MERIDIJANI 21
www.privredni.hr Broj 3767, 4. ožujka 2013.
( više od 700 mlrd USD Pouke Pogled u svijet
vrijedno svjetsko košer tržište prehrambenih proizvoda
Certifikat kao dodana vrijednost za prehrambene proizvode
krize dr. Uroš Dujšin
S Košer proizvodi odolijevaju recesiji Košer certifikat u Hrvatskoj izdaje židovska vjerska zajednica Bet Israel Krešo Sočković sockovic@privredni.hr
K
ošer hrana, pripravljena prema židovskim vjerskim pravilima, te hrana s halal certifikatom koja se priprema prema islamskim pravilima, odolijevaju svjetskoj recesiji. I u kriznim vremenima njihov udio u svjetskom tržištu hrane raste i sve je više proizvođača koji se okreću takvom poslovanju. Svjetsko košer trži-
Certifikat je dodana vrijednost proizvodu koja se najčešće odmah manifestira znatno boljom prodajom šte prehrambenih proizvoda vrjednije je od 700 milijardi dolara, a dio tog kolača žele i hrvatski proizvođači. Takav certifikat u nas izdaje židovska vjerska zajednica Bet Israel. Kako kaže glavni rabin te zajednice Kotel Da-Don, postoji aplikacija koju je potrebno ispuniti kako bi se pokrenuo postupak certificiranja.
“Važno je unijeti podatke o svim sirovinama za prehrambeni proizvod za koji se želi certificirati. Podrijetlo sirovina je najvažnije u cijelom procesu, no važno je provjeriti i način proizvodnje te linije za proizvodnju, odnosno koriste li se iste te linije i za ne-košer proizvode. Pregled koji je potreban ovisi o broju sirovina i kompleksnosti proizvodnje, a može trajati od mjesec do godine dana”, ističe rabin Da-Don. Strogi propisi Košer hrana zahtijeva razdvajanje proizvoda koji sadrže meso i onih koji sadrže mlijeko; zabranjeno ih je jesti ili kuhati zajedno. Od životinja su samo krave, ovce i koze košer, kao i proizvodi od njih, od peradi kokoši, patke, purice, guske i golubovi i njihova jaja, a od ribe samo one koje imaju peraje i ljuske. Zabranjeni su i svi insekti, tako da brašno mora biti prosijano, a riža, grah i ostale mahunarke moraju biti obrađeni tako da se spriječi stvaranje crva. Slastice ne smiju sadržavati namirnice koje nisu košer, a njihova priprema i pečenje moraju se
odvijati u skladu sa židovskim propisima. Hrvati žele košer certifikate Prve hrvatske tvrtke koje su željele košer certifikate htjele su to zbog dodane vrijednosti na izvoznim tržištima, kaže rabin DaDon. “Kako je Hrvatska velika turistička destinacija, u posljednje vrijeme certifikat traže i one tvrtke koje žele svoje proizvode ponuditi u hotelima i restoranima na domaćem tržištu. I sami ugostitelji žele ponuditi svojim stranim gostima košer certificiranu hranu”, dodaje on. Zanimljivo je da većina kupaca košer hrane, posebice na američkom tržištu, uopće nisu židovski vjernici, nego takve proizvode kupuju zato što su provjerenog podrijetla i bez dodataka kojih u mnogim drugim proizvodima ima. Većina proizvođača hrane koji ga imaju ističu kako je certifikat dodana vrijednost proizvodu koja se najčešće odmah, već u prvoj godini, manifestira znatno boljom prodajom, posebice ako proizvode plasirate na tržištima Izraela, Zapadne Europe ili Sjedinjenih Američkih Država.
pori rast suočio je Zapad s nizom neugodnih pitanja. Kako, primjerice, mogu prosperirati poduzeća kada su njihovi kupci u teškoćama? Kako se vlade mogu brinuti o potrebitima kada su njihovi proračuni u stisci? Kako obični ljudi mogu sastavljati kraj s krajem kada privreda stagnira? Tu se iz ruševina privrednog sloma i propalih gospodarskih modela ističu četiri odgovora.
ćoj nejednakosti. Mnoga poduzeća proizvode za srednju klasu; no njena se brojnost smanjuje, a marginalizirani postaju većina. Njena se brojnost smanjuje tako da je gotovo trećina Amerikanaca koji su kao tinejdžeri u 1970-ima pripadali srednjoj klasi danas marginalizirana. Jaideep Prabhu s Judge Business Schoola u Cambridgeu tvrdi da sto-
nih Amerikanaca i skoro 50 milijuna bez zdravstvenog osiguranja. Mladi poduzetnici nastoje pružiti siromasima inovativne usluge, djelomično zato što im žele dobro, no i zato što tu vide ogromno tržište. Revolution Foods nastoji odučiti mlade Amerikance od loše hrane i savjetuje ih o prehrani. Nudi 120.000 školskih obroka dnevno, zapošljava
ga poduzeća trebaju kreirati posebne vrste proizvoda za siromahe, kako ne bi naškodila imidžu svojih glavnih proizvoda među imućnijima. Neki to već i čine. Tako Renault prodaje jeftinije i slabije motore koje ugrađuje u automobile Dacia. Pri tome je bitno da se prodavačima daju poticaji da plasiraju te jeftinije proizvode. Procter&Gamble je podijelio svoje prodavače u dvije grupe od kojih se svaka specijalizira za bogatije odnosno siromašnije kupce.
više od 750 ljudi od kojih su mnogi bili nezaposleni i sklapa ugovore o posluživanju obroka u dućanima poput Toys’R’Us i Whole Foods. To nas dovodi do četvrtog odgovora: treba koristiti moć moderne tehnologije. Internet pruža poduzetnicima snažno sredstvo za pokretanje posla kojim konkuriraju postojećim tvrtkama s visokim troškovima. Virtualno sveučilište, osnovano 2008., iznimno je uspješno u pružanju prvoklasnog obrazovanja bilo kome bilo gdje. PayNeaMe pomaže čak 24 posto američkih obitelji bez kreditne sposobnosti u online kupnji robe. Sajt Social-media omogućuje ljudima da iznajme slobodne spavaće sobe, posuđuju alate i preprodaju staru dječju odjeću. Tako se radikalno smanjuju troškovi ogromnog broja proizvoda: sada entuzijasti proizvode čak i male avione vlastite izrade za par stotina dolara za kontrolu usjeva ili neugodnih susjeda.
Ugledati se na zemlje u usponu Prvi je da se za inspiraciju treba ugledati na zemlje u usponu. Multinacionalke su počele primjenjivati pouke o tome kako doći do kupaca u siromašnim zemljama. Unilever je bio uspješan prodajući Indijcima, koji nemaju novca ko-
Mnoga poduzeća proizvode za srednju klasu; no njena se brojnost smanjuje, a marginalizirani postaju većina liko ljudi na Zapadu, robu u malim paketima. Sada nudi manja pakiranja maslaca osiromašenim Španjolcima i skromne pakete pirea od krumpira isto takvim Grcima. I političari pogledavaju na istok: Ured za socijalne inovacije Bijele kuće proučio je inovatore iz zemalja u usponu. David Cameron pohvalio je inovativni duh Indijaca, a Nacionalna zaklada za znanost, tehnologiju i umjetnost objavila je analizu onoga što bi Velika Britanija mogla naučiti iz toga kako se oni nose s bijedom. Drugi odgovor glasi da poduzeća moraju prilagoditi svoju politiku stagnantnim plaćama i rastu-
Bogatstvo na dnu piramide Treći odgovor glasi: treba tražiti bogatstvo na dnu piramide. U 2004. je jedan drugi poslovni guru, C.K. Prahalad, savjetovao poduzećima da pripaze na najsiromašnije na svijetu jer oni sveukupno čine ogromno tržište. Istu logiku sada se može primijeniti na najsiromašnije zapadnjake: samo u Americi ima 46 milijuna siromaš-