Page 1

Broj 4 Januar 2014

This is bilingual magazine. To read in English jump to page 37

Biti luckast i biti razborit Intervju sa Anitom Moorjani

Čistota je bitna

Hafiz - besmrtni ljubavnik

Život je čisto platno Izbori i posledice

7 neverovatnih činjenica o vašem telu Vipassana

Kako da zaobiđete svoj reptilski mozak i povratite svoju kreativnu moć


UMESTO UVODNIKA

Posetite prvi srpski portal za razvoj svesti w w w. n o v a s v e s t . c o m

2


Sadržaj

4

UMESTO UVODNIKA

5

TRANSFORMACIJA SVESTI

IZBORI I POSLEDICE

23

7

POGLED IZNUTRA KAKO DA ZAOBIĐETE SVOJ REPTILSKI MOZAK I POVRATITE SVOJU KREATIVNU MOĆ

25

10

DUHOVNA PRAKSA

32

17

MUDROST ŽIVOTA

BITI LUCKAST I RAZBORIT

VIPASSANA

ŽIVOT JE ČISTO PLATNO

19

34

INTERVJU SA DUŠOM

RAZGOVOR SA ANITOM MOORJANI

ONOSTRANO U NAMA

7 NEVEROVATNIH ČINJENICA O VAŠEM TELU ŽIVOT UČITELJA

HAFIZ – BESMRTNI LJUBAVNIK

UČITELJI GOVORE

ČISTOTA JE BITNA

MOJ POGLED NA SVET

ŽIVOT POČINJE IZVAN KOMFORNE ZONE

z zIMPRESUM Glavni i odgovorni urednik: Milan Bojić Art direktor: Bojana Vasiljević Saradnici: Marko Maoduš, Tijana Jelicavac, Ivan Bavčević, Aleksandar Bilanović Izdavač: Samostalno izdanje Tiraž neograničen 3

Kontakt i oglašavanje: novasvestmagazin@gmail.com www.novasvest.com

3


UMESTO UVODNIKA

Biti luckast i biti razborit Odlomak iz knjige: “Život, ljubav, smeh”, Osho

Ovaj raskol postaje nepremostiv jer ti većinu vremena provodiš u masi, srećeš se sa ljudima, razvijaš odnose - veoma retko si sam. Prirodno, maska postaje sve više deo tebe nasuprot onom tvom pravom licu. A društvo stvara strah u svakom pojedincu - strah od odbacivanja, strah da će ti se neko smejati, strah da ćeš izgubiti poštovanost, strah od toga šta će drugi reći. Moraš se prilagoditi na razne zaslepljene i nesvesne ljude, ne možeš biti svoj. To je temelj naše tradicije u čitavom svetu, sve do sada, da nikog ne prihvataju onakvog kakav je. Onda kada si sa nekim u društvu manje si zainteresovan za sebe, više ti je stalo šta on misli o tebi. No, kada si sam u svom kupatilu, tada se ponašaš kao dete - igraš se menjanja izraza pred ogledalom. Ali, ako iznenada postaneš svestan da te neko gleda kroz ključanicu, makar to bilo malo dete, odmah se promeniš, postaješ kao uobičajeno onaj stari, ponovo ozbiljan, umeren, onakav kakvog te drugi zamišljaju. A iznenađujuća stvar je što se, zapravo, ti plašiš tih ljudi i oni se plaše tebe, takođe. Svi se boje jedni od drugih. Niko ne pokazuje svoja osećanja, svoju stvarnost, autentičnost – i svi žele da bude tako jer je gotovo samoubilački akt predstaviti svoje pravo lice.

Svet je poznavao tako divne, luckaste ljude; zapravo, svi najveći ljudi u svetu su bili malko luckasti - luckasti u očima masa. Njihova luckastost je bila ispoljavana jer oni nisu bili nesretni, nisu bili zabrinuti, nisu se bojali smrti, nisu se plašili trivijalnosti. Oni su živeli svaki trenutak potpuno i intenzivno i zbog toga je njihov život bivao divan cvet - bili su ispunjeni miomirisom, ljubavlju, životom i smehom. No, to je na neki način uznemiravalo milione ljudi oko tebe. Oni nisu mogli prihvatiti ideju da si ti dospeo do nečega što su oni izgubili; stoga su oni pokušali da te na bilo koji način učine nesretnim. Njihovo osuđivanje nije ništa do težnja da te učine nesretnim, unište tvoj ples, da ti oduzmu veselost - tako bi se morao vratiti u njihov obor. Pojedinac treba da sakupi hrabrost da živi i kada drugi govore da je luckast. Treba im reći: “Vi ste u pravu. U ovakvom svetu samo luckaste osobe mogu biti sretne i vesele. Ja sam odabrao tu luckastost sa veseljem, sa blagošću, sa plesom, a vi ste odabrali razboritost sa bolom, žudnjom i paklom naši izbori su različiti. Ti budi razborit i ostani nesretan, a mene ostavi sa mojim ludostima. Nemoj se osećati neugodno, jer ja se uopšte ne osećam neugodno zbog tebe - toliko mnogo je takozvanih razboritih Tvoja odgovornost je samo prema vlastitom biću. ljudi u svetu i ja se ne osećam krivim.” Ne idi protiv toga, jer ići protiv toga znači počiniti samoubistvo, uništiti sebe. A šta je suština? Čak i ti ljudi ukažu poštovanje, i misle da si ti veoma U pitanju je samo kratko vreme... ako smeran, vredan poštovanja, čovek od vrednosti, sve Uskoro, kada te drugi budu to ne može nahraniti tvoje biće. To ti ne može dati sigurni smer u životu i doneti veću lepotu. prihvatili kao takvog, neće te više neki Ti si usamljen na svetu: sam si dospeo na ovaj svet, mučiti. Tada ćeš moći stati na sam živiš na njemu i sam ćeš ga napustiti. Sva njihova će ostati za tobom, samo tvoje pravo svetlost dana sa svojim pravim mišljenja osećanje, tvoje autentično iskustvo će biti s tobom i bićem – moći ćeš odbaciti sve posle smrti. Čak ni smrt ne može odagnati tvoj ples, tvoje suze radosti, tvoju čistoću osamljenosti, tvoju pređašnje izveštačenosti. tišinu, mirnoću, tvoju ekstazu. Ono što smrt ne može otrgnuti od tebe je tvoje pravo blago, a ono što ti Naš ukupni razvoj stvara raskol u našem umu. Mi može bilo tko oduzeti nije tvoje dobro - bio si samo treba da pokažemo lice društvu, masi, svetu, a to zaluđivan. Tvoje jedino zanimanje će biti: brinuti i ne mora biti tvoje pravo lice; zapravo, to i ne treba štititi te kvalitete koje ćeš moći poneti sa sobom kada da bude tvoje pravo lice. Ti treba da pokazuješ lice smrt uništi tvoje telo, tvoj um, jer će ti kvaliteti biti koje drugi vole, koje narod ceni, koje biva prihvaćeno tvoje jedino društvo. To su jedine prave vrednosti, i od njih - njihove ideologije, njihove tradicije – a da ljudi koji to dokuče mogu reći da žive, drugi se samo zadržiš svoje pravo lice za sebe. pretvaraju da žive. 4


Izbori i posledice Napisao: Ivan Bavčević

www.centarsvijesti.com www.facebook.com/bavcevic

Obrada sa hrvatskog na srpski: Milan Bojić „Život od tebe ne zahteva da budeš konzistentan, okrutan, strpljiv, pun pomoći za druge, ljut, racionalan, nepromišljen, pun ljubavi, brzoplet, otvorenog uma, neurotičan, oprezan, rigidan, tolerantan, rasipan, bogat, depresivan, nežan, bolestan, obziran, smešan, glup, zdrav, pohlepan, lep, lenj, odgovoran, budalast, da deliš sve s drugima, da si pod pritiskom, da si intiman, hedonističan, poduzetan, manipulativan, da imaš uvid, da si mudar, da si sebičan, da si brižan ili da se žrtvuješ. Život od tebe ne traži ništa od toga. Život pak zahteva da osetiš posledice svojih izbora.“ (Richard Bach, Priručnik za Mesije) Da osetite posledice svojih izbora - to je jedino što će život od vas očekivati. Ništa od onoga. Nema pravila, nema zakona, nema dobrog ili lošeg. Nema preporuke života, jer životu je svejedno. Setite se – svejedno, jer je sve jedno. Životu je svejedno, jer je sve jedno. I jedino što se od vas očekuje jeste da osetite posledice svojih izbora. Koji god izbor da napraviš, osetićeš posledice. I to je ono za šta život jeste. I taj osećaj posledica je tvoj učitelj. Kad osetiš posledicu, donosiš zaključak kako se ponašati sledeći put, šta ti ne odgovara, a šta ti odgovara. Ali ako bežiš od posledica svojih delovanja, svojih izbora, ako odgađaš posledice svojih izbora za sledeći život, za sutra, za preksutra, šta ti se dogodi? Dobiješ novo telo i snosiš posledice izbora kojih se ni ne sećaš. I onda se osećaš kao žrtva. Pa onda iskoristi ovu mogućnost da ne odgađaš doživljaje posledica svojih izbora ovog života. Ajde sada završi šta treba unutar ovih godina koje imaš, a život je rastegljiv, jer je i vreme rastegljivo i imaćeš koliko god ti treba - ako ti treba još 50 godina, imaš ih, ako ti treba još 100 godina, možeš ih imati, ako uspeš svoj um uveriti da je telo nesmrtno sa 70, a to nije teško. Imate dovoljno vremena da se uverite.

TRANSFORMACIJA SVESTI Kako možeš odgoditi posledice svojih izbora? Kako? Bežiš od njih, to svi radimo svaki dan. Možeš bežati. Vrlo uspešno, ne baveći se nečim, ne želeći odraditi razgovor koji treba, bežeći od odnosa, bežeći od odgovornosti, na taj način odgađamo posledice. Odgađamo osetiti posledice. To je ključna reč – jedino šta život traži jeste da osetiš posledice. One će se događati, ali hoćeš li ti osetiti tu posledicu ili ćeš bežati od doživljaja – e tu je rešenje! Jer kad osetiš, možeš stati i zapitati se – da li mi ovo služi? Ego će tada reći - jao, ova bol, jadan ja, kako sam grozan, šta sam napravio, i okrivljavaće se celi život tako da te ostavi u tom stanju svesti. A duh, svest, će osetiti posledicu i reći – o, ovo nije za mene, neće uopšte ni biti spomena – vidi kako sam grozan, šta sam napravio, kriv sam, bičujte me, ništa od toga,. Samo kaže – ovo se ne radi, idem dalje, sada živim drugačije. To radi svest – svest oseti i odluči šta dalje. Um oseti i deprimira se i onda se okrivljuje još sto godina. Primetite te mehanizme. Nemojte ništa uzimati dogmatično, bez zadrške i doslovno. Bitno je osvestiti manipulaciju koja je napravljena nad vašom seksualnom energijom. Seksualna energija je jedina energija koja postoji. Postoji samo jedna energija u svemiru, kao šta je jedna svest. Postoje vibracije, odnosno frekvencije te jedne svesti. Pa isto tako postoje frekvencije jedne te iste energije, različiti izrazi jedne te iste energije. Ali je jedna energija, nema ih sto, jedna je. Kada se ta energija nalazi na Suncu, ona se naziva sunčeva energija. Kada se nalazi u čoveku, naziva se seksualna energija. Ali to je jedan te isti život, jedna te ista energija, samo zavisi za koji je objekat, za koje je mesto vezana. Seksualna energija ljudskog tela jeste ista energija kojom Sunce gori, samo što je tamo na Suncu, pa ima malo drugačiji oblik. I ta energija koja je akumulirana u središtu stomaka, i koja tu leži, u energetskom centru tela (u srcu je centar svesti, a u dan tienu je centar energije vašeg tela – jedno je fizičko, a drugo je vezano za nefizičku svest). To nije druga čakra, iako je druga čakra vezana za seksualnost. I taj energetski centar, dan tien u stomaku (ispod pupka, iznad druge čakre) – tačka je iz koje se u svim smerovima širi energija, to je fizičko središte tvog tela, to je središte tvog jajeta, jer ti si zlatno jaje, tako vaše energetsko telo izgleda. Ispod zlatnog jajeta, mogu ići razne boje do fizičkog tela. To je fizički i energetski centar. Ta seksualna energija je kreativna, stvaralačka energija, i ona može ići u više smerova. Jedan smer u kom može ići je na polne organe, drugi smer je prema srcu i gore da 5


UMESTO UVODNIKA probije kroz glavu prema izvoru kreacije. Jedan smer se izražava putem seksualnosti, odnosno seksualnih odnosa, sam sa sobom ili sa drugim ljudima. Drugi smer se izražava putem spoznaje, širenja svesti ili putem kreativnog izražaja tebe kao umetnika na bilo koji način. Možeš biti pekar i umetnik. Možeš biti pilot umetnik i ima takvih. Ti si umetnik kad god si vrhunski u nečemu što radiš. Kad god je neko umetnik u nečemu što radi, onda ga svi izrazito cene. I možete biti sigurni da ti ljudi koriste seksualnu energiju da bi bili umetnici. I ako pogledate kroz istoriju najveće ljude koji su ostavili traga na našoj civilizaciji, i doneli nam neverovatan napredak, bilo tehnološki, energetski, kulturni, umetnički, naučni, ili bilo koji drugi, i pročitate njihove biografije, videćete da su oni svoju seksualnu energiju usmeravali u kreativni izražaj. Jer to je moćno, s tom energijom je stvoren svemir, vi možete stvoriti svemir sa njom. Zamislite kolika je snaga nuklearne, atomske energije, i koliku količinu energije oslobodi cepanje atoma. Pa znate li koliko atoma ima u vašem telu? Pa da vi eksplodirate, razneli bi pola planete koliko atoma ima u vašem telu. To je ogromna moć u svakom biću. Pogotovo što vi sa svojom svešću imate sposobnost kontrole ili upravljanja osnovnim elementima. Zaboravili smo to, ali sa svesnošću idemo prema tamo. Zašto imamo tu sposobnost? Svest je stvorila um, a um je stvorio zvuk iz kojeg je stvorena materija. Svest je stvorila um, um je stvorio zvuk i materiju. Što znači da ako ti kao svest uspeš povratiti kontrolu nad vlastitim umom, ti tada sa vlastitim umom možeš povratiti kontrolu nad elementima koji tvore fizički, pojavni svet, možeš povratiti kontrolu nad svojim fizičkim postojanjem. Dok god um vlada tobom kao svešću, ti to ne možeš. I zato nisi sposoban živeti svoje veličanstvo. Niko od nas kada um vlada našim životima nema sposobnost uticaja na osnovne elemente koji čine svemir. Ko može od nas pretvoriti vodu u vino? Ne možemo, jer nema majstorstva nad umom. Jer um vlada ovim ovde životima. Kada svest nadvlada, tada povrati vlastiti uticaj na um, kojeg je ona sama stvorila, i onda putem uma može da upravlja osnovnim elementima. Ne ide obratno, i zato se vi nećete odreći svoga uma, vi nećete uništiti svoj um, vi ćete samo osvestiti ko je tu gazda, a ko je sluga. Ko je tu koga stvorio, ko tu sa kim upravlja. I onda putem uma imaš uticaj na vlastito telo. I kada postaneš majstor vlastitog tela, tek onda možeš biti majstor elemenata u prirodi oko sebe. Jer dok nemaš kontrolu nad vlastitim telom, dok god smatraš da moraš svaki dan jesti da bi preživeo, da moraš spavati 8 sati, da moraš toliko vode piti, da moraš ovo, da moraš ono, nemaš kontrolu nad 6

telom, onda telo tobom upravlja, telo ti kaže “Ako ne jedem 3 puta dnevno, ja sam nervozan.” Ko je tu onda gazda? Ako ne spavam toliko, nisam ni za šta. Ko tu kontroliše koga, ti telo ili telo tvoj život? Samo primetimo koliko smo udaljeni od majstorstva nad vlastitim bićem. I nećemo majstorstvo postići nasilnim putem ili tako da idemo u teretanu, već tako da ojačamo svest. Kada svest ojača, ona sama preuzme kontrolu. Ona ne želi oslabiti um i ne želi oslabiti telo. Svest želi snažno telo i snažan um, ali i snažnu sebe. Snažniju od njih, jer zna da što je snažniji i moćniji um, to je moćnija manifestacija u fizičkoj stvarnosti. I svest nikada neće ići da poništava um koji drži ovaj svet u postojanju. Jer njoj je u interesu da taj um bude snažan, ali da je ona snažnija od njega, a ne obratno. Naravno, u ovim našim procesima, s obzirom da je um jako, jako snažan, koristi nam da se on oslabi u nekom trenutku, da ti dobiješ motivaciju, da dobiješ podsticaj da se osnažiš, ti kao svest. Kada se ti osnažiš, onda ponovo počneš da osnažuješ i svoj um. Seksualna energija je fizički izražaj, ona nije duhovna, ona je opipljiva, ona je merljiva, ona je stvarna, ona postoji unutar stvorenog svemira, i u njemu leži. Njena svrha je da se penje prema gore, da probije u solarni pleksus, da probije u srčanu čakru, da probije u petu, u šestu, u sedmu čakru, da prožme celo biće, da se popne uz taj stub, da se zmija digne uz taj štap, jer ona se metaforički prikazuje kao kobra koja je sklupčana i diže se prema gore. Kada ona padne prema dole, dakle ide prema polnim organima, ta energija se troši za nešto za šta originalno nije bila napravljena. Ali to ne znači da je to greh. To nije nešto što ti Bog, koji ne postoji, zamera. Nema Boga, jer kada bi Bog postojao, znači da bi bilo nešto što nije Bog. A to ne postoji. Ako bi postojalo nešto što je Bog, to znači da postoji nešto što nije Bog, a toga nema. Ako ima belo, znači da imaju i druge boje. Kada kažeš Bog, odmah se pojavljuje i zaključak ima nešto što to nije. Zato ga nema, nema starca, nema bića, nema lika. Ima samo to stanje bivanja, hajdemo ga zvati božansko, svest. Božansko je stanje, Bog bi bio lik. Dakle, greha nema. I ako čujete tu reč, nemojte je uzimati biblijski, hrišćanski, uzimajte je kao nešto što te odvlači od samog sebe, nešto što te odvlači od vlastitog cilja. A ta reč je namerno tako teška kako bi te naterala da to ne radiš, jer je bolno iskustvo odvajanje od samoga sebe, jer je bolno ići suprotno svome putu, bolno je.


POGLED IZNUTRA

KAKO DA ZAOBIĐETE SVOJ REPTILSKI MOZAK I POVRATITE SVOJU KREATIVNU MOĆ Autor: Isabelle Beenen, Collective-Evolution.com Prevod: Marko Maoduš “Ako ne kontrolišete svoj um, neko drugi hoće.” John Allston Vaš mozak je sofisticirani sistem za emitovanje. Mi emitujemo i primamo frekvencije (misli i sisteme uverenja) koje držimo u svom umu. Ako želimo da povratimo našu urođenu snagu kreacije, moramo voditi računa o našem umu, svesno rasuđujući pri svakoj frekvenciji (misao ili emocija) koju emitujemo ili apsorbujemo. Drugim rečima, izbor da prihvatimo ili odbijemo frekvencije je prvi korak u novom podešavanju našeg sistema za emitovanje (našeg uma). Tako počinjemo da se prilagođavamo na izvornu energiju, naše više biće, našu životnu svrhu, sreću, ljubav, naš pravi potencijal. Kako um prosečnog pojedinca emituje oko 70000 misli svakog dana, apsolutno bismo poludeli kada bismo pokušali da prepoznamo (pratimo) svaku od tih misli. Posebno zato što je ogromna većina njih ukorenjena duboko u našu podsvest kroz sisteme verovanja, koji su uslovili način formiranja naših neuronskih putanja. Dobra vest je da postoji prečica za praćenje misli i ponovno povezivanje na vaš pravi potencijal manifestovanja. Ta prečica su vaše emocije: vaš urođeni sistem za navođenje. To je osnovni proces koji je temelj za manifestaciju. Fokusirajte se da se osećate dobro! Kada vam emocije signaliziraju da nešto (frekvencija) čini da se ne osećate dobro, primenite rasuđivanje i ponovo fokusirajte vašu vibraciju na ono što čini da se osećate dobro (viša frekvencija). Slušajte “šapate” (frekvencije) koje vam život šalje. Rasuđivanje zahteva odvajanje Odvajanje je u stvari stanje u kome smo OBJEKTIVNI. Kako bismo mogli da rasudimo (ili da pročistimo, ako vam to više odgovara) situaciju (frekvenciju) koju smo manifestovali u svoju realnost, moramo biti sposobni da se odvojimo od nje, pre nego što impulsivno (odgovor reptilskog mozga) reagujemo na nju.

Biti “impulsivan” je reagovati bez predumišljaja. Ovo može biti veliki izazov u početku. To je zato što smo u ne tako davnoj istoriji bili uslovljeni da funkcionišemo uglavnom pomoću našeg reptilskog mozga. Mi smo funkcionisali (manifestovali) iz dela mozga zaduženog za mod “preživljavanje”. Jednom kada shvatite da je to izazvalo mentalno prisiljavanje, možete početi da ponovo trenirate svoj um (oslobodite sebe od stalnih reakcija generisanih u reptilskom mozgu) i povratite svoj urođeni dar kreativne moći. Ovo će biti lakše za primenu, ako dozvolite sebi nekoliko minuta da razumete i u potpunosti upijete sledeće činjenice u vezi sa vašim umom. Ljudi imaju tri nezavisna, a ipak povezana dela mozga: 1. Reptilski deo 2. Limbički deo 3. Neo-korteks deo Svaki deo ima svoju svrhu. Reptilski deo (1) je deo mozga zadužen za trenutnu (bez rasuđivanja) reakciju (“mod za preživljavanje). U starijim učenjima o ljudskoj evoluciji naziva se i “Stari mozak”. Limbički deo (2) je deo mozga koji se prvi put pojavio kod sisara. On generiše naša osećanja u odnosu na naš trenutni doživljaj stvarnosti. Neo – corteks deo (3) je neo-sisarski deo mozga, koji je evoluirao do procesa razmišljanja višeg nivoa (pitam se da li je karakter Keanu Reeves-a u filmu “Matrix” dobio ime “Neo” baš po shvatanju neo-cortex dela ljudskog mozga). Ovaj deo ima beskonačne sposobnosti. To je deo mozga koji je najviše usklađen sa našim izvorom, sa višim bićem, sa našim neograničenim potencijalom. On generiše kreaciju, manifestaciju, maštu, razvoj, logično razmišljanje, objektivnost, empatiju i najvažnije, svest.

7


UMESTO UVODNIKA “Novi mozak” Svaki deo ima svoju neophodnu svrhu, bar za sada, predviđam da će reptilski deo mozga otići u “stand by” mod kada budemo prilagodili našu moć za manifestovanje tj. neo-cortex deo mozga. Po mom intuitivnom uverenju, mislim da svaki čovek danas ima potencijal da evoluira kroz svestan rad (koji će u nekom trenutku postati automatizovan) i dostigne nivo višeg kapaciteta mozga, koji za osnovu ima beskonačnu ljubav i poštovanje, a onda ćemo videti i evolutivno nestajanje reptilskog dela mozga. Moramo naučiti da zaobiđemo reptilski mozak ako želimo da NAPREDUJEMO umesto da PREŽIVLJAVAMO. Reptilski mozak je zasnovan na modu za preživljavanje koji izaziva impulsivno programirane odgovore (stalne reakcije na prisutne okidače). Karakteristike reptilskog mozga uključuju dominaciju (želja da vladamo nekim, ili neko nama), agresiju, seks i potragu za partnerom, strogost, opsesivnost, kompulsivnost, obožavanje, strah, potčinjavanje i pohlepu. Sve ovo su ograničavajuće frekvencije. To znači da moramo razviti sposobnost da prevaziđemo svoje frekvencije reptilskog mozga kroz svesno ODVAJANJE od njega, prvo prepoznajući šta on zaista predstavlja. To je prosto zaokret u percepciji koji se mora dogoditi u našoj svesti. Primenjujući odvajanje u bilo kojoj situaciji kroz odloženo reagovanje (tj. objektivnost ili filter za rasuđivanje), možemo početi ponovno

kreiranje naše realnosti, jer sebi dajemo mogućnost da pravilno upotrebimo punu manifestativnu moć uma. Ponovo preuzimate svoju moć. Nekoliko stvari koje treba razmotriti: velika većina reklamnih kampanja, medijskih kampanja i političke propagande ovih dana ciljaju reptilski mozak u ljudskim masama i tako stvaraju de-evoluciju kolektivno manifestovane realnosti. Oni koji reaguju na okidače reptilskog mozga, beskonačno ponavljaju “mod za preživljavanje” i gube urođeni dar koji im omogućuje život neograničenog obilja. Možete se zapitati zašto? Zašto je naša trenutna realnost zasnovana na niskim frekvencijama reptilskog mozga ako imamo znanje o divnim kreativnim moćima limbičkog i neo-corteks dela mozga? Pa, da li ste čuli za njega do sada? Da li ste podučavani tome od prvog dana vašeg ljudskog iskustva, ovde na Zemlji? Da li je to deo nastavnog plana vaše škole? Da li otvoreno razgovaramo o tome sa našim članovima porodice? Da li pričamo o ovom osnovnom konceptu u najpopularnijim medijima? Ne. Kolektivno smo prisiljeni da funkcionišemo samo u okviru reptilskog dela mozga. Zapitajmo se o religijskim pričama koje su nam prikazivale uticaj reptilskog mozga i važnost njegovog prevazilaženja, kako bismo postigli visoku vibraciju manifestacije (ljubav, obilje, itd…). Zapitajmo se o statuama reptila i njihovoj simbolici koje su “ponosno” istaknute na zgradama naših vladajućih političkih sistema. Zapitajmo se o vojnim sukobima i autoritetu zasnovanom na reptilskom mozgu, koji ubeđuje mase na pristajanje na niže frekvencije i ponavljanje manifestacije veoma niske frekvencije. Razmislite koji je deo vašeg mozga ciljan kada vidite neki TV šou ili vest. Naš trenutni svet je kontrolisan

programirano staklo za bolju strukturu vode Flaška je staklena flaša za svakodnevnu upotrebu koja vam pomaže da podignete kvalitet života i zdravlja, zaštitite okolinu i ostvarite veliku uštedu novca koji trošite za kupovinu flaširane vode. Po čemu je Flaška drugačija od ostalih staklenih flaša za višekratnu upotrebu? To je korišćenje tehnologije programiranja silicijuma orgonskim topovima. Ova metoda vodu iz česme čini mekšom, pitkijom i sličnijom izvorskoj vodi. Ta tehnologija je do sada najviše primenjivana u kvantnoj medicini, biorezonantnim terapijama, homeopatiji… Flaška poboljšava vašu vodu tokom četiri godine, nakon čega nam je možete dostaviti na ponovno programiranje, i tako produžiti njeno delovanje na sledeće četiri godine. 8

w w w. f l a s k a . r s


od strane autoriteta kojima dominira reptilski mozak. Sve se dešava pred vašim očima! Shvatite da kao ljudsko biće, vi ste (ili bar vaš mozak) hibrid reptila, sisara i vašeg punog potencijala: kreatora. Unapredite frekvenciju vašeg mozga i funkcionisanje kroz stalno odvajanje i rasuđivanje, i promenićete svoj život. To može izledati ovako. (*Hipotetička situacija*) Šetate se po tržnom centru i bilbord sa atraktivnom, seksi manekenkom koja promoviše koji god proizvod, “hvata” (*izaziva*) vašu pažnju, i on je na “rasprodaji”! U trenutku se osećate ometenim, pozvani da prekinete ono što ste radili, ušetate u prodavnicu i kupite proizvod. Tako se obično odvija ovaj scenario… Sada ubacite odvajanje u ovaj scenario: Šetate se kroz taj tržni centar sa svrhom, osećate se dobro i *ops*, primećujete taj isti oglas na trenutak. Misaoni proces svesne osobe izgleda ovako: “Ok. Nešto u meni je privuklo manifestaciju niske vibracije, razumem da je moj reptilski mozak ciljan, ali, ne hvala, otkazujem tu frekvenciju, zamenjujem je mišlju više vibracije ili dobrog osećanja, završeno, sad možemo da idemo dalje.” To je svesni proces koji zahteva konstantan rad na početku, ali će vremenom postati automatski, kada, posle upornog ponavljanja dođete do tačke da programirate vaše neuronske putanje na način koji maksimalno koristi potencijale vašeg uma.

Razumite blagoslov kontrasta koji nam je omogućen vibracionim manifestacijama niske frekvencije (misli, emocije, okolnosti). Ovaj kontrast ne služi da vas povuče u niže vibracione odgovore (iako hoće, ukoliko ne razumete kako da ispravno postupate svojim umom), to je sredstvo koje vam pomaže da u svetu dualnosti postignete odvajanje/rasuđivanje, kako biste podesili svoj um na više vibracione frekvencije, koje su u skladu sa životnim blaženstvom, vašom životnom svrhom, i svim onim što želite da manifestujete u svom životu. Kontrast i dualnost su samo oruđa (crvene zastave) koje vam pomažu u usklađivanju (ako ih posmatrate pravilno) i uvećavaju jedinstvenost vaše emitovane vibracije, kako bi vam vratile ono što želite što je brže moguće. Vaša percepcija treba da bude pomerena ka (2) i (3) sekciji mozga. Ništa nije “loše”, ako ne nastavite da pozivate da i dalje bude “loše”. Bilo šta što se pojavi u vašoj realnosti što čini da se osećate loše (upamtite da su vaše emocije vaš kompas), je prosto šamar koji vam je potreban da se vratite usklađivanju i emitovanju frekvencije koju želite. Albert Ajnštajn je rekao: “Ne možete rešiti problem sa istog nivoa svesti koja ga je kreirala. Morate naučiti da vidite svet na novi način.”

9


DUHOVNA PRAKSA

Vipassana Napisao: Aleksandar Bilanović, pisac, life coach www.latinoffroad.com Bejaše to jedan ponedeljak 2010. godine kad prvi put čuh reč Vipassana. Buenos Aires, noć, milonga, i za stolom sasvim slučajno upoznajem devojku koja živi u Americi, a naše je gore list. Sitno ćaskanje, smeh, argentinsko vince ugrejalo lice, i priči nikad kraja. Tamo pred kraj večeri, kad je djeva skapirala da kao trkački bajker naginjem po krivinama duhovnosti, reče: “Mislim da bi trebao da probaš Vipassana meditaciju.” “Zašto?”, odgovorih pitanjem. “Mislim da će ti se svideti, ti si pomalo hard, Vipassana je hard, sigurno ćete kliknuti.”, reče ona i otpi gutljaj vina. “A koja je šema ta Vipassana?”, upitah ozbiljno zagrejan. “Pa ono, deset dana ćutanja, post, i 80 ljudi meditira od 4h ujutro do 21h u noć.“, reče ona i u tom priđe zalizani argentinac i odvede je na ples. Ma to je neka sekta, pomislih onako hrišćanski i otkačih misao da luta po praznini prošlosti.

odgovor da sam primljen na desetodnevni kurs. Dvadeseti oktobar godine 2013, odlazim za Brandsen, u Vipassana centar, otvorenog srca ali usran kao golub. Jebi ga, ipak deset dana u šutnji i bez mrsne klope nije zezanje. Kupujem čokoladu na usputnoj pumpi, proždirem je u autu kao da je poslednja, lažem sebe kako mi trebaju zalihe masti. Parkiram auto na šljunkovitoj površini i ulazim u Vipassana centar sagrađen u bespuću; svuda okolo mir, tišina, nekoliko tek sagrađenih hangara neprirodno su štrčali sa zelene poljane. Banjavam kao hajduk u prostoriju za prijem; ćelav, ogroman, a ramena mi blago podignuta kao da sam došao po reket. Zaposleni volonteri nemo me gledaju, smeškaju se, daju mi formular u ruku i odlaze. Završavam tehnikalije, uzimaju od mene novčanik i mobilni telefon, pakuju ih u vrećice roze i plave boje, i odvode me u džinovsku spavaonu, istovetnu kao u kasarni. Likovi živopisni raznijeh godišta nadiru u spavaonu nasmejani i vedri, kao da smo došli u centar gde besplatno dele pečenje, pivo i vutru. Aha, pomislih, ovde će belaja biti. Iste večeri nas odvode u salu gde mi, 40 muških čeljadi, po zadnji put razmenismo poglede sa četrdeset ženki. Osoblje se uljudno predstavilo, upoznaše nas sa pravilima i kodom discipline za koji smo se svi unapred složili da ćemo bespogovorno poštovati.

Reklo bi se ništa strašno: Zavet ćutanja i bilo kog vida komunikacije, uključujući i onu ceduljama i pogledima, bez dodirivanja takođe, nema čitanja literature, nema zapisivanja beleški, no any toxins, no klopa na kvarno. Ustajanje u 4h ujutro, meditacija do 6h, zatim doručak i odmor do 8h , Godina 2013, juli, a u Buenos Airesu hladan vazduh onda meditacija do 11h, zatim pauza za ručak do 13h, ujeda kao iz razjapljenog zamrzivača. Gastritis potom meditacija do 17h, potom marenda i odmor me prži već dve nedelje, desna ruka bolno visi do 18h, zatim meditacija i razgovor sa profesorom o ramenu, potrošeno koleno probada te ne do 21h. mogu ni u šetnju poći da ohladim misli. Sedim Ko želi može da napusti centar pre nego što počne sam u sobi kao ruski umobolnik i postavljam otvorena operacija na vašem mentalnom telu, si pitanja zašto i kako… Palim komp, kao malo baš se tako izrazio naizgled nežni volonter. Čekaj, bih da surfujem netom, ali posle deset minuta stani! Kakva operacija, kakva je ovo zajebancija? pada sistem kod komšije od kojeg svlačim signal. Pomislih da ustanem i kažem da odlazim, ali rumeni ponos Ovako izgleda kraj, pomislih, i bacih se na krevet. u opancima i šajkači pljusnu mi šamar; sedi seljače goljo! Razapet kao morska zvezda buljim u plafon, Odlazim na spavanje, sklapam oči, činilo se da posle motam misli kao rolnu crno-belog filma, a onda sa nekoliko sićušnih trenutaka zvuk gonga zavibrira dalekih planeta doleti reč Vipassana. Prihvatam prostorom; pomislih da sanjam, ali jutro bejaše misao ali ne reagujem i sklapam oči. Zaspah. ustajanju vreme. Kupimo ćebad i ko je šta imao, Ujutro se budim, reč Vipassana vibrira pred i odlazimo u salu za meditaciju - ogromni hangar očima, spremam mate čaj i sedam za komp. popločan plavim strunjačama. Svako dobi svoje mesto Komšija popravio ruter. Nalazim Vipassanin sajt, na kome će zakucan ostati do desetog dana. popunjavam aplikaciju i u roku od 7 dana stiže 10


Prethodno veče naučiše nas Anapassani, metodi opserviranja suptilnog disanja. Jednostavno, ništa teško rekoše; samo se skoncentrišite na mesta gde vazduh dodiruje unutrašnju stranu nozdrva, kao hladna voda kad se prolije na vreli tiganj, takva je senzacija, govorio je Učitelj Goenka. I tako, sedoh i pokušah da se skoncentrišem na disanje. Ništa lakše kao što rekoše, ali prva dvatri udisaja, već odmah posle njih pali se mešalica... Gde sam bio? Šta će biti? Šta keva u Bg-u sprema za klopu i da li se Fabijana sunča na Ipanemi? Tako ubih prvu čuku ipo, a na meditaciji posle doručka rekoše da koncentracijom na disanje oštrimo mentalne noževe za operaciju na umu koja počinje za tri dana. „Šta?“, pomislih i htedoh prvog jataka pored da upitam jesu li ovi normalni, ali se setih zaveta. Tog dana počinje tortura. Pokušavam da se skoncentrišem na disanje i svaki put posle nekoliko minuta misli počinju nekontrolisano da zuje. Na silu usmeravam pažnju na disanje na vrhu nozdrva, na onaj deo koji je kao kod krave sa probušenom nozdrvom i metalnom minđušom, ali mi ni to ne polazi za rukom. Osećam nervozu, ostali studenti oko mene naizgled uspevaju do postignu tehniku disanja - melje me osećaj inkopetencije. Psujem u sebi i ukrštam poglede sa ostalim zabludelim studentima, koji špartaju salu očima tražeći istomišljenike. A u prvom redu do profesora, nepomični kao bronzani kipovi, sede studenti koji su već pohađali nekoliko kurseva. Šta li se dešava u unutrašnjosti ovih mladića kada sede ovako nepomično, kao bića sa druge planete? Razmišljam i posmatram ih satima. Jastuci ispod njih, sede u lotosu ili kleče na kolenima.

Tragovi života neprimetni na tim zaleđenim telima. Scena kao iz filma „Osmi putnik“, gde je slinavo čudovište pobolo svoje larve u ledenom hangaru. Te večeri odlazim na spavanje polu lud i zverski umoran i posle deset minuta - ponovo Vipassana! Ovog puta učitelj suptilnog noćnog disanja drži čas - baja od 150 kila žive vage hrče kao da mu je svaki izdisaj poslednji. Ostali spavači ustaju, negoduju, uzdišu duboko, šatro se nakašljavaju nebili ga nekako probudili, ali baja ne jebe živu silu - pilana se nastavlja tokom cele noći. Sanjarim da spavam. Narednog jutra ustajem polupan ali ipak odlazim na meditaciju, zauzimam jadnu pozu za meditiranje zguren kao sužanj. Činilo se da je tako lakše ali noge ubrzo počinju da bole, ramena se urušavaju a kičma se pod teretom tela savija kao vozna šina tamo kod Knina. Majko mila, pa zar još osam dana ovoga? Uzimam stolicu, probam da se namestim, ne ide. Zatim odvlačim moju strunjaču do zida, sedam u lotos pozu i naslanjam leđa na zid. Posle pet minuta tonem u plitki san i kljucam kao beogradski stonder na horsu. Ha, evo ga rešenje za prebroditi ovih osam vekova što me deli do slobode. Preživljavam taj dan kuntajući u sali za meditaciju. Uveče istog dana, Učitelj Goenka, najumilnijim glasom ikada čutim preko TV ekrana saopštava tehniku Vipassane sa kojom počinjemo od sutra. Evo kako sam ja to ukopčao: Veliki Učitelj Goenka, neka se zlate stope njegove, reče da u svekolikom postojanju postoje univerzalni

11


zakoni i osećanja: ljubav, mržnja, bol, tuga, ljutnja, empatija, itd. To su osećanja koja svi ljudi na planeti osećaju, bez obzira na boju kože i veru koju ispovedaju. Okay, složih se sa njim. U Univerzumu, nastavi On, postoji i jedan zakon koji je za celo vidljivo i nevidljivo postojanje univerzalan: sve što se u određenom trenutku pojavi ima svoj vek trajanja i sigurno u jednom momentu nestaje. Univerzalni zakon da se sve, čitavo vreme, u nekom svom ritmu konstantno pomera, jasno potvrđuju reke, planine, mora, vatra, tela, vazduh, vasiona, reči, rečenice, bolovi, sreće, tuge, ljubavi, životi, a i nove države koje su nastale na skeletima starih. Okay, pomislih, i ovo je istina. U prirodi postoji nedeljiva subatomska čestica, nastavio je Učitelj Goenka, neka reči Njegove večno žive, koja vibrira brzinom od trilion on and off-ova u sekundi. U jednom trenutku ta subatomska čestica je vidljiva a već narednog trena nestaje, i kvantni fizičari zbog nemogućnosti da utvrde u kojoj dimenziji se čestica gubi, tu pojavu mračno nazvaše dark matter, ili crna materija. Okay, i sa ovim se slažem. Do duše nisam svedočio eksperimentima ali vidim da se naučnici sa svih kontinenata, različitih vera i boje kože slažu sa tom teorijom.

da snime ponašanje subatomskih čestica kako bi teoriju i dokazali, ali kad su u eksperiment postavili instrument za snimanje, čestice su volšebno počele da se ponašaju po sasvim drugom obrascu, drugačijem nego pre postavljanja instrumenta. Kao da su čestice nekako osetile da su posmatrane! Mislim da se kvantna fizika trenutno zakočila na toj neverovatnoj činjenici i da je ovo naše ludo doba pravo vreme da u sebe ludo zaljubljena nauka konačno prizna postojanje sila koje se naučno prosto ne mogu dokazati. Ali da se ne pravim pametan pređimo na meditaciju Vipassanu koja se bazira na eksperimentisanju gore navedenih pravila u okvirima tela. Moram primetiti, ali eto ne mogu dokazati, da subatomske čestice moga tela kad su u off modu (crna materija) nemaju drugo gde da odu već u mentalno telo ili um, nazovi kako hoćeš. Ovo sam zaključio jednostavnom konstatacijom da sam svestan postojanja uma kao i sva ostala umno zdrava ljudska bića, ali jednostavno ne mogu ga dodirnuti, niti pronaći centar u mozgu gde se krije to jebeno Ja. I pre nego što uronimo u meditaciju, umalo da zaboravim i najvažniji princip Vipassane, a to je zauzeti odgovarajuću poziciju za meditaciju tokom koje leđa treba da stoje pravo, zatim zatvoriti oči i pažljivo opservirati telesne senzacije ( bol, svrab, kašalj, češanje, gutanje pljuvačke, golicanje, razne I sam sam dosta čitao o kvantnoj mehanici i pogledao vidove suptilnih vibracija, itd.) i pritom se truditi ne veliki broj naučnih dokumentaraca na tu temu, reagovati na njih niti ih deliti na dobre-loše, prijatnei sećam se da je u jednom od filmova savršeno neprijatne. I ceo taj proces posmatrati inteligentno, prosto, kroz crtani film, bio pokazan eksperiment objektivno, strpljivo… kada su naučnici u laboratorijskim uslovima pokušali

12


Zašto? Tim principom ostavljamo um bez njegove glavne klope, a to je dualizam. Da pojednostavimo, zamislimo da je um sijalica koju pali naizmenična struja: struja ima dva polariteta i to su, jel tako, pozitivan i negativan, i sijalici nije bitno koji će od ta dva polariteta da dodirne prekidač. Pukom opservacijom telesnih senzacija ne stvaramo telesne naboje plusa i minusa i time ne palimo svetlo uma. Staloženost znači… Idemo! Jutarnji gong vibrira u ušnoj školjci, ustajem mrtav umoran jer časovi noćnog suptilnog disanja traju po vascelu noć, otvaram oči, odlazim do klonje, umivam se, gledam se u ogledalu i provaljujem nestrpljenje za Vipassanom. Odlazimo u koloni kao ruski zarobljenici u salu za meditaciju, pronalazim svoje mesto u mraku, stavljam jastuče pod dupe junačko, ispravljam leđa, zatvaram oči i tonem. Posle 5-6 minuta osećam bolove u kolenu. Okay, ako se bol pojavio trajaće neko vreme a onda mora da prođe, barem tako zbori univerzalno pravilo. Bol ne popušta neko vreme i u trenu kada pomislih da je Vipassana zajebancija, setih se da ubacim posmatrača u priču te pomeram pažnju na bolno mesto, jer posmatrač poseduje moć da menja tok kretanja subatomskih čestica. Posle nekoliko trenutaka bol nestaje. Fuck me! Okay, posle nekoliko minuta pojavljuje se senzacija u leđima - neko strujanje dizalo se uz kičmu, osećam boluckanje ali ništa strašno. Ne reagujem! Primenjujem šemu opservacije i mentalnom kamerom snimam kičmu... Posle nekoliko trenutaka senzacija se gubi. Jebem ti sve, pa ovo zaista šljaka! E onda me napada svrab na uvetu, desna trepavica

počinje da pleše, trpim kao neko vreme, ali ne dugo. Pomeram ruku i češkam se po uvcetu – 1:0 za um. Jedva sam dočekao kraj tog prvog seta, ispružam nogu misleći da mi je koleno puklo, osećam trnce i bol u čašici, ali posle nekoliko minuta masiranja bol nestaje. Ništa. Zauzimam pozu lotosa, koja mi je by the way najteža od svih, ali okuražen malopređašnjim iskustvom, hrabro sedam, ispravljam kičmu i zatvaram oči. Odmah po zatvaranju kapaka počinje mučenje senzacija sa tri različite strane, koleno, kičma, a podkolenična kost pulsira kao da će se svakog sekunda rasprsnuti pod težinom tela. Stežem zube i tog trena kapiram da je i to senzacija, zato opuštam stisak i trpim na suvo. Prelazim mentalnom kamerom pojedinačno svaki od tih upaljenih delova tela i posle nekoliko minuta senzacije isparavaju. Smejao bih se, ali i smeh je senzacija. Mirujem. Zatim duhovni smrad napušta telo i teški znoj curka mi niz leđa i stomak. Bazdim ali trpim. Senzacije se potom javljaju na nekoliko različitih mesta i osećam vibracije iznad temena. Ne behu bolne, nisu ni golicale, vazduh se jednostavno tresao iznad moje glave. Bolovi u telu postaju intenzivniji, vibriranje iznad temena postaje sve jače, vata me prpa i čujem glas: „Otkoči se. Najebaćeš!“ Izlazim iz poze pomalo zabrinut, razmrsujem noge, češkam se po glavi, masiram članke i provaljujem da me um ponovo napalio. Čekaj, gde nastaju sve ove senzacije jer mene zaista ništa ne boli? Um me opasno zajebava, konstatujem i ponovo zauzimam tu pozu. E nećeš više mamicu ti tvoju. Sedam na potkolenice kao kakva japanska gejša, guram jastuče između nogu i zadnjice, čvrsto rešen da izdahnem u pozi.

13


Zatvaram oči, ispravljam kičmu i uranjam. Ne osećam nikakve senzacije, ali ovog puta mešalica misli kreće takvom brzinom da melje, da sam posle nekoliko trenutaka morao da otvorim kapke. Bio sam ubeđen da će očni živac da mi eksplodira. Naravno ništa od toga nije bila istina. Uuu, pa sa ovim bajom nema zajebancije. Zauzimam pozu za peglanje ali gong označava početak doručka. Fucking shit, pa zar je već prošlo sat ipo!

Uranjam kao peščani sat u sebe i posle samo nekoliko minuta telesne senzacije se pale kao fliper na multibolu. Ne reagujem. Kašalj prvi počinje da me loži; opserviranjem grla skidam senzaciju. Zatim jedna pregorela crna misao nabijena negativnim emocijama iz prošlosti iskače kao hleb iz tostera. Vibrira. Smeši se. Loži me. Znam. Posmatram. Opserviram. Onda lagano odlepljujem emocije kao pozadinu sličice sa misli. Olakšan od težine emocije imidž nestaje u Odlazim na doručak i posle klope hitam na odmor u etru, emocija se rastvara i nestaje. Bolovi u kolenima spavaonu, koji sam prethodnih dana koristio za kunt, stvaraju senzaciju da su od keramike. Keramika ali ovog puta ležem na krevet, ukrštam ruke ispod glave počinje da puca. Lomi se. Osećam krckanje, trpim, ne kao đevrek, i gledam u plafon. Razmišljam o Vipassani… reagujem; znoj lije sa mene kao da sam pod tušem. Minut za minutom, sat za satom, dan za danom, moja Gubim pojam o vremenu, kičma škripi od bolova, glad za čučanjem u pozama, trpljenjem bolova i ostalih posmatram i trpim. telesnih senzacija povećava se rapidno. Jedne večeri, Onda u igru utrčavaju nervi na vratu; cvrče kao jaje na svemoćni Učitelj Goenka, neka se zlati ime Njegovo, tiganju, usmeravam pažnju na njih, polako se gase, ponovo progovori: „Studenti posle nekoliko početnih umor pomaže da zaboravim. dana obično prave grešku i stvaraju želju za bolovima, Kukovi pucaju kao da su od stakla, bolovi postaju a jedini obrazac za ispunjavanje želja je bezželjnost.“ nesnosni, osećam da mi nervni sistem isparava; Bum! isparenja bola uvijaju se kao dim lagano uz kičmu, misli iščezavaju, telesni bolovi stežu me u bure sadašnjeg Ta rečenica obavlja akupunkturu na mom mozgu trenutka, tu sam, prisutan, moje telo i ja. i pokreće neverovatan broj procesa koji su na Posmatram um, osećam da se nešto razliva po lobanji; đubrištu memorije stajali zatrpani kvadrilionima nevidljivi sloj uma ogulio se kao glavica crnog luka, i nepotrebnih novinskih i televizijskih informacija. odmah zatim materija se izliva u obojenu vibraciju. Naredno jutro ustajem ozbiljan da konačno Koža više nije graničnik između mene i Toga. istinski uronim u sebe i počnem sa posmatranjem grubih i suptilnih senzacija na telu, bez pridavanja Senzacija straha doleće. Posmatram, ne reagujem, bilo kakvog značaja i jednima i drugima. levitiram u beskraju…Osećam ljubav ali ne bih ljubio. Osećam moć ali ne bih vladao.Osećam znanje ali ne Bejaše to sedmi dan Vipassane. Tog jutra spavalo mi bih pametovao.Ulazim u srce. Tamo je sve… se kao izgladnelom vojniku na mrtvoj straži, ali volja u meni ključala je kao upaljena Etna. Odvlačim se u salu Kičma mi se polako uvija kao kod praistorijskog za meditaciju, sedam u gejša pozu, guram jastuče reptila. Dah polako teče kroz bronhije, potom između peta i zadnjice, ispravljam kičmu i zatvaram oči. ulazi u grudni koš a tamo savršeni brak srca i pluća.

pozivamo vas na seminar

Put Oslobađanja Svesti 26. januar 2014 Naučite kako da se oslobodite negativnih emocija i postignete mir Pročitajte opširnije http://putoslobadjanjasvesti.blogspot.com/ Najbrži čitalac koji pošalje mejl sa kontakt podacima, 16. januara u 12h, 14na adresu novasvestmagazin@gmail.com biće nagrađen besplatnim učešćem na seminaru.


Udisaj - ukucaj, izdisaj – iskucaj. Prija…Mirujem… Zatim polećem, pretražujem, posećujem drugare, ulazim u njihova tela, gledam organe, posmatram misli, ulazim im u polja, suze na mojim obrazima…. Potom posmatram sopstveni um; on vibrira istom brzinom kao i materija. Dva voza tutnje istom brzinom jedan pored drugog. Aha… Posmatrač u vozovima misli da se vozovi ne pomeraju. Um na off-u. Stvarnost na on-u. Čujem krckanje kolena meditanta pored mene, komšija se pomera, pojavi se misao da će se možda saplesti i pasti na mene. To nije moguće, ja nisam tamo. Neko koristi moje telo ko se predstavlja imenom datim! Hahaha, ako je materija igra uma zašto to ne bi bilo i ovo prekrasno stanje? Nema veze… Osećam žeđ. Da otvorim oko? Nemoj, ostani ovde. Otvori, žedan si. Vara te opet. Ma jok! Samo održavam tvoje telesne funkcije; žedan sam. Ma jok, nisi! Spuštam pljuvačku a sa njom svest silazi niz grlo. Osećam kako se spoljni svet ponovo slaže. Opserviram signal očnog živca. Podižem roletnu i izranjam. Napolju čekaju misli. Prelaze preko mene kao po bioskopskom platnu. Ahaaa, one ne postoje bez mene a ja sam bezbojan bez njih! Otvaram drugo oko. Gledam oko sebe. Ljudske čaure sede nepomične, žmure i bulje u unutrašnjost kapaka. Posmatram svoje ruke, gledam u noge, nemam kontrolu nad njima, palim mentalnu kameru i snimam ekstremitete. Prvo se pali desna, zatim leva ruka. Otkočujem prste na nogama i rukama, dodirujem kolena. Usporen sam kao kornjača. Strah od telesnih lomova se javlja. Ne mari, znam da je senzacija. Polako ispravljam vrat kao gušter sa Galapagosa. Prijaju pokreti spori, ovo je pravo stanje, ovo je istinsko znanje. Odmrsujem jednu nogu, zatim drugu; još uvek ne mogu da se uspravim i ustanem. Strpljivo sedim i čekam, trnci polako iščezavaju, podižem jedno koleno i spuštam taban na pod. U tom trenutku zvuk gonga kao note dragog songa. Pucketaju koske, škripe zglobovi, krećem se usporeno kao kroz rezervoar ulja. Deset minuta hodam do izlaznih vrata, otvaram ih, napolju crveno Sunce izronilo iz zelene poljane; mačevi svetlosti probadaju oči, ne osećam bol, gledam u Sunce… Posle neke vremenske jedinice osvrćem se oko sebe a tamo, kao mungosi izašli iz rake, poređani ostali mužjaci. I oni nemo gledaju Sunce. Isto pitanje svima vibrira iznad glave: Jel moguće da ovo Sunce zaista ne postoji?

Dolazim na doručak poslednji. Ne osećam glad. Pun stomak meditacije. Jedva čekam da se vratim na meditaciju. Zauzimam pozu, zatvaram oči i ponovo ronim. Savršeno stanje se ponavlja, ne osećam bolove, ne marim; do uveče surfujem na istom buzzu, u pauzama koračam, smeškam se i gledam ispred sebe. Uveče odlazim na konak. Počinju časovi suptilnog noćnog disanja. Spavaona se trese, ja se smeškam, jutrom ustajem pola sata pre svih i odlazim u salu za meditaciju. Kao džanki jurim jučerašnji fleš, želja oduvala samu sebe. Hahaha, upadam u zamku; na jučerašnju senzaciju zalepih etiketu prijatna. Ne pojavljuje se više tokom čitavog boravka u centru. Ne mari, makar sam video kako izgleda To… Pretposlednji i poslednji dan uče nas metti - meditacija empatije i ljubavi prema svim vidljivim i nevidljivim entitetima u postojanju. Učitelj Goenka peva pesmice toplim glasom, govori: „Neka sva bića osete mir, ljubav i dobrotu…“ I ranije čuh reči ove ali nikad ovom bojom glasa; sedim u lotosu, očiju sklopljenih, počinjem da plačem, kao sisa, plačem, jecam, sline mi cure niz nos, padaju na tlo, senzacija… Ne reagujem, jecanje guši, ne reagujem; tako čitav poslednji dan. Kao i većina studenata… Desetog dana skidaju zavet ćutanja. Mužjaci i ženke ponovo se mešaju. Žamor, razgovor, suze, smeh... Smeta mi buka, odlazim u spavaonu i buljim u plafon. Ispuštam još suza; odlazim u klonju, gledam se u ogledalo i umivam. Lobanja ista, ali u očima drugi sjaj. Narednog jutra beše poslednji dan, doručkujemo, razmenjujemo adrese i telefone, ljubimo se, grlimo, plačem ponovo... Zašto siso? Ostao bih još koji dan… Palim auto, nekoliko ljudi kreće sa mnom za Buenos Aires. Stajem na pumpu da natočim gorivo, zamišljeno gledam ispred sebe zaboravivši na red iza mene. Gledam u daljinu, automobilske sirene trube; ne marim. Nervozni gaučo izlazi iz vozila, dere se i maše rukama, kano da je hteo bol naneti. Okrećem se, posmatram ga. On menja kretnju i odlazi. Dolazim na gajbu. Sve bejaše kao i pre samo oluja razbila prozor; staklići na parketu i razmazana čokolada na srebrnom staniolu. Prijatno - neprijatno? Pomislih da psujem. Posmatram glagole psovki kako zuje, puštam ih da odu, čistim sobu zviždući, zatim sedam za radni sto. Palim kompjuter i ubadam OVA SLOVA…

15


UMESTO UVODNIKA

16


Život je čisto platno Odlomak iz knjige: “Život, ljubav, smeh”, Osho Osho, nije li život, na kraju, ipak jadan?

MUDROST ŽIVOTA On je programiran, sve je ugrađeno. Detaljni nacrt je tu, on samo prati taj nacrt: on je samo pas. Nema nikakvog izbora, nikakve alternative za njega. On je samo jedna apsolutno fiksirana suština. Izuzev čoveka, sve je programirano. Ruža mora biti ruža, lotos mora biti lotos; ptica će imati krila, životinja će hodati četvoronoške Čovek je krajnje slobodan. U tome je lepota čoveka, slava. Neizmerni dar Boga je sloboda. Ti si ostao neprogramiran, ili ne poseduješ detaljni nacrt. Ti treba da izgradiš sebe, trebaš biti sam svoj kreator. Stoga, sve zavisi od tebe: možeš postati Buddha, Bahaudin, a možeš postati i Adolf Hitler, Benito Musolini. Ti možeš postati ubica ili meditant.

To sve zavisi od tebe. Život je po sebi čisto platno: on postaje ono što ti naslikaš na njemu. Ti možeš naslikati bedu, a možeš naslikati i blaženstvo. Ova sloboda je Ti možeš dozvoliti sebi da postaneš divno tvoja slava. rascvetavanje svesti, a možeš postati i robot. Ali, zapamti, ti poseduješ odgovornost - samo ti, i niko Ti možeš upotrebiti ovu slobodu na način koji može više. Optimista je čovek koji jutrom prilazi prozoru tvom životu doneti pakao a isto tako i na način koji i kaže: “Dobro jutro, Bože!” Pesimista je čovek koji može doneti lepotu, dobrobit, blaženstvo i nešto prilazi prozoru sa rečima: “Bože, jutro je?” rajsko. Sve to zavisi od tebe: čovek poseduje svu Sve zavisi od tebe. To je jedno isto jutro, možda i jedan slobodu. Stoga je mnogo agonije jer su ljudi glupi i ne isti prizor, možda obe ove osobe borave u istoj sobi znaju šta treba islikati po platnu. - sve zavisi. I koja je razlika kada kažeš “Dobro jutro, Sve ostaje na tebi: to je čovekova slava. To je ujedno Bože”, i “Moj bože, jutro je?” i najveći dar koji ti može Bog pružiti. Nijednoj životinji nije dano da bude slobodna, njoj je već unapred dat Čuo sam jednu staru sufi priču: Dva učenika jednog program bitisanja. Sve su životinje programirane velikog majstora šetali su vrtom oko kuće svog osim čoveka. Psu je dato da bude pas, i zauvek pas, majstora. Njima je bilo dopušteno da tuda šetaju svaki ništa drugo nije moguće tu nema slobode. dan, jutrom i naveče. Šetanje je bila vrsta meditacije,

17


UČITELJI GOVORE hodajuće meditacije - nešto nalik meditaciji u zenu. Ti ne možeš sedeti dvadeset i četiri sata - noge trebaju kretanje, krv cirkulaciju - stoga i u zenu i kod sufija se meditira nekoliko sati sedeći, a onda počinješ meditirati i hodajući. No, meditacija se nastavlja, hodajući ili sedeći. Unutarnje kretanje ostaje isto. Obojica su bili pušači i hteli su da pitaju majstora za dozvolu, pa su i odlučili: “Sigurno će odbiti, ali mi ćemo ga ipak pitati. To ne izgleda kao svetogrđe da pušimo u vrtu. Mi nećemo pušiti u njegovoj kući.” Sledećeg dana su se ponovo sreli u vrtu. Jedan od njih je bio razljućen jer je ovaj drugi pušio i reče mu: “Šta se dogodilo? Ja sam ga isto pitao ali je on kratko odbio i rekao ne. A ti pušiš? Zar nisi mogao istrajati u njegovoj naredbi?” On mu reče: “Ali, on je meni rekao - da!” To je bilo nepravedno i prvi reče: “Ja sada idem da ispitam odmah zašto je meni rekao - ne, a tebi - da.” Drugi reče: “Sačekaj trenutak. Reci mi šta si ga upitao?” On reče: “Šta sam pitao? Pitao sam ga jednostavno da li mogu da pušim dok meditiram? On je rekao – ne. I izgledao je vrlo ljut.” Onaj drugi se poče smejati govoreći: “Sada ja znam u čemu je stvar. Ja sam pitao mogu li meditirati dok pušim? On mi je rekao - da.” Sve zavisi. Samo mala razlika i život je već nešto sasvim drugo. No, sada je to velika razlika. Pitati: “Mogu li pušiti za vreme meditacije?”, sasvim je ružno. Ali, pitati: “Mogu li meditirali dok pušim?” - to je sasvim na mestu. Dobro! Barem ćeš meditirati. Život nije ni beda ni blaženstvo. Život je čisto platno i ti trebaš biti umetnički okrenut prema njemu. Skitnica je zakucao na vrata gostionice pod imenom “Džordž i zmaj”. “Možete li udeliti siromahu nešto hrane?”, upitao je ženu koja je otvorila vrata. “Ne!”, zaurla ona i zalupi vrata. Nekoliko trenutaka kasnije skitnica ponovo zakuca na vrata. Ista žena otvori vrata. “Mogu li dobiti komadić hrane?”, reče skitnica. “Napolje, ti ništavilo!” - zaurla žena. “I ne dolazi više!” Posle nekoliko trenutaka skitnica ponovo zakuca na vrata. Žena se pojavi na vratima. “Pardon”, reče skitnica, “Mogu li ovog puta par reči sa Džordžom.” Život je gostionica pod imenom “Džordž i zmaj”. Ti možeš tražiti da prozboriš par reči sa Džordžom, takođe. 18

Ekskluzivno! Prvi ketering presne hrane u Srbiji vam nudi izbor već dobro poznatih jela nacionalnih kuhinja iz celog sveta u okviru dnevnih menija: pice, falafel, takosi, suši, burgeri… kao i veoma zanimljive čorbe, salate, a o čarobnim tortama i kolačima da i ne govorimo, jer oni su posebna priča za sebe. “Prava sreća je učiniti druge ljude srećnima.” – reči su velikog duhovnog Učitelja. Ova izreka jeste naš moto – pripremajući hranu u posebnoj atmosferi sa velikom posvećenošću, radošću i začinjenoj ljubavlju, želimo da oplemenimo Vašu svakodnevicu, jer duboko verujemo da hrana upija energije i vibracije uz koje je pripremana. Probaje i uverite se da je presna hrana vrlo ukusna i da su predrasude da su to samo salate i voće! Svi koji su probali naša jela su oduševljeni i iznenađeni šta sve može da se pripremi uz vrlo prefinjene ukuse i bez kuvanja, prženja i pečenja. Sirova (živa, presna) hrana je po najnovijim naučnim istraživanjima najzdravija ishrana na svetu! Ono što jedemo 70% utiče na naše zdravlje! Živa hrana u kojoj su očuvani enzimi, vitamini, minerali daće Vam mnogo više energije, pročistiti Vas od toksina, uliti Vam novi entuzijazam, radost, užitak… Broj osoba koje se hrane presno u celom svetu je u najvećem porastu – budite u najzdravijem trendu današnjice, ali i povratku korenima čovečanstva! Dobrodošli u čudesni svet ukusa koji će raznežiti Vašu dušu i profiniti Vaša čula!  www.soulfoodcatering.rs  Za sms poručivanja: 069/789-759 Najbržem čitaocu magazina Nova Svest koji 16. januara u 13h pošalje mejl sa kontakt podacima na adresu novasvestmagazin@gmail.com, Soulfood Catering poklanja jedan dnevni meni! 18


INTERVJU SA DUŠOM

Intervju sa Anitom Moorjani Razgovarao: Dirk Terpstra, osnivač sajta www.supersouls.com Prevod: Tijana Jelisavac Anita Moorjani je postala međunarodna senzacija od kako je njena knjiga “Potpuno isceljenje” postala bestseler na listi New York Times-a samo dve nedelje nakon što je objavljena, u martu 2012. godine. Anita je doživela nešto što većina ljudi nikada nije, ona je prešla preko granice smrti i vratila se da podeli to što je naučila. Njeno izvanredno NDE (Near-Death Experience - Iskustvo Bliske Smrti) i naknadno lečenje od završnog stadijuma raka predstavlja najneverovatniji slučaj ikada zabeležen. Kada je Wayne Dyer prvi put čuo za Anitino iskustvo bliske smrti, osetio je neodoljivu potrebu da uradi sve što može kako bi njenu podsticajnu poruku poslao u svet. Dyer je takođe napisao i predgovor za njenu knjigu ”Potpuno isceljenje”. Super Souls: Anita, napisali ste da pre iskustva bliske smrti nikada zaista niste voleli sebe niti videli lepotu vaše duše. Možete li da nam objasnite šta je zapravo naša duša? Anita Moorjani: Vašu dušu možete dostići kroz vaše srce i kroz vaše emocije. Vaša duša je vaša suština, ona je to što si ti i to što si došao ovde da budeš. To je tvoje istinsko JA koje nije tvoje fizičko telo. To je to svetlo, ta beba koja ste bili odmah nakon rođenja. U to vreme ste bili bolje povezani sa svojom dušom. Ovde ste došli srećni, nasmejani, sa željom da iskusite život, ali ta svetlost se umanjivala godinama kako smo ulazili u naše fizičke živote.

Bili smo prekoravani, bili smo kritikovani, naučeni strahovima. Prema tome, vaša duša, vaša svetlost je, u stvari, postala manja, zapravo bila je potisnuta. Ja vam to mogu objasniti sledećim primerom. Zamislite loptu za plažu na naduvavanje. Kada pokušaš da je potopiš u vodu ona se opire i vraća nazad, jel da? Dakle, nije da lopta za plažu postaje manja već je voda gura i gura. To je upravo tako sa vašim fizičkim telom i spoljnim svetom. Dakle, u suštini, vaša duša počinje da se davi. To je kao sa loptom za plažu - stalno te guraju pod vodu, a ti se uvek boriš da isplivaš. Moja poenta je, da su u stvari vaše emocije prenosioci poruke koji vam govore ko je ta prelepa duša. Svaki put kada potisneš emocije, ti sebi šalješ poruku da nisi vredan da pokažeš ko si, i da nisi vredan da izraziš sebe. Svaki put kada negiraš sebe, ti kažeš NE kada misliš DA, i tako dalje. Ti ustvari činiš sebe malim i šalješ sebi poruku : “Ja nisam vredan, nisam dovoljno dobar, zato moram da se krijem, moram da potisnem sebe.”
 Vi morate dozvoliti vašoj suštini, vašim emocijama da se izraze. Vaše emocije žele da budu radosne. To je ono što one žele. I kada vi dozvolite vašim emocijama da pronađu šta je radosno i da prate to što je radosno, tada ste povezani sa svojom dušom. Takva je duša. Super Souls: U vašoj knjizi “Potpuno isceljenje” vi objašnjavate “Ja sam ljubav”. Kako vama ljubav izgleda, kako je osećate, kako vam zvuči?

19


UMESTO UVODNIKA Anita Moorjani: To je veoma dobro pitanje. Mislim da mi u našem društvu previše koristimo reč ljubav i da je ona postala kliše. Mi kažemo da volimo svoj auto, da volimo svoj kompjuter, znate, mi zaista previše upotrebljavamo reč ljubav. Ali ljubav je zaista ono što smo mi suštinski. Pokušajte da zamislite da više niste u svom fizičkom telu. Vaše telo je nestalo, umrlo. Onda ćete shvatiti da vi niste vaše fizičko telo i da unutar vas (i svuda oko vas), neko gleda kroz vaše oči. I taj neko nema fizičko telo, nema rase, nema specifičnu boju kože, vi niste više belac, ja više nisam tamna, nemamo pol, ti više nisi muškarac, zato što je to deo fizičkog tela, ti više nemaš tvoju kulturu jer je to bilo kulturno uslovljavanje u kome je tvoje fizičko telo rođeno. Svi ovi elementi su delovi tog fizičkog. Ono što je ostalo je samo čista suština, koja je ustvari ljubav. Tada nema filtera, nema uslovljavanja, ega, strahova i slojeva koji su bili izgrađeni sa određenom kulturom, rasom, polom, itd. Vi ste samo čista suština, čista ljubav. Kada nekoga vidite kao njegovu suštinu a ne kao sve njegove slojeve, to je ljubav! Super Souls: Wow, to je najčistiji opis ljubavi koji sam ikada čula!

religiju. To je tamo gde sam ja. Ja poštujem svakoga, bez obzira na to u šta oni veruju. Super Souls: Vi ste rekli: “Da sam znala istinu i to ko sam zapravo ja, ne bih dobila rak.” Ralph Waldo Emerson je jednom napisao: “Biti to što jesi u svetu koji konstantno pokušava da od vas napravi nešto što niste, je najveći uspeh.” Ja verujem da je to naš najveći izazov. Kako to možemo praktično postići? Anita Moorjani: Da, to je naš najveći izazov. I jedna od stvari koju pokušavam da kažem ljudima je da budu spremni, jer kada odlučiš da postaješ ono što zaista jesi, često ćeš se osećati kao da veslaš protiv struje. Sa druge strane, kada pratiš svoje srce možeš se predati Višem sebstvu i dozvoliti da budeš to što jesi, možeš pustiti da te srce vodi. Izgubićete sebe ako ste konstantno zabrinuti zbog toga šta drugi ljudi misle i ako stalno budete pokušavali da se uskladite sa tim, uvek ćete morati da se takmičite i napredujete . Bojimo se neuspeha i neprihvatanja, konstantno smo zabrinuti i donosimo odluke na osnovu želje da se predstavimo kao uspešni, kao prihvaćeni, a to je način na koji mi gubimo našu autentičnost.

Tako da vi uvek imate izbor, ili ćete ići protiv samog Anita Moorjani: To je naš koren, to je ono što smo sebe i svog srca, ili ćete ići protiv mase. Čega ćete se mi. Moguće je da to zvuči malo komplikovano, ali ja vi odreći? Ja ipak više volim da idem za svojim srcem. verujem da je ljubav kada si u stanju da vidiš nečiju dušu. I da se vratim na vaše pitanje, ja sam jako zahvalna Takođe, naša namera nije da povredimo druge ljude na tome što sam dobila rak. To je bio najveći poklon i verovali ili ne, čak i ubice i silovatelji ne dolaze na mog života, zato što me je naučio da razumem stvari svet sa namerom da povrede druge ljude. Ali nešto mnogo bolje i takođe me je naučio da se bolje odnosim pođe naopako sa njihovim filterima. Ako možete da prema drugim ljudima. uklonite sve ove filtere opet sve što ćete naći ispod Super Souls: Nekada nam se čini da rak vlada je čista suština. modernim svetom. Postoje trke za rak, fondacije kao Super Souls: Vi ste upoznali puno ljudi koji slede što je “Livestrong”, i tako dalje. Iako su ove inicijative određenu religiju. Vi radije ne pričate o tome jer veoma pozitivne, vi ipak verujete da su one kreacije verujete da može nastati podela, ali šta ako ljudi žele svesti zasnovane na strahu. Pored širenja poruke istinski da žive vašu poruku a takođe da ostanu verni ljubavi, da li mislite da biste mogli da doprinesete prevenciji od raka i na druge načine? principima svoje vere? Anita Moorjani: Ja kažem ljudima da ja nemam problem sa religijama, ali mislim da ljudi koji veruju u bilo šta iz straha, bilo da je to religija, kulturne vrednosti ili nešto drugo, onda oni već žive paklene živote. To je pakao na zemlji. Ne morate da čekate da umrete da bi ste otišli u pakao.

Anita Moorjani: Ja to ne bih zvala svest o raku, ne bih se čak ni dotakla svesnosti o raku. Ako je to do mene, ja bih to nazvala ‘svest o zdravlju’ i trebalo bi da definišemo šta je to zapravo zdravlje. Trebalo bi da razmislimo o ovome. Razmislite o svom novcu koji je potrošen na:

Ali ako ljudi biraju neku religiju zato što ih čini snažnim, ili im omogućava da više vole i daje im mir, ili možda zato što im daje odgovore u vezi života, kao i osećaj komfora i zajednice, onda treba da je slede. Dakle, moja poenta je da izaberete više ljubavi za sebe. Ne birajte ono što vas čini još više plašljivijim. Ovo se odnosi na svaki aspekat vašeg života, uključujući i

a) svest o raku

20

b) istraživanja raka c) instrumente za dijagnostikovanje raka d) hemoterapiju kao i na sav novac koji je potrošen, ne samo u medicinskoj industriji već i u oblasti ranog otkrivanja. Svi su svesni uticaja raka.


Sada, ako pitate bilo koju osobu kako zdrava osoba izgleda i kako se oseća, teško da bi neko znao odgovor. Znate, odete kod doktora, oni urade test krvi, provere vam rad srca, provere sve vrednosti i oni znaju da vi nemate dijabetes, ili da je vaše srce u redu. Onda kažu: “U redu je, vi ste zdravi i možete ići kući”. Doktor vas neće pitati : “Kako se osećate? Kako su vaše emocije? Kako ste prošli kroz razvod ili da li ste u lošoj vezi? Kako stoje stvari kod vas na poslu?” Doktor ne brine o svemu tome. To nije greška doktora, ali zbog sistema oni nemaju vremena ili sredstava, itd. To uopšte nije greška doktora.

Anita Moorjani: Sada još uvek imamo puno kriminala u svetu zato što smo stvorili sistem koji je zasnovan na strahu. Od našeg ranog detinjstva mi smo učeni kroz konkurentnost. Mi ne učimo da sarađujemo. Učimo od malena da bi trebalo da stignemo na vrh. Niko ne želi da bude poslednji koji će biti izabran za bejzbol tim ili za košarkaški tim. Svako zna da ako želiš da ideš u dobru školu moraš da osvojiš više poena od svih ostalih u razredu. I tako deca uče još od malena da su svi ,,neprijatelji“ zato što „Ja moram da budem ispred njih”. Tako da mi, u stvari, nismo naučili da sarađujemo.

Moja poenta je da zdravlje nije to što mi mislimo da jeste. Kada se bolest pojavi u vašem telu, ona je već postojala u vašoj energiji i u vašim emocijama duže vremena, pre nego što se pojavila u fizičkom telu. Dakle, zdrava osoba je mentalno zdrava, emotivno zdrava i fizički zdrava. To ne znači imati samo prave cifre na aparatu. Kada bismo trošili toliko novca, vremena, istraživanja i razvoja svesti na podučavanje ljudi da razvijaju alate za rad na sebi, imali bismo mnogo više zdravih ljudi nego što imamo danas. Možda ste primetili da broj obolelih nije smanjen bez obzira na to koliku svest o raku dojke, ili raku uopšte imamo. Broj ljudi obolelih od raka još uvek raste. Mi smo svi fokusirani samo na borbu protiv raka. Niko ne razmišlja u pravcu “kako ćemo stvoriti zdravlje”. Zamislite kada bi svako promenio svoj fokus na zdravlje, koliki uticaj bi to bio.

Zbog toga, kod nekih ljudi može negde da pođe pogrešno i onda to postane ekstremno, upravo zato što smo mi kreirali svet u kome se ljudi takmiče i vide svakoga kao neprijatelja. Mi upoređujemo sve i govorimo: “Oni imaju ovo i to znači da ja moram da imam više.” Dok god se sistem ne promeni, neće se promeniti ni situacija. Imaćemo ljude koji će iskakati povremeno iz koloseka i postajati ubice, kriminalci, a to je samo jedan od nusproizvoda ovog društva koji smo zajednički stvorili.

Super Souls: Vi ste takođe opisali u vašoj knjizi sledeće: “Tako sam ja pronašla sebe kroz saosećanje sa svim kriminalcima i teroristima u svetu, kao i sa njihovim žrtvama. Ja sam razumela na način na koji nisam nikada ranije, da ljudi koji učine takve stvari moraju biti jako zbunjeni, puni frustracija, bola i neprijateljstva.” Gde leži rešenje Anita?

nasilje kao formu raka u čoveku.

Zato ja govorim da ne postoje ONI I MI, to smo sve MI. Dok god ovo ne promenimo u korenu, za šta će trebati puno vremena, trebalo bi da i dalje imamo zatvore jer oni štite nedužne ljude. Ne postoji način da se to zaobiđe u ovom trenutku. Ali čak i sa ljudima u zatvorima, mislim da bi ljudi na vlasti trebalo da se zaista zamisle zašto se gradi sve više i više zatvora? Volela bih da probam jedan eksperiment sa vama. Zašto društvo postaje ovakvo? Zašto se broj ljudi Želela bih da pogledate oko sebe u sobi u kojoj se u zatvorima povećava? Možda bi baš trebalo da se nalazite i da nađete bilo šta u zelenoj boji. To može biti počne sa zatvorenicima i da se preokrene stvar tako bilo šta, draperija, tapeta, itd. I želim da ih prebrojite u da se oni ne mrze, već da se uče kako se voli. Postoji vašim mislima. Da li vidite bilo šta zeleno? [Da, vidim.] nešto u njima što im nedostaje, i zaista se radi o učenju Sada, želim da zatvorite oči i da se setite koliko stvari tih ljudi šta je ljubav. Postoji bolji način da izraziš sebe. možete da smislite koje su bile crvene boje. [Sada I svako radi u momentu kako najbolje može, to je sve moram naglas da se nasmejem, osećam se po malo što imaju. nasamareno.] U redu, sada otvorite oči i pogledajte Ovo svakako nije uvek lako da se prihvati, jer kada okolo. Da li ste propustili dosta? [Da, naravno da jesam.] je neko u tvojoj porodici silovan ili ubijen to je onda Dakle, kada si fokusiran na nešto, to je sve što ćeš veoma, veoma teško. Vi želite onda da taj silovatelj ili videti. I tako promenom vašeg fokusa promeniće se ubica završi iza rešetaka, jer ne želite da se to nekome i to što ćete vi videti. Upravo sada cela naša planeta drugom desi. Ali moje pitanje je: ’’Zašto smo mi kreirali je fokusirana na rak, a ne na zdravlje. Kada smo takvo društvo u kome silovatelji ili ubice rade ovakve fokusirani na borbu protiv raka, mi nismo fokusirani stvari?’’ Postoji nešto što radimo pogrešno. I to sve na povećanje zdravlja ili promociju zdravlja. počinje od najranijih dana našeg detinjstva. Ja vidim Super Souls: U drugu ruku, po tebi smo mi trenutno najpozitivnije dostignuće u svetu ? Anita Moorjani: Ono što je meni bilo neverovatno je to što sam ja bila spremna na mnogo više negativnih reakcija na moji priču, jer znam da je za mnoge ljude to 21


UMESTO UVODNIKA I mi mislimo da bi monah koji meditira 20 godina u manastiru trebalo da bude obožavan, a da mi nismo ništa u poređenju sa njim. Ja ne mislim da je to slučaj. Moja poenta je da se treba potpuno uključiti u život, znate, čak i ako smo samo radna snaga koja bi trebalo da zaradi novac da se plate računi, čak i to je veoma hrabro. Super Souls: Naravno, vi ste napravili hrabar izbor da se vratite u ovaj život. Anita Moorjani: Da, to je istina, želela sam da se vratim i da budem potpuno uključena u život. Super Souls: Mi bismo sada mogli da napravimo zaključak vašim inspirativnim rečima koje ste napisali u knjizi „Potpuno isceljenje“: „Nesreća je to da mi nastavljamo da tragamo izvan sebe za odgovorima, u religiji, medicini, naučnom učenju, knjigama i drugim ljudima. Mislimo da je istina negde izvan, još uvek nedostižna. I na taj način postajemo sve više i više izgubljeni, što sam rekla veoma kontraverzno. Posebno o religiji udaljavajući se od onoga što mi zapravo jesmo. Čitav ili o kriminalu, međutim sve to dolazi iz mog srca i sa univerzum je unutar nas samih.” Da li je to zaista tako mesta univerzalne ljubavi, a ne iz potrebe da budem jednostavno Anita? kontraverzna. Anita Moorjani: Jeste, zaista jeste, jer kada pratiš svoje Moj problem sa religijom je činjenica da nas ona razdvaja i stvara mržnju jednih prema drugima. Moja poenta je da mi moramo da shvatimo da kada možemo da vidimo suštinu jedni u drugima, mi ćemo primetiti da mi nismo razdvojeni ni religijom niti bilo čim drugim, mi smo ista suština. Čak i sa kriminalcima, kada možete da vidite njihovu suštinu, vi ćete videti da oni nisu učinili neke stvari zato što vas mrze, već su oni to učinili zato što pate. Ja sam dakle svesna da je to što ja govorim protiv verovanja nekih ljudi, međutim kritika je bila minimalna, tako da je to bilo prijatno iznenađenje za mene. To mi daje dosta nade da su ljudi spremni da se promene, jer ljudi nisu srećni sa tim kako trenutno stvari stoje, i oni smatraju moju poruku veoma osvežavajućom. Ljudi su već razočarani načinom na koji se stvari dešavaju u svetu i sa tim šta ih religija uči, dakle spremni su za nešto novo.

srce i kada dozvoliš sebi da budeš to što jesi, onda se pravi učitelji, prave knjige i prave informacije pojavljuju za tebe. A kada tragaš izvan sebe, kada ustvari juriš i aktivno tragaš, pronaćićeš jako puno informacija i tako ćeš biti samo još više zbunjen. Informacije se međusobno sukobljavaju i poruka koju šaljete sebi je: “Ja nemam kapaciteta da znam odgovor.” Šaljete sebi takvu poruku i što više jurite, više tražite, više sebi šaljete poruku: “Ja ne znam odgovor i zato moram stalno da jurim za tim.” Postoji takođe puno učitelja, dakle za kojim ćete ići?

Samo kada ideš ka unutra i kada imaš poverenja u stav da “Ja imam kapacitet, ja imam sav izvor moći koji mi je potreban da upravljam ovim životom, ja verujem”, samo kada se prepustiš, kada veruješ, onda će se pojaviti pravi učitelj, prave informacije i pravi put. I ne zaboravite da ne bi trebalo da čekate da umrete Super Souls: Naša sestra Debbie Ford, koja je nedavno da bi iskusili raj ili nirvanu. Naša veličanstvenost postoji preminula, rekla je u jednom intervjuu sa Oprom: upravo ovde, upravo sada. ”Hrabro je izabrati život kada se suočavaš sa bolešću.” Super Souls: Anita, mi smo zaista blagosloveni da ti Kako bi Vi reagovali da vam neko ovo kaže? postojiš u našim životima i zahvaljujemo ti se što deliš Anita Moorjani: Ja osećam da je život dar i da smo mi sa nama tvoju poruku inspiracije i ljubavi. definitivno hrabri zato što smo ovde, i mislim da je to što je rekla dobro zato što ja osećam da mi ne dajemo dovoljno zahvalnosti sebi što smo ovde. Mnogi od nas misle: “O, ja moram biti kao monah koji meditira na vrhu planine ako želim sebe da smatram duhovnim.” 2222


ONOSTRANO U NAMA

7 neverovatnih činjenica o vašem telu Izvor: www.social-consciousness.com Prevod i obrada: Milan Bojić

Ljudsko telo je impresivnije i veličanstvenije nego što možete zamisliti. Iako nekada, dok gledamo svoje telo, možemo pomisliti kako je slabo i krhko, mi takođe treba da znamo zapanjujuća čuda koja krijemo unutar sebe. Dok naše telo radi, mi ne osećamo niti primećujemo da ono radi nešto posebno, međutim, ono radi i te kako posebne stvari. Dok prolazimo kroz svakodnevne situacije kao da se ništa ne događa, naše telo radi, koristi energiju i isceljuje se. Predstavljamo vam 7 neverovatnih činjenica o vašem telu: 1. Vaš mozak koristi istu količinu energije kao i sijalica od 10 vati

Ljudski mozak koristi 200 kilokalorija dnevno, što je jednako potrošnji energije od 10 vati. Radi poređenja, razumite da je to 10 procenata od energije koja napaja sijalicu od 100 vati. Dakle prizor iz crtanih filmova kada se iznad nečije glave pojavi sijalica prilikom neke genijalne zamisli, nije uopšte daleko od istine. Vaš mozak generiše energiju kao manja sijalica čak i dok spavate. 2. Svakih 7 godina vaše telo se potpuno zameni

25,000,000 vaših ćelija je umrlo dok ste čitali ovu rečenicu. Ali to je u redu, jer vaše telo je u toku današnjeg dana napravilo preko 300 biliona novih ćelija. Ćelije od kojih se sastoji vaše telo svakog trenutka umiru i bivaju zamenjene novim. To se događa u takvoj meri, da svakih 7 godina vi imate telo koje se sastoji od potpuno novih ćelija. Iako je ovo istina za većinu ćelija, poput onih koje čine digestivni trakt, neke od najvažnijih ćelija u vašem telu (poput ćelija kostiju, mozga i srca) ne regenerišu se u toj meri, tako da ih tretirajte sa pažnjom.

3. Nervni impulsi iz mozga i ka mozgu putuju brzinom od 400km na sat

Brzina naših nervnih impulsa varira u velikoj meri, ali oni najbrži impulsi putuju brzinom od 400km/h. To je brže nego u Formuli 1. Ipak, potreba za ovako velikom brzinom troši dosta energije, i koriste je samo neuroni koji moraju hitno da dostave informacije. Na primer, ako opečete ruku, važno je da mozak primi što pre tu informaciju kako bi brzo povukao ruku iz vatre. 4. Ima više ćelija u vašem telu nego što ima zvezda u galaksiji

Čitavo vaše telo je sačinjeno od oko 75 triliona ćelija. Svaka od vaših ćelija je kao mali grad sa hiljadama različitih tipova molekula koji su u interakciji jedni sa drugima, kako bi vas održali u životu. Kada to uporedite sa 400 biliona zvezda u našoj galaksiji, shvatićete koliko je vaš život u stvari magičan. Dakle, sledeći put kada se budete osećali potišteno i beznačajno, samo se setite da ste napravljeni od 75,000,000,000,000 ćelija, a to je daleko od „beznačajnog“. 5. U ljudskom telu se nalazi 160,000 kilometara vena, kapilara i arterija

Ako biste uzeli čitav krvni sistem prosečnog deteta i položili ga u jednu liniju, ta linija bi bila duža od 96,000km. Krvotok odrasle osobe je skoro 160,000km dug. To znači da sistem vena i krvnih sudova odrasle osobe može obmotati ekvator planete Zemlje više od 4 puta.

23


UMESTO UVODNIKA 6. Ćelije u vašem telu reaguju na vaše misli

Drevni kineski mislilac Lao Ce jednom je rekao: „Pazi na svoje misli; one postaju reči. Pazi na svoje reči; one postaju dela.“ Vaš um je moćna mašina koja kontroliše sve funkcije tela. A dobra vest je da vi imate kontrolu nad umom. Negovanje pozitivnog načina razmišljanja vodi ka sve većem broju pozitivnih misli i sve širem sagledavanju sveta oko nas. Na primer, pozitivne misli mogu da ojačaju vaš imuni sistem dok negativne misli mogu da ga oslabe. 7. Vi ste napravljeni od zvezdane prašine

Kao što je Carl Sagan umeo da kaže: „Mi smo napravljeni od zvezda.“ To zvuči kao stih iz neke pesme, ali iza ove izjave krije se i egzaktna nauka. Skoro svaki element na Zemlji napravljen je u srcu zvezde. Atomi ugljenika, azota i kiseonika koji se nalaze u našem telu, kao i atomi svih ostalih teških elemenata, stvoreni su u prošlim generacijama zvezda, pre 4.5 biliona godina. Dakle, sledeći put kada budete gledali u zvezde na noćnom nebu, setite se da smo svi napravljeni od zvezdane prašine. Svi smo jedno! Astrofizičar dr Neil DeGrasse Tyson upitan je od strane čitaoca TIME magazina, „Koja je najfascinantnija činjenica o Univerzumu, koju možete da podelite sa nama?“ Ovo je njegov odgovor: http://www.youtube.com/watch?v=9D05ej8u-gU

24 24


ŽIVOT UČITELJA

Hafiz – besmrtni ljubavnik

Izvor: www.meherbabasrbija.com

Mada niko nije potpuno siguran koje godine je veliki persijski pesnik Hafiz rođen, većina savremenih pisaca (uključujući A.Dž. Arberija, Pola Smita i Danijela Ladinskog) utvrdili su da je to bilo oko 1320. godine, šezdesetak godina nakon što je Hulagu, unuk Džingis Kana, opljačkao i spalio Bagdad, i pedesetak godina posle smrti pesnika Dželaludina Rumija. Hafiz se rodio, živeo i umro u prelepom Širazu, gradu koji je čudesno izbegao pljačkanje, silovanje i spaljivanje koji su snašli najveći deo Persije za vreme mongolskih najezdi u trinaestom i četrnaestom stoleću. Na rođenju je dobio ime Šemsudin Muhamed. Kao najmlađi od tri sina, odrastao je u toploj porodičnoj atmosferi i, sa svojim sjajnim smislom za humor i ljubaznim ponašanjem, bio radost za svoje roditelje, braću i prijatelje. Od detinjstva je pokazivao veliko zanimanje za poeziju i religiju. Ime “Hafiz“ je označavalo i akademsko zvanje u teologiji i počasnu titulu koja se davala onome koji je znao napamet ceo Kuran.

Hafiz nam u jednoj od svojih pesama kaže da je napamet naučio četrnaest različitih verzija Kurana. Kad je Hafizu bilo tek nekih deset godina, njegov otac je umro i ostavio svoju udovicu u finansijskom škripcu. Dva njena starija sina otišla su od kuće u potrazi za poslom, dok su se Hafiz i njegova majka preselili kod njegovog strica Sadija (nadripesnika koji je dobio ime po slavnom pesniku Sadiju). Po jednoj priči, stric Sadi je jednom prilikom ostavio na stolu nedovršeni gazal, a kad se vratio ustanovio je da je mlađani Hafiz završio pesmu na izuzetan način, pretvorivši mlak i nenadahnut odlomak u delo utančane lepote. Kažu da je Sadi uzviknuo da će Hafizovo pesništvo izazivati pravu pomamu kod svih koji ga budu čitali. To je bila zaista velika pohvala, pošto je stric Sadi bez sumnje pod ‘pomamom’ mislio na božansko ludilo, ili Bogoopijenost, ushićeno stanje za koje neki još i danas veruju da može da nastupi kao posledica nesputanog upijanja poetskih izliva vinskog maestra Hafiza.


Zbog ljubavi pokušava nemoguće Hafiz je danonoćno mislio na prelepu damu i gotovo da nije spavao ni jeo. Iznenada, jednog dana se setio lokalne legende o jednom Savršenom Učitelju, Babi Kuhiju, koji je nekih trista godina ranije izrekao svečano obećanje da će posle njegove smrti svako ko bude mogao da kod njegovog groba ostane budan tokom četrdeset uzastopnih noći steći dar besmrtne poezije, kao i da će mu se ispuniti najvatrenija želja srca. Iste te noći, po završetku posla, Hafiz je otpešačio četiri milje izvan grada do groba Babe Kuhija. Cele noći je sedeo, stajao i hodao oko groba moleći Babu Kuhija za pomoć u ostvarenju njegove najveće želje – da dobije ruku i ljubav predivne Šakh-i-Nabat. Dan za danom, noć za noći, i sedmicu za sedmicom, bavio se svojim “nemogućim snom“. Svakog jutra je odlazio na posao u pekaru, a uveče je nakon posla odlazio na grob Babe Kuhija. Uz put, dok bi prolazio pored palate u kojoj je živela ljubav njegovog života, jednom ili dvaput ju je spazio kako ga krišom gleda kroz prozor.

Majka je zbog porodičnog siromaštva morala da radi izvan kuće, kao i dečak Hafiz, koji je od svoje zarade plaćao večernju školu i uz to pomagao porodični budžet. U tinejdžerskim godinama je lakomo čitao, marljivo učio, naučio kaligrafiju i počeo da piše pesme pod pseudonimom “Hafiz“. Imao je dvadeset i jednu godinu i radio u jednoj pekari kad je jednog dana od njega zatraženo da isporuči hleb u imućnom delu grada. Dok je išao pored jedne raskošne kuće, oči su mu se srele sa divnim očima neke mlade žene koja ga je posmatrala sa balkona. Hafiz je bio tako savladan lepotom te dame da se beznadežno zaljubio u nju. Ta mlada žena zvala se Šakh-i-Nabat (“Prut šećerne trske“), i Hafiz je saznao da je bila obavezana da se uda za jednog princa. Naravno, znao je da njegova ljubav prema njoj nije imala perspektive, ali to ga nije sprečavalo da piše pesme o njoj. Njegove pesme su bile čitane i razmatrane u vinarama Širaza, i uskoro su ljudi u celom gradu, uključujući i samu damu, znali za njegovu strastvenu ljubav prema njoj. 26

Sa svakim proteklim danom postajao je sve ispijeniji i slabiji. Kretao se i funkcionisao kao čovek u dubokom transu. Samo su mu oči bile žive – poput užarenog ugljevlja. Tokom beskrajnih noćnih bdenja ponavljao je, u sebi ili naglas, ime Babe Kuhija; ali često bi, uzdrhtavši, shvatio da su se ponavljanja izmenila i da sada ponavlja ime Šakh-i-Nabat! Prigušeno se nasmejavši sebi, zamolio bi Babu Kuhija za izvinjenje i nastavio da ponavlja damino ime. Do tada je već postao uveren da Baba Kuhi razume i čak odobrava njegove pobude; i da mu zapravo pomaže da ostvari svoje ciljeve, gurkajući ga da ostane budan kad on samo što ne bi pao u dubok san, i usađujući mu u um ideje koje su mu pomagale da zadrži slabašnu vezu sa stvarnošću i da izvršava svoj teški zadatak. Najzad je, četrdesetog dana, otišao da provede poslednju noć kraj groba. Dok je prolazio pored doma svoje voljene, ona iznenada otvori vrata i priđe mu. Prebacivši mu ruke oko vrata, reče mu između žurnih poljubaca da će se radije udati za genija nego za princa. U agoniji očajanja i žudnje, on se otrgnuo i dahćući ime Babe Kuhija požurio da se kod groba sretne sa svojom sudbinom. Četrdeseta noć kao da nije imala kraja. Pa ipak, kad se osvit približio, njegovo biće počeše da ispunjavaju nekakva snaga i likovanje za kakve nije znao. Uspeo je! Pobedio je. Uskoro će imati pravo na želju svog srca!


Uz tresak poput groma i svetlost blistaviju od hiljadu sunaca, pojavila se božanska figura neuporedive veličanstvenosti. Anđeo Gavrilo! Gavrilov glas imao je uragansku snagu i ritam moćnog okeanskog gibanja, te se dizao i padao i podizao i nosio Hafiza sa sobom, sve više i više. Anđeo Gavrilo mu je rekao da mu je, zahvaljujući milosti Gospodara Ljubavi, dodeljen dar besmrtne poezije. «A sada», naglasio je Gavrilo, «izaberi jednu želju, i ona će ti biti ispunjena. Dobro razmisli. Šta je želja tvog srca?»

nekim šahovim prijateljima – sudijama, advokatima, profesorima, kao i o jednom nastavniku koji je osnovao jedan univerzitet i Hafizu dodelio profesuru. Dok se družio sa imućnim i glasovitim ljudima sa Abu Išakovog dvora, Hafiz je upao u velike dugove. Da bi izbegao poverioce, napustio je Širaz i dve godine proveo u Jezdu. Krišom se vratio i ostao skriven u kući jednog prijatelja dok neki njegovi uticajni poznanici nisu udesili namirenje njegovih dugova, što mu je omogućilo da se vrati nastavničkoj službi na univerzitetu.

Hafiz je bez reči zurio u najdivnije biće koje je ikada video. Ako anđeo Božji može da bude ovoliko lep, Hafizovom prvom pokrovitelju je odrubljena glava pomislio je, kakav li je tek Svemogući Bog? Konačno je Nije prošlo mnogo vremena a grad Širaz je napala i uspeo da prozbori: «Bog. Jeste, Bog! Bog je ono što osvojila armija Mehmeda ibn Muzafara, čija prva odluka želim!» je bila da zatvori vinare, u kojima je Hafizova poezija Gavrilo se nasmešio, i talasi boja zablistaše nebom. bila tako popularna. Kasnije je po nalogu Muzafara na On reče Hafizu da treba da ode u određeni dućan u javnom trgu u Širazu odrubljena glava Šahu Abu Išaku, Širazu, gde će gazda, trgovac po imenu Muhamed Hafizovom prvom zvaničnom pokrovitelju. Atar, čekati na njega. Hafiz je neko vreme bio tužan i potišten, a njegova Muhamed Atar bio je Bogoostvarena duša, jedan od poezija je odavala njegovo turobno stanje. Izgubio je onih retkih Savršenih Učitelja koji deluju u tajnosti, bez posao na univerzitetu i snalazio se za preživljavanje javnog prepoznavanja. Atar je zagrlio Hafiza i rekao koristeći svoje kaligrafske sposobnosti. Onda je, na mu da je mudro odabrao kad je zatražio Božestvo pre zaprepašćenje celog grada (i na zadovoljstvo mnogih), nego tolike privlačne stvari ovog sveta. Prihvativši tiranina Muzafara napao iz zasede, oslepeo i utamničio Hafiza kao jednog od svojih bliskih učenika, rekao njegov rođeni sin Šudđa. Novi šah je ponovo otvorio mu je da uvek mora da drži u tajnosti identitet svog vinare, i Hafiz ga je za to pohvalio u jednoj pesmi koja učitelja. Takođe mu je rekao da mora bezuslovno da je sigurno bila uz likovanje čitana u svim vinarama u izvršava njegove zapovesti. Treba da nastavi da piše gradu. Hafiz je povratio svoj položaj nastavnika, i neko poeziju i da pokuša da bude strpljiv. U podesno vreme, vreme je bio u milosti novog vladara. kad bude spreman, dobiće nagradu Bogospoznaje. Biograf Pol Smit pretpostavlja da je to bilo vreme kada je [Treba da napomenemo da Muhamed Atar nije bio pesnikov učitelj Muhamed Atar okrenuo njegovu svest slavni Savršeni Učitelj i pesnik Faridudin Atar, koji je ka unutra. Smit smatra da je Hafizova poezija postala u dvanaestom stoleću u Persiji napisao Zbor ptica i “duhovno impresionistička“, odnosno tananija, usled druga čuvena mistička dela.] toga što je Hafiz imao iskustva viših ravni svesti. Čini se Hafizovo uspešno četrdesetodnevno bdenje postalo da Smitovo mišljenje podržava i Meher Baba u svojoj je poznato svima u Širazu, i učinilo ga nekom vrstom knjizi Bog govori, koja sadrži i citate iz Hafiza kako bi se junaka u vinarama. No, uprkos svom dubokom iskustvu ilustrovali i pojasnili fenomeni na koje nailaze duhovni Boga i inicijaciji na duhovnu stazu od strane njegovog putnici dok istražuju više ravni svesti. učitelja, Hafiz je i dalje gajio strastvenu ljubav prema Šakh-i-Nabat. Mada se kasnije oženio drugom ženom koja mu je rodila sina, lepota Šakh-i-Nabat uvek će ga nadahnjivati kao odraz savršene lepote Boga. Na kraju krajeva, ona je zaista predstavljala podstrek koji ga je odveo u naručje njegovog Božanskog Voljenog, zauvek mu promenivši život. Hafizova poezija postala je dobro poznata u celom Širazu, i njegova slava i ugled su rasli. Za vreme vladavine Šaha Abu Išaka, Hafiz je često bio pozivan da čita svoje gazale na dvoru. Pesnik je svoju zahvalnost pokazao tako što je pisao pesme o Abu Išaku i o

Šah Šudđa, koji je i sam znao napamet Kuran i bio pesnik, uskoro je postao kritičan prema nekima od “impresionističkih“ pesama Hafiza, i optužio je Hafiza za nepovezanost. U isti mah, konzervativno sveštenstvo, čije lukavstvo i licemerje su bili istaknuti u nekim Hafizovim pesmama, počelo je da spletkari protiv pesnika. Redovno su u šahovom dvoru ružno govorili o Hafizu, optužujući ga za klevetanje, pa čak i bogohuljenje. Srećom, jedan od šahovih najbližih savetnika, Hađi Kivam, bio je Hafizov energičan branitelj.

27


Pošto su se pritisci povećavali, pesnik je morao sebi da potraži utočište. U gluvo doba noći on i njegova žena su pobegli iz grada i započeli dugo, naporno putovanje No onda je, 1362. godine, Hađi Kivam umro i Hafiz od pet stotina kilometara do Isfahana, gde su proveli više nije imao prijatelja na dvoru. Tada je ortodoksni sledeće četiri duge godine. Mnogi od Hafizovih gazala kler pojačao svoj pritisak na šaha da uhapsi ili protera napisanih u tom razdoblju izražavaju njegovu čežnju Hafiza, a pesnik je pravio tajne planove da skloni ženu za ugodnom i izdašnom dolinom Širaza, u kojoj živi i sina iz Širaza. Ali, pre nego što su planovi mogli da se njegov učitelj Muhamed Atar, a takođe i njegova ostvare, Hafizov sin je iznenada teško oboleo i umro. voljena Šakh-i-Nabat. Pesnikovi gazali iz tog razdoblja pokazuju dubok bol U Isfahanu, daleko od doma i prijatelja, finansijske koji su on i njegova supruga osećali. nevolje su se uvećavale. Iznenada je, kao dar od Uskoro je pretnja za Hafiza bila umanjena kad je Boga, dobio pismo od bengalskog kralja. Kralj je pisao Širaz napadnut a Šudđa svrgnut od snaga Šaha o mučnoj privatnoj situaciji koja uključuje njegovo Mahmuda, Šudđinog rođenog brata. I Mahmud i zdravlje i tri prelepe žene u njegovom haremu, kao i njegov podržavalac bagdadski sultan, visoko su cenili o njegovim uzaludnim naporima da dramu te situacije Hafizove gazale, tako da se pesnikova slava sada izrazi u stihu. Napisao je prvi stih jednog gazala i raširila po celoj Persiji. Sultan ga je više puta pozivao naprosto nije umeo da završi pesmu. Najbolji indijski da dođe u Bagdad u zvaničnu posetu, ali Hafiz nikada pesnici su mu preporučili Hafiza kao čoveka koji bi nije prihvatio te pozive. Jedan od njegovih dvostiha, mogao da obavi taj posao. U nastupu nadahnuća Hafiz koji navodi Pil Smit, izražava pesnikovo zadovoljstvo je istog dana završio taj gazal i uz svoje pozdrave ga zbog ostanka kući u Širazu: poslao kralju. Za svoje delo je dobio dar u zlatu koji Lahor s prašinom Musale i voda Ruknabada mu je omogućio da nekoliko godina udobno živi u Nikad mi nisu dali da skitam ili otputujem suviše daleko. Isfahanu. Smrt Hafizovog zaštitnika pokazuje da je bekstvo neophodno

No, stabilnost i mir nikad se nisu dugo zadržavali u Širazu u Hafizovo vreme. Šudđa se 1366. godine vratio sa velikom i dobro obučenom vojskom i ponovo osvojio grad, a Hafiz je ponovo strahovao za život. 28

Ali, i dalje je žudeo za Širazom. Stoga je napisao pismo prijateljima u gradu, u kojem ih je pitao da li može bezbedno da se vrati kući. To je bilo 1373. godine; Hafiz je imao pedeset i tri godine i bio je na vrhuncu svojih


stvaralačkih moći. Iako je bio najslavniji pesnik Persije, bio je frustriran i često zadužen. U izgnanstvu se teško zarađivao novac. Na njegovo gorko razočaranje, prijatelji su mu napisali da ga opominju da je politička klima u Širazu još uvek promenljiva, i da je bolje da ne dolazi. Hafiz je potom pisao prijateljima u Jezdu, koji su njemu i njegovoj ženi poslali ljubazan poziv da dođu i borave kod njih. Tako su otputovali u Jezd, gde su ostali naredne dve godine. Tamo je svoje gazale čitao na dvoru sultana od Jezda.

luku naišla je strašna oluja, i Hafiz je zaključio da Bog ipak ne želi da on ide u Indiju. Stoga je napisao posebnu pesmu za kralja i poverio je nekome na brodu da se pobrine da bude dostavljena. Kad je primio pesmu, kralj je bio toliko zadovoljan da je Hafizu poslao veliku svotu novca što mu odaje počast u stihovima i što je uložio napor da poseti njegovo kraljevstvo. Najzad, nagrada nad nagradama

Kad se vratio kući, Hafiz se zarekao da više nikada neće napuštati Širaz, i udvostručio je napore da dobije veliku nagradu koju mu je pre četrdeset Onda je, bez ikakvog upozorenja i na Hafizov užas, godina obećao njegov učitelj Muhamed Atar. Kažu jezdski sudija izneo savetodavno mišljenje da bi Hafiza da je Hafiz u očajanju uspešno savladao neverovatno trebalo prisilno odstraniti iz Jezda i poslati natrag u iskušenje poznato kao Čehel-a-Našini, u kojem aspirant Širaz. Međutim, nekim srećnim sticajem okolnosti su četrdeset dana i noći neprekidno sedi u jednom krugu građani Širaza u isto vreme pismeno zatražili od Šaha nacrtanom na tlu. Posle tog podviga svog sledbenika, Šudđe da odobri povratak njihovog slavnog zavičajnog učitelj Atar ga je svečano poslužio crvenim vinom i dao sina Hafiza. Šah je, protivno želji ortodoksnog mu večni dar Bogospoznaje. sveštenstva, poslao Hafizu poziv u kojem ga moli da Tokom preostalih osam godina života, Hafiz je ponovo svojim prisustvom učini čast gradu Širazu. napisao skoro isto toliko pesama koliko i u celom Hafiz i njegova supruga su se 1375. godine s velikim zadovoljstvom vratili u Širaz, i on je opet postavljen za profesora na univerzitetu. Razume se, odmah je obnovio svoj bliski odnos sa svojim duhovnim učiteljem Muhamedom Atarom. Upravo u tom razdoblju je, po mišljenju Pola Smita, Hafizova poezija postala “duhovno nadrealistička“.

svom dotadašnjem veku. Više nije pisao o patnjama odvojenosti od Voljenog. Više nije pisao kao neko bolestan od ljubavi koji čezne za uživanjem u izabranici svog srca. Sada je pisao o etapama Duhovne Staze, koju je lično prešao, i o jednoti Boga, koju je tada doživljavao.

Ubrzo posle ženine smrti, Hafiz je dobio poziv da poseti kralja Bahmanija, vladara Dekanske visoravni u Indiji. Taj kralj je bio ljubitelj dobre i vešte poezije i bio je voljan da Hafizu dobro plati za to dugo putovanje. Hafiz je zatražio predujam, i kralj je poslao pozamašnu svotu. Deo tog neočekivanog dobitka Hafiz je dao svojim poveriocima, deo siromašnim rođacima, a ostatak je zadržao za putne troškove. Potom je na putu za Persijski zaliv nabasao na jednog prijatelja kojeg su banditi opljačkali, i Hafiz mekog srca dade mu sav novac koji mu je preostao.

Govoreći na hiljadu različitih načina:

Dva bogata trgovca koji su visoko cenili Hafizovo delo ponudili su se da mu podmire troškove ostatka putovanja do Bombaja i kopnom do Dekanske visoravni. Tako su svi zajedno krenuli na put i u Hurmuzu se ukrcali na brod. No, pre no što su napustili

Iz mojih usta.»

Nešto od zanosa kasnijih gazala pruženo je u Samo godinu dana posle povratka u Širaz preminula izvanrednim obradama Danijela Ladinskog u njegovoj je Hafizova supruga. Napisao je gazal u kojem se jada knjizi Večerašnja tema je Ljubav. Stihovi koji slede su kako je «zla sudba otrgnula voljenu iz mog naručja». iz jedne od dužih obrada Ladinskog, pod naslovom U dubokoj tuzi Hafiz je preklinjao svog učitelja da ga “Poput Ganga“. skloni od patnje ovog sveta i pruži mu sjedinjenje s Ushićeno se izražavam rečima a takođe i Bogom koje mu je bio obećao, ali kažu da ga je Atar Najsuštijim jezikom – Tišinom – ukorio zbog nedostatka strpljenja. «Dragi zemljaci i svi moji bliski rođaci – Komete i galaksije, Svaka amebo, stvorenje i biljko: Prinesite svoju čašu i sipaću vam Boga. O, kada Prijatelj počne da se njiše Od tolike ispunjenosti ljubavlju, Muzika teče poput Ganga Ne možemo da završimo povest o Hafizu a da ne ispričamo često kazivanu anegdotu o strašnom osvajaču Tamerlanu (Timur Ćopavi), koji je opustošio velik deo Persije i ušao u Širaz posle pokolja približno 29


sedamdeset hiljada građana Isfahana i podizanja goleme piramide od njihovih krvavih glava.

Hafiz je ponovo slegao ramenima i blago rekao: «Upravo zbog te moje rasipničke darežljivosti me Tamerlan je više godina pre tih događaja osvojio danas vidiš u ovako bednom i žalosnom stanju.» gradove Bokaru i Samarkand i učinio ih dvema svojim prestonicama. Hafiz je u to vreme napisao pesmu koja Grohotom se nasmejavši, Tamerlan reče pesniku se ruga njegovim osvajanjima. da može spokojno da se udalji. Duhovitost je Hafizu Lepotice Širaza, daj mi samo ono što ljubav ište, I za tvoj mladež, to zrno peska što

spasla život.

Godine 1389, nakon što je napisao sopstveno posmrtno slovo, Hafiz je napustio svoje smrtno telo. Prianja uz obraz bisera, Hafiz bi dao Ali, čak i u smrti je bio u središtu prepirke. Dok su Celu Bokaru i Samarkand. njegove pristalice i bliski prijatelji nosili njegovo telo Tamerlan je čuo za tu pesmu, i nikad je nije zaboravio. ka muslimanskom groblju na obali njegove voljene Kad je Širaz kapitulirao bez borbe, a njegove trupe reke Ruknabad, neki ortodoksni sveštenici, tvrdeći da trijumfalno umarširale u grad, Tamerlan je razaslao je Hafizova poezija bogohulna, nisu dozvoljavali da se svoje haračlije da naplate naknadu od svakog njegovo telo sahrani na posvećenom zemljištu. građanina (kao nagradu što ih nije poklao). Kad je Usledila je rasprava i neko je predložio da razmotre jedan haračlija došao do Hafizove kuće, pesnik se Hafizova dela i u njima potraže odgovor na postojeću pravdao svojom nemaštinom i rekao da ne može ništa dilemu. Na stotine Hafizovih pesama iseckane su u da priloži. dvostihe i stavljene u jedan ćup. Jedno dete je izabrano Kad mu je rečeno da proslavljeni persijski pesnik da izvuče jednu jedinu traku hartije. Izvučeni dvostih nije platio danak, Tamerlan je gnevno izdao nalog je glasio: za hapšenje. Sutradan je Hafiz, odrpan i razbarušen, Nikad ne ostavi mrtvačka nosila Hafiza. stajao pred prestolom svirepog monarha. Mada je ogrezao u greh, on boravi u Raju. Nagnuvši se napred i mrgodno ga pogledavši, Tako je neukrotivi Hafiz ponovo imao poslednju reč. Tamerlan reče: «Znaš li ti ko sam ja?» Radosno kličući, njegovi prijatelji podigoše mrtvačka «Da, vaša preuzvišenosti», odgovori Hafiz učtivo. «Vi nosila na kojima je ležalo njegovo telo i odneše ga do ste moćni Tamerlan.» grobnog mesta, pored jednog čempresa koji je Hafiz «Dabogme da jesam», narugao se Tamerlan. «A ti lično posadio. Na divnom nadgrobnom spomeniku si, rekao bih, pesnik od izvesnog ugleda.» Zabacio koji je kasnije podignut piše: je glavu i s visine pogledao u Hafiza. «Čuo sam da si Kad prolaziš pored Hafizovog groba, zamoli za milost, jednom napisao strofu o silnoj važnosti koju pridaješ mladežu na obrazu svoje dragane. Jesi li ti taj koji je Jer to će biti mesto hodočašća za razuzdane iz celog napisao tu suludu strofu koja me je učinila predmetom sveta. ismejavanja sveta? Jesi ti napisao tu budalaštinu?» Mnogi duhovni tragaoci još i danas koriste Hafizov Hafiz sleže ramenima. «Bojim se da je tako, vaša Divan kao proročište i u njemu nalaze odgovore, baš kao što mnogi hrišćani i Jevreji za savet pitaju Svetu preuzvišenosti.» Bibliju. Hafiz je u islamskom svetu opšteprihvaćen Tamerlan se ispravi. «Ja sam udarcima svog srebrnog kao duhovni učitelj i jedan od najvećih pesnika svih mača pokorio četvrtinu naseljenog sveta. Spalio sam i vremena. U zapadnom svetu, tragaoci i ljubavnici Boga sa zemljom sravnio na hiljade varošica i gradova – sve koji nalaze nadahnuće i radost u novim tumačenjima da bih obogatio svoje prestonice Bokaru i Samarkand. njegovih gazala koja nam se danas pružaju, sve više A ti bi ipak», i on svoj veliki prst zabi u Hafiza, «ti bi, cene bogatstvo i lepotu njegovih reči i zarazno ništarijo, menjao moje gradove za mladež na obrazu svojstvo ispoljene ljubavi i svetlosti. svoje dragane!»

30


Dragi čitaoci,

UMESTO UVODNIKA

Pozivamo Vas da pomognete objavljivanje magazina Nova Svest i za uzvrat dobijete sva naša PDF izdanja. Jednokratnom donacijom od 1.000

rsd, dobićete sva dosadašnja objavljena izdanja, kao i svako buduće izdanje. Gledajte na ovo kao na doživotnu pretplatu, jer ćete svaki novi broj redovno dobijati na svoju email adresu. Svoja PDF izdanja možete čitati offline gde god da se nalazite, možete ih nositi sa sobom na usb memoriji, ili čak odštampati ukoliko to želite. Pomozite nam da nastavimo sa širenjem informacija koje uzdižu svest i bude transformaciju!

Vaš Nova Svest tim Poručite PDF izdanja 31


UČITELJI UMESTOGOVORE UVODNIKA

ČISTOTA JE BITNA Izvor: www.mohandji.wordpress.com Prevod i obrada: Biljana Vozarević Dragi moji, Vreme brzo prolazi. U isto vreme, ono takođe omogućava ljudima da dožive više dimenzije. Onima koji su voljni da naprave bar jedan korak ka oslobođenju od raznih zemaljskih vezivanja izdašno pomažu vreme i majstori. Zato koristite ovo vreme mudro, odbacite sumnje, sumnjičavost, ljubomoru, krivicu, pohlepu, ludasti ego i uznemirenost i idite dalje na sledeći nivo. Nema ničega na zemlji za šta je vredno držati se, a što je od trajne vrednosti.

Ako koristite stečene moći za opšte društveno dobro, ostaćete uvek toga oslobođeni. Kako će se nož koristiti zavisi od onoga ko ga koristi. Nož može i da povredi i da vam pomogne. Zavisi od toga kako ćete ga koristiti.

Setite se one stare priče. Šetala dva monaha obalom reke. Jedan je bio vrlo mlad i u svojim 20-tim, a drugi je bio stariji, u svojim 60-tim. Dok su tako išli, ugledaše mladu devojku kako se kupa, polugola. Okrenuli su se na drugu stranu jer im nije dozvoljeno da tako skreću svoju pažnju, i produžili dalje. Iznenada, žena se okliznula i upala u reku i počela da se davi.

Mladi monah je ostavio svoju torbu i uskočio u reku da je spasi. Podigao ju je i izneo na obalu. Ostala je bez svesti. Pomogao joj je da dođe k sebi i kada se Pat iz Portugala me je zamolio da definišem dobro i loše uverio da joj je dobro i da dalje može sama, uzeo delo, u kontekstu produhovljenog bića. Moj odgovor nazad svoju torbu i otišao odatle. Nije se osvrtao ili je – ČISTOTA. Čistota misli, reči i dela, dok živi svoj život očekivao ni pogled ni zahvalnost od nje. Stari monah na zemlji. Ako je vaš postupak prema nekome dobar je sve to posmatrao. Nakon izvesnog vremena za njega, ako su vam namere čiste i nesebične, to je hodanja u tišini, kada su seli da ručaju ono što su dobro delo. Ako nešto uradite da biste zadovoljili svoju poneli, stari monah se obratio mlađem: “Mislim da želju ili ego, to je loše delo. Produhovljena osoba treba nije u redu to što si uradio. Mi smo monasi, u celibatu. da ostane objektivna. Mnogi ljudi jako brzo postignu Ne treba da dodirujemo ženu, a kamoli golu. U tom duhovne moći. To su mamci duhovnosti. Ako koristite pogledu, osećam da si uradio pogrešnu stvar.” Mladi stečene duhovne moći u svoju ličnu korist, pašćete. monah se nasmešio i rekao: “Nigde u spisima nisam 32


pročitao da je loše smilovati se. Situacija je zahtevala da se postupi na odgovarajući način. I ja sam tako postupio. Ostavio sam devojku na obali. Ona je daleko od mog tela i uma. Zašto je ti još uvek nosiš?” Od ovog je stari monah zanemeo. Mladi monah se ponašao objektivno, u skladu sa potrebom i svrhom. Nije imao strah. Stariji čovek predstavlja naše trenutno društvo. Nikada nije uzeo u obzir da je ženu trebalo spasiti ili da je spas njenog života najvažnija stvar u onom trenutku kada se incident desio, ili da je to bio odgovarajući postupak u tom trenutku. Umesto toga, bio je potpuno preokupiran pravilima za monahe koja je stvorio čovek “nemoj ovo, nemoj ono”. Ovo je jedan primer kako će društvo koje se sastoji iz ljudi različitih nivoa evolucije razmišljati i postupati, i kako kao produhovljeno biće, vi treba da postupate.Opet kažem, najvažnija stvar je čistota. Akcija bez sebičnosti.Na putu duhovnosti, kada vam se dogode sidhi ili duhovne moći, predlažem da se “ponašate kao lekar”. Pacijent je pred vama. Emocije ne vrede. Bitno je biti objektivan. Prava dijagnoza je najbitnija za izlečenje. Gledajte pacijenta objektivno, dajte dijagnozu, uradite šta god da je tada pravi tretman, koristeći svo znanje koje vam je na raspolaganju, tehnologiju, razumevanje bez brige o posledicama. Ima puno slučajeva u istoriji medicine gde je samouverenost i čistota lekara učinila čuda za pacijenta. Dakle, ako smo čisti iznutra, budimo bez brige. Ako je namera čista, nikada ne brinite. Društvo možda neće razumeti “ekscentrično” produhovljeno biće. Ne morate da se brinete zbog toga. Kada imate duhovne moći (sidhije), ako se stalno sebično ponašate, one će se razgraditi iz vas nestati. Važna je objektivnost. Nije važno ko je pred vama. Važno je ono što treba da uradite i još važnije je to da i uradite sve što je potrebno. Čim završite to što morate, objektivno,

nastavite dalje bez očekivanja. U današnjem svetu, nerazumevanja su sasvim uobičajena. Svako ima neko viđenje kakva treba da bude duhovna osoba. Nemaju predstavu ili obzira na kom nivou on funkcioniše ili u kojoj svesti. DAKLE, ne očekujte da vas svi ljudi razumeju. Takođe nije vredno plašiti se zbog društva i iz straha ne uraditi ono što je potrebno – ili ono što ste mislili da uradite sa svojim životom i moćima. Stoga je najbolje biti objektivan i raditi najbolje što možete. Vaša savest treba da bude čista. Vaš unutrašnji prostor nikada ne treba da bude zagađen. Samo ako negujete čistotu možete i da date čistotu. U nama ne bi trebalo da bude ni trunke sebičnosti. Neustrašivost je znak pravog duhovnjaka. Kada delujete sa nivoa čistote, čak i ako ljudi ne shvataju ni vas ni vaše postupke, nebitno je. Zapamtite, mnogi ljudi nisu shvatali u ono vreme Isusove postupke i kritikovali su ga i osuđivali. Mnogi ljudi su kritikovali i osuđivali Krišnu. (npr. čitav klan Kaurava). Mnogi ljudi su Sai Babu smatrali za ludaka. Mnogi su mrzeli Ošoa. Uzmite bilo kog duhovnog učitelja, videćete da su ga neki voleli, a neki mrzeli. Neki su išli s njima s ličnim interesom i očekivanjima. Neki su ih napuštali iz ličnog interesa i neispunjenih očekivanja. Kada je to način kako svet funkcioniše, čega se plašimo? Samo se pobrinite da ostanete oslobođeni sve vreme. Samo tada možete da pomognete drugima da ugledaju svetlost oslobođenja. Blagoslovim vas sve mirom Volim vas uvek M

Poklon najbržem čitaocu! Magazin Nova Svest i izdavačka kuća “Esotheria” poklanjaju knjigu Sekač dijamanata - Geše Majkl Rouč Prvi mejl sa kontakt podacima koji stigne 16. januara u 15h, na adresu novasvestmagazin@gmail.com biće nagrađen ovom divnom knjigom. Pišite nam, čitajte nas, razvijajte se!

33


UMESTO MOJ POGLED UVODNIKA NA SVET

Život počinje izvan komforne zone Napisao: Marko Maoduš

Kada krenemo na put razvijanja svesti, neminovno ćemo ubrzo naići na pojam „komforna zona“. Svetski poznat pisac Nil Donald Volš autor je jedne od mojih najomiljenijih misli - „Život počinje izvan komforne zone.“ A šta je ona uopšte? Komforna zona je naizgled sigurni mentalni prostor u kome nam se čini da nas ništa ne može povrediti. Ali, u tom prostoru nalaze se strah, depresija, odlaganje i čekanje srećnijeg života. Izvan njegove granice nalaze se neustrašivost, obilje, uspeh, ispunjenost, samopouzdanje, sloboda... To je nevidljiva granica koju često ne smemo da pređemo, jer se iz nekog razloga, plašimo. Najčešće je to osuda sredine. Evolutivna psihologija kaže da nam je taj strah urođen i da nam je mišljenje drugih jako važno, kako nas ne bi odbacili. U vreme pračoveka, izbacivanje iz plemena značilo je i gotovo sigurnu smrt. Dakle, strah od izlaska iz komforne zone je u stvari, strah od smrti. Ono što se promenilo, a što naši instinkti još uvek ne uspevaju da isprate, je da više ne živimo u takvom svetu i da su veoma male šanse da sutra nećemo imati šta da 34

pojedemo i budemo pod nekim sigurnim krovom, kao i da nas sabljasti tigar neće sačekati u nekom mračnom delu šume. Najveći broj nas nikada ne postane svestan toga i živi život po unapred uhodanom obrascu, gde mu se pričinjava da ima kontrolu. Život u zapadnoj civilizaciji uči nas da je sreća neko statično stanje, gde se dešavaju samo lepe stvari, nema problema, sve nam sa lakoćom polazi za rukom i dešava se baš ono što mi mislimo da će nam se svideti. Verujemo da takav život vode srećni ljudi i nadamo se da će, kada se okolnosti konačno i nama osmehnu, i naš život biti miran i srećan. Međutim, to se kosi sa svim prirodnim zakonima, jer, ako znamo da je sve energija i da se ona uvek kreće, znamo i da je jedina stvar koja je stalna, upravo promena. I zaista, ako u životu, na kratko i dođemo do tog stanja, taman se nekako sve umiri i pomislimo kako mirno možemo da uživamo u životu, neminovno se dogodi nešto što nas u potpunosti izbaci iz ravnoteže, a mi onda grozničavo pokušavamo da se vratimo u prethodno stanje. Isto je doživeo i Buda, kome su u detinjstvu servirane samo


naizgled divne stvari. Od njega su bili sakrivani stari, bolesni ljudi, tuga, plač, glad, patnja, smrt. Tek kada je uspeo da napusti dvor, shvatio je da je živeo u potpunoj iluziji, a potom je krenuo na svoj veličanstveni put buđenja. Dakle, možemo da živimo kao do sada ili da shvatimo da je ta servirana slika veoma loš koncept. Ostaje nam još „samo“ da se probudimo iz kolektivnog sna, kompletno promenimo shvatanje o životnoj sreći i shvatimo da je sve proces, da se sve menja u svakom trenutku, pa i mi sami. Naravno, strah od promene je vrlo snažan i izuzetno čest. Američki psiholog Wyatt Woodsmole govori o tome, nazivajući ga paradoksom lične evolucije. Evo jednog zanimljivog događaja iz njegove prakse. Na seansu mu je stigla prijateljica i zamolila da joj reši problem. Rekla mu je da bi volela da se bavi određenom aktivnošću. On je na to odgovorio „Odlično! Ako hoćeš da se baviš time, moraš prvo da počneš da radiš ovo.“ Međutim, njen odgovor je bio „Ali, ne želim to radim, jer to nisam ja!“ Naravno, ovo se desilo njoj, a niko od nas ne bi tako odgovorio, zar ne? Da je Albert Ajnštajn prisustvovao tom razgovoru, verovatno bi joj bez mnogo zadrške rekao da je ludost raditi stvari na isti način i očekivati drugačije rezultate. I upravo tu leži odgovor šta je potrebno da činimo, kako bismo postali najbolja verzija sebe. Da bismo dobijali drugačije rezultate, moramo raditi drugačije stvari. Da bismo se promenili, treba svesno da radimo ono što „nismo mi“. Pošto je sve već u nama, treba postati svestan da neki naši delovi moraju umreti, kako bi drugi delovi živeli. I nije dovoljno biti „ne mi“ samo jednom, već, ako želimo da evoluiramo, treba da budemo „ne mi“ kontinuirano, tokom čitavog života. Ali, kako se menjati, u kom smeru? Sada bismo mogli sebi da postavimo sledeća pitanja: Gde u svom životu osećam toliki komfor da to ne mogu da promenim? Gde bih želeo da budem, ali ne uspevam da se motivišem kako bih tamo i stigao? Gde sam blokiran i ne uspevam da nađem prolaz? Zašto želim da se izmenim na bolje? Sada pokušajmo da sebi damo potpuno iskrene odgovore i pred nama će se pojaviti jasne smernice kuda treba da idemo. Male, svesne izmene u ponašanju koje vode u tom smeru, garantuju nam da ćemo biti zadovoljniji sobom. Treba da obratimo pažnju na verovatno najčešći mogući ljudski izgovor: „Mogao bih to kada bih želeo“. On nas sprečava da dobijemo prednost nad verzijom nas od juče. Inače, nauka kaže da su upravo nova ponašanja za nas veoma važna, i da se u tim situacijama u mozgu stvaraju nove veze među

neuronima, što čini da se osećamo mladim i zdravim. Od kada sam počeo da pristupam životu na ovaj način, davao sam sebi razne ciljeve. Na fizičkom planu, odlučio sam da redovno vežbam (na početku, samo desetak minuta svakog jutra, po savetu mog legendarnog profesora fizičkog iz gimnazije). Kasnije sam sebi uveo redovno trčanje, a onda bih menjao ili broj vežbi, minuta, brzinu, vrstu vežbi, putanju ili okolinu. Na planu emocija sam bio u najvećem haosu, a verovatno sam i danas. Neke od ideja su bile da meditiram redovno, svakog dana kažem nekome koliko mi znači u životu, svesno osećam zahvalnost i zapišem to u dnevnik, zagrlim svog oca ili najboljeg prijatelja. Ono što je zahtevalo više hrabrosti, a donosilo je i veći rast, podrazumevalo je javno govorenje, komunikaciju sa nepoznatim osobama, neustrašivo ispoljavanje emocija... Na logičkom planu bih sebi zadao da čitam nešto desetak minuta, što inače ne bih, ili posetim sajt na internetu koji nikada nisam, odem na predstavu koja je potpuno drugačija od svega što mislim da volim. I svaki put bih se posle toga divno osećao, svestan da sam otkrio još neki deo sebe. Svaki put bih voleo sebe još malo više nego pre. Međutim, uprkos svim tim lepim osećanjima, napuštanje komforne zone nije lako. Posebno, ako je to potrebno činiti do kraja života. Jer, kako se približavamo zamišljenoj granici zone, naš strah raste, a sa njim i puls, skače adrenalin, suše nam se usta, dlanovi se znoje, disanje se nekada potpuno zaustavlja, a sve to se dešava nesvesno. Naše telo nas priprema za stres koji ćemo doživeti. Kao da je onaj sabljasti tigar i dalje tu. Naravno, ovde ne mislim na skok sa litice bez padobrana, već na situacije kada se sa našim telom sve ovo dešava u svakodnevnom životu, gde ne postoje izvesne šanse za našu smrt. I upravo te signale koje telo šalje možemo iskoristiti. Sada, kada nešto poželim da učinim, a nekoliko sekundi kasnije se sa mojim telom sve ovo dogodi i uplašeni um dođe do izgovora da ne moram baš to da radim, ja se zaustavim, osvestim se i u sebi se obradujem, jer, eto nove prilike da izađem iz komforne zone. Potom se setim da je hrabrost kada činimo pravu stvar iako osećamo strah i – to je to. Kada pređem tu granicu, telo šalje sve one divne hemikalije, hormone sreće i radosti u krvotok, i nagrađuje nas što smo još jednom postali „ne mi“. I za kraj, da pređemo na praktičniji deo. Mislim da pobeđujemo u životu ukoliko kontinuirano izlazimo iz komforne zone fizički, emotivno i logički. Pozivam vas da pronađemo bar po jednu aktivnost koju bismo mogli da izvedemo u narednih sedam dana, na sva tri polja, a koja će nas sigurno izvesti iz komforne zone. Krenimo malim koracima. 35


UMESTO UVODNIKA

Joga centar

ÄŒasovi joge na Karaburmi

e-mail: marija.hatha.joga@gmail.com telefon: 064/ 268 45 72 www.yogasavezsrbije.com Foto:Dalibor Danilović 36


38

11 IMPORTANT TIPS TO RAISE YOUR CONSCIOUSNESS

45

MOHANJI THE PATH TO UNCONDITIONAL LOVE

42

“BUDDHA BOY” GOES 10 MONTHS WITHOUT FOOD OR WATER

49

THE 12 DIMENSIONS OF CREATION

44

12 LITTLE KNOWN LAWS OF KARMA

53

SO YOU WANT TO TRY AYAHUASCA?


UMESTO UVODNIKA

11 Important Tips To Raise Your Consciousness What does “raising consciousness” actually mean? It is often portrayed as some sort of super-human accomplishment that will grant us spiritual super powers… but it is simply about becoming freer within ourselves. The freer we feel within – not “because” of this or that – the LIGHTER we are. Becoming enlightened is simply about lightening up. We can now forget about becoming something more “special.” Raising our consciousness is simply the process of lightening up our load of baggage so we can move freely and fluidly as the light beings that we already are! Here are 11 tips and insights (with links to talks and guided clearing meditations) that have personally helped me lighten up my own load and shift my consciousness. By Elina St-Onge - www.collective-evolution.com 1. Be You in Every Moment

we have once protected ourselves from feeling again. The only thing that blocks us from seeing the blessing Yep, it’s that simple. Replace pretense with your in letting the wind blow us open is the fear of feeling. presence. You don’t have to wait until you feel “good,” When we choose to not be controlled and defined by “perfect,” “enlightened” or wait for something to this fear anymore, we naturally keep all of our doors happen for you to relax into your own being. You don’t open knowing that it cannot break who we are, but need to look at anothers journey and compare, judge only identities with old patterns that were limiting our or doubt yourself either. This type of thinking just inner-freedom and peace anyways. tricks you out of the perfection of you in this moment anyways. No matter what you are feeling or what the “The intent of this journey isn’t to ‘feel good,’ but situation is, just be you and let the rest unfold. rather to feel whats actually unfolding within us right now. in other words, our intent isn’t to feel better, but “Find that place which is effortlessly at rest within itself. to get better at feeling. Our authentic state of presence Be there—be one with that.” – Mooji is joyful, harmonious, peaceful and loving. However, to awaken to our presence initially requires journeying 2. Let Go of the Fear of Feeling through the current condition of the emotional body.” – Michael Brown, The Presence Process This is a big one. Discovering who we are is no different than opening the door of a house – the house being 3. Identify With Nothing (Not Even a Spiritual Identity) a metaphor for our human mind. It’s a great step, we’re letting some light in! But does it mean we have Dis-identify from labels: Can you identify as nothing visited it thoroughly? Does it necessarily mean we in particular? For example, look at a bunny, a bird have experienced each room, opened every closet, or a flower. Is the bunny hopping around thinking and even spent some time in the “scary” basement? it’s a bunny, is the bird singing because it knows Perhaps we have quickly peaked in each room, but “that’s what birds do,” and is the beauty of a flower have we taken the time to explore them fully, meditate experienced via it’s name, or is it simply witnessed in in them, open the windows to let some light in, and silence? The same goes with us. Let’s not dismiss the perhaps do a little clean up? Are we okay with leaving BEING within the term “human being.” The less we the doors open for us and others to see? let ourselves be defined by identity, the more space The light of our awareness isn’t limited to entering we allow for our own authentic presence to shine what is comfortable and acceptable to the mind. It is through, and the lighter and more alive we feel. Take here to illuminate all rooms – even those dusty closets a moment to breathe in this very moment and identify with all of the old, emotionally charged baggage we as NO-THING. There you are… have been reluctant to explore. What has laid dormant Dis-identify from thoughts and emotions: This is also within each room is often ignored. But now, the winds a great reminder when it comes to letting ourselves of change are blowing all doors open and many of us feel. We are currently living in times where a lot of are feeling and re-experiencing many emotions that stuff is coming to the surface for release, whether 38 38


UMESTO UVODNIKA it be belief systems, blocked emotions, trauma imprints, identities and perceptions. The smoothest way to move through it all is to not only release the fear of feeling, but to not always jump to identify with what stories and emotions come through. This can be a challenge, but it helps to know that dis-identifying is not something we DO, but is something we ARE underneath all that we’re trying to do! Underneath the mental noise, we are HERE, observing what passes and feeling all sensations without judging or identifying. When we consciously move from identification to detached observation, we shift from resistance and confusion to peace and clarity. “Feelings are Just Visitors – Don’t Identify” – Mooji 4. Don’t Be so Hard on Yourself “Raising consciousness” is not a serious mission. There’s no self-judgment or “I won’t make it” kind of thinking required. Remember, we’re here to be human and awaken through this human form – not deny it altogether. We’re not lacking peace because we have allowed ourselves to be human, we lack peace because we judge and resist certain aspects of being human while chasing and overvaluing others. We are not here to make ourselves an enemy and seek to destroy our ego; we are simply choosing to become conscious of how it currently operates and make some adjustments without an ounce of judgment. We can definitely give ourselves a pat on the back, planet Earth is one intense school. But it is with great love and excitement that our souls are intending to make a shift, not with self-judgment.

Notice how in this state of expectation, we still judge our current experience – our very messenger and teacher – and look outside of ourselves for something “better.” When we are truly beyond past fears and insecurities, not “getting what we want” won’t affect our inner-peace because our true source of peace is within anyways. It doesn’t mean we can’t have what we desire, it only means our entire sense of self and inner-peace won’t be dependent on it. In a state of inner-freedom, not only more possibilities will open up to us, we’ll have the eyes to see it! If I had to invent a mantra about this, it would be this one: I am releasing what no longer serves to be FREE within myself, not to project outcomes. “You find peace not by rearranging the circumstances of your life, but by realizing who you are at the deepest level.” - Eckhart Tolle 6. Be More Interested in Your Reaction Than In Who/ What Triggered It

If we tend to always react in the same old ways to specific scenarios, it might be time to question our reactions instead of pointing our fingers out there. I can tell you from experience: focusing solely on external triggers leads nowhere. When we accept that outer circumstances and other souls can play certain roles to make us aware of our sensitivities, we realize it is futile to shoot the messengers. We should actually thank the messengers for the message they bring! Sure, the urge to react can be strong, but this is a perfect opportunity to apply the wisdom and simply sit with our feelings. By allowing what we feel to just be, we are able to detach from our reaction and see “Do you really think you can embody your true nature things from a higher perspective. of peace and unconditional love by fighting and judging yourself?” – Higher Self 5. Don’t Make Personal Growth Into a Means To “Get What You Want” When we are identified with the ego, we believe in the thought “I lack and therefore must fill” when in truth, we are whole and complete. Even when it comes to our own spiritual development, we can get caught up thinking “if I clear this pattern, I can then manifest the ‘ideal’ relationship, stop that experience and get what I want instead” or “If I clear my fear right now, I can prevent it from happening later.” As much as a shift in consciousness does shift our reality, holding on to expectations still focuses our awareness outside of us and therefore keeps us in the very state we think we want to move beyond. 39

39 39


UMESTO UVODNIKA should or could look like. When we do this, it is like watching three channels superposed on one screen: we got our past, our present and an imagined future all playing at once. We can’t see clearly! However, when we dis-identify from the past and let the future be unknown, all that is left for us to see is what is real: This moment. In this moment, everything is clear and fresh, everything is for us to experience and create with. Freedom can only be felt in this moment! After all, it’s by constantly projecting a known past into an unknown present that we get stuck in our patterns.

“I reacted this way because I let myself be affected by other’s judgment,” “This person attacked me because of their own insecurity,” “It upset me because it reminds me of a past scenario I have not yet made peace with…” These are examples of what realizations may occur when we take the time to observe what is taking place. When we acknowledge the core beliefs behind of our reactions and let them go, our consciousness naturally raises beyond old patterns. “We don’t blame the mail carrier for bills that are delivered, just as we don’t blame the mirror for what it reflects. Likewise, it’s pointless reacting to reflections of our un-integrated emotional charge.” – Michael Brown, The Presence Process P.S. Even when it comes to the corruption of this world, it is not by always RE-ACTING in the same old ways that we are going to CREATE real change. Observing the world instead of reacting to the world doesn’t mean apathy or being passive. It is a complete and neutral acknowledgment of reality, in which we are free to create something different. Reaction tends to go in circles and perpetuate a victim mentality instead of bringing the awareness that we are all co-creators. 7. Make Friends With The Unknown Ahhh the scary unknown… but what if it’s not that scary? What if the unknown is simply what we haven’t created yet? BINGO! That’s exactly what it is. We create moment to moment from a field of infinite possibilities. We are naturally fluid beings. If we are really afraid of the unknown, we should be screaming right now because we’re in it! But that’s not the state we want to be in. We want to quit dragging the past along with us and stop projecting an image of what our future 40

“It is amazing the energy we spend holding on to our past fears in order to predict our future misery. We’d rather be afraid and in control, than to dare fully enjoy the present moment.” – François Lange 8. Don’t Over-Analyze Gonna quote my pal Joe Martino here: “Answers to our challenges are often quite simple. If you find yourself analyzing and re-analyzing all the time, it’s likely you are spending too much time in your head. Get out of your mind! The answers will come when they need to.” This is a very valuable insight. We tend to believe the mind knows what is best for us and will exhaust ourselves by depicting the moment, a past event or future potential in every angle possible. We can relax; it is not the mind’s job to “figure out” how to receive insight. The mind is a practical tool for tasks that can be completed NOW, but was never meant to go on over-drive when it’s not needed. All creativity, insight and wisdom actually comes from the space between our thoughts – from BEING. So it can save us some time to know that not all answers are found in the mind. “If we think about it, if we begin to analyze it, if we start to argue with it or try to “figure it out,” we’ll become lost in thought. No one gets anywhere trying to figure out a sunrise. A sunrise is something you just be with. And you get from it whatever you get from it. If you try to analyze a sunrise, the experience the sunrise has for you will go away.” – Neale Donald Walsch 9. Be In The Body One, if not THE most effective way to connect with the moment, quiet the mind, release resistance, drop judgment, feel our inner-guidance and raise our consciousness is to connect with our body. When we are caught up in the mind, notice how our whole attention and energy seems to be scattered around


UMESTO UVODNIKA our head and body – not here, now and within. An effective way to bring us back to reality is to connect with what is naturally present – such as the movement of our breath and the very sensations of our body. This brings our awareness out of the stream of compulsive thinking and into the silent movement of energy within.

This will not only release our old perceptions of conditional love, but will also give us the opportunity to experience the freedom of unconditional love for others and most importantly ourselves. The truth is, love always flows effortlessly between all beings regardless of external appearances and roles. We ARE Love, and we are one! When we let go of the fear of feeling and allow energy to flow in “Go into your inner body, feel that your energy field is and out of the heart, we will realize it is not love that alive. And you’ll notice, you’re not thinking anymore. hurts. Unconditional love is our natural state; what is You can still listen.” – Eckhart Tolle “hurting” are the protections and conditions we build around it 10. Love Freely “How we relate, or rather how well we love, depends on Do you carry barriers and protections around your how empty we are of ideas, concepts, expectations.” – heart, preventing love to flow freely? Many of us Kim Eng have adopted the belief that love can hurt, or that conditions need to be met before we can allow love 11. Look at a Picture of Planet Earth to flow. This one hits home for me since I have often closed myself off when I felt rejected or saw that love “You see how diminutive your life and concerns are wasn’t equally reciprocated. I can see now how this compared to other things In the universe… The result is is a very restrictive illusion that actually creates more that you enjoy the life that is before you… It allows you tension and suffering. to have inner peace.” – Astronaut Edward Gibson If we truly want to lighten up, we need to let the doors of our hearts open even if this means releasing built up pain from the past.

41

41


UMESTO UVODNIKA

“Buddha Boy” Goes 10 Months Without Food Or Water, Scientific Community Is Baffled By Joe Martino - www.collective-evolution.com Is it possible for humans to not eat or consume water for longer than 3 or 4 days? What used to be scientifically impossible is now under great question as a teenage boy in South-Central Nepal meditated for 10 months and did not consume food or water during the entire time. This story is receiving more attention these days as the world continues to open up to new possibilities.

Ram Bahadur Bomjon, also known as “Buddha Boy” decided one day to go to a tree in Nepal and begin meditating for what he initially said would be 6 years. His actions quickly became a huge news story as he received attention from thousands of visitors. The media also had a field day with his story as he attracted journalists and film makers from all over the world. One of the most notable pieces of attention came when a Discovery Channel film crew traveled to Nepal to determine if it was possible for a human to abstain from all forms of sustenance.

42

Going into the film, the general understanding was that a human could live for several weeks without food simply by living off of fat and protein stores within the body. The troubling thing when it came to studying Buddha Boy was that the average human can only last about 3 or 4 days without water; he was being observed for longer than 4 days and was showing no signs of dehydration. To determine whether or not it was an elaborate hoax, the film crew set up cameras for 96 straight hours where they observed his every move -or lack there of. Their observations determined there were no hidden water pipes or food sources. What they were witnessing through their extensive filming was what some would call a scientific impossibility. “After 96 hours of filming, Ram has defied modern science by continuing his meditation and remaining alive.” Discovery Channel film crew member As previously mentioned, the film footage revealed that Ram showed no signs of dehydration or physical deterioration during his meditation. Even though he sat in the same position for all of this time, his organs and body appeared to be functioning normally. Of course not every detail could be determined as Ram chose to stay in a meditative state the entire time. This meant no one could go

and medically study his well being. Ram’s meditation lasted 10 months before he suddenly disappeared. While some had believed he was kidnapped, it was later determined he decided to leave the hype behind and go deeper into the Nepal jungle to continue meditation. He felt there was “no peace” while remaining in an area that had become a tourist attraction


UMESTO UVODNIKA in Nepal. He since has appeared on occasion to give speeches and interact with those interested in his story and blessings. Each time, he disappears once again to continue his meditation. Although many believe that Ram is the reincarnation of Buddha, he had denied the fact and simply claims to be enlightened like Buddha through his meditation. This is not the first time a person has claimed to have not eaten or drank anything for very long periods of time. An Indian man claimed he had not eaten or drank anything for 70 years. He agreed to go under strict observation in a medical hospital where he did not consume food or water for 15 days. In this case, the man claimed to be receiving his sustenance through meditation.

A slightly different but similar story can also be seen when looking at an Indian man by the name of HRM who was observed in a medical hospital under strict observation for 411 days. During this time he did not consume any food but he did drink boiled water. He claimed to be feeding off of sunlight which he received while gazing at the sun during periods of zero UV ray emission. In both cases, medical professionals and researchers were baffled by the results and were left with no explanation. While many were quick to pass it off as a hoax and impossible, there has been nothing to back up their denial. What is interesting about those claiming to not require sustenance while receiving it from some “other” source is that it appears

to be much more of a western mentality to violently deny the possibility. In Buddhist tradition, it is seen and understood as something that is entirely possible and many Lama have done this in the past. Is it possible that out denial of such claims and inability to accept the possibility comes as a result of western culture being heavily disconnected from spiritual understandings of ourselves? For me, it seems highly plausible that a lack of self-understanding in western culture creates the inability to look at these claims seriously. Instead of seeing something that is potentially very exciting for humanity, it is viewed as a silly hoax so we can go on with our lives.

The Discovery Channel film crew produced a documentary from the footage they collected and that film can be viewed below.

If this story intrigues you, It is highly recommended that you watch the short film as it goes into some very interesting detail and will likely answer some questions you might have. The film is titled “The Boy With Divine Powers” 43 43


UMESTO UVODNIKA THE GREAT LAW - “As you sow, so shall you reap”. This is also known as the “Law of Cause and Effect”. Whatever we put out in the Universe is what comes back to us. If what we want is Happiness, Peace, Love, Friendship... Then we should BE Happy, Peaceful, Loving and a True Friend.

are of greater significance, as they were both needed to accomplish the task. Past-Present-Future they are all connected...

THE LAW OF FOCUS - You can not think of two things at the same time. When our focus is on Spiritual Values, it is impossible for us to have lower thoughts THE LAW OF CREATION - Life such as greed or anger. doesn’t just HAPPEN, it requires our participation. We are one with THE LAW OF GIVING AND the Universe, both inside and out. HOSPITALITY - If you believe Whatever surrounds us gives us something to be true,then clues to our inner state. BE yourself, sometime in your life you will be and surround yourself with what called upon to demonstrate that you want to have present in your particular truth. Here is where we Life. put what we CLAIM that we have learned, into actual PRACTICE. THE LAW OF HUMILITY - What you refuse to accept, will continue for THE LAW OF HERE AND NOW you. If what we see is an enemy, Looking backward to examine or someone with a character trait what was, prevents us from being that we find to be negative, then totally in the HERE AND NOW. we ourselves are not focused on a Old thoughts, old patterns of higher level of existence. behavior, old dreams... Prevent us from having new ones. THE LAW OF GROWTH - “Wherever you go, there you are”. For us to THE LAW OF CHANGE - History GROW in Spirit, it is we who must repeats itself until we learn the change - and not the people, places lessons that we need to change or things around us. The only given our path. we have in our lives is OURSELVES and that is the only factor we have THE LAW OF PATIENCE AND control over. When we change REWARD - All Rewards require who and what we are within our initial toil. Rewards of lasting value heart our life follows suit and require patient and persistent toil. changes too. True joy follows doing what we’re suppose to be doing, and waiting THE LAW OF RESPONSIBILITY for the reward to come in on its Whenever there is something own time. wrong in my life, there is something wrong in me. We mirror what THE LAW OF SIGNIFICANCE AND surrounds us - and what surrounds INSPIRATION - You get back us mirrors us; this is a Universal from something whatever YOU Truth. We must take responsibility have put into it. The true value of what is in our life. something is a direct result of the energy and intent that is put into THE LAW OF CONNECTION it. Every personal contribution is Even if something we do seems also a contribution to the Whole. inconsequential, it is very important Lack luster contributions have that it gets done as everything in no impact on the Whole, nor do the Universe is connected. Each they work to diminish it. Loving step leads to the next step, and so contributions bring life to, and forth and so on. Someone must do inspire, the Whole. the initial work to get a job done. Neither the first step nor the last 44

12 Little Known Laws of Karma

What is Karma? Karma is the Sanskrit word for action. It is equivalent to Newton’s law of ‘every action must have a reaction’. When we think, speak or act we initiate a force that will react accordingly. This returning force maybe modified, changed or suspended, but most people will not be able to eradicate it. This law of cause and effect is not punishment, but is wholly for the sake of education or learning. A person may not escape the consequences of his actions, but he will suffer only if he himself has made the conditions ripe for his suffering. Ignorance of the law is no excuse whether the laws are man-made or universal. To stop being afraid and to start being empowered in the worlds of karma and reincarnation, here is what you need to know about karmic laws. Sources: Bliss Returned and Raven Emrys


UMESTO UVODNIKA

Mohanji – The Path to Unconditional Love

By Milan Bojic Rivers of emotions flow through human lives, shaping our relationships and connecting us to landscapes, objects or other people. Being under impression of these, we stay unaware of something much more magnificent, something universal and genuine, like an ocean that all the rivers flow into. Unconditional love is that ocean; it is the Divine emotion which gives birth to everything – it is that from which we came and to which we will return. However, what kind of consciousness is supposed to possess the one who lives through the unconditional love and shares it generously with everyone around? Such a man uses the consciousness of “the Ocean” itself, he is one with the consciousness of “the Father” who created us and thus this man walks amongst others as a teacher, as a mirror in which everyone can see their perfect reflection. To spend a few minutes in the presence of such a man means to touch your own change, and to spend three

45

days near him, talking and meditating together with him, that’s the experience that changes the life itself. To describe Mohanji, we would need a book, without an ending and a cover, because he flows through eternity, aware of every single part of it. However, what can be said about him is that he is the great teacher who radiates the Unconditional love; that he is a father of a beautiful girl Mila and the husband of a lovely wife named Biljana (also called Biba) who is Serbian. The fate wanted India and Serbia to unite in the most subtle play of the spirit, and thus embody the momentum of enlightenment, that slowly but surely spreads through the world. Mohanji’s lectures are free of charge, and you can download his guided meditations at mohanji.org. Giving generously is the main postulate taught by Mohanji to his followers, because only through giving generously and through unconditional love do we

45


UMESTO UVODNIKA purify our being from the accumulated burden of karma. Liberation is in non-attachment to anything outside of us. This makes us independent and free. The path which P.K. Mohan took on his way to enlightenment and the name he today has, Mohanji (a name which was given to him by a saint), was full of family misunderstanding in his youth, business successes, but also some very tragic events. When he married his former life companion Sarita, while he was a successful businessman, he couldn’t imagine what destiny had prepared for him. After three years of marriage, he got a daughter, Ammu, only to lose her after five years in a tragic road accident. After that, Mohanji’s life path took the wrong (or right?) turn. He soon departed from his wife, all his belongings were stolen, investments collapsed, and he eventually lost his job too. All that agony and suffering had impact on his health as well, as he developed kidney stones, and skin problems in form of acute dryness of the skin and unbearable itching - his life truly became a living hell. As a broken man who once had it all and suddenly lost everything, Mohanji entered a state of loneliness and introspection. And then, miracles began to happen. His consciousness went through transformation; great spiritual teachers entered his life and helped him become one of them. He started receiving messages and instructions from the higher levels of consciousness, either directly or telepathically, and he started perceiving the bliss of mere existence that followed after his deep dive into himself, into the perception of I Am. In 2007 there appeared Biljana Radonić (Biba), with whom he would later have daughter Mila, and that event was the crown of his new life. The story of Mohanji and Biba is the modern-age fairy tale that truly deserves adaptation by Walt Disney Company. All details to this story can be found on the blog written by Biba - bibasworld.wordpress.com. Also, the blog by Mohanji (pkmohan.wordpress.com) is a true wisdom treasury. About the rise and fall in his life, Mohanji says: “It has been a real privilege. This life, this existence. I have dared many storms and literally walked the path of thorns and scorns. The privilege has been that at one point I understood WHY it all happened. There has been absolute clarity. Nothing happens by accident. Everything has a deeper purpose, a deeper meaning. All the uncertainties, loss, thorns and scorns that I faced, were understood as karmic trashing, purification, and essentially, a preparation for something much higher, much more meaningful and divine. 46

Each time something was taken away from me, it reinforced my spiritual well-being. Consistent removals, burning and churning, polished the sharp edges of my ego. No hatreds, no complaints. My visibility expanded with shedding of every burden that I knowingly or unknowingly carried in life. These experiences, these understandings, while everything, even the very existence was falling apart around me, I consider as a great privilege. I am truly grateful to Divine for this grace, this privilege.” A person with thirst for knowledge can spend days and nights tirelessly reading his inspiring and enlightening words. Even the most restless of minds will receive the answer to each question. Those who spent time near him, walked away certainly changed. A conversation led with him possesses the same strength. How to recognise the true spiritual masters? The difference between a cult and the true spiritual path is that cults bind you through fear, while the true spiritual masters set you free and let you grow. The true spirituality is the path to liberation, while cult is reduced to control and binding. Guru is essentially not a person, nor does it have any form. Guru is a principle. That principle can appear in a form of a human being and lead conversations, or it can come in a form of a subtle message from the nature. But when the student is ready, the master surely appears. Humans are beings of creation, we have a neverending need to create and make. Where does this need come from, why is our nature a creative one? The way in which we create was chosen by ourselves. Creation happens with the help of choices and is being transferred through generations also with the help of choices. We have to understand that we choose to experience anger, hatred and hostility, because we need those experiences. The first level of creation is a thought, then a word and lastly, an action. Before all of that, there was an inherent wish or desire that created the thought. If a thought appears and only stays in that level, and does not transit into a word and action, it is just a passing thought. However, there are thoughts that don’t leave us, that contain focus and attention. In contrast to all other thoughts that rush through our head, these form only a minor percent. Such thoughts, that contain power in them, create our destiny. They


What is in the nature of binding?

lead us to an action because there is a wish for a certain experience behind such thoughts. It is better to go into that process and fulfil the wish, because only then will we eliminate it. Even better is to behold that thought, like you behold children at play. Only to behold - without being involved - without judging. When the thoughts caused by some bad habit come up, for example, ‘I need alcohol’, then you need to ask yourself - is it really me, or just a passing thought? To be an objective beholder, that’s the most important thing. Creation on the earthly plane originates from a wish, while creation in the higher planes originates from a purpose. While we work off our old karma, we simultaneously create new one as well. How to end this circle? You don’t make conscious choices. How do you even know why you exist in that very reality you live in? If you chose consciously, you would surely choose only the positive things. You would all be millionaires. So why are there differences in lives? Just because of the unconscious choices. It doesn’t matter if we love our karma or not, it is going to unfold until the last breath we take. It is like a shopping list, or a plan we ourselves made for this life, and it will unfold in the way in which that has to happen. What you can do for your next life is quite simple. On condition that you become an objective observer, while you are working off your old karma, unless you become bound and stay free and objective, then you stop accumulating new karma. And when you don’t accumulate further, the burden becomes lighter. Lastly, when we are about to leave this world, if the burden is light, then there will be no problems. Then you may see that you don’t have many more wishes that bind you to the Earth and that you shouldn’t come back here again.

This happens when we are in an everyday waking state. While we sleep or are in a deep sleep, we don’t relate to anything. Only during the day, while we are awake, we feel that we are related to so many things. We feel that if we let go of something, something else will happen. That is the very nature of the mind and that is where the need to possess things or people comes from. The mind is sticky; it has to hold onto something. It needs something defined, material, and some form which can be sensed in some way. If you try to present something invisible and non-material like God, your mind will create a picture and a frame of God. However, God is not a picture and cannot fit a frame. That’s why the mind is confused. Why is it so important to forgive? All religions in the world insist on forgiveness. Forgiveness is a powerful thing, when we forgive, we free ourselves from the burden of our own system. It is very important to consciously forgive everyone, because then everyone can go their own way and continue their own path. This conscious unhooking will keep us free and liberated. It is a state of nonbinding. The only thing we really possess in this life is our inner space. Whatever we have gained in the outer world, we will leave behind. That’s why it is immensely important to keep our inner space clean. What is the true unselfishness? Unselfishness is a state coming from the heart. When we start functioning from the state of Unconditional love, we will spontaneously begin to serve others as well. If we take a closer look at human beings, we will see that they always serve, either for love, or because they have to do so. We serve our boss, institution, but that doesn’t give us any satisfaction. But when we start to serve our own soul, then we start feeling satisfied. When we start to serve our own soul, we begin to function from the state of Unconditional love. Just like people tend to assume characteristics of other people by being friends with them, we tend to assume characteristics of our soul when we are friends with it. The main attribute of the soul is that, yes – total objectivity or selflessness, just like fuel in a car, it helps us on our journey, but it doesn’t tell us where to go. However, without it we cannot travel. Soul has no agenda of its own, except to merge with its source when the show is finally over. This may take 47


UMESTO UVODNIKA

many lifetimes of repeated human existence. Man is focused on a possession and thinks that what we gain stays with us. However, when we visit a cemetery, we will see that those who sleep there haven’t brought anything with them nor can they take anything with them. During our lives, we cling to the things which we think will make us happy, but we do not manage to reach happiness in that way. The essence of spirituality is simple, that which exalts you and keeps you light and happy is spirituality, while that which binds you and makes you heavier is not spirituality. So when you help someone, you will feel better, that exalts you. It doesn’t matter how much you give, you should serve according to your own capacity. Sometimes, even a cup of tea is helpful. It is only important to serve from the heart. Unselfish service should be spontaneous, not because someone else is doing the same, but because you want to do that.

first and foremost thing is to take care of yourself, your family and your home. That is our duty and it should be fulfilled towards your family first, and then towards the society. There should be perfect balance between the service towards to one’s immediate family and to one’s immediate society. You are supposed to serve those around you. That is why you are positioned at a particular location with a particular constitution and awareness. You are welcome to increase your horizons, if you have the capacity. But, primary objective is to serve your own family, society and then the larger society. Another important thing in helping other people is paying attention to whether we make that person addicted to our help, or we help them to stand up and walk or be self-sufficient. When you constantly help someone, and they become lazy and careless, then that help is of no use. Charity that creates dependency is not charity at all. It breeds complacency. It doesn’t help society. It is important to give people the power to become independent and to be able to support them and later others. That’s why it is not only important to help, but the way in which we help is also important, and so is the effect of this help. We should take care of ourselves, just like other people should take care of themselves. When we try to make other people happy and we give more than we can, we lose our balance, and then we start to express anger and nervousness. That’s why it is so important to deliver in accordance with your own capacities. How to avoid the state of expectation and consequences which this state bears?

It happens often that people help others, while they forget about themselves. Then they find themselves in situations in which they are being used, or end up damaged. How to correctly comprehend service to others and service to oneself, that is, how to unite these two correctly?

We should plan with available resources and stay flexible. Otherwise, if our plan didn’t succeed, we would be disappointed. We should maintain peace. Be flexible, the river carries us into the ocean anyhow. The more flexible we are, the clearer the purpose gets.

Generosity starts at home and in family. When you walk into a fire to save someone, they tell you to put an oxygen mask on your face before you go and help them. If you cannot help yourself, you cannot help others either. I’m not saying that you should be selfish, but you should be self-sufficient and be able to support yourself. Only then can we help others. A drowning man cannot be helped by another drowning man. The

What is our purpose?

48

Basic purpose for every human being is to perceive why we came here, for what experiences. Everything you have experienced so far, and everything you will experience from now on, is your primary purpose. When your presence on this Earth brings light to other people’s lives, your purpose will be even stronger and grand.


UMESTO UVODNIKA

The 12 Dimensions of Creation

By Owen Waters, www.infinitebeing.com When I finally discovered the twelve dimensions of variables affecting the existence of objects, therefore Creation, I was astounded by the symmetry of the electric energy and magnetic energy are two of Creator’s work. the dimensions of existence. They usually express In physics, symmetry is a sign that a theory is viable, themselves in an entwined, electro-magnetic form, because nature exhibits symmetry in so many ways. but underneath they are two distinct forms of energy. I had been pursuing the nature of the structure of reality for decades, most especially in recent years. Then, one day in 2002, the keys of the universe just fell into place like some self-organizing jigsaw puzzle.

Dimensions are measurable items, the variables of the universe. For example, space consists of three dimensions – length, breadth, and height – and time is referred to as the fourth dimension. A wooden cube on a table top has three dimensions in space, measuring, say, 2 inches (5 cm) by 2 inches by 2 inches. It also exists at that point in time. Time is not just a linear flow, as in the river of time. It is, more accurately, the dimension that brings physical motion into existence. The wooden cube arrived upon the table top at some point in time, and it will leave the table top at another point in time. When it leaves it will be exhibiting motion through space.

In experiments with subatomic particles, the consciousness of the observer often affects the outcome of the experiment. Therefore we can chalk up two more dimensional variables – thought and feeling, which are the components of human conscious awareness. Thought, here, refers to intellect or mental activity in a linear direction. For example, arithmetic is linear, so is algebra, so are digital computer processes. Linear thinking is a logical, left-brain skill. Holistic, right-brain skills, on the other hand, embrace emotions, intuition and the ability to see a pattern within a whole picture. Thought and feeling express themselves in an entwined form, as does electro-magnetic energy, but underneath they are two distinct aspects of consciousness. That makes, so far, a total of three space dimensions (length, breadth and height), one time dimension, two consciousness (thought and feeling) and two energy dimensions (electricity and magnetism), for a total of eight dimensions so far.

So far, that makes a total of four dimensions, or four ways to measure reality. But what of the other dimensions of existence? In the 1990s, mathematicians working on the string theories of physics discovered the likelihood of there being at least ten dimensions Dimensions are the fundamental building blocks of in existence, not just the four dimensions that we had reality. acknowledged before. Every physical object has three size dimensions (length, Physics has already proven that physical matter is breadth and height) and exists at a specific location in energy, i.e. electro-magnetic energy held in a state space at a certain point in time. Space and time are of tension. Therefore, if the wooden cube is made generally accepted as the first four dimensions, but up of electro-magnetic energy, then electric energy what could the others be? What fundamental building and magnetic energy are two more measurable blocks make the expression of our universe possible? dimensions. An object has so much electric energy and so much magnetic energy. Dimensions are measurable 49

49


UMESTO UVODNIKA Matter is constructed of varying amounts of electromagnetic force, so electrical energy and magnetic energy are both fundamental building blocks within the physical world. That makes electricity and magnetism two of the fundamental variables, or dimensions, of reality. Human consciousness consists of the fundamental building blocks of thought and feeling, so these are also dimensions of reality. Consciousness goes far beyond just the realm of human thought. In fact, the entire universe is constructed of the original consciousness of the Creator. Physics, like spiritual philosophy, is engaged in a search for the nature of the universe. Today, however, it is unfashionable to include the Creator in physics theories. It is also surprising, because virtually all of the great names in the history of science, including Einstein, have been deeply spiritual and mystical people. I remember, at the tender age of 16, being counseled by my physics teacher to find the solution to science problems by referring to basic principles. “Once you have the basic principles understood, lad,” he explained, “then everything else falls into place.” I often reflect upon how right he was.

and here comes another basic principle - the universe exists within the consciousness of the Original Creator. All matter is energy. The entire universe is energy. And behind that energy is the consciousness that created it. The original act of Creation was infinite in its potential, causing not just the creation of one universe, but an infinite number of universes. At that point, Infinite Being had extended itself into the sphere of thought as its first act. Thus the 12th dimension is original creative thought, or the Father Creator principle. Note that the so-called “12th dimension” was actually the first one to come into existence, so you could, instead, justify calling it the “1st dimension.” However, people are accustomed to thinking of the 1st dimension the one closest one to daily life on Earth, so that means that the 12th dimension has to be the number closest to the source of creation.

The male-female principle, as in the original Creation, is not the same idea as a comparison between men and women. Men and women on Earth each contain a mixture of both male and female attributes. A man is physically a more male version of the human gender mix, and a woman is physically a more female version. The existence of a conscious Creator is a basic principle. The Father Creator principle of consciousness, Once you include the Creator, the answers appear however, is energetically pure male and works in much more easily by asking yourself the question, synchronicity with the pure female principle, which is “How would the Creator have done that?” the Mother Creator principle, or the 11th dimension. After all, you wouldn’t look at a jet aircraft thundering across the sky and say, “As far as I can tell, it looks like it’s propelled by making a loud noise.” Instead, you’d find out about the creators of the jet engines, find out what they knew, and then figure out how they did it.

An exact balance between the male and female creative principles made possible the manifestation of the 10th dimension. The 10th dimension holds the consciousness templates for an infinite number of universes.

Now, to include the basic principle of the One Creator in your speculations, you have to first define the original nature of the Creator. It goes without saying that the Creator is an infinite intelligence. The words omnipotent, omniscient, and omnipresent all express the idea of infinite consciousness.

The Original Act of Creation by the Infinite Being is summarized as follows:

The other attribute of the original state of the Creator is that of “beingness.” In the Western way of thinking, we are accustomed to doing something all the time, always doing, doing, doing. “Being,” however, is the absence of “doing.” In a state of Being, you just are. You don’t have to “do” anything to become something, if you already “are” that something.

The 12th dimension is original thought, or the Father Creator principle. The 11th dimension is original feeling, or the Mother Creator principle. Together, in exactly equal balance, the Father Creator and the Mother Creator manifested the 10th dimension, where the templates of consciousness exist for an infinite number of universes. The fundamental formula of creation is, “Thought plus feeling equals manifestation.”

The state of Being is the foundation of all existence. “Thought plus feeling equals manifestation,” Being is motionless and was the primal state before expresses itself again and again, in perfect symmetry, the original act of creation occurred. This is because - throughout the other nine dimensions. 50


UMESTO UVODNIKA Dimensions are the fundamental building blocks of reality. We live in a conscious universe because the universe was created entirely from original consciousness. Every aspect of the universe, from stars to humans and even sunlight, are all composed of 100% original consciousness.

by very limited means, such as in a chemical battery. It was also produced in static electricity machines and, watch your fingers, by electric eels. Electricity had also been seen to have a mysterious effect upon magnetic compass needles. Lightning had already been established as an electrical phenomenon by Benjamin Franklin’s famous experiment in a lightning storm. This had brought new meaning to the phrase, “Go fly a kite!”

Dimensions include the three dimensions of space (length, breadth and height), time, thought, feeling, and the three fundamental energies which make up physical and non-physical matter (etheric, magnetic In those distant, early days of gas lamps and candles, and electric). visionaries like Faraday, Ampere, and Volta dedicated After the initial creation of the first three dimensions, much of their lives to the study of electricity. The Infinite Being repeated the process three more times, emerging field of knowledge transformed electricity creating triads of Energy, Space and Motion. Each into a working energy which, today, makes possible triad was then expressed in three sub-forms, each the huge advances that we enjoy in automation, time conforming to the original pattern of thought, mobility, and communications. feeling, and manifestation.

Notice the symmetry of the 3 by 3 matrix in the following diagram. The Remaining Nine Dimensions of Creation Principle: Thought as energy:

Thought Dimension 9 Etheric + energy (Life energy)

+

Magnetic energy, the 8th dimension, is the primal field of the universe. It is the womb of the universe; the matrix upon which all energy and matter exists. It is the fabric of the universe. Electromagnetic energy, including light, consists of equal components of electric and magnetic energy. As all matter is energy,

Feeling Dimension 8 Magnetic = energy (Primal field)

=

Manifestation Dimension 7 Electric energy (Physical matter)

Feeling as space:

Dimension 6 Linear + separation (Radius)

Dimension 5 Circular = separation (Diameter)

Dimension 4 Spherical separation (Sphere)

Manifestation as motion:

Dimension 3 Mental + motion (Human thought)

Dimension 2 Emotional = motion (Human feeling)

Dimension 1 Physical motion (Time)

Note that by defining time as physical motion, it fits neatly into the Motion triad of mental, emotional, and physical motion.

your physical body is made of electromagnetic energy, and only has the appearance of being solid material.

Mental motion, dimension 3, is thought at the human level, as differentiated from the original creative thought in dimension 12. Emotional motion, dimension 2, is feeling at the human level.

Etheric energy, dimension 9, is traditionally referred to as prana in Eastern philosophy, and as chi in oriental medicine. When etheric energy is fully investigated by visionary, pioneer-scientists, it will open up a new branch of physics larger than that of electricity.

The use of electric energy, dimension 7, has been developed since the early 1800s. At that time, electricity was no more than a curiosity and very little was known about it. It could only be produced

Life on Earth functions within this 3 by 3 matrix of 9 intertwined dimensions. The 10th dimension is also of relevance as it indicates which one of the infinite number of universes that we exist in.

51

51


UMESTO UVODNIKA

In summary:

The next 3 dimensions are Motion.

The original 3 dimensions are the Consciousness of Dimension 3 is thought (mental motion.) the Creator. Dimension 2 is feeling (emotional motion.) Dimension 12 is the Father Creator principle Dimension 1 is time (physical motion.) Dimension 11 is the Mother Creator principle.

The basic 9 dimensions function together in an Dimension 10 contains the consciousness templates intertwined harmony. They are all, however, for the Infinite Universes. creations of the consciousness of the original 3 dimensions. Energy, space, and motion are all facets The next 3 dimensions are Energy. of consciousness. Dimension 9 is etheric, or life, energy. As the electrical pioneer Michael Faraday said about Dimension 8 is magnetic energy, the primal field of life, “All this is but a dream.� the universe. We live in a universe composed of 100% original Dimension 7 is electric energy, the building block of consciousness. As such, we are dreaming the dream physical matter. of Creation, each one of us playing our individual part The next 3 dimensions are Space, which allows the of experiencing the universe from our own unique viewpoint. separation of objects. Dimension 6 is linear separation. Dimension 5 is circular separation. Dimension 4 is spherical separation. 52


So You Want to Try Ayahuasca?

UMESTO UVODNIKA

By Britany Robinson

I had never heard of drinking ayahuasca until I traveled to the jungle of Colombia. Ayahuasca in the making. It was there that I first caught wind of backpackers discussing ceremonies, shamans, visions, and purging. Some wished to try ayahuasca with a curiosity akin to recreational drug sampling. Others seriously pondered the potential for emotional and spiritual growth. I was captivated — torn between disbelief and a desperate curiosity for the lofty claims made in favor of ayahuasca. We all have things in our lives that we’d like to improve upon and I immediately began obsessing over mine and whether ayahuasca could provide the answer. But was I really brave enough — or open enough — to try ayahuasca? In case you’re as unfamiliar as I was, ayahuasca is a vine found in the Amazon jungle. When combined with chacruna leaves, which contain the hallucinogenic ingredient DMT (dimethyltryptamine), Shamans create a liquid concoction to be used during ceremonies. It’s a sacred medicine for the indigenous people of the Amazon, and they credit the practice with a variety of purposes, from emotional healing to physical repair. My curiosity was quieted in Leticia by a thrilling Amazon tour and the sweltering heat of the jungle. By the time I was heading to the Peruvian side of the Rain Forest, I was ready to escape the bugs and the heat and an ayahausca retreat was far from my mind. But it was there that my curiosity was reignited, for unbeknownst to me, Iquitos is the epicenter of ayahuasca tourism and there’s really no escaping its draw once you land on the shores of this bizarre city. Hostels, cafes, restaurants and street hawkers taunt you incessantly with information and offers 53

for ayahuasca, as soon as you hit the shore of this Amazonian city. Menus offer the ayahuasca diet, which omits salt, sugar, spice, dairy, and meat. Tourists from all over the globe flock here by boat and plane and sample the benefits of the ancient ritual. It took a few days of research and agonizing over schedules and what actually happens when you drink this stuff, before I decided to join a friend in trying the Amazon’s most popular “medicine.” What followed was one of the most bizarre weeks of my life. My friend and I attended a six-day ayahuasca retreat where we were provided with three ayahuasca ceremonies. I’ll try not to go into too many specifics as I believe it’s best approached with the least amount of expectations. But I will share with you this much… Ayahuasca was terrible, wonderful, confusing, and completely different than what I expected. I saw it do incredible things for some people, and absolutely nothing for others. In the end, I’m still no expert on the matter and I’m still a little lost on how to interpret my own experience. But hey, this isn’t Oprah’s couch so you’re not getting the good stuff. If you’re thinking about trying ayahuasca yourself, here are some important things to consider when making this decision. If you decide its right for you, that’s great, and if not — no shame there. It’s not for everyone and I suggest a deep rooted confidence in your motivation before submitting yourself to the experience. 1. Ayahuasca is NOT fun. It’s commonly and poignantly referred to as “The Purge”, which basically means that ayahuasca makes you puke and poop your brains out. It gets rid of EVERYTHING in there, and spares no shred of comfort in the process. I may have struggled with this part, but believe me — the purge eventually revealed itself in a very drawn out suffering. Whoever might approach this in a “recreational” fashion should definitely find new hobbies. 2. Ayahuasca can be scary. I had never tried a hallucinogenic before participating in ayahuasca cermonies, but from what I had heard from more experimental friends was that hallucinogenic drugs produce bright colors and fun visuals that make you giggle like a little kid. Ayahuasca is a much darker experience. Although it can produce bright colors and happy thoughts, it’s more likely to reveal darkness, as the point of the experience is to 53


UMESTO UVODNIKA

face your inner demons and to expel them. I heard some laughter in our hut, but I also heard a lot of suffering. It all proved to be productive suffering, but you have to prepare yourself for the possibility of feeling and seeings things that you’ve previously buried. 3. You are completely alone in this experience. You may seek comfort in those that surround you before the candle is blown out and the ceremony begins, but once you drink, you are on your own. You will find yourself in complete darkness, likely unable to make out the faces of those around you. Everyone will drift into their own world, and you will be in yours. Be prepared for this, and if you’re only doing it because your friends are doing it — then don’t. 4. You may not experience much of anything. People often enter ayayhuasca cermonies with grandiose ideas of epic hallucinations and spiritual awakenings. No matter how open you may feel, remember that Westerners are typically hardwired to resist this type of physical and emotional vulnerability. It’s regularly effective for the indigenous people of Peru and Colombia, where the practice originated and where the ayahuasca vine can be found, because its ingrained in their culture. Your experience may be intense, or mild, or practically non-existent. But if your mind is open and you’re willing to try it more than once, you’ll likely get the desired effects eventually. Just don’t go into it with inflated expectations. 5. Only you can tell if this is something you want to do. My friend in no way swayed my decision to try ayahuasca. It was a confusing decision, made easier by the idea of someone joining me to the retreat, but we both went with different motivations and our personal experiences leading up to the decision and

54

during the experience were entirely our own. In overhearing some backpackers discuss the idea of trying ayahuasca, I’ve noticed some peer pressure involved. Ayahuasca is by no means recreational or as I said before — fun. And again, its not something you do “with” anyone else. So decide for yourself and yourself alone if this is something you want to try. If anyone else has a say in your decision, your stomach will be very, very angry with you. 6. Research your shaman. Trust your shaman. The popularity of ayahuasca has had some seriously negative effects on the industry surrounding the sacred practice. Unfortunately, the surge in ayahuasca tourism has led to scores of fake shamans, just looking to make a buck. Do your research before you put your well-being in the hands of a shaman. They the show during the ayahuasca ceremony and when you’re allowing yourself to become vulnerable under the effects of ayahuasca, you absolutely must trust the person in control. Do you research, talk to plenty of people, and seek the highest recommendations. A large portion of tourists in Iquitos are there to do ayahuasca and everyone is talking about it, so it isn’t difficult to find people who have already participated in ceremonies and seek their advice. Consider this experience similar to going into surgery. You wouldn’t trust just anyone with a scalpel and you should NOT trust just anyone to administer ayahuasca. 7. Nothing in the world tastes worse than ayahuasca, except ayahuasca coming back up Sorry for the visual, but its important to understand that the taste of ayahuasca is truly indescribable. I read somewhere that it tastes like blended toad, and I don’t think I can come up with anything closer. Many people struggle to keep it down, and most people eventually, puke it back up. It’s bad — really, really bad. But if you can handle it, the taste does fade and in the wake of that struggle can come some really amazing results… It might not sound like it with all this talk of blockage and purging and struggle, but I’m glad I tried ayahuasca. It’s a deeply personal experience and it’s different for everyone, but I was able to take away some valuable insight at the conclusion of my retreat. If you choose to try ayahuasca, I wish you all the best in your journey. If you choose to forgo the experience, I encourage you to eat as much spice and sweets and meat as your heart desires and enjoy the natural beauty of the Amazon region — a magical place that can be a cleansing and healing experience in and of itself.


UMESTO UVODNIKA

55


UMESTO UVODNIKA

ÄŒitajte Nova Svest magazin na svom Android telefonu

www.novasvest.com

56

Nova Svest - januar/2014  

E - magazin za razvoj svesti

Nova Svest - januar/2014  

E - magazin za razvoj svesti

Advertisement