kako bismo bolje razumjeli što papa Frane misli o gay problematici, nedavno je kod nas objavljena knjiga “O nebu i o zemlji”, koja je nastala 2010. godine na temelju razgovora kardinala Jorgea Bergoglie i njegova prijatelja, argentinskog Ova temeljna karta ljudskih prava, unatoč nastojanjima kojekakvih lobija, osobito homoseksualnog, koji uz pomoć krojača novog svjetskog poretka na silu želi nametnuti rodnu ideologiju i promijeniti sliku o čovjeku i njegovoj biti, još uvijek je jedina i obvezujuća za sve one koji se bave općim poslovima.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

CRKVA I DRUŠTVO rabina Abrahama Skorke. “Uvijek je bilo homosekstječe se dojam da je ovaj referendum istjerao na sualaca... No u povijesti se nikad nije tražilo da se površinu razne demone koji u ime vrhovnog boga homoseksualnim vezama dodijeli isti status kao Tolerancije buče i viču. Prava kršćanofobija!” braku. Takvo što se toleriralo ili nije, izazivalo je ču“Definicija braka kao zajednice muškarca i žene đenje ili nije, ali se nikad nije izjednačavalo s branije pitanje vjere ili nevjere, nego je nešto što je kom... No sada se prvi put u povijesti takav odnos upisano u samu čovjekovu narav”, jasno je poruželi i zakonski izjednačiti s brakom, što smatram čio dubrovački biskup Mate Uzinić. Drugačijima se velikom pogreškom i antropološkim nazadovanjem. ovim referendumom ni u kojem slučaju “zlokobno To nije samo vjersko pitanje već i antropološko. Ako ne krše ljudska prava”. Oni koji s time manipuliraje takva zajednica privatna, njome nitko nije ugroju, krše, ranije navedenu Opću deklaraciju UN-a o žen, pa tako ni društvo. No ako se ona izjednači ljudskim pravima. s kategorijom braka i ako joj bude dopušteno poNa kraju, i oni koji su bili PROTIV, moraju znati da svajanje djece, možda će neka djeca biti ugrožena. u Hrvatskoj nakon trećeg referenduma u njenoj poSvaka osoba treba oca i majku, mušku i žensku vijesti, više ništa neće biti isto kao prije. Narod je osobu koje će joj pomagati u oblikovanju njezina shvatio da svojom inicijativom može pokretati deidentiteta.“ To je Pamokratske propin stav. cese, i o tome će Svojedobno je Volsvaka vlast ubutaire govorio jednom duće morati vosvom protivniku: “Ja diti računa. I što se ne slažem niti s je osobito važno, jednom riječi koju si prvo o čemu su izgovorio, ali ću do stanovnici Lijepe smrti braniti tvoje naše sami odlupravo da ih izgovočili je zaštita brariš”. Njegovi današnji ka kao temeljne anarho-liberalistički ustanove od koje sljedbenici kod nas život počinje, i sve bi dali da se glas bez kojeg, kako druge strane ne čuje. god brak bio Tako jedne dnevne ugrožen u svojoj novine prije, a i nasrži, nema obitekon 1. prosinca, dolji koju čine žena, nose stajališta samo muž i djeca koja onih koji su protiv resu budućnost ferenduma. Po njima domovine. Zato drugi i drugačiji kao je dobro što se da ne postoje. No, dogodio narod u jednom su ostali onda kad je to dosljedni svome učibilo najvažnije, telju Voltaieru. On je jer “sinovi ovoga Rezultati referenduma bjesomučno udarao svijeta” intenzivna Crkvu: “Uništino rade kako bi te bestidnicu!”, siktao je. Mnogi su u Hrvatskoj na dokinuli kršćansku antropologiju po kojoj je čovjek ovom tragu, obrušavaju se na Crkvu iz svih oružja, stvoren na sliku Božju, kao muško i žensko, e da bi samo što zaboravljaju Isusove riječi: Ni vrata je panametnuli svoju rodnu ideologiju po kojoj svaki poklena neće nadvladati. Nisu u tome kroz povijest jedinac može sam po svojoj volji birati ono što želi do naših dana uspjeli toliki silnici, a nije ni sama od biti i raditi što hoće protiv svoje savjesti i ljudske nasebe propala. ravi. Takav koncept kao rezultat imao bi čovječan“Ako je ovo referendumsko pitanje nerazumno, stvo s kojim bi knez ovoga svijeta, otac laži kako onda je cijela ljudska civilizacija tisućama godina ga je Krist nazvao, mogao manipulirati bez ikakve bila nerazumna i sada je konačno došlo vrijeme da muke. U Hrvatskoj, zasad, ovaj projekt nije prošao. joj rodni ideolozi, LGBTIQ aktivisti i politički ekstreNo, bitke se nastavljaju. Tko ustraje do kraja, spamnolijevi anarhisti donesu svjetlo svojega razuma. sit će se. Neka nam pomogne sveti Mihovil, vođa i Jedva smo ih dočekali!”, napisala je ovih dana na pobjednik u borbi protiv Zloga, kako bi naš narod Facebooku Lidija Paris. A Tatjana Kovač-Lovrić ostao zauvijek ZA Boga, Crkvu i Hrvatsku dragu. istakla je ovo: “Čitajući razne komentare na Fejsu SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

ŠIBENIK GRAD

70. godišnjica teških razaranja Šibenika Samo u jednom danu, na svetu Lucu 1943. godine, srušene su 24 zgrade, više ih je oštećeno, a poginulo je oko 80 ljudi. Pogođena je tada i do temelja srušena Gradska vijećnica, velike zgrade pored kavane Medulić, crkva svetog Julijana u sfredištu grada“. Pogođene su tada Poljana, gradski perivoj, zgrade uz samo kazalište, kuće u blizini svetog Frane, Vučićeva drogerija, tiskara Vitaliani, gradski hotel De La Ville. Više bomba tada je palo na samostan svetog Lovre. PIŠE: dr. sc. Ivica Poljičak FOTOGRAFIJE: Arhiva Iz perspektive angloameričkih pilota, koji su tijekom Drugog svjetskog rata ne samo prelijetali nebom nad Šibenikom nego su često neselektivno na Krešimirov grad istresali smrtonosni teret, vjerojatno se radilo o rutinskom izvršavanju povjerenog im zadatka. Međutim, za sve Šibenačne 16. studenoga 1943. godine započela je teška ratna drama, tog dana Šibenik po prvi put napadaju savezničke zračne snage. Ta bombardiranja savezničkih zrakoplova, različite učestalosti, potrajala su sve do 28. listopada 1944. godine, kada je bilo posljednje bombardiranje Šibenika. Posljedice tih bombardiranja bile su strašne: brojni poginuli i ranjeni, velike materijalne štete i teška razaranja cijelih dijelova grada kakvih

Hotel de la Ville, danas kino Šibenik

na taj način nije do tada bilo. Ipak, unatoč razornim posljedicama ta tema desetljećima nije dobila primjereno mjesto u suvremenoj povijesti Šibenika. TEŠKE RATNE GODINE Na samom početku bombardiranja civilnih ciljeva u gradu Šibeniku iz anagloameričkih zrakoplova mislilo se da je riječ o grešci. Nevjericu je izazvao pogodak u odjel psihijatrije šibenske bolnice. I šibenski biskup mons. Jeronim Mileta događaj smatrao „nesretnim slučajem“. Naime, vjerovalo se da su ciljevi napada vojni ciljevi te da je smrtonosni teret koji je pao u bolnicu slučajnost. Nažalost, nije trebalo dugo čekati kako bi se ustanovilo da nema niti govora o slučajnosti, te da je cijeli grad meta. U to je vrijeme i bez zračnih bombardiranja stanje u Šibeniku bilo iznimno teško, posebice se ističe kako je vladala glad. U takvim okolnostima, brojna bombardiranja život u Šibeniku učinila su teško snošljivim. Pod nadnevkom 28. studenoga 1943. godine u Ljetopisu samostana Sv. Lovre, između ostalog zapisano je kako su engleski zrakoplovi učinili „strašne i uprav nemoralne štete: bacili su bombe na državnu bolnicu te unesrećili mnogo bolesnika i luđaka. Žalosna je bila slika gledati te jadnike kako hodaju gradom u samim podgaćama. Neka su odjeljenja potpuno srušena te su mrtve čitavo popodne otkopavali“. Tog dana bombe su uništile zgrade kirurškog, internog i psihijatrijskog odjela. PROSVJED BISKUPA MILETE To je, a o tomu piše povjesničarka Marica Karakaš Obradov, „potaknulo šibenskog biskupa mons. Jeronima Miletu da se oglasi javnim prosvjedom u kojem je naveo da je do početka prosinca ispod ruševina iskopano 11 mrtvih i 15 ranjenih. Kasnije se taj broj povećao na 25 mrtvih i isto toliko ranjenih. Biskup je također naglasio da su svi krovovi bolničkih zgrada bili označeni velikim crvenim križem, a na dvijema zgradama postavljen je i stijeg Crvenog križa. Na bolničke zgrade bačeno je devet teških bombi. Biskup je osudio taj napad kao nečovječan.“

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

ŠIBENIK GRAD

Prema dostupnim podacima

Šibenik pred Drugi Svjetski rat

saveznički zrakoplovi tijekom

Već u studenome, piše povjesničar Nikica Barić, gradu su nanesene velike štete. „Srušeno je i oštećeno više zgrada, a među njima i gradska bolnica. Stanovništvo je u panici napuštalo grad i odlazilo u okolna sela u potrazi za sigurnim utočištem. Računalo se da je gotovo 95% ljudi napustilo središte grada. Vraćali su se u grad pred jutro ili pred večer po svoje stvari. Rasvjeta u središtu grada nije radila, a vode je bilo samo do ranih jutarnjih sati“. Tijekom prosinca anagloamaeričko zračno bombardiranje Šibenika bilo je podjednako nepodnošljivo i razorno kao i u studenome 1943. godine. Zvona gradskih crkava zvonila su samo za potrebe izvođenja radnji povezanih uz zračne napade. „Više ne zvonimo“ piše u ljetopisu samostana svetog Lovre „ni podne ni zdravomariju jer je ured za zračnu zaštitu naredio da nikakovo zvono ne smije zvoniti poslije 8 sati izjutra, jer ako kasnije zvone znak je da je negdje nastao požar uslijed bomabardiranja, pa se zvonjavom zovu unaprijed određeni

Drugog svjetskog rata Šibenik i neposrednu okolicu napali su 37 puta. U napadima je poginulo 320 građana civila i 17 vojnika, a ranjeno je 36 civila i 8 vojnika.. ruševine hotela de la Ville, danas kino Šibenik

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

ŠIBENIK GRAD bili teško oštećeni spomenici graditeljstva kao što je zgrada Gradske vijećnica koja je bila sravnjena do zemlje. Na sreću, nakon rata metodom faksimila, dugotrajnom obnovom, vraćen joj izgled kakvom je danas poznajemo. Tek metri, doslovce metri su nedostajali da bude pogođena i srušena katadrala svetog Jakova.

Gradska viječnica u ruševinama ljudi za pomoć. Prvo zazvone zvona na Gospi u Varoši, a onda sva druga po svim crkvama“. BOMBARDIRANJE NA SVETU LUCU 1943. GODINE Izrazito teško razaranje središta grada dogodilo se na svetu Lucu 1943. godine. Oko 11 sati tog dana, piše Ivo Livaković, „saveznički zrakoplovi razaraju Šibenik, pogađaju zgrade u staroj gradskoj jezgri. Pogođena je tada i do temelja srušena Gradska vijećnica, velike zgrade pored kavane Medulić, crkva svetog Julijana u sfredištu grada“. Pogođena je tada Poljana, gradski perivoj, zgrade uz samo kazalište, kuće u blizini svetog Frane, Vučićeva drogerija, tiskara Vitaliani, gradski hotel De La Ville. Više bomba tada je palo na samostan svetog Lovre: „potpuno su uništena dva prva poda, a čitav samostan rastresen je tako da u njemu više nije moguće stanovati“. U tom zločinačkom napadu, samo u jednom danu srušene su 24 zgrade, više ih je oštećeno, a poginulo je oko 80 ljudi. Napadi su se nastavili i sljedećih nekoliko dana, a grad je gotovo u potpunosti opustio.Ove se godine navršava punih 70 godina od zločinačkih razaranja. Prema dostupnim podacima saveznički zrakoplovi tijekom Drugog svjetskog rata Šibenik i neposrednu okolicu napali su 37 puta. U napadima je poginulo 320 građana civila i 17 vojnika, a ranjeno je 36 civila i 8 vojnika. Grad je doživo i teška razaranja fizičkog, urbanog tkiva. Srušeni su i nestali cijeli blokovi kuća, a srušeni su ili su

PROMJENE U STAROJ JEZGRI IZAZVANE BOMBARDIRANJEM Razaranja Šibenika ostavila su velikog traga na slici stare gradske jezgre i bitno promijenile njenu sliku. Posebice je to iskorišteno za formiranje novog bloka gdje se danas nalazi zgrada županijske uprave, hotela Jadran i bivšeg kina Šibenik. Osnovna škola Fausta Vrančića izgrađena je na mjestu gdje su prije bile zbijene kamene kuće porušene tijekom bombardiranja. Također, naknadno oblikovan trg kod kavane Medulić nastao je na mjestu gdje se nekada nalazila velika zgrada. Primjera naknadnih interpolacija do kojih je došlo tijekom obnove ima još i više; navedeno je samo nekoliko istaknutih. Želja nam je potaknuti da se ratno razaranje Šibenika tijekom brojnih bombardiranja savezničkih zrakoplova obilježi na reprezentativni način te da se postavi spomen ploča svim Šibenčanima koji su nevini stradali u tim razaranjima, gdje bi na svetu Lucu mogli svake godine položiti vijenac i obnoviti sjećanje na njihovu žrtvu.

Prostor ispred katedrale početkom 20. st

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

KULTURA

Obnova Uneskove bazilike sv. Jakova u Šibeniku

Radove izvode domaći meštri i stručnjaci PIŠE: FRANKO ČEKO, teolog Katedrala sv. Jakova u Šibeniku gradila se punih 105 godina ( 1431. – 1536. ). Radovi su se odvijali u izrazito nepovoljnim vremenima, bremenitim raznim teškoćama (turska opsada i epidemije). Zahvaljujući genijalnom umijeću graditelja Jurja Dalmatinca i kasnije Nikole Firentinca izrasla je u neponovljivo umjetničko djelo najvišeg reda. Poveljom od 2. prosinca 2000. godine, prepoznata je njena jedinstvena ljepota, te je uvrštena na Uneskovu listu svjetske kulturne baštine. Katedrala sv.

Jakova je građena posebnom tehnikom slaganja kamenih blokova. Iako je od kamena, ona je živi organizam kojem je potrebna stalna obnova, briga i održavanje. U više su navrata tijekom proteklih stoljeća poduzimani veći, temeljitiji zahvati u kameno tkivo katedrale. Vrijeme, vremenske nepogode, atmosferska onečišćenja u manjoj su ili većoj mjeri uništavali finu strukturu njene kamene plastike kojom katedrala sv. Jakova obiluje. Znanstvena dostignuća u umijeću obnove, sofisticirane metode i najnovija dostignuća restauracije stalno se unapređuju i primjenjuju u potrebi očuvanja tog iznimnog

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

KULTURA umjetničkog djela naše kulturne baštine. Posebno umijeće u obnovi bilo je potrebno nakon divljačkog agresorskog djelovanja u Domovinskom ratu u kome je kupola katedrale bila meta njihova kulturocida. Uz konzultacije svjetski priznatih autoriteta, kupola katedrale je obnovljena isključivo domaćim snagama i stručnošću. Od tada pa kroz više od dva destljeća traju intezivniji radovi na obnovi i zaštiti katedrale pod vodstvom i stručnim nadzorom našeg Kozervatorskog odjela u Šibeniku uz osiguranje značajnih financijska sretstva Ministarstva kulture RH, financijsku pomoć Županije i Grada U tom vremenu izvršeni su radovi na sanaciji oštećenja vanjskog kamenog plašta katedrale, čišćenju katedralnih portala, demontiranju kipova zbog njihova propadanja. Veliki dio radova u obnovi i zaštiti katedrale obavila je restauratorska radionica „Krševan“ vlasnika Mile Mesića, dio građevinskih sanacija je obavio izvođač „Keran Company“ iz Vodica, monitoring konstrukcije stalno obavlja „ Ser.co.tec.“ s.r.i. iz Trsta, klesanje kamena „ Kamen Pučišća“ s otoka Brača, da nabrojimo dio izvođača radova obnove. Zahtjevne radove na obnovi i čišćenju unutrašnjosti katedrale izvode restauratori Hrvatskog restauratorskog zavoda primjenjujući iskustvo, znanje i sofisticirane tehnologije da bi graditeljskom umijeću genijalnih majstora vratili što izvorniji izgled. Posebno treba istaknuti da je zahvaljujući uvrštavanju na Uneskovu listu svjetske spomeničke baštine u posljednjih nekoliko godina značajno porastao broj posjetitelja. Time se prikupljaju značajna financijska sredstva koja naša Biskupija i Župa sv. Jakova ulažu u obnovu katedrale sv. Jakova. Nakon temeljitih radova na vanjskoj sanaciji Katedrale prišlo se je još zahtjevnijoj obnovi, sanaciji i čišćenju unutrašnjosti katedrale, izvršeni su istražni radovi, uklanjaju se nezgrapne intervencije cementom izvedene u prošlim stoljećima i uklanjaju naslage nečistoće nastale osoljavanjem i čađenjem kamenih površina. Potrebno je naglasiti da se radovi izvode prema utvrđenim cijelinama s najmodernijim i najsofisticiranijim metodama da bi se što bolje očuvala ugrožena struktura kamena. Također je temeljito obnovljena i restaurirana krstionica katedrale simbolički nazvana „čipkom u kamenu“ s obzirom na virtuoznost umjetničke obrade kamena. U svrhu ispitivanja statike južnog zida katedrale obavljena su istraživanja temelja u tom dijelu, sanacija gradskog bedema koji graniči s temeljima. Dio tog prostora je u gradnji namjenjen kripti katedrale. Do 46

sada izvedene radove u obnovi katedrale pokušat ćemo nabrojiti redom: -obnova tambura i kupole (ratna šteta) 1995. – 97. -saniranje oštećenja kupole i brodova 1997. – 2002. -nova gromobranska instalacija -klesarski popravci pročelja i svodova te zaštita pročelja biocidnim sredstvima -čišćenje vanjskog kamenogn plašta katedrale od agresivnih taložina i nakupina -injektiranje pukotina kapitela složenih stupova križišta te arhitrava zapadnog portala -demontaža skulptura navješetenja s južnog transepta -stalni monitoring konstrukcije od 1997. -nova elektroinstalacija i ozvučenje te rasvjeta -restauratorska obnova krstionice i trijema sakristije -restauratorska obnova sjevernog portala, -konstruktivna sanacija i restauracija oltara sv. Kristofora -konzervatorska istraživanja južnog zida i temelja

južne arkature glavnog broda -građevisnka sanacija uz južni zid i gradski bedem -restauratorski radovi zapadnog portala (tordirani stup s postamentom, izrada i postava replika apostola) -izrada restauratorsko-konzervatorkog elaborata obnove prezbiterija -čišćenje i desalanizacija prezbiterija, zaštita polikromije, uklanjanje korodiranih metalnih dijelova 1. faze ( radovi u tijeku) -sanacija vanjskog dijela polukupole apside

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

KULTURA BIBLIJSKA TRILOGIJA: Don Dominik Škevin izdao tri knjige svojih kazivanja tekstova iz Biblije

TVOJA RIJEČ GOSPODINE, NOZI JE MOJOJ SVJETILJKA PIŠE: JOŠKO ČELAR, novinar Don Dume, kako ga svi popularno zovu, sedam je godina radio na trilogiji knjiga s tematikom kazivanja, izvadaka i citata iz Biblije na svojim crkvenim homilijama. Tiskane su kod nakladnika ‘Naša ognjišta’ iz Tomislavgrada i pokrivaju tri godine liturgijskoga ciklusa, a nastajale su u razdoblju od 2005. - 2012.

Mons. Dume Škevin

Prilično plodnome spisateljskom opusu duhovnika na prostoru naše županije i šibenske biskupije (fra Petar Klarić, fra Mate Nikola Roščić, fra Žarko Maretić, fra Stojan Damjanović, don Stipe Perkov i drugi) ove se godine pridružio još jedan, don Dominik Škevin, rodom iz Betine na otoku Murteru, župnik u više župa, član Ekumenskog vijeća pri HBK, član Zbora savjetnika, kapelan sestara benediktinki i 14 godina generalni vikar šibenske biskupije. Naime, don Dume je sedam godina radio na trilogiji knjiga s tematikom kazivanja, izvadaka i citata iz Biblije na svojim crkvenim homilijama. Tiskane su kod nakladnika ‘Naša ognjišta’ iz Tomislavgra-

da i pokrivaju tri godine liturgijskoga ciklusa. Sve tri knjige nose isti naslov: ‘Tvoja riječ, Gospodine, nozi je mojoj svjetiljka’, što su zapravo riječi iz Psalma 119, uzetih kao moto autorova promišljanja. Poruke nedjeljnih biblijskih čitanja I prije negoli su predstavljene javnosti, o knjigama smo s monsinjorom Škevinom razgovarali u knjižnici sjemeništa, gdje kao umirovljeni svećenik boravi od studenoga 2011. -Sve tri knjige o kojima je riječ, kazuje don Dume, sadrže poruke nedjeljnih biblijskih čitanja. To su tekstovi kojima se na neki način želi proniknuti u smisao onoga što nam kažu biblijski tekstovi u svetoj misi. Oni su pisani u svoje doba, o određenom povijesnom kontekstu i povijesnim prilikama. Danas, kada smo daleko od toga vremena, nama je potrebno malo se pomučiti da dođemo do izvornoga smisla božjih poruka u biblijskome tekstu. To nam treba da otkrijemo što Bog poručuje nama preko tih drevnih tekstova, danas u našim prilikama u našemu životu. Te poruke moramo usvajati i pretvarati ih u naš svagdašnji život da one postanu ono što je u naslovu knjiga - svjetlo mojoj stazi. Tekstovi nisu klasične propovijedi -Zapravo, dopunit će don Dume, u svakoj od tri knjige ima 60 do 70 biblijskih tekstova, ali je to plod moga ukupnoga svećeničkoga rada, još od 1960. kada sam zaređen. U tome te biblijske poruke ne doživljavam kao propovijedi na klasičan način nego kao pokušaj da zajednički otkrivamo ono što nama božji tekstovi znače i žele poručiti. U tome otkrivanju ja sam uživao. Pišući svih tih sedam godina bilo mi je ugodno, tako da bih bio sretan kada bi i čitatelj to doživio na isti način

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

MLADI

SUSRETI

mladih

PIŠE: Petar Alfirević, dipl. ing. FOTOGRAFIJE: Petar Alfirević, dipl. ing. arhiva SVJETSKI DAN MLADIH Svjetski dan mladih događaj je u organizaciji Katoličke crkve, koji okuplja mlade ljude iz cijelog svijeta na susretu s papom. Svake dvije ili tri godine, organizira se veliki međunarodni susret, koji je svaki put u nekom drugom gradu. Svečanost, koja traje nekoliko dana predvodi papa. Ovu ideju pokrenuo je papa Pavao VI., koji je organizirao prvi veliki susret s tisućama mladih u Rimu 1975. godine. Godine 1995. papa 48

Ivan Pavao II. ponovno je oživio susrete mladih vjernika, kada se u Manili na Filipinima okupilo više od pet milijuna mladih. Godine 1997., Svjetski dan mladih postao je susret mladih u trajanju od tri dana prije završne ceremonije. Od tada se organizirao redom u Parizu, Rimu, Torontu, Kölnu, Sydneyu, Madridu i Rio de Janeiru. Sljedeći susret održat će se u Poljskom gradu Krakowu 2016. godine. Običaj je da se svaki drugi susret održava u Europi, a susret između njih izvan Europe. Mladi iz Šibenske biskupije organizirano su prvi put bili na Svjetskom susretu mladih 2002. u Torontu. Od tada mladi iz Šibenske biskupije u većem ili manjem broju organizirano sudjelu-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

MLADI U ovoj rubrici obrađivat ćemo temu vezano za mlade u Šibenskoj biskupiji.

LIJEVO: Koln 2005. DESNO: Sydney 2008.

ju na susretima. Najveći broj mladih iz biskupije bio je na susretu u Kolnu u Njemačkoj 2005. godine. NACIONALNI SUSRETI KATOLIČKE MLADEŽI:

Rijeka (2000.) “I Riječ je tijelom postala” Osijek (2002.) “Sačuvaj nas u svom imenu” Šibenik (2004.) “Zaveslaj na pučinu!” Pula (2006.) “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, i ja sam s njima!” Varaždin (2008.) “Bijahu postojani” Zadar (2010.) “Da vaša radost bude potpuna” Sisak (2012.) “U svjetlosti hodimo”

Svjetski dan mladih uglavnom bude tijekom ljeta, u srpnju. Sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu mladi se susreću po župama države u kojoj se susret održava. Tada imaju priliku upoznati se s načinom života, običajima i mentalitetom ljudi zemlje u kojoj su gosti. Obično se spava kod obitelji koje su izrazile želju primiti mlade. Mladi iz župa primatelja osmisle program, koji traje od 5 do 7 dana, te uz duhovni program sudjeluju na raznim manifestacijama tipičnim za taj kraj. U drugom dijelu svi mladi se nalaze u gradu susreta. Taj glavni dio susreta traje pet dana. Njegovim tijekom mladi su uglavnom smješteni u dvoranama po školama, a spava se u vrećama za spavanje. Za razliku od prvog dijela susreta, koji se bazirao na upoznavanju kulture iz prve ruke, tih pet dana ispunjeno je predavanjima, molitvama, meditacijama. Sudjeluje se na Misi otvaranja susreta, dočeku pape, te se pretpo-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

MLADI sljednjeg dana svi okupljaju na otvorenom prostoru gdje uz molitveno bdijenje dočekuju posljednji dan susreta. Tog dana papa u koncelebraciji s biskupima iz cijelog svijeta slavi Sv. misu. Nerijetko se događa da ta misa bude najposječeniji događaj u povijesti zemlje u kojoj se susret održava. Fascinantno je vidjeti toliki broj mladih, često višemiljunski kako u zajedništvu pred jednim Bogom u nepreglednoj koloni hodočasti prema mjestu slavljenja Sv. mise, cijelu noć bdi, te ujutro misu slavi. TAIZE SUSRETI Zajednica iz Taizéa međunarodna je kršćanska ekumenska zajednica koju je osnovao brat Roger 1940. godine u Francuskoj. Nalazi se u seocu Taizé na jugu Burgundije. Brat Roger bio je protestantski pastor, koji je iz prve ruke uvidio opasnost ratnog sukoba i razaranja Europe te je odlučio raditi na ekumenizmu i zajedništvu među krščanima.

Braća se zavjetuju za cijeli život na dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, na celibat i jednostavnost života. Danas zajednica okuplja više od stotinu braće, katolika i protestanata različitih podrijetla, iz više od dvadeset pet zemalja. U srcu dnevnog života u Taizéu su tri zajedničke molitve. Braća se uzdržavaju vlastitim radom. Ne primaju darove ili donacije. Ne primaju niti obiteljsko nasljedstvo za sebe nego ga zajednica posvećuje najsiromašnjima. Neka braća žive u malim «bratstvima» među siromasima. Od 1978. godine Zajednica organizira novogodišnja hodočašća povjerenja, koja se uglavnom održavaju u većim europskim gradovima, od 28. prosinca do 1. - 2. siječnja. Svake godine, deseci tisuća mladih sudjeluje na tim susretima, i prihvaćaju ih župe i obitelji grada domaćina. Posljednjih nekoliko godina susreti se organiziraju i izvan Europe.

SLIKA DOLJE: Taize susret u Rotterdamu

SVJETSKI SUSRETI KATOLIČKE MLADEŽI: 1984. Vatikan (Rim) 300.000 sudionika 1985. Vatikan (Rim) 300.000 sudionika 1987. Buenos Aires (Argentina) 1.000.000 sudionika 1989. Santiago de Compostela (Španjolska) 400.000 sudionika 1991. Czestohowa (Poljska) 1.600.000 sudionika 1993. Denver 500.000 sudionika

(SAD)

1995. Manila (Filipini) 5.000.000 sudionika 1997. Pariz (Francuska) 1.200.000 sudionika 2000. Vatikan (Rim) 2.000.000 sudionika 2002. Toronto (Kanada) 800.000 sudionika 2005. Koln (Njemačka) 1.200.000 sudionika 2008. Sydney (Australija) 400.000 sudionika 2011. Madrid (Španjolska) 2.000.000 sudionika 2013. Rio de Janeiro (Brazil) 3.700.000 sudionika 2015. Krakow (Poljska)

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

MLADI za Pastoral mladih Hrvatske biskupske konferencije bio je šibenski biskup mons. Ante Ivas. BISKUPIJSKI SUSRETI Mladi se u Šibenskoj biskupiji organizirano počinju okupljati kada je povjerenikom za pastoral mladih imenovan mons. Marinko Mlakić, tadašnji župnik Župe presv. Srca Isusova na Baldekinu u Šibeniku. Valja naglasiti kako Taize zajednica okuplja krščane, dakle katolike, protestante, pravoslavce, anglikanace... Cilj je zajednice pronaći zajednički jezik među mladima. Susreti se sastoje od dnevnih molitvi, razmatranja, radionica, meditacija... Novogodišnji Taize susreti nisu toliko posjećeni poput Svjetskog dana mladih. Uglavnom se skupi do 50.000 mladih. Mladi Šibenske biskupije organizirano sudjeluju na Taize susretima od 2006. kada je susret bio u Zagrebu. Od tada susret se održavao u Ženevi, Bruxellesu, Poznanu, Rotterdamu, Berlinu, te Rimu. Ove godine susret se održava u Strassbourgu u Francuskoj SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) je susret mladih hrvatskih katolika koji se održava svake dvije godine u Hrvatskoj i u BiH naizmjenice.

Susret traje dva dana. Prvi dan je zajednički susret na Sv. misi, koju uglavnom koncelebriraju svi biskupi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nakon glavnog programa, mladi se upućuju u župe gdje uglavnom budu razmješteni po obiteljima. Idući dan je program po župama gdje se mladi upoznavaju dijelom Hrvatske u kojoj tad jesu. Za razliku od međunarodnih susreta, gdje se mladi upoznavaju s novom kulturom, novim načinom života, na Susretima hrvatske katoličke mladeži, mladi poboljšavaju svoju suradnju, uče na primjerima drugim te se s novim iskustvom vraćaju se u svoje župe. Susreti hrvatske katoličke mladeži okupljaju u prosjeku oko 25.000 mladih rvata iz Hrvatske, a nerijetko i iz inozemstva. 2005. godine Šibenik je bio domaćin susreta za oko 20.000 mladih. Glavna Sv. misa slavljena je na gatu Vrulje u šibenskoj luci. Moto susreta je bio Zaveslaj na pučinu. Danas taj naziv nosi Katolička osnovna škola u Šibeniku. U to doba povjerenik

U početku su susreti bili uglavnom jednom tjedno kada su se razmatrale teme iz Sv. pisma, aktualne teme iz života i sl., a odvijali su se u župnoj dvorani uz prisustvo oko 20-ak mladih. S vremenom su se pridruživali mladi iz drugih župa, a pojedine župe počele su organizirati i svoje susrete. 2002. godine osnovan je i Sabor mladeži Šibenske biskupije u kome je svaka župa imala svoje predstavnike koji bi, zajedno s mladima iz drugih župa, radili na kvaliteti i animiranju mladih na razini cijele biskupije. S vremenom je zbor mladih Župe Presvetog Srca Isusova “Laudantes” prerastao svoje okvire i postao biskupijski zbor. 2003. godine organiziran je i prvi kržni put mladih u Korizmi koji se održava od tada svake godine, a od 2005. godine osposobljavaju se mladi za župne animatore. Biskupijski susret mladih se redovito održava svake godine, uvijek s jednakim ciljem suradnja i komunikacija među mladima. Današnji je povjerenik za mlade don Gabrijel Jagarinec, župnik u Skradinu.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

SVETOST

s. Klara Žižić

današnja župna crkva sv. Mihovila u Oklaju, rodna župa sestre Klare

POD SVETIM HABITOM KAKO JEDNA SVIĆA SIJALA Svijetao trag Klare Šibenske PIŠE: s. TEREZA ZEMLJIĆ U izbor raznovrsnih tema i sadržaja ovoga broja “Svetog Mihovila” ulazi i naslov “Svijetao trag Klare Šibenske” koji želi ukratko predstaviti utemeljiteljicu Družbe sestara franjevki od Bezgrješne ili Šibenskih franjevki. Šibenik je kolijevka najstarije ženske redovničke zajednice nastale na hrvatskom tlu od hrvatske utemeljiteljice Prominke, majke Klare Žižić. Svoj početak ova franjevačka redovnička zajednica bilježi 1673., dolaskom Mare s. Klare Žižić iz Promine u šibenski Varoš, kako nam to opisuje Knjiga od uspomene, stara kronika Sestara franjevki, pisana bosančicom i štokavskom ikavicom. (Kritičko izdanje Knjige od uspomene objavljeno je u Šibeniku, 2005.). Stoga, da bi se pisalo o Sestrama franjevkama nužno je najprije doznati nešto o njihovoj utemeljiteljici majci Klari Žižić. Majka Klara, krsnim imenom Mara, rođena je u Promini 1626. god. Vrijeme u kojem je živjela obilježeno je strahotama osmanlijskih osvajanja i pustošenja, rušenjem i paljenjem katoličkih crkava, odvođenjem ljudi i djece u ropstvo, sveopćom bijedom naroda, materijalnom i moralno-duhovnom te stalnim prijetnjama islamizacijom. 52

Velik dio svoga života provela je u rodnoj Promini. U teškim okolnostima osmanlijske vlasti, kada je bilo pravo herojstvo sačuvati vjeru u narodu, Mara Žižić posvećuje svoj život Bogu zavjetom djevičanstva i posvećuje se pouci u vjeri i brizi za narod u bliskoj suradnji s franjevcima provincije Bosne Srebrene. Osmanlije su na okupiranim područjima dopuštale jedino franjevcima pastoralno djelovati iz njihovih samostana, ali i oni su bili redovito izvrgnuti samovolji i okrutnosti Turaka i njihovih slugu. Iz Visovačkog samostana, pod čijom je pastoralnom skrbi bila i Promina, franjevci su pastorizirali široko područje od Zagore do Like. Zbog nedostatka župnika franjevaca - koji su rijetko mogli doći u pojedina sela gdje su godišnje imali tri ili četiri puta svetu misu - franjevci su angažirali Bogu posvećene žene da one narodu održavaju vjersku pouku. Uloga Mare, kasnije s. Klare, osobito je bila značajna u Promini kroz dugo razdoblje, od 1648. do 1672., zbog potpune odsutnosti franjevaca s tog područja. Ona je ostala u Promini pod cijenu vlastita života s ostatkom naroda koji nije u organiziranu pokretu (1648.), u kojem su sudjelovali i franjevci s Visovca, prešao na područje pod vlašću Mletačke Republike, tj. na uski pojas uz more. Franjevci su tada morali napustili Visovac i preselili su se u Ši-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

SVETOST

OKLAJ - PROMINA Oklaj je naselje i središte Općine Promina, u Šibensko-kninskoj županiji. Nalazi se oko 14 kilometra sjeverozapadno od Drniša i oko 15 kilometara jugozapadno od Knina. stari Šibenik ( ilustracija ) u kojem je Klara živjela i djelovala

benik gdje nastaje njihov samostan sv. Lovre. Odlaskom franjevaca s Visovca katolici su na tom području ostali potpuno nezaštićeni. Mara je podržavala zajedno s Katom Burmaz vjerski život među katolicima koji su tamo ostali i bila je, koliko je to uopće bilo moguće, veza s franjevcima u Šibeniku. Završetkom Kandijskog rata (1647.1699.) i uspostavom granice između Mletačke Republike i Turskog Carstva na području Dalmacije, osobito prema Šibeniku, krajem 1671. , kao i povratkom franjevaca iz Šibenika na Visovac 1672., Mari Žižić otvorio se put odlaska u Šibenik. Uređeni pravni status franjevaca, kako od strane Mletačke Republike, tako i od turskih vlasti, omogućio joj je posredovanjem franjevaca legalan prijelaz na područje Mletačke Republike, kako je to vidljivo u molbi upućenoj Mletačkom senatu za potvrđivanjem posjeda redovnica izradom katastarske karte, 1762. godine. U spomenutoj molbi između ostalog piše: „Da bi izbjegle nepodnosivi jaram otomanske tiranije, uz pomoć otaca male braće [Malih otaca opservanata], zvanih Bosancima, bile su prevedene u preblago krilo ove uzvišene Mletačke Republike, Redovnice – Trećoretkinje istoga Reda sv. Franje, i godine 1673. našle su svoje sklonište u jednoj maloj kućici

u šibenskom Varošu gdje su, uz pomoć svojih radnih napora i uz milostinju vjernika, nastavile i još uvijek nastavljaju svoju prisutnost s uzornim svojim vladanjem, sa hvalevrijednim žarom u službi njihove Svete Ustanove, i sa sveopćim zadovoljstvom ovoga grada.“ Iz ove molbe vidi se u kakvim je uvjetima živjela Mara Žižić u Promini. Bio je to nepodnosivi jaram otomanske tiranije kojoj su ona i Kata Burmaz bile trajno izložene, a 1673. bio je vrhunac te tiranije, zasigurno i zbog velike vjerske angažiranosti,osobito Mare, koja i prva dolazi u Šibenik 1673. i nastanjuje se u jednoj maloj kućici u šibenskom Varošu. Mara i Kata Burmaz ostavile su upečatljiv trag u vjernicima prominskoga kraja i šire, a njihova zauzetost za malog čovjeka i uzoran vjernički život u Promini bio je poznat i žiteljima Šibenika među kojima su bili mnogi koji su pobjegli u Šibenik pred turskom tiranijom, osobito u organiziranom preseljenju stanovništva 1648. i nakon kuge u Šibeniku 1649., kao i u kasnijim godinama. Stoga su od “strane stanovnika ovoga Grada” bile pozvane1673. da se nastane u Šibeniku kako bi im služile kao uzor u njihovu vjerničkom životu i pružale im pomoć u raznim potrebama. Taj podatak nalazimo u jednoj intervenciji (noti) iz kancelarije šibenskog biskupa Mate Zanonnia, 1898. kotar-

Prema popisu iz 2011. naselje je imalo 469 stanovnika

Župu Prominu čini više sela ipod brda Promine: Oklaj, Razvođe, Lukar, Suknovci, Matasi, Marasovine, Ljubotić, Puljani, Seline, Nečven, Čitluk, Podi, Mratovo i Bogetić.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

SVETOST skom poglavaru u Splitu, vezanoj za prikupljanje đena drugim motivima, te se pod cijenu trajne nemilostinje. U istom dopisu također se navodi da su sigurnosti i nezaštićenosti nastanila izvan gradskih Trećoredice sv. Franje bilepozvane u Šibenik kako zidina, dijeleći sudbinu onih koji su ovamo došli bi poučavale djecu u kršćanskom nauku i pružale ranije, bježeći pred Turcima. besplatna prenoćišta siromašnim vjernicima iz obliLazareti za kužne bolesnike (gubavce, oboljele od žnjih sela. kuge...) također su bili izvan gradskih zidina. U neU ovom dokumentu, kao i u navedenoj molbi Mleposrednoj blizini Marine kućice u Varošu (ili Vrtlinatačkom senatu ma) bila je crkvi1762., te druca sv. Martina (u gim dokumentinekim zapisima ma koji navode sv. Lazara) do godinu dolaska koje se nalazio Mare Žižić u lazaret sv. LaŠibenik, 1673., zara (Hospital vidljivo je da se sv. Lazara) koji poimanje Treje služio za izoćoredica sv. laciju gubavaFranje u šibenca, oboljelih od skom Varošu kuge ili drugih poistovjećivalo zaraznih bolesti. s karizmom koju U Šibeniku su je majka Klara često bile teške kao utemeljiteepidemije kuge ljica dala svojoj 1348., 1397., redovničkoj za1479., 1483., Franjevke od Bezgrešne jednici, a ona joj je u potpunosti 1526., 1544., 1553., 1649., početkom XX. st ostala vjerna. Stoga je ime i oso1690., 1835/6., 1856., 1872. i ba majke Klare Žižić značilo isto 1887. Može se zaključiti da je što i njezina redovnička zajednica. Ovakvo poimablizina lazareta sv. Lazara također jedan od razlonje osobe i djela majke Klare proizlazi iz izrazito ga zašto se Mara s. Klara nastanila izvan gradskih naglašene poniznosti kojom je ona vršila svoju zidina, kako bi zajedno sa svojim sestrama popoglavarsku službu u duhu sv. Franje i sv. Klare magala njegovati takve bolesnike i pružati im poAsiške. trebnu utjehu. Osjetljivost za bolesnike, siromahe Dolaskom u Šibenik, Mara s. Klara nastavila je i umiruće ostala je u redovničkoj zajednici Sestara kao i u Promini - pomagati franjevcima u pastorizaFranjevki sve do danas. Dugo se zadržala i praksa ciji puka zajedno sa svojim sestrama s. Serafinom njege bolesnika po privatnim kućama, pohod umiBurmaz, s. Gabrijelom Burmaz, s. Serafinom Čavrućima i molitva u kućama gdje su bili mrtvi. čić, s. Franciskom Žižić, s. Andrijanom Mandušić... Osim što se majka Klara zajedno sa svojim sestraitd. Majka Klara je zasigurno imala veliku podršma brinula za bolesnike izvan svoga hospicija, one ku u svojoj redovničkoj revnosti i angažiranosti u su i u svom hospiciju njegovale bolesne. Tragom vjerskoj pouci odraslih i djece od tadanjeg župnika matičnih knjiga umrlih župe Gospe van Grada nažupe Gospe van Grada fra Jure Markovića, rodom lazimo zapise o hospiciju sestara kao mjestu gdje iz Doljana u Bosni, koji je bio župnikom od 1668. do su ljudi umirali. Iz tih podataka može se zaključiti 1685. Fra Jure Marković uživao je kao župnik i reda su sestre od svojih početaka, počevši od majke dovnik velik ugled te je od strane crkvenih i civilnih Klare Žižić, u šibenskom Varošu primale u kuću na vlasti dobio niz pohvala i priznanja. liječenje i njegu bolesnike razne dobi, od djece do starijih osoba. Neki od njih nisu se mogli izliječiti, Znakovitost odabira mjesta pa su kod sestara i umirali. Najčešće su bili rodom stanovanja iz zagorskih sela (Mirlović, Blizna, Moseć, Vinovo, Prgomet, Sedramić, Labin, Sratok, Gradac, KraljiMara nije bez razloga odabrala mjesto svoga prece, Boraja), naseljeni u Varošu, ili iz bliže okolice bivanja izvan gradskih zidina, nedaleko od župne Šibenika (Vrpolje, Zablaće, Mandalina, Zlarin), a crkve Blažene Djevice Marije u Vrtlinama (Gospe iznimno iz daljih krajeva, kao Ana Curković (Poljak) van Grada). Zasigurno se moglo naći unutar gradiz Suhača (Sinj). Među umrlima u kući sestara naiskih zidina sigurnije sklonište, kao što su fratri s Vilazimo i na ženu nepoznatih roditelja Martu Milutin, sovca, sklanjajući se pred Turcima, našli sigurnije siromašnu i bez vlastitog doma koja je živjela kod mjesto unutar zidina Šibenika. Ona je očito bila vosestara, gdje je i umrla 1842. Na osjetljivost sesta54

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

SVETOST ra majke Klare za ljude na rubu ukazuje i podatak Naziv “tete” neki dovode u vezu s nazivom za frada je u kući Trećoredica našao svoje utočište i pronjevce u Bosni “ujaci”, što je vrlo vjerojatno, znajusjak nepoznatih roditelja, Ivan Nikola Mešina, umro ći u kakvom su okruženju prve sestre živjele. Ovaj u njihovoj kući 1847. godine. oblik uzajamne pomoći naroda i sestara bio je preDon Krsto Stošić, pišući o franjevkama u šibenpoznat i cijenjen od civilnih i crkvenih vlasti kao vrlo skom Varošu, navodi prema nekim sudskim spisikoristan i potreban, kao i njihov uzoran život, a na ma iz 1813., kako su sestre primale na duži boraposeban način to su znali cijeniti obični, mali ljudi. vak starije ženske osobe, primjerice Mariju Mrčela iz Koprna i Ivanicu Živković iz Petrova polja, staricu Ustanovljenje Družbe sestara od 80 godina, koja je kod redovnica živjela 7 godifranjevki od na. Bezgrješne Franjevačka susretljivost i otvorenost za malog čoJedan od glavnih motiva zbog kojeg je Mara Žižić vjeka i njegove potrebe dovodi nas do jedinstvedošla u Šibenik nije zasigurno bio sklanjanje pred nog egzistencijalnoga konkretizma majke Klare otomanskom tiranijom, koju je podnosila tolike koji nam svojom jednostavnošću otkriva njezinu godine ranije. To se jasno može zaključiti iz njeduboku vjeru. Ona se očituje kao službenica Božja zinih postupaka. Knjiga od uspomene daje nam koja sluša, moli, ljubi, radi, uči i naučeno s ljubavna samom početku temeljni lju ostvaruje; kao osoba koja razlog dolaska majke Klare u je dobro shvatila da su djela Šibenik, a to je osnivanje reispred riječi, primjer ispred tedovničke zajednice Trećoreoretske rasprave, upravo predica sv. Franje u šibenskom ma temeljnom učenju prvog Varošu. Time se ostvarila učitelja – Krista, što je sv. FraBožja volja koja se događa po njo vrlo dobro shvatio. Majka molitvama sv. Franje i SpasiKlara razvila je sa svojim seteljevim dopuštenjem, kako strama blizak odnos s narobi se po primjerenom životu dom osobito kroz otvorenost franjevačkih zajednica braće njezina doma putnicima.Koi sestara, raširenim po svim liko je ovaj oblik pomoći bio mjestima, većim i manjim, potreban vidi se i po tome dalo svjedočanstvo Božje prikoliko je povijesno trajao, sutnosti među ljudima. Potasve do druge polovice 20. st. knuta Božjim nadahnućem, kada je od komunističkih vladošavši u Šibenik, Mara Žižić sti bio zabranjen. O tome piše je učinila važan iskorak kako majka Roža Lovrić u iskazu o bi ostvarila nužne preduvjesvom trogodišnjem upravljate za život koji će odgovarati nju redovničkom zajednicom njezinoj želji i potrebi za ureSestara Franjevki - Trećođenim oblikom Bogu posvećeFranjevke od Bezgrešne redica u Šibeniku (od 6. VI. početkom XX. st nog života, koji nikako nije mogla 1950. do 6. VI. 1953.): “Prema ostvariti pod turskom vlasti. staroj tradiciji primale smo naš Velike stvari ne događaju se odjednom. One imaju seoski svijet besplatno na konačište. To je ukinuto, svoj put dozrijevanja koji se događa tiho, gotovo jer nam je civilna vlast to zabranila, pače jednom nečujno, kao što i sjeme bačeno u zemlju raste nenas oglobila 600 din.” Ne znamo kolike su tisuće čujno i neprimjetno dok ne donese svoj rod. Ta zaputnika prošle kroz ovaj hospicij. Nalazimo jedan konitost rasta sjemena koje je Bog posijao u dušu podatak, naveden prema „Knjizi o primanju“, kako majke Klare više je nego očita. Iz Promine, gdje je je samo jedne godine pred svjetski rat prošlo kroz provela najveći dio svoga života, dolazi u Šibenik hospicij 5000 putnika. Brojna sjećanja starijih ses jasnom spoznajom svoga poziva i poslanja. Kada stara i mnogih ljudi također nam potvrđuju njegovo joj se u Šibeniku nakon nekog vremena pridružila značenje. Kata Burmaz, Mara je krenula u konačnu, pravOtvorena vrata hospicija i mnoga nahranjena usta nu proceduru ustanovljenja redovničke zajednice, uzvratila su istom otvorenošću majci Klari i njeziostvarujući to unutar franjevačkog Reda čijoj je dunim sestrama kada su u franjevačkom siromaštvu hovnosti pripadala i u njoj već bila formirana kao odlazile u prošnju skupljajući milostinju. Narod ih je svjetovna franjevačka trećoredica. Pridruživanjem doživljavao vrlo bliskima i nazivao ih svojim “tetasvoje Trećoredske zajednice Prvom franjevačkom ma” kako nam to donosi i Knjiga od uspomene na Redu, odobrenim od najviših franjevačkih poglaviše mjesta. SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

SVETOST

Sestra na grobu majke Klare

Knjiga od uspomene, Šibenik, 2005.

beni početak nove redovničke zajedvara provincije Bosne Srebrene, Vrijednosti koje je živjela nice u Šibeniku. Iz redovničkog Praučinjen je još jedan značajan korak kako bi zajednica postigla potpuni Klara Žižić i danas su jednako vila, kojeg je prihvatila za sebe i svoju pravni status crkvene ustanove. aktualne ne samo za redov- zajednicu, majka Klara je s izrazitim Provincija Bosna Srebrena uputi- nice nego i za svakog istin- naglaskom njegovala krepost ponila je po svom delegatu, gvardija- skog vjernika. To je radikalno znosti, zajedništva, siromaštva i ponu samostana sv. Lovre fra Franji nasljedovanje Isusa Krista, kore. Svojim bezuvjetnim opredjeljeKovačeviću, 10. studenoga 1679., evanđeoska malenost, poni- njem za Isusa Krista i Crkvu, stalno šibenskom biskupu Ivanu Domini- znost, jednostavnost, požr- hranjena sakramentalnim životom i ku Callegariju molbu za odobrenje tvovnost, siromaštvo, samo- osobitim štovanjem Blažene Djevice ustanovljenja redovničke zajednice zatajnost, ljubav prema Crkvi, Marije, o čemu nam svjedoči drevsestara Trećega reda sv. Franje, na prema vlastitom narodu i na slika Bogorodice s Djetetom, tzv. što je biskup odgovorio pozitivno, svakom čovjeku u njego- „Umilna Gospa“ koju je majka Klara dajući svoju suglasnost da pobož- vim potrebama, vremenitim i dobila na dar od slavnih junaka u borbi protiv Turaka, braće Omelića, ne žene, Mara i Kata, mogu primi- duhovnim. djelovala je evangelizacijski i bila je ti redovničko odijelo i potpuno se svjetlo svima koji su je susretali. U posvetiti Bogu po Pravilu sv. Fraprilici njezine smrti zapisano je u Knjizi od uspomenje za Treći samostanski red, odobrenom od pape ne da ju žaljaše vas grad i Varoš, budući 27 godina Leona X. pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniPrimanjem redovničkog odijela (franjevačkog habiženstvom i z dobrom prilikom. Na drugom mjestu ta) Mare Žižić, redovničkim imenom s. Klare i Kate u istim izvornim spisima, o njoj i o s. Serafini piše Burmaz, redovničkim imenom s. Serafine, 17. stukako se one učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a denoga 1679., na dan sv. Elizabete Ugarske, zanavlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u štitnice Trećeg reda, u crkvi sv. Lovre, po rukama svakomu obsluženju i dobri dili. gvardijana fra Franje Kovačevića, ostvaren je služ56

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

SVETOST

na grobu majke Klare

Tako se majka Klara opsluživanjem Pravila, crkvenih i Božjih zapovijedi, i nadasve djelima ljubavi, odlikovala svetim, čak najsvetijim životom (sanctisimevixit), kako je zapisano prigodom njezine smrti. Završivši sveto svoj zemaljski život, 21. rujna 1706., tijelo joj je pokopano u vlastitoj grobnici, u franjevačkoj crkvi sv. Lovre. U vjerničkom puku, osobito među njenim sestrama, do danas je ostao glas o svetoj utemeljiteljici Družbe sestara franjevki od Bezgrješne. Majka Klara ostaje nam uzorom u življenju izvornih franjevačkih i evanđeoskih vrednota koje je ona tako dobro prepoznala i ostvarila u svom životu. U školi sv. Franje Klara Žižić je slijedila isti put. I ne samo ona već i njene sljedbenice. Te kćeri Franje i Klare Žižić zadovoljavale su se biti velike u ljubavi, u karitativnoj poniznosti i u poniznoj ljubavi kao znaku osobne, svjesne i slobodne pokore te kao sredstvo apostolata dobrog primjera, onog na djelu. Sv. Franjo Asiški govorio je i pisao svojoj braći: “Svi možete propovijedati svojim životom.” Iščitavajući iznova pisane izvore koji govore o životu i duhovnosti majke Klare ne možemo ne doći do tih ideja koje su sastavni dio etičko-vjerske i djelatne “metafizike” majke Klare Žižić. Vrijednosti koje je živjela Klara Žižić i danas su jednako aktualne ne samo za redovnice nego i za svakog istinskog vjernika. To je radikalno nasljedovanje Isusa Krista,

evanđeoska malenost, poniznost, jednostavnost, požrtvovnost, siromaštvo, samozatajnost, ljubav prema Crkvi, prema vlastitom narodu i svakom čovjeku u njegovim potrebama, vremenitim i duhovnim. Za majku Klaru Žižić otvoren je u šibenskoj katedrali, 21. rujna 2004. biskupijski kanonski postupak za njeno proglašenje blaženom i svetom. Pišući o službenici Božjoj majci Klari Žižić, spominjemo se upravo ove godine 340. obljetnice početaka Družbe sestara franjevki od Bezgrješne i 40. obljetnice od kako je uzdignuta u Red družbi papinskog prava. Završavajući ovaj članak poslužit ću se uvodnim riječima spomen-knjige napisane 1973., o 300. obljetnici Družbe. “Nikle smo prije tristo četrdeset godina i to ovdje, na našem kamenu, sivom i neuništivom, siromašnom a neraspadljivom; preživjele gotovo tri i pol stoljeća s Bogom kojemu smo se posvetile; u krilu Crkve s kojom smo postojano živjele; sljedbenice svetoga Franje i naše svete utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić, kojima smo se uvijek divile; s narodom jadnim. a dragim s kojim smo zajedno trpjele, molile, gladovale i plakale. Da, ovdje, u tom gradu, kojemu je vjera bila duša, um ognjište kulture, srce ponos naroda; u Šibeniku, najstarijem hrvatskom gradu na obalama Jadrana.” sestre u crkvi Sv. Lovre

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

AKTUALNO

Demografska propast

Hrvatske

PIŠE: HRVOJE ZEKANOVIĆ, prof

Kada bi se u ovom trenutku promijenila svijest Hrvata trebalo bi preko 50 godina za stabilan populacijski rast.

Čovjeku današnjice vrijeme u kojem živi izgleda neobično po mnogo čemu. Doduše, vjerojatno je da su se čovjeku, bez obzira u kojem je razdoblju prošlosti živio, izazovi njegova vremena činili čudnima, teškima čak i sudbonosnima. Glad, neimaština, bolesti ratovi bili su izazovi s kojima je čovjek bio suočen oduvijek, ali današnji izazovi su ipak nešto drugačiji. Posebnost izazova ovog trenutka očituje se na mnogo načina. Jedan od izazova je mogućnost neograničenog pristupa informacijama. To je nešto s čime se čovjek po prvi puta susreće tek odnedavno. S pravom se pitamo je li čovjek u mogućnosti kontrolirati neograničenu količinu informacija kojima je svakodnevno bombardiran. Izazov današnjice je i velika nezaposlenost

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

koja se javlja tek u najnovije vrijeme. Treba napomenuti da u prijašnjim vremenima, s obzirom na ekonomske sustave koji su postojali, takav pojam nije niti postojao. Jedan od izazova, odnosno pokazatelja da nešto ne valja u suvremenom društvu, nešto je toliko očito da to skoro i ne primjećujemo. Naime, prolazeći ulicama modernih zapadnih naselja, za razliku od prije par desetljeća, ne susrećemo djecu. Dječji žamor, svađe, igre, trka, strka, natezanje su bili nešto što je pratilo naselja oduvijek. Danas su ulice tihe, a djeca su

AKTUALNO pod budnim okom LCD monitora u svojim toplim ili ugodno rashlađenim domovima. Ako djeca i jesu na ulici, uglavnom se radi o negativnoj selekciji pa tako na ulicu završe samo oni kojima se roditelji nisu pobrinuli za tzv. flat (čitaj: neograničeni) internet ili za bezbrojne plaćene aktivnosti kojima roditelji kupuju „sigurno odrastanje svoje djece“. Moram priznati da je prvi udar na ljudsku pažnju pred više od pola stoljeća bio danas benigni radio aparat. Zatim je došla moćna televizija, a kao šlag na kraju dolazi svemoćno računalo kojemu odrasli čovjek ne može odoljeti, a kamoli mali dječji mozak podložan svim mogućim utjecajima. Kakve će samo generacije odrasti i sazreti uz LCD prijatelja i može li on nadoknaditi one od krvi i mesa. Može li išta adekvatno zamijeniti pogled oči u oči. Ovdje moram napomenuti da ni u Hrvatskoj djece nema na ulicama, ali ne isključivo zbog spomenitih razloga nego i zbog toga što ih jednostavno NEMA. Svim živim bićima na našem planetu zajedničke su osobine uzimanje hrane iz okoline i reprodukcija. Za jednu vrstu koja sebe smatra najnaprednijom ne vrijede više ova pravila. Čovjek, homo sapiens danas je u nekim

dijelovima svijeta rekao da se ne želi razmnožavati. Jedna je od država u kojoj su se stanovnici jednako tako opredijelili i Hrvatska. Neki „kozmopoliti“ će reći da i onako na svijetu ima previše ljudi pa zašto Hrvati svojim nestankom ne bi pomogli čovječanstvu. Ovdje moram istaknuti da je usporavanje demografskog rasta prisutno diljem svijeta pa je teško prognozirati daleke i komplicirane demografske trendove. Uz spoznaju da se nastavljaju ovakvi globalizacijski trendovi, ipak ću se usuditi prognozirati dugoročno sličan scenarij za čitav svijet. Danas u ovom negativnom smislu prednjače zemlje tranzicije, koje se očito nisu snašle nakon nedavnog izlaska iz komunizma, a danas su pritisnute nemilosrdnim liberalnim kapitalizmom u svim vidovima života. Demografski su procesi trajni, a razumjeti ih možemo ako ih pratimo dugoročno. Njihov nastanak je dugoročan pa tako i njihovi učinci. Zato je moguće na temelju iskustava nekih dijelova svijeta i njihovih dugogodišnjih demografskih kretanja, trenutačnog stanja i očekivanih promjena u normalnim razvojnim uvjetima, tj. bez ratova i jačih gospodarskih i društvenih kriza,

Danas su ulice tihe, a djeca su pod budnim okom LCD monitora u svojim toplim ili ugodno rashlađenim domovima.

u Hrvatskoj djece na ulicama nema ne isključivo radi gore navedenih razloga nego i zbog toga što ih jednostavno NEMA.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

AKTUALNO procijeniti buduća demografska kretanja. S obzirom na trendove u zadnjih dvadeset godina Hrvatskoj se sprema prava demografska katastrofa. Popisom iz 1991. u Hrvatskoj je zabilježeno 4.784.265 stanovnika, 2001. 4.437.460 dok je 2011. zabilježeno samo 4.284.889 stanovnika. U zadnjem međupopisnom razdoblju tako bilježimo pad broja stanovnika za čak 150.000 znači da je od Hrvatska od osamostaljenja do 2011. godine izgubila 500.000 stanovnika. U 2012. godini trendovi iz proteklog razdoblja su se nastavili. Projekcije Državnog zavoda za statistiku kažu da će u Republici Hrvatskoj 2061. biti samo 3.387.800 stanovnika. Županija

Podaci o prirodnom kretanju i migracijama po županijama za 2012. godinu:

Ove brojke lako zbune čovjeka, a s druge strane netko će olako zaključiti da je za našeg vremena dovoljno Hrvata, a poslije nas što bude. Stravična je spoznaja da za demografski oporavak društva, ako bi se stvorile predispozicije, treba jako mnogo vremena. Kada bi se u ovom trenutku promijenila svijest Hrvata trebalo bi preko 50 godina za stabilan populacijski rast. Razlog tomu je što je sve više stanovništva u starijim dobnim skupinama dok je stanovništva u reproduktivnom razdoblju i djece sve manje. Jedan od problema koji će se javiti vezano uz ovakvu demografsku sliku Hrvatske je propast mirovinskog sustava, zbog nepovoljnog odnosa aktivnog i stanovništva u mirovini. Ima li rješenja za ovu situaciju? Naravno da ima, rješenje je zapravo jako jednostavno, a glasi: Da bi smo doživjeli demografsku obnovu prvo moramo proći duhovnu obnovu, odnosno djecu moramo shvatiti kao dar.

Prirodno kretanje

Migracijski saldo

Ukupno kretanje

Zagrebačka

- 248

714

466

Krapinsko - zagorska

-708

-169

-877

Sisačko - moslavačka

-842

-1529

-2371

Karlovačka

-905

-504

-1409

Varaždinska

-608

-124

-732

Koprivničko - križevačka

-483

-85

- 568

Bjelovarsko – bilogorska

-640

-574

-1214

Primorsko – goranska

-1128

368

-760

Ličko - senjska

-493

-335

-828

Virovitičko – podravska

-390

-447

-837

Požeško – slavonska

-278

-810

-1088

Brodsko – posavska

-472

-699

-1171

Zadarska

-123

727

604

Osječko - baranjska

-1177

-766

-1943

Šibensko - kninska

-530

-857

-1387

Vukovarsko – srijemska

-553

-871

-1424

-169

-94

Istarska

-470

214

-256

Dubrovačko – neretvanska

-47

-37

Međimurska

-164

-148

Grad Zagreb

2152

2217

-9939

-3918

-13857

Splitsko - dalmatinska

Naša se domovina u najnovije vrijeme suočava sa cijelim nizom problema. Ekonomska problematika je ona koja najviše zaokuplja pozornost javnosti , međutim gospodarska situacija i korupcija skreću nam pozornost od najvažnijeg problema u Hrvatskoj danas.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ GOSPODARSTVA

EKONOMIJA SPASENJA

EMOCIONALNA EKONOMIJA – EKONOMIJA DOŽIVLJAJA 21. ST.

Na samom početku 21. st., i novog milenija, svjedočimo prvoj globalnoj gospodarskoj i društvenoj krizi, prije svega nezaposlenosti i sve većoj nejednakosti u raspodjeli dohotka. Izazov je to pred svim društvenim, političkim i vjerskim strukturama suvremene civilizacije. Postoje li moguća globalna rješenja za globalnu – ‘civilizacijsku’ krizu na početku 3. milenija, i druge očekivane nadolazeće krize ili će i ova civilizacija doživjeti krah ranijih? PIŠE: Mr. sc. PETAR GARDIJAN Razvoj znanosti, tehnologije, institucija, vrijednosti i vjere, kao pokretača i činitelja tog razvoja, omogućili su proizvodnju gotovo svega što je čovjeku potrebno i promijenili, a i dalje mijenjaju, odnos društvenih, gospodarskih i vjerskih snaga. U materijalnom, ekonomskom, trišnom svijetu nastale su ‘revolucionarne’ promjene - od viška potražnje i manjka proizvoda tržište se pomaknulo ka višku ponude i manjku potrošača. Odnos snaga se prelio od moćnih ponuđača (proizvođača, religija) prema moćnim korisnicima (potrošačima, vjernicima). “Prodajte snove, a ne proizvode”., kaže jedan od najvećih vizionara i inovatora s kraja 20. i početka 21. st., čiji je brend Apple u 2013. postalo globalno najvredniji. S. Jobs je uspio u svojoj misiji, zato što je ostvario uspješnu komunikaciju sa svojim kupcima i korisnicima svojih proizvoda. Kroz neposrednu komunikaciju Jobs je svoje kupce i korisnike upoznao bolje nego drugi, njegovi konkurenti. Shvaćao je njihove potrebe, nade i snove; prihvaćao ih, zadovoljavao i uspjevao. I religije svijeta danas u obavljanju svoje misije, svojeg poslanja pred istim su izazovom: kako

pratiti, spoznavati i komunicirati - neposredno i posredno - vjerske potrebe, želje, motive i očekivanja vjernika, a i nevjernika. „Danas je od ključne važnosti, kaže Papa Franjo, da svećenici i laici iziđu ljudima ususret, na ulicu i traže ljude, poznaju svakoga po imenu.” Može li danas ekonomika kao „nevesela čista znanost” ili kao „uzbudljiva i obećavajuća umjetnost-znanost koja izbacuje na površinu mnoge izazove u potrazi za ljudskim blagostanjem” riješiti globalne ekonomske i etičke probleme koje donose tako brze promjene u SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ GOSPODARSTVA sadašnjosti (a očekuju se još brže u budućnosti) sama ili interdisciplinarno s drugim znanstvenim, umjetničkim, vjerskim i stručnim disciplinama? Potreba za više znanosti, umjetnosti i vjere Za sve institucije i organizacije, poduzeća i religije svijeta važna je spoznaja da je ovo vrijeme veoma brzih i sve bržih promjena, ali i sve boljeg uvažavanja etičkih načela s najvećim izazovima koje promjene donose suvremenoj civilizaciji. Još je u 19. st. britanski državnik W.E. Gladstone (1809.-1898.),uka-

zao na problem neizvjesne budućnosti: „Ne možete se boriti protiv budućnosti. Vrijeme je na našoj strani”. Pred ovom civilizacijom, njenim institucijama i organizacijama, znanosti, umjetnosti, vjerskim zajednicama, pred čovjekom 21. st., odista je veliki je izazov: „Ili ćemo mi upravljati budućnosti ili će budućnost upravljati nama”. Pored toga što je teško, pa i nemoguće, predvidjeti što sve čeka čovjeka u budućnosti, on se ne može ‘samo tako’ predati. Temeljni prirodni i društveni procesi promjena i njihova dinamika iscrtavaju svoju ‘sliku’ i ukazuju na moguća očekivanja za koja se treba pripremati mudrošću i maštom, planski i organizirano, analitički, kreativno i praktično koristeći se pritom znanošću, umjetnošću i vjerom, snagom i racionalnom, emocionalnom i duhovnom inteligencijom. „Crkva mora pratiti razvoj naroda: egzistencijalni, moralni i ljudski, sa svim novim mogućnostima koje on pruža. Mora im pomagati da rastu u čovječnost...” Na početku 21. st. svaka aktivnost i svaki posao suočavaju se isto tako s vrlo velikim promjenama, nesigurnostima, ali zato i prilikama. U “zamagljenom” svijetu s početka 21. st. važno je biti prepoznatljiv i dobiti svoju poziciju u kupčevom, potrošačevom, vjernikovom emocionalnom umu. Tvrtke i religije koje su uspjele uložile su ogromne napore u svoju osobitost, identitet, imidž, ugled. Velikim hladno-racionalnim korporacijama i religijama “može se parirati s emocionalnošću, da potrošač 62

(vjernik – P. G.) osjeti nešto drugo, da mu se približiš...”. „Svrha poslovanja (i poslanja – P. G.) nije u obavljanju prodaje, već u privlačenju i zadržavanju zadovoljnih kupaca (potrošača, gostiju, vjernika – P. G.).” Ideal je svih ljudi, kao kupaca, potrošača, korisnia, vjernika, građana, živjeti bogatiji i smisleniji, emocionalniji i duhovniji život. Zadovoljni i sretni zaposlenici, građani, vjernici uvijek bolje izvršavaju sve zadatke, ispunjavaju svoje obveze i bolje se odnose prema drugima. Kupci i zaposlenici, svećenici i vjernici, emocionalni i duhovni ‘kapital’, a ne materijalni i financijski kapital, sve češće i više postaju najdragocjenijim činiteljima suvremenog

svijeta, svijeta brzih i sve bržih promjena, svijeta ogromnih rizika, nesigurnosti, straha, ali i bezbrojnih prilika. Stoljeće osjetilnog, emocionalnog i duhovnog komuniciranja Svijet na početka trećeg milenija pred ogromnim je ispitom: kako graditi bolji, pravedniji, pošteniji, empatičan, održiv - bioetičan svijet? Kako čovjeku trećeg milenija omogućiti bolji život i povratiti vjeru, nadu, pripadanje, druženje i ljubav? Kako ljudskim vrlinama i temeljnim ljudskim vrijednostima - ljubavi, istini, ispravnosti, nenasilju i miru - u vremenu sve većih brzina, ograničenog vremena i prostora, omogućiti da se prakticiraju, ostvaruju - da u svoj punoći, vjeri i nadi, zažive? Od političara, gospodarstvenika, vjerskih poslanika, od svih ponuđača danas se traži: više, brže, bolje, maštovitije, osjećajnije, racionalnije i uljudnije postupanje. “Središnji problem s kojim se danas biznis suočava nije nestašica dobara, nego nestašica potrošača”., a crkvama je to nedostatak pravih vjernika. Zato je opravdano upozorenje Pape Franje: „U današnje vrijeme crkva mora izići na ulicu i tražiti ljude“. Dok je čovjek živio u materijalnoj oskudici za život važnim dobrima, djelatno je bio usmjeren na pribavljanje tih materijalnih dobara. Kako se povećanom fizičkom proizvodnjom smanjuje materijalna oskudica, tako sve više dolaze do izražaja sociološke i

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ GOSPODARSTVA psihološke potrebe te emocionalne i duhovne vrijednosti čovjeka. Glavno pitanje postaje čovjekov status u društvu, njegov položaj, posao, aktivnosti koje se cijene i koje pružaju zadovoljstvo, ugođaj i doživljaj. “Svijet koji moramo tražiti, kaže B. Russell, je svijet u kojem je stvaralački duh živ, u kojem je život avantura puna užitaka i nade,...” Svi oni koji su shvatili snagu emocija i duha u ljudskom ponašanju razvijaju doživljajnu, osjetilnu i emocionalnu ponudu – ugled ponude, ponuđača, ali, prije svega, i kupca, potrošača, klijenta, vjernika. Oni grade ugođaje, doživljaje, osjetilnu i emocionalnu ekonomiju, crkve grade duhovnu religiju. Uvijek su tu važni pokretači inteligentni, maštoviti i motivirani zaposlenici, svećenici koji znaju i umiju kreirati osobite proizvode, usluge, atrakcije, događanja, odnose, vjeru i njihove kombinacije. Važnost osjetilnog i emocionalnog doživljaja kupaca, potrošača, gostiju, vjernika već danas je tolika da se može govoriti o doživljajnoj – emocionalnoj ekonomiji 21. st., kao novoj vrijednosti i novom povijesnom, filozofskom, kulturološkom i sociopsihološkom fenomenu, tehnološki i ekonomski omogućenom. Sve religije osjetilno i emocionalno razvijaju svoje vjere i komuniciraju ih od svog nastanka. Inteligencija i mašta i duhovna snaga čovjeka promjena u 21. st.

nosti.Jedan od glavnih i najtežih problema suvremenog vodstva, a u budućnosti će biti još i veći, su prave inovativne ideje. Kako do pravih, boljih ideja kada, netko negdje uvijek ima boljih ideja? Kako pridobiti i zadržati kupce, potrošače, goste, vjernike - prave suradnike? Kako im poticati pozitivne osjećaje, emocionalni zanos koji sjedinjuje rad, odmor, vjeru, zabavu, učenje, kreiranje i kreativno uživanje? Kako suvremenog čovjeka izvući iz sve veće otuđenosti, zatvorenosti, izgubljenosti

Vječno je pitanje: što zaista pokreće naše ponašanje, naše mišljenje i naše odluke. Što to stvarno Zato je opravdano upozorenje Pape Franje: „U današnje vrijeme crkva mora izići na ulicu i privlači našu pozornost i navodi nas na konkretnu tražiti ljude“. kupnju i na odabranu vjeru? Kako ispuniti sve veće želje i očekivanja kupaca, potrošača, gostiju, vjernika, zaposlenika, svećenika, vlasnika, partnera, koja se kao ‘kronična bolest’ uvlači u društvo? Što društva? Kako ostvariti opstanak, napredak, uspjeh ovo društvo treba i mora činiti da se ljudi na poslu, u sve složenijem i nesigurnijem vrena putovanju, u kući, u crkvi, djeca menu, među sve više natjecatelja za u školi, igri, zabavi, pri učenju, osjenas kao kupce, potrošače, vjernike, „Crkva mora pratiti ra- ćaju opuštenije, ugodnije, korisnije, kada se sve brže i brže mijenja, a mi zdravije, radosnije i sretnije? Dali zvoj naroda: egzistensve manje vremena i strpljenja? su, i koliko, političari, gospodarstvePromjene tehnologija, institucija, or- cijalni, moralni i ljudski, nici, svećenici, ljudi uopće, spremni ganizacija i vrijednosti uzrokovale sa svim novim moguć- na uspone i padove, uspjehe i neusu stvaranje novog tako dinamičnog nostima koje on pruža. spjehe, na promjene, na gospodardruštva i glavni su razlozi problema, Mora im pomagati da ra- ske i društvene krize? Pored tolike najveća prijetnja i najveći izazov stu u čovječnost...” stručne literature i prakse uspješnih svim organizacijama i institucijama i neuspješnih organizacija i instituci(profitnim i neprofitnim, velikim i maja, praktičnog iskustva, pored intelim) i njihovom vodstvu u novom milektualne spoznaje prijetećih kriznih leniju. trendova, mnogi danas sve to ignoriraju. Zašto? Sposoban – inteligentan, maštovit, kreativan i poZašto brojne vođe, stručnjaci, svećenici imaju znaslovno praktičan vođa-kreator i svećenik prihvaćaju nje o promjenama i gospodarskim trendovima, o realnost novog društva koje se rađa na promjenapotrebi promjene svojih ciljeva, politike, strategije i ma. Genijalci, ‘sposobnjakovići’, inteligentne i kreataktike ponašanja u poslovanju, u pružanju vjere, a tivne vođe i svećenici upravo će u tome vidjeti pramalo ili ništa ne poduzimaju? Imaju razumijevanje, ve prigode za izgradnju svoje politike i strategije, a ne akciju. Zašto? Vječno pitanje očekuje stalno razvijanju svoje misije, svoje vjere i bolje budućtraganje za odgovorima. SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ GOSPODARSTVA Materijalni je položaj svjetskog stanovništva danas bolji nego ikad u povijesti, ali da li je i ukupan život zbog materijalnog, gospodarskog blagostanja stvarno bolji, vrijedniji, smisleniji? “Emocijama se u životu ne pridaje vrijednost. Roditelji ne odgajaju svoju djecu da budu ljudi s emocijama i znanjem, već samo da se natječu...” „Standard raste, ali su se ljudi zasitili materijalnih stvari, posebno u bogatim zemljama… sve se više

dova simbolika predstavlja polazište u komuniciranju. Kreativno dizajnirana simbolika danas je i te kako potrebna u vrlo jakoj globalnoj konkurenciji. Na sve to upućuje naredna slika vodećih vjerskih simbola suvremenog svijeta koji su osmišljeni i kreirani, a potom inovirani od početka stvaranja vjera. Zašto su ljudi postali vjernici? Zašto vole – obožavaju simbole svoje vjere? Može li se ta činjenica negirati i zanemarivati? Oni koji to negiraju ne uočavaju osnovni problem da ljudi svoju vjeru i njene simbole jednostavno vole. Jer, kada ih ne bi voljeli ne bi bili njeni vjernici. Na vjernicima je da li će se

okreću prema sebi jer su izluđeni nehumanim životnim tempom.“ Stoga je za očekivati da će u gospodarstvu 21. stoljeća prevladavati duhovnost, jedna od novih, važnih sastojaka vrijednosti buduće gospodarske ponude. Sve dimenzije onoga što čini čovjekovu ličnost, individualnost – osobnost mora biti u središtu marketinškog i religijskog promatranja suvremenog kupca, potrošača, gosta, vjernika, zaposlenika, svećenika, dobavljača – partnera u suvremenom poslovanju, u suvremenom provođenju svoje religije. Zanemarivanje ljudske emocionalne inteligencije (EQ) i naročito duhovne inteligencije (SQ), a poticanje samo racionalne inteligencije (IQ) dovodi do sebičnosti, privatnosti, individualnog prisvajanja, nehumanosti i nemorala i, što je najvažnije, gubitku strasti, neodoljivog nagona za stvaralaštvom, napretkom, za boljim, vrjednijim, humanijim, moralnijim i sretnijim životom. Pitanje je kako će onda organizacije i institucije, bez emocionalne snage, vjere i nade, ostvariti načelo izvrsnosti procesa, proizvoda, usluga, provođenja vjere, da bi postigle ne samo zadovoljstvo nego i oduševljenje kupaca, potrošača, gostiju, vjernika i zaposlenika i svećenika? Poznavanje “mehanike emocija”, u cilju prevladavanja “virusa destruktivnih emocija” danas postaje bitnom pretpostavkom uspješnosti čovjeka, kako u poslovnom, tako i u svakodnevnom privatnom i vjerskom životu. U današnjem svijetu bren-

vjera širiti ili ne. Nitko vjernika ne može prisiliti za koju će se vjeru opredijeliti, kojoj će i koliko biti privržen. Vjere koje ljudima ništa ne znače osuđene su na propast. Isto je sa brendovima uopće i sa nama poznatim, voljenim brendovima. Kulturno-povijesna baština – ulice, trgovi, katedrale, palače, škole, tržnice, panoramski vidikovci, zabavišta, igrališta, mjesta na kojima se odvijao prosvjetni, kulturni, vjerski, zabavni, sportski život građana i gostiju čini ta mjesta osobito popularnim, atraktivnim i privlačnim i zato izuzetno posjećenim. I danas i sutra se u i na njima trajno treba nastaviti odvijati intenzivan gospodarski, kulturni, vjerski, zabavni, sportski i drugi skladni domaćinski, gostinski, kulturni i vjerski život. Imidž, ugled proizvoda, odnosno religija, gradova, regija, država - njihovih brendova danas ponuđači dijele s korisnicima, vjernicima, konzumentima; oni pripadaju jednima i drugima. Međutim, „situacija se mijenja: u budućnosti će brendove sve više posjedovati potrošači (i vjernici – P. G.)“. Za to su već danas nužne promjene kojima će proizvodi, religije, gradovi, regije, države svojim simbolima, ritualima, tradicijom, bogatstvom atraktivne ponude graditi svoj identitet u ‘očima i srcima’, intelektualnim, emocionalnim i duhovnim doživljajima svojih kupaca, potrošača, korisnika, vjernika. Ta promjena čeka sve, osobito vodeće ponuđače i vodeće religije svijeta.

Vrijeme simbola, vjere i brendova

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ TISKA

STRAH OD VOLJE NARODA Po ubrzanoj proceduri nositelji vlasti pripremaju novi paket Ustavnih promjena, a među njima ključni dio nije onaj koji se odnosi na zastarijevanje teških (koja li su laka?) ubojstava, već onaj koji se odnosi na uvjete raspisivanja referenduma, pri čemu je očita namjera da se ti uvjeti što više otežaju, da se postavi visok prag izlaznosti te da se maksimalno proširi krug pitanja o kojima građani mogu izravno odlučivati. Na djelu je, nema sumnje, specifičan oblik demofobije, što bi mogla biti najtočnija psihološka dijagnoza sadašnjih obnašatelja vlasti.

Oni u tragikomičnim spotovima poput plaćenih nogometaša, glumaca i pjevača pozivaju građane da glasaju protiv, ne uviđajući kako rade antireklamu. Jer ti glumci, sportaši i pjevači su, za razliku od njih, ipak obično popularne i omiljene osobe. PIŠE: Josip Jović, Slobodna Dalmacija Ovoj je Ustavnoj inicijativi prethodio niz grčevitih poteza kojima se pokušalo zaustaviti raspisivanje referendum o braku, najprije pokušajem da se samo referendumsko pitanje proglasi neustavnim, pa onda tumačenjem Ustavne odredbe o referendumu suprotno od napisanog te prijedlozima da se promjenom Ustava preduhitri sam referendum, a kad je sve propalo zahvaljujući pravnim stručnjacima i Ustavnom sudu, kojega se nastojalo omalovažiti, ministri su zajedno s Platformom 112, koja okuplja opskurne udruge kojima se ne zna ni broja ni imena, ali koje su u deset godina financirane, koje li simbolike, upravo sa 112 milijuna kuna iz raznih svjetskih liberalnih centara i iz same Vlade RH, stupili u otvorenu kampanju koja je suprotna inicijativi za raspisivanje referenduma i, pretpostavljamo, a danas će se sve vidjeti, uvjerljivo većinskoj volji građana. Oni u tragikomičnim spotovima poput plaćenih nogometaša, glumaca i pjevača pozivaju građane da glasaju protiv, ne uviđajući kako rade antireklamu. Jer ti glumci, sportaši i pjevači su, za razliku od njih, ipak obično popularne i omiljene osobe. Važnost referenduma Vlastodršci u Hrvatskoj, što je, doduše, već povijesni i tradicionalni problem hrvatske politike, ne ponašaju se kao zastupnici i provoditelji volje naroda, već kao postavljeni upravljači od strane moćnih krugova izvan same zemlje u službi njihovih interesa, vizija i svjetonazora. Svoja politička opredjeljenja

Ministarstvo odgoja šalje školama slikovnice koje slikaju obitelj koju čine dvoje djece nastale križanjem dviju mama koje žive zajedno i dvojice očeva koji žive jedan s drugim, odvojeni od mama. Kakav đavolski odgoj?

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ TISKA Povik nogometaša Šimunića na kojega je odgovorila publika, ne zbog poistovjećivanja s jednom ideologijom, nego zbog kaprica, jest nepametan i štetan (uostalom, to je baš ono što ona druga strana jedva čeka i godinama priziva) ali ga je nemoguće ne dovesti u vezu s agresivnim zagovaranjem homo brakova, s protežiranjem srpske manjine, s razvijanjem srdačnih odnosa s Srbijom, čiji predsjednik negira i samo postojanje Hrvata, s Titom u veleposlanstvima, s proslavama četničkog ustanka itd.. i svoje programe ne prilagođavaju i ne izvodi iz narodne volje i općih uvjerenja, koje i ne poznaju, već obrnuto nastoje sustavom manipulacija, a sredstva su danas moćnija nego ikada, najčešće pod firmom borbe za ljudska prava, prava manjina i civilizacijskih vrijednosti, svoju volju odnosno volju svojih gazda nametnuti narodu, promijeniti mu genetski i društveni kod, uvjeriti ga kako je u njegovu interesu ono što je protiv tog interesa, nametnuti mu svjetonazor koji mu je posve stran.Ministarstvo odgoja šalje školama slikovnice koje slikaju obitelj koju čine dvoje djece nastale križanjem dviju mama koje žive zajedno i dvojice očeva koji žive jedan s drugim, odvojeni od mama. Kakav đavolski odgoj? S vremenom takva vlast narod, koji ugrožava njezinu poziciju, počinje doživljavati kao nešto neprijateljsko, počinje ga se bojati, a na koncu i mrziti ga i nazivati najpogrdnijim imenima, a sebe, kao što smo slikovito vidjeli u Vukovaru, doživljavati kao strano tijelo. Na djelu je, nema sumnje, specifičan oblik demofobije, što bi mogla biti najtočnija psihološka dijagnoza sadašnjih obnašatelja vlasti.Oni su napredni, pametni, civilizirani, a narod je zajedno s inteligencijom, seljacima, liječnicima, poduzetnicima i svećenstvom zaostao, glup i barbarski i, da, fašistički! Reći će, dobili smo povjerenje birača, što stoji, ali nisu dobili bianco mjenicu za sve što rade, većinu čega nisu niti naznačili u svojim programima. Nije danas, 1. prosinca, samo glasanje o definiciji braka. U pitanju je puno više od toga. Opredjeljujemo se zapravo između narodnog identiteta i novog svjetskog poretka, koji bi da briše pojedinačnosti i posebnosti, zajedno s običajima, moralnim shvaćanjima i

institucijama.To je poredak koji je najtočnije nazvati liberalnim totalitarizmom, koji od liberalizma ima samo ime, koji kao i svaki totalitarizam traži novog čovjeka oslobođenog od tradicije, roditelja, obitelji, vjere i naroda, traži tabulu rasu u koju se može upisati i uprogramirati sve, ili neku divlju sortu na koju se mogu navrnuti nove u laboratoriju stvorene vrste. Odatle i taj začudno i na prvi pogled paradoksalan spoj komunističkog i (kvazi)liberalnog mentaliteta. Konzistentni stavovi Kao mjesto koncerta u sklopu kampanje spomenutih udruga najavljen je Trg Republike, ne Trg bana Jelačića. Učinjeno je to ne greškom, nego vrlo tendenciozno. Između opredjeljenja protiv braka kao zajednice muškarca i žene i drugih političkih stavova, primjerice o Crkvi, Bleiburgu, Domovinskom ratu, domovini i državi, postoji visok stupanj konzistentnosti.Povik nogometaša Šimunića na kojega je odgovorila publika, ne zbog poistovjećivanja s jednom ideologijom, nego zbog kaprica, jest nepametan i štetan (uostalom, to je baš ono što ona druga strana jedva čeka i godinama priziva) ali ga je nemoguće ne dovesti u vezu s agresivnim zagovaranjem homo brakova, s protežiranjem srpske manjine, s razvijanjem srdačnih odnosa s Srbijom, čiji predsjednik negira i samo postojanje Hrvata, s Titom u veleposlanstvima, s proslavama četničkog ustanka itd.. Zakonit odgovor na neojugoslavenstvo jest neoustaštvo.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ TISKA

Hoće li Severina završiti u konclogoru ako izostane sa svibanjskih pobožnosti?

Kampanju “protiv” snažno gura mainstream – ključne figure političke, ekonomske, medijske i kulturne moći su na toj strani. PIŠE: NINO RASPUDIĆ, VEČERNJI LIST Tko je u predreferendumskoj utrci bio jača, a tko slabija strana? Na čijoj su strani predsjednik, premijer, većina saborskih zastupnika, gotovo svi važniji mediji, najutjecajnije strane ambasade? Perverzija dominantne medijske prezentacije referenduma jest da se uporno prodaje priča kako se s jedne strane nalazi slaba simpatična manjina ljudi koji samo traže pravo da se vole, žive, budu sretni i ravnopravni ostalima, a s druge mračni moćnici, bespravni graditelji i kradljivci pjesama i logoa, koji drugima priječe bračnu sreću,

i to samo kao prvi korak prema budućem ukidanju svih manjinskih i ljudskih prava, otvaranju logora i uvođenju teokracije talibanskog tipa u kojoj će sirotog Butkovića u Korizmi tjerati na 40-dnevni post o jeftinom kruhu i nebrendiranoj vodi, a Severinu zatočiti u konclogor ako samo jednom izostane sa svibanjskih pobožnosti. Istina je sasvim suprotna. Kampanju “protiv” snažno je gurao mainstream – ključne figure političke, ekonomske, medijske i kulturne moći su na toj strani. Ministri su snimili propagandne spotove, valjda u vjeri da će neodlučni kad čuju

Jovanovićevo zalaganje “protiv”, odmah zaokružiti ono što im je idol sugerirao. Vladin jutarnji bilten upregnuo je do kraja svoje isljedničke, klevetničke i demagoške potencijale ističući kako su oni “uvijek na strani malog čovjeka”, iako su najbrutalniji telal neoliberalnog kapitalizma. Oni ne podupiru “protiv” zato što su na strani slabijih nego baš suprotno - što su na strani jačih. Oni su uvijek, nepogrešivo na poziciji koju podržava američka i britanska ambasada. Mediji iz inkubatora KutlePavić-Sanader-Ježić-Mudrinić veliki su zagovornici teze kako je čvrsta zaštita definicije braka kao zajednice žene i muškarca

Problem s većinom javnih zagovornika “protiv” je što ne govore o meritumu. Dakle ne argumentiraju tezu kako je tradicionalna institucija braka prevladana pa je se može proširiti i redefinirati, već optužuju neistomišljenike da su fašisti, kromanjonci, zatucani.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IZ TISKA zapravo fašizam i povratak u kameno doba. Priheftao im se i veliki dio “kulturnog”, medijskog i estradnog establišmenta. Tobožnji pankeri na liniji vlasti i provladinih medija, korisnici gradskih stanova i povlaštenih parkirališnih mjesta, cijela kompradorska elita, posrednici stranih medija koji više od desetljeća kreteniziraju narod, pjevaljke i zvijezde sapunica, profesionalni borci za tuđa prava i kao šlag na kraju – ministar Jovanović, pozivaju nas ovih dana da glasujemo protiv, jer smo inače teški diskriminatori. Inflacija korištenja etikete

“fašist”, koju i protivaši obilno rabe, kod nas odavno služi eliminiranju neistomišljenika iz rasprave bez potrebe da se iznose argumenti jer s “fašistima” se nema što raspravljati. Na nedjeljnom referendumu demokratski se odlučivalo o političkom pitanju, a ne o pitanju ljubavi i sreće. Inicijativa koja smatra da treba zadržati postojeću definiciju braka, štoviše zaštititi je od samovolje trenutne vlade koja bi za radikalno redefiniranje drevne institucije trebala imati veći legitimitet od četverogodišnjeg mandata dobivenog na drugim temama, uspjela je prikupiti golemi broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma oko toga da se postojeća zakonska definicija braka unese u Ustav, tj. onemogući da ju se ubuduće olako mijenja. Problem je s većinom javnih zagovornika “protiv” što ne govore o meritumu. Dakle ne argumentiraju tezu kako je tradicionalna institucija braka prevladana pa ju se može proširiti i redefinirati nego optužuju neistomišljenike da su fašisti, kromanjonci, zatucani i sl.Uz najčešće isticanu, neistinitu tvrdnju da je brak temeljno ljudsko pravo, u kampanji se često koristio i orijentalistički, u osnovi rasistički argument: ne želimo biti u društvu istočnoeuropskih, siromašnih, zatucanih zemalja koje su ustavno definirale brak kao zajednicu žene i muškarca. Na stranu to što je još uvijek tek manjina “zapadnih” zemalja ozakonila gay-brakove. Inteligenti znaju da sve ono što dolazi sa Zapada ne mora nužno uvijek biti i dobro. O tome najbolje

svjedoče ideologije s početka prošlog stoljeća. Argument “progresa” igra na naivno, modernističko uvjerenje kako čovječanstvo neprekidno napreduje po jedinstvenoj crti, koju nužno treba slijediti. Ali ako usporedimo današnje stanje u Zapadnoj Europi s onim od prije par desetljeća, bismo li rekli da su izmjene zakona koji se tiču radnih i socijalnih prava napredak ili nazadak? Neistomišljenike se diskvalificiralo i kao “necivilizirane”. No - budući da utemeljitelj filozofije povijesti Giambattista Vico tvrdi kako civilizacija počinje pojavom religije, pokapanja mrtvih i sklapanja braka između muškarca i žene, može li se razmrdavanje braka promatrati i kao anticivilizacijski čin? Otkud ta nagla, očajnička potreba za nečim što su donedavno isti ti krugovi ismijavali kao prevladanu zajednicu, kao puki “papir”? Kako to da im je brak danas jedini okvir za pravu ljubav? U kojem trenutku se od borbe za vlastito dostojanstvo i pravo na različitost prešlo na borbu za istost, tj. do jučer prezreni malograđanski ideal braka, djece, kućice s travnjakom? Uz pogrešnu premisu da se radi o kršenju ljudskih prava, a ne o tome treba li ili ne redefinirati jednu od temeljnih društvenih institucija, birače se plaši pitanjem – tko je sljedeći na redu? Manjine, samohrani roditelji, ćelavi, itd., dovodeći tezu do apsurda. No pitanje bi se moglo i obrnuti pa reći: tko je sljedeći na odstrelu vladajuće oligarhije među onima koji se usude suprotstaviti uvezenoj liberalno-kapitalističkoj matrici dokidanja svih oblika tradicionalne zajednice i solidarnosti? Dokle će ići nametanje ideologije vladajuće klike većini uz izliku tobožnje zaštite manjine? Može li se, jednako tako lupetati kako će nas, ako ovaj referendum ne prođe (kako se lupetalo prije njega), ubrzo dovesti do toga da ćemo se sljedeći put morati braniti pravo na disanje zraka bez plaćanja naknade, ili pravo da se izjasnimo kao muškarac ili žena, a da nas se ne stigmatizira kao neandertalce ili naciste? Antiklerikalizam i površni antitradicionalizam miljea iz kojeg je potekla većina naše “elite” prirodno se sljubio s recentnim zapadnim tendencijama gdje se tolerira revolucioniranje svega - samo im ne diraj u kapital. Ostaje pitanje tko je tu iskoristio koga: jesu li profesionalni gay-aktivisti, za koje je nejasno tko ih je ovlastio da nastupaju u ime svih homoseksualaca, uvukli vladajuću kliku ili je ona iskoristila njih za bitku koju su u nedjelju izgubili. Nažalost, i nakon referenduma nastavlja se ideološki rat u kojem će se ionako oskudna društvena energija još dugo nepotrebno iscrpljivati.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

REPORTAŽA Mjesto ukazanja stjenoviti vrh unutar kojeg se nalazi špiljica

Gospino ukazanje na brdu Debeljaku PIŠE: JOSO GRACIN, novinar Toplina proljetnog dana te 1936. godine, po lozovačkim gajevima i ogradama, udolinama i glavicama, izmamila je pastire iz Kalauza, Dolačana, Pekasa, Čogelja... Krševite padine Debeljaka ukrasila su bezbrojna stada mršavih lozovačkih ovaca što su porodicama u ta siromašna i gladna vremena život značila, a zrak se ispunio zvukovima blejanja i zvonjavom ovnova zvonara sa svih strana i daljina. Stada su prihranjivala lozovačke njive i vrtove, nesebično davala vunu, mlijeko, sir i surutku, a ponekad i meso. Sve što su nudile te skromne hraniteljice s našeg oporog krša bilo je ono s čime se tada moralo preživjeti. Kako

je bilo tridesetih godina prošlog stoljeća, tako je bilo i gotovo sve donedavno, ali tako je bilo i tisućama godina prije i za vrijeme Ilira i Rimljana i za vrijeme Srednjega vijeka, tako je bilo za vrijeme svih ratova i nevolja, ali i za vrijeme mirnog življenja.

Djevica s bijelim velom od zlata Dvanaestogodišnjem dječaku Stipi Gulinu zvanom Stipura iz Vencovih kuća, u samom podnožju Debeljaka, u blizini makadamskog puta što je od Tromilje vodio prema Bilicama i dalje sve do Šibenika, u ono malo vremena što se u sjeni hrastića zapričao sa znancem iz Čogelja, ci-

TUNEL PLOČA Pod vrhom na kojem se nalazi špiljica, prije nekolikogodina probijen je tunel Ploča

jelo stado je pobjeglo i skrilo se negdje u kršu. Stipura je znao s velike udaljenosti prepoznati i Luju, i Biku, i Crnu, i sve ostale ovce u stadu, a sada kao da ih je zemlja progutala. Gdje god bi se okrenuo i pogledao, nigdje nije bilo ni traga njegovom stadu, i sve što je znao bilo je to da se bez ovaca kući ne vraća, jer ovce su vrjednije od zlata, vrjednije i od njega samog. Gladnih usta gotovo u svakoj kući na Lozovcu bilo je napretek, a hrane i svega ostalog uvijek nedovoljno za svu čeljad u kući... Uvijek kad bi ovce pobjegle, pronašao bi ih, pa će ih pronaći i sad, razmišljao je dok se strmom padinom uspinjao prema hrptu Debeljaka. Kad dođe gore, znao je, imat će cijeli krajolik na vidiku. Sve zaseoke i poljske putove, sve ograde i šu-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

REPORTAŽA

POGLED S ULAZA S ulaza u špiljicu puca predivan pogled na lozovačku zaravan, Miljevački plato, kanjone rijeka Krke i Čikole

marke, sve će odozgor vidjeti, pa će brzo ugledati i svoje odbjeglo stado. Napredovao je strminom bez ikakvog napora, spretno preskačući s litice na liticu i za čas se našao na vrhu brda. Uputio se prema jugoistočnom rubu hrpta, do stijena s kojeg se Debeljak spuštao prema prijevoju Ploča što ga je odvajao od ostalog dijela Trtra. Prema sjeveru i sjeveroistoku kao velike brazgotine u zemljinoj kori otvorili se kanjoni rijeka Krke i Čikole, na jugozapadu poput brodova u izmaglici između neba i mora poslagali si svi otoci šibenskog arhipelaga, a u daljini se kao suze zvijezda, kao obrisi nekog drugog svijeta ukazali Kornati. Na zapadu se razlilo Prukljansko jezero, na drugoj strani prema istoku uzdigli se Orlovača i Krtolin, a stadu i dalje nigdje nije bilo traga. Došavši do stijena na vrhu Debeljaka, Stipura je odlučio zaviriti i u špiljicu u koju je često znao ući kad bi izbio na hrbat tog brda na kojem je poznavao gotovo svaku škrapu i svaki grm. Došavši do ulaza što se među liticama skrio od svih pogleda i vjetrova, odjednom je osjetio neku neobičnu energiju, a iz stijene kao da su izbijale zrake nekakve svijetlosti. Sagnuo se i znatiželjno pogledao u unutrašnjost špiljice. Od iznenađenja je raširio oči, a srce mu je gotovo zastalo. Na glatkom kamenu ispod ravnog stropa špilje sjedila je mlada djevojka ljepša od ičega što je do tada u životu vidio. S djetetom u naručju, zračila je svjetlošću i neopisivim mirom. Sva u bijelom, s velom protkanim nitima od zlata, gledala ga je pravo u oči, a

on se jadan prepao, skočio na noge, te stao bježati niz krševitu padinu Debeljaka i zvati druge pastire što su u blizini čuvali ovce. Prvi ga je začuo Niko, te hitro dotrčao do njega. Brzo su se popeli do špiljice, ali unutra više nije bilo žene u bijelom. Nije prošlo ni pet-šest minuta od kad je Stipura pobjegao od ulaza u špilju, a sve je nestalo..., i nije više bilo traga onome što je vidio. Pomislio je tada Niko kako se tom dječak iz Vencovih kuća vjerojatno sve to pričinilo, a Stipura je osjeća i znao da to što je vidio nije bila ni varka ni priviđenje. Bilo je to Gospino ukazanje, bila je to Majka Božja, Djevica Marija koja ga je po njegovoj priči, poslije kroz cijeli život pratila i čuvala. Susret sa s mjestom ukazanja Ovu priču sam doznao prošlog proljeća. Ispričao mi ju je moj dobar poznanika s Lozovca, Stipurin sin, Bore Gulin-Venac. Znam ga već 27 godina i znao sam da mi govori istinu. Prošlo je točno 77 ljeta od dana kad mu je otac Stipura u špiljici na vrhu Debeljaka bio svjedok Gospina ukazanja i to je nakon svih godina ostalo nepoznato, ali ne i potpuno zaboravljeno. Bore srećom nikada nije zaboravi tu priču koju mu je otac bezbroj puta pričao i čitav život bio pod dojmom tog događaja. Nedavno sam se sjetio toga, te otišao do Lozovca da pronađem Boru, pa da mi ponovo kaže sve što pamti od onog što mu je otac ispričao i pokaže mi mjesto gdje se to dogodilo. 17.11.2013. nedjelja Penjem se krševitim padinama Debeljaka do mjesta koje mi je Bore pokazao od svoje kuće. Razmišljam kako se prema vrhu možda uspinjem istim pravcem kao i dječak Stipura prije 77 godina. Vrijeme je već danima bilo na jugu, kasno popodne je nebu i zemlji donijelo mir, a jesenji dan se sve brže primicao svome kraju. Približivši se stijenama primijetih da su drugačije od svega okolnog. Bile su načinjene od istog materijala i iste vapnenaste nijanse kao i sve stijene uokolo, ali ipak djelovale su nekako posebno i drugačije.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

REPORTAŽA Dok sam sjedio u toj špiljici na vrhu Debeljaka osjetio sam neki predivni praiskonski mir. Borino kazivanje Bore mi je ovako ispričao: - Moj otac Stipe u to vrime tridesetih godina bija je dite čista srca i bezgrješne duše i nije nikakva slučajnost da se Gospa baš njemu ukazala. Vidiš onaj prvi špic na Debeljaku. Onde ima stijena prirodna i u njoj je kamen ka u Lurdu. Vidi ćeš onde kad dođeš, unutar stine je prirodni kamen za sisti. To je prirodno, ali su tu i talijani nešto kopali. Uglavnom priroda je napravila svoje. I on je tu na kamenu vidija Gospu svu u bilom, sa zlatnim velom i s ditetom u naručju. Gledala je u njega i on se pripa. Ode smo mi stali kraj ceste, znaš di se zove Venčeva draga, ona di je krivina. Mi smo onde imali kuću uz samu cestu. Tu smo živili, a cili Lozovac je obično čuva ovce po ovom Debeljaku. I onda kad je on vidija to, u to vrime, to je bila dama sva u bilom, u odnosu na naše seljačke žene koje su na sebi nosilo sve crno. To je bila vrlo mlada žena ista ka sa Gospine slike. Držala je u naručju dite i gledala u njega. On je sta, a onda je pobiga od straha kad je to vidija, jer to je za njega bilo čudo...

SJEVERNI ULAZ U SPILJU Stablo rašeljke ili sjeverni ulaz u špilju skriven u liticama

Prostor podno stijena bio je pun kamenog kršja istučenog ljudskom rukom. Popevši se gore na vrh stijena odmah sam ugledao mali ulaz u špilju. I zbilja, bio je skriven od svih pogleda i svih vjetrova. Među liticama nad špiljicom, izdiglo se stablo rašeljke, a pred samim ulazom narastao jedan neugledan smrdelj. Sagnuvši se ušao sam u unutrašnjost stijene i primijetio da svjetlost tu ulazi i kroz još jedan otvor. S istočne strane nalazio se drugi ulaz u špilju koji je većim dijelom zarastao u sparožinu. Špiljica polukružnog oblika, promjera oko 3, a visine do 1,5 metra, bila je čista i suha, ali puna kamenog kršja i manjih kamenih blokova. Nigdje nije bilo ni traga većem kamenu na kojem je po Stipurinom kazivanju sjedila Gospa sva u bijelom. Sjetih se Borinih riječi. Rekao je kako je do Drugog svjetskog rata postojao samo jedan ulaz u špilju, sjeverni, a onda su tokom rata talijanski vojnici na istočnoj strani probili i drugi otvor, pa od špilje napravili nekakvi prirodni bunker. Vjerojatno su pri tim radovima izmijenili i dio unutrašnjosti špiljice. Brdo Debeljak je u ratna vremena uvijek predstavljao prirodu granicu i barijeru između raznih vojski. Po Debeljaku su se oduvijek vodile borbe, oduvijek se pucalo, padale granate, ljudi ginuli i ratnici se pokapali.

MJESTO UKAZANJA Gospina slika i prve upaljene svijeće na mjestu ukazanja

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

REPORTAŽA On je čuva ovce i zagubile su mu se na ovom brdu i tražeći svoje ovce tako je doša i do špilje. I onda je to iša javiti drugim čobanima. Puno je onda njih vodilo ovce tu, naročito ova sela oda bliže. I kad je on onda reka prvom ovome koji je bija do njega, da je nešto vidija, neku ženu, da je sva u bilome i da drži dite uzase i da se pripa. Kad je ovaj doša, a to je sve prošlo u roku pet-šest minuta, nje više nije bilo. Samo se njemu ukazala... Otac je Bori pričao kako ga je Gospa poslije tog ukazanja kroz cijeli život pratila i čuvala. - Kaže, bija je taoc u drugom svjetskom ratu, zarobili ga Nijemci, držali ga u zatvoru šibenskom. Onda je bilo prozivanja non-stop i kako je prozivalo tako je tuklo, a i ubivalo i nikad ga nije prozvalo, uvik je ima sriću. I tako je uspija pobići iz zatvora, pucali su za njim i opet je ima sriću. Priča je i kako ga je jednom za vrime Drugog svjetskog rata udar minobacačke granate bacija visoko u zrak i isto je osta živ i sad opet u ovom ratu, u Lozovcu je pukla granata na boriću povr glave mu. Sve ištrocala, a on opet osta živ. Tako je jednostavno i umra, ima deset godina. Vozija je biciglu, bija je pokretan,

UNUTRASNJOST SPILJE

ju ljubav, sposobna da osjeti i energije koje većina ljudi ne mogu osjetiti. Jako me je zanimalo što će ćutiti na tom mjestu i što će mi reći. U dvadesetak minuta sjedenja u špilji nismo međusobno prozborili ni jedne jedine riječi. Svatko od nas bio je u svojim mislima i osjećajima. Ja sam u suhu udubinu u crvenkastoj stijeni smjestio malu Gospinu sliku koju sam ponio od kuće, te pored nje upalio dvije lučice i pomolio se. Osjećao sam neki neobičan mir, još jači nego prvi puta, a djevojka je osjećala mnogo više nego ja, nešto što ja nisam mogao osjetiti. Nakon duge tišine remećene samo šumom laganog sjeverca i kapima vode što se u ujednačenom ritmu cijedila sa stropa špilje, izišli smo vani i ona je napokon progovorila. Rekla je: - Osjetila sam unutra jednu jako veliku energiju. Ovdje se stvarno nešto dogodilo. Na mjestima ukazanja, pa čak i na mjestima gdje su živjeli sveci i sveti ljudi ostaju u prostoru velike energije koje se mogu intenzivno osjetiti bez obzira koliko je vremena prošlo od toga. Mnogi obični ljudi koji hodočaste u Međugorje, tamo osjete i dožive nešto posebno...

UNUTRASNJOST SPILJE

ostavija biciglu, lega na zemlju i umra. On je uvik smatra da ga je to ukazanje čuvalo kroz cili život, jer je jednostavno po zemaljskim teorijama triba puno puta poginiti.

- Osjetila sam u špilji i još nešto i mislim da dječak nije imao nikakvo priviđenje, već se Gospa zbog nekog razloga stvarno ukazala na ovom mjestu… dovršila je.

Ponovo na Debeljaku

Ljudima je jako teško odmah i potpuno povjerovati u ukazanja, naročito ako su se dogodila u njihovom kraju i to osobama koje gotovo da i znaju. Dokazati se ne može ništa, već samo vjerovati priči onih koji su to doživjeli i nebeskim osjećajima koji nas najčešće ne varaju. Dok smo se spuštali niz obronak brda gledajući bjelinu prvog djevičanskog snijega

Sedam dana nakon prvog posjeta špiljici na vrhu Debeljaka otišao sam ponovo tamo. 24.11.2013. nedjelja. Sa mnom je krenula i djevojka sposobna da osjeti svu nebesku, ljudsku i Bož-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

REPORTAŽA što je ukrasio vrhove Dinare i Velebita u daljini, našim srcem i duhom provlačio se osjećaj koji nam je govorio. – Ipak se nešto dogodilo tamo gore u špiljici na vrhu Debeljaka... Čudesna Gospina ukazanja Jedno od najpoznatijih Gospinih ukazanja dogodilo se 1858. god. na jugozapadu Francuske, u podnožju Pirinija, u Lourdesu. Siromašnoj 14-godišnjoj mlinarevoj kćer Bernadetti Gospa se ukazala u špilji u koju je ušla da bi skupila drva za vatru. Njene

sniti zašto se materijal nije raspao. Godine 1936 doktor Kuhn, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1938. u ispitivanjima tilme zaključuje da u vlaknima ne postoje boje biljnog, životinjskog ili mineralnog porijekla. Analiza dr. Kuhnea dokazala je da slika nije načinjena konvencionalnim postupcima slikarstva. Američki znanstvenici, suradnici N.A.S.E ispitivali su tilu infra-crvenim zrakama i utvrdili da nema tragova boje i da tkanina nije obrađivana nikakvom tehnikom, a da građa boje ne pripada nijednom poznatom elementu. Najčudesni-

LOURDES

guadalupe

prijateljice je nisu vidjeti, a iz špilje je tada potekla voda koja teče i dan danas. Nakon prvog ukazanja siromašnoj Bernadetti, slijedila su i ostala ukazanja, a svako je nosilo Gospinu poruku. Od uspostave svetišta, u Lourdesu je zabilježeno najmanje 3962 ozdravljenja. Najčudesnije Gospino ukazanje dogodilo se godine 1531. u mjestu Guadalupi u Meksiku. Tada se Gospa ukazala domorocu Juanu Diegu. Za današnje znanstvenike dogodile su se neke neobjašnjive stvari. Na Juanovoj sirotinjskoj tilmi na čudesan način nastao je otisak lika Gospe. Tilma je bila izrađena od vlakana agave. To je tkanina neprikladno za slikanje, a u prirodnim uvjetima propada za 20 godina. Prvih 116 godina tilma je bila bez ikakve zaštite, izložena rukama hodočasnika i dimu voštanica. Godine 1791. jedan je radnik čisteći okvir nehotice po platnu prolio dušikovu kiselinu. Unatoč svemu tome, gotovo nakon 500 godina tilma i slika na njoj još uvijek djeluju netaknuto. Znanost ne može obja-

je od svega bilo je to da boja lebdi 0.25 mm iznad tkanine, a temperatura tilne održava stalnu razinu od 37 stupnjeva, što je temperatura ljudskog tijela. 24. lipnja 1981.god. u malom hercegovačkom selu Međugorju Gospa se ukazala šestorici djece. Od tada svake godine milijuni hodočasnika iz cijelog svijeta dolaze na mjesto ukazanja u Međugorje. Čudesna Gospina ukazanja događala su se u i mnogim drugim mjestima i zemljama. Fatima - Portugal, 1879. Knack – Irska, La-Salette - Francuska, Beouraing - Belgiji, Garabandal - Španjolska, Tri vrela - periferiji Rima, Eiseberg - Austrija, Seredne - Ukrajina, Turzovka – Slovačka. Gospa se ukazala čak i u gradu Kairu u Egiptu, a godine 1970. zabilježeno je Gospino ukazanje i u predgrađu New-Yorka u Baysideu.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE

BISKUP JERONIM MILETA (biskup od 1922. do 1947.) U ovoj rubrici obrađivat ćemo svećeničke likove u povijesti Šibenske biskupije. Budući da smatramo da je biskup Mileta veoma značajna osoba, rubriku započinjemo s njim. Ne smije biti mjesta, župe i sela u šibenskoj biskupiji i apostolskoj administraciji da „Katolik“ nema svojih pretplatnika i da se ne čita i proširuje. Svećenici su pozvani da rade za naš „Katolik“ i to ustrajno i požrtvovno. Dužnost je katolika koji drže do svoje vjere i ljube svoju Crkvu, da primaju i šire ovo vjersko glasilo te ga smatraju svojim glasilom. Uvjeren sam da će naš „Katolik“ dično vršiti svoju misiju, lijepo napredovati i mnogo doprinijeti djelovanju Katoličke akcije u našem narodu. Neka Bog blagoslovi ovo djelo!

JERONIM MILETA

PIŠE: MR. DON ANTE SKRAČIĆ Jeronim Mileta rodio se u Šibeniku 17. travnja 1871. U franjevački red konventualaca stupio je 1887. god., a 1893. doktorirao u Rimu. Iste godine u Rimu zaređen za svećenika. Također je u Rimu, 1922. posvećen za biskupa, a 2. IV. 1922. svečano ustoličen za šibenskoga biskupa. Istovreme74

no je preuzeo službu administratora jugoslavenskog dijela Zadarske nadbiskupije. Umro u Šibeniku 23. 11. 1947.. Tako izgleda kronolološki pregled života biskupa Milete. Iza tih datuma krije se bogati život. Ponuđeni prostor dozvoljava mi navesti samo neke zgode iz njegova djelovanja kao biskupa i prilike u kojima je djelovao. Biskupsku je službu započeo nakon što je četiri godine biskupija bila bez biskupa u novonastaloj državi Srba, Hrvata i Slovenaca (kako se tada zvala Jugoslavija) i to svega

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

nekoliko mjeseci nakon što se talijanska okupacijska vojska povukla iz Šibenika i njegove okolice. Ove okolnosti donijele su probleme s kojima se on kao biskup morao suočiti. Prema Šemetizmu, koji je objavljen početkom 1922. godine (dakle, u vrijeme kad biskup Mileta još nije bio preuzeo službu), Šibenska biskupija je brojila 98.800 vjernika, a Zadarska administratura (dio nadbiskupije koji je ostao u granicama Jugoslavije) brojila je 79.415 vjernika. Dakle, Mileta je u času ustoličenja bio Ordinarij za 178.215 vjer-

POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE

SJEMENIŠTE

nika. PRILIKE U KOJIMA JE DJELOVAO. Već prvi Ustav ubrojio je Katoličku crkvu u „priznate vjeroispovijesti“. Time bi se moglo pomisliti da će biti sve u redu na tom području, pogotovo kad je „kralj vladao milošću Božjom i voljom naroda“. Međutim, već na početku pokazale su se neke trzavice, koje će ostati prisutne (u raznim oblicima) za čitavo vrijeme trajanja Kraljevine, a koje su

zabrinjavale pastire Crkve. Već 1919. godine uspostavljeni su prvi kontakti za sklapanje Konkordata. U godini 1935. u Beogradu je bio potpisan, ali nikada ratificiran. GLAVNE PREOKUPACIJE MILETE KAO BISKUPA. 1. Sjemenište mu je bez sumnje bila prva briga. U početku je mislio da otvori sjemenište u rodnoj kući Nikole Tomasea, a zatim u dominikanskom samostanu. Budući da ti planovi nisu uspjeli, u godini 1923. privremeno je otvoreno sjemenište kod sestara benediktinki. Uskoro je kupljen teren i

počela se graditi nova zgrada. 1929. godine u nju su uselili sjemeništarci (dakako Šibenske biskupije i Zadarske administrature). Prvi rektor sjemeništa bio je don Nikola Tabulov Truta, a đaci su pohađali Državnu gimnaziju. Tridesetih godina u istoj zgradi bila je otvorena i Bogoslovija za zakašnjela zvanja. Djelovala je nekoliko godina, a primala je kandidate iz svih krajeva Jugoslavije. 2. Katolička akcija. Fra Jeronim Mileta ustoličen je za biskupa dva mjeseca nakon što je Pijo XI. izabran za papu. Ovaj je posebnu pažnju

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE posvećivao Katoličkoj akciji, koju je sam definirao: „Suradnja i sudjelovanje laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve“. Novi šibenski biskup, kao rimski čovjek, dobro je osjećao bilo Crkve. Koliko mu je bilo moguće nastojao je u život provesti Papine upute. Najgorljiviji pobornik Katoličke akcije među Hrvatima bio je – sada blaženi – dr Ivan Merz. Godine 1927. u Šibeniku je tiskao knjigu „Katolička akcija: narav i definicja – cilj – sredstva“. Prigodom izdanja Biskup je napisao predgovor, u kojem – među ostalim – piše: „Svi moramo sudjelovati u ostvarenju Kristova kraljevstva najprije u svojoj duši, a ujedno i u dušama svoje braće, te u socijalnom životu“. Biskupova zauzetost za ovu temu očitovala se je prvenstveno u brizi za Orlove i Križare. U tome bio mu je „desna ruka“ don Ante Radić. Također se brinuo za sva katolička društava. Katolički dom što ga je otvorio u Šibeniku također o tome svjedoči.

crkvu (uskoro je župa propala, a crkva zapuštena). U Šibeniku su se služili crkvom sv. Julijana. Zahvaljujući razboritosti biskupa Milete u našem kraju nisu imali većih uspjeha.

3. Crkveni tisak. Godine 1931. pokrenut je tjednik „Katolik“, koji je izlazio sve do 1941. Prvi urednik je bio don Joso Felicinović (zadarski svećenik), koji se isticao u zanimanju za socijalnu problematiku. Tjednik je – među ostalim - donosio vijesti iz života opće i mjesne crkve, pogotovo križarskih organizacija.

Službeno su sve „priznate vjeroispovijesti“ bile ravnopravne. U praksi je to iz gledalo drukčije. Svi važniji položaji u vojsci, policiji i mnogim drugim službama bili su rezervirani za pravoslavce. Uz to vlastodršci su na sve moguće načine htjeli Hrvate privesti na pravoslavlje i tako uspostaviti „versko jedinstvo“. Jednom je čak postojao nacrt zakona po kome vjerski poglavar ne bi smio biti izvan granica Kraljevine. Jasno je da je to smjeralo na katolike koji priznaju Papu.

ŠTO GA JE POSEBNO ZABRINJAVALO? Svim biskupima u prvoj Jugoslaviji, a pogotovo našem Biskupu, zadavalo je glavobolju slijedeće: 1. Starokatolici. Nastali su nakon Prvog vatikanskog koncila 1871. jer nisu prihvatili taj koncil. Po prvom Ustavu Kraljevine Jugoslavije nisu bili ubrojeni u „priznate vjeroispovijesti“. Međutim, uskoro su iskoristili činjenicu što su u času ujedinjenja (1918.) postojali i u Sloveniji, pa su na temelju toga dobili zakonsko priznanje. Država ih je očito pomagala, jer je u njima vidjela „most preko kojega Hrvate treba privesti u pravoslavlje“.

2. Jugoslavenski Sokol. Sokol je formiran najprije u Češkoj, ali se uskoro proširio i na druge zemlje. Kao organizacija pod izlikom tjelovježbe zapravo je promicao masonske ideje. Država ga je očito podupirala. Svoj stav prema tom društvu biskupi su veoma jasno izrazili u svojoj poslanici poslanoj sa njihove konferencije 1933. godine: „Budući da Sokol prema tim načelima radi među mladeži i u narodu, te hoće da za sebe pridobije sav narod, ruši u srcima svojih članova svaku, a napose katoličku vjeru, nije dakle samo bezvjersko, već i protuvjersko društvo“. 3. „Versko jedinstvo“.

4. Vjeronauk u školi. Po Ustavu iz godine 1921., roditelji su mogli izabrati koji vjeronauk da im djeca pohađaju. Međutim, već 1922. godine postoji nacrt Zakona, po kome jedan vjeroučitelj može predavati vjeronauk za sve konfesije. Uskoro se u Beogradu treba otvoriti i takva škola, koja će ih osposobiti. Ciljevi si bili a.) jedinstvena osobnost učenika, b.) udaljavanje od utjecaja Crkve; c.) odgoj za nacionalno jedinstvo. Zakon nikada nije bio službeno proveden, ali je ta ideja poput oblaka lebdjela nad školskim vjeronaukom. Dakako, biskupi su neprestano protestirali.

U nekim krajevima u Jugoslaviji starokatolici su se bili doista proširili. U Šibenskoj biskupiji uspjeli su na Krapnju osnovati župu i sagraditi 76

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IN MEMORIAM Don Frane Šimat

UMRO VELIKI KATEDRALNI ŽUPNIK PIŠE: IVO KRONJA, teolog U 79. godini vjerničkog i 54. svećeničkog života i služenja na dobro povjerenih mu vjernika, okrijepljen sakramentima, u srijedu 13. studenog preminuo je svećenik šibenske biskupije don Frane Šimat. Misa zadušnica bila je u petak 15. studenog u 13 sati u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, a pokop na gradskom groblju u Vodicama odmah po završetku misnog slavlja oko 15 sati. Don Frane Šimat bio je peto od devetoro djece siromašne tišnjanske obitelji Jeronima Šimata i Antice rođene Kaleb. Pučku je školu završio u rodnom Tisnom. Gimnaziju je polazio u Šibeniku od 1947. do 1952., ali je u V. razredu zbog nepodobne izjave da nisu svi komunisti udaljen iz gimnazije te je nastavio školovanje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru (u dvije godine tri razreda), gdje je i maturirao 1954. Odlazi iste godine u Đakovo gdje na Visokoj teološkoj školi pohađa teološke studije od 1956. do 1961., uz dvogodišnji prekid (1956. 1958.) poradi služenja vojnog roka. Zaređen je za svećenika u Đakovu 6. III. 1960., a već 24. IV. iste godine imao je i mladu misu u rodnom mjestu. Službuje potom - od 1960. do 1962. - kao župnik u Vrpolju kod Šibenika, a kratko vrijeme 1961. i privremeni je upravitelj župe Boraja. Od 1962. do 1966. župnik je u Rogoznici, a župnik gradske župe sv. Jakova u Šibeniku od 31. X. 1966. sve do 10. kolovoza 1991., kada preuzima župu u Vodicama u kojoj je svojom taktičnošću ubrzo pomirio sukobljene župljane. Istovremeno od 1989. do 1991. upravitelj je i nadžupe sv. Križa Dolac, koja je potpala pod župnika župe sv. Jakova, a od 14. VIII. obnaša i dužnost generalnog vikara Šibenske biskupije, u vrijeme biskupovanja dr. Antuna Tamaruta. Kao visoki intelektualac i obrazovani svećenik u svojoj župi sv. Jakova razvija bogatu djelatnost, poglavito kršćansko edukacijsku i vjersko-publicističku. Godine 1974. počeo je sa suradnicima-laicima izdavati tjedno glasilo župe sv. Jakova Glas Katedrale, u to vrijeme jedini vjerski list u Šibeniku. List je pratio život ne samo župe nego i šibenske Crkve, a i kulturna zbivanja u gradu te i događanja cijele Crkve u Hrvata. U tom listu napisao je više stotina tekstova potpisujući se s don Frane, a češće samo inicijalima F., odnosno F. S. Redovito piše i za glasilo Šibenske biskupije Sveti Mihovil, od njegova pokretanja 1996.

Za župnu tiskaru nabavio je najmoderniji ofset tiskarski stroj, a prvi se u Biskupiji počeo služiti kompjutorima. Urednik Glasa Katedrale bio je punih sedamnaest godina. Uz vjeronauk za osmoškolce i srednjoškolce redovno je održavao i tjednu Vjersku tribinu u dvorani Nove crkve. Vodio je svake godine, dok mu je to pravoslavni paroh dopuštao, vjeroučenike osnovnoškolce u pohod šibenskoj pravoslavnoj crkvi. Još 1969. utemeljio je Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće (članovi su bili laici). Vodio je i Dijecezanski muzej u crkvi sv. Barbare, a skrbio je i o sedam područnih crkava u župi sv. Jakova. Bio je najbliži suradnik biskupa, poglavito biskupa J. Arnerića. Godine 1991., prvi u Šibenskoj biskupiji, započeo je sa školskim vjeronaukom u Osnovnoj školi “Simo Matavulj” (danas OŠ Fausta Vrančića), a 1990. bio je u prvom odboru za vjersku emisiju Radio Šibenika “Riječ i život”, koju je uređivala č.s. Terezija Zemljić. I u svojoj novoj župi u Vodicama (od 1991.) nastavio je s vjersko publicističkom i kulturnom djelatnošću. Prvo je već 1991., kad je počeo Domovinski rat, organizirao župni Caritas i počeo izdavati tromjesečno glasilo župe Vodice Okit i obnovio vodičko Župno pastoralno vijeće i Župno ekonom-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IN MEMORIAM sko vijeće te pokrenuo tjednu Biblijsku tribinu. Od 1992. do 1995. vodio je i tjednu vjersku emisiju na TV postaji Vodice i tjednu vjersku emisiju na vodičkoj radio postaji. Kako je od srbočetnika raketama porušeno svetište Gospe od Karmela na brdu Okit, sa svojim župljanima od 1993. gradi veće i ljepše svetište prema projektima arhitekta Nikole Bašića. Član je (u više mandata) Svećeničkog vijeća i Kon-

zultorskog vijeća Šibenske biskupije. Bio je i član Dijecezanske liturgijske komisije i Vijeća za kler pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije. Umirovljen je u rujnu 2010. godine. I kao umirovljenik ostao je predan pastoralnoj djelatnosti Crkve. U svećeničkom domu redovito je predvodio biblijsku skupinu, te je predsjedao nedjeljnim misnim slavljem u 11 sati u katedrali svetog Jakova.

Godišnjica smrti: 20. 11. 2011. - 20. 11. 2013.

Milivoj Zenić, zmaj od sv. Lovre

PIŠU: dr. sc. Drago Marguš i Vilijam Lakić Ljudski život obilježavaju pojedini datumi u kalendaru, a pamtimo ih jer su nam priuštili veselje, npr. 25. prosinca – Božića, blagdan koji označava dan rođenja Boga – Isusa, 5. kolovoza – Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, spomen na pobjedu u Domovinskom ratu, rođendane roditelja i djece i sl. Pojedini, povijesno važni, datumi pored nas prolaze potpuno nezapaženi, a neke bi, jer u nama budu bol i tugu, najradije željeli zaboraviti. Jedan od tih datuma, za žitelje grada Šibenika, je i 20. studeni 2011., dan kada je poput groma iz vedrog neba odjeknula vijest o iznenadnoj smrti, u pedeset devetoj godini života, istaknutog kulturnog djelatnika, dugogodišnjeg ravnatelja Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić”, Milivoja Zenića. Milivoj Zenić rođen je u Šibeniku 14. kolovoza 1953. U Zagrebu je završio studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu. Godine 1979. zaposlio se kao dipl. knjižničar u Gradskoj knjižnici “Juraj Šižgorić”, u kojoj je od 1984. do svoje smrti obnašao dužnost ravnatelja. 78

Koncem 1992., u turbulentnim ratnim vremenima, pokrenuo je nakladničku djelatnost Knjižnice kojom se ona afirmirala kao važan mali nakladnik i u nacionalnim razmjerima objavivši više od stotinu naslova, od pjesničkih zbirka do znanstvenih zbornika. S posebnom ljubavlju uređivao je niz Bašćina, jednu od šest edicija, u kojemu je izašlo šesnaest knjiga s djelima šibenskih humanista i franjevačkih pisaca šibenskoga kraja. Nakladništvo ga je dovelo i do suradnje s brojnim pojedincima i kulturnim ustanovama i udrugama u zemlji jer su mnoga djela objavljena u zajedničkoj nakladi. Aktivno je sudjelovao u organizaciji različitih znanstvenih i stručnih skupova, npr. o obitelji Vrančić u hrvatskoj književnosti i znanosti (1995.), o jezikoslovcu Josipu Jurinu (1996.), o Antunu Vrančiću (2004.), te skupova o franjevačkim piscima sa šibenskog područja koje je Knjižnica od 2000. jednom godišnje organizirala u suradnji s Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i ograncima Matice hrvatske u Skradinu i Šibeniku. Objavio je brojne stručne radove, među kojima se ističu Šezdeseta obljetnica šibenske Gradske biblioteke, Izdavaštvo Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” u Šibeniku u razdoblju od 1991. do 1994., Sedamdeset pet godina Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” u Šibeniku, Katolički tisak u Šibeniku u 19. i 20. stoljeću, Očuvanje nacionalne kulture i jezika u procesima globalizacije, Novi život Vitićeva zdanja : projekt šibenske knjižnice... Napisao je tekstove za turističke brošure koje je objavila Turistička zajednica Šibensko-kninske županije: Šibenik, 1998., i Regija Šibenik : Hrvatska – Croatia, [s.a.]. Redovito je objavljivao prikaze knjiga u lokalnim novinama i listovima, primjerice u Vjeri u kamenu, glasilu KUD-a Sveti Juraj iz Primo-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

IN MEMORIAM štena Burnjeg. Autor je triju knjiga, koje se bave šibenskom baštinom: U pohvalu od grada Šibenika : pisana riječ od najstarijih vremena do danas (Šibenik, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 2002), Šibenska katedrala (Šibenik, Šibenska biskupija, 2003.) i Stari Šibenik : kalama, skalama i butama (Zagreb, AGM, 2010). Sudjelovao je, kao producent i stručni suradnik, u proizvodnji dvaju znanstveno-obrazovnih filmova: Martin Kolunić Rota, Šibenik, Digital zoom, 1997., i Stella maris Dalmacije : II. dio, Zagreb, Udruga Prosoli – Sveta glazba; Šibenik, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 2008., a kao stručni suradnik u realizaciji znanstveno-obrazovnog filma U potrazi za Lukačićem, Šibenik, Glazbena škola Ivana Lukačića, 2007. Organizirao je brojne izložbe u Knjižnici. U Muzeju grada Šibenika 1991. organizirao je izložbu Blago šibenskih knjižnica : XVI.-XVIII. stoljeće, na kojoj je javnosti predstavljen dio fonda (inkunabule i stare i rijetke knjige) iz četiriju šibenskih knjižnica, i napisao tekst za njezin katalog. Sudjelovao je na mnogim stručnim skupovima, od skupština HKD-a do različitih savjetovanja i okruglih stolova na što je poticao i svoje kolege svjestan važnosti stručnog usavršavanja u knjižničarstvu, ali i društvene dimenzije koje ti skupovi imaju. Poticao je suradnju između šibenskih kulturnih institucija i Petőfi Irodalmi Múzeum u Budimpešti i Kuće umjetnosti u Vesprému, temeljenu na ostavštini šibenskih i hrvatskih humanista Antuna i Fausta Vrančića. Potaknuo je osnutak Knjižničarskog društva Šibenik i puno učinio za uspostavljanje mreže knjižnica u Šibensko-kninskoj županiji, pomažući lokalnim zajednicama da osnuju (ili obnove rad) narodnih knjižnica (u Skradinu, Murteru i Primoštenu) i za otvaranje ogranka Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” u Zatonu. Zaslužan je za preseljenje Knjižnice 2005. godine u novi atraktivni prostor na šibenskoj Poljani, u kojem je mogla ostvariti nove sadržaje (čitaonicu dnevnog tiska, studijsku čitaonicu, igraonicu, računalnu radionicu, audiovizualni odjel, multimedijalnu dvoranu, galeriju, centar za vizualnu kulturu djece i mladih), što je značilo ne samo zadovoljenje najviših stručnih standarda, nego i kvalitativno drukčiju ulogu knjižnice u kulturnom i društvenom životu grada jer je ona postala središtem brojnih i raznovrsnih kulturnih događanja (predavanja, predstavljanja knjiga, radionica, tribina, okruglih stolova, izložaba, filmskih projekcija itd.). Milivoj Zenić bio je istinski ljubitelj i poznavalac knjige. Cijeli radni vijek posvetio je promicanju kulture čitanja zagovarajući pritom kako valoriziranje lokalne knjižne (i književne) baštine, tako i poticanje suvremenog stvaralaštva u čemu je uloga knjižnice od presudna značenja. Za svoj rad dobio je odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića

za doprinos razvoju kulture Republike Hrvatske i Kukuljevićevu povelju, nagradu koju Hrvatsko knjižničarsko društvo dodjeljuje za doprinos u radu Društva i dugogodišnji rad u struci. Na komemoraciji 23. studenoga 2011. u Hrvatskom narodnom kazalištu Šibenik u svom oproštajnom govoru šibenski biskup Ante Ivas Zenića je nazvao zmajem od knjige i intelektualcem iz težačke kuće, koji je “tijesno živio sa svojim gradom, osjećajući njegovu bol, biće, dušu i baštinu”. Biskup je riječ ZMAJ upotrijebio višeznačno misleći na njegovu neutaživu glad za znanjem i iskreno štovanje pisane riječi, ali i aludirajući, kao dobar poznavatelj života i rada Milivoja Zenića, na njegovu pripadnost Družbi Braća hrvatskoga zmaja, u kojoj je od osnutka Zmajskog stola u Šibeniku (13. listopada 1998.) kao redoviti član, zmajskog imena Zmaj od sv. Lovre, djelovao u okviru Zbora za umjetnost i kulturnu baštinu. Uz sve svoje svakodnevne obveze zmajski brat Milivoj Zenić aktivno je sudjelovao u aktivnostima Zmajskog stola u Šibeniku, od kojih se ističu: postavljanje spomen-ploče kulturnom pregaocu i povjesničaru don Krsti Stošiću (Šibenik, 2000.), obnova romaničko-gotičkog reljefa sv. Mihovila, zaštitnika grada Šibenika, na pročelju Kneževe palače (Šibenik, 2008.), organizacija Sedmoga zborovanja zmajskih stolova južne Hrvatske (Dubrovnika, Zadra, Splita i Šibenika) i predstavnika Meštarskog zbora Družbe Braća hrvatskog zmaja iz Zagreba u povodu desete obljetnice utemeljenja Zmajskog stola u Šibeniku (Šibenik, 2008.), postavljanje spomen-ploče na ostacima svjetionika na otoku Dvanjka katoličkim svećenicima Anti Jurićevu i Ivanu Jurčevu, koje su na otoku mučili i ubili četnici 22. svibnja 1944. godine (Dvanjka, 2010.). Kao dugogodišnji suradnik i član uredničkog vijeća časopisa Vjera u kamenu (pisao je za kulturnu rubriku), posebno se veselio organizaciji radnog sijela u povodu blagdana sv. Ante Opata, zaštitnika sela Drage, 10. obljetnici obnove tiskanja časopisa Vjera u kamenu i izlaska dvadesetog broja, te blagoslova nove knjižnice “Biskup Josip Arnerić” u Jurlinovim dvorima, okupljališta zmajske braće Stola. Milivoj Zenić je 23. studenoga 2011. pokopan na Groblju sv. Ane u Šibeniku. Pamtit ćemo ga kao čovjeka koji je svojim nemirnim duhom obogatio kulturni život grada Šibenika. Oproštaj s Milivojem Zenićem nije zaborav jer svuda oko nas u kalama i butama prisutni su njegovi duboki tragovi. Bio je jedinstven, čovjek bez kojega kulturni život Šibenika i naši životi više nikad neće biti isti. Neka te čuva zaštitnik Družbe, Sv. Juraj Mučenik. Bog nam sreću daj! – Hrvatski da živi Zmaj!

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PRIRODA

Vrela Cetine

Gvozdenovo - Kamenar

Ušće Guduče

Povijest zaštite prirode Na području Šibensko-kninske županije zaštićeno je trinaest prirodno vrijednih područja

Piše: dr. sc. Drago Marguš Povijest zaštite prirode u Republici Hrvatskoj Svijest o potrebi zaštite prirode i prvi poticaji za to u Hrvatskoj se javljaju u drugoj polovici 19. stoljeća. Nositelji tih ideja uglavnom su bili obrazovani pojedinci, znanstvenici, liječnici, umjetnici, putopisci koji su svoje stavove o potrebi zakonske zaštite pojedinih prirodnih područja i ugroženih svojti objavljivali u stručnim časopisima. Prvi pravni akti koji su se odnosili na zaštitu prirodnih fenomena i životinjskih svojti bili su Zakon o zaštiti ptica (1893.), Zakon o lovu (1893.) i Zakon o zaštiti pećina (1900.). Prvi nacionalni parkovi – Plitvička jezera, Bijele stijene, Štirovača i Paklenica, kao cjelovito zaštićena

područja, proglašeni su 1928. godine, ali je njihova zaštita bila ograničena samo na jednu godinu, pa je formalno prestala krajem 1929. Godinom početka organizirane zaštite prirode u hrvatskoj smatra se 1946. kada je na temelju Zakona o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti iz 1945. u Zagrebu 25. siječnja 1946. osnovan Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti Narodne Republike Hrvatske. Zemaljski zavod je tijekom svog četverogodišnjeg rada stavio pod zaštitu države kao „prirodne rijetkosti“ mnoge naše prirodne vrijednosti (Plitvička jezera, Paklenicu, Mljet, Krku, šumu Dundo, Lokrum, Hušnjakovo, Rupnicu kraj Voćina…). Od 1950. do 1960. Zavod je u okviru Konzervatorskog zavoda RH djelovao kao Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti. Zakonom o zaštiti prirode iz 1960. Osnovan je Zavod za zaštitu prirode kao samostalno

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

Godinom početka organizirane zaštite prirode u Hrvatskoj smatra se 1946.

PRIRODA

Dabarski kuk

Vrela Cetine

tijelo zaduženo da skrbi o zaštićenim prirodnim dobrima. Od 1990. do 1994. zaštita prirode potpadala je pod Ministarstvo za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, od 1995. pod Državnu upravu za zaštitu kulturne i prirodne baštine, od 1997. pod Ministarstvo kulture, od 2000. pod Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenj,a a od 2004. ponovno pod Ministarstvo kulture. Stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 150/11), kojeg je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj 22. prosinca

NACIONALNI PARK KRKA 2011. godine, poslove zaštite prirode preuzima Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Važnu ulogu u zaštiti prirode ima Državni zavod za zaštitu prirode osnovan 2003. godine Odlukom Vlade Republike Hrvatske, kao središnja stručna ustanova za zaštitu prirode u RH. Plitvička jezera i Paklenica nacionalnim parkom trajno su proglašeni 1949., kao prvi nacionalni parkovi u Hrvatskoj. Šezdeset četiri godine poslije u Hrvatskoj je, prema Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti Uprave za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode, jedinog službenog izvora podataka o zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj, ukupno je zaštićeno, uključujući područja pod preventivnom zaštitom, 461 područje, od toga 11 pod preventivnom zaštitom. Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) zaštićena područja, podijeljena su u devet kategorija a obuhvaćaju 696 778,48 ha, odnosno 7,95% ukupne površine Republike Hrvatske (11,4%

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PRIRODA

KANAL SV. ANTE kopnenog teritorija i 1,3% teritorijalnog mora). U kategoriji strogog rezervata (2) zaštićeno je 23,95 km2, nacionalnog parka (8) 921,76 km2, parka prirode (11) 3 252,49 km2, posebnog rezervata (80) 325,02 km2, regionalnog parka (2) 1 427,96 km2, spomenika prirode (119) 3,76 km2, značajnog krajobraza (83) 969,06 km2, park-šume (35) 34,20 km2 i spomenika parkovne arhitekture (121) 9,55 km2. Povijest zaštite prirodnih vrijednosti Šibenskokninske županije Prvi sačuvani pisani dokument o ideji zaštite prirode na području Šibensko-kninske županije prijedlog je Općine Šibenik, koji je 5. ožujka 1941. uputila vlastima Banovine Hrvatske, da se rijeka Krka, „biser među prirodnim ljepotama“ proglasi nacionalnim parkom. Do oživotvorenja te kulturološki izuzetno vrijedne i plemenite ideje čekalo se više od sedam godina, odnosno do 22. studenoga 1948. kada je Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti NRH donio Odluku o proglašenju Skradinskog buka zaštićenom prirodnom rijetkošću, kojom je zaštićen dio vodotoka rijeke Krke, od Bilušića buka do Skradinskog buka. Navedena odluka ujedno je i prvi pravni akt o zaštiti prirode na području Šibensko-kninske županije. Prve ideje o zaštiti kornatskog otočja potječu iz šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Odluku o proglašenju kornatskog otočja rezervatom prirodnog predjela, kojom su zaštićena sva četiri otočna niza i jugoistočni dio Dugog otoka sa zaljevom Telašćicom, donijelo je Izvršno vijeće Sabora RH 1967. godine. Prijedlog prostornog plana za proglašenje Krke nacionalnim parkom izrađen je 1971. a prijedlog prostornog plana za proglašenje kornatskog otočja i jugoistočnog dijela Dugog otoka nacionalnim parkom 1976. godine. Sabor SR Hrvatske 1980. donosi Zakon o nacionalnom parku „Kornati“ a 1985. Zakon o proglašenju nacionalnog parka „Krka“. Granice NP „Kornati“ 1980. obuhvaćale su tzv. donje Kornate (kornatski i piškerski otočni niz) i jugoistočni dio Dugog otoka sa zaljevom Telašćicom, ukupne površine 262 km2. Zakonom o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku „Kornati“ 1988. sjeverozapadni dio tadašnjeg NP „Kornati“

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

izdvojen je i proglašen Parkom prirode „Telašćica“ a jugoistočni dio (u obuhvatu Općine Šibenik) zadržao je status nacionalnog parka na površini od 223,75 km2. Sabor Republike Hrvatske Zakonom o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku „Kornati“ 1997. ponovno korigira granice parka te on danas obuhvaća 89 otoka, otočića i hridi na ukupnoj površini od 218 km2. Sabor Republike Hrvatske 1997. Zakonom o izmjenama zakona o proglašenju Nacionalnog parka „Krka“ korigira granicu i površinu NP „Krka“ (142,1 km2) iz 1985. Nacionalni park „Krka“ prostire se na 109 km2, a obuhvaća područje smješteno uz tok rijeke Krke u dužini od 50 kilometara, počevši dva kilometra nizvodno od Knina do Skradina, uključujući i 3,5 km donjeg kanjonskog toka Čikole, a zahvaća prostor gradova Knina, Drniša, Skradina i Šibenika te općina Ervenik, Kistanje i Promina. Sabor SR Hrvatske 1981. donosi Zakon o proglašenju planine Velebit parkom prirode, a 1999. Zakon o proglašenju

PRIRODA Parka prirode „Vransko jezero“. Zavod za zaštitu prirode Staru stražu proglasio je spomenikom prirode 1961. a vrela Cetine 1972. Značajnim krajobrazom (u to vrijeme kao kategorija zaštite: rezervat prirodnog predjela) proglasio je gornji tok rijeke Krke 1962., rijeku Krčić 1964., žutsko-sitsku otočnu skupinu 1967. a donji tok rijeke Krke 1968. godine. Skupština Općine Šibenik značajnim krajobrazom područje Kanal sv. Ante – luka i GvozdenovoKamenar proglasila je 1974. (u registar posebno zaštićenih objekata prirode Republičkog zavoda za zaštitu prirode upisani su 1986. godine). Vodeni tok i kanjon Čikole značajnim krajobrazom Skupština Općine Drniš proglasila je 1967. (u registar je upisan 1968. godine). Na području Šibensko-kninske županije zaštićeno je trinaest prirodno vrijednih područja: dva nacionalna parka – Kornati (223,75 km2) i (Krka 109 km2), dijelovi dvaju parkova prirode – Velebita (80,07 km2) i Vranskog jezera (15,00 km2), dva spomenika prirode – „Stara straža“ (0,01 km2) i „Vrela Cetine“ (0,3 km2) i sedam značajnih krajobraza – „Rijeka Krka (gornji tok)“ uzvodno

NP KORNATI

IZVOR RIJEKE KRČIĆ od granice Nacionalnog parka „Krka“, (2,63 km2), „Rijeka Krčić“ (2,80 km2), „Žutsko-sitska otočna skupina“ (19,34 km2), „Rijeka Krka (donji tok)“ nizvodno od mosta u Skradinu do ušća (30,3 km2), „Kanal sv. Ante – luka“ (10,95 km2), „Gvozdenovo-Kamenar“ (5,49 km2) i „Vodeni tok i kanjon Čikole“ (9,25 km2). Ukupna površina zaštićenih objekata prirode u Šibensko-kninskoj županije iznosi 497,15 km2, odnosno 8,77% ukupne površine (kopna i mora). Prostornim je planom Šibensko-kninske županije za zaštitu predloženo, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, dvadeset novih područja: u kategoriji strogog rezervata – otok Purara; posebnog rezervata – kanjon Guduče (ornitološki), Crni Tavani – Dinara (šumske vegetacije), Samar – Dinara (šumske vegetacije) i Svilaja (šumske vegetacije); regionalnog parka – Dinara (dio); spomenika prirode – Modrino selo (geološki), Makirina – Ivinj (geološki), Šarena jezera (hidrološki), Zmajevo oko (hidrogeološki) i špilja Tradanj kod Zatona (geomorfološki); značajnog krajobraza – uvale Stupica vela, Stupica mala i Kabal s akvatorijem i otocima, poluotok Oštrica, uvala Tijašćica, uvala Lovišća, Promina i primoštenski vinogradi (Bucavac); park-šume – šuma na otoku Krapnju i šuma Jelinjak; spomenika parkovne arhitekture – Otavice (drvored). Za četiri zaštićena područja predviđena je prekategorizacija i/ili izmjena granica. Dio značajnog krajobraza „Rijeka Krka (donji tok)“ koji obuhvaća Prokljansko jezero proglasio bi se posebnim rezervatom (stanišnim), značajni krajobraz „Rijeka Krčić“ posebnim rezervatom (geomorfološkim) a značajni krajobraz „Vodeni tok i kanjon Čikole“ posebnim rezervatom (geomorfološkim). Predviđeno je izdvajanje područja Šubićevac iz području značajnog krajobraza „Gvozdenovo-Kamenar“ u novu park-šumu Šubićevac, čime će se sadašnje granice značajnog krajobraza Gvozdenovo-Kamenar smanjiti za izdvojenu površinu park-šume.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

USPUT POVRATAK IZVORU Nakon turističkih pohoda Visovac se vratio radu, molitvi, učenju i mirnoći duha svojih stanovnika

Visovački samostan na iskonima povijesti PIŠE: JOŠKO ČELAR, novinar Visovac usred Krke, na jezeru pred vratima kanjona Među gredama, utočište redovnika unatrag pola tisućljeća i drevnih eremita, u novo doba i turistička znamenitost, mnogi ne poznaju kakav on doista jest. Više ga znaju oni što hodočaste Gospi od milosti. A kad nema ni hodočasnika, fratarski otok ostaje onima radi kojih i postoji: redovnicima i njihovim novacima. Oni su sada u posebnim danima duhovne obnove što znači da je i komunikacija vanjskoga svijeta s njima za to vrijeme ograničena. Na Visovac ovih dana ne plove brodovi, vjetrovi udaraju i čemprese i jablanove s Krkinih brina, na rijeci se podižu valovi. Nebo je tmurno. Turista i namjernika na otoku nema. Ipak, meni je bilo dopušteno da i u njihove posebne dane osame i kontemplacije, posjetim samostan. Mogao sam gledati i slušati što se zbiva na drevnoj Albi Lapis. Pristigao smo dok je kišilo na remetičku stranu desne obale rijeke nešto prije podneva. Sivo-zelena rijeka je nabujala, voda se uzburkano dizala do maloga pristana, pa je i brodica „Dika“ kojom je fra Stojan došao po mene, jedva pristala. Nije imao mnogo vremena. Na otoku me je bez mnogo riječi uveo u sobu za goste gdje su me poslužili kavom i slatkom rakijom od višnje. Na stolu je stajala mapa s listovima na kojima je u desetercu bila ispisana cijela poema posvećena fra Žarku Maretiću, bivšemu gvardijanu i provincijalu, koji je iz župe Banjevaca također došao na duhovnu obnovu. Napisao ju je nadahnuti fra Stojan Damjanović u gotovo fulminantnoj maniri. Pošli smo na kat 84

do samostanskoga klaustra i blagovališta: nigdje nikoga, a sve otvoreno. Kako li je bilo onim fratrima prije 300 i više godina ovdje samovati i tko zna kada na kopno kročiti? Tamo su bili Turci. Stali smo pred crkvom gdje se u tišini molilo dvadesetak fratara. Neke sam prepoznao kroz okno vrata. Nisam ulazio. To je bio njihov dan. Kad je kiša prestala, šetao sam vrtom punih boja u kojem su upravo dozrijevali veliki narančasti plodovi kakija, šipaka i žižula. Jata prelijepih pataka držala su se obale, a nad glavom nam je kružio crni kos. Kažu da je sretna ptica. U gostinskoj sobi našli smo se s gvardijanom fra Matom Gverićem, fra Žarkom Maretićem, a pridružio nam se i fra Stojan. Gvardijan govori o životu redovnika i upućuje nas u sadržaje njihove duhovne obnove. -Imamo na raspolaganju cijeli tjedan, kaže fra Mate, za razmatranje različitih tema duhovnog, teološkog i pastoralnog sadržaja iz domene našega reda. I svećenik se, kao i svjetovni djelatnik, mora usavršavati, učiti i znati naći pravoga načina za obno-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

USPUT vu svoje vjere u Kristu. Naravno, ne izmiču nam ni pitanja iz svakodnevnoga života. Ovdje smo mala zajednica i u svemu smo upućeni jedni na druge. Fra Stojan je pošao ubrati nekoliko kakija od kojih se pravi izvrsna marmelada, a može i rakija, dok fra Žarko čita njemu namijenjenu Stojanovu pjesmu. Vani po vrtu šeće nekoliko fratara u tihu razgovoru. Oglasilo se samostansko zvonce i to je bio znak za

objed. Molitva u blagovalištu, a onda neka prisna opuštenost, uz uobičajene priče o zgodama i događajima iz redovničkog crkvenog života. Diglo se jugo, spremalo se nevrijeme. Valjalo je krenuti i prijeći ono malo Krkine uzburkane vode. Ostavio sam Visovac u prohladnoj izmaglici njegovu miru dok na njemu vlada jedna posebna toplina srca.

ARHEOLOGIJA:

Hrvatski odličnici iz Vaćana PIŠE: mr.sci. Željko Krnčević Sustavna su arheološka istraživanja na lokalitetu Vaćani Laluše započela 2011. i nastavak su prošlogodišnjih kampanja. Istraživanja financiraju Ministarstvo kulture, Šibensko- kninska županija i Grad Skradin. Riječ je o izuzetno vrijednom i značajnom nalazištu smještenom u neposrednoj blizini Bribirske glavice. Za pronalazak ovog groblja možemo zahvaliti vlasniku zemlje Željku Tokiću i Tomislavu Bašiću, koji nas je izvjestio o ovom izuzetnom na-

Nalazište u vaćanima lazu. Također se zahvalujuemo i obiteljima Lalić i Palinić na čijim terenima radimo ove godine. Do sada je otkriveno i istraženo 15 grobova iz vremena od 8. do 10. stoljeća. Dakle, ranosrednjovjekovno groblje karakteristično za ovo razdoblje u kojem doseljeni Hrvati još uvijek imaju neke po-

ganske običaje kao što je ostavljanje „poputbine“ u grobove. U proteklim kampanjama najznačajniji su nalazi keramičkih posuda, te ukop dva pokojnika u kamenom sarkofagu, koji su također dali izuzetne nalaze: uz nalaze kresiva i kremena, noža, ukrasnih dijelova odjeće i praporaca, pronađena su dva para ostruga (mamuza), od kojih jedan par ima ukrašen trn. Riječ je o izuzetno vrijednom i rijetkom nalazu. Recimo samo to kako je u stotinjak godina od kada se na šibenskom prostoru provde arheološka istraživanja, pronađeno tek sedam ostruga i to neukrašenih. Skeleti iz ovog sarkofaga bili su na analizi u HAZU u Zagrebu, kod kolega dr. Maria Šlausa i dr. Maria Novaka. Ustanovljeno je da se radi o muškarcima – jednom starom 35 godina, a jednom 15. U svakom slučaju, oba su bila pokopana s konjaničkom opremom. Ovogodišnja kampanja donijela nam je još jedno izuzetno vrijedno otkriće, moglo bi se reći senzacionalno, za arheološku struku i izučavanje nacionalne arheologije itekako važno. Pronađen je još jedan sarkofag u kojem je pokopan vrlo važan član todobne zajednice. Kolega Gunjača je uveo naziv „plemenski odličnik“ i čini mi se da je o tome riječ upravo i u Vaćanima. U sarkofagu koji je bio pokriven velikom monolitnom kamenom pločom (vjerovatno prag nekog većeg antičkog zdanja sekundarno upotrijebljen), pronađeni su izuzetni nalazi: starohrvatski mač s okovima korica (vrlo rijedak nalaz, prvi u Muzeju grada Šibenika), ostruge s opremom, te uz ostalo i cijelovito sačuvana staklena posuda. Staklene posude u starohrvatskim grobovima su izuzetna rijetkost. Pronađene su jedino na starohrvatskom groblju Nin Ždrijac, koje je istraživao prof. dr. Janko Belošević. Uz navedeno pronađen je i zlatnik Konstantina V. Kopronima, što nam uvelike pomaže u datiranju cijelog horizonta starohrvatskih grobova.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PREPORUČAMO

Katoličke stranice na internetu U današnjem svijetu elektronskih medija Internet je preuzeo mjesto neizostavnog sredstva informiranja. Tiskani mediji se sve manje prodaju, svi nakladnici bili su prisiljeni prepoloviti svoju nakladu. Došlo je do toga da što nije objavljeno na Internetu nije se ni dogodilo. Prednost informiranja preko Interneta je to što krajnji korisnik se informira vijestima koje ga zanimaju. Dakle korisnik nije prisiljen kupiti novine da bi ih prolistao i tek onda shvatio da nema ništa zanimljivog. Druga stvar je što su vijesti uglavnom besplatne, a ako nisu, barem se može pročitati naslov i uvodni tekst. Treće, korisnik nije prisiljen čitati jedne novine ili gledati jedan kanal na televiziji ili slušati jednu radio stanicu nego može birati od koga želi primiti vijesti, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva.

U Hrvatskoj, sve novinske kuće imaju i svoje Internet portale na kojima donose vijesti. Čak i televizijske kuće svoje vijesti postavljaju na svoje portale, gdkje korisnik može odabrati one vijesti koje ga zanimaju. Razvojem WEB-a druge i treće generacije, korisnik osi što je pasivni promatrač, može i sa svojim komentarima i vijestima sudjelovati u sastavljanju vijesti. Postavlja se pitanje gdje je u svemu tome katolička Crkva? Već dugi niz godina postoje razne stranice i portali katoličke i krščanske tematike, od kojih ćemo samo neke analizirati

ŠIBENSKA BISKUPIJA

http://www.sibenska-biskupija.hr

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

PREPORUČAMO Glavni sadržaj na naslovnoj stranici Šibenske biskupije su vijesti, koje redovno donosi ured za medije Šibenske biskupije. Osim vijesti tu su i redovne tjedne biblijske poruke od strane generalnog vikara mons. Marinka Mlakića.

Od drugih članaka valja izdvojiti Biskupija TV, službeni youtube kanal Šibenske biskupije. Unutar portala se može naći adresar sa svim župama i ustanovama biskupije, te najave svih događanja. Od ovog broja, biti će dostupan i Sveti Mihovil u online verziji.

BITNO.NET

http://www.bitno.net

Bitno.net predstavlja osvježenje na hrvatskom Webu. Kroz moderan pristup, javnosti donosi vijesti iz Crkve, društva, kao i analizu aktualnih društvenih tema. Korisnici mogu preko društvenihj mreža komentirati članke, sudjelovati uraspravama i sl. Članci nisu suhoparni, pristup je prihvatljiv.

Velika prednost je što su vijesti besplatne, dakle korisnik može bez ikakvog problema pročitati cijeli članak ako ga zanima. Osim ova dva navedena portala, postoji i nekolicina drugih, no ova dva portala su najviše posječena među korisnicima interneta, kada su u pitanju stranice s katoličkom tematikom

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 14 (1)

OBITELJ

NOSITELJICA ŽIVOTA BUDUĆNOST CRKVE I HRVATSKE