JAVNO ZDRAVSTVO
8
Na ovome mjestu red je spomenuti neke od istaknutih vojnih liječnika koji su dali ogroman doprinos preventivnoj misli općenito. Alphonce Lavèran tijekom službe u Alžiru otkriva uzročnika malarije, za što biva nagrađen Nobelovom nagradom 1907. godine. Njegov kolega Ronald Ross, isprva je osporavao Lavèranovo otkriće, no prihvativši ga, u Indiji dokazuje da malariju prenose komarci roda Anopheles. I on biva nagrađen Nobelom. Čuveni američki vojni bakteriolog Walter Reed dokazuje da žutu groznicu prenosi zaseban komarac Stegomyia fasciata (kasnije nazvan Aedes aegypti), a njegov kolega Gorgas potom suzbija žutu groznicu na Kubi i u području Panamskog kanala. Na koncu, kako ne spomenuti Evgenija Pavlovskog, sovjetskoga generala i akademika, oca teorije o bolestima prirodnih žarišta. Vidimo, dakle, da su brojni vojni preventivci dali nezaobilazan pečat svjetskoj javnozdravstvenoj misli. Dvadeseto stoljeće donosi promjenu ovoga omjera, dijelom zbog napretka preventivne znanosti ali, nažalost, i sve razornijega naoruoružanja. Ipak, tijekom I. i II. svjetskog rata iskristalizirali su se najokrutniji ratni pratitelji, koje američki epidemiolozi nazivaju „velika trojica“: pjegavac, bacilarna dizenterija i malarija. Britanci, primjerice, smatraju da je dizenterija odigrala značajnu ulogu u pobjedi protiv Romela kod El Alameina. Može se slobodno reći da je malarija tijekom II. svjetskog rata poharala kako američke, tako i japanske snage na Pacifiku (iz stroja ispadalo i 4% brojnog stanja dnevno). Specifičnosti vojne epidemiologije Zarazne su bolesti od pamtivijeka pratitelj ratova, iz jednostavnog razloga što takve nasilne promjene dovode do drastične promjene ravnoteže: domaćin-uzročnik-okoliš. Naravno, uvijek na štetu čovjeka. Ne čudi, stoga, da su gubitci od zaraznih bolesti u ratovima sve do konca 19. stoljeća obilato premašivali gubitke od bojevih djelovanja. Upravo stoga, stalna briga o preventivnim postupcima od vitalnoga je značaja za očuvanje bojeve spremnosti oružanih snaga. Vojna epidemiologija prinuđena je djelovati pod pomalo neobičnim okolnostima: s jedne strane specifični uvjeti života i rada, katkada povećanih zahtjeva koje obuka, strategija i taktika mogu nametati vojnom kolektivu, kako u miru, tako i u području mirovnih misija i operacija, a napose u ratnim uvjetima; s druge strane zahtjevi i standardi zdravstvene struke. Sve to zajedno katkada može biti u naizgled nepomirljivoj oprjeci. Zadaća je vojne epidemiologije praćenje zdravlja pripadnika oružanih snaga, poglavito
dinamike zaraznih bolesti u vojnim i vojničkim kolektivima, uz neizostavnu suradnju s civilnim javnozdravstvenim ustanovama (Hrvatski zavod za javno zdravstvo i županijski zavodi, veterinarske služba), glede praćenja kretanja zaraznih bolesti u Republici Hrvatskoj, uključujući zoonoze. Kao neizostavna aktivnost nameće se praćenje zdravstvenog stanja naših pripadnika u mirovnim misijama i operacijama, te procjena infektivnih i ostalih zdravstvenih rizika u području razmještaja, uz poduzimanje odgovarajuće imunoprofilakse i kemoprofilakse kandidata za misije, te preventivnih aktivnosti u cilju sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti. Jasna je potreba praćenja određenih ekoloških čimbenika i zakonitosti, sa svrhom ispitivanja njihova utjecaja na domaćina i uzročnike bolesti, a s aspekta očuvanja zdravlja vojnoga kolektiva. Slično kao u civilnom javnom zdravstvu, sve su veći zahtjevi za praćenjem i poduzimanjem preventivnih mjera protiv određenih kroničnih nezaraznih bolesti kao značajnoga javnozdravstvenog problema razvijenoga svijeta. Vojna se epidemiologija, dakle, razlikuje od „opće epidemiologije“ po predmetu izučavanja, okrenuta je specifičnoj populaciji i zahtjevima, a za sve to nužna joj je posebna organizacija, uvjeti i mehanizmi djelovanja. Kao zasebno područje praćenja i izučavanja vojne epidemiologije, spomenimo problematiku zaštite pripadnika oružanih snaga od primjene biološkog oružja, te stalne prijetnje koja se, srećom iz nekoliko bitnih razloga, među kojima bitno mjesto zauzimaju upravo epidemiološki, ne upotrebljava često. Dobro je poznat popis potencijalnih bioloških agenasa, kojemu genetski inženjering može dati nove zamahe. I danas, početkom 21. stoljeća, uzročnici zaraznih bolesti još mogu nanijeti veće štete oružanim snagama od konvencionalnog naoružanja. I tu je otvoren prostor za djelovanje vojne epidemiologije, a u stalnoj suradnji s komplementarnim strukama.