broj
1, SIJEČANJ 2009.
OGULIN-INFO PRESS
23
žive na ovom području i najviše ga koriste, pa tako i najviše kupuju, prodaju ili mijenjaju svoje nekretnine. Budući da je cijena nekretnina, a time i prodaja, najviše vezana uz razvoj privrede određene regije, upravo ta privreda utječe na zaposlenje građana i njihovu kupovnu moć, njihovu kreditnu sposobnost, gradnju nekretnina, migracije ljudi, kao i natalitet. Samo kvalitetnim razvojem privrede poboljšat će se «krvna slika» prodaje i kupnje nekretnina, odnosno isplativost ovog posla. Više o radu agencije na www.nekretnine-ogulin.hr (Mićo Zatezalo)
(Nekretnine Ogulin)
KOLUMNE
Maskirati se ili ne? Pitanje je sad... Na što vas asocira riječ maska? Dok neki odmah pomisle na ples pod maskama i karneval, drugima se javljaju asocijacije vezane uz medicinu: kiruške maske, kozmetičke maske Helena Vlahović koje se upotrebljavaju u raznim tretmanima ljepote, potom maske za dovod kisika i slično. Nekima će na pamet pasti maskirani napadači vezani uz terorističke napade ili pak specijalna vojna postrojba koja koristi crne maske od tkanine u svrhu neraspoznavanja, potom gas maske itd. U sportu se maske koriste kao zaštita od povrede, naprimjer u bejzbolu i mačevanju. Možda vam na pamet padaju još neke vrste maski... Jedno je sigurno: bez njih je život postao nezamisliv. I od najranijih vremena, maske se koriste diljem svijeta u različite, najčešće religiozne svrhe. Poznato je tako da se u najvećem dijelu afričkog kontinenta maske koristi u religiozne i ritualne svrhe. Tamo se smatra se da je njen nosilac u direktnoj vezi s duhovnom silom maske. Maska je sama po sebi sveta, a svako kršenje pravila zajednica strogo kažnjava, ponekad i smrću. U najranijim kulturama starog Babilona, Asirije, Egipta, Mezopotamije i drugih drevnih civilizacija maske su se također koristile u religiozne i obredne svrhe. Poznato je i da su ih u Staroj Grčkoj koristili glumci u kazališnim predstavama. Iako bi ovo predavanje o maskama moglo potrajati, to nije bila svrha moje kolumne, stoga, vratimo se važnijim stvarima... No, zašto sam uopće toliko spominjala različite vrste i funkcije maski. One su dio svakodnevne, praktične upotrebe. Žene (a i neki muškarci), naprimjer, svakodnevno koriste make up ne bi li izgledale ljepše, popravile tako nedostatke, ostavile bolji dojam na druge ili pak u svrhu stvaranja i održavanja vlastitog stila. Nije li i to onda jedna vrsta maske? Međutim što znači riječ „maska“ i otkuda ona potječe? Već sam spomenula upotrebu maski u antičkom (grčkom i rimskom) kazalištu. Budući da su grčki i rimski glumci nosili maske, ovu se riječ počelo koristiti metaforički za onoga koji se pretvara. Glumci su dobili naziv hypokritaí, oni koji odgovaraju zboru. S vremenom se taj izraz počeo koristiti u prenesenom smislu i označavao je licemjernu, odnosno prijetvornu, osobu, stoga riječ prevedena s ”licemjer“ (hypokrités) znači ”onaj koji odgovara“, a ukazuje i na glumca na pozornici. Tako je to u Grčkoj, ali kakve to veze ima s nama? Nosimo li i mi maske? „Svijet je pozornica, a mi glumci“, rekao bi Shakespeare, i dodao: „Biti ili ne biti pitanje je sad! “ Ovisi li naša egzistencija o navlačenju maski i dobrom igranju uloga? Kao što sam već napomenula, upotreba maski je dio svakodnevne, praktične primjene. A njena metaforična upotreba? Kazalište je metafora života. Trebaju li nam onda metaforične maske? Grčki i rimski glumci nosili su maske ne bi li se pretvorili u lik koji žele odglumiti. Oni su tako zabavljali publiku oponašajući život te prenašali svojevrsne poruke dramskim
izvedbama (koje su nerijetko služile i u političke svrhe). Koristimo li i mi maske ne bi li se pretvarali u neki drugi lik? U nešto što nismo? Nosimo li maske da bismo obmanuli druge? Nekima je lakše navući masku i odglumiti dobro raspoloženje, a drugi pak idu puno dalje pa svoje loše motive skrivaju iza maske iskrenosti. Može li se, uopće, iskrenost navući poput maske? Neki glume da bi zavarali druge ljude. Pomoću maske pokušavaju postići neke, najčešće sebične ciljeve. Međutim, što nam je činiti? Činjenica je da glumce, osim u kazalištu imamo prilike vidjeti i u svakodnevnom životu. Stvari bi ponekad bile i smješne da nisu žalosne, ali razloga za preveliku žalost ipak ne bi trebalo biti. Osim što bi „glumce“ trebalo naučiti raspoznavati, krenimo od sebe i pitajmo se: „Jesam li i ja jedan od glumaca koji navlači masku ne bi li obmanuo druge?“ Drugim riječima, ophodimo li se s drugima s iskrenom naklonošću, srdačnošću ili prijateljstvom ili to činim samo da bih ostavio/la dobar dojam na druge? Naša naklonost trebala bi biti iskrena, dolaziti iz srca. Samo tako ćemo steći povjerenje drugih i stvoriti dobre i prijateljske međuljudske odnose. I biti sretni i zadovoljni. Prirodan način izražavanja predstavlja temelj za stjecanje povjerenja drugih. Tako ćemo se i zaštititi od lažnih glumaca, koje smo nazvali licemjerima (jer uostalom, grčka riječ za glumca polako je i u svakodnevnoj upotrebi počela značiti „licemjer“). Njih će biti, sebe treba naučiti zaštititi. Osim toga, bi li vjerovao nekome tko razgovara s tobom krijući se iza maske? Bi li osobi s kojom razgovaraš više vjerovao ako bi nosila masku koja je ljepša od njenog lica? Vjerojatno ne bi. I zato, što ćete učiniti? „Biti ili ne biti?“ pitanje je sada! Glumiti ili biti ono što jeste? Glumimo li ili živimo stvarni život? Stoga, ostavimo kazalište glumcima, jer oni su ipak profesionalci...