Page 1

privredni vjesnik

B&L

BUSINESS & LIFESTYLE P R O S I NA C 2 0 17.

ŽENEVA

Ležerna ljepota francuskoga šarma Alan Lightman

Samo kroz strast je život vrijedan življenja Rob Stringer

Ne radite s graškom nego s umjetnošću

moda

TN I A L P S B E J E R AK P RI M

Dolce&Gabbana

Više je uvijek više, a bez tijare ne može VEČERNJE HALJINE

MINIMALISTIČKE, RASKOŠNE, GLAMUROZNE...

TEHNIKA, MODA, GASTRO, PUTOVANJA, ZDRAVLJE


HEPI Trader - inovacija na energetskom tržištu

HEP Opskrba velikim kupcima iz kategorije poduzetništvo nudi samostalno upravljanje nabavom električne energije kroz aplikaciju HEPI Trader HEP Opskrba je predstavila novi jedinstveni proizvod na tržištu - HEPI Trader. HEPI Trader se temelji na softverskoj aplikaciji HEP Opskrbe, dostupnoj na stranici trader.hep. hr, koja velikim kupcima iz kategorije poduzetništvo omogućava da samostalno upravljaju nabavom električne energije, imaju uvid u stanje na tržištu električnom energijom i kupuju je na tranše. HEPI Trader velikim kupcima omogućava sveobuhvatan i transparentan uvid u kretanja na tržištu električne energije, usporedbe cijena u Hrvatskoj, regiji i šire. Proizvod je primarno namijenjen velikim kupcima električne energije u kategoriji poduzetništvo (s godišnjom potrošnjom većom od 0,5 GWh) i to kupcima HEP Opskrbe u Hrvatskoj, odnosno HEP Energije u BiH i Srbiji, dok će u budućnosti biti dostupan i manjim kupcima u kategoriji poduzetništvo. Uvođenjem HEPI Tradera, HEP Opskrba unaprjeđuje svoju ponudu, osigurava dugoročnu suradnju s najvećim brojem velikih kupaca i dodatno se diferencira u odnosu na konkurenciju, jačajući svoju lidersku poziciju na tržištu Hrvatske i regije. „Iskustvo u radu s velikim kupcima iz kategorije poduzetništva, u Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini, pokazalo nam je da oni internacionalizacijom poslovanja ili prelaskom u vlasništvo velikih inozemnih kompanija stječu znanja o kupovini i upravljanju troškovima električne energije. Veliki industrijski kupci, posebice energetski intenzivni, traže cijenu električne energije koja im omogućava veću profitabilnost poslovanja. Cilj elektroprivreda u upravljanju portfeljem je omogućiti kupcima cjenovno konkurentnu i pouzdanu opskrbu električnom

Proizvod je primarno namijenjen velikim kupcima električne energije u kategoriji poduzetništvo (s godišnjom potrošnjom većom od 0,5 GWh).

energijom, uz povećanu efikasnost proizvodnje, prijenosne i distribucijske mreže, kao i potrošnje energije kod krajnjih kupaca, te smanjenje utjecaja na okoliš. Razvijena aplikacija je rezultat rada izvrsnog informatičkog tima, zahvaljujući kojem je HEP Opskrba sada u mogućnosti svim velikim kupcima ponuditi samostalno upravljanje nabavom električne energije i optimizaciju troškova.“, naglasila je mr.sc. Tina Jakaša, direktorica HEP Opskrbe.

Softversko rješenje rezultat je suradnje članica HEP grupe, a direktor HEP Trgovine, Ante Ćurić, izjavio je: „HEPI Trader kupcima u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Srbiji omogućava online pregled ugovora i transakcija, zadavanje naloga za kupnju, pregled izvješća o analizi kretanja cijena na veleprodajnim tržištima, pregled ostvarene prosječne cijene po transakcijama. Svaki dan se sve zatvorene transakcije šalju u HEP Trgovinu koja upravlja portfeljem HEP

HEP je vodeći je opskrbljivač s udjelom od 85 posto ukupnog hrvatskog tržišta električne energije. HEP Opskrba opskrbljuje više od 40.000 kupaca kategorije poduzetništvo u Hrvatskoj, ukupne godišnje potrošnje od 7,1 TWh. U sinergiji s tvrtkama kćerima HEP Trgovine u regiji, opskrbljuje više od 350 industrijskih kupaca na tržištu Slovenije s godišnjom potrošnjom od oko 600 GWh te nekoliko kupaca u BiH i Srbiji.

grupe. Riječ je o snažnom softverskom alatu pomoću kojeg kupac virtualno komunicira s tržištem električne energije, nabavlja električnu energiju u vrijeme koje smatra optimalnim i po cijenama za koje procjenjuje da zadovoljavaju njegove potrebe.“


BUSINESS & LIFESTYLE prosinac 2017. preko QR koda pogledajte i naše video reportaže

SADRŽAJ 12

Čovječanstvo u rukama strojeva

73

16

Alan Lightman: Samo kroz strast život je vrijedan življenja

LuPaHor: Jeste li za bećara, snašu ili nešto crveno i vruće?

74

Ivan Barbić: Švicarska je najzahtjevnije vinsko tržište u Europi

22

Toplina i šarm se odupiru zaboravu

24

Frajla Antoš za gušt

26

Umjetnost i gospodarstvo su isprepleteni

78 Vinarija Agris: Vino je poput jazza 80 Andrea Migliaccio: Zadovoljstvo gostiju je najvažnije

28 Keramičar i umjetnik. Gdje je granica?

84 Vinarija Savina: Vinaru je njegovo vino

30 Vodeni svijet u srcu Slavonije 32

Za kamenoklesare posla uvijek ima

36

Ica Šlajferica: Snovi i stvarnost

najbolje

88 Večernje haljine: Minimalističke, raskošne, glamurozne

98 Urbano pletenje: Klot frket prepleti opleti

38 Jedini wellnes samo za muškarce

104 Ana Brajković: Nije te briga što drugi

46 Gradi se najveći outlet u Hrvatskoj

misle

48 Boran Petljak: Dobar dizajn mora imati

112 Katarina Džale: “Miks” prošlosti i

osobnost

futurizma

52

Ana Tevšić Nauković: U dizajnu stalna samo mijena jest

54

Silvija Jonjić: Stvar je u dobroj viziji i dobrom projektu

56

Zimsko debljanje može se izbjeći

116 Iva Capak: Pet godina utopije

58 Odluka odmah i sada 60 Ana Grgić: Kulinarstvo voliš i guraš dalje i kad je teško

62

3D printanje u prehrambenoj industriji

66

Chia sjemenke: Nije samo trend

68 Bez kavijara ipak ne može 70 Oblizeki virov’tički’ gospi

94

Dolce&Gabbana: Više je uvijek više, a bez tijare ne može i točka

Business & Lifestyle sponzorirani magazin o poslovnom impressum ISSN 2459-8968

Glavni urednik: Darko Buković

Sven Prošenski, Svetozar Sarkanjac, Krešimir Sočković, Miro Soldić, Martina Šahbaz, Jozo Vrdoljak Produkcija i grafičko oblikovanje:

Izvršna urednica: Vesna Antonić Stručni suradnici: Branka Anić Horvat, Silva Celebrini, Goran Gazdek, Ilijana Grgić, Matilda Kocijan, Ljiljana Lukić, Boris Odorčić, Sanja Plješa,

B&L | Business & Lifestyle

Mirjana Kapitan, Stanislav Bohaček, Tihomir Turčinović Autor koncepta: Darko Buković© Lektura i korektura: Sandra Baksa

4

Fotografije: Shutterstock, PV fotoarhiv, privatni arhiv sugovornika Marketing i prodaja: tel.: +385 (1) 56 000 00 marketing@privredni.hr; pretplata@privredni.hr Tajnica redakcije Bruna Ivić Bajamić tel.: +385 (1) 56 000 00, 56 000 01 redakcija@privredni.hr; uprava@privredni.hr


POKLONITE DOŽIVLJAJ! 6

40

42

Portret: Manolo Blahnik

65( (%51$ ',3 3/20$

24 sata: Ženeva

Rob Stringer: Radite sa živom umjetnošću

životnom stilu Nakladnik: Privredni vjesnik d.o.o., Kačićeva 9, 10000 Zagreb Direktor: Darko Buković Tisak: Printera, Sveta Nedelja Besplatni primjerak - nije za prodaju

Poklon paketi po posebnim cijenama! info@agris-vita.hr Business & Lifestyle | B&L


PORTRET

Manolo Blahnik

MANOLICE zvane čežnja Nose ih modeli, glumci i kraljevska obitelj već više od 40 godina, njegov dizajn je više od cipela. Često posjećuje tvornice u Italiji i još uvijek izrađuje prvi primjerak svakog novog modela, a i potpetice dizajnira sam

Za mene je tvornica poput čarobnjaka. Imam jednu ženu koja radi 3D dizajn na računalu jer moramo tako raditi za SAD, ali mi to uopće nije zanimljivo. Ja volim sve raditi sam, rukom

B&L | Business & Lifestyle

6


Tekst: Kate Finnigan/Telegraph Magazine/The Interview People Foto: PV fotoarhiv

O

dlazeći iz ureda Manola Blahnika na georgijanskoj terasi sjeverno od londonskog Oxford Streeta uznemiruje me pomisao da sam nešto zaboravila. I naposljetku mi sine - cipele. Uopće nismo razgovarali o cipelama. Za to krivim Blahnika. Kralj obuće više od 40 godina razgovara o svemu drugome brzo i sa strašću, dok mu se u govoru osjeća španjolski naglasak. Utrčao je u izložbeni salon svojeg ureda, s ljubičastim tepihom i vertikalno-kliznim prozorima, sa svojom “neurotičnom energijom”, kako sam kaže, dok za njim lepršaju skuti njegova ljubičastog odijela s dvostrukim kopčanjem marke Anderson&Sheppard. Dakako da poriče da je na bilo koji način neurotičan. “Na dnevnoj razini ne uzimam život ozbiljno. Hranim se energijom drugih ljudi i iscrpljujem ih, možda. Zadat ću Vam glavobolju, obećajem”, rekao mi je nešto kasnije. Zapravo Blahnik daje energiju, štoviše, izaziva vrtoglavicu. Njegove primjedbe preskaču desetljeća, epohe, zemlje, civilizacije i asnije transkribirala naš generacije. Kad sam kasnije am da smo ipak pričali i razgovor, zaključila sam o cipelama te da me jee također poslao u Googleovu crnu rupu u kojoj se nalazila osmrtt. Just. No razgovaralo nica glumice Lady St. tu drevne Makedonije, se i o kulturnom životu ola, plesačicama Dolly pratnji Andyja Warhola, Sisters, boljševičkoj Čehoslovačkoj i trajanju gestacije u pasa. ek bio takav, a on Ako je uistinu uvijek kaže da se nikad nijee mijenjao i da i, tada mu je ne može biti drukčiji, uspjeh zasigurno bio neizbježan ove osobzbog puke snage njegove eđu Danosti. Mješavina između oniolija, vida Nivena i Brune Toniolija, om plečlana žirija u britanskom snom televizijskom showu Strictly, sa 74 godine Blahnik ntričan i je magnetičan, ekscentričan miren izraz teatralan, dok mu smiren ačenih očiju. smjenjuje lice razrogačenih koliko je puta Prije negoli je sjeo, nekoliko provjerio: “Izgledam li dobro? Misliv zbrkan!” te? Hmm... Ja sam sav

Diane Vreeland, zastrašujuća urednica američkog Voguea, usmjerila ga je na put koji će ga učiniti slavnim

”Radi ekstremitete!” mitete!”

To je u potpunosti ista ta inačica Blahnika kriti u dokumentarkoju možete i sami otkriti olo: Kralj cipela (Macu pod nazivom Manolo: de Shoes for Lizards). nolo: The Boy Who Made gov stari prijatelj Režirao ga je njegov ograf, ilustrator i Michael Roberts, fotograf, bivši modni direktor u časopisima Vanity Fair i The New Yorker. Riječ je o

7

Business & Lifestyle | B&L


PORTRET šarmantnom filmu kojim paradira dojmljiv popis svjedoka Manolove fantastičnosti - od Anne Wintour, koja priča neprivlačnu priču o ljuljanju svoje bebe kao usamljene novopečene majke u njegovoj trgovini u Chelseaju u davnim 1970-ima, do sobarice u milanskom hotelu Four Seasons, njegovom drugom domu kad radi u talijanskim tvornicama cipela. Tu su još Joan Bernstein, vlasnica butika Browns koja ga je prva zaposlila kad je došao u Veliku Britaniju, Iman, Rupert Everett, Penelope Tree, Naomi Campbell, Mary Beard... U našem razgovoru spomenuo je i sve svoje dobre prijatelje tako da je to pomalo nalikovalo britanskoj dokumentarnoj seriji This Is Your Life, ponajviše kad je njegov dugogodišnji prijatelj John Galliano iznenada navratio u posjet što je moglo graničiti s neugodnošću da se Blahnik nije šalio na svoj račun i da nije bio tako fascinantan. Blahnik, koji je imenovan zapovjednikom najvišeg Reda Britanskog Carstva (CBE) 2007. godine, je Forrest Gump obuće, dio svake hip scene u svakom desetljeću druge polovine 20. stoljeća. U Parizu 1968. godine zbunjeno je gledao dok je njegova najbolja prijateljica Paloma Picasso izlazila na ulice tijekom pariških studentskih nereda. U kasnim 60-ima preselio se u London i družio s Biancom Jagger (on je bio dadilja Jade Jagger), Ossie Clark i Davidom Hockneyjom. Pojavio se na naslovnici britanskog izdanja Voguea za siječanj 1974., fotografirao ga je David Bailey s Anjelicom Huston. “To je samo moj profil”, prigovara. U filmu Bailey okreće očima radi Blahnikovog zahtjevnog ponašanja za vrijeme snimanja i kaže da je trebao angažirati nekog jednostavnijeg, primjerice nekog poput Jamesa Deana. Blahnika je u New Yorku duh vremena prirodno doveo u stan Freda Hughesa, Warholovog menadžera i u ured Diane Vreeland, zastrašujuće urednice američkog Voguea. U to vrijeme Blahnik se nadao da će završiti u kazališnom dizajnu, ali ga je Diana Vreeland, koja je u potpunosti nalikovala Lady Bracknell po akcentu i manirima, usmjerila na put koji će ga učiniti slavnim. “Volim tvoje linije i tvoje kostime”, prisjeća se Blahnik da mu je rekla o njegovim crtežima te dodala “Ali znaj da mislim da su ekstremiteti preeekrasni! Radi ekstremitete!” p I tako se Blahnik upustio u posao s cipelajedno j j modnojj reviji j ma. Njegova suradnja na jednoj

B&L | Business & Lifestyle

Pored kreveta imam kemijsku olovku koja visi na koncu i kad mi san dolazi na oči, ponekad mi nešto padne na pamet pa sjednem i načrčkam nešto. Sljedeći dan to pogledam i sjetim se. Radim tisuće crteža na taj način Ossie Clark nije bila baš uspješna. Naime, zaboravio je staviti malo čelika u potpatice, pa su modeli izašli na pozornicu polu-plešući i pomalo se spotičući kao da su im se noge pretvorile u gumu. “To je bila katastrofa!”, kaže Blahnik. “Gospodin Cecil Beaton je rekao ‘O, Bože, ovo je novi način hodanja’”, prisjeća se.

Ni riječi o princezi Diani

Svoju trgovinu u Old Church Streetu otvorio je 1972. godine, pa su se najvažniji ljudi iz svijetaa umjetnosti i njihova djeca tamo ok okup j Tako se prisjeća Sienne Miller (koju (ko pljali.

8

je gledao noć prije našeg intervjua u Mački na vrućem limenom krovu) kako se igra oko trgovine, dok je njena majka kupovala. Godine 1977. počeo je prodavati svoje cipele u SAD-u preko robne kuće Bloomingdale’s, a te je godine Bianca Jagger nosila manolice kad je ušla u Studio 54 na bijelom konju. I slava je bila neizbježna. No Blahnik kaže da je tek 1981. godine, kad mu se pridružila njegova sestra Evangeline kao partnerica, mogao učiniti taj biznis održivim. “Ona me spasila”, kaže. Sada njena kćer Kristina upravlja biznisom, s dvije trgovine u Londonu, 13 međunarodnih samostalnih trgovina, 310 prodajnih mjesta


Bianca Jagger je 1977. nosila manolice kad je ušla u Studio 54 na bijelom konju. I slava je bila neizbježna u 34 zemlje i prošlogodišnjim prometom od 11,95 milijuna funti. Blahnik je postao općepoznato ime u Velikoj Britaniji nakon 1994. godine kad je princeza Diana nosila par njegovih crnih antilop salonki u Serpentine Galleryju. Ta je noć bila za pamćenje jer je ITV emitirao dokumentarac u kojemu je princ Charles prvi put priznao svoju aferu s Camillom Parker Bowles, a Diana je izgledala senzacionalno. Blahnik ne želi razgovarati o Diani, a njegov glasnogovornik kaže da ga to čini preemotivnim, pa je i u filmu to prepušteno Jamieju Prietu, voditelju njegove trgovine od 1984. Ali on se često prisjeća ostalih prijatelja koje je izgubio. Jedan dio dokumentarca posvećen je njegovim trima muzama: Anni Piaggi, talijanskoj modnoj urednici koju je Manolo upoznao u Londonu, Isabelli Blow i Tini Chow, američkom modelu i dizajnerici nakita. Čak i sada on uzdiše za Tinom Chow: “To je drugarstvo s Kinom na dnevnoj razini. Uvijek mislim na nju u tim cipelama, no ne vjerujem da bi joj se to svidjelo. Ima previše dragulja, previše harema i moram prestati. Ona je poput anđela čuvara. Bila je prekrasna. Ona to još uvijek jest”. Uslijed njegovog zanosa i ekscentričnosti, u filmu postoji trenutak koji prikazuje Blahnikovu moć, čak i ako on sam toga nije svjeizl w stan. On se nalazi u izložbenom salonu u New

Yorku kad mu njegov dugogodišnji američki distributer George Malkemus kaže da mu se ne sviđa određeni stil cipela. Blahnik mu, gledajući na drugu stranu, kaže: “Ako ti se ne sviđa, onda zbogom”. U prostoriji zavlada neugodna tišina prije nego što Malkemus poprilično nervozno konačno upita: “Zbogom meni ili zbogom cipeli?” Kad Blahnik napokon kaže “Ooo, zbogom cipeli!”, olakšanje je očito. Otvoreno priznaje da je radoholičar, ali odbija razmišljati o tome da uspori, iako bi volio smanjiti putovanja. “Putujem od ožujgledam m poput ka ove godine. Nije čudo da izgledam

9

stogodišnjaka, iscrpljen sam!”, kaže. Često posjećuje tvornice u Italiji i još uvijek izrađuje prvi primjerak svakog novog modela, a i potpetice dizajnira sam. “Za mene je tvornica poput čarobnjaka. Imam jednu ženu koja radi 3D dizajn na računalu jer moramo tako raditi za SAD, ali mi to uopće nije zanimljivo. Ja volim sve raditi sam, rukom”, ističe. U filmu kaže da nikad nije iskusio kreativnu blokadu. “Jesam li to rekao? To zvuči pretenciozno, ali zaista mi se to ne događa”, kaže Blahnik sliježući ramenima. Crta cijelo ed kreveta imam kemijsku olovvrijeme. “Pored n koncu i kad mi san dolazi na ku koja visi na

Business & Lifestyle | B&L


PORTRET oči, ponekad mi nešto padne na pamet pa sjednem i načrčkam nešto. Sljedeći dan to pogledam i sjetim se. Radim tisuće crteža na taj način”, pojašnjava.

Velike strasti: književnost, teatar i film

Blahnik je rođen 1943. godine. Otac mu je bio Čeh, majka Španjolka čija je obitelj posjedovala plantažu banana na Kanarskim otocima gdje je odrastao. Katolik je, išao je na misu svake nedjelje s besprijekornim stilom – standard koji je zadržao i to u tolikoj mjeri da još uvijek nosi isti brend donjeg rublja koji je nosio kao dijete. “Moja je obitelj morala imati najbolje od onoga što se moglo kupiti, iako je za to trebalo dobrano potrošiti – naše cipele Start-rite iz Harrodsa ili Galeries Lafayette trebale su trajati dvije godine. Ali bilo je lijepo to iskusiti jer vidite što je dobro”, tvrdi. Njegova odijela izrađuje krojačka radionica Anderson&Sheppard “od kada imam novca”, a njegove se košulje izrađuju u Hong Kongu. “Puno je jeftinije”, šapće Blahnik poput štedljive domaćice. Kod kuće su ga poučavali klasicima. “Imali smo sjajne nastavnike. Učili smo grčke i latinske stihove, učili smo gramatiku. Bilo je vrlo tradicionalno, ali preda mnom se otvorio cijeli svijet. Makedonija od 2. do 5. stoljeća? Aleksandra je poučavao Aristotel? Mislim, ono...! To je nevjerojatno! Čitaš te stranice i misliš: ‘O Bože, što radimo u ovom usranom društvu?’ Ispričavam se na izrazu. Ali zato ja volim ljude kao što je Mary Beard. Očaran sam njome, očaran. Ona je čudesna. Spada mi među najomiljenije ljude u Velikoj Britaniji”, priča. Klasici su hranili njegov smisao za estetiku i, kao što Mary Beard sugerira u filmu, možda i njegovu fascinaciju stopalima. Njegova najomiljenija stopala pripadaju kipovima što je indikativno za čovjeka koji izjavljuje da nema nikakvog interesa za intimne odnose. “Nemam nikakve sklonosti ni za što takvo”, kaže on u dokumentarcu. No Rupert Everett misli da su njegove cipele fetišističke i muževne i opisuje ih na doista nezaboravan način kad kaže da izgledaju “poput ogromnih istetoviranih penisa s glavama konkorda”. Blahnik se tome urnebesno smije: “Mislim da je to jako smiješno!” Književnost, teatar i film i dalje su njegove velike strasti. Dobiva najviše inspiracije, kaže, iz pisane stranice: “Opisi stvari, večera, haljina”. Dickens mu je najomiljeniji autor još od vremena kada je bio maleni dječak i slušao majku kako mu čita Davida Copperfielda. Blahnik također ima zavidno znanje o klasičnim filmovima (najomiljeniji mu je Crni narcis) pa je čak pisao filmsku kolumnu za Harper’s Bazaar. Skuplja i opskurne strane adaptacije i obrade filmova, pa mi priča o meksičkoj verziji Orkanskih visova Luisa

B&L | Business & Lifestyle

Moja je obitelj morala imati najbolje od onoga što se moglo kupiti, iako je za to trebalo dobrano potrošiti – naše cipele Start-rite iz Harrodsa ili Galeries Lafayette trebale su trajati dvije godine. Ali bilo je lijepo to iskusiti jer vidite što je dobro

Na dnevnoj razini ne uzimam život ozbiljno. Hranim se energijom drugih ljudi i iscrpljujem ih, možda

10

Buñuela. Ali Blahnik nije kulturni snob i zapravo nas je povezao zajednički entuzijazam za Netflixov show Bloodline. On je također fan serija Big Little Lies, Top of the Lake, The Fall i Happy Valley. “Moj Bože, ta glumica! Takav talent nam je potreban”, iskreno govori o Sarah Lancashire. U trenutku u kojem će se njegovo šarmantno djelo prikazivati na velikom platnu, publika će neizbježno prosuđivati o njemu s isto toliko strasti.


Tjedni gospodarski TV magazin

Gledajte nas na regionalnim i lokalnim televizijama:

TV Ĺ IBENIK

Na

kanalu privredni hr pogledajte sve emisije i priloge.


LJUDI ILI STROJEVI

UMJETNA INTELIGENCIJA

ČOVJEČANSTV

u rukama strojeva O razvoju tehnologija umjetne inteligencije lomi koplja znanost, ali i javnost koja je zabrinuta da će ljudski rad u značajnijoj mjeri zamijeniti računala, odnosno algoritmi Tekst: Boris Odorčić Foto: PV fotoarhiv

V

jerujem da će razvoj moćne umjetne inteligencije biti ili najbolja ili najgora stvar koja se dogodila čovječanstvu. Moram reći da sada ne znamo što će biti. No trebamo učiniti sve što možemo kako bismo osigurali da njen budući razvoj bude koristan za nas i za našu okolinu jer nemamo druge mogućnosti, poručio je preko videolinka britanski teoretski fizičar i kozmolog te vjerojatno najpoznatiji genij današnjice profesor Stephen Hawking na ovogodišnjoj Konferenciji globalnog mobilnog interneta (Global Mobile Internet Conference) u Pekingu. Umjetnu inteligenciju kao potencijalnu egzistencijalnu prijetnju ljudskom rodu vidi i Elon Musk, inženjer, poduzetnik i vizionar, suosnivač i glavni izvršni direktor kompanije Tesla. Stoga, on poziva na snažniju regulaciju umjetne inteligencije pritom ne skrivajući nadu da će ona čovječanstvu ipak dati pozitivan pečat. S druge pak strane, računalni programer i prvi čovjek Facebooka Mark Zuckerberg kaže kako je vrlo optimističan glede razvoja umjetne inteligencije te da je umoran od kontinuirane bojazni u vezi s tim. Dakle, oko nje lomi koplja znanost, ali i javnost koja je ponajviše zabrinuta da će ljudski

B&L | Business & Lifestyle

rad u značajnijoj mjeri zamijeniti računala, odnosno algoritmi.

Prilagodljivost i sposobnost učenja

Tomislav Šmuc, voditelj Laboratorija za strojno učenje i reprezentaciju znanja Zavoda za elektroniku Instituta Ruđer Bošković, kaže nam kako je umjetna inteligencija naziv za tehnologije, ali i za znanstvene discipline koje se bave izradom inteligentnih strojeva, odnosno računalnih programa koji mogu replicirati neke oblike ili karakteristike ljudske inteligencije. “Danas nemamo jasnu i konačnu definiciju ni znanje o tome što sve uključuje ljudska inteligencija. No jedna od glavnih karakteristika inteligencije jest prilagodljivost i sposobnost učenja novih koncepata, odnosno generalizacija. Danas su samo neki oblici te inteligencije, a za koje dobro razumijemo njihove mehanizme, ostvarivi tehnologijama umjetne inteligencije. Bez obzira na povezivanje ljudske i umjetne inteligencije može se očekivati da će se u budućnosti mehanizmi umjetne inteligencije razvijati neovisno o mehanizmima one ljudske”, smatra Šmuc. U početku razvoja umjetne inteligencije, ugrubo već od 60-ih pa sve do 90-ih, naglasak je bio na razvoju općenite inteligencije jer se to smatralo težim i važnijim problemom. “No pokazalo se da je strojevima teško ono što je ljudima jednostavno, dok uspijevaju riješiti neke komplicirane

12

Može se očekivati da će se u budućnosti mehanizmi umjetne inteligencije razvijati neovisno o mehanizmima one ljudske, kaže Šmuc


O

13

Business & Lifestyle | B&L


LJUDI ILI STROJEVI zadatke koji su izvan dohvata ljudskih mogućnosti, tzv. Moravec paradoks”, napominje on. Primjene umjetne inteligencije danas su sveprisutne, posebice u zadacima gdje su jasno definirani mehanizmi prihvaćanja podataka ili informacija, njihovo procesiranje i donošenje odluka. Primjeri korištenja su: prepoznavanje govora, automatsko prevođenje i razumijevanje teksta, računalni vid, ekspertni sustavi za potporu u odlučivanju (sustavi pravila) u medicini, sustavi preporučivanja sadržaja ili artikala (WEB), sustavi za pametne gradove (sprečavanje gužvi, smanjenje broja nesreća u prometu, optimalno iskorištavanje energije), autonomna vozila, igranje igara... “Uvođenje sustava podržanih tehnologijama umjetne inteligencije rezultira boljim iskorištavanjem resursa, efikasnijim procesima, većom zaradom, smanjenjem negativnih posljedica, ovisno o konkretnom zadatku”, naglašava dr.sc. Šmuc.

Prepuštanje prevelike kontrole sustavima umjetne inteligencije može imati kobne posljedice, ističe Mišak već danas realna opasnost, ali i jedan od mogućih puteva razvoja do super-humane inteligencije”, napominje on dodajući kako se AI primjenjuje i u Hrvatskoj. “Niz tehnologija koristi se i razvija, kako u našim tvrtkama, tako i u znanosti, naročito tehnike vezane uz učenje iz podataka. Ne bih rekao da su to revolucionarni iskoraci, ali sve se više hvata korak s najnovijim tehn te ehn hnol olog ol gijam ijjam ama ma tee svjedočimo sv vjjed edoč očim oč čim mo ubrzanom ubrz ub rzan anom om m tehnologijama

Egzistencijalni rizik

Najčešće spominjani problem vezan uz umjetnu inteligenciju je gubitak radnih mjesta zbog zamjene ljudske radne snage inteligentnim strojevima. “Naravno, ovaj problem nije specifičan za umjetnu inteligenciju jer je u povijesti pojavom novih tehnologija uvijek dolazilo do gubitka određenih poslova. Ali korištenje nove tehnologije otvara mogućnosti stvaranja novih zanimanja i poslova. Ako se pak vratimo na Moravec paradoks, mogli bismo se iznenaditi da su u tom smislu možda ‘ugroženiji’ visoko rangirani poslovi tipa analitičara tržišta dionica, negoli oni kuhara, frizera ili vrtlara”, kaže Šmuc dodajući kako je najveća opasnost razvoja i korištenja umjetne inteligencije vezana uz tzv. egzistencijalni rizik, odnosno mogućnost da se uz značajni razvoj umjetne inteligencije dođe u situaciju koja bi mogla rezultirati kobnim posljedicama za cijelo čovječanstvo (istrebljenje u najgorem slučaju). “Pretpostavka za takav scenarij je pojava superhumane inteligencije, dakle strojeva koji su općenito inteligentniji od ljudi, a uz to i nemogućnost kontrole takve inteligencije. U tom scenariju opstanak čovječanstva kakvog poznajemo danas ovisio bi o ‘dobroj volji’ inteligentnih strojeva, uostalom slično kao što danas opstanak ostalog živog svijeta na zemlji ovisi o ljudskoj volji”, naglašava on. Mogućnost da inteligentni strojevi u budućnosti evoluiraju i imaju vlastitu volju ne treba zanemariti po mišljenju značajnog broja stručnjaka u području umjetne inteligencije. “Ovo je danas daleki scenarij, no postoji niz kratkoročnih rizika poput razvoja autonomnih oružja koji su

B&L | Business & Lifestyle

14

rastu broja tvrtki koje za različite primjene koriste tehnologije vezane uz računalni vid, obradu i analizu teksta, slika i videa ili zvuka”, naglašava Šmuc.

Duboko učenje

U znanstvenom sektoru razvojem algoritama vezanih uz specifične probleme u području umjetne inteligencije i njihovu primjenu u drugim znanstvenim područjima bavi se niz istraživačkih grupa u Hrvatskoj. Većina njih uključena je u novoosnovani Centar znanstvene izvrsnosti u području znanosti o podacima i naprednim kooperativnim sustavima. Neke od grupa uključenih u Centar su tijekom zadnjih desetak godina sudjelovale u nizu međunarodnih (EU Framework Program 7, Horizon 2020) znanstvenih projekata te stekle znanja repu utaciju u međunarodnim okvirima, i reputaciju p se po sebi biice kada kad adaa jee riječ rijječ o rrazvoju azvo az vo voju oju i p rriimjen mjjen enii posebice primjeni


algoritama strojnog učenja u obradi velikih količina podataka te robotici. “Osim znanstvenih istraživanja, Centar održava i radionice, odnosno ljetne škole posvećene najnovijim tehnologijama u ovim područjima. Ove je godine održana ljetna škola o dubokom učenju - Deep learning, tehnologijama strojnog učenja koje su najpropulzivnije zadnjih godina u području umjetne inteligencije. U toj školi smo, kao predavače, uspjeli okupiti vrhunske znanstvenike iz svijeta, kao i stotinjak mladih stručnjaka kao polaznike, većinom znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva, ali i značajan broj stručnjaka iz industrije”, kaže. Umjetna inteligencija, odnosno nove metode i primjene strojnog učenja danas su predmet istraživanja i razvoja najjačih tehnoloških tvrtki u ICT domeni. Najveći kapacitet je, naravno, angažiran u SADu, u najjačim naj ajja jačim ja jači čiim tvrtkama ttv vrt rtka kaama poput kama pop oput ut Googlea, Goo o gl glea eaa, u,

Umjetna inteligencija danas je predmet istraživanja i razvoja najjačih tehnoloških tvrtki u ICT domeni Facebooka, Microsofta ili IBM-a. “Sve veće zemlje imaju angažirane značajne resurse u razvoju i primjeni ovih tehnologija, posebno uz sektore industrije u kojima imaju komparativnu prednost. Naravno, umjetna inteligencija predmet je istraživanja brojnih istraživačkih grupa na svim značajnijim svjetskim akademskim i istraživačkim ustanovama. Ne poznajem dovoljno naše tvrtke, ali mislim da mogu reći da neke od njih uspješno razvijaju specifična rješenja, vezana uz dobro definirane primjene, u principu koristeći tehnologije umjetne inteligencije koje su dobro poznate. Primjerice, Microblink, Styria, PressCut, Newton Technologies Adria, CROZ, Visage Technologies razvijaju i nude rješenja vezana uz prepoznavanje i klasifikaciju, obradu slika i videa, prepoznavanje govora i analizu, odnosno, razumijevanje teksta. Vjerujem da su njihova rješenja prepoznata i na međunarodnom tržištu. Postoji sigurno i čitav niz manjih tvrtki ili start-upova koji također koriste tehnologije umjetne inteligencije u analizi podataka, kreiranju računalnih igara, preporučivanju sadržaja i slično, samo nisu toliko izložene medijskoj pažnji”, kaže Šmuc.

Pas ili mačka

Slaven Mišak, glavni izvršni direktor BonsaAI-ja, novoosnovane tvrtke u sastavu Spana koja se bavi implementaciijom modernih rješenja baziranih upravo na umjetnoj inteligenciji, ističe kako je umjetna inteligencija kolektivni termin za tehnološka rješenja koje mogu odrađivati zadaće koje su do sad bile isključivo rezervirane za ljude. “Zadaci koji zahtijevaju visoku razinu kognicije kao što je razlikovanje psa od mačke na slici, prepoznavanje govornika prema glasovnom zapisu i slično užasno su težak problem za klasične računalne programe”, pojašnjava on. Potencijalnih uporaba tehnologija umjetne inteligencije ima nebrojeno mnogo. “To je kao da se uzme jedan aspekt ljudske kognicije, primjerice, prepoznavanje osoba na videu što su dosad radili čuvari, i ‘istrenirate’ računalo da ga obavlja gotovo jednako dobro kao čovjek, a uz to se ne umara i ne gubi na objektivnosti. Glavne su joj prednosti, dakle, da za određeni zadatak ona

15

može biti jednako učinkovita kao radnik pritom omogućavajući ljudima da se bave složenijim zadaćama”, objašnjava Mišak. Tehnologija umjetne inteligencije svakako ima nekoliko bitnih aspekata koji moraju biti odgovarajuće adresirani. Jedan od njih je svakako privatnost. “Kako bi umjetna inteligencija funkcionirala, potrebna joj je velika količina podataka, često osobnih, za učenje, koje treba koristiti u skladu s najboljim praksama kako bi se zaštitio identitet korisnika. Tu je svakako i sigurnost - prepuštanje prevelike kontrole sustavima umjetne inteligencije može imati kobne posljedice ako se nađu u situaciji koju nisu do tad vidjeli odnosno nisu imali priliku naučiti što učiniti u toj situaciji. Naravno, kod svih tema vezanih uz nju tu je polemika o zaštiti radnih mjesta. Od industrijske revolucije ljudska produktivnost eksponencijalno raste jer su ljudi naučili koristiti tehnologiju koja im omogućava da s manje truda postanu bitno produktivniji nego što su to mogli oslonjeni samo na svoju snagu. Slično je i s umjetnom inteligencijom, u ‘jednostavnijim’ zadaćama kao što su vožnja automobila, rad u tvornici i slično leži veliki potencijal za automatizaciju. S druge strane, djelatnosti kao što su

Mogućnost da inteligentni strojevi u budućnosti imaju vlastitu volju ne treba zanemariti, smatraju brojni stručnjaci upravljanje ljudima, briga za starije, umjetnost ili filozofija vjerojatno nikada neće biti automatizirane”, smatra on. Iako je tek u povojima, postoje primjeri gdje se umjetna inteligencija primjenjuje u Hrvatskoj. “Jedan od tih je i naša Emily koja je u stanju samo pomoću slike odrediti ljudski spol, godine i emocije te ih dovesti u korelaciju s drugim poslovnim indikatorima pružajući dublji uvid u navike kupaca”, kaže on dodajući kako će se upravo pokrenuta tvrtka BonsAI baviti obradom slike i prepoznavanjem uzoraka, prepoznavanjem osoba, izradom interaktivnih chat botova za automatizaciju interakcije s korisnicima... “Vjerujemo da smo na pragu revolucije u umjetnoj inteligenciji i svakako je mislimo dočekati spremni pomažući našim korisnicima da iskoriste sve benefite koje takva tehnologija stavlja na raspolaganje”, zaključuje Mišak.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

Znanstvenik se trudi stvarima dati imena, a umjetnik se trudi to izbjeći. Kad nečemu date ime, vi ste ga destilirali, pročistili i stavili ga u kutiju. Sve izvan kutije je nešto drugo

B&L | Business & Lifestyle

16


Alan Lightman PISAC I FIZIČAR

Samo kroz STRAST je život vrijedan življenja Pronađite nešto što volite svim bićem. Bilo gdje da to pronađete, a to možete dok učite, dok slušate predavanje ili šetajući parkom, ali pronađite nešto što volite, nešto za što osjećate da nemate izbora, nešto što morate napraviti. Kad to pronađete čvrsto ga uhvatite. I ne dajte da vas itko uvjeri u suprotno Tekst: Ljiljana Lukić Foto: Michael Lionstar, PV fotoarhiv

K

ada uživo, licem u lice sretnete Alana Lightmana, posumnjate samo u jedan podatak iz Wikipedije - u godinu rođenja. Ma, sigurno je greška ta 1948. Taj čovjek ima bar 20 godina manje i mogao bi se zvati Petar Pan. Ne samo zato što izgleda kao dječak nego i zato što zna letjeti. Između znanosti i umjetnosti, u vremenu i prostoru, kako bi vidio što se zbiva u najmanjim česticama, u beskonačnom prostranstvu vremena ili u duši čovjeka. Kako li mu to uspijeva? Alan Lightman je američki fizičar i pisac. Ili obratno. Školovao se na Sveučilištu Princeton i na California Institute of Technology na kojem je obranio doktorat

17

iz teorijske fizike. Predavao je na Harwardu i Massachusetts Instituteu of Technology (MIT) gdje radi i danas kao Professor of Practice za dva predmeta: fiziku i kreativno pisanje. Prvi je dobio istodobno dva posla - na području prirodnih i na području društvenih znanosti. Ima pet počasnih doktorata. Kao fizičar bavi se znanstvenim istraživanjima u području astrofizike koja se tiču crnih rupa, teorije relativnosti, procesa radijacije i kretanja zvjezdanog sustava. Kao pisac potpisuje šest romana, nekoliko zbirki eseja, memoare, narativne poeme, knjige o znanosti. Član je Američke akademije znanosti i umjetnosti. Knjige su mu prevedene na više od 40 jezika te su postale predloškom za desetke neovisnih

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

POSTAT ĆEMO STROJEVI Biologija i tehnologija, u suradnji, proizvode novu vrstu ljudskog bića i mislim da ćemo u narednih 100 do 200 godina više razumjeti na koji se način memorija skladišti u ljudskom mozgu. Vjerujem da ćemo svi imati kompjuterske čipove u mozgu koji će nas direktno povezivati s internetom. Bit će dovoljno da samo pomislimo na neku informaciju koja nam je potrebna i ona će se pojaviti u našoj glavi. Ljudi će moći komunicirati međusobno mislima. Možda će čovjek izgledati isto za 200 godina, ali će biti potpuno drugačiji. Vjerujem da ćemo postati polustrojevi i polukompjutori te da nas biologija i tehnologija, u suradanji, vode prema tome. Živimo u ubrzanom svijetu što nas duhovno uništava i nanosi nam veliku štetu.

kazališnih i glazbenih obrada diljem svijeta. Jedna takva obrada dovela ga je nedavno i u Beograd, u Jugoslovensko dramsko pozorište, na premijeru predstave “Einsteinovi snovi” rađenu po njegovom istoimenom bestselleru u režiji Slobodana Unkovskog. U tom se romanu Lightman, kroz snove slavnog znanstvenika zadnjih mjeseci prije završetka torije relativnosti, bavi različitim aspektima vremena. Lightman je za vrijeme boravka u Beogradu održao i predavanje u JDP-u pod nazivom Fizičar kao romanopisac. Kako je sve počelo? •- Rano sam shvatio da riječi mogu biti spore

i glatke, ali i oštre imajući snagu proizvesti scene i emocije. Mjesec dana nakon djedove smrti napisao sam pjesmu o njemu i pročitao je baki koja mi je rekla da je prelijepa i zaplakala. Tada sam se prvi put upitao kako ti znaci i slova na bijelom papiru mogu imati takvu snagu i takvu emociju. Između pisanja pjesama radio sam i znanstvene eksperimente u skučenom laboratoriju u koji sam pretvorio našu ostavu. Sa 13 godina napravio sam daljinski upravljač za paljenje svjetla u bilo kojem dijelu kuće i sa svakog mjesta u kući, a kasnije i indukcijski valjak koji proizvodi iskre sličan onome koji je vaš Tesla izmislio.

Moje znanstvene i umjetničke sklonosti su se prvi put sudarile na projektu vezanom uz rakete. Sa 14 godina napravio sam raketu, a kao upaljač sam koristio žarulju za blic iz fotoaparata. Krila rakete bila su crna i jako lijepa. Pozvao sam braću i prijatelje da gledaju lansiranje. Izračunao sam da bi raketa trebala poletjeti pola milje u visinu, pa su neki ponijeli čak i dvoglede. Iz mog komandnog centra sam odbrojavao tri, dva, jedan,

Rano sam shvatio da riječi mogu biti spore i glatke, ali i oštre imajući snagu proizvesti scene i emocije okrenuo sam prekidač, raketa je uzletjela, ali poslije 15 metara samo se preokrenula i i pala. Shvatio sam da sam krilca na raketi trebao pričvrstiti zakovicama, a ja sam ih samo zalijepio jer su mi zakovice bile ružne. Žrtvovao sam stvarnost u korist estetike. Kasnije sam shvatio da nisam prvi znanstvenik koji je morao zaboraviti ljepotu i okrenuti se stvarnosti. Stoljećima su ljudi

vjerovali, posebice astronomi, da se planeti kreću u savršenim krugovima kao orbite. Jer, naravno, krug je najljepši geometrijski oblik. Ali tek u 16. i 17. stoljeću smo shvatili da orbite nisu krugovi nego elipse.

Što razlikuje znanost i umjetnost? - Kad bih doživio neuspjeh u znanstvenom eksperimentu, okretao bih se matematici. Volio sam matematiku kao što volim znanost i poeziju. Kad bismo u školi dobili zadatak iz matematike, sačuvao bih ga za kraj, kao kad čokoladnu tortu čuvate za kraj obroka. Volio sam tu čistoću matematike, njenu preciznost i izvjesnost. Društvene znanosti i umjetnost bili su puni neizvjesnosti. Što predstavljaju slike Picassa ili Zločin i kazna Dostojevskog? Zašto Raskoljnikov ubija tu staricu? Na ta pitanja nema lakih odgovora, a u znanosti i matematici odgovor vam je zajamčen, jasan i točan kao tek tiskana novčanica. Kad dođete do tog odgovora znate, bez ikakve sumnje, da ste u pravu. Matematika je u suprotnosti s nepredvidjivošću ljudskog ponašanja. Svijet za mene, kao dijete, nije znao za logiku, ljudi su me zbunjivali, majka je znala vikati na nas iako nas je voljela. Kako dati smisao takvim događajima, takvom ponašanju? Živeći i među

Iz predstave “Einsteinovi snovi” u režiji Slobodana Unkovskog u izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta

B&L | Business & Lifestyle

18


znanstvenicima i među umjetnicima, kao fizičar sam došao do nekih odgovora na ova pitanja. Velika je razlika u imenovanju stvari. Znanstvenik se trudi stvarima dati imena, a umjetnik se trudi to izbjeći. Kad nečemu date ime, vi ste ga destilirali, pročistili i stavili ga u kutiju. Sve izvan kutije je nešto drugo. Ako uzmete riječ elektron, to je jedna podatomska čestica, ima ih na milijarde i sve su identične. Definiraju se jednadžbom koja se zove Diracova jednadžba, a koja u detalje opisuje sve što znamo o elektronima. Svaki fizički objekt u svemiru trebalo bi opisati takvom preciznošću. Ta moć i kontrola da možete imenovati stvari je jako ugodna. Koja je najveća razlika? •- Riječi kao što su ljubav ili strah ne pre-

nose ukupnost osjećaja. Postoji tisuću različitih vrsta ljubavi. No to nije jedino što sprečava pisca da imenuje stvari, nego je to osjećaj ljubavi, ona posebna bol i situacije u kojima se nađete. I to treba, kroz likove, dočarati čitatelju. Ako u tome uspijete, svaki čitatelj ili gledatelj će ljubav doživjeti na svoj način koji je utemeljen na njegovom životnom iskustvu. Ljubav jednom čovjeku znači jedno, a drugom nešto drugo. Svaki elektron je isti, ali svaka ljubav je drugačija. Značenje ljubavi se ne može staviti u jednu riječ. Ponekad pomislim da novi roman ili predstava nije završena sve dok čitatelj ili gledatelj na pročita knjigu ili ne pogleda predstavu, a svatko od njih će to odgledati ili pročitati na svoj način. Znanstvenim tekstom želite dospjeti ravno do mozga čitatelja, a kreativnim želite zaobići mozak i ući ravno u trbuh ili srce. Znanstvenici obično razmišljaju po principu razlaganja velikih problema na male dijelove sve dok ne pronađu dio koji je i konačan odgovor.

Slobodna kreativnost uma je uvijek bila svojstvena velikim znanstvenicima kao i velikim piscima

19

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU I tako korak po korak slagalice. Uče nas da ne gubimo vrijeme na pitanja koja nemaju jasne odgovore. Prvi put sam naučio tako razmišljati kada sam radio na doktoratu iz fizike. Moj mentor profesor Kip Thorne, koji je prije mjesec dana dobio Nobelovu nagradu za otkrivanje gravitacijskih valova, radio je na tom projektu 40 godina. Prije nego što je uspio, ni on niti njegovi suradnici ni u jednom trenutku nisu sumnjali u to postoje li gravitacijski valovi. Takvi odgovori obično ne postoje u umjetnosti. Ideje u knjigama, na slikama ili u predstavama su zakomplicirane višeslojnošću i višestranošću ljudske prirode. Zapravo, mislim da upravo ta višeslojnost ljudske prirode čini život vrijednim življenja. I to je razlog zašto o dobrim likovima u romanima možemo beskrajno dugo razgovarati. Postoji niz pitanja bez odgovora. Na primjer, postoji li

JA SAM FEMINIST Ja sam feminist i vjerujem da su žene tijekom povijesti bile diskriminirane, ali su to i danas u svim zemljama. Veliki resurs se gubi time što se ne daje prilika ženama i s Fondacijom Harpswell pokušavamo, ne samo ženama dati priliku, nego i pronaći žene lidere (u Jugoistočnoj Aziji) te im pomoći da to postanu.

Bog? Koje je prirode ljubav? Bismo li bili sretniji kada bismo živjeli 1000 godina? Mnogim umjetnicima su pitanja mnogo važnija od odgovora. Kao što je njemački pjesnik Rainer Maria Rilke napisao prije stotinu godina, “moramo naučiti voljeti pitanja sama po sebi”. Kao zaključane sobe ili knjige napisane na nekom nepoznatom jeziku. Ono što sam naučio jest da su nam potrebna pitanja koja imaju odgovore isto kao i pitanja koja nemaju odgovore jer nas zajedno čine ljudskim bićima.

Što im je zajedničko? - Postoji velika bliskost između tih dvaju polja, rezonancija između znanosti i umjetnosti. I jedni i drugi tragaju za ljepotom. Ljepotu je teško definirati u bilo kojoj struci, ali kad je ugledate, odmah je prepoznate. Postoji ljepota u znanosti. Jedna od stvari koje fizičari povezuju s ljepotom je jednostavnost. Znanstvenici govore o jednostavnosti ideja. Osnovna ideja Einsteinove teorije gravitacije jest da je gravitacija jednaka ubrzanju. Počevši od te ideje Einstein je napravio cijelu teoriju. Još jedna stvar koja čini znanost lijepom je neizbježnost. Sigurno ste vidjeli neke slike ili čuli glazbu

B&L | Business & Lifestyle

gdje ne treba dodati ni jedan potez ili notu. Isto tako je i sa znanošću. Ne smijete promijeniti ni jedno slovo jer će se cijela teorija srušiti. Uvriježeno je mišljenje da umjetnici sve izmišljaju, a znanstvenici ništa i oba su mišljenja pogrešna. Slobodna ij k bila bil svojstvena bil bi j kreativnost uma je uvijek velikim znanstvenicima kao i velikim piscima. S druge strane pak pisci ne mogu baš sve izmisliti, kao ni redatelji, oni se moraju prilagoditi nekim istinama o ljudskoj prirodi. Teorijski fizičari rade u misaonom, apstraktnom svijetu, potrebno je početi od mašte i onda tu hipotezu testirati u odnosu na stvarnost. Najbolja ilustracija je Einsteinova teorija relativnosti: brzina svjetlosti koja prolazi pored vas ili zraka svjetlosti prolazi istom brzinom bilo da joj se primičete ili odmičete. To je bilo potpuno suprotno zdravom razumu, ali Einstein je smatrao da zdrav razum može i pogriješiti kada su u pitanju jako velike brzine svjetlosti. Znanstvenike ograničava realnost, a umjetnike činjenice emotivnih istina, a i jedni i drugi tragaju za istinom. Za pisca to je istina u svijetu uma i srca, a za fizičara istina u vanjskom svijetu sila i mase. Tragajući za istinom i pisac i znanstvenik moraju izmišljati stvari i u konačnici proći faze eksperimenta. Provjera u znanosti je definitivnija, a kod pisaca ili kompozitora i likovi i glazba koje stvaraju ne mogu biti definitivno dokazani. Mogu samo zvučati neistinito i time izgubiti na snazi. Pisac neprestano testira svoj izum kroz prizmu akumuliranog životnog iskustva svojih čitatelja. se znanost i umjetnost prepliću? •- JošKakojedno lijepo iskustvo koje dijele znan-

stvenik i umjetnik jest trenutak stvaranja, ali malo znanstvenika opisuje taj trenutak. Umjetnici uvijek traže nove ideje kao metafore ili kao vizije ljudskog uma. No ne postoji ni jedno područje ljudskog uma koje proizvodi više ideja tom brzinom kao što to radi znanost. Imate dramu Arkadija Toma Stopparda koja govori o novim znanstvenim idejama kaosa, u knjizi Ada Vladimira Nabokova glavni junak na 28 stranica razglaba o teoriji vremena i relativnosti, a drama Michaela Frayna Kopenhagen govori o razvoju kvantne fizike. U obratnom pravcu, utjecaj društvenih na prirodne znanosti je također jak, ali je prikriveniji. Na prvom mjestu znanost i tehnologija nam pružaju materijalne stvari kao što su mobiteli ili

20

t k bomba. b b N k ćemo ć atomska No k kako te stvarii iskoristiti, ovisi o našim vrijednostima, prioritetima i o tome kako želimo živjeti u ovom svijetu kao pojedinci i kao društva. Znanost i tehnologija same po sebi nemaju vrijednost, mi kao ljudska bića te vrijednosti imamo. Osim toga, znanost, posebice moderna, postala je prilično apstraktna i ovdje govorimo o početku svemira prije 15 milijuna godina, o kvantnoj fizici, o česticama koje mogu biti na dva mjesta u isto vrijeme. Nemamo jezik kojim možemo opisati te stvari jer su tako daleko od naših mogućnosti percepcije. A umjetnost nam daje ključ kako da razumijemo te stvari jer nam pruža metafore. Ono što je također slično jest to da svi znanstvenici i umjetnici koje poznam rade svoj posao jer ga jako vole i zato što nisu sposobni raditi bilo što drugo. Jednostavno to moraju činiti, a taj je nagon istodobno i blagoslov i teret. Blagoslov jer takav kreativni život nije dan svakome, a teret jer vas ne pušta i može istopiti cijeli vaš život, potpuno ga osvojiti. Taj neprekidni nagon je vjerojatno ono što je Walt Whitman kazao kad je shvatio da mu je sudbina postati pjesnik. Rekao je: “Nikada više pobjeći neću”. Kada je Rilkea jedan mladi pjesnik upitao da li da nastavi s pisanjem, dobio je odgovor da može nastaviti, ali samo ako drugačije ne zna. Ti si umjetnik samo ako drugačije ne znaš da postojiš. Traži ono što te tjera da pišeš i upitaj se: “Moram li pisati?” Dobitnica Nobelove nagrade za biologiju Barbara McClintock je ovako opisala svoju strast za znanošću: “Bila sam toliko zainteresirana za ono što radim da sam jedva čekala ujutro ustati i nastaviti”. A jedan moj prijatelj genetičar je rekao: “Vjerojatno sam kao dijete jer jedino djeca jedva čekaju da ustanu ujutro”. Ja sebe i dalje doživljavam kao dijete koje i dalje uči. Pronađite nešto što volite svim bićem. Bilo gdje da to pronađete, a to možete dok učite, dok slušate predavanje ili šetajući parkom, ali pronađite nešto što volite, nešto za što osjećate da nemate izbora, nešto što morate napraviti. Kad to pronađete, čvrsto ga uhvatite. I ne dajte da vas itko uvjeri u suprotno jer samo kroz takvu strast je život vrijedan življenja.


PROMO

2

U koraka naručite profesionalno čišćenje

www.tip-top.hr

Izgled prostora u kojem boravimo snažno utječe na to kako se osjećamo. Svakodnevne obveze vrlo često ne ostavljaju dovoljno vremena kako bismo se kvalitetno posvetili čišćenju. I dok žurimo s jednog sastanka na drugi, obavljamo kupovinu namirnica i niz drugih svakodnevnih aktivnosti, o besprijekorno čistom domu ili uredu možemo samo sanjati. Srećom, taj posao umjesto nas kvalitetno i pouzdano može obaviti - tip-top.hr. Novi hrvatski servis pruža inovativnu i prijeko potrebnu uslugu spajanja ponude i potražnje u djelatnosti čišćenja prostora (stanovi, uredi, apartmani...). Usluga čišćenja namijenjena je pravnim i fizičkim osobama u Zagrebu, Rijeci, Puli i Splitu te garantira visokokvalitetne usluge po konkurentnim cijenama. S naglaskom na fleksibilnosti termina i učestalosti čišćenja, tip-top.hr je suvremeno rješenje za potrebe održavanja čistoće životnog ili radnog prostora. Izbjegnite plaćanje na crno, otkazivanje termina, nepouzdanost i neadekvatnu razinu kvalitete i povjerite čišćenje prostora profesionalcima. Brzo, povoljno i jednostavno u dva koraka naručite uslugu čišćenja, u terminu koji vama odgovara i posvetite se drugim obvezama. Ne propustite iskoristiti trenutno aktualnu akciju od 10 posto popusta na sve cijene i uživajte u jamstvu zadovoljstva koje tip-top.hr pruža svim korisnicima.

AXOR tuševi, za novi doživljaj tuširanja

www.hansgrohe.hr

AXOR, luksuzna marka tvrtke Hansgrohe, zahvaljujući inovativnoj tehnologiji, posvećivanju pažnje detaljima i težnji ka savršenstvu, omogućuje da se prepustite istinskom užitku tuširanja svakodnevno, u vlastitom domu. Na najvišoj estetskoj i tehnološkoj razini AXOR predstavlja jedinstvene kolekcije koje čine nezaobilazan asortiman opremanja luksuznih kupaonica. AXOR tuševi doživljaj tuširanja dovode do čistog savršenstva, a tome u prilog ide i PowderRain nova tehnologija raspršivanja mlaza vode. Nježan, no usprkos tome moćan, PowderRain omogućuje tuširanje pod plaštom vode. Zahvaljujući desecima tankih mikro mlaznica koje čine da se mlaz ne odbija od tijela, koža se potpuno vlaži, a tijelo je prekriveno vodom više nego pod uobičajenim tuševima. Tajna leži u detaljima – tim inženjera i tehničara pomno je razrađivao svaki milimetar mlaznice, diska za raspršivanje i glave tuša. Rezultat je jasno vidljiv, štoviše, osjeti se na koži. Najbolji primjer je tuš AXOR ShowerHeaven 1200 ⁄ 300 4jet. Jedinstven, u svakom pogledu, nudi točno ono što mu ime govori – rajski doživljaj tuširanja. Tehnologija PowderRain dio je i AXOR 350 1jet nadglavnog tuša i AXOR ShowerPipea 800 omogućujući da se tijekom tuširanja čitavo tijelo obavija vodom. Umjesto manjeg broja velikih kapi, deseci sićušnih vodenih kapljica biva raspršeno putem diska. Tako lagane da ih se jedva osjeti na koži predstavljaju najbolje što tuš može dati.

21

Business & Lifestyle | B&L


TRADICIJA

MEDIČARSTVO I LICITARSTVO

Toplina i šarm se odupiru zaboravu Vrijeme božićnih blagdana vrijeme je veselih licitara kojima su se nekada, ali i sada, ukrašavala božićna drvca ili neka druga posebna mjesta u domu za najljepše doba u godini. Uz njih su nezaobilazni i medenjaci i, dakako, gvirc Tekst: Sanja Plješa Foto: PV fotoarhiv

B Valja naglasiti da se svaki licitar izrađuje pojedinačno i ručno

ožićna zvijezda i mirisni medenjaci na stolu. Povratak u prošlost i djetinjstvo. I dok nas sve više konzumerskih namirnica bombardira sa svih strana, sam spomen medenjaka i licitara nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Vrijeme božićnih blagdana vrijeme je veselih licitara kojima su se nekada ukrašavala božićna drvca, a sve se više ljudi i danas odlučuje tim ukrasima uljepšati svoj dom za najljepše doba u godini. Bilo da je riječ o licitarskim srcima, bebama, konjićima, zvijezdi repatici, boru, čizmici, gljivici, potkovi ili anđelčićima, licitari obješeni o borove grančice ili smješteni na neka druga, posebna mjesta daju toplinu i šarm blagdanima te se odupiru zaboravu. A kako je započela priča o licitarima? U mnogim europskim samostanima, posebice u Njemačkoj i Austriji, već u srednjem vijeku te tijekom 16. i 17. stoljeća zabilježena je tradicija izrade posebnih izrezbarenih kalupa za pripremu brojnih vrsta kolača. To je s vremenom preraslo u obrt, a iz Njemačke i Austrije postupno je došlo i u hrvatske krajeve. Tako se razvio svjećarsko-medičarski obrt

Knjiga Krapinska purgerska kuhinja

Recepti za lici tarsko tijesto i medenjake Iako je recept za izradu licitarskog tijesta i medenjaka tajna, donosimo vam recept iz knjige Krapinska purgerska kuhinja iz 1995. godine, autorice Ane Toepfer. OSNOVNO TIJESTO Uzeti 5 kilograma šećera i 3 litre vode te kuhati i pustiti da otkipi. Skinuti s vatre i ohladiti. Kada se ohladi, dodati toliko brašna koliko sirup prihvaća. Ovu masu treba dobro izraditi i ostaviti stajati do sljedećeg dana. U tijesto dodati salakali – sredstvo koje se nekada koristilo umjesto kvasca, a danas se može koristiti kvasac, da bi se dignulo. Nakon toga tijesto razvaljati na debljinu od 0,5 do 1 centimetar, ovisno o veličini proizvoda. Od ove mase mogu se

B&L | Business & Lifestyle

izrađivati srčeka, konjeki, bebice... Figurice izrezati pomoću kalupa (modlica) i stavljati na brašnom posuti lim. Peći u vrućoj pećnici. Kada je tijesto pečeno i hladno, treba razvrstati proizvode koji će se bojiti od onih koji će ostati bijeli. Ta se boja nekada dobivala od štirke tj. neotrovnom anilinskom bojom. TIJESTO OD MEDA Uzeti određenu količinu meda i pomiješati s vodom, 2/3 meda naprama 1/3 vode. Ova se masa kuha i pritom miješa. Nakon što je kuhana, ohladi se i dodaje mekano bijelo brašno, onoliko koliko masa primi. Da bi se tijesto lijepo dignulo, dodaje se kvasac.

22


prije svega vezan uz crkvu i crkvene blagdane. U današnje vrijeme ti su proizvodi postali i nezaobilazan dio turističke ponude.

S oca na sina

Sve do početka 20. stoljeća medičarstvom i svjećarstvom bavili su se isključivo muškarci, a taj su posao sinovi nasljeđivali od očeva. Jedan od takvih licitarskih obrta koji i danas njeguje tradicijsku svjećarsko-medičarsku djelatnost je obrt vlasnice Ljerke Bičak Dragije iz Bedenice. “Moj djed Đuro Bičak je nakon naukovanja u Zagrebu i polaganja majstorskog ispita, sredinom 40ih godina otvorio vlastiti obrt u Bedenici. Njegov sin, a moj otac Milivoj Bičak je pohađao Školu učenika u privredi u Krapini i radio zajedno s ocem. Godine 1969. položio je majstorski ispit i samostalno otvorio obrt u kojem mu je pomagala supruga, moja majka Zorica. Nakon smrti oca 1984., majka je naslijedila obrt i vodila ga sve do 2007. kada je otišla u starosnu mirovinu. Nakon nje, obrt sam naslijedila ja”, rekla nam je Ljerka Bičak Dragija. Njen Svjećarsko-medičarski obrt ima znak Obrta s tradicijom koji mu je dodijelila Hrvatska obrtnička komora. U obrtu radi cijela obitelj, majka Zorica iako je u mirovini, Ljerkin suprug Mladen te njihove kćeri Silvija i Lucija. Njihove vrijedne ruke izrađuju i proizvode svjećarske i medičarske proizvode, dakle ukrasne i konzumne svijeće te nadgrobne kao i licitare, medenjake i gvirc - piće od meda.

Te šarene ukrašene kolačiće od medenog tijesta UNESCO je 2010. upisao na listu nematerijalne baštine

žutoj, bijeloj, plavoj, zelenoj i ružičastoj boji. Uz licitare svakako se veže i omiljeno ljetno piće koje se pije na crkvenim proštenjima – gvirc. To slatko piće, nastalo fermentacijom meda, omiljeno je i u božićno vrijeme. “Medenjaci i gvirc rade se na potpuno prirodan način, bez dodataka konzervansa ili bilo kakvih aditiva”, kaže Ljerka Bičak Dragija. Zbog ljekovitih svojstava, gvirc su nekada nazivali pićem besmrtnosti. Iako su licitarski medenjaci jednostavni kolači jer se rade od brašna, šećera, meda i licitarskog kvasca, svaki medičar ljubomorno čuva recept svojih medenjaka jer su, pojašnjava Ljerka Bičak Dragija, ključna stvar omjeri namirnica od kojih se izrađuju.

Brojne nagrade za očuvanje tradicije

Za svoj rad i očuvanje kulturne baštine, obrt Ljerke Bičak Dragije dobio je mnoge nagrade, među kojima se posebice izdvajaju one dobivene 2011. godine kao što je UNESCOva povelja nematerijalne kulturne baštine za očuvanje tradicije izrade licitara koju im je uručila tadašnja predsjednica hrvatske vlade te nagrada Vrijedne ruke koju im je dodijelilo Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta. Kako ne bi sve ostalo na njima, svoje znanje nesebično prenose i na buduće generacije, pa tako održavaju razne radionice. “U prostorijama Turističke zajednice Zagrebačke županije održali smo dvije prezentacije izrade licitara, a surađujemo i s Narodnim sveučilištem Dubrava gdje održavamo radionice za djecu i odrasle. Dvije godine sudjelovali smo na sajmu Advent u srcu Zagreba gdje smo imali licitarske radionice. Uključeni smo i u Klaster tradicijskih obrta Marija Bistrica. To je prvi takav klaster u Hrvatskoj”, ističe Ljerka Bičak Dragija napominjući kako je njen obrt uključen i u projekt Put medičarstva i licitarstva između Krškog i Zagreba. Stoga uzmite licitarsko srce koje je znak ljubavi, pažnje i poštovanja prema bližnjima i darujte ga dragim ljudima jer ćete im tako prenijeti svoje osjećaje, ali i tradicijsku vrijednost iz prošlosti za budućnost. I kucnite se čašicom gvirca.

Svaki licitar je unikat

Valja naglasiti da se svaki licitar izrađuje pojedinačno i ručno. “Oblikuju se kalupićima za tijesto, stavljaju na končić, bojaju i na kraju ukrašavaju viticama i cvjetićima tako da je svaki proizvod zapravo unikat”, ističe Ljerka Bičak Dragija dodajući kako su svi ti proizvodi izrađeni od prehrambenih sirovina. Te šarene ukrašene kolačiće od medenog tijesta UNESCO je 2010. godine upisao na listu nematerijalne baštine, a ono što im daje posebnost zapravo je temeljna crvena boja koju nemaju drugi licitari, primjerice oni u Češkoj i Mađarskoj. Na tu se boju dodaju aplikacije u

23

Business & Lifestyle | B&L


HEDONISTIČKI TRENUTAK

UČENIČKA ZADRUGA SLATINSKE SREDNJE ŠKOLE MARKA MARULIĆA

Frajla Antoš

ZA GUŠT Praline se rade s džemom Othello od autohtone sorte grožđa, domaćim keksima i likerskim vinom kako bi se kao sirovina koristili proizvodi Zadruge Tekst: Goran Gazdek Foto: Privatni arhiv Učenička zadruga slatinske Srednje škole Marka Marulića

S

lavni francuski vojskovođa maršal César de Choiseul du Plessis-Praslin (1598.-1675.) znao je uživati u svom dvorcu Château of Vaux-le-Vicomte, a najviše je, kažu, guštao u hrani. Posebno je volio slatko, pa se njegov osobni kuhar trudio smišljati nevjerojatno maštovite i raskošne recepte za kolače, kolačiće, torte, pite, štrudle, kekse, kreme i sladolede kombinirajući najbolje okuse svih mogući desertnih namirnica. A na dvoru se za takve stvari nije štedjelo! Jednoga dana kuhar je bademe presvukao karameliziranim šećerom i dobio

B&L | Business & Lifestyle

Praline se izrađuju ručno, pakiraju svaka zasebno u šalicu koju oslikavaju učenici, članovi Zadruge

24


čudesni slatkiš kasnije nazvan imenom njegova poslodavca – pralina. Maršal se kitio tuđim perjem pa je kuhar ostao nepoznat i anoniman. Slastica je danas poznata kao čokoladni bombon punjen raznim kremama, marcipanom, orasima, lješnjacima, bademima, pistacijama, voćnim sokom, nugatom, sušenim voćem, likerima ili čime god. I planetarno je popularna!

Interes je toliki da vrijedni članovi Zadruge danas ne stignu napraviti toliko bombona kolika je potražnja

pakira u celofan. Svaka je šalica drugačija pa i ta unikatnost dodaje vrijednost cijelom proizvodu. Osmišljena je prigodna odjeća i majice frajle Antoš u kojima učenici na prigodnim manifestacijama i raznim događanjima promoviraju svoj proizvod. Slatinske praline Frajla Antoš predstavljene su na Međunarodnoj izložbi vina i sajmu tradicionalnih

Ideja rođena u - autobusu

Tako je stigla i do slatinske Srednje škole Marka Marulića u kojoj tamošnja učenička zadruga već dvije godine od keksa, čokolade, likerskog vina i džema od grožđa ručno izrađuje suvenir-praline nazvane Frajla Antoš. “Ideja se rodila u autobusu u rujnu 2015. godine na povratku iz Kraljevice s edukacije voditelja učeničkih zadruga. Razmišljali smo kako napraviti proizvod koji bi zadovoljio različite ukuse i kategorije potrošača, od djece do starijih osoba, predstavljao Slatinu, čuvao narodnu baštinu i postao autentični turistički suvenir. Pale su nam na pamet praline jer se džem Othello radi od autohtone sorte grožđa koja raste samo u slavonskim krajevima. Imali smo dakle gotov proizvod koji je na sajmu Agroarca u Trilju dobio srebrnu plaketu. Palo nam je na pamet - idemo napraviti slasticu s džemom, našim domaćim keksima i likerskim vinom kako bismo koristili proizvode naše zadruge kao sirovinu za proizvodnju pralina. Htjeli smo da slastica bude sa što manje aditiva, dakle da bude što zdraviji proizvod, da imamo nešto autohtono te da proizvodom pokrijemo dio očuvanja materijalne, socijalne i duhovne kulture našega kraja odnosno očuvanje narodne baštine”, prisjeća se voditeljica Školske zadruge Slatina nastavnica Željka Venus. Odmah je smišljena receptura, napravljen probni uzorak i ispitano tržište. Reakcije potrošača su bile sjajne, interes toliki da vrijedni članovi Zadruge danas ne stignu napraviti toliko bombona kolika je potražnja.

Tko je bila frajla Antoš?

Praline Frajla Antoš su autohtoni suvenir i delicija Grada Slatine

Praline su dobile ime po Jelki Antoš, djevojci koja je u crkvi sv. Josipa u Slatini, sagrađenoj 1913. godine, početkom 20. stoljeća svirala orgulje i pekla sjajne kolače. Živjela je u kući pokraj crkve, o kojoj je brinula, bila je lijepa, imala je puno udvarača, ali se nikada nije udala. Za sve dobro što je napravila dobila je povelju zasluga Svetog Oca.

proizvoda Bjelovarsko-bilogorske županije Vinodar u Daruvaru, Slatinskom sajmu obrtništva, poduzetništva, tradicije i kreativnosti, 22. međunarodnom sajmu Viroexpo u Virovitici, Hrvatskom danu u Szigetvaru u povodu obilježavanja 450. godišnjice Sigetske bitke i pogibije Nikole Šubića Zrinskog, 4. međunarodnom kongresu nutricionista, 3. festivalu reportaže i reportera Fra Ma Fu kao i na brojnim gradskim manifestacijama. Autohtoni su suvenir i delicija Grada Slatine. S obzirom na dobar prijam potrošača asortiman se povremeno širi pa se izrađuju sezonske praline za Valentinovo, Božić, Uskrs ili kakvu drugu prigodu. Trenutačno razvijaju praline bez glutena, razmišljaju o pralinama s bijelom čokoladom i medom te čokoladi s paprikom.

Unikatnost bez aditiva

U izradi pralina sudjeluju svi zadrugari, a svaki je zadužen za svoj zadatak i odgovoran za svoj dio posla: za izradu kolača, etnologiju, ekologiju, izradu rukotvorina i marketing. Praline umeću u porculansku šalicu na kojoj je rukom oslikana frajla Antoš. Budući da ne postoje njezine fotografije, učenici ne znaju kako je izgledala pa je jednostavnim linijama crtaju bez lica, u građanskoj odjeći, što je sjajno marketinški iskorišteno: kad zagrizete pralinu, sami možete zamisliti kako je izgledala ta frajla. Crtež su osmislile profesorica Sanja Špoljarić i učenice Laura Čerba i Sunčica Lovrić. Šalica se potom, zajedno s prigodnim tekstom o pralinama i frajli Antoš,

25

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

Aleksandar Battista Ilić DEKAN AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

UMJETNOST I GO uvijek se isprepli Biti umjetnik je stav prema životu, no živjeti od umjetnosti je uvijek vezano uz samo tržište, smatra dekan zagrebačkog ALU Tekst: Krešimir Sočković Foto: PV fotoarhiv

U

mjetnost i gospodarstvo uvijek se isprepliću jer jedno drugo treba. Može li se zapravo živjeti od umjetnosti i kolike su mogućnosti za to u Hrvatskoj? Arhitektura, glazba, film, dizajn, knjige, računalne igre, mediji, oglašavanje isprepliću u sebi umjetnost i posao. Samo u Europskoj uniji kultura i umjetnost zadužene su za stvaranje 4,3 posto ukupnog BDP-a. Slične brojke, možda čak i veće, bilježe se i kod nas. Posljednjih godina to sve više osjećamo kroz dolazak velikih svjetskih filmskih i televizijskih produkcija u Hrvatsku koje zapošljavaju domaće stručnjake i osiguravaju njihove plaće, a povećavaju i potrošnju, posebice izvan turističke sezone. Možemo li na tome zaraditi i više, pitanje je koje se samo po sebi nameće. Umjetnost je stav prema životu, ali živjeti od umjetnosti uvijek je vezano uz samo tržište, ističe Aleksandar Battista Ilić, dekan zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti

Može li se od umjetnosti živjeti u Hrvatskoj? - Biti umjetnik je stav prema životu, no živjeti od umjetnosti je uvijek vezano uz samo tržište. Hrvatska, nažalost, nema ni uređeni sustav što se tiče umjetnosti, djelomično samo porezne politike, i tu vidimo da nema osjećaja za autorske honorare. Ne potiče se sustavno ulaganje u umjetnost i tržište nekretnina. Samo primjera radi rekao bih da u Europi tržište umjetnina, samo

B&L | Business & Lifestyle

likovne umjetnosti, donosi BDP-u Europe više nego kompletna autoindustrija. Sjetimo se samo kolike su cijene umjetničkih djela koje se postižu u aukcijskim kućama koje rade svaki dan, puno radno vrijeme. To su enormne svote. U nas tržište nije uređeno, postoji sivo tržište, ali to govori i o drugim stvarima. Otvoreno je pitanje i zaštite autorskih prava u svim djelatnostima koje se bave time. Takav je tretman i prema kulturi i baštini koju također ne koristimo dovoljno, primjerice u turizmu. Naš turizam je baziran na sirovinama, a znamo kada je gospodarstvo bazirano na sirovinama - bile one drvo, sunce ili more - da je to najniža vrijednost, a dodana vrijednost odlazi negdje drugdje. Moraju li i umjetnici tražiti svoju buduć•nost, kao i u mnogim drugim djelatnostima

u inozemstvu? - Domaći likovnjaci su u vrhu svjetske umjetnosti i oni mogu biti pravi izvoznici hrvatske umjetnosti dok troše i plaćaju porez u Hrvatskoj. Sanja Iveković, Tomislav Gotovac, Mladen Stilinović ili Julije Knifer su umjetnici koji su svjetski top. Oni su pravi izvoznici koji proizvode stvari ovdje, izvoze ih, dobivaju novac i troše ga ovdje. Vrhunski umjetnici su izvoznici, a to isto može vrijediti i za dizajnere. Kultura nije potrošnja, kulturnjaci vuku društvo. Podsjetio bih da je glavni i ključni proizvod Europe kultura. Preko nje ide i turizam i konkurentnost, PR i brendiranje. Kroz kreativnost se ona prelijeva i na autoindustriju, modnu industriju i mnoge druge industrije, a dobro znamo što one znače za europsku ekonomiju. Umjetnost je za ukupnu kreativnu djelatnost i današnje poimanje kreativne

26

Meandar Julija Knifera

ekonomije ono što je matematika za tehničke znanosti. Umjetnost je sam koncentrat kreativnosti, a ta iskustva se pretaču u gospodarstvo u onim društvima koja su svjesna njene važnosti. Hrvatske su veliki, no čini se •daPotencijali dodavanje vrijednosti nije ono u čemu

ne uspijevamo. - Mi smo zadovoljni s mrvicama. Mi plaćamo komunalije, mi plaćamo dodani rad i s time smo zadovoljni. No onu kreaciju i emociju koju kupac proizvoda traži, to prepuštamo nekome drugom. Ne koristimo najvažniji resurs koji nam je na raspolaganju - ljude. Finska, primjerice, ili Danska nemaju ni približno toliko resursa koje ima Hrvatska, no oni ulažu u znanje. Kod nas se puno štreba, puno je matematike u kojoj se uče podaci. Istovremeno na međunarodnim


Tomislav Gotovac

Mladen Stilinović

SPODARSTVO ću

Sanja Iveković

natjecanjima se pokazuje kako primjena tog znanja ostaje nepoznanica. Oni ne znaju što s tim znanjem mogu učiniti. Istovremeno u ukupnom školovanju u osnovnim školama ovi klinci, koji trebaju nositi naše gospodarstvo u budućnosti, u razdoblju kada su najkreativniji imaju samo 280 sati kreativne nastave. Finska djeca u istom razdoblju imaju čak 1380 kreativnih sati. možemo učiniti? •- PoŠtostatistici smo i zemlja

s niskim odlascima na kulturna događanja u Europi. Ne participiramo u tome niti smo toga svjesni. U isto vrijeme u školama se ne potiče kreativnost i poduzetništvo nego pasivnost i štrebanje. A nama trebaju poduzetnici ne samo oni koji će biti spremni za tržište rada nego i oni koji će stvarati nova tržišta. To se može pomoću kreativnosti. Umjetnost i kultura trebaju biti zaštićene i budžetno i nacionalno i strateški, no mi iz ovog sektora koji zovemo ‘kreativne i kulturne industrije’ i koji čine dizajneri, filmska industrija, glazbena industrija, oglašavanje, mediji, također primjećujemo kako ono nije uređeno. U njemu rade tisuće ljudi. Hrvatski klaster kreativnih industrija je s Ekonomskim institutom izradio studiju koja je pokazala da 2,3 posto BDP-a donosi sama kreativna industrija. U ukupnoj kreativnoj industriji Hrvatske zaposleno je oko 130.000 ljudi. Te brojke su frapantne, no oni svi svoju vrijednost prenose u druge industrije. Uzmimo za primjer tvrtku Rimac Automobili. To je tehnološka tvrtka, no ujedno je i dizajnerska industrija. Tvrtka koja proizvodi namještaj Prostoria javnim natječajima dolazi do dizajna i proizvode

youtube/privredni.hr/ Umjetnost i posao Aleksandar Battista Ilić

plasira diljem svijeta. To je dodana vrijednost koja stvara nove proizvode. Pametnom poreznom politikom prema filmskoj industriji vratili smo u Hrvatsku velike svjetske produkcije. U tim projektima rade naši ljudi s vrhunskim svjetskim tehnologijama i od toga zarađuju. Sekundarno i svi koji su u tome, od statista do ljudi koji rade u produkciji i komunalnim uslugama, ostavljaju velik novac trošeći ga u lokalnoj sredini. li bolje raditi i u turizmu? •- Možemo Nažalost, mi imamo vrlo bahat odnos

prema baštini, a ona je temelj modernog, suvremenog turizma s visokom dodanom vrijednošću. Mi koristimo sunce i more. Baštinom možemo puno više naplatiti uslugu, ona može trajati puno duže i pomoću nje možemo ostvariti ono o čemu se tako puno priča - produljenje turističke sezone. Istovremeno nam izumiru centri gradova. Dobar primjer poslovanja je ono što rade u Rijeci gdje se grad koji je industrijsko središte pretvara u mjesto stvaranja novih vrijednosti. Istovremeno za Dubrovnik zna

27

cijeli svijet i baština mu je vrijedna. Milijuni prolaze kroz grad, ali ne dobiju visoku kvalitetu usluge, a kvaliteta života onih koji tamo žive je na stvarno niskoj razini. Te potencijale treba posložiti. Jednako je velik

Po statistici smo i zemlja s niskim odlascima na kulturna događanja u Europi potencijal i hrvatske poljoprivrede koja tu mora imati svoje mjesto. Italija je brendirala ne samo svoj život nego i svoju hranu koju i kod nas i u svijetu proizvode pod imenima talijanskih gradova. To je veliki balon moguće zarade koju treba primijetiti i u njega ozbiljno uložiti.

Business & Lifestyle | B&L


LJEPOTA U GLINI

GALERIJA KERAMIKE TOMAS

TANKA JE CRTA između keramičara i umjetnika Ponekad imam dojam kako smo ušli u preveliku širinu ponude, ali istovremeno sam svjestan kako u ponudi moramo imati artikle razne namjene budući da su zahtjevi tržišta zaista nepredvidljivi, ističe Tomas Tekst: Svetozar Sarkanjac Foto: PV fotoarhiv

I

ako postoji već devet godina u osječkoj Reisnerovoj ulici na desetak minuta hoda do gradskog središta, Galerija keramike Tomas djeluje prilično samozatajno. Većini Osječana to je još uvijek nepoznato mjesto iako je riječ o pravoj riznici različitih unikatnih predmeta. Među stotinama izloženih keramičkih predmeta ukrasne ili uporabne namjene, desetinama umjetničkih slika i grafika, te nekoliko čuvenih ženskih torbi iz BiArtis kolekcije – nemoguće je pronaći dva istovjetna predmeta. Sve su to neponovljivi originali keramičke, slikarske ili kreatorske umjetničke i stvarne vrijednosti. Idealni kao vrijedni i originalni darovi za različite prigode. Ovdje baš ništa nije “made in China” s ugraviranim lokalnim grbom ili kakvim sličnim znakovljem što asocira na “originalni” lokalni suvenir. Osim toga, vrijednost izloženih predmeta doista je dostupna svakom džepu. Tu ima sitnih keramičkih predmeta i ukrasa po cijeni već od 19 kuna, pa sve do onih vrijednih 2500 kuna. To su jedinstvene skulpture većih dimenzija u koje je uloženo

B&L | Business & Lifestyle

puno rada i materijala. Umjetničke slike dostižu vrijednost od po nekoliko tisuća kuna, a najskuplje su BiArtis ženske torbe protkane umjetničkim slikama akademskih slikara koje stoje po desetak tisuća kuna. Pored osječke Galerije Tomas, takve se torbe u Hrvatskoj još mogu kupiti jedino u Splitu, ali i u New Yorku, Parizu, Moskvi...

U Galeriji Tomas, među stotinama izloženih predmeta, nemoguće je pronaći dva istovjetna

Prisiljeni na sezonsku prodaju

“Mislim da ovom vremenu i u ovom podneblju reklama ovakve galerije ne znači puno. To više što na području Osijeka i okoline ostvarujemo jedva desetak posto prometa godišnje. Oni koji prepoznaju vrijednost onoga što nudimo za nas znaju i bez reklame i redovito nas posjećuju”, ističe Christian Tomas, vlasnik obrta i galerije Tomas, odgovarajući na pitanje zašto u lokalnoj sredini ponuda ove galerije nije prepoznatljivija. Nažalost, kupovna moć Osječana i Slavonaca realno je znatno slabija od one u Zagrebu, Rijeci, Istri ili na jadranskoj obali ljeti. “Svjedoci smo kako se tržište s godinama mijenja. Ranije je to bio uglavnom kontinent, odnosno bolje cvjećarnice, galerije, poklon-dućani i slično. Zadnjih pet-šest godina to se bitno promijenilo budući da se

FUNKCIONIRANJE KAO U IT SEKTORU Prema načinu funkcioniranja, keramičarski obrt i Galerija keramike Tomas pomalo podsjeća na rad IT sektora, ali u posve drugoj djelatnosti. S jedne strane, završni proizvodi svoje tržište nalaze dominantno izvan mjesta nastajanja. S druge strane, da bi od potencijalnih zaposlenika dobio željeno i potrebno, najprije mora uložiti u njihovo samoobrazovanje.

28


većina takvih objekata zatvorila ili su ljudi otišli raditi negdje drugdje. Stoga smo bili prisiljeni okrenuti se obali i sezonskoj prodaji. To je postalo logično jer tamo je puno veća frekvencija ljudi, bolje se može prodati i time donekle kompenzirati gubitak koji je tijekom godine nastao u kontinentalnom dijelu”, objašnjava Tomas dodajući kako su sa svojim originalnim proizvodima u sezoni prisutni od Novigrada do Dubrovnika. No, kako navodi, nije problem plasirati robu problem je naplata.

Oni koji prepoznaju vrijednost onoga što nudimo, za nas znaju i bez reklame, ističe Tomas

Između Njemačke i Hrvatske

Kao dijete naših gastarbajtera u Njemačkoj, Christian Tomas je mladenačko razdoblje uglavnom provodio na relaciji između Hrvatske i Njemačke. Stjecajem okolnosti, ali i osobnih interesa, zaintrigirali su ga predmeti od keramike i porculana. Tako je od 1992. do 1996. godine proveo u uglednoj njemačkoj radionici keramike Topferei Bergamot gdje je stjecao praktična i teorijska znanja. Nakon

NIMALO SVIJETLA BUDUĆNOST TRŽIŠTA Budućnost tržišta, kaže Tomas, ne izgleda mi nimalo svijetla. Naime, naročito među pripadnicima mlađe generacije, sve je prisutnija prodaja putem interneta. Osobno se pravim da to ne znam i idem dalje, ističe Tomas.

29

toga je u Osijeku pokrenuo vlastiti keramički obrt u kojem izrađuje različite predmete uporabne, ali i umjetničke vrijednosti. U listopadu 2008. godine otvorio je sadašnji atelje, odnosno Galeriju keramike Tomas. U međuvremenu je investirao u potrebnu opremu uključujući i posebne peći za proizvodnju keramičkih predmeta različite namjene. Uz njega i suprugu, u tom su obrtu zaposlene još tri osobe. “Kreiranjem predmeta bavimo se podjednako supruga i ja. Ponekad se dogodi da jedno od nas započne dizajniranje nekog predmeta, a drugi ga završi. Kao osnovni materijal koristimo glinu iz Njemačke, dok glazuru nabavljamo iz Njemačke i Velike Britanije”, kaže Tomas. Proizvodni i kreatorski program koji nude u svojoj galeriji sastoji se od niza predmeta uporabne vrijednosti poput stolnih i zidnih lampi, zdjela i posuda različite namjene, vaza i aroma-lampi, ali i mnoštva dekorativnih predmeta pri čijoj kreaciji daju vlastiti umjetnički štih. “Ponekad imam dojam kako smo ušli u preveliku širinu ponude, ali istovremeno sam svjestan kako u ponudi moramo imati artikle razne namjene budući da su zahtjevi tržišta zaista nepredvidljivi”, ističe Christian Tomas dodajući kako je i sve svjesniji koliko je tanka crta između keramičara i umjetnika.

Business & Lifestyle | B&L


POSJETILI SMO

JEDINSTVENA I NAJVEĆA IZLOŽBA U HRVATSKOJ I SREDNJOJ EUROPI

VODENI SVIJET U Prirodoslovna zbirka Vladimira Filipovića sadrži više od tri milijuna primjeraka puževa i školjaka te ostalog morskog svijeta, prikupljanih preko 50 godina, iz raznih dijelova svijeta Tekst: Svetozar Sarkanjac Foto: PV fotoarhiv

J

edno od težih pitanja u nekom od ovdašnjih kvizova svakako bi bilo gdje se nalazi najveća hrvatska izložba školjki i vodenog svijeta. Većina bi, logično, pomislila na neku od jadranskih destinacija poput malakoloških muzeja od Umaga, preko Baške Vode do Makarske. Ali, to ne bi bio točan odgovor.

Najveća stalna izložba vodenog svijeta nalazi se – u Osijeku!

Riječ je o prirodoslovnoj zbirci koja sadrži više od tri milijuna primjeraka puževa i školjaka te ostalog morskog svijeta, prikupljanih preko 50 godina, iz raznih dijelova svijeta. Iako je u stalnom postavu, zbog skučenoga prostora, izloženo tek nešto manje od 10 posto čitave zbirke, prema broju eksponata ovo je najveća takva izložba ne samo u Hrvatskoj nego i u Srednjoj Europi. Prema dostupnim podacima, veće zbirke u Europi se nalaze jedino još u istovrsnim muzejima u Rotterdamu i Londonu. “Mislim da je to točno. No treba znati kako u tim muzejima radi na desetine ljudi, stručnjaka i konzervatora u suradnji s mnogim znanstvenicima i vanjskim suradnicima. Kod nas, nažalost, nitko nije profesionalno

B&L | Business & Lifestyle

zaposlen. O izložbi, deponiranim eksponatima i ostalome uglavnom skrbimo supruga Mandica Stjepanović i ja, uz povremenu pomoć vrijednih članova naše udruge Gloria Maris (Slava moru)”, objašnjava zagriženi kolekcionar i vlasnik zbirke Vladimir Filipović. Inače, ovaj rođeni Osječanin od djetinjstva i najranije mladosti bavi se ronjenjem, proučavanjem živog svijeta u vodi te prikupljanjem vapnenastih kućica i ljuštura puževa, školjaka i ostalog morskog svijeta te slatkovodnih i kopnenih primjeraka mekušaca. Najveći dio zbirke prikupljen je prije 1990. godine. Nakon godina rada na zbirci Filipović je odlučio makar dio eksponata izložiti javnosti te je dio zbirke 2007. godine izložio u vlastitoj obiteljskoj kući. Tri godine poslije, u suradnji s Gradom Osijekom i tamošnjom Turističkom zajednicom, udruga Gloria Maris postavila je stalnu izložbu u osječkoj povijesnoj jezgri

U stalnom postavu, zbog skučenoga prostora, izloženo je tek nešto manje od 10 posto čitave zbirke

30

Tvrđi nedaleko Vodenih vrata (Svodovi bb). Iako je riječ o bitno prikladnijem izložbenom prostoru od onoga u obiteljskoj kući, i sadašnji izložbeni prostor je neprikladan i premali.

Preporuka Lonely Planeta

Već 2011. godine izložba je uvrštena u Registar muzeja Republike Hrvatske (MDC) kao Stalna izložba vodenog svijeta. Zbog brojnih jedinstvenosti, ali i načina stručnog vodstva kojim voditelji Vladimir i Mandica posjetiteljima nastoje približiti čaroban svijet morskih dubina čudesnih boja i oblika te interakcije koju postižu s posjetiteljima, izložbu preporučuje i ugledni turistički vodič Lonely Planet. Pored neobične činjenice da se nalazi u kontinentalnom dijelu Hrvatske, stotinama kilometara od prvog mora, izložbu krase mnoge jedinstvenosti. Tako su zastupljeni predstavnici slatkovodnih mekušaca s područja Slavonije i Baranje (Drava, Dunav, Kopački rit) te fosilni ostaci iz nekadašnjeg Panonskog mora. Posebnu cjelinu čine eksponati iz Jadranskog mora s istaknutim zaštićenim vrstama. Osim školjaka i puževa iz svih mora svijeta, na izložbi se mogu vidjeti glavonošci, spužve, koralji, zvjezdače, ježinci, rakovi, ribe, morski psi, kornjače iz raznih dijelova svijeta. Pored toga, posjetitelji mogu koristiti i bogatu literaturu, knjige i časopise iz prirodoslovlja. Budući da je većinu eksponata osobno izronio te da se godinama


SRCU SLAVONIJE profesionalna opsesija. Kako bih o svakom prikupljenom uzorku saznao što više, proučavao sam tisuće stranica različite stručne literature što je također valjalo financirati. Sva ta literatura danas je dostupna posjetiteljima i onima koji se žele više baviti time. Naglašavam kako je to bilo doba kada nije bilo interneta pa je knjiga bila ‘zakon’. Danas je sve lakše i puno dostupnije”, objašnjava Filipović.

Stručna i znanstvena potpora

Godine 2011. izložba je uvrštena u Registar muzeja Republike Hrvatske (MDC) kao Stalna izložba vodenog svijeta bavi izučavanjem vodenoga svijeta, Filipović znalački i vješto objašnjava njihove značajke. Svoje elokventne priče umješno prilagođava posjetiteljima različite dobi od predškolaca do studenata. “Zadnjih godina ljudi i sami donose neke svoje izronjene ili pronađene primjerke i daruju ih u želji da budu izloženi i predstavljeni javnosti. Jedino što zahtijevam od darivatelja jest da su uz svaki pronalazak obavezni

podaci o tome gdje i kada je školjka pronađena, koje joj je stanište. To sam i sam uvijek radio još od prvih školjaka koje sam kao dijete izronio na opatijskom području početkom davnih 60-ih godina prošloga stoljeća kada sam s roditeljima išao na more. Kasnije sam sam putovao i ronio gotovo svim svjetskim morima. To mi je postala strast te sam svaki dobiveni i zarađeni novac štedio za putovanja. S vremenom mi je to postala gotovo

31

Tijekom godina izložba je dobila čitav niz izrazito pozitivnih stručnih ocjena, između ostalih od Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, od Odjela za biologiju i Učiteljskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, od Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ili Zoološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. U takvim stručnim ocjenama, između ostalog se navodi: “Znanstvena vrijednost zbirke očituje se u tome što je najveći broj primjeraka determiniran do razine vrste, uz navođenje svih viših sistematskih kategorija... Osim znanstvenog, zbirka ima i velik izložbeni potencijal... Edukativna vrijednost je u Osijeku već prepoznata i ostvaruje se kroz suradnju s predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama, ali isto tako i sa Sveučilištem Josipa Jurja Strossmayera. Brojne radionice te stručna vodstva koja su organizirana prilagođena su uzrastu posjetitelja što zasigurno pridonosi razvoju prirodoznanstvene kulture djece i mladih, ali i širenju opće kulture odraslih posjetitelja... Zbog svoje materijalne,

Business & Lifestyle | B&L


POSJETILI SMO

Knjiga utisaka ispunjena do posljednje stranice

Svaka čast! Velika knjiga (enciklopedijskog formata) dojmova i zabilježenih utisaka posjetitelja ispunjena je do posljednje stranice. Izdvajamo samo neke: - Rođena sam u Splitu prije 62 godine. Obišla sam sve muzeje, ronila školjke, ali ovo što vi imate za mene je neprocjenjive vrijednosti. Obogatili ste mi saznanja o ljepoti života u moru. Muž mi je biolog, s njime sam puno učila i latinska imena, ali ovo je čudo na svijetu... (Nataša, Ploče) - Usred europskog kontinenta fascinantna izložba vodenog svijeta s cijelog planeta. Čestitam i zahvaljujem! (Dr. Marcel Burić, Sveučilište u Zagrebu) - Gledajući sve ove školjke, osjećam da sam u moru! (Oliver Dragojević, Split) - Bez riječi! Želim vam da u budućnosti bude osnovan prirodoslovni muzej u Osijeku s ovom predivnom zbirkom. Zaista sam oduševljena cijelom kolekcijom. Bila sam u malakološkom muzeju u Makarskoj i nisam mogla zamisliti da postoji još nešto ljepše, ali ovo je zaista zasjenilo i muzej u Makarskoj. Svaka čast na općem znanju i trudu te dobroj volji da nas upoznate s tim ljepotama mora. (Eva Vukelić, Osijek) - Ovo bogatstvo pod hitno treba postati predmet interesa i skrbi Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva pomorstva i svih zainteresiranih za turizam. (dr. Margita Pavleković)

znanstvene, stručne te edukativne uloge Malakološka zbirka Vladimira Filipovića u Hrvatskoj zauzima zaista posebno mjesto te zaslužuje potporu nadležnih institucija kako bi s njenom vrijednošću bila upoznata i šira javnost... Zbog svojeg opsega i goleme količine materijala te velike materijalne i znanstvene vrijednosti zbirka Vladimira Filipovića na najboljem je putu da postane zaštićena kao pokretno kulturno dobro Republike Hrvatske. Zbog toga je izrazito važno samoj zbirci, kao i stalnim postavima

Za kvalitetno održavanje ove bogate zbirke, pored adekvatnijeg izložbenog prostora, potrebna su i znatna sredstva i izložbama sastavljenim od materijala iz te zbirke osigurati smještaj u odgovarajućem prostoru na lokacijama koje su lako dostupne posjetiteljima...”

I jedno “ali” za kraj

U ovoj lijepoj i vrijednoj kolekcionarskoj priči, pored brojnih superlativa, postoji i jedan veliki problem. Naime, za kvalitetno održavanje ove bogate zbirke, pored adekvatnijeg izložbenog prostora, potrebna su i znatna sredstva. Najveći dio uloženoga do sada je bio isključivi doprinos obitelji Filipović-Stjepanović. Krajnje je vrijeme da se u razvoj, ali i dugoročni opstanak ove zbirke pored Grada Osijeka, uključe i nadležne županijske, ali i državne institucije. Jer, pored već istaknute znanstvene i edukativne vrijednosti, ova zbirka i pripadajuća izložba definitivno obogaćuju kulturnu i turističku ponudu Osijeka i ovog dijela Hrvatske.

B&L | Business & Lifestyle

32


KLESARSKA ŠKOLA PUČIŠĆA

TRADICIJA

Za kamenoklesare uvijek ima posla Ovo je zanimanje koje je dobro plaćeno, a posao je vrlo lako dobiti. Jedino ograničenje je roditeljska percepcija - jer roditelji uglavnom smatraju da im djeca trebaju studirati i raditi lagan posao, ističe Vlahović Tekst: Jozo Vrdoljak Foto: PV fotoarhiv

K

lesarska škola u Pučišćima na Braču jedina je škola u Hrvatskoj u kojoj se školuju kamenoklesari. Ove godine je u tu školu krenulo 68 srednjoškolaca što nikako ne zadovoljava dugogodišnjeg ravnatelja Tončija Vlahovića, koji će uskoro prepustiti ravnateljsko mjesto nasljedniku, ali će i nakon odlaska u mirovinu voditi važne projekte vezane uz školu. Prema njegovim riječima, ta škola, koju je

nekada pohađalo i više od 130 učenika, počela je s radom 1909. godine, koji je prekinut između dva svjetska rata. U tom su se razdoblju kamenoklesari obučavali praktičnim radom u nekoj od mnogobrojnih bračkih kamenoklesarskih radionica. Škola je ponovno započela s radom 1946. godine i do danas radi bez prekida. Ministarstvo kulture - Konzervatorski odjel u Splitu zaštitilo ju je kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Škola je

i organizator stručnog simpozija o kamenu, a izdaje i stručni časopis. Učenike stipendira Ministarstvo gospodarstva jer je obrada kamena deficitarno zanimanje. “Učenici nam dolaze iz raznih krajeva Hrvatske. Imamo i nekoliko učenika iz Bosne i Hercegovine te jednog iz Češke. Škola surađuje s nizom sličnih škola i dosta je aktivna na međunarodnom planu. S obzirom na to da smo u Europskoj uniji, svaki učenik iz Europe ima

Tko god hoće raditi, a završio je našu trogodišnju ili čeverogodišnju školu, to može, ističe Vlahović

33

Business & Lifestyle | B&L


TRADICIJA

iste uvjete upisa kao i hrvatski, no svakako mora naučiti hrvatski jezik”, ističe Vlahović.

Poslodavci u školi traže radnike

Prema Vlahovićevu mišljenju, kada završe školovanje, učenici ne bi trebali imati nikavog problema s pronalaskom posla. U Hrvatskoj, prema podacima s kojima raspolaže, ima 460 klesarskih obrtničkih radionice, 120 poduzeća te nekoliko velikih dioničkih društava. “Posla u kamenarskoj djelatnosti, u kojoj radi gotovo 5000 radnika, ima i nije rijetkost da poslodavci dolaze u školu u potrazi za budućim radnicima, i to ne samo oni iz Hrvatske, nego čak i inozemstva. Upravo nam je najavio svoj posjet jedan menadžer iz Australije koji bi zaposlio nekoliko naših učenika koji bi imali odlične uvjete za rad”, ističe Vlahović dodajući kako je optimist kad je riječ o povećanju broja učenika u budućnosti. “Ovo je zanimanje koje je dobro plaćeno, a posao je vrlo lako dobiti. Jedino ograničenje je roditeljska percepcija - jer roditelji

B&L | Business & Lifestyle

Klesarska škola će ustrajati na realizaciji više klesarske škole kojom bi se zaokružila vertikala u klesarskome zanatu, tvrdi Vlahović uglavnom smatraju da im djeca trebaju studirati i raditi lagan posao. U Njemačkoj su strukovne škole pune učenika jer su djeca odgajana tako da što prije počnu raditi i da se osamostale. Tko god hoće raditi, a završio je našu trogodišnju ili čeverogodišnju školu, to može. Naši bivši učenici rade diljem svijeta. Čak i u vrijeme bivše države kada je bilo teško dobiti radnu dozvolu i vizu za SAD, naši učenici su dobivali vize i zapošljavali se. Uvažavala se preporuka naše škole i bila je presudna u dobivanju radne dozvole za SAD, Kanadu i Australiju”, pojašnjava Vlahović. Kad je riječ o trendovima, Vlahović kaže da se traže prirodni materijali, a brački kamen je uvijek u modi. Inače, na tom otoku postoji oko 80 poslodavaca koji se bave

34

obradom kamena. “Netko ima jednog, a netko i 20 radnika. Što se tiče Jadrankamena, tvrtke koja je sa 300 spala na 140 radnika, on i prošle i ove godine traži mlade radnike. Iako je u stečaju, ta tvrtka posluje pozitivno, a nešto čak i investiraju. Imaju se brački učenici naše škole gdje zaposliti i na Braču, a to je solidno plaćan posao”, tvrdi Vlahović. Klesarska škola nikada nije oskudijevala u nastavničkom kadru i to je njena velika vrijednost. “Čak i u vrijeme najveće konjunkture naši nastavnici koji imaju svoje radionice su predavali i željeli su predavati. Vrhunski brački klesari i inženjeri su uvijek imali volju biti i nastavnici te svoje veliko znanje prenositi na učenike”, naglašava Vlahović.


Rad na poboljšanju kurikuluma

Inače, u tijeku je dogradnja škole - projekt vrijedan 11 milijuna kuna za što su sredstva osigurali Splitsko-dalmatinska županija i Fond za razvoj otoka. U novim prostorima predviđeni su izgradnja i opremanje praktikuma za strojnu obradu kamena sa četiri karakteristična stroja, praktikum za montažu i modeliranje, tehničke crtaonice koja je online povezana sa strojevima, praktikuma za petrografiju te knjižnice s čitaonicom. Uvođenje potrebne tehnologije za obradu kamena, uz ručno-klesarski dio dovest će, prema Vlahovićevom mišljenju, Klesarsku školu na ono mjesto u europskome sustavu školovanja koje joj i pripada. “Uz poboljšane prostorne i materijalne uvjete, Klesarska škola će ustrajati na realizaciji više klesarske škole kojom bi se zaokružila vertikala u klesarskome zanatu. Do sada smo radili edukacije samo teoretski, a sada možemo i praktično. Imat ćemo i konferencijsku dvoranu kamo će dolaziti predavači iz inozemstva. Dogradnja bi trebala biti

gotova za dvije godine, a mi ćemo postati referentni centar izvrsnosti. Za ovu je školu jako važna činjenica da ima i učenički dom. Svaka soba ima kupaonicu tako da za vrijeme ljetnih praznika radimo kao hotel. Tim sredstvima opremamo sobe i nabavljamo opremu za školu”, pojašnjava Vlahović. Klesarska škola surađuje i s Građevinskim fakultetom u Splitu na projektu vrijednom 170.000 eura kojim će se u sklopu škole izgraditi laboratorij za ispitivanje kvalitete kamena, a prva faza je već završena. “Cilj nam je poboljšanje kurikuluma nakon realizacije ovog projekta”, ističe Vlahović.

Uključenost u EU projekte

Klesarska škola Pučišća primljena je u europske asocijacije 2002. godine. Primljena je u European Association of Building Crafts and Design, udruženje osnovano u okviru šireg europskog udruženja European Association of Craft, Small and Medium-sized Enterprises, koje vodi brigu o obrtnicima te malim i srednjim poduzećima. Na Braču vole u šali reći: puno prije nego Hrvatska.

35

To je organizacija koja okuplja klesarske udruge, klesarske škole, obrtnike, ustanove, komore iz 18 europskih država u cilju održavanja i unapređenja klesarstva. Kamenoklesarska škola je trenutačno uključena u četiri EU projekta. Partnere imaju u dvije škole u Dijonu u Francuskoj u kojem je, zbog odlične suradnje, jedna ulica dobila naziv Bračka ulica. Drugi projekt je s obrtničkim školama iz Sežane i Ljubljane. Ova dva projekta su iz programa Erasmus. Treći projekt je pilot-projekt Europske komisije u kojem je riječ o razmjeni učenika. Dva učenika iz Francuske se dijelom obrazuju u školi, a dijelom kod bračkih kamenoklesara. Dva učenika Klesarske škole uskoro očekuju poziv iz Francuske. Četvrti projekt je upravo startao, a vodi ga Njemačko udruženje industrije kamena u koje su uključene i španjolske, francuske te austrijske organizacije. Teško je nabrojiti nastupe i stručne skupove na kojima je Klesarska škola iz Pučišća sudjelovala. Kroz njenu dugu povijest bilo ih je doista puno.

Business & Lifestyle | B&L


OKTANIMA S LJUBAVLJU Tekst: Krešimir Sočković Foto: Privatni arhiv CPR Custom Garage

D

va prijatelja i kuma, ljubitelja oktana, motocikala i starih automobila, s dosta znanja o popravcima i obnovi odlučili su svoje usluge koje su pružali u svom rodnom gradu Vinkovcima proširiti i dići na višu razinu. CPR Customs Garage, iako se u početku bavio servisom i obnovom francuskih automobila, nedavno je okrenuo novu stranicu. I tim svojim korakom zainteresirao mnoge koji imaju iste afinitete. U posao s motociklima je, kako kaže vlasnik CPR Customs Garagea Ivan Vukoja, krenuo tek potkraj prošle godine jer su mu prije desetak godina prioriteti ipak bili opremanje radionice i razvoj posla. “Određena skupina ljudi mi je možda indirektno nabijala komplekse činjenicom da su mi govorili ili pokazivali kako

ICA ŠLAJFERICA u STVARNOST Prvom Yamahom Dragstar sam dokazao i sebi i drugima da se s manjim budžetom može dobiti izvrstan personalizirani motocikl, ističe Vukoja neću moći nabaviti dobar motocikl jer on naprosto ne može biti jeftiniji od dvadesetak ili tridesetak tisuća eura. Upravo stoga sam lani odlučio da krenem u nešto što ne mora biti tako skupo, da to može biti nešto što si mogu priuštiti i što mogu složiti na svoj poseban način. I to je bila prva Yamaha Dragstar kojom sam dokazao i sebi i drugima da se s manjim budžetom može dobiti izvrstan personalizirani motocikl koji je istovremeno zanimljiv i upadljiv svima. Ali i dovoljno ozbiljan da njime možeš otići bilo kamo”, ističe Vukoja, kojega njegovi prijatelji znaju i pod nadimkom Ica Šlajferica.

Uz zanimljive motocikle, za koje već postoji interes i izvan Hrvatske, u ovoj se manufakturi izrađuju i neki drugi proizvodi poput stolaca napravljenih od buradi za naftu koji su, zahvaljući tome što su mali, ujedno i fleksibilni.

Otvoreni za različite projekte

“Sva četiri motora koja smo radili polovinom godine su negdje na razini cijene koja je prihvatljiva nekome s prosječnim hrvatskim primanjima. Želio sam dokazati da mi koji maštamo o takvim motociklima ne moramo strahovati da si to nećemo

Prerade koje rade najčešće su bazirane na japanskim motorima koji nude nisku cijenu uz veliku pouzdanost

B&L | Business & Lifestyle

36


CPR CUSTOM GARAGE

youtube/privredni.hr/ CPR Custom Garage

pretvara snove nikada priuštiti i da s nekim manjim, pristupačnim kreditom mogu ostvariti svoje želje i voziti isto ono što ja vozim”, naglašava Vukoja. Prerade koje rade najčešće su bazirane na japanskim motorima koji nude nisku cijenu uz veliku pouzdanost. No svakome tko ima ideju i zna što i kako želi da mu izgleda motocikl, spremni su izaći u susret. Iako za sada rade i popravke i prerade automobila, cilj im je da se posvete isključivo motociklima. “Trenutačno ne radimo samo na motorima. Nismo namjerno nazvali tvrtku CPR Custom Motorcycles ili nekako slično,

nego želimo i dalje biti otvoreni za različite projekte koji nam mogu biti zanimljivi. Zovemo se Custom Garage jer ima mnogo čudnovatih stvari koje sada radimo - fotelje, namještaj... Želja mi je da radimo ono što ne može svatko raditi i da idemo u tom smjeru. Dokazali smo da je to moguće, a i drugi su to prepoznali. Vjerujem da ćemo u sljedećih pet ili 10 godina doći na tu razinu da samo od toga živimo i u tome i dalje uživamo”, zaključuje Vukoja. Ako želite biti primijećeni na cesti i znate kakav vam se stil sviđa, CPR Custom Garage vam može pomoći da maštu pretvorite u stvarnost.

Automehaničarska radionica postala je manufaktura iz koje izlaze skulpture na dva kotača koje si može priuštiti gotovo svatko

37

Business & Lifestyle | B&L


BRIJA U BRIJAČNICI

SALON ŠPANIĆ

Jedini wellnes samo za muškarce Klasičnih barber shopova koji bi se bavili isključivo stilom i uređenjem muškaraca u kompletnom smislu - kose, brade i brkova - u formi pop-upa, rockabillyja ili u stilu 20-ih godina prošloga stoljeća sve je manje, ističe Španić Tekst: Krešimir Sočković

prije moje odluke da se time počnem baviti. Nisam imao pritisak u obitelji dok nije došlo vrijeme za odluku koju ću srednju školu pohađati. Kako mi je djed počeo raditi 1948. godine i 1954. godine otvorio svoj prvi barber shop, nakon toga i moj otac, bio je logičan slijed da krenem tim putem iako tada još nisam razmišljao o tome kao životnoj opciji. Otac je to dosta lukavo odradio. Pozvao me je u brijačnicu i dao mi priliku da mu pomažem u poslu. Sa 14 godina - kada to probaš i uđeš u krug koji ti donosi prvi džeparac - to je bilo to. Cijelo ljeto sam ostao u brijačnici i sada, 20 godina kasnije, i dalje joj se vraćam”, dodaje Španić. Posao je zarazan i dinamičan, a scena mladih i novih barbera postala je gotovo trend. “Ova ekipa koja je sada na barber sceni je jaka i sada je u najboljim godinama. U sljedećih desetak godina je na nama da se potrudimo kako bi naše ideje zaživjele. Iz te želje je nastalo udruženje tima Akademije koje radi na edukacijama koje na različite načine dolaze do barbera i klijenata. Želja nam je pokušati animirati s v e one koji nisu na sceni, koji nisu barberi i koji se uopće ne bave tim poslom i zanimanjem da dođu u barber shop, da pokušaju to raditi i možda, u jednom trenutku, ostanu raditi kao brice. To je cjeloživotno zanimanje. Muškarci će se uvijek brijati i šišati i tražiti neku njegu. Možda brade neće sutra biti trend, no brijanje sigurno hoće. Brijanje je wellness tretman koji je ugodan i koji će uvijek privlačiti klijente”, zaključuje Španić.

Foto: Privatni arhiv Barber Španić

J

e li njegov salon barber shop, brijačnica ili frizerski salon? Vlasnik Salona Španić u Vinkovcima Krešimir Španić kaže kako nije važno jer već treću generaciju u njegov salon ljudi dolaze kako bi se uljepšali. Svoj salon, nakon djeda i oca, Krešimir je otvorio 2004. godine. I od tada radi na promociji svojeg posla u susjedstvu, gradu, na skupovima i sajmovima u Hrvatskoj i inozemstvu. “Klasičnih barber shopova koji bi se bavili isključivo stilom i uređenjem muškaraca u kompletnom smislu - kose, brade i brkova - u formi pop-upa, rockabillyja ili u stilu 20-ih godina prošloga stoljeća sve je manje i sada već pomalo mijenjaju smjer. Prestaju biti, naime, hipstersko okupljalište i postaju main stream ili srednja struja, a kamo će to otići, tek ćemo vidjeti u idućim godinama.

Cjeloživotno zanimanje

Sajmovi su odlična stvar za promociju našeg odabira, no još se nije dogodilo da je cijela scena u potpunosti zaživjela i nema nas dovoljno. Barber shopova nema dovoljno i nema ljudi koji to mogu raditi osim možda da se neki frizeri reprogramiraju i prebace na uređenje muškaraca te da nastave u tom smjeru. Jer barber shop je stil života i od njega se može dobro živjeti. To nije prolazni trend nego cjeloživotno zanimanje”, ističe Španić. Ideju za ovaj posao nije dugo tražio. “Ideja je nastala puno

Barber shop je stil života i od njega se može dobro živjeti, pojašnjava Španić

B&L | Business & Lifestyle

38


youtube/privredni.hr/ barber španić

U Vinkovcima mladi brijač i frizer već treću generaciju radi na izgledu svojih sugrađana. A svoje znanje širi i puno dalje

39

Business & Lifestyle | B&L


24 SATA

ŽENEVA

Tekst: Sanja Plješa Foto: PV fotoarhiv

N

a obali jezera, na mjestu gdje se Ženevsko jezero ulijeva u rijeku Ronu, smjestila se Ženeva. Taj elegantan grad prvi put se spominje u spisima Julija Cezara, u njegovim komentarima o Galskim ratovima. Nakon rimskog osvajanja, Ženeva je postala rimska provincija da bi je u 9. stoljeću proglasili glavnim gradom Burgundije. Ženevom su vladali Burgundi, Franci, rimski carevi, pa i biskupi, i to sve do razdoblja reformacije kada je grad postao republika. Danas je Ženeva glavni grad Ženevskog kantona, a svoj visoki međunarodni ugled stekla je stoga što je sjedište brojnih međunarodnih organizacija, uključujući i europsko sjedište Ujedinjenih naroda. U tom se gradu nalaze i brojne svjetske banke, dizajnerske trgovine poput Louis Vuittona ili Cartiera, potom zlatarnice te sav glamur europskog i svjetskog biznisa. Putujući vlakom od Züricha do Ženeve, poslovni ljudi, ali i ostali putnici namjernici, prije svega će uživati u nevjerojatnoj točnosti švicarske željeznice, ali i jednostavnosti i udobnosti prijevoza. Pažnju će vam svakako privući okoliš kroz koji se prolazi, posebice njegova uređenost. Putujući do Ženeve nećete ostati ravnodušni na ljepotu Lausanne, grada koji se nalazi podno vinograda. I eto, nakon dva sata ugodnog putovanja stići ćete u Ženevu. Već sam pogled na ulicu, kada izađete iz zgrade željezničkog kolodvora, dat će vam do znanja da ste došli u drugi dio

B&L | Business & Lifestyle

40


LEŽERNA LJEPOTA FRANCUSKOGA ŠARMA Iako grad možete obići turističkim vlakićima ili busevima za turističko razgledavanje, ipak je naša preporuka šetnja oko jezera jer užitak koji će vam ona donijeti je neopisiv Švicarske, drugačiji od njemačke uređenosti i strogosti Züricha. Ženeva će vas dočekati u svoj svojoj ljepoti, romantičnosti, francuskom šarmu i ležernosti. Bez obzira na to koji hotel odaberete za mjesto svog kraćeg ili duljeg boravka, morate znati da je smještaj prilično skup, baš kao što je skupa i sama država u koju ste se uputili. Smještaj i ponuda hotela kategorije četiri zvjezdice, u kojima je prosječna cijena noćenja oko 2000 kuna, zadovoljit će svakog zahtjev-

Najveće prirodno jezero u Zapadnoj Europi

Nakon što ste se najeli i pogledali trgovine, vrijeme je za oblizak Ženeve. Iako taj grad možete obići malim turističkim vlakićima ili busevima za turističko razgledavanje, ipak je naša preporuka šetnja oko jezera. Užitak koji će vam donijeti šetnja pored tog jednog od najvećih prirodnih jezera u Zapadnoj Europi naprosto je neopisiv. Još kada se uključi veliki vodoskok, koji baca vodu do 140 me-

Jet d’Eau je jedna od najviših fontana u Europi, a svake sekunde kroz nju proteče čak 500 litara vode nijeg gosta. Ako poželite nešto pojesti, a da nije preskupo, tada je svakako naša preporuka odlazak u neku od talijanskih pizzerija i trattorija ili pak u libanonski ili kineski restoran. Za petnaestak švicarskih franaka dobit ćete vrlo ukusan objed. No poželite li kupiti odjeću, a niste baš pri novcu nemojte da vas zavaraju outleti s popustom od 70 do 80 posto. Naime, unatoč tako velikom popustima brendirana odjeća i dalje je vrlo skupa za naše džepove, pa tako primjerice zimska jakna stoji oko 400 franaka, dakako s popustom.

tara u zrak - Jet d’ Eau (koga se ne bi posramio ni zagrebački gradonačelnik da ga ima u hrvatskoj metropoli) užitak je kompletan. Upravo je to jedna od najviših fontana u Europi, spektakularna kulisa za fotografiranje, pogotovo pri zalasku sunca. Zanimljivo je kako se hidraulička pumpa, zahvaljujući kojoj je nastao Jet d’Eau, gradila za potrebe dostavljanja vode ostalim gradskim fontanama. No njen sporedni ventil danas je jedna od najznačajnijih gradskih znamenitosti zbog kojeg je to najpoznatija fontana. Kada je ventil uključen, izbacuje se voda koja se

41

ne raspršuje kako biste očekivali. Naime, logičnije je očekivati pravilniji mlaz vode, no za dodatni vodeni učinak pobrinula se dodatna mlaznica koja stvara milijune raspršenih mjehurića. U svakoj sekundi, kroz fontanu proteče čak 500 litara vode. Pariz ima svoj Eiffelov toranj, a Ženeva Jet d’Eau, koji je posebice lijep navečer kada je osvijetljen. Nakon uživanja u pogledu na to vodeno čudo, preporučamo vam šetnju engleskim vrtom - Jardin Anglais. Na samom njegovom ulazu nalazi se veliki Cvjetni sat. To je, na neki način, spomenik ženevskom i švicarskom urarstvu. Cvjetni sat sastoji se od više od 6500 cvjetova, a šareni aranžman mijenja se nekoliko puta godišnje. Šetajući vrtom doći ćete do Spomenika švicarskom ujedinjenju, kojim se obilježava ulazak Ženeve u konfederaciju 1814. godine. Tamo je i brončana fontana te drveni paviljon u kojem su mnogi Švicarci, ali i turisti, doživjeli mnoge romantične trenutke. Tijekom ljeta, u Jardin Anglaisu održava se Geneva festival. Nakon šetnje Jardin Anglaisom preporučamo vam obilazak katedrale sv. Petra u Starom gradu. No francuski, mediteranski štih najbolje ćete osjetiti ako se malo odmaknete od samog središta Ženeve, u njenu okolicu Carouge. To je zapravo općina izvan gradskih granica samoga grada, no ipak spada u šire područje Ženeve. Sredinom 18. stoljeća bila je malo mjesto, a nakon toga je njome upravljala talijanska kraljevska obitelj Savoy. Oni su angažirali arhitekte koji su izmijenili izgled Carougea te to mjestašce pretvorili u talijanski gradić. Danas je Carouge gradić čije su ulice prepune zelenila, fontana, a tamo se nalaze i slikovite crkvice.

Business & Lifestyle | B&L


DISKOGRAFIJA

Ne radite s kuhanim graškom nego sa živom umjetnošću Ako radite s ljudima koji imaju neobičan talent na bilo kojem području u životu, to može biti i izazovno i zabavno u jednakoj mjeri, kaže Stringer koji tvrdi da nije nimalo ushićen radom sa slavnim osobama koje imaju iste kaprice kao najbolji izvođači u bilo kojoj drugoj industriji Tekst: Simon Duke/The Sunday Times/The Interview People Foto: PV fotoarhiv

J

edne noći ranih 90-ih Rob Stringer sišao je u veliku prostoriju ispunjenu dimom koja je zaudarala po ustajalom pivu. Taj je lovac na talente otputovao u noćni klub Moles u gradiću Bathu kako bi vidio najnoviji britanski bend - četiri sirova velška zanesenjaka koja su željela ponovno izmisliti rock’n’roll. Raspametio ga je 25-minutni set grupe The Manic Street Preachers. “Bilo je kratko, britko i slatko”, prisjeća se Stringer koji ih je, ne gubeći vrijeme, odmah angažirao za kuću Columbia Records. To je istodobno bilo i prvo potpisivanje ugovora u njegovoj glazbenoj karijeri. Grupa je potom prodala 10 milijuna albuma, dok se Stringer uspeo na sam vrh glazbene industrije. Ove godine postao je glavni izvršni direktor diskografske kuće Sony Music, čiji roster uključuje Adele, Beyoncé, Davida Bowieja, One Direction - te Boney M.

B&L | Business & Lifestyle

On je dio dinastije mini medija - njegov stariji brat Sir Howard Stringer, veteran Vijetnamskog rata i formalno obrazovan na Oxfordu, nekad je vodio Sony Corp, prethodnicu ove diskografske kuće. Mlađi Stringer preuzeo je upravljanje drugom muzičkom etiketom na svijetu u vrijeme burnih promjena. U prošlosti su izvršni direktori u diskografskoj industriji morali izvoditi svakakve pothvate kako bi zadovoljili monumentalni ego svojih zvijezda. “Michael Jackson volio je da njegovi platinasti diskovi budu ove veličine”, kaže Stringer, pokazujući prema 50-inčnom TV ekranu, dodajući kako ih je kralj popa čuvao u skladištu u Arizoni. Danas su pak najveća Stringerova briga, ali i njegovih kolega, preuzimatelji iz svijeta tehnologije koji ih pokušavaju izgurati. Gotovina rijeke potrošača prelijeva se u digitalne streaming servise kao što su Spotify i Apple Music i mogla bi zaustaviti 15-godišnje potonuće prihoda u diskografskoj industriji, ali Stringer ne vjeruje da će se to nužno pretvoriti u blagostanje za sve. “Na raspolaganju je više novca nego ikad

42

Radni dan od 7 do 23 Izvršni direktor diskografske kuće Sony Music ustaje u 7 ujutro i provjerava svoje e-mailove. Stan obitelji Stringer na Manhattanu udaljen je dvije minute hoda od sjedišta tvrtke u Madison Avenue. Obično sjeda za radni stol prije 9.30 ujutro. Stringer provodi većinu dana na sastancima s umjetnicima i menadžerima te sa stratezima kuće Sony i komercijalistima. “Puno ljudi me posjećuje”, kaže. Kad napusti ured, Stringer ode kući na sat ili dva, a potom je vrijeme za večernji izlazak. Odlazi na brojna događanja u diskografskoj industriji i koncerte, ali se voli vratiti kući do 23 sata. Tri četvrtine vremena provodi u New Yorku, a često putuje u Los Angeles i London.


Rob Stringer GLAVNI IZVRŠNI DIREKTOR DISKOGRAFSKE KUĆE SONY MUSIC

Ako ima milijardu streamova, svatko zarađuje. To je profitabilni pothvat i za umjetnika i producenta i za etiketu. Hitovi mogu generirati dohodak tijekom duljeg vremena. I nakon toliko godina putem streama se još sluša Happy Pharrella Williamsa. Naprosto je dugovječna

43

Business & Lifestyle | B&L


DISKOGRAFIJA do sada u povijesti, ali još se treba odlučiti o načinu njegove raspodjele”, kaže Stringer.

Streaming pomaže

Streaming jest pomogao ovoj napaćenoj industriji, kaže on, ali je dao veću moć umjetnicima i onima kao što je Spotify, čiji algoritmi sve više određuju ono što će pretplatnici slušati. Dugoročno, velike bi etikete mogle biti marginalizirane ako u konačnici glazbenici spadnu na izravan kontakt sa stranicama za streaming. “Ne kontroliramo distribuciju i stoga nemamo tako veliku kontrolu nad vlastitom sudbinom kakvu smo imali tijekom procvata CD-a ili eksplozije vinila 60-ih”, pojašnjava Stringer, napominjući kako se odnos s kanalima digitalne distribucije ne razlikuje u potpunosti od vremena u kojem su vladali HMV i Woolworths. “Kod streaminga želimo biti na vrhu playliste ili početne stranice što se ne razlikuje od želje da se postavi display u trgovini u Tower Recordsu”, kaže šef Sony Musica ostavljajući pomalo izmoždeni dojam dok sjeda u kožnati stolac na okretanje u svom uredu u Londonu. Obučen u komotnu plavu jaknu, T-shirt majicu i tamne chino hlače, susretljiv je i šarmantan, dakle, ima ključne kvalitete za uspjeh u industriji zabave. Stringer se ne slaže s kritičarima kad prigovaraju zbog skromnih plaća koje dobivaju s digitalnih platformi. Istina je da svaki stream zaradi samo stotinke centa, ali ti iznosi se brzo penju kad se neka pjesma proširi svijetom. “Ako ima milijardu streamova, svatko zarađuje. To je profitabilni pothvat i za umjetnika i producenta i za etiketu”, ističe on napominjući da hitovi mogu generirati dohodak tijekom duljeg vremena. “I nakon toliko godina putem streama se još sluša Happy Pharrella Williamsa. Naprosto

Ne kontroliramo distribuciju i stoga nemamo tako veliku kontrolu nad vlastitom sudbinom kakvu smo imali tijekom procvata CD-a ili eksplozije vinila 60-ih. Odnos s kanalima digitalne distribucije ne razlikuje se u potpunosti od vremena u kojem su vladali HMV i Woolworths je dugovječna. Znači, ekonomska računica se znatno razlikuje”, dodaje. Sony i njegovi glavni rivali Warner i Universal nedavno su potpisali dugoročne sporazume o licenciranju s uslugom Spotify, a koji tek trebaju generirati dobit. To je skresalo isplatu te platforme diskografskoj industriji s oko 55 na 52 penija za svaku zarađenu funtu. Sva tri diskografska giganta imaju po mali udio u platformi Spotify,

Kod streaminga želimo biti na vrhu playliste ili početne stranice, što se ne razlikuje od želje da se postavi display u trgovini u Tower Recordsu

B&L | Business & Lifestyle

44

koja planira kotirati u New Yorku početkom sljedeće godine s evaluacijom od 16 milijardi dolara (12 milijardi funti).

YouTube - slon u staklarnici

Stringer kaže da će trebati postojati četiri ili pet velikih streaming platformi kako bi došlo do jačanja konkurencije. Slon u staklarnici je YouTube, dio Googleove grupe. Uslijed rupa u zakonu o autorskom pravu, tantijeme koje plaća ta videostranica znatno su niže nego kod streaminga ili emitiranja na radiju. “To je sjajna platforma za promociju i umjetnicima se sviđa, ali ne plaća ljude onako kako mi smatramo odgovarajućim”, kaže Stringer i dodaje kako se s YouTubeom razgovori nastavljaju te da su prilično


pozitivni. No ipak se može zaključiti kako Stringer smatra da se to pitanje neće uskoro riješiti. Stringer tvrdi da nije nimalo ushićen radom sa slavnim osobama koje imaju iste kaprice kao najbolji izvođači u bilo kojoj drugoj industriji. “Ako radite s ljudima koji imaju neobičan talent na bilo kojem području u životu, to može biti i izazovno i zabavno u jednakoj mjeri”, ističe on dodajući “nemate posla s kuhanim graškom. Radite sa živom umjetnošću”. Aludirajući na Guya Handsa, čije je društvo s privatnim kapitalom izgubilo 1,7 milijardi funti tijekom preuzimanja EMI-ja 2007. godine, Stringer smatra kako su ljudi izvan te branše smatrali da će poslovanje s talentima biti lako što ih je dovelo do toga da budu oderani. Inače, ovaj je 55-godišnjak prijatelj s brojnim slavnim osobama s kojima je potpisao ugovore tijekom svih ovih godina, uključujući The Manicse. Ove godine Stringer je dobitnik nagrade Music Industry Trusts Award te se očekuje se da će mu basist i tekstopisac te grupe Nicky Wire uručiti tu nagradu čiji su dobitnici, primjerice, Sir George Martin i Sir Elton John. Takvo uzvišeno društvo daleko je od Stringerovog odgoja na, kako sam kaže, imanju niže srednje klase u Aylesburyju, u pokrajini Buckinghamshire. Njegov je otac bio časnik RAF-a, a majka asistentica u nastavi, dok mu je brat Howard 20 godina stariji od njega. “Ja sam bio pogreška. Mama me rodila sa 40 godina, a tata mi je tada imao 50. Mislim da je moj dolazak poput Belzebuba uništio njihove živote”, kaže on. Stringer je dobio svoj prvi gramofon kad je imao sedam godina. Sa 12 godina otišao je na svoj prvi koncert na stadionu Wembley, gdje su nastupali The Beach Boys i The Eagles, da bi dvije godine kasnije počeo odlaziti na lokalno glazbeno okupljalište pod nazivom Friars. “Morao sam nositi smiješnu odjeću kako bih izgledao stariji nego što sam bio. Izgledao sam poput Aleda Jonesa”, prisjeća se. Nakon mature, studirao je sociologiju na Sveučilištu Goldsmiths College u sjeveroistočnom Londonu. Zatim je proveo

Streaming jest pomogao ovoj napaćenoj industriji, ali je dao veću moć umjetnicima i onima kao što je Spotify

On je pravi student glazbene industrije, kaže Grainge za Stringera

45

godinu dana radeći kao organizator zabavnih događanja za posredovanje s grupama kao što je Simply Red. Tada je dobio posao u odjelu za marketing tvrtke CBS Records, koju je kasnije kupila tvrtka Sony te je uvelike napredovao na poslu.

Stariji brat kao uzor

Kad je riječ o njegovom starijem bratu, Stringer očito osjeća strahopoštovanje prema njemu. Nakon što je diplomirao u 1960-ima, Howard je emigrirao u SAD želeći postati ratni izvjestitelj. Šest tjedana kasnije pozvan je u američku vojsku kao vojni policajac. Nakon razdoblja u Vijetnamu postao je zvijezda dokumentaraca na CBS-u, da bi kasnih 80-ih već vodio TV mrežu. Godine 2005. godine imenovan je glavnim izvršnim direktorom tvrtke Sony i jedan je od prvih stranih šefova te vodeće japanske kompanije. Kao tinejdžer, Rob je provodio ljeta na Manhattanu sa svojim bratom. “Howardov uzor je bio naš otac. On je bio siroče koje je odraslo u domu, a završio je kao vođa eskadrile RAF-a. Ali Howard je bio moj uzor. Ono što je napravio u SAD-u bilo je doista dojmljivo: išao je u Vijetnam, za Boga miloga”, ističe. Stringer je stari poznanik i povremeni sparing partner Sir Luciana Graingea, bivšeg londonskog lovca na talente koji je na čelu tvrtke Universal Music Group. “Poznajem Roba već gotovo 30 godina i doista se divim njegovoj dubokoj posvećenosti i brizi za našu industriju. On je pravi student glazbene industrije”, kaže Grainge. Stringer, za prevlast britanskih izvršnih direktora u toj industriji, smatra zaslužim BBC uključujući Simona Cowella i Simona Fullera. “Radio 1 običavao je, uz disko glazbu, puštati i new-wave ploče. To vam je davalo širok spektar. Radijske postaje u SAD-u temelje se na žanru, ali naše su uši bile upoznate sa svim i svačim”, ističe Stringer jureći na aerodrom. Mora stići na let jer mora biti na showu Američki talent - America’s Got Talent u Los Angelesu i koncertu Harryja Stylesa. “Moram držati tempo, puno toga treba napraviti”, kaže.

Business & Lifestyle | B&L


NAJAVLJUJEMO

DESIGNER OUTLET CROATIA

Gradi se najveći OUTLET kompleks u Hrvatskoj Po završetku prve faze gradnje tijekom proljeća 2018. građanima ćemo ponuditi oko 90 lokala s modnim brendovima po prihvatljivim outlet cijenama, a očekuje se otvaranje oko 400 novih radnih mjesta, kaže Branko Mihajlov Tekst: Boris Odorčić Foto: PV fotoarhiv

G

radnja najvećeg outleta u Hrvatskoj - Designer Outlet Croatia - započela je potkraj svibnja ove godine. Riječ je o projektu koji je pokrenula tvrtka Ikea Centres, u suradnji sa švicarskim Mutschler Outlet Holdingom AG. Najvećim outlet kompleksom u Hrvatskoj upravljat će konzultantska tvrtka ROS Retail Outlet Shopping, poznati austrijski upravitelj dizajnerskih outleta koji upravlja i razvija poslovanje outlet centara diljem Europe. Branko Mihajlov, direktor tvrtke Designer Outlet Croatia, kaže nam kako će se kompleks graditi u dvije faze, a očekuje se da će prva faza biti završena tijekom proljeća 2018. godine. “Po završetku prve faze gradnje građanima ćemo ponuditi oko 90 lokala s modnim brendovima po prihvatljivim outlet cijenama, a očekuje se otvaranje oko 400 novih radnih mjesta. Nakon druge faze gradnje, planiramo dodatnih 60

Pregovori sa zakupcima su u tijeku te će konkretna imena brendova biti poznata prije samog otvaranja, kaže Branko Mihajlov

B&L | Business & Lifestyle

lokala s premium brendovima, isto s outlet cijenama”, ističe. Procjenjuje se kako će investicija u prvoj fazi iznositi 33 milijuna eura, a u drugoj još 21 milijun eura. “Ako toj investiciji dodamo dva fast fooda, benzinsku crpku, hipermarket i dva maloprodajna lanca za koje će Ikea dati pravo na gradnju, ukupna investicija iznosit će 88 milijuna eura. Nakon druge faze gradnje koja bi, prema planu, trebala biti završena 2023. godine, Designer Outlet Croatia protezat će se na 25.000 četvornih metara, od čega se 15.000 četvornih metara odnosi na prvu fazu”, napominje on dodajući kako izgradnja, povjerena tvrtki Strabag iz Zagreba, teče prema planu. Tvrtka Ikea Centres i švicarski Mutschler Outlet Holding AG, nastavlja Mihajlov, već imaju sličnu suradnju u realizaciji projekta Designer Outlet Algarve u Portugalu. “Naš je cilj ponuditi građanima u Hrvatskoj, kao i onima u susjednim zemljama te brojnim turistima, novo i drugačije iskustvo kupovine u outlet formatu koje je još uvijek na hrvatskom tržištu u povojima”, naglašava on.

Uravnotežena ponuda

Važno je istaknuti kako je u početku na zemljištu ispred robne kuće Ikea Zagreb bila planirana gradnja trgovačkog centra. “Ta je ideja kasnije napuštena na razini Ikea Grupe te smo nakon toga odlučili razviti outlet kompleks. Ova je lokacija jedna od najprometnijih u Hrvatskoj, s oko 50.000 vozila koja svakodnevno prolaze tim područjem. Uz to, oko 5,5 milijuna ljudi živi na oko dva sata udaljenosti od te lokacije, a Zagreb sve više postaje važnom turističkom destinacijom s dvoznamenkastim porastom broja gostiju i noćenja”, ističe on.

46


Dodaje kako ga raduje što su njihovi partneri - zakupci prepoznali taj projekt što je rezultiralo trenutačnim statusom zakupa većim od 50 posto, što je u skladu s planovima. “Pregovori sa zakupcima su u tijeku te će konkretna imena brendova biti poznata prije samog otvaranja. U ovom trenutku možemo reći kako se odabir kategorija i ponude u trgovinama temelji na međunarodnom iskustvu, a gotovo 50 posto ponude fokusirano je na dizajnerske i modne brendove. Raznolikost segmenata, poput dućana s proizvodima za sport i aktivnosti na otvorenom, obućom i dodacima, proizvodima za kućanstvo ili opremom za djecu, osigurat će uravnoteženu ponudu. Uvjereni smo kako ćemo do završetka prve faze našim posjetiteljima ponuditi 90 lokala s brendovima koji će zadovoljiti ukuse većine ljudi, a krajem druge faze i 150 lokala”, napominje Mihajlov. Posebice je zanimljivo kako je arhitektura outleta, koji će posjetiteljima nuditi dizajnerske, modne i lifestyle brendove po 30 do 70 posto povoljnijim cijenama tijekom cijele godine, jedinstvena i inspirirana

Procjenjuje se kako će investicija u prvoj fazi iznositi 33 milijuna eura, a u drugoj još 21 milijun eura Naš je cilj ponuditi građanima u Hrvatskoj, kao i onima u susjednim zemljama te brojnim turistima, novo i drugačije iskustvo kupovine u outlet formatu koje je još uvijek na hrvatskom tržištu u povojima. Branko Mihajlov, direktor tvrtke Designer Outlet Croatia

hrvatskim regijama. Također, outlet kompleks će biti jedan od prvih maloprodajnih objekata u Hrvatskoj s međunarodnim certifikatom za zelenu gradnju BREEAM. “Time pokazujemo svoju predanost održivom razvoju te učinkovitom iskorištavanju resursa. U sklopu outlet kompleksa djelovat će i tržnica na kojoj će obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ponajprije ona s područja Općine Rugvica, našim posjetiteljima ponuditi svoje proizvode. Riječ je o prvoj tržnici u Općini Rugvica, čime želimo pridonijeti daljnjem razvoju lokalne zajednice”, zaključuje Branko Mihajlov.

Outlet će nuditi dizajnerske, modne i lifestyle brendove po 30 do 70 posto povoljnijim cijenama tijekom cijele godine

47

Business & Lifestyle | B&L


INTERIJERI Tekst: Matilda Kocijan Foto: Duško Vlaović

T

rendovi se mijenjaju, a stil je vječan. Ta se uzrečica može primjeniti ne samo na modu, nego i na uređenje interijera u kojima se trendovi, također, mijenjaju iz sezone u sezonu. Kako odoljeti izazovima popularnih trendova i izrabrati uređenje prostora koje je funkcionalno i koje u potpunosti zadovoljava potrebe korisnika i predstavlja odraz njihovog stila, nije nimalo lako. S tim se izazovom svakodnevno susreće dizajner interijera Boran Petljak iz studija Stairwell&Loft. Osnovan 2013. godine, danas ovaj studio za arhitekturu i dizajn interijera čini sedam zaposlenih arhitekata i dizajnera iza kojih je cijeli niz uspješnih projekata. U svakome su ostavili dio sebe, a s Petljakom smo razgovarali o tome koji su im najdraži projekti te kako definiraju izgled prostora.

Kako biste opisali svoj stil? Što najviše volite kad je u pitanju dizajn interijera? - Osobno ne težim nekom izričitom stilu. Kod projektiranja interijera nastojim promišljeno kombinirati različite stilove. Stoga se iz naših radova teško može iščitati prepoznatljiv potpis Stairwell&Loft studija, a svakim svojim projektom svladavamo nove stilove i prilagođavamo se željama i ukusima klijenata. Je li dizajn interijera autorsko djelo? Vi ipak •osmišljavate prostore u kojima ljudi žive ili

rade, i koji uz funkcionalnu neminovno ima i estetsku značajku. - Dizajn interijera je originalno ostvarenje koje ima individualni karakter, pa je time neminovno i autorsko djelo. Riječ je o kreativnoj djelatnosti koja nužno ne zahtijeva apsolutnu novost, tako da je inspiracija tuđim radom često neizbježna. Cilj svakog dobrog interijera je subjektivna originalnost koja ne oponaša inspiraciju.

Zašto ste se počeli baviti dizajnom interijera? •- Estetika u interijeru je kod mene, slobodno mogu reći, još od najranijih dana prerasla u ovisnost. Studij dizajna interijera sam završio dok sam radio u uredu arhitekta Borisa

B&L | Business & Lifestyle

Dobar dizajn mora imati osobnost 48


Boran Petljak

Nemetha, pa je dizajn prerastao iz hobija u moj životni poziv. Splet je to životnih okolnosti i moje zaljubljenosti u lifestyle odnosno kulturu življenja.

Što najčešće savjetujete pri uređenju interijera? - Nerijetko klijent ima viziju dizajna kroz određenu temu, pa je naš najčešći savjet da doslovno implementiranje zasebnih elemenata teme ne jamči atmosferu prostora. Stoga je jedan od najčešćih izazova kod projektiranja interijera upravo edukacija klijenta o potrebi za sagledavanjem prostora kao cjeline.

OSNIVAČ I GLAVNI DIZAJNER

Jedan od najčešćih izazova kod projektiranja interijera je edukacija klijenta o potrebi za sagledavanjem prostora kao cjeline

Dizajn interijera je originalno ostvarenje koje ima individualni karakter, pa je time neminovno i autorsko djelo. Cilj svakog dobrog interijera je subjektivna originalnost koja ne oponaša inspiraciju

Dosad ste projektirali niz privatnih rezidencija, ali potpisujete i uređenje poznatih restorana u Zagrebu i Splitu (Takenoko i ZOI). Što najviše volite raditi, kakve projekte? - Osim tih projekata iz našeg studija izašli su i kapitalni arhitektonski projekti kao što je dječji vrtić u Župi Dubrovačkoj, osnovna škola u Jastrebarskom, niz višestambenih građevina, upravna zgrada Direkcije Hrvatskih šuma ili učenički dom u Novom Zagrebu. Svi su ti projekti rezultat rada tima talentiranih arhitekata i dizajnera iz mog studija, dok je osobno moja najveća strast projektiranje restorana i hotela. projekt izdvojili kao poseban, na •kojiKojistebiste najviše ponosni? - To je kao da roditelja pitate koje mu je dijete najdraže. Šalu na stranu, uistinu mi je teško izdvojiti neki projekt kao poseban ili na koji sam najponosniji.

Rekao bih da ne postoji jednoznačna definicija dobrog dizajna s obzirom na to da je percepcija estetike stvar osobnog ukusa. Poput umjetnosti, i dizajn interijera se svakome obraća na drugi način

49

kao dizajner promatrate prostor •kojiKakoste Viuređivali kad ga, primjerice, nakon

pola godine posjetite jer ste došli na večeru u restoran? - Promatram ga s izuzetnim ponosom, istovremeno se prisjećajući svih izazova s kojima smo se susretali tijekom realizacije projekta.

Što je zahtjevnije raditi, stambeni ili poslovni prostor? - Zahtjevnost ovisi o pojedinom projektu, no možda bih ipak naglasak stavio na stambeni

Business & Lifestyle | B&L


INTERIJERI

prostor s obzirom na to da se ovdje radi o neposrednom kontaktu s klijentom. Zahtjevnost također ovisi o nizu čimbenika poput samog potencijala prostora, budžeta ili preferencija klijenta. je danas u trendu kad je u pitanju di•zajnŠtointerijera?

- Teksture, teksture i teksture. Očekivani trendovi su cvjetni i tropski uzorci, zelena boja, baršun te osvježene 60-e i 70-e godine. S obzirom na prolaznost trendova, filozofija našeg studija je ostvariti bezvremenski dizajn ne podilazeći slijepo trendovima.

Je li pojava društvenih mreža, sama dostupnost informacija, a u konačnici i pojava Ikee u Hrvatskoj, promijenila načine razmišljanja i estetiku? I kako? - Točno je da su sveprisutnost i dostupnost informacija povećale estetsku svijest zajednice, ali i učinile da je svatko postao ‘sam svoj majstor’, odnosno ‘sam svoj dizajner’. S druge pak strane, društvene su mreže, posebice Instagram i Pinterest, postale neiscrpan izvor inspiracija kolegama iz naše industrije, pa tako nerijetko i nama u studiju.

Svakim svojim projektom svladavamo nove stilove i prilagođavamo se željama i ukusima klijenata

Globalne trendove u stanovanju i uređenju prostora u zadnjih nekoliko godina uglavnom diktiraju Skandinavci. Zašto? Kako to da se i mi iz južnih i toplih krajeva oduševljavamo tim minimalističkim i asketskim, hladnim prostorima? - Činjenica je da pioniri produkt-dizajna iz

B&L | Business & Lifestyle

50

prve polovine prošlog stoljeća uvelike potječu upravo iz skandinavskih zemalja, no ne bih se u potpunosti složio s tim da skandinavski dizajn diktira trendove u interijerima. U prilog tome idu neka svjetska dizajnerska i arhitektonska imena iz drugih dijelova svijeta, primjerice, Charles i Ray Eames, Ilse Crawford, Eero Saarinen, Ludwig Mies van der Rohe, Florence Knoll... No minimalistički dizajn svakako pruža osjećaj mira, može se prilagoditi subjektivnim željama i pruža jednostavniji lifestyle, a to su glavni atributi koji ga čine poželjnim.

Dosta ste projekata realizirali u inozemstvu, u luksuznom Dubaiju. Kako ste došli do tih projekata i kako je raditi za klijente u Dubaiju? - Od inozemnih projekata svakako bih izdvojio projekt retail dizajna za flagship store svjetski poznatog brenda Foreo u Parizu, te niz rezidencijalnih objekata u Barceloni. Konkretno za projekt lanca restorana Verdura u Dubaiju natjecali smo se tri mjeseca s dva lokalna konkurentska studija, a na natječaj smo bili pozvani po preporuci agenta iz našeg ureda u Dubaiju. Trka za ugovorom bila je tijesna i neizvjesna, a na kraju je presudilo idejno rješenje našeg studija koje je klijentu najvjernije dočaralo viziju mediteranskog restorana. Trenutačno sudjelujemo u natječaju za koncept novog fast casual restorana za jednog drugog klijenta koji za područje Emirata posjeduje franšizu svjetskih


Činjenica je da pioniri produkt-dizajna iz prve polovine prošlog stoljeća uvelike potječu upravo iz skandinavskih zemalja, no ne bih se u potpunosti složio s tim da skandinavski dizajn diktira trendove u interijerima

brendova poput KFC-a, Costa Coffeea, TGI Friday’sa, Pizze Hut... Po čemu se ti projekti razlikuju od onih na •našem tržištu?

- Tržište Ujedinjenih Arapskih Emirata vrlo je specifično i potpuno drugačije od hrvatskoga. Ono što ga čini drugačijim prije svega je platna moć klijenata, odnosno budžeti predviđeni za realizaciju projekata. Kako u Dubaiju ne postoji industrija osim proizvodnje čelika, naftne industrije i centra poslovne moći, sve se ostalo uvozi. Europski je dizajn na cijeni, sav namještaj i oprema za naš projekt proizvedeni su prema zahtjevima i uvezeni iz Turske i Libanona.

Postoji li točan i jednoznačan odgovor na pitanje što je to dobar dizajn? - Rekao bih da ne postoji jednoznačna definicija dobrog dizajna s obzirom na to da je percepcija estetike stvar osobnog ukusa. Poput umjetnosti, i dizajn interijera se svakome obraća na drugi način. Za neke dobar dizajn nastaje izlaskom iz sigurne zone kada se na jedinstven način stope kolorit, tekstura i materijal. Za druge se pak dizajn interijera svodi na jednostavnost, čiste linije i moderan namještaj. Veliki Ludwig Mies van der Rohe jednom je rekao: ‘Dizajn nije moguć ako ne razumijete materijale s kojima dizajnirate’. Osim što moramo razumijeti materijale, neophodno je i poznavanje vlastitog stila jer dobar dizajn mora imati osobnost.

51

Business & Lifestyle | B&L


PORTRET

ANA TEVŠIĆ NAUKOVIĆ, PRODUKT-DIZAJNERICA

U DIZAJNU STALNA SAMO MIJENA JEST Ponekad noću sanjam neki proizvod, ustajem, sjedam za kompjutor i crtam ga. Znam da sam napravila nešto korisno, lijepo, dobro, protkano ljubavlju što će unijeti mir i toplinu u nečiji dom, naglašava Ana Tevšić Nauković

Tekst: Sven Prošenski Foto: Privatni arhiv Ana Tevšić Nauković

L

ove, Ana - mali studio u Dežmanovoj ulici u Zagrebu diplomirane produkt-dizajnerice Ane Tevšić Nauković u stalnim je mijenama. Ništa ne može ostati isto dulje od tjedan dana a da ne postane dosadno, reći će Ana. “U prometnoj smo ulici i izgled našeg studija, sve ono što je u njemu a to je i naš izlog, vidi se kada prolazite, zastanete ili uđete. Sve mora biti skladno, ugodno oku, posloženo s pažnjom i ljubavlju”, napominje ona. Upravo tu silnu ljubav utkanu u svaki proizvod, što Ana naglašava i samim nazivom svog studija, osjetit ćete bez iznimke pogledate li rezultate njezinog rada. Kada je upitate zašto baš produkt-dizajn, Ana odgovara da je ljubav i ljepotu stvaranja osjetila najprije na satima likovnog odgoja u osnovnoj i srednjoj školi, pohađajući International Baccalaureate Program® u XV. gimnaziji. “I tada sam već znala u kojem se pravcu krećem: da želim stvarati korisne, jedinstvene, lijepe predmete za uporabu koji će ukrašavati prostore u kojima boravimo.

B&L | Business & Lifestyle

Najsretnija sam kada moj proizvod prepoznaju ljubitelji dizajnerskih proizvoda na domaćem terenu i kada on dospije u nečiji dom ili radni prostor

52 52


Slijedio je Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu i diploma iz industrijskog dizajna, a onda se trebalo uhvatiti ukoštac sa stvarnošću koja nije naklonjena ovakvim sanjarima poput mene. Ipak ohrabrio me nastup na brojnim međunarodnim sajmovima od Londona (Clerkenwell Design Week), preko Milana i Berlina do Kopenhagena, gdje sam dobila brojne pohvale pa i nagrade, i eto me sada tu gdje jesam: s jedne strane u svakodnevnoj borbi za opstanak na tržištu i stalnoj potrebi za stvaranjem s druge strane”, ističe. Studio -Love, Ana je već u blagdanskom sjaju Ana je, kaže, najsretnija kada njezin proizvod prepoznaju ljubitelji dizajnerskih proizvoda na domaćem terenu i kada on dospije u nečiji dom ili radni prostor, no svjesna je da je u Europi taj trend daleko prisutniji te njezin dizajn krasi domove i interijere u nizu zemalja Europske unije zahvaljujući web prodaji s kojom je počela prije pet godina. “Obožavam prazničnu atmosferu, ukrase, sjaj i ugodu koju donose, i sretna sam što i kod nas to ukrašavanje počinje već u stude-

Njezini su proizvodi ručno rađeni u malim obrtničkim radionicama, a materijali su prirodni i ekološki prihvatljivi nome. Tako i naš studio donosi toplinu blagdana posjetiteljima, a pripremaju se i posebni pokloni u tvrtkama s kojima surađujemo, poput Pivnice Medvedgrad i posebno oslikanih božićnih piva”, naglašava Ana. Njezini su proizvodi ručno rađeni u malim obrtničkim radionicama s kojima surađuje, a svi materijali koje koristi su prirodni, s domaćeg terena i obrađeni na ekološki prihvatljiv način. Sve je s posebnom pažnjom razrađeno do najsitnijih detalja, a Ana je stalno usmjerena prema novim izazovima. Bitna je funkcionalnost proizvoda, ali i to da kupac prepozna kako su oni po svemu jedinstveni i originalni. Tako je i s prijenosnom

Bitna je funkcionalnost proizvoda, ali i to da kupac prepozna da su oni po svemu jedinstveni i originalni lamp lla m om Traveller mp Traave vell lller ll er n koju ojju u jjee An Ana po pose sebn bno bn b o lampom naa k posebno ponosna jer je za nju već dobila brojna međunarodna priznanja, zadnje upravo stiglo za najbolji dizajn na German Design Awardsu za 2018. godinu. Bila je izuzetno velika i ozbiljna konkurencija, a dodjela nagrade čeka nas u veljači, kaže Ana. S ponosom ističe i kako je nominirana između sedam kandidata za nagradu Emerging Product Designer of The Year za 2018. godinu na World Interior Newsu u Londonu. Već i to što sam se našla među sedam najboljih veliki je poticaj za budući rad, naglašava Ana.

Suradnja s Cartoon Networkom i HAGA-om

Lampa Traveller

LED rasvjeta za intimu Lampa Traveller nagrađena je 2015. na AZ People’s Choice Awardsu for Design Excellence u Torontu, a 2017. godine dobila je srebrnu medalju u kategoriji rasvjetnih tijela u Europskoj uniji (European Product Awards). Lampa Traveller ručno je izrađena, što je bio poseban izazov. Sastoji se od drvene baze gdje se nalaze baterije, a koristi LED rasvjetu čija se svjetlost reflektira na bakrenom tanjuru. Lampa daje ugodnu i intimnu atmosferu, a može se koristiti i u interijerima i vanjskim prostorima.

53

Studio -Love, Ana zamišljen je i kao mjesto gdje se može učiti o dizajnu i razgovarati s dizajnerom. Dominantna bijela boja daje izgled čednosti i čistoće, ali i izazova i inspiracije za otkrivanjem tajni skrivenih u svakom izloženom proizvodu. Ana Tevšić Nauković s ponosom ističe i svoju suradnju s Cartoon Networkom za koji je projektirala šezdesetak raznih proizvoda inspiriranih likovima iz crtića koje je kao dijete obožavala, kao i s francuskom tvrtkom HAGA koja izrađuje unikatni mat zlatni nakit. U Francuskoj se odlično prodaju stalci za nakit i prezentaciju koje je projektirala baš za tu tvrtku. Ta 31-godišnja dizajnerica kao i svi mladi ljudi koristi nebrojene mogućnosti interneta i web prodaje i planira širenje na druge kontinente. “Dizajn je stalni izazov. Ponekad noću sanjam neki proizvod, ustajem, sjedam za kompjutor i crtam ga. Znam da sam napravila nešto korisno, lijepo, dobro, protkano ljubavlju što će unijeti mir i toplinu u nečiji dom”, naglašava Ana. A mir i toplinu u njezin dom ovih mjeseci najviše unose kćerkica Izabela, suprug Petar i očekivanje rođenja drugog djeteta.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

DIZAJNERICA SILVIJA JONJIĆ

STVAR JE U DOBROJ VIZIJI I DOBROM PROJEKTU U inozemstvu postoje načini na koje države pomažu dizajnere i proizvođače. To je zatvoren krug koji pridonosi svima, a u konačnici i državi jer ona ekonomski profitira, a u svijetu se brendira kao zemlja dizajna Tekst: Krešimir Sočković Foto: PV fotoarhiv

H

rvatska čipka dio je narodne nošnje, vidimo je i na drugim predmetima koji su inspirirani tr tradicionalnim dizajnom. A odn nedavna dio je i kupaonice. Pašk hvarska i lepoglavska čipka ka, p po pojavljuju se u kupaonici Aria. Hrv Hr v Hrvatska gospodarska komora ok je okupila proizvođače kupaoničke o re op reme mee a dizajnerica Silvije Jonjić je opreme, kreeatiivn vodila pet proizvođača i nakr kreativno pravila zanimljiv finalni proizvod.

Postoje podvarijante ove kupaonice kao i tri verzije kupaonice koje sam ja predložila. Svaka od njih ima određeni motiv. Dakle, ne samo da su one u potpunosti proizvedene u Hrvatskoj nego su i njihovi motivi pronađeni u našoj baštini

B&L | Business & Lifestyle

Kako je došlo do suradnje? •- Zapravo je sve počelo inicijativom HGK

koji je okupio pet vrhunskih domaćih proizvođača i mene kao dizajnericu, što je zapravo izvrstan način kako ta institucija i treba djelovati. Posjetila sam te proizvođače i vidjela njihov sustav rada te sam iskreno bila iznenađena i fascinirana kvalitetom, veličinom i svime onime što su oni u stanju napraviti. S druge pak strane oni su nepoznati javnosti. Kao članica ZzID-a, zajednice dizajnera pri HGK-u, zajedno smo došli na ideju da napravimo ovaj projekt. S obzirom na to da su oni tako dobri, a mi imamo izvrsne dizajnere, bilo je logično da surađujemo. Vjerujem da će nas ovaj dobar primjer potaknuti na jačanje te suradnje u budućnosti. Ovakva suradnja jest komplicirana jer nas je

54

na sastancima na kojima smo se dogovarali što nam je činiti bilo i do dvadesetak i bilo je jako teško komunicirati s obzirom na to da su mailing liste bile velike. No uspjeli smo napraviti jako dobar saajm mu proizvod koji je na sajmu ivu vuISH u Frankfurtu privuerr kao golemu pažnju jer je kvalitetno dizaj-niran i može stajati uz bok svakom europskom proizvodu koji je tamo o bio prikazan. Ujedno šo št je bio i poseban, nešto pri ridrugačiji te je i time pri-

Kupaonica Aria je po kvaliteti na svjetskoj razini, a izvorno je naša vukao pozornost. Suradnja je bila uspješna unatoč malim problemima, osobito kad se uzme u obzir da su u timu bile i tvrtke koje su zapravo konkurencija na tržištu a ovdje su se nadopunjavale. Mislim da je stvar u dobroj viziji i dobrom projektu te svijesti da je to nešto od čega će svi profitirati. Kakva je budućnost ovog projekta? •- Postoje podvarijante ove kupaonice kao i

tri verzije kupaonice koje sam ja predložila.


youtube/privredni.hr/Silvia Jonjić

Svaka od njih ima određeni motiv. Dakle, ne samo da su one u potpunosti proizvedene u Hrvatskoj nego su i njihovi motivi pronađenii je u našoj baštini. Vjerujem da je ettla budućnost ovog projekta svijetla in niti itt jer sada postoji program što ččiniti vo odom m s ovakvim projektima i proizvodom na tako visokoj razini. Na tržištu se ovakav mladi proizvod mora njegovati. Postoje metode kako se to radi i voljela bih da ga prepoznaju i arhitekti i dizajneri, a jednako tako i vlasnici hotela i cijelo tržište. On je kvalitetom na svjetskoj razini, a izvorno je naš. Može Mož Mo ž e li se u Hrvat•skskoj o j baviti dizajnom

interr in interijera, što je vaša spee sp specijalnost i kakva je suradnja s velik kim naručiteljima p poslova? - Mislim M da bi u suradn ra radnji s velikim naruččiteljima iteelji trebala pomoći i država. drža U inozemstvu posttoj po o e načini na koje drpostoje žave pomažu dizajnerima i proizvođačima. To je zatvoren krug koji pridonosi svima, a u konačnici i državi jer ona ekonomski profitira, a u svijetu se brendira kao zemlja dizajna. Mislim da je to nužno. Donedavna se tako nije razmišljalo, no primjećujem neke promjene, posebice u sektoru turizma i uređenja interijera. Budućnost nam

jee svijetla, no moramo r raditi na edukaciji svih s sudionika o tome kako t provesti. U inozemto stv st v postoje načini koje stvu treb tr eb trebamo prilagoditi nama sv vom om tržištu. Vjerujem da i svome to izvedivo. izv iz v je to dizajneri često dobivaju nagra•deDomaći u inozemstvu, no suradnja s domaćom

industrijom je još u povojima. Kako to promijeniti? - Postoje tvrtke koje su toga svjesne pa zato dobro stoje na tržištu i to ne samo domaćem nego i onom jakom, inozemnom. Takvi modeli se trebaju prekopirati onima koji to još ne znaju prepoznati. Prije pet godina osnovana je jedna naša domaća tvrtka. Treba pogledati s kojim kapitalom je krenula i što je sve radila, kako je angažirala dobre domaće dizajnere kako je temeljito pristupala razvoju proizvoda i kako je pristupila tržištu. Taj proces je trajao dugo i stvorio se brend koji je prepoznat i etabliran u Europi. Iz takvih primjera treba učiti. U realnom životu postoje uspješni, ali i neuspješni primjeri. U nas se proizvodi užasno puno stolaca koji su dizajnerski p no nedefinirani. U njih se ulaže pu puno ra-ra enargije, ali su strašno jeftini i ttrana. a ju pola godine do godinu dana. a, Ako se dugoročno razmišlja, takva budućnost nije dobra ni za proizvođače niti dizajnere. U budućnosti će biti manje sirovina, proizvodnja

55

će se trebati ekonomizirati, dok će se proizvodi morati dobro dizajnerski osmisliti kako bi se postigle odgovarajuće cijene. Naime, proizvodit će se u manjim serijama, ali s većim profitom. No dok se to ne shvati, trajat će prijelazno razdoblje koje je svima nejasno.

Uspjeli smo napraviti jako dobar proizvod koji je na sajmu ISH u Frankfurtu privukao golemu pažnju No jesu li i dizajneri pomalo inertni? •- Neke se stvari moraju promijeniti. Dizaj-

neri moraju osnovati svoju komoru, trebaju imati svoje cjenike koji moraju biti dostupni svima - i investitorima i proizvođačima i kupcima. Tako će se vidjeti da usluge dizajna nisu toliko skupe koliko većina ljudi m sli. mi i Istodobno Ist misli. se na državnoj razi ra zini zi ni treba t razini napraviti strategija diza di zajn za jn koja će usmjeriti sav dizajna našš rad. To je paket čija bi p pr provedba duže trajala, no i dizajnerima i industriji b nakon toga bilo puno bi la a lakše živjeti.

Business & Lifestyle | B&L


ZDRAVLJE

Zimsko debljanje se može izbjeći Boris Močinić, savjetnik za mršavljenje, Studio za njegu tijela Močinić, www.mocinic.hr

Tijekom zime treba obratiti pozornost na kvalitetnu i uravnoteženu prehranu što znači da se s malo truda može drastično smanjiti mogućnost debljanja

Z

ima je godišnje doba kada većina nas dobije na težini, a po svjetskim statistikama čak 75 posto od svih neželjenih kilograma “slože” se od sredine studenoga do sredine siječnja. Istraživači koji se bave ovim problemom za to okrivljavaju više uzročnika, a kao početni i najvažniji izdvajaju vrijeme. Kraći dani i duže noći potiču osjećaje kao što su depresivnost, iscrpljenost ili želja za slatkim i škrobnim namirnicama, a hladnije vrijeme znatno umanjuje aktivnosti i skraćuje boravak na otvorenim prostorima. Dodatna otežavajuća okolnost je i to što su ti mjeseci gotovo cijelo vrijeme ispunjeni događanjima koja obiluju hranom. Za izbjegavanje zimskog debljanja treba ponajprije obratiti pozornost na kvalitetnu i uravnoteženu prehranu što znači da se s malo truda može drastično smanjiti mogućnost debljanja.

Kako planirati prehranu?

Jedan od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina da se izliječite od prekomjerne konzumacije ugljikohidrata u zimskim mjesecima je povećanje unosa proteina. mažu nam Proteini u prehrani pomažu kontrolirati apetit što je najbolji eljenih način za izbjegavanje neželjenih ktivna kilograma. Umjereno aktivna zumižena bi zimi trebala konzumioteina rati dvadesetak grama proteina odine. više nego inače tijekom godine. bu za Izračunati dnevnu potrebu proteinima nije problem jer to iznosi otprilike onoliko grama koliko imamo kilograma,, pa za o imate zimu dodajte još 20. Ako 70 kilograma, onda je vaša zimska +20=90 potreba za proteinima 70+20=90 grama. Drugi način na koji see može pokušati smanjiti želja za jedtima je nostavnim ugljikohidratima ih nanapraviti zalihe zdravijih afiniramirnica. Jednostavni i rafi ni ugljikohidrati (šećer, karbonizirani napici, kolači, slatkiši)

B&L | Business & Lifestyle yle

opskrbljuju nas skromnom količinom nutrijenata, a većina ima visoki sadržaj masti, šećera i soli... Te prazne kalorije vrlo kratko zadovoljavaju želju za hranom, pa bi hladnjak i ostava trebali biti puni kvalitetnijih složenih ugljikohidrata koji obiluju nutrijentima i vlaknima koja su posebice dobra jer ih organizam sporije koristi, pa smo duže siti i zadovoljni. Namirnice koje zadovoljavaju ove kriterije su voće, povrće, sušeno voće, kruh od cjelovitog zrna,

Konzumirati više proteina i juhe, biti oprezan s kuhanim vinom i vrućom čokoladom te biti što više na otvorenom recept je za izbjegavanje viška kilograma

žitne pahuljice, domaće juhe, integralna riža ili tjestenina. Jesti više bistre juhe pri nižim temperaturama je prirodan i zdrav način kako možemo duže biti siti i manje pojesti tijekom obroka. Istraživanja su pokazala da juha kao početak obroka za 100 kalorija smanjuje ukupan unos kalorija u tom obroku. Potencijalno objašnjenje ovog fenomena leži u tome da trbuh tekućinu ukomponiranu u hranu prazni sporije nego kada je konzumiramo direktno.

Vrući napitci

Kuhano vino ili vruća čokolada su napitci za kojima puno češće posežemo kada je hladno. Na skijalištu ili klizalištu prekrasno nas osvježe, ali u svakodnevnim događanjima nikako ne smijemo podcjeniti njihov doprinos povećanom unosu kalorija jer imaju energetsku vrijednost kao i solidan sendvič. Ako u šetnji popijete nekoliko čaša kuhanog vina ili vruće čokolade, unijeli ste energije kao da ste konzumirali nekoliko sendviča. Možemo znatno smanjiti njihov utjecaj ako koristimo light umjesto punomasnog mlijeka i umjesto šećera steviju ili umjetno sladilo. Potreba organizma za tekućinom je ob identična bez obzira na godišnju dob, pa bi svakodnevno trebalo konzumirati 1,5 litara vode ili biljnog čaja bez obzira na to što ste manje žedni. Impuls sign koji signalizira žeđ i glad je posve isti pa se lako dogodi da imate dojam kako ste gladni, a zapravo ste že samo žedni.

Dnevna svjetlost Dnev

Kraći zi zimski dani umanjuju pros dukciju serotonina u mozgu, a time povećava mogućnost pojačane povećavaju hr želje za hranom i prekomjernog jedenja jer n nam serotonin pomaže u borbi sa zimskom z depresivnošću. Radnim danom d možete razmaknuti zavjese i time povećati količinu svjetla, al ali bi bilo važno vikendom nastojati ššto je moguće više boraviti na otvoren otvorenom. Ako radite u prostoriji bez prozora, proz stanku nastojte iskoristi za brzu šetnju na svježem zraku.

56


BELUPO SAVJET

ZDRAVO BUDI

Alergija na HLADNOĆU

Autor: mr. sc. Klaudija Šebetić, dr.med.

Alergija na hladnoću nije česta pojava, ali u zimsko doba godine treba pomisliti i na nju. Pripada u posebnu grupu alergijskih bolesti koje se nazivaju fizikalne urtikarije

A

lergija na hladnoću nije česta pojava, ali u zimsko doba godine treba pomisliti i na nju. Pripada u posebnu grupu alergijskih bolesti koje se nazivaju fizikalne urtikarije. Zastupljenija je u osoba ženskog spola, a može se prvi put pojaviti već u dječjoj dobi. To je najčešća fizikalna urtikarija i nastaje kada se koža izloži djelovanju hladnog zraka, vjetra, vode i hladnih predmeta. Promjene na koži nastaju nekoliko minuta nakon kontakta s hladnoćom i mogu upućivati na to da se radi o alergiji na hladnoću ako nastaje lokalno crvenilo, oticanje i svrbež kože, oticanje usnica nakon što se jede hladna hrana, oticanje ruku ili nogu, te teže reakcije kada nastaje oticanje usnica, ždrijela ili gubitak svijesti. Tijekom zime najčešće se alergija na hladnoću očituje na otkrivenim dijelovima tijela kao što je lice i šake, pa nakon izlaska van nastaje crvenilo i svrbež kože. Kako se preosjetljivost na hladnoću javlja najčešće već u mlađoj dobi, ovo se može primijetiti već u djece i adolescenata. Promjene na koži nastaju vrlo brzo nakon kontakta s hladnoćom i brzo se povuku

kada se osoba utopli ili ugrije. Nastaje zbog toga što hladoća djeluje na mastocite koji tada oslobađaju histamin i druge medijatore upale. Urtikarija na hladoću može biti primarna - kada joj se ne zna uzrok i kada nema druge bolesti ili stanja u pozadini ili sekundarna kada je povezana s nekim drugim bolestima (kronična limfocitna leukemija, krioglobulinemija, limfosarkom, virusne bolesti - virusni hepatitis, mononukleoza).

Potrebno se utopliti

Simtomi urtikarije na hladnoću počinju dvije do pet minuta nakon izlaganja hladnoći imogu trajati jedan do dva sata. Sama reakcija može bili lokalizirana ili generalizirana. U lokalnoj reakciji najčešće nastaje crvenilo i oticanje dijela kože koja je bila u kontaktu s hladnim ili generalizirana reakcija kada nastaje osip po koži cijelog tijela. U sistemskoj reakciji nastaje i teže disanje, ubrzani rad srca, pad tlaka i gubitak svijesti. Najteže reakcije nastaju nakon kupanja u hladnoj vodi jer tada reagira koža cijelog tijela, oslobađa se histamin te dolazi do pada krvnog tlaka, gubitka svijesti što

57

može uzrokovati utapljanje. Nagle smrti nakon kupanja u hladnoj vodi ili nakon skoka u hladnu vodu često se tumače kao posljedica alergije na hladnoću. Osoba koja ima alergiju na hladnoću može imati poteškoće tijekom zime pri odlasku na posao, školu, tjelesnim aktivnosti tijekom zime, zimskim sportovima. U zimskom razdoblju je to ponekad vrlo teško i bolesnici se moraju odreći zimskih “radosti” poput skijanja, grudanja ili sanjkanja i dodira s hladnim predmetima. Na urtikariju na hladnoću ne smije se zaboraviti ni tijekom ljeta jer je hladni napitci ili sladoled također mogu izazavati. Simptomi brzo nestanu čim se bolesnik utopli, pa je izbjegavanje hladnoće i utopljavanje najbolji način kako se može izbjeći alergijska reakcija na hladnoću. Dijagnosticira se tako da se kockica leda stavi na ruku (ili epruveta s hladnom vodom) te nakon pet minuta skine. Kod normalne kože ostaje crvenilo koje prolazi, dok kod alergične osobe crvenilo ne prolazi već se širi.

Ne postoji specifičan lijek

Za sada ne postoji specifičan lijek samo za liječenje ove vrte alergije. Pacijentima se preporučuje strogo o izbjegavanje svega hladnoga te uzeti antihistaminik pola sata prije izlaganja hladnoći. Također se mogu uzimati antihistaminici i u većoj dozi od uobičajene uz preporuku liječnika. Dobro djeluju i samo lijekovi s antikolinergijskim učinkom. U literaturi se spominje i liječenje s ciklosporinom, sistemskim kortikosteroidima, dapsonom, antibioticima i hormonom danazolom, no to su pojedini slučajevi. U generaliziranim oblicima dolazi u obzir i kraće davanje kortikosteroida u injekcijama, a kod anafilaktičnog šoka mora se primijeniti anti-šok terapija. Svakako je potrebno smanjiti i spriječiti izlaganje hladnoći, pa je potrebno tijekom zime nositi rukavice, šal, kapu, a tijekom cijele godine izbjegavati hladne napitke, sladoled i kupanje u hladnoj vodi.

Business & Lifestyle | B&L


SAVJET VIŠE

Odluka SADA i ODMAH Tanja Pureta, prof. psih., specijalistica industrijske i organizacijske psihologije; Ramiro d.o.o. za poslovno savjetovanje

Važno je svjesno odlučiti kakvi uistinu želimo biti kako bi nam život bio kvalitetan i ispunjen smislom, a mi zadovoljni. Na temelju te odluke slijedi zadavanje obveza samima sebi i njihovo dosljedno ispunjavanje

J

este li znali da većina ljudi proživi život a da nikada ne postigne istinsku osobnu zrelost? Naime, prava zrelost je kad osoba ima jasan unutarnji kompas kao odgovor na pitanja što joj je važno, za što živi, iza čega stoji svim svojim bićem, što želi postići, kako želi izgledati, kakve odnose želi imati s drugima... Taj kompas je kod zrelih osoba toliko jak da im pomaže u ispravnim odlukama vezanim za svakodnevno ponašanje. Na primjer, ako osoba zna da joj je važno biti dobrog zdravlja i kondicije, sigurno će u svoju svakodnevicu uvesti redovite tjelesne aktivnosti. Štoviše, pridržavat će ih se bez obzira na to što će je možda trenutačni osjećaj bezvoljnosti htjeti usmjeriti, primjerice, na sjedenje pred televizorom uz grickalice. Također, ako joj je važno završiti neku edukaciju koju je izabrala kako bi imala kvalitetniji profesionalni život, pronaći će vrijeme za učenje i konzultacije s mentorom ili kolegama. Ili, ako zna da su joj važni dobri odnosi s bližnjima, redovno će im poklanjati punu pažnju i sudjelovati s njima u zajedničkim aktivnostima.

Osobni razvoj i žrvanj svakodnevice

U ovom trenutku mnogi vjerojatno misle: “Znam točno što želim, ali mi stalno nedostaje vremena, novca, snage te razumijevanja i podrške drugih kako bih to ostvario” ili “Kad dođem s posla umorna i dočekaju me brojne obveze, nemam energije za vježbanje ili dosljednost u prehrani, a kamoli da nekoga pozorno slušam dok mi priča nešto što me uopće ne zanima”. I to je točno. Trenutačne okolnosti i naši osjećaji lako nas uvuku u žrvanj svakodnevice u kojoj se osjećamo kao roboti koji mehanički obavljaju niz aktivnosti. Uz to se osjećamo i loše jer imamo osjećaj kao da nismo napravili ništa što istinski ima smisla ili što nas ispunjava zadovoljstvom. Dodatno, sve ono što želimo čini nam se

B&L | Business & Lifestyle

Koliko se često uistinu sjetimo onoga što nam je važno i po tome organiziramo dan ili tjedan koji je ispred nas? sve dalje i nedostižnije, pa polako odustajemo od željene edukacije, dobre forme, dobrih odnosa...

Može li drugačije?

Ipak, razmislimo malo. Koliko se često uistinu sjetimo onoga što nam je važno i po tome organiziramo dan ili tjedan koji je ispred nas? Kad smo se zadnji put istinski posvetili nekome tko nam je važan i proveli s njime kvalitetno vrijeme u zajedničkim aktivnostima? Kada biste tjedno posvetili samo sat vremena nekoj osobi tako da joj posvetite punu pažnju, to bi tijekom jednog mjeseca bila četiri prekrasna sata kojih bi se i vi i ta osoba dugo sjećali i iz njih dugo crpili pozitivnu energiju. Kada biste tjedno proveli samo dva sata u tjelesnim aktivnostima, to bi bilo čak osam sati mjesečno, itekako biste primijetili da ste u boljoj formi. Kada bi se svaki put kad želite posegnuti za hranom upitali jesam li uistinu gladan/na ili mi je samo dosadno, sigurno biste pojeli manje i birali kvalitetniju hranu.

Već dosljednost od mjesec dana stvara nove navike, koje onda automatski rade za nas

58

ne Na kraju dana, tjedna, mjeseca ili godine enajviše biste se sjećali upravo takvih treunutaka u kojima ste se uistinu ponašali suas kladno onome što vam je važno. Ti bi vas otrenuci ispunjavali velikim osjećajem pou nosa, uspjeha i zadovoljstva te davali veliku motivaciju za ustrajanje na tom putu.

Gdje pronaći vrijeme?

Kada zbrojimo navedene sate predložene za me osobni razvoj, to je tri sata tjedno. Ako tome adodamo i četiri sata za učenje i usavršavamo nje u struci, to je sedam sati, što znači samo ti jedan sat dnevno. I sad se možemo prisjetiti o koliko vremena svakodnevno provedemo pred televizorom, surfajući internetom, na akavama-jadikovkama s kolegama ili poznao nicima, druženjima iz kurtoazije... Sigurno abi se pronašlo prostora za skraćivanje tah, kvih aktivnosti i ubacivanje onih smislenih, koje radimo za sebe i naše najmilije.

Kako znati što uistinu želimo?

No ponekad ne znamo raspoznati što uiistinu želimo i čemu trebamo udovoljiti u ne određenom trenutku, jer nam se trenutačne želje mogu pomiješati s onima koje nam nose stvarnu dobrobit. Na primjer, kad dođemo s posla, čini nam se da nam je u tom trenutku stvarno najpotrebnije sjedenje pred televizorom, surfanje internetom ili kavica/pivica s prijateljima iz kvarta, jer “valjda imamo pravo uzeti pet minuta samo za sebe”. Ili kad zaželimo nešto slatko, čini nam se da je to prava nagrada nakon napornog dana te da si je nemamo pravo uskratiti. Jednako tako, smatramo opravdanim da svoju djecu ili partnera udaljimo od sebe jer smo umorni i nemamo živaca za njihovu prisutnost. To radimo jer imamo dojam da tako istinski “osluškujemo svoje stvarne potrebe”. Tako zapravo samo pronalazimo dobre razloge za prepuštanje trenutačnim nagonima koji nam dugoročno ne donose ništa dobro. Štoviše, odmah nakon što smo


i popustili, im ili osjećamo j se loše l š jer j zapravo negdje u dubini znamo da smo izdali pravog sebe, odnosno ono što nam je uistinu važno i što je uistinu dobro za nas. S druge strane, kad se posvetimo onome što je u skladu s našim dubokim kompasom, možda nam je trenutačno teško prisiliti se na te aktivnosti, ali već za vrijeme njih i odmah nakon njih osjećamo se izvrsno, a taj osjećaj traje još dugo.

Kada se odlučiti za osobni razvoj?

Osobni razvoj i zrelost zahtijevaju i podrazumijevaju da smo stalno svjesni onoga što nam je stvarno važno i što želimo postići. Kada smo mali, takve odluke za nas donose roditelji i učitelji, a mi ih se pridržavamo jer tako postižemo njihovo zadovoljstvo

Osobni razvoj i zrelost zahtijevaju i podrazumijevaju da smo stalno svjesni onoga što nam je stvarno važno i što želimo postići zbog kojeg smo i sami sretni. S odrastanjem se suočavamo s time da su nam te obveze nametnute i da zapravo nisu dio nas. Tada se počinjemo ponašati sukladno trenutačnim emocijama, instinktima, željama i žudnjama jer mislimo da su baš one izraz naše autentičnosti. Nakon toga dolazi treća faza u kojoj je važno da svjesno odlučimo kakvi uistinu želimo biti kako bi nam život bio kvalitetan i ispunjen smislom a mi zadovoljni. Na temelju te odluke slijedi

59

zadavanje obveza samima sebi i njihovo dosljedno ispunjavanje. To u početku znači stalno aktivno suočavanje s raznim trenutačno primamljivim izazovima kako bismo im s punim razumijevanjem i bez imalo samosažaljenja rekli odlučno – ne. Srećom, već dosljednost od mjesec dana stvara nove navike, koje onda automatski rade za nas! Zato takvu zrelu i životno važnu odluku ne treba odlagati - za nju je najbolji upravo ovaj sadašnji trenutak!

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU Tekst: Miro Soldić Foto: Privatni arhiv Ana Grgić

H

otel Esplanade u centru Zagreba posluje od davne 1925. godine, a u tih gotovo stotinu godina rada postao je istinska gradska znamenitost i svakako najprestižniji hotel u našoj metropoli. U sklopu restorana posluju nadaleko poznati restorani Zinfandel’s i Le Bistro, a za gastro užitke koje možete kušati s njihovog menija zadužena je šefica kuhinje Ana Grgić. Mlada, vesela i zaigrana u kuhinji, Ana je na prvi pogled sušta suprotnost secesijskoj ozbiljnosti mjesta na kojem radi, ali izgled u ovom slučaju vara. Njeni specijaliteti izvrsno sljubljuju moderno i tradicionalno, donoseći sve većem broju gostiju poseban gastronomski doživljaj koji dodatno obogaćuje prestižno okruženje u kojem ga konzumiraju.

Dogurala sam od ribanja frižidera i rezanja salama do šefice kuhinje, prošla sam apsolutno sve pozicije, tako da danas odlično razumijem sve aspekte posla i ništa me ne može iznenaditi

Kako ste se odlučili za profesionalno •kuhanje?

- Uvijek kažem da sam imala sreće što sam odrasla na selu i od malih nogu vidjela kako namirnice idu od polja do stola. Sve se vrtjelo oko kuhinje, sve je bilo domaće, a meni je to bilo fascinantno. Vidjeti kako se krumpir sadi, raste pa se od njega rade pite, taj cijeli zaokružen proces s našim domaćim

KULINARSTVO i kad je TEŠKO Kroz proces rada čovjek otkriva svoj talent, on je temelj na kojem se konstantno nadograđuje. Ja sam isto počela od nule, a s vremenom sam napredovala i razvijala se, kako u okusu, tako i vizualno namirnicama - mene je to oduvijek oduševljavalo! Mama je razvlačila tijesto za pite, pekla kruh, a mi kao djeca smo bili željni kupovnog kruha. Danas je situacija dijametralno suprotna, kad dođem doma, uvijek molim mamu da ispeče domaći kruh, da osjetim taj miris. Mislim da je to imalo najveći utjecaj na mene: kao djeca smo se uvijek i igrali ‘kuhinje’, a kad sam za vrijeme rata ostala sama u Zagrebu i nije mi više

B&L | Business & Lifestyle

imao tko kuhati, još lakše sam se odlučila za kuharsku karijeru.

Je li vam teško nakon toliko godina rada u kuhinji i dalje pronalaziti zadovoljstvo i inspiraciju na poslu? - Pa moram priznati da me još drži! Evo, baš sam danas razgovarala sa svojim šefom i kazala mu da me samo ljubav prema poslu drži na nogama nakon dugih smjena. Kulinarstvo

60


CHEF KUHINJE ZAGREBAČKOG HOTELA ESPLANADE

Ana Grgić

voliš i guraš dalje je dosta težak i zahtjevan posao i ako ga radiš bez ljubavi, jednostavno izgoriš nakon nekoliko sezona. Jednostavno voliš to i guraš dalje i kad je teško.

Kako ste završili baš u Esplanadi? Kako je izgledao vaš put do šefa kuhinje? - Kad sam krenula u školu za kuhara, s prijateljicom sam se znala šetati tu oko hotela i viriti u kuhinju koja ima velike prozore pa se sve unutra vidjelo. Uvijek smo maštale kako bi bilo lijepo raditi u takvoj kuhinji, imati profesionalnu opremu, one kuharske kape, to mi je oduvijek bila želja, a kako smo u školi imali praksu, mene su jednom poslali upravo ovamo. Kad sam završila sa školovanjem krenula sam tražiti posao, odbila sam jednu ponudu na moru i došla ovamo pitati imaju li štogod za mene. Nije bilo ništa slobodno, ali su mi ponudili da volontiram, što sam i prihvatila razmišljajući - bolje i to nego da sjedim kod kuće. Nakon šest mjeseci volontiranja su me primili i od tad traje ta priča, već 18 godina. Dogurala sam od ribanja

frižidera i rezanja salama do šefice kuhinje, prošla sam apsolutno sve pozicije, tako da danas odlično razumijem sve aspekte posla i ništa me ne može iznenaditi.

Koliko je uopće teško probiti se na međunarodnoj kulinarskoj sceni i prolaziti dril već etabliranih chefova? - Vani je dosta teško, oni imaju totalno drugačiji mentalitet u kuhinji. Dok se kod nas u kuhinji stalno priča i šali, vani je tišina, a sve što možete čuti je ‘yes, chef’. Dakle, samo slušaš naredbe i nema nikakvog razgovora sa strane. Kod nas nije tako, konkretno, kod

Dok se kod nas u kuhinji stalno priča i šali, vani je tišina, a sve što možete čuti je ‘yes, chef’

61

mene u kuhinji stalno razgovaramo. Ja jednostavno volim taj ležerniji način i smatram da se i tako može odlično funkcionirati. Mislim, super je da je vani sve strogo posloženo i da je podjela rada jasna, ali ne smatram da je potrebna baš takva tortura da bi ti ljudi bili dobro organizirani i da bi dobio dobar tanjur. Rekla bih da vani jest teško probiti se među vrhunske chefove, ali opet, s obzirom na kvalitetne škole, tržište i velik broj raznovrsnih restorana, mladi chefovi imaju dobru podlogu i mogućnosti za nadograđivanje znanja i vještina pa ako postoji ambicija, želja za uspjehom i predanim radom te kreativnost i ideje u postavljanju trendova – da, vjerujem da se vani može probiti. Koje su specifičnosti posla hotelskog •kuhara?

- Jako je velika razlika između hotelskog i restoranskog kuhara, u restoranu imate 20 ili 40 sjedećih mjesta i to vam je to. Pripremite meni za toliki broj gostiju i stvar je riješena, dok je u hotelu situacija puno drugačija, tu imate

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU doručak, ručak, večeru, svadbe... Mi u Esplanadi imamo dva restorana, poslugu u sobu, bar, potom svakodnevno osmišljavanje jelovnika i pripremu onih zahtjevnih sezonskih, tako da je obujam posla ogroman i ne možete se fokusirati samo na jedno i reći - to je to.

Koliko je za kuhanje važan talent, a koliku ulogu igra edukacija, upornost i rad? - Rekla bih da je oboje jednako važno. Talent je naravno bitan, ali bez rada na njemu nema uspjeha. Upravo kroz taj proces rada čovjek otkriva svoj talent, on je temelj na kojem se konstantno nadograđuje. Ja sam isto počela od nule, a s vremenom sam napredovala i razvijala se, kako u okusu, tako i vizualno. Znate da je kod nas prije bilo najvažnije da je tanjur pretrpan, a kako sve to izgleda - bilo je u drugom planu. Ja više težim ovoj modernoj gastronomiji gdje tanjur mora biti lijep, a opet da se i najedeš od porcije. Vidite i sami kako se u našoj branši puno toga promijenilo u relativno kratkom vremenu, a kako biste išli ukorak s tim, jednostavno morate stalno raditi na sebi. Kulinarstvo je naprosto eksplodiralo, u medijima, na društvenim mrežama, sve je popularnije i sve je više interesa među ljudima. Kad sam prije 18 godina išla u školu, bilo mi je gotovo neugodno reći da idem za kuharicu jer to nije bilo cijenjeno zanimanje, a danas je situacija potpuno drugačija.

Molekularna kuhinja kod nas baš ne prolazi. Kad vi to probate, jako je interesantno, ali to može biti samo uvod u jelo kako biste gostu pokazali neke tehnike, ali kao kompletno jelo u Hrvatskoj baš i ne funkcionira

Kako diše hrvatska kulinarska scena? Idemo •li ukorak s modernim svjetskim trendovima?

- Ja mislim da sve bolje i bolje dišemo. Pratimo trendove, imamo puno novih restorana i sve više mladih kuhara koji grizu i mogu parirati vrhunskim svjetskim chefovima. Mislim da nam treba još godina-dvije, maksimalno pet, da se stvarno etabliramo. Ovaj trenutačni procvat uvelike dugujemo i promjenama navika gostiju koji su sada puno otvoreniji i traže nove stvari. Prije ste mogli naći 10 istih jela u svakom restoranu, ali ne zato što kuhari nisu znali spremiti više, već jednostavno nije bilo potražnje za novim stvarima. Odlična je stvar da se to promijenilo. li neke svoje specifičnosti? •- PaRazvijamo mi kao i svi pokušavamo promovirati modernu hrvatsku kuhinju, odnosno

B&L | Business & Lifestyle

Francuski chef Xavier Mathieu i Ana Grgić

Preferiram fina umjetnička djela na tanjuru koja se jedu prvo očima, a tek onda ustima

62

tradicionalna hrvatska jela upakirati na suvremen način. To nastojimo prezentirati strancima i nije da slijepo pratimo trendove izvana. Naravno, uzimamo neke tehnike izvana, ali što se tiče jela, svatko od nas ima neki svoj stil. Možda to izgleda slično na tanjuru, ali kad posjetite par naših restorana, itekako ćete osjetiti razliku u okusu. Naši gosti također vole slušati priču o naše četiri regije, obožavaju naša maslinova ulja, pršut, sireve, a naročito vina. Stvarno im imamo što ponuditi. Nabava je ponekad problem, jako je teško doći do dobrih domaćih namirnica poput kvalitetne i svježe ribe. Ne znam izvozi li se sve to van, ali vrlo teško je naći dobre dobavljače. Zato kad ih jednom nađete, treba ih držati kao kap rose na dlanu.

Koja grana kulinarstva vas trenutačno najviše intrigira? Upuštate li se u neke egzotične izlete tipa molekularna kuhinja? - Molekularna kuhinja kod nas baš ne prolazi. Kad vi to probate, jako je interesantno,


Pratimo trendove, imamo puno novih restorana i sve više mladih kuhara koji grizu i mogu parirati vrhunskim svjetskim chefovima. Mislim da nam treba još godinadvije, maksimalno pet, da se stvarno etabliramo ali to može biti samo uvod u jelo kako biste gostu pokazali neke tehnike, ali kao kompletno jelo u Hrvatskoj baš i ne funkcionira. Mi smo pokušavali s tim, ali jednostavno nije zaživjelo. Što se mene tiče, više volim modernu gastronomiju nego molekularnu. Preferiram fina umjetnička djela na tanjuru koja se jedu prvo očima, a tek onda ustima.

da nešto konkretno kuhaju, moraju se krvavo naraditi i naguliti krumpira i krumpira. Djeca mi znaju doći i reći: ‘joj, znate, ja na praksi čistim samo krumpir’, međutim sve su to nužni koraci koje jedan budući kuhar mora proći. To je jedini pravi put da se preuzmu potrebne kulinarske vještine i nauči način funkcioniranja kuhinje. Zaista cijenim kad mladi ljudi imaju elan i želju za radom, ali sve mora ići svojim tokom.

• U kojoj mjeri je problem držati standard i konstantnu kvalitetu u svakodnevnom radu? U biti me zanima ima li dana kada ne kuhate s guštom i osjeti li se to u hrani, ili je to samo urbani mit kojem u svijetu profesionalizma nema mjesta? - Ma gledajte, svi smo mi ljudi i svatko od nas ima svoje probleme. Mi u kuhinji nastojimo razgovarati o svemu, pomoći kolegama, ali gost apsolutno nikad ne smije osjetiti razliku na tanjuru. On je naručio i platio za jelo od kojeg očekuje određenu kvalitetu i okus, i to mora i dobiti, bez obzira na to plače li se nama ili smije. Na kraju dana, nastojimo uvijek završiti u pozitivnom tonu, uz smijeh, nazdraviti jedni drugima.

•Neka poruka za mlade kuhare i one koji to namjeravaju postati?

- Problem je što od 30 ljudi samo troje na kraju završi za kuhara, zato bih im poručila da ne idu u tu školu ako stvarno ne vole kuhanje. To je generalno problem naših ugostiteljskih škola, što ih upisuju djeca koja se zapravo ne žele time baviti. Također, vrlo bitna stvar jest da ih se potakne da ne gledaju TV emisije o kuhanju i ne misle da je to stvarni život. To nema veze s pravom kuhinjom i nije realna slika. Da bi uopće došli do stupnja

Kakve temelje imaju mladi koji dolaze na praksu? - Škola ih dobro nauči teorijskom dijelu, ali im nedostaje sredstava u obrazovanju za kvalitetnu praksu. Zato je na nama kuharima da prepoznamo one stvarno talentirane i uzmemo ih pod svoje. Ima dosta dobre djece koja stvarno imaju potencijala, samo treba kvalitetno raditi s njima. Ono što je zaista nužno jest da se program u našim kulinarskim školama izmijeni i znatno modernizira, tako da oni koji stvarno žele dobiju ondje potrebno znanje i kuharske vještine.

Uvijek kažem da sam imala sreće što sam odrasla na selu i od malih nogu vidjela kako namirnice idu od polja do stola

63

Što bi trenutačno s vašeg menija preporučili gostima? - Punjeni cvijet tikvice s tartufima, prženim kadaifom i sušenim cvijetom tikvice, to je meni osobno baš fino, a i gosti ga vole. Zatim američki odrezak s bernais umakom s tartufima i šparogama, također odlično jelo. Naravno, ne smijemo zaboraviti neke naše klasike. Vratili smo flambiranje nakon desetak godina i gosti su oduševljeni. Imamo brancina u soli, nezaobilazne štrukle koje se rade po istoj recepturi već 60 godina. Taj dio menija uvijek dobro prolazi.

Business & Lifestyle | B&L


HRANA I TEHNOLOGIJA

3D PRINTANJE U PREHRAMBENOJ INDUSTRIJI

Fast food i slow fo slojeva u minuti Uređaji na kojima se radi 3D print hrane zahtijevaju posebne dozatore na printerima povezanim sa softverskim programima. Ono što je bitno jest da sami moramo dizajnirati modele i odrediti teksturu, ističe Tomislava Vukušić Tekst: Miro Soldić Foto: PV fotoarhiv

P

riča vam je vjerojatno dobro poznata: došli ste doma nakon dugog radnog dana i maštate o tome da se skljokate na svoj ljubljeni kauč, prepuštajući zaboravu stres i obaveze. Ali avaj, želudac vam krulji, glad mori, a to znači samo jedno - treba nešto skuhati. Dakle, umjesto relaksacije, čeka vas još sat-dva stajanja uz štednjak jer ste obećali jesti kuhano i zdravo, sebi i nervoznim ukućanima koji nestrpljivo čekaju da ih nahranite. Svi smo u takvim trenucima poželjeli imati replikatore iz Zvjezdanih staza, gdje samo stisnete gumb i stvori se fino, gotovo jelo.

Nekoliko metoda 3D proizvodnje hrane

Pa, vjerovali ili ne, ta znanstvena fantastika polako, ali sigurno postaje realnost kroz primjenu 3D printanja u prehrambenoj industriji. Princip 3D tiskanja nam je već dobro poznat, bazira se na slaganju materijala sloj po sloj za dobivanje objekta. Food printing se radi po istom principu, ali umjesto plastike ili nekog drugog uobičajenog materijala, koristi se hrana. Primjerice, možete isprintati dvorac od humusa, auto od maslaca ili svoju punicu od čokolade, u trodimenzionalnom formatu, i onda joj bez grižnje savjesti odgristi glavu. Samo predlažemo. Naravno, ima i

B&L | Business & Lifestyle

puno pametnijih primjena ove revolucionarne tehnike, a približila nam ih je Tomislava Vukušić, docentica s PBF-ovog laboratorija za procesno-prehrambeno inženjerstvo. “Uređaji na kojima se radi 3D print hrane zahtijevaju posebne dozatore na printerima povezanim sa softverskim programima. Ono što je bitno jest da sami moramo dizajnirati modele i odrediti teksturu. Postoji nekoliko

Printeri moraju biti certificirani, a sirovine prilagođene proizvodnim procesima kako bi se ušlo u široku primjenu

64

metoda proizvodnje, a prva je tehnologija selektivnog sintetiziranja. Riječ je o fuziji praškastog materijala i najčešće se radi sa šećerima i škrobom”, istaknula je Tomislava Vukušić, dodavši kako bi ovakav model printanja široku primjenu mogao naći u konditorskoj industriji jer stvarno daje mašti na volju kako ćete dizajnirati krajnji proizvod. Druga je tehnologija proizvodnje taljenjem i naknadnom ekstruzijom. Može se raditi osjetljivim materijalima poput čokolade i dopušta stvaranje kompliciranih oblika poput piramida, mrežica i košarica što daje veliku estetsku slobodu kuharima, odnosno dizajnerima hrane. Ovakav model primjene već je pronašao svoj put do komercijalne upotrebe, primjerice, Barilla je investirala u 3D tjesteninu koja bolje upija umak. Treći model 3D printanja hrane je primjenom tekućeg vezivnog sredstva u mlazu. To je zapravo tehnologija oslonjena na princip tintnih printera, gdje su u glavu pisača ugrađene šprice u koje stavljamo smjese i umake koji se onda nanose kamo želimo, od kolača do pizza. Iako na prvi pogled izgleda kao trendovsko prenemaganje za specijalizirane branše od kojeg nema previše konkretne koristi, izgled itekako vara jer 3D printanje hrane ima vrlo široku potencijalnu primjenu. “Velika prednost je u tome da se u potpunosti odgovori željama i zahtjevima korisnika, koristi se veliki broj sirovine te je poboljšana tekstura i izgled proizvoda. 3D


od - razlika u broju 3D printanje hrane otvara ulaz u potencijalno novi način kuhanja u visokoj gastronomiji, poput molekularne kuhinje. Može se kontrolirati nutritivni sastav hrane, prilagoditi ga djeci, starcima i bolesnicima s posebnim prohtjevima, a smanjuje se i otpad

Na razini EU-a sve se intenzivnije ulaže u stvaranje hrane koja nalikuje na klasičnu hranu, ali ima točno određen nutritivni profil printanje hrane otvara ulaz u potencijalno novi način kuhanja u visokoj gastronomiji, poput molekularne kuhinje. Može se kontrolirati nutritivni sastav hrane, prilagoditi ga djeci, starcima i bolesnicima s posebnim prohtjevima, a smanjuje se i otpad”, objašnjava Tomislava Vukušić, uz napomenu da se na razini EU-a sve intenzivnije ulaže u stvaranje hrane koja nalikuje na klasičnu hranu, ali ima točno određen nutritivni profil. “Proizvodi se za domove sa starijim osobama koje imaju teškoće sa konzumacijom, ali i dalje žele vizualno privlačnu hranu.

Tako mogu jesti ‘odrezak’ koji je zapravo samljeven i recepturom prilagođen njima”, naglašava ona.

Nova niša personalizirane prehrane

Time se stvara cijela nova niša personalizirane prehrane što pak otvara neslućene mogućnosti. Točno se mogu odrediti nutritivni profili i zahtjevi pa, primjerice, sportaši mogu jesti visokoproteinsku hranu iz vlastitih printera bez straha od unošenja nepoznatih supstanci i biti potpuno sigurni

65

da zadovoljavaju sve potrebe svog tijela. Naravno, tu su i ogromne mogućnosti u dizajnu same hrane koja vizualno može poprimiti kakve god oblike želite. Ne čudi stoga da velike svjetske kompanije već 10 godina ulažu u razvoj ove tehnologije, od NASA-e do Nestlea i Hersheyja. Budućnost tehnologije leži u razvoju novih, individualiziranih modela koji bi tradicionalne recepture upakirali u nove proizvode s modernim “twistom”. Naravno, vrlo je važna i zdravstvena strana priče jer se ipak radi o hrani. To znači da printeri moraju biti certificirani, a sirovine prilagođene proizvodnim procesima kako bi se ušlo u široku primjenu. Danas već postoje gotovi printeri s cijenama od nekoliko tisuća dolara, ali oni će, paralelno s razvojem tehnologije i povećanjem potražnje, sigurno padati. Dakle, možemo s priličnom sigurnošću reći da je vrijeme 3D printanja hrane već došlo i kako će s vremenom postati najnormalnija pojava u svakom kućanstvu. Lijepo je to sročila Tomislava Vukušić kazavši da će se “fast food i slow food ubuduće razlikovati samo po broju slojeva u minuti”.

Business & Lifestyle | B&L


SUPERHRANA

CHIA SJEMENKE

Nije samo TREND Visoka nutritivna vrijednost chia sjemenki pozitivno utječe na zdravlje, a isto tako imaju i poželjna tehnološka svojstva za razvoj novih funkcionalnih proizvoda, kaže Klara Kraljić Tekst: Miro Soldić Foto: PV fotoarhiv

Z

adnjih nekoliko godina eskalirao je trend promocije superhrane, navodno čudotvornih namirnica koje toliko blagotvorno djeluju na zdravlje konzumenata da vas čine vječno mršavima, mladima i lijepima. Praktički svaki tjedan neke nove sjemenke, egzotično voće ili povrće zapali internet, sruši Instagram, vraća vam kosu, produžuje muškost... Naravno, ogromna većina toga je petparačka propaganda bez ikakvog uporišta u realnosti, pa su malo promućurniji kupci već odavno u potpunosti oguglali na takav tip marketinga. No, kao i uvijek, u moru lažnog oglašavanja može se pronaći i neke stvari koje uistinu imaju potencijala. Među te rijetke bisere svakako spadaju i chia sjemenke koje danas sve češće možemo vidjeti kao sastojak velikog broja proizvoda od kruha do raznih napitaka. To nas je ponukalo da uz pomoć stručnjaka istražimo - jesu li chia sjemenke superhrana ili tek prolazni trend? Odgovori do kojih smo došli nisu jednoznačni. Ono što odgovorno možemo tvrditi jest da chia sjemenke svakako nisu prolazni trend, a sam termin superhrana je ionako više marketinška konstrukcija nego realna slika stvari. Ako mislite da možete pušiti, piti, ne kretati se, pa onda sve svoje probleme riješiti konzumacijom šake chia sjemenki, u teškoj ste zabludi. Naravno, to ne znači da chia sjemenke nemaju visoku nutritivnu vrijednost i blagotvoran utjecaj na zdravlje te samim time i svoje mjesto u prehrani.

Različiti rezultati provedenih studija

To možemo vidjeti i kroz povijest. Naime, chia sjemenke su prisutne u prehrani već više od 5000 godina. Podrijetlom su s područja Središnje Amerike (jug Meksika i sjever Gvatemale), koristili su ih Asteci i Maje u prehrani, medicini i industriji. Dolaskom kolonizatora upotreba chije je smanjena, ali vraća se na tržište kao dekorativni proizvod 80-ih godina, a znanstvenicima

B&L | Business & Lifestyle

Chia sjemenke su prisutne u prehrani već više od 5000 godina

postaje zanimljiva 90-ih kao najbolji izvor omega 3 masnih kiselina. Pokazalo se da su chia sjemenke najbolji biljni izvor tih zdravih masnih kiselina, a globalizacijom se upotreba chije brzo proširila po cijelom svijetu. Globalni bum uskoro je popratila i Europska unija novom regulativom, pa je

Zbog visoke nutritivne vrijednosti prehrambena industrija chiju uvrštava u svoje proizvode kao zamjenu za lan

66

tako Europska komisija 2009. autorizirala njihovo stavljanje na tržište, u početku u količini do pet posto u kruhu, a kasnije do 10 posto u brojnim proizvodima. “Chia sjemenke imaju oko 30 posto masti, od čega 80 posto višestrukonezasićenih, odnosno 20 posto linolne (omega 6) i 60 posto linolenske (omega 3) masne kiseline. Bogate su kalcijem, kalijem, magnezijem i dobar izvor B vitamina. Smanjuju rizik od krvožilnih bolesti zbog sastava sterola, visok udio vlakana može povoljno djelovati na dijabetes, a izrazito visoka koncentracija ALA povoljno djeluje i na depresiju. Istraživanja pokazuju da je konzumacija chia sjemenki laboratorijskim životinjama smanjila loš i povećala dobar kolesterol i smanjila osjećaj gladi, što je pri provođenju kalorijski restriktivnih dijeta itekako pozitivna stvar jer onima koji pokušavaju smanjiti tjelesnu težinu donosi svojevrsno mentalno olakšanje. No bez drugih intervencija u način života neće doći do smanjenja tjelesne težine i poboljšanja zdravlja”, objasnila nam je Klara Kraljić, docentica u laboratoriju za tehnologiju masti i ulja na PBF-u, dodajući kako kliničkih istraživanja ima vrlo malo i tek ih treba provesti u širem obujmu, a studije koje su dosad provedene dale su dosta različite rezultate.

Pronađen put do potrošača

Ali i prije sveopćeg znanstvenog konsenzusa potvrđenog studijama, chia sjemenke već su našle svoj put do potrošača. “Zbog visoke nutritivne vrijednosti prehrambena industrija ih uvrštava u svoje proizvode kao zamjenu za lan. Prednost im je to što mogu apsorbirati puno vode pa formiraju gel koji povećava viskoznost otopine, produljuje trajnost proizvoda, može zamijeniti do 25 jaja u slasticama i stabilizirati emulzije i pjene”, istaknula je Klara Kraljić, napominjući kako visoka nutritivna vrijednost chia sjemenki pozitivno utječe na zdravlje, a isto tako imaju i poželjna tehnološka svojstva za razvoj novih funkcionalnih proizvoda. “Chia u svakom slučaju nije samo trend i neće tek tako nestati s tržišta jer ima mnoge korisne upotrebe, ali radi li se uistinu o superhrani, pokazat će daljnja istraživanja”, zaključuje Klara Kraljić.


Pokazalo se da su chia sjemenke najbolji biljni izvor omega 3 masnih kiselina

67

Business & Lifestyle | B&L


DELICIJE

LIČKI KAVIJAR

BEZ KAVIJARA Jedna teglica našeg kavijara stoji oko 10 eura što nije baš neka cijena koju si ne bi mogli priuštiti naši građani. S obzirom na bogatstvo proteina koji ima naš kavijar, preporučio bih ga svakome, ističe Leko

Tekst: Jozo Vrdoljak Foto: PV fotoarhiv

S

tudeni, prosinac i siječanj su mjeseci kada se u ribogojilištu smještenom u Sincu u dolini Gacke odvaja riblja ikra za proizvodnju kavijara te za mrijest. Kavijar koji proizvodi tvrtka Leko u vlastitom ribogojilištu u Lici dobiva sve više poklonika čak i na hrvatskom tržištu. Naime, Leko je prvo ovaj proizvod plasirao na Manhattan odnosno u New York, ali ga je zbog problema s distributerima počeo plasirati i na domaće tržište. Taj, nazovimo ga, “lički kavijar” serviraju opatijski Milenij hoteli čak i za doručak. Veliki njegov kupac je Valamar, najveća turistička tvrtka u Hrvatskoj,

Leko je prvi u Hrvatskoj dobio dozvolu za uzgoj lososa koji je pokusno proizveo u svojem ribogojilištu

B&L | Business & Lifestyle

68


IPAK NE MOŽE zatim Stancija Meneghetti, suši restorani, ali i poznati zagrebački, dubrovački i kvarnerski ugostitelji. Josip Leko, vlasnik tvrtke Leko iz Zagreba koja je vlasnik ribnjaka, sanja trenutak kada će u ribogojilištu moći proizvoditi samo kavijar kao proizvod s velikom dodanom vrijednošću. “Kavijar koji proizvodim u Sincu, malom ličkom mjestu gdje imamo ribnjake, nije nedostupan proizvod za hrvatske građane. p To nije skup proizvod, poput najpoznatijeg k i najskupljeg kavijara na svijetu Beluge koji se dobiva od je jesetre. Jedna teglica našeg kavi1 eura što nije baš neka cijena jara stoji oko 10

se naši kupci trebaju predbilježiti”, kaže Leko dodajući kako je njihov kavijar vrlo sličan onome koji se dobiva od lososa.

Proizvodi s visokom dodanom vrijednošću

Leko napominje da kavijar ne može proizvoditi čitavu godinu te da ono što uspije dobiti u dva i pol mjeseca je ono što se dobije za cijelu godinu. “Svake godine povećavamo proizvodnju i to namjeravamo i dalje. Ove godine namjeravamo proizvesti oko 5000 staklenki. Volio bih kada bismo jednoga dana mogli proizvoditi isključivo kavijar, dimljene filete pastrve i paštetu. Znači, samo proizvode s visokom

proizvesti, a meso mu je bilo izuzetno kvalitetno. Osim toga, postoje i načini kojima se može spriječiti njegovo križanje s drugim vrstama ribe. Valamar je, primjerice, od nas otkupio oko 35 tona visokokvalitetne pastrve, a siguran sam da bi otkupljivao i lososa”, tvrdi Leko čija je tvrtka dobila koncesiju i dozvolu Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane za uzgoj lososa. “Na tržištu je potražnja za lososom sve veća, a uvozi se iz skandinavskih zemalja. Smatram da bi bilo dobro da i mi imamo uzgoj lososa. Kad smo uspješno napravili kavijar od ikre pastrve, napravit ćemo ga i od lososa. U ovom trenutku nitko u Hrvatskoj ne uzgaja lososa”, zaključuje Leko.

Ove godine namjeravamo nam proizvesti oko proi 5000 staklenki, 500 kaže Leko kaž m koju si ne bi mogli priuštiti naši građani. S bo obzirom na bogatstvo proteina koji ima naš prepor kavijar, preporučio bih ga svakome, pogotovo um sportašima umjesto mnogih preparata koji Kavi se koristi i za ublažavanje uzimaju. Kavijar tegoba kod teš teških bolesnika. Lagan je za jelo, hran a bogat je hranjivim sastojcima”, pojašnjava Leko. vjeruj da postoji mogućnost znaLeko vjeruje proizv čajnije proizvodnje. Isto kao u drvnoj industriji, šteta je smatra, prodavati trupce, pro nego treba prodavati namještaj. “Kada sam obnavlj pogon za preradu i uzgoj počeo obnavljati ribe, proizveli smo tri vrhunska proizvoda d za koje smo dobili sve moguće nagrade. Rikavija od kalifornijske pastrve i ječ je o kavijaru kavijaru od autohtone domaće potočne ko nikada nitko nije uspio napastrve koji t ribljoj pašteti i dimljenom praviti te fileu pastrve. U samom početku bilo ga je jako teško plasirati, ali sa je plasman sve bolji i bosada lji. Nekoliko godina smo ga zrakoplovima dostavljali u New York gdje je za 24 sata bio u restoranima i sada opet obnavljamo te stare poslovne ve Polako se probijamo i na veze. naš tržište, a naš kavijar uzimanaše bo domaći hoteli i restorani. ju bolji Postao je tražen, tako da ga prošle godine čak nismo imali dovoljno, pa

dodanom vrijednošću. Tada bismo trebali proizvoditi više od 100.000 staklenki kavijara. Trenutačno proizvodimo oko dva milijuna komada mlađi, a nekada smo je uvozili. Ostatak ikre namijenjen je proizvodnji kavijara. Uz konzultaciju sa stručnjacima moguće je doseći razinu spolen zrelosti pastrve tijekom dužeg razdoblja u godini. Tako bismo mogli imati kavijar cijele godine. Bilo bi dobro da jednog dana čitavo ribogojilište bude samo u svrhu proizvodnje kavijara. Takvih ribogojilišta ima po svijetu i naravno da je to moguće napraviti, ali kada budemo imali zajamčenu prodaju”, dodaje Leko koji također ima i poljoprivredne ljekarne, a bavi se i trgovinom začinima. Inače, Leko je prvi u Hrvatskoj dobio dozvolu za uzgoj lososa koji je, kaže, vrsta ribe srodna pastrvi, a žao mu je i što je toliko skup. “Na našem ribogojilištu pokusno smo uzgojili lososa. Naime, dovezao sam mlađ lososa s Islanda i pokazalo se da se može

69

Volio bih kada bismo jednoga dana mogli proizvoditi isključivo kavijar, dimljene filete pastrve i paštetu. Znači samo proizvode s visokom dodanom vrijednošću. Tada bismo trebali proizvoditi više od 100.000 staklenki kavijara Josip Leko, vlasnik tvrtke Leko

Business & Lifestyle | B&L


KULTURA KUHANJA

MIKEŠKI JESTVENIK

OBLIZEKI virov’tički’ gospi Knjižica autorica Jasmine Jurković Petras i Ljubice Mihaljević na 80 stranica donosi 33 recepta za hladna predjela, juhe, topla jela, priloge i slastice u cilju spajanja lokalne gastronomske baštine i praktične ponude u restoranima te obogaćivanja ponude suvenira Tekst: Goran Gazdek Foto: PV fotoarhiv

Š

est mjeseci, od travnja do rujna ove godine, učenici Strukovne škole Virovitica uz mentorstvo svojih profesora kuharstva i kustosa Gradskog muzeja Virovitica, istraživali su kulturu kuhanja i gastronomske navike u prošlosti, proučavali zapise s požutjelih stranica notesa naših baka, prikupljali recepte i po njima kuhali u školskom praktikumu. Rezultat projekta financiranog novcem Ministarstva tutvenik rizma je knjižica Mikeški jestvenik autorica Jasmine Jurković Petras i Ljubice Mihaljević, kojii na 80 stranica donosi 33 recepta za hladna predjela,

juhe, topla jela, priloge i slastice, a cilj joj je spojiti lokalnu gastronomsku baštinu i praktičnu ponudu u restoranima te obogatiti ponudu suvenira. Naziv Mikeški jestvenik potječe od riječi Mikeš, kako se nazivaju stari Virovitičani, i riječi jestvenik koja se koristila u 19. i 20. stoljeću. “Jelima virovitičkog kraja bavimo se već tri godine prikupljanjem tradicijskog posuđa i kuhinjskih pomagala, uočavanjem davnih navika i običaja pri objedima. Početni dio istraživanja baziran je na dijelu usmenih kazivanja koje smo kasnije upotpunili onim što smo pronašli u zapisima 12 starih bilježnica ispisanih krasopisom mama i baka, virov’tički’ gospi s kraja po 19. i početka 20. stoljeća”, kaže kusto kustosica Gradskog muzeja Vir Virovitica Jasmina Jurkovi Petras. vić

G Grincajg na tri n načina

Otkriveno je puno novih, O do tada nepoznatih informa macija o nekadašnjoj prehrani stanovnika Virovitice. Dio je bio b poznat samo iz kazivanja vanja, a sada je pronađena i pisana p potvrda. Već kod jednostavnih jela poput ššterca i šmarna istraživači su uočili razlike u pripremi i učestalosti izrade u međuratn nom i poslijeratnom razdoblju. Osim kruva s mašću uz dodatak mljeven ne paprike, bijelog luka i soli, Mikeši nisu p previše marili za hladna predjela, ali su ih u ovaj dio Slavonije donijeli doseljenici.

Jelima virovitičkog kraja bavimo se već tri godine prikupljanjem tradicijskog posuđa i kuhinjskih pomagala, uočavanjem davnih navika i običaja pri objedima Jasmina Jurković Petras, kustosica Gradskog muzeja Virovitica

B&L | Business & Lifestyle

70

Pronađeni su recepti za paštete rađene za posebne prilike od kojih su u knjižicu uvrštene dvije, od čvaraka (Mikeška pašteta) i jetara (Leber pašteta). U juhama su već pokazali više inovativnosti i pripremali su ih najukusnije što se može. Prednjače bistre i krepke juhe te juhe od peradi i govedine s uskim i širokim rezancima i omiljenim trencima i flekicama. Kako bi se brojna obitelj prehranila,

RECEPTI

Juha od noje VINSKA JUHA SASTOJCI (za 1 osobu) 1 dl vode; 1 dl bijelog vina (domaćeg) 20 g šećera; 15 g glatkog brašna; 2 žumanjka; kockice popržena kruha po potrebi PRIPREMA Izmiješajte vodu, vino, šećer i brašno pa 10 minuta lagano kuhajte da ispari alkohol. Malo ohladite pa dodajte izmiješane žumanjke. Poslužite s kockicama poprženog kruha.


Završna konferencija projekta “Mikeški jestvenik”: Predstavljena jela iz kuharica s kraja 19. do sredine 20. stoljeća

Osim kruva s mašću Mikeši nisu previše marili za hladna predjela, ali su ih u ovaj dio Slavonije donijeli doseljenici

Mikeška paš teta PAŠTETA OD ČVARAKA 0,5 kg samljevenih čvaraka; 4 tvrdo kuhana jaja; 10 dag crvenog luka; 2 dag senfa; 2 dag mljevene slatke paprike; pola žličice sjemenki kopra; sol i paprika po ukusu; kruh za mazanje

dag sjeckanog crvenog luka; 20 dag svinjskog mozga; 5 dag brašna; 2 jaja 5 dag krušnih mrvica; 1 lovorov list; 5 zrna papra; 1 dl octa; sol i papar po ukusu; mast za pohanje PRIPREMA Peciva pažljivo izdubite, napunite nadjevom, a rubove i vanjski dio premažite izmućenim jajima i panirajte na bečki način. Pohajte u masti. Rumeno vadite na upijajući ubrus i toplo poslužite. Nadjev: u vreloj kiseloj tekućini začinjenoj lovorom i paprom kratko prokuhajte svinjski mozak pa ocijedite. Izdubljeni dio peciva usitnite, osušite u pećnici, prelijte mlijekom pa višak uklonite (panada). Na masti pirjajte crveni luk da požuti, dodajte

PRIPREMA Dva puta samljeti čvarke, tvrdo kuhana jaja i crveni luk. Začiniti senfom, mljevenom slatkom paprikom, paprom, sjemenkama kopra i dobro izmiješati.

pripremali su guste graove juve s gombocima, a za posebne prilike nudile su se profinjena vinska juha i aromatična juha od suhih gljiva. Posebno su vrijedni zapisi pripreme grincajga na tri načina koje će dodati u izradi jela za hladne dane kada nema svježeg povrća. “Raznovrsne juhe s više domaćeg povrća imaju i svoje bogatije, mesne varijante. Način priprave razlikovao se od domaćice do domaćice, ovisno o mogućnostima. Obrok je uvelike definirala dostupnost namirnica, a poznajući povijesne činjenice i ekonomske nestabilnosti tog vremena još više se divimo njihovoj domišljatosti”, kaže profesorica Ljubica Mihaljević koja više od 30 godina predaje kulinarstvo u virovitičkoj Strukovnoj školi. Nekadašnja jednostavna jela kao što su noklice s jajima, šiškrle i taškrle upotpunjavala su svakodnevne obroke, a danas se uz malo ribanog sira mogu poslužiti kao topla predjela. U jelima je kombinirano sve plodasto povrće iz vrta. Krumpir je dubljen i punjen mesnim nadjevima. Pravile su se placke na slano s mašću, paprikom i češnjakom uz kajmak. U zapisima su pronađeni nevjerojatni recepti za Hern poheraj i popečke od manje popularnih jetrica u nekoliko varijanti.

mozak i pažljivo pirjajte, začinite solju i paprom. Skinite s vatre, ohladite i izmiješajte s panadom.

Paradajz kolač KOLAČ OD RAJČICE

SASTOJCI 16 žlica šećera; 16 žlica ulja; 16 žlica domaćega kuhanog soka od rajčice; 24 žlice brašna; 1 jaje; 1 prašak za pecivo; 1 žličica cimeta PRIPREMA Pjenasto izmiješajte jaje sa šećerom da se šećer otopi, pa postupno dodajte sve ostale sastojke. Izlijte zatim u manji namašćeni lim i rumeno ispecite.

Gospodski pohanac PECIVO PUNJENO MOZGOM 5 žemlji; 1,5 dl mlijeka; 4 dag masti; 6

71

Business & Lifestyle | B&L


KULTURA KUHANJA Posebnost jela istaknuta - imenom

Mesni dani bili su nedjelja i četvrtak, najčešće s teletinom, ali i jelima od pure i guske te zapečenim mesom što se konzerviralo utapljanjem u masti, dok se riba vrlo rijetko nalazila na jelovniku, a kad jest, radilo se ponajprije o šaranu ili somu. U 19. i 20. stoljeću virovitički kraj naselili su brojni doseljenici koji su donijeli svoju tradiciju prehrane pa su jelovnici domicilnih obitelji obogaćeni različitim receptima iz drugih krajeva. Dostupni zapisi pisani su hrvatskim jezikom, štokavskim narječjem i ijekavicom, a pojedini recepti sadrže kajkavsku ekavicu i ijekavicu. Zapisane recepture svjedoče o preblagom otporu ukorijenjenoj germanizaciji. Zanimljivi su zapisi o normativima i izražavanju jedinica mjere (1 litra brašna; “dodati brašna koliko teže 2 jaja” ili “ona piksa sa kojom brašno grabim važe 40 deka kada je ravna i zdrmana”). U nazivima receptura uočeni su geografski elementi: Himalaja, Panama torta, Španjolske poslastice, Sremska pita, Osječki kolač, Slatinski kolačići... Bilo je i duhovitih i ma-

Nekadašnja jednostavna jela kao što su noklice s jajima, šiškrle i taškrle upotpunjavala su svakodnevne dnevne obroke

Brojni zemljani i limeni kalupi za kuglof čuvani u virovitičkom muzeju te zapisi i stari recepti potvrđuju da je kuglof u raznim varijantama bio omiljeni desert pri obilježavanju godišnjih običaja. “Raznovrsne slastice i razni macaficli ostaju u dragom sjećanju sugovornika zbog mirisa i okusa nekih minulih vremena kada su namirnice, kao šećer i jaja, bile manje dostupne nego danas. Čitajući recepture Datulja punjenih bademima, Bombica od smokve, Torte od datulja ostajemo začuđene; u kakvim su vremenima živjeli naši sugrađani birajući skupocjene i egzotične namirnice”, objašnjavaju autorice. Jela iz Mikeškog jestvenika već su ponuđena na sajmovima i prigodnim događajima i predstavljena gastro novinarima na Fra Ma Fu festivalu koji je početkom rujna održan u Virovitici. Na stolu se našla pašteta od čvaraka, sataraš u tikvi, kolač od paradajza, zelena salata oplemenjena orahom, celerom i žutom mesnatom paprikom, poha pohana piletina, pastrva, različiti d domaći umaci, juha od vina vin i gospodski pohanac - svinjski mozak poha han u kajzerici. Najviše za zanimanja pobudila je p pašteta od čvaraka za k koju su se zainteresirrali i neki ugostitelji.

Pažljiva P se selekcija

štovitih naziva koji bi se danas vrlo vješto mogli iskoristiti u ugostiteljskoj ponudi: Koturići dva po dva, Pusli danas pravi, sutra peci, Torta ljubavi, Kolač bogova, Bezimeni, Miš-maš pekmez... “Dajući takva imena negdašnje domaćice znale su kako istaknuti posebnost jela. I nas nagovoriti na kušanje recepata, iako to u prvi mah nismo htjele”, ističe profesorica Mihaljević. U pripravi slastica domaćice su obilno koristile jaja, med, orahe i putar, i danas vrlo neobično - čvarke, paradajz i krumpir, a učestalo su korišteni limun-saft i namirnice nabavljene iz drugih podneblja što tada nije bilo tako lagano kao danas.

B&L | Business & Lifestyle

Nadam se da smo njegovanjem izrade lokalnih jela, ne samo u ovom projektu, uspjeli u mladim ljudima probuditi osjećaj vrijednosti tradicije i potaknuti ih na razmišljanje kako je sačuvati od zaborava Ljubica Mihaljević, profesorica u virovitičkoj Strukovnoj školi

72

Knjižica će svakako koKnji ristiti mladim kuharima u njihovom obrazovanju i životnom odabiru, ali i budućim istraživačima gastronomije virovitičkog kraja, a treba se nadati da će potaknuti širenje asortimana ponude lokalnih ugostitelja. Partneri na projektu bili su učenici i nastavnici Industrijsko-obrtničke škole koji su osmislili i izradili daščice za rezanje, kuhače za miješanje žganaca, pregače s logom Mikeški jestvenik što bi trebalo biti preteča budućeg jestvenog suvenira. Pripremajući jela, pojedina i po nekoliko puta, autorice su nastojale recepture prilagoditi standardu i izraditi zadovoljavajuće normative. Ispod lokalnog naziva ponuđen je i standardni naziv u jezičnom i gastronomskom smislu. Rad na ovom projektu kruna je rada u odgoju i obrazovanju budućih kuhara profesorice Mihaljević. “Uživali smo u pripremi i kušanju jela, no ipak smo pažljivo selektirali ona koja ćemo predstaviti javnosti znajući težinu odgovornosti. Nadam se da smo njegovanjem izrade lokalnih jela, ne samo u ovom projektu, uspjeli u mladim ljudima probuditi osjećaj vrijednosti tradicije i potaknuti ih na razmišljanje kako je sačuvati od zaborava”, ističe profesorica Mihaljević.


youtube/ privredni.hr/ luPaHor

LUPAHOR

CRAFT PIVO

Jeste li za bećara, snašu ili nešto crveno i vruće? Nova craft pivovara iz Vukovara potporu za prve korake u svojoj proizvodnji pronašla je u crowdfunding kampanji. Projektom proizvodnje piva prema željama tržišta uz pomoć novih tehnologija pronalaze svoje kupce kojima će omogućiti i inovativne usluge Tekst: Krešimir Sočković Foto: Privatni arhiv LuPaHor

C

raft pivo postalo je zadnjih godina trend u Hrvatskoj ne samo među ljubiteljima piva nego i među onima koji žele napraviti dobar mali posao u kojem će moći višestruko uživati. Jedna takva pivovara u nastajanju je vukovarski LuPaHor koja na neobičan način kreće prema stvaranju piva prilagođenog osobnom ukusu njihovih kupaca. Iza projekta LuPaHor, koji se nastoji financirati preko platforme za crowdfunding Indiegogo, stoji trio koji čine Martina Lucić, zadužena za stvaranje recepata i proizvodnju piva, Jasmin Pavlović, zadužen za marketing i poslovanje, te Goran Horvat zadužen za ICT segment i inženjering.

Ljubav prema craft pivu

Naziv LuPaHor igra je riječi, kaže Jasmin Pavlović. “Hmelj, glavni začin u stvaranju piva je na latinskom jeziku humulus lupulus, a hor je choir ili zbor - ljudi koji pjevaju zajedno. Hor/zbor, kako kažu u LuPaHoru, može biti amaterski i isključivo za zabavu, a može biti i profesionalan, za posao i kao izvor egzistencije. Naziv LuPaHor je svakako povezan i s našim prezimenima”, dodaje Pavlović. Ideja se rodila prvenstveno iz ljubavi prema craft pivu, ističe Martina Lucić. “Nakon brojnih eksperimentiranja odlučili smo u priču ući ozbiljnije. Tada se i rodila ideja o iskoraku u poduzetnički svijet i otvaranje vlastite mikro pivovare. Dakako, tu smo vidjeli priliku da stvorimo nešto svoje u Hrvatskoj, u situaciji kada je izuzetno teško naći posao i kada mladi ljudi odlaze iz Hrvatske u želji za pronalaskom boljih uvjeta za život”, kaže Martina Lucić. Upravo su zato napravili i video kojim promoviraju kampanju s tematikom iseljavanja iz Hrvatske, odnosno dijela Hrvatske iz koje sami dolaze - iz

Slavonije. Na početku promo spota prikazuju mladića koji razmišlja o svojim financijskim problemima, o tome kako je jedino rješenje odlazak iz Hrvatske. No takva razmišljanja se prekidaju predlaganjem ideje o vlastitoj maloj pivovari koja se prezentira parafraziranjem citata poznatog iz serijala Star Wars - Come to the beer side (u originalu Come to the dark side). Kampanja crowdfundinga bila nam je prvi korak da se predstavimo kao nova mlada

Kampanja crowdfundinga bila nam je prvi korak da se predstavimo kao nova mlada snaga u svijetu craft pivarstva, kaže Horvat

73

snaga u svijetu craft pivarstva, a i zamišljena je kao prva prilika za prikupljanje sredstava kako bi se ideje i ostvarile, ističe Goran Horvat. “Ciljana skupina ljudi nisu samo ljubitelji piva već svi koji bi prepoznali ideje i želju triju mladih osoba za drukčijom Hrvatskom. Zbog toga koristimo i marketinški hashtag #ostani”, kaže Horvat. Tom kampanjom ne žele skupiti sva sredstva već im to može biti prvi korak koji im može pomoći na početku projekta.

Do piva preko interneta

“Svjesni smo trenutačne ekspanzije craft pivovara te je samim time teško biti drugačiji i prepoznatljiv. Stoga smo se, osim pivom kao proizvodom, odlučili predstaviti i inovativnim uslugama povezanim s craft pivarstvom. Planiramo svojim budućim kupcima omogućiti naručivanje piva na internetu preko aplikacije pomoću koje će se moći odabirati različiti intenziteti arome i gorčine. Također, planira se i aplikacija koja bi u potpunosti približila proizvodnju piva potencijalnom kupcu (Craft trag). Naručitelji će moći putem mobilne aplikacije pratiti u kojoj fazi je njihova narudžba, slično kao kada naručite pošiljku preko eBaya. Nakon svake narudžbe kupci bi trebali dobiti QR kod za praćenje. Upravo smo za ovu ideju dobili iznimno pozitivne povratne informacije te savjete o tome kako bi ona mogla biti uspješna i za tržište izvan Hrvatske”, ističe Martina Lucić. Trenutačno rade na proizvodnji triju piva. Mamurni bećar je blond ale s primjesama rakije viljamovke. Ledena snaša je indian pale ale s aromom borovine i laganih cvjetnih okusa i, kako kažu, namijenjeno je svim slavonskim snašama kojima nisu dragi njihovi mamurni bećari. Treće pivo je Red Hot IPA - indian pale ale s aromom pikantnih papričica. Naziv piva su odlučili povezati sa Slavonijom, a i sam sastojak Red Hot IPA je također određena poveznica sa Slavonijom i Baranjom. Ipak, riječ je o budućoj slavonskoj pivovari.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

Ivan Barbić MASTER OF WINE

Važno je predstaviti vina iz cijele Hrvatske, bilo da je riječ o vinima iz kontinentalnog ili jadranskog dijela zemlje. Vinari s tih područja trebaju raditi zajedno i tako udruženi predstavljati svoja vina jer na taj način promoviraju Hrvatsku kao vinsku zemlju, a ne da se prezentira svaka regija za sebe

B&L | Business & Lifestyle

74


Švicarska je najzahtjevnije vinsko tržište u Europi Švicarci piju dosta, ali treba reći kako oni cijene kvalitetna vina. Oni su vrlo zahtjevni kupci, ali kada su uvjereni u kvalitetu vina, tada ne pitaju mnogo za cijenu. To je šansa za svakog proizvođača, a pogotovo za naša hrvatska vina

Tekst: Sanja Plješa Foto: PV fotoarhiv

Š

vicarski Hrvat Ivan Barbić prošle godine postao je prvi Master of Wine na prostoru Jugoistočne Europe. Titulu Master of Wine osnovao je The Institut of Masters of Wine, 1953. u Londonu s idejom da osoba koja je dobije može educirati

zaposlene u engleskoj vinskoj trgovini i dati im informacije o vinu, vinarstvu i trgovini vinima. Ta prestižna titula kasnije se proširila na Europu i cijeli svijet, a dobiva ga osoba s visokim stupnjem stručnosti i znanja o vinu u širem smislu te riječi. je zapravo Ivan Barbić? •- Tko S jedne strane bih mogao reći da sam

Švicarci vole reći da su švicarska vina najbolje sačuvano blago u Europi

švicarsko-zagrebački Pitovljanin. Naime, s djedove strane po ocu podrijetlom sam

75

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

iz Pitva na otoku Hvaru, a s bakine strane mi je podrijetlo iz Svetog Ivana Zeline. Rođen sam 1965. godine u Zagrebu, ali sam s roditeljima potkraj 60-ih godina otišao u Švicarsku gdje sam se školovao i stekao status diplomiranog inženjera tehnologije i prehrane na fakultetu ETH u Zürichu. Studij je trajao pet godina. Krasi vas titula Master of Wine. Što to •znači?

- To je jedna od najatraktivnijih i najcjenjenijih titula vinske izobrazbe u svijetu jer obuhvaća opće znanje o vinogradarstvu i vinarstvu te trgovini vinima. Može se reći kako ta titula nema konkurentsku titulu u svijetu, a trenutačno je u svijetu 370 Mastera of Wine od kojih 200 u Velikoj Britaniji.

S obzirom na to da nam se pružaju izvrsne mogućnosti za promociju vina na ino tržištu, ne možemo proizvoditi jeftina vina

B&L | Business & Lifestyle

Koja je vaša funkcija kao Mastera of Wine? - Ja još radim u prvom redu kao dobavljač vina za jednog velikog uvoznika u Švicarskoj. Ne samo da nabavljam nego i kreiram priču o vinima na temelju gotovih vina, a surađujem i s proizvođačima. Inače, zbog znanja koje imam o vinima iz raznih zemalja i krajeva, vrlo često radim razne prezentacije poput nedavne prezentacije vina u Zürichu i Ženevi.

Hrvatska je predstavila svoja vina u Zürichu i Ženevi. Jesmo li se prezentirali na dobar način? - Pa selekcija vinarija je bila vrlo dobra. Među 17 hrvatskih vinarija čija su se vina predstavila u Švicarskoj, većina ih spada među najbolje hrvatske vinarije i bilo je potrebno napraviti takvu strogu selekciju jer je Švicarska najatraktivnije, ali i najzahtjevnije tržište vina u Europi.

Kakvi su Švicarci kao vinopije? - Švicarci piju dosta, godišnja potrošnja vina iznosi oko 35 litara po stanovniku, ali treba reći kako oni cijene kvalitetna vina. Uspoređujući Švicarsku i Njemačku mogu reći da u Švicarskoj prosječna cijena boce vina stoji u maloprodaji više od 10 franaka, a u Njemačkoj samo 2,5 eura. Švicarci su vrlo zahtjevni kupci, ali kada su uvjereni u kvalitetu vina, tada ne pitaju mnogo za cijenu. To je šansa za svakog proizvođača,

76

a pogotovo za naša hrvatska vina. Švicarci imaju tradiciju pijenja vina za razliku od nekih skandinavskih zemalja, a dobar dio Švicaraca si može bez problema priuštiti bocu vina za 10 ili 15 eura, za razliku od Njemačke gdje to i nije tako.

Spomenuli ste kako hrvatska vina moraju biti prisutna na švicarskom tržištu. Zbog čega? - U Hrvatskoj imamo sve kvalitetniju proizvodnju vina, a s obzirom na to da nam se pružaju izvrsne mogućnosti za promociju vina na inozemnom tržištu, ne možemo proizvoditi jeftina vina i zato smo, na neki način, primorani proizvoditi visokokvalitetna vina. Kako bismo stvorili opći dobar imidž na međunarodnom tržištu, hrvatska vina moraju biti prisutna i na prestižnom švicarskom tržištu. Važno je predstaviti vina iz cijele Hrvatske, bilo da je riječ o vinima iz kontinentalnog ili jadranskog dijela zemlje. Vinari s tih područja trebaju raditi zajedno i tako udruženi predstavljati svoja vina jer na taj način promoviraju Hrvatsku kao vinsku zemlju, a ne da se prezentira svaka regija za sebe. Možda će poneki vinar imati uspjeha ako samostalno promovira svoje vino na inozemnom tržištu, ali to neće odzvanjati kao ukupna hrvatska promocija nego kao promocija tog vinara. U Švicarskoj je napravljen iskorak kada su predstavljena hrvatska vina, a istodobno je


to primjer kako se trebaju prezentirati vina na ostalim tržištima.

Zanimaju li se Švicarci za sva ili za samo neka određena vina? - Švicarci se interesiraju za autohtona vina kada je riječ o kvalitetnim, skupljim vinima. Kada je riječ o uvoznim vinima, tada su zainteresirani za crna vina jer u domaćoj proizvodnji vina imaju vrlo široku i kvalitetnu ponudu bijelih vina. Na to tržište moći ćemo plasirati uglavnom dalmatinska crna vina, ali imamo šanse i s malvazijom i graševinom, koje su naše autohtone sorte.

Master of Wine je jedna od najatraktivnijih i najcjenjenijih titula vinske izobrazbe u svijetu jer obuhvaća opće znanje o vinogradarstvu i vinarstvu te trgovini vinima

gotovo ne izvozi vina jer većinu •vinaŠvicarska prodaje na domaćem tržištu?

- Švicarska izvozi još manje vina nego Hrvatska, ako promatramo u postocima. Oni vole reći da su švicarska vina najbolje sačuvano blago u Europi, a razlog za to krije se u činjenici da bez obzira na to koliko skupa bila švicarska vina, praktično svaki tamošnji proizvođač može prodati svoju cjelokupnu proizvodnju vina na domaćem tržištu. Neki vinari iz svojih osobnih ambicija žele vidjeti svoja vina u trgovinama i restoranima u europskim metropolama poput Beča, Londona i New Yorka, ali to je njihova stvar. Švicarski izvoz vina je manji od jedan posto.

Što biste vi kao Master of Wine preporučili hrvatskim vinarima za unapređenje kvalitete vina? - Ne mogu reći da u nečem posebno griješimo. Cijela hrvatska vinska proizvodnja je zapravo nastala tek od nastanka hrvatske države. U

Prije 20 godina putovao sam na Pelješac i htio sam stupiti u kontakt s tamošnjim vinarima. Kušao sam vina vinara Frane Miloša. To je nešto što svjetsko tržište traži priču jednog manjeg vinara, vrlo privrženog svojoj zemlji i svojoj proizvodnji.

Na švicarsko tržište moći ćemo plasirati uglavnom dalmatinska crna vina, ali imamo šanse i s malvazijom i graševinom godinama prije Domovinskog rata postojalo je samo nekoliko velikih vinarija koje su proizvodile, doduše, solidna i pouzdano kvalitetna vina. Sada se javlja sve više manjih proizvođača koji streme kvalitetnijoj proizvodnji. Zahvaljujući takvim vinima hrvatska vina će se etablirati na svjetskom tržištu.

Biste li mogli izdvojiti nekoga iz takvih boutique vinarija čiji rad iznimno cijenite? - Dobro, kada već trebam nekoga izdvojiti...

Koja bismo tržišta, po Vašem mišljenju, još trebali ‘pokoriti’? - Mislim da bi trebalo poraditi i na engleskom tržištu. Inače, u Europi postoji još jedno tržište slično švicarskom, a to je Belgija. Iako ne proizvode vlastito vino, oni imaju vinsku kulturu i vrlo cijene dobru kapljicu. Isto tako, trebalo bi domaća vina predstaviti na američkom i kanadskom tržištu jer na tim tržištima postoji monopol prodaje vina koji treba probiti. I na Dalekom

77

istoku ima nekoliko vrlo atraktivnih tržišta poput Singapura ili Japana gdje se cijene i prodaju vina. li da ćemo imati dovoljno količine •vinaMislite za proboj na svjetska tržišta?

- Za sada hoćemo, ali jasno da hrvatska proizvodnja vina nije toliko velika da bi se njome punili supermarketi u zemljama EU-a ili Sjeverne Amerike.

Znači, možemo proći s cijenama butelja •iznad 10 eura?

- Svakako. Rekao bih da ima sve više vina iz Hrvatske koja lako mogu prijeći tu granicu.

Kakvi su Švicarci kao gosti u Hrvatskoj? - Našu turističku ponudu sve više prihvaćaju iako nas u godinama nakon Domovinskog rata nisu baš doživljavali. Švicarci gotovo 10 do 15 godina nakon rata nisu htjeli ni čuti za hrvatski Jadran. No zadnjih 10 godina raste broj turista koji dolaze u našu zemlju. Oni su uglavnom oduševljeni našom zemljom i prihvaćaju sve kvalitetniju hrvatsku turističku ponudu. Tijekom ratnih godina Hrvatska je nosila teško breme jer su Švicarci odbacivali sve što je dolazilo iz bivše Jugoslavije. Zahvaljujući turizmu sada se poboljšava imidž i znanje o Hrvatskoj što će pomoći i našim vinarima da nađu prvo uvoznike, a zatim i kupce na švicarskom tržištu.

Business & Lifestyle | B&L


IN VINO VERITAS

VINARIJA AGRIS

Tekst: Silva Celebrini Foto: Privatni arhiv Vinarija Agris

K

ada su Boris i Jadranka Lešić u pitanju, a znam ih dugi niz godina, uživaju u umjetnosti, uživaju u glazbi, uživaju u slikarstvu i stalno otkrivaju nove svjetove osjetilnih užitaka. Znalci su to okusa i mirisa kada su u pitanju gastroužici spojeni s plemenitim pićem, nastalim preradom najboljeg grožđa iz najboljih vinograda. Oduvijek sam se divila ljudima poput Borisa koji su znali ispričati priču o svakom vinu koje smo kušali na zajedničkim novinarsko-PR-ovskim druženjima. Jer Boris Lešić vrijedan je i uspješan PR stručnjak, jedan od onih koji će, kada mu povjerite posao promocije ili organizacije eventa, to učiniti na najsavršeniji mogući način. Njemu je u poslu sve izazov i svaki put ispočetka nalazi inspiraciju za nešto novo i drugačije. I uvijek sve voli kombinirati s tradicijom, s kulturom na najvišoj razini, s gastronomijom i enologijom.

Pripremali se godinama i učili od najboljih

Znam da su Jadranka i Boris proputovali Hrvatsku uzduž i poprijeko otkrivajući uvijek iznova savršenstvo skriveno u nekom običnom tradicionalnom jelu koje je netko negdje u nekom kutku doradio, ispunio, oplemenio i pripremio često dodajući i osobnu notu, savjet, poput dirigenta od čije palice zavisi konačna izvedba djela. Zamišljam ih kako putuju Istrom ili Slavonijom, zastaju gledajući vinograde, kako obilaze vinarske podrume i kušaju vina i kako želja da sami krenu u takav izazov postaje sasvim logična. Bilo je samo pitanje vremena kada će poželjeti stvoriti vlastito savršenstvo u vinu, uglazbiti ga s jazzom koji obožavaju i pustiti da dopre do ljubitelja umjetnosti u vinu i vina u umjetnosti. “Pripremali smo se godinama, učili od najboljih poput Trapana, obilazili vinograde i dogovarali berbe najboljih autohtonih sorti grožđa s najboljih terena. Tako je nastala najprije Agris malvazija koja je već prve godine dobila srebrnu medalju na prestižnoj Vinistri”, kaže Jadranka Lešić, direktorica vinarije Agris smještene u Rakitju. To je, kaže, na pola puta između Slavonije i Istre, a najbolje grožđe doprema se iz vinograda Santa Lucia iz Istre i Venja iz Slavonije. Nakon malvazije slijedila je graševina koja je odmah “zaradila” zlatnu diplomu na Gator festivalu u Baranji, a sada se priprema i treće vino od autohtone moslavačke sorte škrlet. “Ove godine tek probni uzorci”, napominje Jadranka koja je svoj profesorski posao

B&L | Business & Lifestyle

Vino je poput JAZZA Bilo je samo pitanje vremena kada će Boris i Jadranka Lešić poželjeti stvoriti vlastito savršenstvo u vinu, uglazbiti ga s jazzom koji obožavaju i pustiti da dopre do ljubitelja umjetnosti u vinu i vina u umjetnosti

Prvo je nastala Agris malvazija koju je slijedila graševina, a sada se priprema i treće vino - škrlet

78


Bananiera - The Mystic Rose Ensemble

The Mystic Rose

Jazz, tango, evergreen…

Jazz sastavi postaju sve popularniji u zagrebačkim kafićima, a često tu glazbu prate malvazija i graševina vinarije Agris. Nisu to obična mjesta, to su zapravo klubovi, neki tek nedavno otvoreni, koji počinju privlačiti generacije mladih i onih starijih koje uživaju u evergreenima, kaže David Baumgarten iz sastava The Mystic Rose. Dakle, nije to onaj teški jazz, da tako kažem, već nešto drugačiji, prilagođen ugodnoj atmosferi kluba i promociji vina Agris. Taj spoj je zapravo savršen i moram reći da se rado odazovemo ovakvim događanjima, rekao je David Baumgarten.

koji je, kaže, jako voljela, nakon 30 godina zamijenila proizvodnjom i plasmanom vina. Uživam u tome, priznaje ona dodajući kako se konačno osjeća krajnje opušteno i sretno. Ali ima još puno toga što treba i želi naučiti, posebno kada su u pitanju propisi. Tu su i dvije kćeri, Vana i Petra, koje svaka na svoj način pridonose ovom biznisu i u njemu jednako uživaju. Starija Petra uživa u organiziranju promocija povezanih s glazbom, a Vana je već odredila - ona će u budućnosti voditi vinariju.

Naša su vina namijenjena užicima nepca koje upotpunjujemo ostalim lijepim životnim trenucima, ističe Jadranka Lešić

Perfekcija izvedbe i kreativnost

Vrhunska tehnologija, vrhunska sirovina i, naravno, vrhunsko vino - svježe, mineralno, vinificirano tako da se sljubljuje s brojnim jelima. Buteljirano i etiketirano zenbudističkim krugovima akademskog umjetnika

Oduševljeni smo raznolikošću, brojnošću domaćih sorti i tisućljetnom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu te želimo svoju strast i znanje pretočiti u vrhunska prirodna vina koja će dalje promovirati hrvatsku vinarsku tradiciju i autohtone sorte

79

Leona Zakrajšeka koji simboliziraju trenutak spajanja s rajem, pojašnjava Jadranka Lešić. “Vrhunsko vino i vrhunski umjetnik poput Leona, to je bio prirodan odabir jer volimo njegovu estetiku i perfekciju, a željeli smo da naš vizualni identitet bude smjernica i putokaz kupcima”, pojašnjava. Riječ je o seriji autorskih grafika iz ciklusa Enso, a Zakrajšek je veliki poznavatelj japanske kulture i umjetnosti, te se u tehnici sumi školovao na Tama Art Sveučilištu u Tokiju. “Oduševljeni smo raznolikošću, brojnošću domaćih sorti i tisućljetnom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu te želimo svoju strast i znanje pretočiti u vrhunska prirodna vina koja će dalje promovirati hrvatsku vinarsku tradiciju i autohtone sorte”, kaže Jadranka. Naša su vina, dodaje, namijenjena užicima nepca koje upotpunjujemo ostalim lijepim životnim trenucima. Vino je poput glazbe, ali ne bilo koje - vino je poput jazza, a taj spoj posebno nas fascinira, kaže Jadranka. “Jazz je glazba koju volimo i ona povezuje ono što volimo - perfekciju izvedbe i kreativnost. Upravo to želimo postići i u vinu koje proizvodimo. Sretni smo da su poznati restorani koje vode sommelieri prepoznali tu značajku naših vina i uvrstili ih u svoje vinske liste”, zaključuje Jadranka Lešić.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

CHEF ANDREA MIGLIACCIO

ZADOVOLJSTVO GOSTIJU je najvažnije Ideja naše kuhinje inspirirana je jasnim i jednostavnim principima inovacije i tradicije s naglaskom na okuse Mediterana. Namirnicama ma dajem glavnu ulogu, i zato odabirem samo najbolje jbolje namirnice, poštujući pri tome sezonske ciklusee Tekst: Jozo Vrdoljak Foto: Privatni arhiv Dogus grupa

Z

a mladog talijanskog chefa Andreu Migliaccija s pravom se može reći da je lovac na Michelinove zvjezdice. Veliko iskustvo i znanje prenio mu je Oliver Glowing koji mu je bio sous-chef, a radio je i učio u najeksluzivnijim restoranima. Migliacci od 2011. godine radi kao executive chef u restoranu L’Olivo koji ima dvije Michelinove zvjezdice. Riječ je o gourmet restoranu Hotela Capri Palace koji spada u crème de la crème talijanske kuhinje. S Migliaccijem smo razgovarali tijekom njegova posjeta Villi Dubrovnik, a pričali smo o načinu pripremanja namirnica, o načinu vođenja tima kojem je na čelu, važnosti i spečificnosti mediteranske i dalmatinske kuhinje. Migliaccio je, da ne bude zabune, pod hrvatskom kuhinjom govorio o dalmatinskoj kuhinji, jer se, očito, još nije upoznao s kuhinjom iz ostalih hrvatskih regija. Njegova ideja kuhinje inspirirana je jasnim i jednostavnim principima inovacije i tradicije s naglaskom na okuse Mediterana. On i njegov tim interpretiraju tradicionalnu lokalnu kuhinju na nov, moderan način uz, dakako, vrhunsku uslugu. Njihov rad je putovanje na kojemu svaki pojedinac može izraziti svoj talent.

Na koji način vodite svoj tim? - Da biste mogli kvalitetno raditi i postizati vrhunske rezultate, morate imati kvalitetan

B&L | Business & Lifestyle

tim jer je timski rad najvažniji u postizanju krajnjeg i visokog cilja. Naravno da unutar ekipe mora biti podjela posla, ali je vrlo važna uigranost ekipe. Možda je najbolje reći da svi u timu moramo imati isti smjer. I kao ekipa i kao pojedinci. Odgovornost chefa je svaki dan učiniti savršenim.

Kako to ostvariti? - Vrhunski chef svojem timu daje inspiraciju kreirajući recepte, atmosferu i organizirajući kuhinju. Pored toga chef stalno podupire talentirane kuhare. Kada se okru-

Vrhunski chef svojem timu daje inspiraciju kreirajući recepte, atmosferu i organizirajući kuhinju ži najboljim talentima i zasluži poštovanje svojih gostiju, tek tada ima autoritet u timu. Naravno da se dobije i veliki broj prestižnih kulinarskih nagrada.

funkciju nametati radnicima nego mora svojim primjerom graditi autoritet. Hijerarhiju uspostavljaš kroz svoj rad. Dakle, radiš kvalitetno i pokazuješ svojim podređenima što sve znaš i umiješ napraviti. Dokazuješ se radom, a ne funkcijom. Zato ja vođenje tima ne bih nazvao hijerarhijom, nego treningom i edukacijom. Posao je trening i svakodnevno učenje. Što učiniti u situaciji kada je netko izu•zetno talentiran, ali nije timski igrač?

- Jako volim talentirane ljude. Oni se zahvaljujući svojem talentu razlikuju od drugih. Moja je zadaća prihvatiti njihov talent, ali i naučiti ih kako funkcionirati u timu i biti dio tima. Kroz zajednički i dobro organiziran posao svaki pojedinac može izraziti svoj talent, znajući da samo timskim radom mogu postići najbolje i dugoročne rezultate. Sa svojim timom ja interpretiram tradicionalnu lokalnu kuhinju na nov, moderan način uključujući vrhunsku uslugu.

To znači da u timskom radu ne treba žrtvovati talent, kreativnost..? - Ne može se izabrati jedno ili drugo jer su obje te osobine važne i bez njih se ne može. Zapravo, rekao bih da su dar, samo ih morate znati regulirati.

•Kako dobivate ideje za svoja jela? li za timski rad važna stroga hijerarhija? - Ideja naše kuhinje inspirirana je jasnim •- JePonovit ću: da biste postigli vrhunski i jednostavnim principima inovacije i trarezultat, morate ići u istom smjeru. Znači, važna je dobra organizacija posla, ali je jednako tako važan i svaki pojedinac. Bitna je pozitivna energija. Chef ne smije svoju

80

dicije s naglaskom na okuse Mediterana. Namirnicama dajem glavnu ulogu i zato odabirem samo one najbolje, poštujući pritom sezonske cikluse. Pri slaganju tanjura


osobitu pozornost posvećujem umjetničkoj prezentaciji jela koja upotpunjuje kreativnost u okusu.

Poznajete li hrvatsku kuhinju? - Prije tri godine sam se u Villi Dubrovnik susreo s hrvatskom kuhinjom što znači da je intenzivno je proučavam već tri godine. Mogu reći i da je jako slična mediteranskoj, tako da mi je poznata. Vaša kuhinja je slična našoj talijanskoj i obratno, naša je slična hrvatskoj.

ukusan, pogotovo u sezoni kada je idealno zreo. Hrvatski pršut ima jači okus i delikatniji ukus od talijanskog. Ne mogu reći da je bolji od talijanskog, ali jako je jako dobar.

•A svježe meso? Stalno ste spominjali ribu, ali u mediteranskoj kuhinji imate i mesnih jela? - U Hrvatskoj mi je vrlo teško pronaći dobro meso. Ipak mogu reći da mi je dobra govedina, a pogotovo mi je vrhunska janjetina.

Jeste li posjećivali hrvatske restorane? •- Naravno Što biste izdvojili? da sam posjetio niz restorana u •- Jako mi se sviđa vaše maslinovo ulje, imate Hrvatskoj. U Dubrovniku sam išao u re-

vrhunske lokalne sireve, a i neke vrste ribe su izuzetne i rijetko ih ima tako ukusnih u svijetu. Mogu reći i da vam je neko svježe povrće odlično, iako sam naišao i na loše.

A pršut? - Imate vrhunski pršut, ali je različit od talijanskog tako da sam malo čak i zbunjen. Znam da hranite svinje na drugačiji način nego u Italiji, ali meni je vaš pršut jako

storan 360 i još neke restorane, bio sam u restoranu Pelegrini u Šibeniku kao i u brojnim tradicionalnim restoranima. Imate dosta restorana s tradicionalnom hranom što je vrlo važno.

Istinska mediteranska m kuhinja, usmjerena na najkvalitetnije regionalne proizvode, jamči nezaboravno kulinarsko iskustvo. Svaka mediteranska kuhinja je slična, a opet ima neke svoje lokalne svoje posebnosti

Koliko su vam važni začini? Koliku pozornost pridajete začinima? - Začini su mi važni, ali najvažnije mi je osnovno jelo. Začini ne smiju dominirati

81

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

i “ubiti” glavno jelo. Svaki začin mora biti dodan s mjerom. Bez kojeg začina ne možete u kuhinji? •- Mislim da bez bosiljka ne bih mogao kao ni bez maslinovog ulja.

Nema pun puno elemenata na mojim tanjurima, najviše četiri do pet. Ne koristim puno elemenata, ali želim da svako jelo pruža emociju osobi koja sjedi pred tim tanjurom. Ne mislim da treba puno mijenjati neka, u ovom slučaju, tradicionalna dalmatinska jela

A koristite li sol? - Ne koristim puno soli jer je dijelom imamo u morskim namirnicima.

Dalmatinska kuhinja kao dio mediteranske kuhinje: ima li nešto posebno? - Istinska mediteranska kuhinja, usmjerena na najkvalitetnije regionalne proizvode, jamči nezaboravno kulinarsko iskustvo. Svaka mediteranska kuhinja je slična, a opet ima neke lokalne svoje posebnosti. Dalmatinska kuhinja ima dosta svojih posebnosti. Recimo, svidjeli su mi se šporki makaruni. To me je jelo ugodno iznenadilo.

Što primjećujete kada dođete u Hrvatsku? - U Dalmaciji je temperatura i klima vrlo slična onoj na Capriju. Hrvatska ima veliku ponudu jako kvalitetne svježe ribe. Recept je jasan, treba kupovati svježe i lokalne namirnice.

Kako gostu preporučiti slijed? - Prva informacija koja ide prema gostu jest to da smo mi restoran s morskim specijalitetima jer 90 posto onoga što nudimo su proizvodi mora. Istodobno smo i talijanski restoran tako da je tjestenina vrlo važna u našoj ponudi. Temeljci i umaci su na bazi plodova mora i s umakom od tartufa. Naš menu ima neobičan redoslijed, dijeleći

B&L | Business & Lifestyle

82

jela prema glavnim sastojcima, poput ribe, mesa, povrća, tjestenine i riže. Dopuštamo i gostu da odabere preferirani slijed. Naš gost može birati što će jesti. Kaže, primjerice, želim kuhanu ili pečenu ribu, a naš tim prema tome dizajnira i priprema jelo. Vjerujte mi da su gosti jako zadovoljni. Komunikacija je u svakom slučaju dvosmjerna.

Dakle, kako radite sljedove? - Želim svakoj namirnici dati podjednaku važnost i izbalansirati taj slijed. Nema puno elemenata na mojim tanjurima, najviše četiri do pet. Ne koristim puno elemenata, ali želim da svako jelo pruža emociju osobi koja sjedi pred tim tanjurom. Ne mislim da treba puno mijenjati neka, u ovom slučaju, tradicionalna dalmatinska jela. Gost mora osjetiti lokalno i tradicionalno. Ponekad radim jela koja su kombinacija talijanske i dalmatinske kuhinje ili neke druge slične kombinacije. Napravim sinergiju.

Pri slaganju tanjura osobitu pozornost posvećujem umjetničkoj prezentaciji jela koja upotpunjuje kreativnost u okusu


U Hrvatskoj je bilo nezadovoljstva pri je•dinoj dodjeli Michelinovih zvjezdica. Neki

Slijed poslužen u restoranu Pjerin u Villi Dubrovnik

restorani nisu bili ni testirani. Ispravlja li Michelin svoje pogreške? - Puno je nagrada, ocjena i vodiča namijenjenih restoranima ali moje je mišljenje da je Michelinov vodič i njegova zvjezdica jedna od najboljih i najcjenjenijih oznaka kvalitete restorana. Gosti cijene Michelinove zvjezdi-

I

Vaša kuhinja je slična našoj talijanskoj i obratno, naša je slična hrvatskoj ce i preporuke. Često ocjenjivači dođu nenadano i tajno u neki restoran. Kada govorimo o Michelinovom ocjenjivanju, naravno da se uzima u obzir osoblje i pozicija restorana, ali najviše se računa vodi o kvaliteti jela. Ima puno različitih mišljenja kada govorimo o restoranima s Michelinovim zvjezdicama. Drago mi je da je rovinjski restoran Monte dobio Michelinovu zvjezdicu. To mu je jako dobro za daljnje poslovanje jer se o tome vodi računa. Bit će ih sigurno još u Hrvatskoj.

tako znamo da je netko vidio što radimo i da to cijeni. Ali jednako tako nam je važno, a možda i najvažnije, kad gost napusti naš restoran zadovoljan. To je sigurno i kolegama u Pelegriniju najvažnije.

Što mislite o tome? - U ovom poslu sam više od 15 godina i samo dva puta sam doživio da mi je netko rekao da je iz Michelinovog vodiča, a često su kod nas. Znam pouzdano da rade svoj posao korektno te da probaju različita jela i na osnovu toga donose odluke. No meni to nije bitno. Meni, a vjerujte i gostu, je jako važno da s nekim jelom dobije i vrhunsko iskustvo. Za mene i moju ekipu Michelinove zvjezdice su svakako važne i ponosimo se time jer

II

Rižoto od limuna s carpacciom od crvenih kozica i umakom od rakova

Što mislite o hotelskim restoranima? - Kada imate vrhunski hotel, a ja radim u takvom, onda i restoran mora biti na istoj, ili čak na višoj razini. Jeste li zadovoljni restoranom koji •vodite?

- Jako sam ponosan što je Capri Palace jedini hotel na Capriju s dva restorana koji nose zvjezdice Michelin. Ali zadovoljan sam i činjenicom da visokokvalitetni mediteranski sastojci, naša profinjena jednostavnost u njihovj pripremi i naše vrhunski obrazovano osoblje osvaja svijet. Zahvaljujući tome Il Riccio Capri postaje međunarodni restoranski brend.

Ravioli punjeni mladim sirom u umaku od mini rajčica

III

IV

IV

Po čemu se vaš restoran odnosno hotel izdvaja? - Smješten između stijena i mora, nalazi se na jedinstvenoj lokaciji, samo nekoliko koraka udaljen od očaravajuće Blue Grotto. Do njega je lako doći automobilom ili brodom. Gostima je zajamčeno nezaboravno kulinarsko iskustvo u mediteranskoj atmosferi za plavim drvenim stolovima.

Recimo, restoran Pelegrini nije dobio •zvjezdicu ni preporuku. Bili ste u njemu.

Salata od hobotnice, liganja, sipe i kozica

Kakav je menu restorana? - Menu restorana Il Riccio sadrži specijalitete od ribe i morskih plodova, domaću tjesteninu i najbolje od lokalne tradicije. Poput slike iz Pompeja, njegov riblji kutak pun je netom ulovljenih hobotnica, sipa, jastoga i različitih vrsta riba. Otvorena kuhinja, ukrašena keramikom Vietri, u potpunosti je vidljiva gostima kao i bogata ponuda deserata izložena u tzv. Sobi iskušenja. Tu se nalazi sve najbolje od klasičnih napolitanskih kolača, a jedini pravi grijeh bio bi im odoljeti. Restoran je ujedno i ekskluzivno mjesto za savršeno organizirano romantično vjenčanje na Capriju, uz predivno okruženje i povjetarac s mora.

83

Filet bakalara kuhan na niskoj temperaturi poslužen sa salatom od povrća i umakom od peršina

Pastiera kolač s ricotta sirom, kandinarim voćem i umakom od naranče

Business & Lifestyle | B&L


POSJETILI SMO

VINARIJA SAVINA, HERCEG NOVI

VINARU JE NJEGOVO VINO NAJBOLJE Kako vino ispunjava život, koje istine otkriva, što sazrijeva u vinogradima osim grožđa i zašto se muškarci vole natjecati u tome čiji je vinograd veći i bolji, ali su ipak najsretniji kad započnu family business, govori priča o vinariji Savina u Herceg Novom

A kako je sve počelo? - U Boki postoji tradicija da su ljudi, koji su imali malo zemlje uz kuću, od svog grožđa pravili svoje domaće vino. Onda su se organizirala druženja na koja je svatko donosio svoje vino, pa se ocjenjivalo čije je vino bolje. I mi smo tako započeli. Preko ljeta smo se viđali s lokalnim stanovništvom, svatko je donosio svoje vino, pa smo i mi poželjeli napraviti svoje. I natjecali smo se čije je vino najbolje.

Tekst: Ljiljana Lukić Foto: Privatni arhiv Vinarija Savina

Š

to biste rekli kada biste iz čista mira naletjeli na vino iz vinograda sa zagrebačkog Pantovčaka ili beogradskog Dedinja napravljeno na licu mjesta, ali takve kvalitete da može parirati najboljim francuskim vinima? Teško za povjerovati ili sresti u realnosti, ali to se upravo dogodilo ovoj novinarki potkraj ljeta u Herceg Novom kada je na izložbi etno hrane i pića u Gradskoj kavani u Herceg Novom naišla na vino pod nazivom Savina. Savina je inače brdo u istočnom dijelu Herceg Novog u kojem se nalazi pravoslavni samostan Savina, gimnazija, a malo niže već počinju Meljine gdje je nekada bila najveća vojna bolnica u Crnoj Gori, dok se prema moru redaju najljepše kuće i vile. Nešto kao rezidencijalna četvrt Herceg Novog. E, pa upravo tu je i najljepši vinograd u ovom dijelu Boke Kotorske koji je u vlasništvu obitelji Zorana Obradovića, Beograđanina s tri adrese: beogradskom, londonskom i hercegnovskom. I ništa ne bi bilo čudno da ova vina nisu tako kvalitetna, a mogu se naći u najluksuznijim bokeljskim i beogradskim restoranima. Zoran Obradović nije vinar niti mu je obitelj ikada imala veze sa zemljom i poljoprivredom. Pravo je gradsko dijete, baby boomer koji je sve napravio onako kako je to bilo uobičajeno: završio fakultet, zaposlio se u najvećoj vanjskotrgovinskoj kompaniji Genex što je od samoga starta značilo rad u inozemstvu, oženio i dobio dva sina.

B&L | Business & Lifestyle

Zoran Obradović

Viđali smo se s lokalnim stanovništvom, svatko je donosio svoje vino, pa smo i mi poželjeli napraviti svoje, kaže Obradović

Po raspadu bivše države s obitelji je ostao u Londonu te se prebacio u biznis s naftom. Kupnjom zemljišta u Herceg Novom prije 30 godina i gradnjom kuće za odmor na moru, bacio je sidro u najdublji južni dio Jadranskog mora. I zarazio se vinogradima i vinom. Taj virus se brzo širi, a teško liječi, pa u svemu tome od početka sudjeluje cijela obitelj. Jer vino je postalo i statusni simbol. I najvažnija (muška) sporedna stvar na svijetu, nešto kao nogomet u čaši, ali bez gubitnika. Win-win kombinacija.

Muški pogled

“Za vino nas vezuje više stvari, počevši od prirode pa do hrane, a sve to zajedno čini doživljaj još i većim. S druge strane sve se to zbiva u nekim prekrasnim ambijentima u kojima ljudi jednostavno uživaju. Vino prozvodimo ne da bismo zadovoljili druge nego sebe. Još od mladosti smo obilazili vinograde po Francuskoj, regiji i po svijetu. To nam je uvijek bio obvezan dio turističkih tura. Sada kad idemo našim brodićem po Jadranu i dalje posjećujemo vinarije”, kaže Obradović.

84

Je li to i dalje zadovoljstvo ili je s vremenom postalo napor? - Pa nije. Logičan je razlog taj što nismo stali na početnoj razini, nego smo stalno rasli i razvijali se, pa je hobi prerastao u posao iz zadovoljstva. Taj nas je hobi uveo i u nešto što nismo očekivali, primjerice, vinske ture. Sad moramo ugošćivati neke strance u svojoj kući, a da nam je to netko ranije rekao, odgovorio bih mu da mi tako nešto ne pada na pamet. Ali kada je to dio nečega što je zaživjelo i do čega vam je veoma stalo,


LOGO U ZRCALU Logo vinarije Savina je posebno zanimljiv. Na njemu su stilizirani poluotoci Luštica i Prevlaka, preko puta kojih se nalazi ovaj vinograd, a tu je sunce, more i jedrenjak. “Kažu da je more zrcalo u kojem se reflektiraju sunčevi zraci i da zato svi vinogradi okrenuti moru imaju i taj reflektirajući efekt”, kaže Gordana Obradović.

onda to i nije toliki napor nego je dio priče u kojoj ste cijeli. Osim toga shvatite da tako možete sresti i neke zanimljive ljude s kojim možete popričati. Ljude koji su obišli i vidjeli vaš vinograd i vaše podrume, pa vas zanima imaju li neke dobre komentare, primjedbe ili zapažanja.

Ranije su nas oduševljavala neka vina koja i nisu bila tako dobra kao recimo južnoafrička koja smo svojedobno pili i činila su nam se savršena. Poslije vidite da takvih vina ima i drugdje, pa i boljih.

Vinarstvo se uči godinama. Ne može se napraviti vrhunsko vino odjedanput, tvrdi Obradović

ipak vam za to treba publika? •- PaZnači treba, ne možete u tome uživati sami. I

to je bit cijele priče. To je nešto što se dijeli. I kad je to bila hobi varijanta, mi smo proizvodili vino u količini koja je premašivala naše potrebe, pa smo ga dijelili prijeteljima i susjedima. Samo na taj način to dobva neki svoj smisao. Koje je najbolje vino koje ste u životu •probali?

- Teško je izdvojiti. Različita vina za različite okolnosti, različite prilike i uz različitu hranu. U stvari vinaru je najbolje njegovo vino.

U čemu je stvar, u tlu, klimi, vještini? - Pa sve zajedno, ali ipak najviše pridonosi praksa. Vinarstvo se uči godinama. Ne može se napraviti vrhunsko vino odjedanput.

85

Može, ali onda je to više slučajnost. Ali imati konstantnu kvalitetu kao neke poznate vinarije to je znanje. Tome pridonosi i dobar vinograd, dobar teren, dobra godina, dobar enolog i sve se to treba poklopiti kako bi se dobilo dobro vino.

Je li ovo dobra godina za vino? - Ova godina je sjajna iako je tražila navodnjavanje iako ovdje svake godine treba navodnjavati vinograde. Je li istina da s godinama vino postaje •bolje? - Definitivno je starija loza kvalitetnija. Ne samo loza. Ako je vino kvalitetno, onda ono s vremenom postaje bolje, dostiže svoj vrh i morate biti stručnjak kako biste procijenili kad je taj trenutak jer nakon toga kvaliteta pada. I ako ga ne popijete tada, onda ćete ga piti u nekom periodu njegovog života kad to više nije to. Malvazija, recimo, ima kratak

Business & Lifestyle | B&L


POSJETILI SMO

ANALIZE I U SAMOJ VINARIJI I U ZAGREBU Vinarija Savina ima tehnologa koji vodi računa o podrumu, agronoma koji se brine o samom vinogradu, maslinama i u ostalom voću. Mladi enolog Mario iz Dubrovnika dolazi uvijek kada je potrebno. Neke manje kemijske analize se rade ovdje, a ostalo sve što je potrebno se šalje na analize u Zagreb, kaže Jelena Miljuš.

život i treba je piti najmlađu. Mnogo ovisi i o sorti. Postoje višegodišnja kvalitetna crvena vina, a veoma stara vina imate na aukcijama.

Ženski pogled

Muškarci u nekim godinama moraju pronaći novu aktivnost, tako da neki počnu kuhati, a neki proizvoditi vino. To je i prilika za natjecanje, što je također njihov spiritus movens, kaže “U Herceg Novi smo stigli zahvaljujući našem kumu koji je Novljanin, a ovo je bilo imanje njegovih tetki. U potresu 1979. godine kuća im je bila srušena pa su sagradile novu na svom imanju pored mora. Bile su zadovoljne što su staro imanje na brijegu prodale nekome koga poznaju, a mi smo obećali da ćemo ga srediti, održavati i da su one uvijek dobrodošle. Došli smo 1981., kuću smo gradili godinama, pa smo onda posadili palme, smokve i naranče, nakon više godina sagradili smo bazen, zimski vrt i teniski teren te počeli otkupljivati zemlju između ostalog i zato da nam ne dođu nepoželjni susjedi”, priča ona. “Kad smo kupili zemlju nametnulo se pitanje što s njom. Došli smo do venecijanske karte iz 1758. gdje smo našli i katastarsku knjigu ovog područja i vidjeli

B&L | Business & Lifestyle

VINSKE TURE TIJEKOM CIJELE GODINE Kad se krenulo s vinogradom, a posebice nakon izlaska na tržište pokazala se potreba i za razvojem vinskog turizma, a javljali su se i turisti koji su nas otkrili na internetu jer se mi ne reklamiramo. Tako su započele vinske ture na Savini, degustacije vine uz hranu koja se s njima sljubljuje. Probaju se sva vina, dakako i loza i travarica i maslinovo ulje, uz obilazak vinograda i podruma. To traje sat i pol, dva, pa i više jer se ljudima ovdje sviđa. Postoji i zimska degustacijska soba gdje su smještena burad od francuskog hrasta, kaže Jelena Miljuš, vodič ovih tura.

kako je sve bilo terra vignata. Moj je suprug predložio da zasadimo vinograd ‘da ne kupujemo makedonsko grožđe na magistrali kao naši prijatelji koji od njega proizvode vino’. Vinograd smo posadili 1996. godine, kontaktirali smo Poljoprivredni fakultet u Beogradu gde su nam rekli da nam najviše može pomoći profesor Lazar Avramov

Sada proizvodimo 20.000 boca vina godišnje i izašli smo na tržište, rekla je Gordana Obradović i s njime smo se dogovarali o sortama koje ćemo posaditi. Riječ je o sorti grenaš, od kojega se radi rosé, potom Cabernet sauvignon, Merlot, Shiraz i Chardonnay, a klonove smo nabavili u Francuskoj. Vinograd rađa već nakon druge godine, a nakon treće tu je i veća količina grožđa. Po preporuci angažirali smo

86

najpoznatijeg srpskog enologa, profesora Jovića koji nam je godinama bio enolog kao i Vukoje iz Trebinja”, pojašnjava Gordana Obradović, dodajući kako imaju i maslinik od kojeg dobiju 150 litara ulja godišnje za svoje potrebe. “Nitko ne kreće s ovako malom vinarijom, a da nema financijske mogućnosti jer su troškovi veliki. Kreneš iz hobija, pa ako nešto kapne, imaš osjećaj da si zaradio. Ovo je muški posao. To je hobi mog supruga koji kad dobije kompliment za vino, poraste k’o kvasac”, ističe ona. “S vinarijom smo prije tri godine došli do maksimuma, proizvodili smo oko 2000 boca vina godišnje, pa smo se odlučili proširiti. Zasadili smo novi vinograd, deset puta veći, na susjednoj samostanskoj zemlji uz dozvolu Pravoslavne crkve. Sada proizvodimo 20.000 boca vina godišnje i izašli smo na tržište s količinom koja može pokriti Boku Kotorsku, ekskluzivne restorane u Budvi i na Svetom Stefanu”, kaže Gordana Obradović ističući kako vinograd zahtijeva 24-satni angažman. “To je bio hobi prije 20 godina kad je vinograd posađen, a otkako smo na tržištu, postao je family business koji je izazov i za našu djecu”, zaključuje Gordana Obradović.


B&L

moda d


bez kompromisa

MINIMALISTIČKE,

raskošne, GLAMUROZNE...

VEČERNJE HALJINE

Svečana haljina u svom izvornom obliku zadržala je posebno mjesto na tronu, ali je pustila korijenje i ostavila dio glamura i u dnevnim outfitima koji često postaju i večernji

IVICA SKOKO

O

tkako je slavna Coco Chanel u žensku modu lansirala hlače i pencil suknje, oni su postali gotovo pa radna uniforma suvremenih žena. Jednostavne i funkcionalne kombinacije, obogaćene ponekim detaljem u borbi za žensku emancipaciju stavile su u drugi plan ženstvenost i senzualnost. Drama, romantika, glamur već su dulje vrijeme rezervirani za posebne, specijalne, svečane prilike. Sada, na

TEKST: Matilda Kocijan FOTO: PV fotoarhiv

izmaku godine, kad su u kalendarima crvenom bojom obilježeni brojni domjenci, partyji i proslave poslovnih partnera, vrijeme je kad svečani outfiti dolaze u obzir.

B&L | Business & Lifestyle

88


ANAMARIA RICOV

Često moderna žena poseže za Coco Chanel rješenjem pa uz malu korekciju dnevnog outfita uskoči iz dnevnog u večernji program

Iako moderna žena jako često poseže za Coco Chanel rješenjem pa uz malu korekciju dnevnog outfita obuje salonke na visoku petu, promijeni poneki modni detalj poput šala, marame, torbice i nakita i uskoči iz dnevnog u večernji program, ateljei modnih dizajnera puni su narudžbi za posebne svečanosti. Sve one koji takvu haljinu potraže kod Ivice Skoke, definitivno žele ostaviti glamurozan i spektakularan dojam. Uz raskošne materijale i krojeve, čipku i puno ručne dorade, haljine s njegovim potpisom jamče da nećete ostati neprimijećeni. Ako namjeravate otići na novogodišnji bal, veliki božićni koncert ili posebnu izvedbu baleta Orašar, onda je svečani i glamurozan dojam upravo onaj koji želite ostaviti. Za one koje biraju slične krojeve s puno materijala, volumena, tila i posebne izrade, Luka Grubišić prava je adresa. Nakon što je modni zanat izučio u New Yorku u ateljeu slavnog Oscara de la Rente, njegov zaštitni znak je puf suknja s mašnom. Iako svečana i raskošna njegova se suknja savršeno kombinira s majicom, t-shirtom ili

89

Business & Lifestyle | B&L


bez kompromisa ARILEO Za glitterom možemo posegnuti u raznim prilikama i pripremiti se za party sezone u samo nekoliko poteza

klasičnom bluzom. Za malo otkvačeniji dojam, ako baš niste previše uglađena damica nego želite ostaviti dojam buntovnice koja krši pravila, odlična je kombinacija T-shirt s natpisom i puf suknja. Luka također koristi nesvakidašenje i bogate tkanine koje nisu prikladne za svakodnevne outfite, ali ako želite ostaviti dojam u stilu Carrie Bradshaw, puf suknja za velike cure odličan je izbor. Za svečane prilike svečano. Tu nema prostora za kompromise. To je vrijeme kad žene pokazuju svoju ženstvenu stranu. Ali danas sve više poslovne žene biraju umjerenije kombinacije koje su zapravo nadogradnja njihovih dnevnih lookova. Takve kombinacije predlaže za ovu sezonu dizajner Robert Sever. Njegova je žena ženstvena, šarmantna i chic u svakoj prilici i uvijek spremna za slavlje života. Njegove su kombinacije prepune uzoraka, boja, mašni, aplikacija na remenima, posebnih dorada na bluzama i haljinama, ali ono što ih čini svakodnevnim ili svečanim je styling. Severove žene za dnevnu priliku biraju haljinu, čizme i kaput, a isti dan transformiraju se uz pomoć visokih potpetica, remena i glitter sakoa u zvijezde plesnog podija.

B&L | Business & Lifestyle

90


IVICA SKOKO

Sličnu viziju ženske svečane haljine ima i dizajnerski dvojac Arileo, čija je haljina zapravo kombinezon, a kombinezon su u stvari hlače. I evo nas opet na početku, što je bilo prije: haljina ili hlače? No hlače u Arileo izvedbi su pune volumena, elegantne, od materijala koji savršeno padaju niz nogu ostavljajući moćan dojam pri hodu. Njihove su svečane haljine samo jedan gumb ili komad čipke daleko od dnevnih, a opet toliko posebne. One su savršene za žene koje vole sofisticiranu eleganciju i klasiku.

Nadogradnja dnevnog looka Za moderne žene, koje svojim stilom žive minimalistički, jednostavan, pročišćeni dizajn, sjajan je izbor Ana Maria Ricov. Dizajnerica koja njeguje prepoznatljivu estetiku čistih, jednostavnih linija, kvalitetnih materijala i monokromatskih boja najbolje zna da je stil vječan, a moda prolazna. Ljubiteljice njezinog stila njeguju bezvremensku estetiku koja odiše elegancijom, a opet je toliko jednostavna i funkcionalna da i za svečane prilike bira kombinacije

91

Business & Lifestyle | B&L


bez kompromisa LUKA

koje su lišene raznih dodataka, uzoraka i boja. Ako je crvena boja sezone, ili maslinasta, onda su i svečane haljine upravo u toj boji. One su nadogradnja dnevnih kombinacija u kojima se njezine žene najbolje osjećaju. No minimalističke, raskošne, glamurozne ili jednostavne, svečane su haljine danas toliko raširen pojam da uglavnom ovise o prigodi i krugu uzvanika. Malo tko se želi naći u raskošnoj krinolini u društvu koje je većinom izabralo poslovnu eleganciju dnevnog kostima ili ženskog odijela. Trendovi u zadnje vrijeme razbijaju mitove i donose sve više glittera u dnevni look. Moderne profesije lišene su okova strogih društvenih normi i potiču izražavanje vlastite osobnosti i kreativnosti čak i kroz odijevanje. Zato se danas nerijetko srebrni komad ili zlatna haljina mogu vidjeti na sastanku ispod bomber jakne ili crnog sakoa. Glitter i glamur danas nisu više rezervirani samo za večernje kombinacije. Svečana haljina u svom izvornom obliku zadržala je posebno

B&L | Business & Lifestyle

92


ROBERT SEVER

Svečane su haljine danas toliko raširen pojam da uglavnom ovise o prigodi i krugu uzvanika mjesto na tronu, ali je pustila korijenje i ostavila dio glamuoura i u dnevnim outfitima koji često postaju i večernji. Tempo života je sve brži, pa tko još ima vremena za custom made haljine?! Ipak taj poseban osjećaj može pružiti samo odjevni komad koji je rađen s posebnom pažnjom samo za vas. Za sve ostalo tu je glitter za kojim možemo posegnuti u raznim prilikama i pripremiti se za party sezone u samo nekoliko poteza jer danas je dress code samo zanimljiva natuknica na pozivnici koja daje naslutiti u kojem smjeru će večer krenuti. Za pravu svečanost ipak najvažnija je dobra atmosfera.

93

Business & Lifestyle | B&L


100% talijansko

a n a b b a G & e c l Do

Više više,

JE UVIJEK A BEZ

tijare točka

NE MOŽE I

Ne možete pronaći ni jedan stopostotno talijanski brend koji je u većoj mjeri nego Dolce&Gabbana utemeljen na ponovnom otkrivanju, seksualnosti i sicilijanskoj estetici Dolceovog djetinjstva. Ipak, ispod svih nabora i volana krije se ženstvena, laskava, nosiva odjeća

P

onedjeljak je ujutro. Nalazim se u čekaonici u jednoj bezličnoj zgradi smještenoj u isto tako bezličnoj ulici u zapadnom Londonu. Pored mene sjedi mlada žena i nonšalantno pije kavu iz papirnate šalice u haljini za princezu boje vrhnja sa šivenim ukrasima u obliku ruže i plaštu od crvenog krzna te s pokrivalom za glavu u stilu Caravaggija s cvijećem i voćem. Tu je još jedna u crnoj bustier haljini za koju ne mogu baš odlučiti je li to zapravo donje rublje, a ima i tijaru. Evo i treće koja ne izgleda ništa lošije nego kao da je

B&L | Business & Lifestyle

spremna za krunidbu odjevena u epsku gomilu ružičastog tila i s krunom dimenzija londonskog Towera.

TEKST: Anna Murphy/The Times/The Interview People FOTO: PV fotoarhiv

Dolce&Gabbana je u gradu. Naravno. Koja druga modna kuća ostaje tako odlučno uvjerena u pojam da je više doista više? Ako provedete

94


i malo vremena u svijetu Dolce - pod kojim je imenom ta modna kuća poznata među svojim prijateljima - ubrzo shvatite da kod tog dvojca talijanskih dizajnera nije u prvom planu stavljanje prstena, nego, kad god je to moguće, nošenje krune. U zemlji modne kuće Dolce čak i bebe nose tijare. Znam da je tako. Vidjela sam.

I Kraljica i Harrods Za manje od 24 sata Domenico Dolce i Stefano Gabbana održat će svoje najnovije modne bakanalije u robnoj kući Harrods povodom otvaranja svog božićnog sajma na kojem će se prodavati sve, od D&G cipelica za bebe do maskica za mobitele, kao i limited-edition odjeće i

Dolce&Gabbana su dizajneri koji razmišljaju o ženskim tijelima bez obzira na veličinu modni dodaci, kao i svjećice za njihovo božićno drvce. (Da, znate-većšto dolazi vrlo rano u Harrods). Vrhunac svega bit će show na modnoj pisti u prekrasnom i prigodno okićenom okruženju Odjela hrane. “Tu je Kraljica, ali tu je i Harrods”, uzvikuje ushićeno 54-godišnji Gabbana dok mu se pridružujem u kabini za presvlačenje u kojoj 59-godišnji Dolce, obraza ružičastih od uzbuđenja, dotjeruje niz djevojaka koje nisu modeli. “Prekrasna je”, viče Dolce otpravljajući svaku personifikaciju određene moderne zvijezde, od Mountbattena do Le Bona. (Taj brend u sve većoj mjeri izbjegava modele u korist tzv. influencera i fotogeničnije varijante kupca.) Ne možete pronaći ni jedan stopostotno talijanski brend koji je u većoj mjeri nego Dolce&Gabbana utemeljen na ponovnom otkrivanju,

95

Business & Lifestyle | B&L


100% talijansko seksualnosti i sicilijanskoj estetici Dolceovog djetinjstva. Sjetite se crne čipke, oštrih krojeva i katoličke ikonografije. Dodajte dekolte, tijesno prianjanje i, naravno, seks. Tako je sagrađen megabrend. A on to zasigurno i jest. Nije lako opstati u sektoru luksuza u ovom trenutku, osim ako znate što radite, a promet modne kuće Dolce za financijsku godinu, koja je završila u ožujku 2017. porastao je za devet posto i dosegao 1,296 milijardi eura (1,14 milijardi funti), pokazuje da vrlo dobro znaju što rade. Gabbana mi kaže da je Velika Britanija oduvijek imala važnu ulogu u priči modne kuće Dolce, ponajprije stoga što je londonska robna kuća Harvey Nichols prva na svijetu prodavala tu marku, odmah nakon njena izbacivanja na tržište 1985. godine. “Britanci su shvatili ono što radimo prije svih ostalih. Gledajući iz nekih aspekata mi smo više Britanci nego Talijani. Velika Britanija je ekstravagantnija od Italije. A za nas je moda ekstravagancija. U Italiji prevladavaju uska stajališta. Sve se vrti oko dobrog ukusa. Nama se dopada kombinacija, ludost. Mi uzimamo talijanski ukus i činimo ga ludim. U Londonu dobivamo jako puno inspiracije”, kaže Gabbana.

Luksuz i modni dodaci nisu isto U najavljenom showu koji će uključivati ekskluzivnu visoku modu i odjevne predmete čarobne ljepote - inspiracija je konkretnija nego obično. Tu su plaštevi za kraljice, rokerske bajkerske jakne te odijela od brokata koja izgledaju kao da su napravljena od zavjesa u blagovaonici u nekom impozantnom domu te - obilje kruna. Ipak, ispod svih nabora i volana tu se, kao što je uvijek slučaj s tom modnom markom, krije ženstvena, laskava, nosiva odjeća. Da, modna kuća Dolce&Gabbana proizvodi odjeću, što se može činiti kao izjava o očitom, ali istina je naposljetku sve samo ne to. “Mi smo modni dizajneri”, ističe Gabbana. “Tijekom zadnjih 20 godina brojne tvrtke brkaju luksuz s modnim dodacima. To je trenutačno veliki problem u modnoj industriji. Ne možete promijeniti povijest mode torbicom, ali možete to učiniti odjećom. No teže je zarađivati odjećom. Kad se radi o haljini, morate proizvesti različite veličine. Kod torbice to nije slučaj”, pojašnjava on. Dolce&Gabbana su dizajneri koji razmišljaju o ženskim tijelima, koji shvaćaju mehaniku odijevanja žena bez obzira na veličinu. Dolce, sin krojača, napravio je svoj prvi par hlača kad je imao sedam godina.

Dolce&Gabbana ne kanaliziraju nečiju, već svoju jedinstvenu prepoznatljivu estetiku Nema nikoga tko bi ga mogao nadmašiti kad je riječ o orkestraciji figure ženskog tijela, bilo da je to pretočeno u jednu od tipičnih malih crnih haljina koje potpisuje taj brend ili u ubojita odijela s njegovim potpisom koja umanjuju značaj svega ostaloga. Također, trebalo bi biti očito da dizajneri za žene stvaraju odjeću za žene, no nije tako. “Brojni dizajneri imaju ograničeni um. Oni samo žele obući neko određeno tijelo i sanjati neki određeni san. Mi, također, želimo san, ali da on bude stvaran. Mi želimo oblačiti obične žene, mršave žene, žene s oblinama”, tvrdi Gabbana. Ilustracije radi, nekoliko metara dalje od nas, Dolce priprema svoju najnoviju djevojku, krasnu glumicu nalik na Jessicu Rabbit pod imenom Skye Hallam ogrnutu crnim šifonom koji otkriva velike gaćice.

Brojni dizajneri ima imaju ograničeni um. Oni ogran On samo žele obući nek neko određeno tijelo i sanjati sanj neki određeni san. Mi, M također, želimo san, ali Melanija Trump, zaljubljenica u brend da on bude stvaran. Mi Ipak postoji jedna žena zaljubljenica u brend Dolce&Gabbana koja im donosi posebnu moć. To je Melanija Trump. Danas Dolce nosi želimo oblačiti obične obič majicu s natpisom “#bojkotirajteDolceGabbanu”, tipična prezirna žene, mršave žene, ž žene reakcija na ovogodišnju kritiku da ta modna marka oblači prvu damu SAD-a. “Melanija je bila klijentica kuće Dolce&Gabbana puno prije s oblinama nego što je postala žena predsjednika Sjedinjenih Američkih DržaStefano Ga Gabbana

B& B B&L &L | B &L Business Bus Bu us u sin iine ne ness ss & Lifestyle Life Life ife if festy stty s tyle le

va”, kaže Gabbana. “Kad sam unaprijed otkrio da će ona nositi našu

96


Dolce&Gabbana uistinu je jedan od rijetkih vodećih brendova koji još uvijek vode njegovi osnivači odjeću u javnosti, znao sam da će se to uvelike na nas odraziti. No ne želim razgovarati o politici. Želim razgovarati o ljepoti. Uživam u oblačenju prekrasne žene. Ne pomažem Trumpu. Ja sam Talijan”, naglašava Dolce. Gabbana se, pak, nikad nije libio javno izreći svoje mišljenje i uživa u razmiricama. Najznačajnija je bila ona vezana uz umjetnu oplodnju kad je dvojac opisao djecu rođenu putem umjetne oplodnje kao “sintetičku”, a slavne osobe poput Eltona Johna pozvale su na bojkot slavnoga dvojca. “Sloboda znači da ljudi mogu izreći sve što žele. Ne trebate se složiti s onim što kažem. Ja ne osuđujem ljude zato što se njihovi izbori razlikuju. Domenico i ja se ne slažemo u brojnim stvarima, ali ja ga ne tučem palicom i ne bojkotiram ga”, kaže Gabbana.

Nakon ljubavnog kraha, ostala je suradnja Njihovoj romantičnoj vezi je došao kraj, ali su još uvijek jako povezani. Naime, taj planetarno popularni dvojac bio je u romantičnoj vezi dva desetljeća, sve do 2001. godine kada su se razišli, ali su ostali poslovni partneri. Čak četiri godine nikome nisu rekli što se dogodilo. “Naš razlaz je pratilo puno boli. Prekinuli smo svoju romantičnu vezu preko noći, ali smo nastavili zajedno raditi. Još ni danas ne možemo objasniti zašto smo to učinili. Razlaz nismo planirali, bio je spontan. No kraj ljubavnog odnosa nije razlog da se postavi bomba i digne sve u zrak. Mislim da je kod nas uvijek postojalo puno uzajamnog poštovanja. Nekad smo dijelili sve, dijelili smo i krevet. Sad je sve to platonski i na neki način sofisticiranije”, objašnjava Gabbana. Njihov prvi susret dogodio se u klubu u Milanu. Gabbana je tada imao 19 godina i pokušavao je ući u svijet mode. “Nisam znao ništa o njoj, ali bio sam lud za modnom kućom Fiorucci”, kaže. Imao je broj tog sad već zaboravljenog milanskog brenda i razgovarao je s njihovim glavnim tajnikom. Tajnik mu je rekao da dođe na party koji priprema za pop grupu Imagination. “Upitao sam Domenica: ‘Kako ću te prepoznati?’ On mi je odgovorio: ‘Sićušan sam i oblačim se poput svećenika. Svu svoju odjeću kupujem u trgovini za svećenike’. Kad sam stigao na party, odmah sam ga uočio: bio je sav u crnom osim

tamnosive košulje s bijelim svećeničkim ovratnikom. Ja sam pak bio odjeven u Benettonov džemper i jeans. Nisam baš bio moderno obučen”, priča Gabbana. Dolce je našao Gabbani posao, naučio ga kako se crta i pet godina nakon toga, a usput su postali i ljubavnici, izbacili su na tržište vlastitu modnu marku. Godine 1992. bili su u društvu supermodela presretnih što, u zamjenu za odjeću, sudjeluju na njihovim modnim revijama, a godinu dana kasnije angažirala ih je Madonna radi kostima za svoju svjetsku turneju Girlie Show. Budući da su zadržali kontrolu nad svojim poslovnim životom, mogu nastaviti, kako kaže Gabbana “pričati svoju vlastitu priču”. O njima prosuđuju njihovi klijenti, ne dioničari. Dolce&Gabbana ne kanaliziraju nečiju, već svoju vlastitu jedinstvenu prepoznatljivu estetiku. “To je neobično u sadašnjoj modi. Ako pogledate Paris Fashion Week, on je poput modnog tjedna mrtvaca. Saint Laurent, Balenciaga, Dior...”, ističe Gabbana. Dolce&Gabbana uistinu je jedan od rijetkih vodećih brendova koji još uvijek vode njegovi osnivači. “Nismo započeli s time da bismo zaradili ili da bismo bili slavni. Ne možete se upustiti u svijet mode jer želite postati bogati, nego zato što vjerujete u modu. Uvijek započinjemo s kolekcijom. Sve ostalo dolazi naknadno. Moda nije marketing. Moda nije biznis. Da, možete od nje pokrenuti biznis, ali to ne ide na taj način. Kupci odlučuju što vrijedi”, tvrdi Gabbana.

Modni Phileas Fogg Za razliku od njihovih brojnih kolega, a, ova dva dizajnera su izravno povezani sa svojim kupcima. Oni putuju svijetom kao modni Phileas Fogg, organizirajući revije i događanja za ljude koje oni nazivaju #dgfamily. Slavlje u Harrodsu dolazi odmah nakon još jednog događanja u Tokiju. Brojne žene oligarha zacijelo su označile na a svojim godišnjim kalendarima slavlje pod nazivom Dolce&Gabbana ljeto - visokaa moda, koje se događa svake godine na drugom mjestu Italiji, kojem j t u It liji a na k j se kupuju i pokazuju haljine čije se cijene izražavaju šesteroznamenkastim brojevima i gdje se održavaju partiji poput onih u Velikom Gatsbyju. Razlika je samo u tome što su ova dvojica domaćina baš usred cijelog događanja i tulumare zajedno sa svojim kupcima. Tu nema nimalo oholosti pariške visoke mode, stoga nije iznenađujuće da ih vole skorojevići i ne čudi da se uskoro otvara trajna podružnica visoke mode Alta Moda, zajedno s pandanom za muškarce pod nazivom Alta Sartoria, uz njihov novi butik u Londonu. Namijenjen je brojnim klijentima koji imaju kuće u toj metropoli i od kojih brojni nisu Britanci i to je jedina lokacija izvan Milana. Kako bi izgledao svijet mode bez Dolce&Gabbane? Zasigurno bi bilo puno manje veselja. To su dvojica dizajnera zbog kojih su ostali u svijetu mode doista nalik okamenjenim licima. A gdje bi bio Gabbana? “Imao sam puno sreće jer sam upoznao Domenica. Toliko smo različiti, ali često imamo isto odredište. Ponekad hodam ulicom i vidim prekrasnu svjetiljku. Tada sretnem njega i započnem rečenicu: ‘Dok sam hodao ulicom...’ A on me prekine: ‘Stani! Svjetiljka!’ Ne znam o čemu se radi, ali mi to imamo. Stalno se svađamo, ali nakon svađe, ono što radimo postaje Dolce&Gabbana, a ne samo on ili samo ja”, zaključuje Gabbana. I na tome su im zahvalne ženske obline diljem svijeta, a da ne spominjemo muškarce koji ih vole.

97

Business & Lifestyle | B&L


ručni rad

KLOT

frket PREPLETI opleti Trend pletenja, kukičanja i ostalih ručnih radova i vještina sve se češće javlja kao zabava u slobodno vrijeme. Dok tečajevi za početnike i napredne niču kao gljive poslije kiše, mnogi u tome nalaze smirenje, ali sve češće i priliku za zaradu

Š

trikanje me smiruje, rečenica je koje su nebrojeno puta izgovorile naše bake, mame, tete... No nekada su se cijele obitelji znale prehraniti dodatnim prihodom od pletenja, dok je ušteda na kupnji odjevnih predmeta vrlo često išla nauštrb modernog izgleda. Jer nosilo se ono što se imalo, a naši ženski autoriteti su uvijek pronašli način kako nas natjerati da nosimo ono što su sašile, isplele ili iskukičale.

TEKST: Branka Anić Horvat FOTO: PV fotoarhiv

Koliko god nam se nisu sviđali svi ti šalovi, torbice, čarapice, kapice, puloveri, prsluci, cipelice za novorođenu unučad, stolnjaci, nadstolnjaci, podmetači, ponekad čak i zastori - sve ono što se rukama vrijednih majki, baka i prabaka izradilo s nježnošću - ipak smo koristili, a mnogo toga i sačuvali. Ali sačuvali smo i pokupili umijeće koje ovih dana sve češće “vadimo iz ormara”, zajedno s pletaćim iglama. U svojim, više ili manje pametnim stanovima, radeći svoje, manje ili više “ispunjavajuće” poslove, živeći manje ili više sretne živote, iz nekog smo se razloga počeli vraćati u prošlost. Je li to samo zbog nostalgije za prošlim vremenima ili su nove generacije postale

B&L | Business & Lifestyle

praktičnije i u mnogim, zanemarenim vještinama vide priliku za biznis, pokazat će vrijeme. Bilo kako bilo, diljem Hrvatske, u velikim i malim gradovima, od Zagreba, Osijeka, pa do Splita, počele su nicati radionice, stvaraonice, pletaonice... deseci originalnih mjesta kojima je svrha ista - naučiti pametno koristiti pletaće igle. Neki to zovu “urbani pokret pletenja”, drugi pak to doživljavaju kao “vuneni otpor” sivilu civiliziranog stila života… Svima je, čini se, privlačna vještina u kojem heklani cvijet više nije “seljački” detalj nego dobiva urbanu auru nostalgičnog retra i žele naučiti kako se on radi, a kasnije to znanje i iskoristiti. Tako u središtu Zagreba u trendi uređenom kafiću, osim pijuckanja kavice, mogu se svladati i prvi koraci pletenja. U jednom vrlo popularnom kulturno-umjetničkom centru može se priključiti “opletajućim” profesionalno osmišljenim tečajevima koji se vrlo ozbiljno provode. Može se birati između početničkih tečajeva, ali i naprednih na kojima se usavršava vještina, razmjenjuju tajne, a pri tome se i druži. Četrdesetosmogodišnja Zagrepčanka Arijana Meglaj savršen je primjer obrazovane žene koja je svoje znanje i vještinu odlučila doslovno materijalizirati. Inženjerka arhitekture danas je certificirana instruktorica pletenja i kukičanja, voditeljica tečajeva O’pleti. Naučila je plesti još kao tinejdžerka 80-ih godina kada je bilo popularno odjenuti pulover i štucne u kompletu (Jane Fonda style). Nije imala namjeru plesti ni za sebe ni za druge nego je samo željela otkriti u čemu griješi mama koja je imala veliku volju za pletenjem

98


Znate li… …da postoji Svjetski dan pletenja (World Wide Knit in Public Day), a obilježava se svake godine 12. lipnja

I heklani cvijet više nije “seljački” detalj nego dobiva urbanu auru nostalgičnog retra

I Hollywood plete Julia Roberts je znala plesti na setovima u pauzama snimanja, a s pletaćim iglama moglo se vidjeti i Cameron Diaz, Sarah Jessicu Parker, Courtney Cox, Brooke Shields... Ni glumci se nisu libili pokazati svoju pletaću stranu, pa se čak i Russell Crowe u jednom razdoblju života primio pletenja tvrdeći da ga to izuzetno smiruje.

kako bi je mogla “kontrolirati”. Osnove je naučila, opskrbila obitelj čarapama i rukavicama za Božić i nekako pletenje stavila “u mirovanje”. Najveći motiv povratku pletaćim iglama bila su djeca i mali komadi odjeće koji su bili brzo gotovi. Kukičanju ju je naučila baka još kao petogodišnjakinju, ali joj je pletenje oduvijek draže, a pletenina delikatnija.

I matematika pomaže Tijekom studija džeparac je zarađivala dajući instrukcije, a danas je zahvalna nebesima na iskustvu stečenom pri poučavanju matematike, mehanike i nacrtne geometrije jer je tako razvila svoj pristup metodici i pripremi didaktičkih materijala i pomagala. Ideju o poučavanju pletenja i kukičanja uvijek su inicirali drugi, oni koji su htjeli naučiti rad s iglama kod Arijanine kuće, u kafiću, na

99

Business & Lifestyle | B&L


ručni rad novac mogao kupiti negdje drugdje. Tako, da ne podcijenim svoj rad, kreaciju i originalan dizajn prodajom, poklonim ga”, ističe Arijana koja smatra da to lakše može postati biznis na Zapadu gdje se više cijeni ručni rad i originalnost. Zbog toga joj je i pomalo žao, zato što Hrvatsku smatra bogom danom zemljom s velikom tradicijom ručnih radova. “Bogatstvo uzoraka, tehnika, pletenih odjevnih predmeta, nazivlja za alate i pribor, nazivlja za elemente pletenine, načina na koji se drži nit, na koji se provlače očice.... a sve rezultira istom prepoznatljivom teksturom pletiva! Slavonija ima prepoznatljive dijelove nošnje preko rekli (pleteni, pa “ufilcani” kaputi s ornamentiranim rubom), čarapa, torbi i šticli (djevojački pleteni ukras za ruke u koji se u procesu pletenja ubacuju perlice). Zagorje s čarapama, pletenim i heklanim maramama, isto kao i šestinska i prigorska nošnja sa svojim natkoljenim čarapama “bobičarkama” i heklanim trokutnim maramama s resicama. Treba li spominjati Liku? Možda upravo zato što je to najhladniji dio Hrvatske, nekako najviše povezujemo pletenje s ‘ličkim čarapama’, ali nemojmo biti nepravedni - cijela Hrvatska je maštovito i

Muškarci pletu za turiste Na otoku Takile pletu i muškarci, pa ih se često može vidjeti s pletaćim iglama u rukama. Izrađuju kape za turiste. Za jednu im treba oko tri dana, dok za izradu onih zahtjevnijih potroše i nekoliko tjedana.

parkiralištu... I tako je to bilo sve dok njena dobra prijateljica Silvija Šesto, književnica za djecu, nije otvorila Kulturni klub O’grada i dovela Arijanu pred gotov čin. “Prijavila sam programe na Grad, među njima tradicijske vještine i tebe kao voditeljicu, a ti što hoćeš”, bila je prije sedam godina kategorična Silvija Šesto, a kako kaže Arijana - sve dalje je legenda. Sistematična kakva jest, Arijana je od prvog dana vodila evidenciju o polaznicima svojih radionica, pa je zabilježila 299 polaznika, koliko ih je kroz programe O’pleti prošlo do ove godine. Na upit zbog čega sve više ljudi želi naučiti plesti, odgovara protupitanjem: Zbog čega žele provesti vrijeme vježbajući yogu? Aerobic? Pilates? Šetati šumom? Družiti se sa svojim psom? Okrenuti se sebi i usporiti svakodnevni ritam? Te sve aktivnosti imaju sličan učinak kao i pletenje: dovoljno su složene da odvrate misli od svakodnevnih briga i dovoljno jednostavne da ne umaraju. I još kao rezultat dobijete praktični komad za sebe, svoje najmilije ili nekome za poklon. “To je neka vrsta vježbe, opuštanja i zadovoljstva”, ističe ona za-

Diljem Hrvatske počeli su nicati deseci originalnih mjesta kojima je svrha ista - naučiti pametno koristiti pletaće igle ključujući da bi se od pletenja moglo živjeti pod uvjetom da se radi na stroju, kada veća produkcija dopušta da cijene budu kupcima prihvatljive. Inače, smatra da se nitko nije obogatio od ručnog pletenja, ali to i ne mora biti cilj po svaku cijenu. “Provedete nekoliko kreativnih sati u pletenju, primjerice, rukavica. Originalnih, unikatnih. Potrošite pređe za oko 30 do 70 kuna iako ima i one skuplje od egzotičnijih vlakana. Kad sve zbrojite, koliko bi te rukavice trebale koštati da bi vam se isplatilo a da vas potencijalni kupac ne pogleda u nevjerici imajući na umu vlastitu računicu o tome koliko bi rukavica za taj

B&L | Business & Lifestyle

Kroz radionice Arijane Meglaj O’pleti do ove godine je prošlo 299 polaznika tradicionalno isprepletena i opletena”, ponosno zaključuje Arijana nadajući se da će se tradicija sve više obogaćivati I čuvati.

I muškarci pletu Ruši se i predrasuda o spolnoj predestiniranosti za druženja uz igle i niti jer je u tom poslu sve više muškaraca, mladih, urbanih i spretnih. Nekima je to postao posao i zanat, a njihove priče su neobične, zanimljive, pa i poučne. Spojiti ljubav i posao vječni je san svakog poduzetnika, a pletenje je jedan od onih poslova za koje su mnogi mislili kako su osuđeni na dokolicu. Svakodnevni primjeri oko nas dokazuju da se te stvari ubrzano mijenjaju. Križevački dizajner Igor Galaš jedini je modni dizajner u Hrvatskoj koji sam ručno plete svoje kreacije. Njegova je životna priča ona o vještini koju je zavolio i naučio kao dijete gledajući što radi majka Marija koja ih je tako prehranjivala. Kad je odrastao, svoju je vještinu i očaranost modom pretvorio u posao u kojem je vrlo uspješan i izvan granica Hrvatske. I Tihomiru Krznariću, dizajneru iz Ivanić-Grada majka je također bila uzor. Pletaćih se igala uhvatio sa šest godina, već u sedmoj je počeo šivati, dok se kukičanjem uspješno bavi od desete godine. Te neobične, moderne pletače i dizajnere povezuje strast i potreba za stvaranjem zahvaljujući kojoj su stvorili vlastitu egzistenciju.

100


Marin Manger

Heklanje JE SUPAČ Heklanje u osnovi nije ništa kompliciranije od vezanja cipela. Sve što treba su ruke, jedna heklica i materijal kojim se hekla

Ž

elja da naučim heklati pojavila se prije dvije godine, točnije kao novogodišnja odluka. Zašto i kako točno, ne znam, ideja je pala iz “vedra neba”. Zanimalo me jer mi se činilo da bi heklanje moglo biti slično origamiju, umjetnosti savijanja papira, kojim sam se bavio par godina. I nisam se prevario. Iz nekoliko jednostavnih poteza jednostavnog ravnog komada vune ispadnu svakakvi oblici i uzorci, a još su tu i boje, debljine, teksture i kombinacije vune, kaže Marin Manger, inače biolog po struci. Tu svoju ideju nije ostvario sve dok slučajno nije na Facebooku vidio da je jedna prijateljica lajkala radionicu heklanja malih lubanja. “Odmah sam poslao poruku Maši (Sušena žemljica), djevojci koja vodi radionicu. Nakon nekoliko poruka došao sam na njezinu radionicu gdje me je naučila osnove: što je heklanje, kako se odmotava klupko vune i osnovni bod. I tako je krenulo, bolje rečeno – tako sam krenuo”, dodaje. Od svojih prijatelja dobivam samo pozitivne komentare i primam narudžbe za kape, šalove, čarape, deke, igračke..., kaže Manger

Od svojih prijatelja dobivam samo pozitivne komentare i primam narudžbe za kape, šalove, čarape, deke, igračke...

Heklanje je odlična stvar za rješavanje stresa, a u konačnici i veselje kad nekom poklonite to što ste napravili ističući kako ljudi nisu navikli da muškarac u kafiću izvadi klupko vune i počne heklati. Znaju se čuti razni komentari, ali tako je u svemu što nije “po standardu”, dodaje.

Raste interes za heklanjem Heklanje u osnovi nije ništa kompliciranije od vezanja cipela, naravno tu su sad i raznorazne nadogradnje koje vode do kompliciranijih radova. Sve što treba za heklanje su ruke, jedna heklica i materijal kojim se hekla - od vune, konca, slame, plastičnih vrećica pa sve do kose. “Inspiraciju ne moram posebno tražiti jer se na radionicama rade raznorazne stvari, od šalova do heklanih igračaka (Amigurumi). Heklanje je jedna od onih stvari kojim se lako dolazi do jedne vrste meditativnog stanja gdje tek kad se ‘vratite’ primijetite kako je vrijeme brzo prošlo i kako odjednom u rukama imate gotov dio, ako ne i cijeli rad”, kaže Manger koji smatra kako je heklanje odlična stvar za rješavanje stresa, a u konačnici i veselje kad nekom poklonite to što ste napravili. “Čini mi se da se kod mnogih ljudi javlja zanimanje za heklanjem, primjećujem da nas je sve više i više. Ljudi uviđaju da se heklanjem ne izrađuju samo ‘dosadni bakini tabletići sa starog televizora’ nego i maštoviti i korisni radovi”, zaključuje Manger.

101

Business & Lifestyle | B&L


fenomeni MODNI DIZAJNER IGOR GALAŠ

Pletenje JE ONO što živim Svoje modele izrađuje bez krojeva tako da je svaki od njih - unikat. Obožava vunu kojom bi najradije zaogrnuo Zemlju kako bi je zaštitio od globalnog zatopljenja ili zahlađenja, a smatra da je u vuni - sve

I

gor Galaš je rođen u petak 13., a sudeći po dosadašnjoj karijeri u poslovnom mu smislu taj datum nimalo nije naštetio. Naprotiv! Riječ je o našem nagrađivanom i poznatom dizajneru kojeg mnogi nazivaju “kraljem hrvatskog pletiva”, a nerijetko i “našim najvećim modnim pletačem”. Rođen je u Koprivnici gdje je proveo djetinjstvo, a nakon osnovne upisao Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te završio Tekstilno-tehnološki fakultet. Od svojih modnih početaka zaokupljen je prirodnim materijalima (pamuk, lan, vuna), koje i danas favorizira. Svoje modele izrađuje bez krojeva tako da je svaki od njih - unikat. Njegova posebnost i specifičnost je zaokupljenost pletivom koje izrađuje ručno, a svoju fascinaciju pletenjem objašnjava slikom vune u košari i zabodenih igala u napola ispletenoj vesti, koja mu se utisnula u sjećanje kao petogodišnjaku.

Ponosan na svoju ustrajnost “Mama je izrađivala prekrasne, kreativne stvari za mene i brata, tako da me zaintrigirala i u prvom osnovne sam već sasvim pristojno pleo”, prisjeća se Galaš dodajući da su žene spretnije u pletenju, ali da ni on baš ne zaostaje. “U počecima mog pletenja mami i tati bi dolazili prijatelji na kave i ručkove i, ako nije bilo mojih vršnjaka u blizini za

B&L | Business & Lifestyle

igru, ja bih lijepo sjeo u fotelju i pleo”, nastavlja napominjući kako nije nailazio na predrasude okoline. Ne ustručava se plesti ni u javnosti, tako da dijelove za revije ponekad završava putujući u autobusu. “Do sve veće popularnosti pletenja dolazi zbog želje da se ljudi vrate kreativnosti i starim zanatima. Mislim da nam postaju prenaporni svi ti mobiteli, laptopi…”, smatra ovaj dizajner. Ističe da je moderan čovjek preplavljen masovnom produkcijom istih stvari, dok je pletenje genijalno i uvijek moderno i atraktivno. Ne zazire ni od pomisli da svojim radom i sam tome pridonosi. “Godinama pokazujem kolekcije pune pletenine, izradio sam u industriji nekoliko kolekcija pletiva, pobjeđivao na skoro svim svjetskim natjecanjima mladih dizajnera upravo s temom pletenja, tako da volim vjerovati da sam i ja potaknuo nekolicinu osoba na pletenje... Znam da je u Kanadi jedna studentica izradila diplomski rad na temu moje pobjedničke kolekcije sa svjetskog natjecanja. Zbog svega toga moram biti ponosan na svoju ustrajnost u tom prekrasnom daru koji imam i koji sam izučio skoro do savršenstva”, ne krije svoje zadovoljstvo Galaš. Obožava vunu kojom bi najradije zaogrnuo Zemlju kako bi je zaštitio od globalnog zatopljenja ili zahlađenja, a smatra da je u vuni - sve. Stoga ni ne čudi njegova suradnja s rovinjskom tvrtkom Sedma nit, poznatom po promociji kvalitetnog hrvatskog proizvoda izrađenog od autohtone sirovine. Posebnost suradnje jest

102


Moj dizajnerski rad od samog početka i jest pletenje koje je srećom prepoznato na gotovo svim kontinentima i nagrađeno sa 13 Grand prix nagrada sa svjetskih natjecanja. Tako da je to moj životni put

to što se kao sirovina koristi domaća ovčja vuna ekološki prerađena, a koja se trenutačno nedovoljno koristi i neadekvatno zbrinjava, pa predstavlja ekološki otpad.

Zajedno s majkom stvara vlastiti brend Igor Galaš kreira modu koja je nosiva, a istodobno i bajkovita. Između ostalog, smišlja modu za jake, samosvjesne i posebne žene novoga doba, a u tome mu je u određenim fazama pomagala prva važna žena u životu svih muškaraca – majka! Osim što ga je naučila plesti, s majkom Maricom i poslovno surađuje stvarajući vlastiti brend Igor Galaš by Mamita. “Moj dizajnerski rad od samog početka i jest pletenje koje je srećom prepoznato na gotovo svim kontinentima i nagrađeno sa 13 Grand prix nagrada sa svjetskih natjecanja. Tako da je to moj životni put. Istraživanja u šivanim odjevnim predmetima uvijek prate moj rad, ali pletenje je ono što živim i što ne samo da istražujem nego otkrivam nove postupke, nove tehnološke razrade, nove mustre i volio bih jednog dana to sve pretočiti u knjigu ili priručnik”, naglašava Galaš koji je postao i svjetski ambasador mode kojim ga je proglasio Melange Productions u San Franciscu. Kad ne kreira avangardne i otkačene modele, bavi se poviješću umjetnosti i proučava razvoj liturgijskog ruha, tako da je svojim rukama izradio i nekoliko misnica,

Moderan čovjek preplavljen je masovnom produkcijom istih stvari, dok je pletenje genijalno i uvijek moderno i atraktivno od kojih je jednu nosio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U zadnje vrijeme intenzivno radi i ulaže u svoje brendove, a otkad je član HZSU-a, dobiva veliku potporu za svoj rad te prodaje svoja unikatna pletiva u sve više trgovina koje promoviraju i prodaju

Galaš kreira modu koja je nosiva i bajkovita, a smišlja modu za jake, samosvjesne i posebne žene novoga doba hrvatski dizajn i inovativnost. Uz velike natječaje ULUPUH-a radi na velikim projektima, a priprema i samostalnu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Ljubav pretočena u posao “Bavljenje pletivom kao i cijelom granom modnog dizajna je kod mene već odavno iz ljubavi prešlo u pravi posao. Ljubav za stvaranje i nove modele i oblike je uvijek tu jer je to u meni i to sam ja, ali kad naučite u nekoliko godina rada sve zakone, obračunavanje poreza i prireza, olakšica i svega vezanoga uz posao, onda je to već - posao. Bez obzira na to što sam samostalni umjetnik, bitno je sve znati raditi, voditi i pratiti putanju svoga poslovanja. Sreća je to što radim ono što volim pa to ide najboljim tokom. Pletivo je glavni segment i prioritet moga rada, ali uz studiranje i znanje o svim područjima modnog dizajna moje poslovanje se proširilo na sve vrste i tehnike izrada odjevnih predmeta. Kada vidite da od svoga rada možete nešto stvarati i ulagati dalje u svoje proizvode i projekte, možete reći da se posao razvija i da se od njega može živjeti”, ističe Galaš. Naglašava kako stalno plete te dodaje kako upravo plete zimski kaput - vestu za novu kolekciju koja ovih dana stiže na prodajna mjesta i razveseljavat će ljude najprije u izlozima a onda i na njima. Smatra i kako je budućnost pletenja jako velika, pogotovo kroz nove tehnologije ne samo načina rada nego i izrade pređe i sirovina za rad. “Jasno je da ručno pletivo uvijek ima tu snagu da bude posebno, ali i razvoj tehnološke izrade ide u super smjerovima”, misli Galaš ističući kako bi se trebala vratiti velika slava našim nekada perspektivnim tvornicama koje su nas predstavljale u svijetu u kojem pletivo danas ima svoju ulogu u modnom, ali i u građevinskom i medicinskom sektoru, autoindustriji...

103

Business & Lifestyle | B&L


osoba i odjeća ANA BRAJKOVIĆ, DIZAJNERICA NEBA

NE TREBA TE

biti briga misle ŠTO DRUGI

Definitivno mislim da odjeća treba naglasiti osobu. Na revijama tražimo model koji će naglasiti odjeću jer je to svrha revije. U interesu nam je da se vidi haljina, a manekenka je tu, grubo rečeno, nebitna. Ali privatno je drugačije. Neka haljina naglasi ljepotu djevojke koja je nosi, a da se ne dogodi da ne vidite osobu od haljine

B&L | Business & Lifestyle

104


Naša je filozofija da za dizajn nije bitan trend, to nije komad odjeće koji ćete nositi ove sezone i već sljedeće nećete znati što s njime, nego ćete kupiti komad koji ste platili, ali koji će trajati 10 godina i po dizajnu biti svevremenski

A

na Maslać Plenković, supruga premijera Andreja Plenkovića na nedavnoj je audijenciji kod pape Franje nosila haljinu zagrebačke modne kuće Nebo. Tu vijest nisu propustili objaviti mediji u Hrvatskoj, a malo tko nakon te zanimljivosti nije malo detaljnije pogledao kako je to gospođa Plenković bila odjevena. Veliki je kompliment i profesionalno priznanje

TEKST: Branka Anić Horvat FOTO: Facebook/Nebo

modnom dizajneru kad neka poznata osoba želi nositi njegovu kreaciju. Ana Brajković, kreatorica modne kuće Nebo, jedne od najdugovječnijih modnih kuća u Hrvatskoj, doživjela je poziv premijerove supruge kao veliki kompliment. Ipak, ističe kako je njihov pristup svim kupcima uvijek profesionalan i srdačan, da ne vole raditi razlike niti to njihovi poznatiji kupci očekuju od njih. Ana Brajković je tridesetosmogodišnja Splićanka, s trajnim boravkom u Zagrebu. Elokventna, ali i samozatajna, a svoje stavove o modnom svijetu obrazlaže bez ikakve zadrške. S puno poštovanja govori o kolegama i, dakako, o kupcima koji u njihove radne prostore u Dubravi dolaze radi narudžbi šivanja po mjeri. Tvrdi da u svijetu modnih dizajnera nema najboljih, nego samo drugačijih. No mnogi je zbog njene kreativnosti i maštovitosti proglašavaju vodećom dizajnericom u Hrvatskoj, navodeći kao glavne atribute njenih kreacija - pročišćeni minimalizam i elegantnu jednostavnost. Do sada je dizajnirala više od 1500 odjevnih predmeta, ali još uvijek ne zna odgovoriti na “maštovito” novinarsko pitanje odakle crpi inspiraciju. • To je jako kompleksno pitanje. Krenem od haljine pa završim na suknji i obratno. Teško je riječima opisati kako dođeš do inspiracije jer sve može na nju utjecati. To je misaoni proces, svaki model ima svoju priču, a sve se bazira na dobroj pripremi koja je za mene jako bitna. U modnoj kući Nebo ste već 15 godina. Prava je umjetnost biti tako dugo u istom timu. • Nakon diplome sam počela tražiti posao. Čula sam da Nebo traži dizajnera i javila sam se. Dinka Grubišić, kreativna direktorica Neba i ja započele smo suradnju kako bismo vidjele kako funkcionira i jednostavno su se stvari posložile. Njima je odgovaralo ono što ja radim, meni je odgovaralo ono što radim kod njih, tako da smo postali i ostali tim. Kad sam došla u Nebo, nisam imala nikakvog iskustva jer sam došla s

fakulteta bez ikakve prakse. U teoriji sve znaš, ali u praksi apsolutno ništa, te uz rad počneš ispočetka učiti. Meni je Nebo dalo šansu da naučim i krenem u posao tako, da mogu reći da sam neke stvari počela učiti tek kad sam počela raditi. Na fakultetu, znači, nije bilo puno prakse? • Mislim da to nije dobro jer je to fakultet koji bi trebao biti jako kreativan, koji bi trebao stimulirati male radionice i slično, a toga nema dovoljno. Dok sam studirala, bilo je profesora koji su se stvarno trudili, ali većina toga se svodila na teoriju. Možda bi bilo bolje da, primjerice, pola godine odeš negdje stažirati dok još imaš studentski status. Kasnije, kad počneš raditi, teže se educirati, naročito kad to moraš raditi

Mi smo pronašli klijentelu - žene koje cijene kvalitetne stvari sam. Nemam nikakvih doticaja s fakultetom otkad sam diplomirala, ali mislim da je i danas tako. Slučajno ste završili na tom fakultetu ili...? • Željela sam studirati nešto gdje se crta jer sam oduvijek crtala, a znala sam da se želim baviti dizajnom. U vrijeme kad sam studirala, situacija s dizajnerima je bila apsolutno drugačija - nisu se imali prilike promovirati, više su to bili obrtnici. Sve se svodilo na modne revije i nisu bili toliko medijski prisutni. Ali s druge strane, modna industrija je bila puno jača. Na fakultetu smo odlazili u tvornice kako bismo vidjeli proces proizvodnje i osjetili zanat, a danas gotovo da ne postoji ni jedna takva tvornica.

105

Business & Lifestyle | B&L


osoba i odjeća Vi ste pronašli rješenje? • Mi smo pronašli klijentelu - žene koje cijene kvalitetne stvari. Stvarno se trudimo i uistinu imamo kvalitetne materijale. Naša je filozofija da za dizajn nije bitan trend, to nije komad odjeće koji ćete nositi ove sezone i već sljedeće nećete znati što s njime, nego ćete kupiti komad koji ste platili, ali koji će trajati 10 godina i po dizajnu biti svevremenski. A vi ćete se s njime moći uklopiti u trend sljedeće godine i u onaj iza, i za pet godina, s nekim detaljem, nečim što je tog trena u trendu, ako vam je to važno. Na njemu se vidi dizajn, a zapravo je klasičan. Vaš dizajn opisuju kao vječnu eleganciju. • Tako nekako. Kad imate dobar, crni kaput nosit ćete ga godinama. Ali imat ćete, primjerice, suknju koju ćete željeti osvježiti nečim trendovskim. Mi idemo s pričom da svaka žena može naći nešto za sebe. Nemamo samo jedan stil, što znači da radimo za različite žene, različitih dobi, građe, izgleda i ukusa. Sve one kod nas mogu naći nešto za sebe što će ukomponirati u svoj modni izričaj ili eventualno u trend, ako žele biti u trendu. Proizvodite li sve, od kaputa do vjenčanica? • Želimo imati sve kako bi naš kupac mogao naći ono što mu je potrebno. Naše kolekcije nisu velike, to nisu stotine modela, to je pedesetak modela, ovisno o sezoni, ali imamo od svakog artikla ponešto - i večernju haljinu, i majicu, i kaput, i hlače. Na Vama kao jedinoj dizajnerici je velika odgovornost. Je li to naporno? • U principu jest. Ponekad je to borba sa sobom. Sezone se brzo izmjenjuju, a ti moraš imati inspiraciju iako je možda i nemaš baš svaki put. To nije nešto što se da naručiti. No radom i iskustvom naučiš na tu brzu izmjenu sezona. Znam napraviti skicu kojom nisam zadovoljna, ali sezona ne može čekati... Onda radiš i radiš, sve dok ne krene. Kako je ustrojena vaša tvrtka? • Nebo je počelo kao puno manja tvrtka s puno manje ljudi i modela. Jedno vrijeme smo radili samo večernje haljine i imali samo jednu trgovinu, a sada je to već ozbiljna tekstilna proizvodnja. Iako nemamo velike serije kao što imaju veliki brendovi, ipak je riječ o serijskoj proizvodnji tako da možemo zadovoljiti naše tržište. Kolekcije radimo sezonski, jesen-zima i proljeće-ljeto, a ponekad, osjetimo li potrebu, ubacimo i neke male kolekcije između. Rade li u vašoj tvrtki isključivo žene? • Da, sve smo žene i jako se dobro slažemo i razumijemo i dobro smo uhodan tim. Imamo klasično osamsatno radno vrijeme, ali kad zatreba, nikad nije problem ostati dulje ili doći kad je potrebno. Ja sam jedini modni dizajner, imamo dva konstruktora, krojačicu koja kroji krojne slike, jednu koja radi po mjeri, a tri krojačice rade serije. Naše cure znaju raditi puno toga, od majica do večernjih haljina. Imamo dvije trgovine u Zagrebu, dok na obali imamo suradnike u čijim se trgovinama prodaju naši modeli - od Makarske, Korčule, Poreča, Lošinja, Ploča, do Dubrovnika. Nosite li posao, kako se to kaže, i doma? • Ne. Prilično sam brza i mogu, kad me krene, u jednom danu napraviti čudo, tako da ne trebam raditi kod kuće. Tamo se bavim stvarima koje me opuštaju, inspiriraju, vozim bicikl... Vesele me male stvari, odlasci u prirodu, izložbe, umjetnost, volim otići u kazalište... Odrasli ste u Splitu koji je modno osviještena sredina. Jeste li i sami bili takvi? • Ja sam bila više neki alternativniji tip koji je imao potrebu izdvajati se iz mase, tako da i danas ne volim nositi ono što cijeli grad nosi. U mladosti je to možda bio nekakav bunt, a kasnije sam željela biti malo drugačija. Moda me zanimala, ali ne u smislu slijepog praćenja trendova. U Splitu žene odijevanju posvećuju jako mnogo pažnje. Kad

B&L | Business & Lifestyle

Mislim da svaki dizajner ima neki svoj izričaj i da su ljudi koji su uspjeli našli one koji ih vole, neku svoju nišu ljudi kojima se to sviđa. Može se reći “netko je dobar dizajner”, ali tko je najbolji - to je nemoguće odrediti sam došla u Zagreb, bila sam jako iznenađena jer mi se činilo da svi izgledaju nekako isto, dok je u Splitu svatko imao neki svoj stil. Barem mi se tako činilo. Je li se danas nešto promijenilo ili je sve ostalo isto? • Dosta se stvari promijenilo pojavom blogera jer ti svatko od njih nameće svoj trend. Danas mi se čini da su u Splitu svi jako ‘fashionable’, onakvi kakvi bi ‘kao trebali biti’ po nekom časopisu, ali čini mi se da ima puno manje individualizma nego u doba kad sam išla u srednju školu. Split više ne gledam iz perspektive osobe koja tamo živi nego osobe koja ga posjećuje, stoga vidim jednu drugu sliku. Niste sretni zbog te masovnosti i gubljenja individualizma? • Nisam. Meni je uvijek drago kad vidim osobu koja je svoja. Takve osobe pokreću trendove, a kad dobijete puno onih koji ih pokušavaju kopirati, to mi jednostavno gubi na vrijednosti. Treba biti svoj, ne treba te biti briga što drugi misle. Naprimjer, kad izrađujemo vjenčanice, znaju doći djevojke s pratnjom, a svatko među njima ima svoje mišljenje. No, mislim da je jedini dobar savjet: budite svoji. Ako mama, prijateljica ili časopis tvrde da je čipka in, a vama se to ne sviđa, sigurna sam da takva haljina nikad neće biti toliko lijepa na vama - jer to niste vi. No kad haljina naglasi vašu osobnost, kad je na vama ono što vi jeste, onda ste u svom najboljem izdanju. Ne znam zašto ne nositi ono što jesi?! Takve ljude uvijek primijetiš u masi. Odjeća, dakle, treba naglasiti osobu? • Definitivno mislim da treba naglasiti osobu, uvijek to kažem klijentima. Na revijama tražimo model koji će naglasiti odjeću jer je to svrha revije. U interesu nam je da se vidi haljina, a manekenka je tu, grubo rečeno, nebitna. Ona je tu da naglasi ono što nosi na sebi. Ali privatno je drugačije, odjeća treba naglasiti vas. Neka haljina naglasi ljepotu djevojke koja je nosi, a ne da se dogodi da ne vidite osobu od haljine, pogotovo kad je mladenka u pitanju.

106


Šivate li vjenčanice samo po mjeri ili ih se može naći i u trgovinama? • Šivamo ih po mjeri. Tu su modeli i djevojke dolaze do nas, biraju i kombiniraju, po vlastitim željama. Zapravo, neki naši kupci dolaze godinama, prvo radi krizme, potom radi mature, na kraju i za svoje vjenčanje žele našu vjenčanicu. Imamo puno takvih slučajeva i zbog tih ‘generacijskih’ kupaca smo jako sretni. Kad je riječ o vjenčanicama, to su uglavnom klijentice koje ne žele klasične haljine, nego nešto malo drugačije kako bi se u njoj mogle opustiti i uživati. Time se već nekoliko godina ozbiljno bavimo. Kako reagiraju kupci? Osjeti li se kriza? • Osjeti se da ljudi imaju manje novca. Mislim da su veći troškovi života, a plaće stoje u mjestu i u takvim uvjetima odjeća se manje kupuje. Jer kad je egzistencija u pitanju, naravno da će štedjeti na odjeći, pogotovo zato što danas ima toliko jeftinih brendova koji nude kopiju nečeg što je u trendu. To nije neka kvaliteta, ali može se izgledati dobro i s manje novca. No kad kupite materijal koji je skuplji i koji je kvalitetan, onda se to i vidi. Kad imate kaput od kašmira, onda on traje, ali ako nemate novca, na njega zaboravite! Znači, nismo dovoljno bogati da kupujemo jeftino? • To je ono što stalno govorim. Imate li dobar crni kaput, možete ga nositi sljedećih 10 godina i stalno biti u trendu. Više se isplati uložiti u takav kaput, nego ga mijenjati svake godine. Svi modni stručnjaci će vam reći da treba uložiti u bazu - bijelu košulju, crni kaput, dobar baloner. Mijenjajte detalje, šal koji je u trendu, čizme u trendu... Danas i jako bogate žene kupuju jeftine stvari i kombiniraju. Netko može imati najskuplji kaput, ali ako ga ne zna iskombinirati, onda to nije stil, a novac i stil nikako ne treba izjednačavati. S kakvim materijalima volite raditi, a kakve nositi? • Tip sam koji ne voli uzorke. Ne volim baš puno boje. Valjda većina

Duboko sam uvjerena da je šifra sreće ne biti opterećen ili iskompleksiran zbog bilo čega

dizajnera počne patiti od profesionalne deformacije, pa što više rade, odijevanje im postaje jednostavnije. Nekad sam obožavala tražiti što ću obući, a sad je to crno, bijelo, malo sive, plave, i to je to. Osobno su mi draži zimski materijali jer volim materijale koji imaju neku strukturu. Na zimskoj kolekciji uvijek vidite konstrukciju, dobre detalje, sve je vrlo jednostavno, ali više naglašeno. Ljeti je jednostavnije, uzmete neki materijal s uzorkom i ne treba puno ‘konstrukcije’. Inače svoje materijale nabavljamo u Italiji, nešto malo u Španjolskoj, Portugalu... Mnogi cijene Vaš rad i ističu Vašu kreativnost. Smatrate li se boljom od drugih? • Ne mislim za sebe da sam bolja od drugih. Mislim da svaki dizajner ima svoj izričaj i da su ljudi koji su uspjeli našli one koji ih vole, neku svoju nišu ljudi kojima se to sviđa. Može se reći ‘netko je dobar dizajner’, ali tko je najbolji - to je nemoguće odrediti. Kod drugih mi imponira kad vidim da je netko inteligentno promislio model, kad se nečeg dobro sjetio, volim pogledati rad svojih kolega. Mislim da mi uopće nismo konkurencija jer svatko ima svoj krug kupaca i svoj izričaj i svatko je – svoj. Koga cijenite među hrvatskim dizajnerima? • Teo Perić je radio kod nas. Mislim da je jako dobar dizajner i šteta što se više aktivno ne bavi time, no na njegovim temeljima mi još ponekad znamo poraditi. Volim naše alternativnije autore, možda i zato što su sličniji meni. Kad radite za neki brend, ne možete nametati samo svoj izričaj, ne možete raditi samo ono što biste vi htjeli, morate se uklopiti. Raste brend, rastete i vi, i svatko od nas je u taj brend donio nešto svoje. Gospođa Dinka je kreativna direktorica i ona oblikuje imidž brenda i ono što je brend, ali i svaki zaposlenik nečim pridonese. Volim vidjeti neki napredak, razliku u odnosu na ono što smo radili prije, to me zadovoljava i veseli. Ali, vi se u ovom poslu nemate vremena ni radovati, niti diviti nečemu, jer je već nova kolekcija pred vama. Biste li mogli kreirati mušku odjeću? • Ne, trenutačno nemam želje za tim, ali nikad ne reci nikad. Što apsolutno nikad ne biste odjenuli? - Ne podnosim tajice. To ne nosim i sigurno ne bih obukla. Čemu Vas je naučilo iskustvo i životno i profesionalno? • Naučilo me da treba nastojati biti i ostati svoj. Kad govorimo o modi, to je još izrazitije jer sam duboko uvjerena da je šifra sreće ne biti opterećen ili iskompleksiran zbog bilo čega. Ništa nije toliko vrijedno ni toliko važno da biste se opterećivali, odijevajte ono u čemu se dobro osjećate. Primijetila sam, a to vide i moje kolegice, da su žene jako opterećene svojim rukama. Kad naručuju haljine, uvijek nastoje sakriti ruke, a to ne treba raditi. Zašto bismo sve trebale imati mišićave nadlaktice, pa tko ih ima? Ne treba biti opsjednut nečim, a isto tako pravi kroj ponekad može istaknuti prednosti, sakriti nedostatke. Odjećom se može dosta toga i korigirati, ako ima potrebe za tim. Uglavnom, naučite se nositi sa svime što smatrate nedostatkom, a odjeća će vam pomoći da to prikrijete, pa onda s vremenom i sasvim zanemarite. Život je prekratak da bismo se opterećivali. Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno nesavršenih, a sretnih ljudi. Što mislite o trendu plus-size manekenki? • Nemam ništa protiv plus-size manekenki jer postoje i plus-size žene koje žele vidjeti neki odjevni predmet na osobi koja je građena slično kao one, ali osobno sam protiv toga da se to propagira kao nešto super. Pretilost nije samo stvar ljepote, nego i stvar zdravlja, a mislim da naraštaje treba učiti da budu zdravi, a ne da svi budu broj 34 kao što su neke manekenke, ali ni ova druga krajnost nije zdrava. Nijedna krajnost nije zdrava! Može li se dizajner u Hrvatskoj obogatiti? • Mislim da ne. Budete li radili intervju s takvim, svakako mi javite.

107

Business & Lifestyle | B&L


moda

magični glamur NOVA KOLEKCIJA MONIKE SABLIĆ

dame postati

ZA

I ONE KOJE ĆE TO TEK

I najnovijom kolekcijom splitske dizajnerice za zimu 2018. “Lady” dominiraju romatični glamurozni pliš, čipka i šljokice

Ž

ena kako je vidi splitska kreatorica Monika Sablić moderna je i jako privlačna, ali ona je prije svega dama. Dama je jedinstvena, jaka i oprezna te svjesna same sebe i svojih kvaliteta. Kreatorica, poznata po svojem romantičnom potpisu, ostala je vjerna svom dosadašnjem opusu jer i najnovijom kolekcijom za zimu 2018., s nazivom Lady, dominiraju romatični glamurozni pliš, čip-

ka i šljokice.

TEKST: Ilijana Grgić FOTO: Privatni arhiv Monika Sablić

B&L | Business & Lifestyle

108


Modeli: Monika Sablić, modna dizajnerica i Tatjana Mrduljaš, zagrebačka manekenka

109

Business & Lifestyle | B&L


moda

magični glamur

Može se reći da kolekcija ima još jednu dimenziju - onu magičnu. Naime, bazirana je na sedam odjevnih komada

Može se reći kako je dizajnerica, možda i nesvjesno, cijeloj kolekciji dala još jednu dimenziju - onu magičnu. Naime, u svijetu ne postoji ni jedna jedina kultura ili religija u kojoj broj sedam ne igra važnu kozmičku ulogu, odnosno u kojoj sedmica nije pozitivna, možemo čak reći - savršena brojka. Kolekcija Lady bazirana je na sedam odjevnih komada. U njoj su dva kombinezona od bijele čipke, idealna za svečane prilike te modri plišani kombinezon, uvijek atraktivan i nosiv, pa i u hladnim zimskim danima. Kolekcija sadrži i glamuroznu

B&L | Business & Lifestyle

crnu plišanu haljinu s dubokim prorezom i zlatnim pojasom te crne šljokičaste hlače. Posebnu dozu glamura ovoj kolekciji daje i nova zvijezda kampanje Tatjana Mrduljaš, zagrebačka manekenka sa slovenskom adresom, koja se vratila na domaću modnu scenu nakon osam godina izbivanja. “Na snimanju mi je bilo odlično, s Monikom je super raditi, zabavno i opušteno. Kreacije su prelijepe, ženstvene, nosive i elegantne. Volim snimati kampanje, manekenstvo je moj prvi posao, tako da sam baš uživala pred kamerama”, rekla je

110


Svoju prvu kolekciju Monika Sablić javnosti je predstavila prije gotovo sedam godina

Tatjana Mrduljaš, majka dvoje djece. Uz Tatjanu pozirala je i sama dizajnerica Monika Sablić jer je njezine klijentice vole vidjeti s vlastitim kreacijama. Monika Sablić, nekadašnja Miss Dalmacije, više je godina živjela u Ukrajini. Povratkom u Split, odlučila se posvetiti svojoj velikoj strasti - modi koja ju je zanimala još otkako je pohađala srednju tekstilnu školu. Svoju prvu kolekciju javnosti je predstavila prije gotovo sedam godina i od tada su njezine kreacije nezaobilazne u kolekcijama istinskih ljubiteljica mode.

111

Business & Lifestyle | B&L


multifunkcionalnost

UVIJEK “MIKSAM”

DIZAJNERICA KATARINA DŽALE

dašak prošlosti S FUTURIZMOM Kupujem skuplje tkanine, kvalitetom i cijenom prilagođene mom kupcu koji voli kvalitetu, te toj tkanini prilagodim dizajn koji je, kako moji kupci vole reći, svevremenski

I

ako se ne sjeća toga trenutka, Katarina Džale je započela kreirati u svojoj trećoj godini, a moda, dizajn i kreiranje su posao koji ona obožava. Tvrtku je osnovala u listopadu 2008. godine s idejom da postane centar za razvoj proizvoda tekstilne industrije. Pri samom osnutku imala je ugovor s tvrtkom Potomac, poznatom po brendu Croata, za koju su ona i njezina ekipa dizajnirali brend muških košulja tijekom dvije modne sezone. Nakon okončanja suradnje s Potomcem okrenula se dizajniranju vjenčanica, a nešto kasnije i dnevnim i večernjim haljinama. Godine 2013. “izbacuje” novi brend Kate Almighty - odjeću za žene u pokretu, da bi već 2014. započela s prodajom na američkom portalu Trendcy.com. Te godine sudjeluje i na Barcelona Fashion Weeku, lansira multifunkcionalni proizvod Emmie te započinje razvoj Unique Travel Seta, potpuno novog koncepta u odijevanju za žene koji je na tržište lansiran početkom ove godine. Treba napomenuti da je 2015. otvorila novi showroom u središtu Zagreba, rebrendira haljine u Katarina Dzale Soul Fashion te sudjeluje na Cro A Porteru, što joj povećava prodaju haljina te omogućuje rebrending Emmieja i razvoj prodaje tog proizvoda. Od prošle godine fokusirana je na prodaju proizvoda iz linije Katarina Dzale Soul Fashion i Emmie, te testiranju i razvoju marketinške strategije za brend Unique Travel Set.

B&L | Business & Lifestyle

TEKST: Jozo Vrdoljak FOTO: Privatni arhiv Katarina Džale

Početkom godine na tržište ste lansirali Unique Travel Set. O čemu se konkretno radi? • Unique Travel Set je set od sedam komada odjeće spakiran u jednu multifunkcionalnu torbu. Nastao je kao koncept odijevanja koji promovira minimalizam kao trend življenja. Izrađen je od visokokvalitetne viskozne tkanine koja diše, što znači da se ne znojite i nema neugodnih mirisa. Set omogućuje kombiniranje tridesetak različitih stylinga tako da je žena, tijekom pet dana putovanja, odjevena za svaku prigodu. Uz set je potrebno donje rublje, nekoliko pari cipela i kozmetika, no budući da set teži 1,5 kilograma, on olakšava putovanje jer je težina kofera sa 25 kilograma smanjena na desetak. Nema dodatnih troškova kod avionskih putovanja, a omogućuje i lakše kretanje s prtljagom.

112

Jako volim to što radim i nikada nisam poželjela raditi nešto drugo


Unique Travel Set je set od sedam komada odjeće spakiran u jednu multifunkcionalnu torbu. Set omogućuje kombiniranje tridesetak različitih stylinga, tako da je žena, tijekom pet dana putovanja, odjevena za svaku prigodu

113

Business & Lifestyle | B&L


multifunkcionalnost

Kome je namijenjen Unique Travel Set? • Prije svega ženama koje žive dinamičan život. Ženama koje, bilo poslovno bilo privatno, često putuju. Jeste li zadovoljni dosadašnjim rezultatima tog projekta? • Proizvod je na tržištu tek četiri mjeseca i jako smo zadovoljni dosadašnjim rezultatima. Fokusirani smo na online prodaju, a najveći broj kupaca nam je iz Australije i SAD-a. U Hrvatskoj se, osim na web shopu, može naći i u hotelima Valamar u Dubrovniku, Poreču, Rapcu i Krku koji su prvi prepoznali vrijednost inovativnog proizvoda kao što je naš te time podržali još jedan hrvatski proizvod. Projekt je financiran vlastitim sredstvima u razdoblju od tri godine i lansiran preko platforme Kickstarter. Kako je došlo do suradnje s Rašeljkom Maras? • Rašeljka i ja smo prijateljice te sam je često pitala za savjet iz područja PR-a i marketinga, s obzirom na to da je to njena stručna domena. Tako smo jednom prigodom razgovarale o mom dizajnu seta koji sam često nosila, a ona je, mučeći se s pakiranjem za svoja poslovna putovanja, uvidjela da se ta dobra ideja može lijepo upakirati u priču

Sve kreće od mog brenda Katarina Dzale Koje ste brendove razvili i kada? • Baza iz koje razvijam sve svoje modne priče, a neke od njih sam izdvojila i u posebne brendove, je moj brend Katarina Dzale. Od njega sve kreće. Tako sam najprije od 2003. do 2007. imala svoju liniju Friends design. Linija je bila namijenjena mlađim ženama koje su kod nas mogle naći zanimljive unikatne komade odjeće. Od 2007. do 2009. dizajniram za Sisciju i Croatu te sam bila više fokusirana na dizajn klasičnije poslovne odjeće. U novoj tvrtki koju sam otvorila 2008. pokrećem liniju vjenčanica u odličnom trenutku na tržištu vjenčanja, te je proširujem na liniju večernjih haljina. Nešto kasnije, 2013. godine pokrećem Kate Almighty liniju za žene koje su u pokretu, koristim nove tkanine, uvodim nove krojeve i na temeljima te priče smo kasnije razvili Unique Travel Set 2017. Već 2015. godine lansiran je i brend Emmie također s partnericom Rašeljkom Maras. To su majice i haljine koje imaju transparentni džep u kojem se lako mogu mijenjati natpisi. Ideja je došla tako što smo htjeli tržištu omogućiti alternativu kupnji jeftinih i potrošnih majica s natpisima. Te majice se kupuju jer su fora u tom momentu, a za par dana taj natpis nam više nije fora, te se majice bacaju. One obično i jesu od najnekvalitetnijih materijala i zapravo služe generiranju tekstilnog otpada. Ideja nam je bila utjecati i na ekološku svijest kupca. Trenutačno sam najviše posvećena Unique Travel Setu i haljinama u okviru Katarina Dzale brenda. Uglavnom radim za poznate kupce po narudžbi.

B&L | Business & Lifestyle

o setu odjeće za putovanja. Tako smo krenule od ideje, ja sam dovršila set, a ona počela testirati proizvod. Ubrzo smo uključile mnoge žene u proces testiranja i za tri godine izašle na tržište. Često kažete da ste se od malih nogu željeli baviti dizajniranjem odjeće. • Ja se ne sjećam tog trenutka, ali su mi roditelji pričali da sam imala samo tri godine kada sam na novoj maminoj suknji izrezala potpuno pravilan kvadrat tkanine jer mi je trebao pokrivač za lutku. To je bilo moje prvo krojenje. Mali stroj za šivanje sam dobila kad mi je bilo pet godina i od tada sam u priči s odjećom, dizajnom, krojenjem. Završila sam gimnaziju, planirala studirati molekuranu biologiju u Budimpešti, a dizajn odjeće je bio hobi. Rat i životne zavrzlame koje su ga pratile dovele su me u Zagreb na Studij dizajna i projektiranja odjeće. Jeste li zadovoljni? • Jako volim to što radim i nikada nisam poželjela raditi nešto drugo. Kako je ta industrija u Hrvatskoj propala i nisam se mogla zaposliti kao dizajnerica odjeće i raditi ono u čemu sam najbolja, umjesto da se prekvalificiram, uklopim u neku radnu sredinu i imam siguran posao kao što me obitelj savjetovala, krenula sam svojim putom i završila u poduzetništvu. Danas se većinu vremena bavim administracijom, a manje dizajnom, što me nagnalo na otvaranje još jedne tvrtke s partnerima, ali u SAD-u. Kako Vam tamo ide? • Zadovoljna sam napretkom prodaje u SAD-u, što je i bio osnovi motiv otvaranja tvrtke, tako da sad izvozimo u SAD većinu proizvoda. Je li sve išlo po planu i što je bila prekretnica u vašem poslovanju? • Kako u životu, tako i u poslu, uglavnom ništa ne ide po planu, već planove prilagođavate promjenama na tržištu, politici, okolini koja

S obzirom na to da sam i dizajnerica i inženjerka tekstilne tehnologije, trendovi koje pratim su prije svega tehnološki vas okružuje. Prekretnica mi je definitivno udruživanje s Rašeljkom i kasnije s Davorinom Štetnerom. Zajedno smo jači i lakše je kada imaš s nekim podijeliti posao i ideje. Koje planove imate za inozemna tržišta? • Moja je vizija da u sljedeće dvije godine oba moja brenda 100 posto izvozim i da stvorim malu, ali high-tech i just in time proizvodnju odjeće, u kojoj zapošljavam dvadesetak ljudi koji servisiraju online prodaju. To znači da kad kupac, primjerice u Australji, naruči proizvod i plati ga, on ulazi u proces izrade i za najranije pet sati ili najkasnije za 24 sata proizvod se može poslati kupcu.

114


Što možemo očekivati za kolekciju jesen/zima? • Ove sezone proširujem svoju ponudu u okviru brenda Katarina Dzale, tako da osim haljina moji kupci mogu očekivati i liniju mantila, kaputa i jakni. Inspiracija mi je Škotska i opet ljubavna priča, pa će kolekcija pričati priču o snažnoj ženi koju ništa ne može spriječiti da ostvari svoje snove. Kakvi su trendovi i koliko osobno pratite trendove kad je riječ o modnom dizajnu? • S obzirom na to da sam i dizajnerica i inženjerka tekstilne tehnologije, trendovi koje pratim su prije svega tehnološki. Zanima me sve što je novo, nove vrste vlakana, novi strojevi, robotika, 3D razvoj kolekcija. A tek onda me zanima modni smjer, što se događa na vizualnom polju mode. Osobno mislim da moda koju poznajemo iz 20. stoljeća, koja je bila više vizualni napredak koji se postizao promjenama krojnih linija, više ne postoji. Danas moda napreduje zahvaljujući tehnološkom napretku, pa me ti trendovi više zanimaju. Kroj može biti isti iz godine u godinu, ali vlakna, teksture koje nude novi strojevi za pletenje ili tkanje te kemijske obrade ili 3D print pričaju sasvim nove priče. Kakvi će se materijali koristiti i kakve vi materijale osobno preferirate? • Sve više se koriste mješavine umjetnih i prirodnih vlakana zbog poboljšanih svojstava održavanja i ugodnosti nošenja. Tu su prisutna dva smjera razvoja: visokokvalitetne i skuplje tkanine te one jeftinije i niske kvalitete za proizvode koji se rade u velikim serijama, tako da takva majica može koštati u maloprodaji 50 kuna. Ja kupujem skuplje

Unique Travel Set namijenjen je prije svega ženama koje žive dinamičan život

Moja je vizija da u sljedeće dvije godine oba moja brenda a 100 posto izvozim zim i da stvorim malu, ali high-tech i just in time proizvodnju odjeće u kojoj zapošljavam dvadesetak ljudi koji servisiraju online prodaju tkanine, kvalitetom i cijenom prilagođene mom kupcu koji voli kvalitetu, te toj tkanini prilagodim dizajn koji je, kako moji kupci vole reći, svevremenski. U dizajnu uvijek ‘miksam’ dašak prošlih vremena s malo futurizma, tako da je teško odrediti godinu kad je nastao. Možete li ocijeniti hrvatsku poziciju modnog dizajna? • Hrvatska ima veliki potencijal u dizajnu, imamo vrlo kreativne i talentirane ljude, ali na žalost, nemamo gotovo ništa drugo što je potrebno za razvoj modnih brendova, prije svega, kapital koji je potreban za brendiranje. Osim toga dizajner uglavnom nije poduzetnik pa mu nedostaju potrebna znanja da vodi posao. Bilo bi lijepo da postoji neki inkubator gdje bi s jedne strane bili dizajneri, s druge ljudi za razvoj kolekcija, a s treće poduzetnici koji bi od toga stvorili novac.

115

Business & Lifestyle | B&L


drugačija od drugih

IVA CAPAK, KROJAČICA ZA LJUDE I PSE

B&L | Business & Lifestyle

116


5utopije GODINA

Ne znamo što se vrtjelo u glavi Zagrepčanke Ive Capak kad je svoj obrt nazvala Utopia, ostvarivši ideju i posao o kojem je maštala još kao djevojčica, kad nije znala držati ni iglu u ruci...

O

dmalena sam jednostavno znala da jednog dana neću raditi u tvrtki, da ću imati nešto svoje, svoju tvrtku ili obrt i da će se zvati Utopia”, zaraznim je entuzijazmom Iva Capak objasnila razloge pomalo neobičnog imena za obrt koji je hrabro otvorila prije točno pet godina. Tko zna što joj je bilo na pameti prilikom biranja imena, ali u svakom slučaju za nju ne vrijedi misao “nomen est omen”, po kojoj svako ime ima značenje, jer njezini snovi nisu bili i ostali utopija. Ona ih je uspjela ostvariti, barem one najvažnije, dok oni neostvareni čekaju svoj trenutak realizacije.

office-menadžerica, radila je i u nabavi velike hrvatske kompanije koja se bavila modom, no s godinama je shvatila da je ništa od toga ne ispunjava. “Odmalena sam sebi šivala odjeću i zaključila da je to nešto što me zanima i čime bih se željela baviti. Sama sam naučila šivati na jednom

TEKST: Branka Anić Horvat FOTO: Privatni arhiv Iva Capak

A ona zaista ne gubi vrijeme i svaku minutu iskoristi do maksimuma. Dok smo razgovarali u njenoj “radionici”, ljupko uređenom prostoru u Tomašićevoj ulici u centru Zagreba, nije mirovala, neprekidno izrezujući i presavijajući šablone od papira. Na upit što to radi, rekla je da su to krojevi kabanica za pse, za njenu novu, zimsku kolekciju. Tridesetšestogodišnja grafička tehničarka po struci, nakon srednje škole i započetog studija na Grafičkom fakultetu, neko se vrijeme bavila grafičkim dizajnom. Bila je zaposlena i u raznim tvrtkama kao

117

Sve u svoje vrijeme Uvjerena je da u životu sve ima svoje vrijeme i da za sve postoji pravi tren, a o tome će ovisiti njen poslovni razvoj i napredak. Ne želi biti “velika”, jer se boji da bi joj to uništilo kreativnost, a ne želi zaposliti još ljudi jer bi to bio uvod “u postajanje velikom”. “Voljela bih ostati ‘mala’, dovoljno mala da normalno živim, isplaćujem plaću, sve doprinose koje trebam i da nisam u dugovima. Ne želim da to bude nešto preveliko u čemu bih se izgubila. Ne želim izgubiti dio s kojim sam počela, držim do nekih stvari, a te se stvari gube kada tvrtka raste. Moje stvari se prodaju u Berlinu, u prodavaonici psećih kolačića - to je zanimljiva suradnja kakvih bih jednog dana voljela imati po cijelom svijetu. To bi mi odgovaralo zato što nisam za serijsku proizvodnju. Teško mi je izrađivati mnogo istih stvari, to mi postaje teško i monotono. Zato sam zaključila da je za mene bolje raditi manje različitih stvari, bez puno štancanja, to je ono gdje se osjećam dobro i sigurno”, rekla je Iva. Privatno nije pomodni tip, ne prati trendove, ne voli kupovati, to joj je rasipanje vremena, zaključila je u vedrom tonu.

Business & Lifestyle | B&L


drugačija od drugih

malom kućnom šivaćem stroju koji mi je tada bio sasvim dovoljan, a kako me to zaista veselilo, otvorila sam obrt da vidim kako će ljudi reagirati na ono što bih proizvela”, rekla je. Autorica je dvaju brendova koji zapravo čine njen obrt: Das pas - brend odjeće za pse i Tri frtalja - brend predmeta za ljudsku upotrebu, od pregača do originalnih torbi. Ali to nije sve jer, svestrana kakva jest, Utopia proizvodi i originalne suvenire Grada Zagreba. Kad se upustila u sve to, bilo ju je jako strah, priznaje, ali je taj strah nije paralizirao nego, naprotiv, natjerao da krene svim snagama u posao.

Morate krenuti, a ne filozofirati Mene je u radu za neke velike kompanije smetalo to što bespogovorno moram prihvaćati njihovu poslovnu politiku, bez obzira na stvoj stav o nečem. Sada provodim vlastitu poslovnu politiku i to je nešto što je u mom mentalnom i emotivnom sklopu neprocjenjiva prednost. To ne znači da nisam čovjek kolektiva i da želim nametati svoju volju, ne, nego jednostavno u radu moram biti kreativna, a to mogu samo ako sam sama svoja gazdarica, kaže, otkrivajući da je važna stvar to što u njenom odnosu s kupcima dominira – iskrenost, sažima svoju filozofiju Iva Capak. Puno o kupcima i njihovoj psihologiji naučila je, ističe, na tržnici koja je bila prva stepenica u njenoj poduzetničkoj karijeri. “Unajmila sam kućicu na Trešnjevačkoj tržnici i počela svoju borbu”, prisjetila se pomalo dramatičnih početaka koje ponekad poželi i zaboraviti. Na tržnici je posebna atmosfera, to je specifičan prostor u kojem se morate snaći, ali na kojem mnogo naučite o ljudima, o ljudskoj psihologiji, o njihovim potrebama, kao i predrasudama. Na tržnici sam se suočila s time da tvoj proizvod ljudi tretiraju kao nešto što nije dostojanstveno, ne poštuju tvoj rad, tvoju uloženu kreativnost. Sebe sam bodrila: ‘ja sam proizvođač, to sam ja napravila’. Na tržnici sam provela godinu dana, shvatila da to nije za mene te odlučila tražiti novi prostor u kojem bih nastavila razvijati ideju zbog koje sam sve i poduzela. Osjetila sam da je ovaj prostor od 14 kvadrata upravo ono što želim; makar je bio malen i trošan, imao je dušu. Zatvorili smo se dečko i ja ovdje, brusili parkete, njegov tata je izradio police, našla sam se tu, skućila se i zadovoljna sam već pet godina. Izazvala sam interes, ljudi bi začuđeno gledali kad bi čuli čime se bavim. Neki bi rekli: ‘Super za peseke, bravo!’ Tako je krenulo”, otkrila je Iva. No bilo je i negativnih reakcija, uvreda i odbojnosti prema ideji da se psi odijevaju. Međutim, takvi komentari nisu je obeshrabrili. “Pokušala sam objasniti da većina ljubimaca živi u stanovima, na toplom, u takvim uvjetima da im je zaista hladno kad izađu van ili im smeta kiša. Moj stav je da ne treba forsirati - ako nekim psima ne treba

B&L | Business & Lifestyle

• Strah od neizvjesnosti me nije paralizirao nego, naprotiv, natjerao me da krenem svim snagama u posao • U poslu se morate pomiriti da uvijek ima osoba koje su protiv i koje su za, bez obzira na to čime se bavili • Bitno je da ovisim samo o sebi i da računam samo na sebe

odjeća, ne treba je stavljati. Ima psića koji su tužni kad ih odjenete, ne žele hodati, no jako je puno onih kojima je odjeća super, koji se preporode jer im konačno nije hladno, više ne drhture na zimi, mogu se valjati po snijegu... Neki ljudi su to shvatili, neki nisu, ali nikad nitko nije negativno reagirao na samu moju kolekciju. To je ono s čime se u poslu morate pomiriti, da uvijek ima osoba koje su protiv i koje su za, bez obzira čime se bavili”, rekla je Iva.

Kabanice za pse A kako radi svoje kabanice za pse? S ponosom priča kako je riječ o vodonepropusnim i vjetronepropusnim kabanicama, s flisom, kaputićima, a cijena im ovisi o materijalu i veličini, od 130 kuna naviše, pri čemu smatra da nogavice nisu potrebne jer to psa sputava. Kao glavni adut u svojoj filozofiji poslovanja ističe – iskrenost. Ako kupac s bilo čime nije zadovoljan, može se prepraviti, popraviti. “Želim voditi taj svoj obrt prema svojim mjerilima, onako kakva sam ja, a ne onako kako je u društvenom i poslovnom svijetu tog trena prihvatljivo. To je prednost, ali i odgovornost”, jasna je bila Iva. Bitno joj je da ovisi samo o sebi i da računa samo na sebe jer joj to daje slobodu i mogućnost plasmana na tržište. Stoga i dizajn i rad

118


ovise samo o njoj. “Kupci su to prepoznali, još od onih dana kad sam radila na tržnici, pa su me slijedili u novi radni prostor, zvali, pitali gdje sam, naručivali odjeću... Kad vaša ideja naiđe na prepoznavanje i razumijevanje, kad shvatite da se kreativnost, iskrenost i rad cijene, onda vam je lakše slijediti sebe i svoju ideju, razvijati se, naprosto počnete još više vjerovati sami sebi. Zato sam najsretnija kad mogu raditi u svom ‘malom raju’”, istaknula je dizajnerica. A u tom prostoru svaka stvar je dobila Ivin dodir, od tapeciranog stolca do starog drvenog hladnjaka u kojem se nekad čuvao led.

Pregače porukom govore Dok smo se pomalo nepristojno čudili činjenici da ljudi sve više vole pregače a sve manje kuhaju, Iva nam je logično objasnila da se pregače jako dobro prodaju, ali ne samo kao oprema za kuhanje nego i odjeća za one trenutke kad nekog dočekujete, otvarate vrata svog doma - više kao štos. Pregače se poklanjaju i kada se kupi nova kuhinja, žene ih kupuju prijateljicama, a muške pregače daruju se muškarcima koji vole kuhati. Najprodavanija je pregača sa zagrebačkim motivima, a kako je ona licencirana, proizvođačica zagrebačkih suvenira u ponudi ima više proizvoda, pa tako i vrećice za butelje. Radi od 0-24, kaže da je to uobičajeno radno vrijeme većine obrtnika... “Ponekad te neki tehnički detalj muči tri mjeseca, pa iz čistog mira odjednom nađeš rješenje. Kad si sam, radiš sve - od proizvodnje, marketinga, prodaje - sve sam pokrivaš, sve struke. No, u poslu se družim i susrećem s puno kreativaca koji poput mene imaju svoje brendove, surađujem s mnogo udruga, galerista. Oni me smatraju umjetnicom, a ja ima kažem da sam šljaker... A sve to obogaćuje i

poslovni i privatni život”, zadovoljna je Iva. Privatni život stoga ne živi na klasičan način, a sretna je jer je njen partner razumije i podržava budući da je i sam slične, kreativne struke, pa puno stvari i zajedno rade. “On mi i tehnički puno pomaže, zajedno smo u tome, razvijamo ideje. Puno mi pomažu njegovi savjeti jer je jako realan. Kad bih imala djecu, sasvim sigurno bi bilo drugačije, morala bih zaposliti nekog, a ja se razvijati od kuće. Možda će jednog dana tako i biti, ali sada posao i privatni život idu i funkcioniraju na ovaj način. Zadovoljna sam, slijedim svoj san i nadam se da ću u budućnosti rasti i razvijati se, zajedno s njim”, zaključuje priču Iva Capek.

119

Business & Lifestyle | B&L


ljepota UKLANJANJE MAKE-UPA

ODRED

za čistoću lica Ulje argana, smilja i mimoze, bagremov med te ekstrakt mikroalgi aduti su nove generacije preparata za čišćenje lica koji osiguravaju da koža bude čista, hidratizirana i bez masnih tragova

K

ako bi uklanjanje make-upa i nečistoća s lica učinili vrlo poželjnim ritualom, kozmetičke kuće svoje su proizvode unaprijedile novim tehnologijama koje vješto kombiniraju sastojke koje nježno čiste i istodobno snažno hidratiziraju i osvježuju lice. Novitet su micelarne vodice s uljem koje učinkovito “otapaju” čak i vodootpornu šmin-

TEKST: Martina Šahbaz FOTO: PV fotoarhiv

ku, a uklanjaju nečistoće s lica u jednom potezu i bez trljanja. Garnier u svojim proizvodima tako kombinira moć ulja argana, pročišćavajućih čestica ulja i učinkovitih micela. Micele, djelujući zajedno poput magneta, uklanjaju šminku, nečistoće i sebum. Ulje otapa sastojke vodootporne šminke, što omogućava da ona jednostavno “sklizne” s kože, trepavica i usana. U želji da uklanjanje make-upa učini ugodnim osjetilnim iskustvom, Lancôme je kreirao Miel-en-Mousse, proizvod

s dvostrukim djelovanjem koji sadrži vodu obogaćenu bagremovim medom. Tekstura 2-u-1, nalik na med, pri nanošenju “privlači” čestice šminke i nečistoća te se u dodiru s vodom pretvara u pjenu, uklanjajući sve preostale nečistoće, uključujući i vodootporan make-up. Kako bi stali na kraj sve većem uzročniku nečistoća na koži, smogu i toksinima kojima smo okruženi u urbanim okruženjima, stručnjaci kozmetičke kuće Biotherm osmislili su liniju proizvoda za njegu koja pruža 24-satnu zaštitu od “zagušenja kože” s prirodnim ekstraktom klorele, “alge koja diše”, tj. vrstom alge najbogatijom klorofilom koja, zbog količine kisika koju stvara, ima nevjerojatni pročišćavajući učinak na okoliš. Biotherm je pomoću napredne tehnologije uspio osloboditi energiju ove alge i prenijeti njena blagotvorna svojstva u novu liniju Skin Oxygen. Nakon sedmodnevnog korištenja, tvrde, koža više ne izgleda umorno i bez sjaja, nepravilnosti su manje primjetne, a višak sebuma je uklonjen. Osim ulja, meda i algi, u čistače su se “ušuljale” i latice cvijeća. Naime, francuska kozmetička kuća L’Occitane svoj je novi uljni čistač obogatila laticama božura za posebne osjetilne trenutke prilikom nanošenja. Ovo ulje, uz temeljito čišćenje, ujedno hidratizira i osvježava kožu. Prava poslastica za kožu, zar ne?

Zlatno

Dior Precious Rocks paleta sjenila, uskoro u prodaji

I VATRENO

Najposebnije make-up zvijezde, one limitirane, i ovih blagdana zasjajit će najljepšim zlatnim sjajem na očima, dok će vatrene nijanse dominirati na usnama

B&L | Business & Lifestyle

Guerlain Gold Light Top Coat maskara, 199 kn, Parfumerija Lana

Artdeco Calligraphy Dip eyeliner iz kolekcije Glam 2017 The Art of Beauty, 101kn , Muller

YSL Vinyl Couture, 271 kn, Muller

MAC Snowball sjenilo, 199 kn, MAC

120


L’Oreal Paris Pure Clay wash, informativna cijena 44,90 kn, Pure Clay Wash Gel Red

Pure Clay Wash Gel Black

Chanel Le Lift losion, 512 kn, Douglas Biobaza Exclusive micelarno ulje, 99,90 kn, dm

Biobaza Exclusive micelarno ulje, 99,90 kn, dm

Pure Clay Wash Gel Green

GARNIER Biphase Micellar Cleansing Water In Oil, 43,90 kn, dm

Biotherm Skin Oxygen losion, 186 kn

Foreo Luna Mini, aparat za čišćenje lica, 749,90 kn, dm

GARNIER Biphase Micellar Cleansing Water In Oil, 43,90 kn, dm

Lan Lancome L_A L_Absolu Roses Gloss, 2 271 kn, Do Douglas

Chanel Rouge Allure, 294 kn, Douglas

Ulje za čišćenje s laticama božura, 236,90 kn, L’Occitane

Olival micelarna otopina s uljem smilja, 59 kn, Ljekarna Coner

Guerlain Rouge G, 346 kn, Parfumerija Lana

Max Factor Colour Elixir Honey Lacquer, 74,90 kn, dm

Artdeco Crystal Lip Glitter, 85 kn, Muller

YSL Dazzling Lights Couture Lipstick, 365 kn, Douglas

121

Essence Made to Sparkle, tekući highlighter, 31,90 kn, dm

Max Factor Healthy Skin Harmony, 119,90 kn, Muller

YSL Encre de Peau All Hours tekući puder, 413 kn, Muller

Business & Lifestyle | B&L


muški parfemi

Mmmmmm,

TAKO FINO

mirišeš

Ovosezonski mirisni “zavodnici” svoje oružje skrivaju u mješavini citrusnih nota, posebice bergamota, u kombinaciji s intenzivnim začinima kadulje i papra na bazi od aromatičnog pačulija, tamjana i vetivera

Acqua Di Gio Profumo Special Blend, edp.75 ml, 702,90 kn, Muller

Missoni Parfum Pour Homme, edp. 30 ml, 338,90 kn, Muller

B&L | Business & Lifestyle

Givenchy Gentleman New, edt. 50 ml, 486,90 kn, Muller

Guerlain L’Homme Ideal Sport, edt. 50 ml, 488,90 kn, Muller

Trussardi Rifleso, edt. 50 ml, 366,90 kn, Muller

Valentino Uomo Acqua, edt. 75 ml, 483 kn, Douglas

122

Issey Miyake L’Eau Majeure D’Issey, edt. 100 ml, 669,90 kn, Muller

YSL La Nuit De L’Homme Eau Electrique, edt.100 ml, 669,90 kn, Muller


neka posao izgleda kao zabava Yoga 520 s olovkom Different is better

Intel® Core™ i7 processor. Intel Inside®. Extraordinary Performance Outside. lenovo.com/yoga

www.lenovo.hr

Intel, the Intel Logo, Intel Inside, Intel Core, and Core Inside are trademarks of Intel Corporation or its subsidiaries in the U.S. and/or other countries.

Business&Lifestyle - prosinac 2017.  

Business&Lifestyle - magazin Privrednog vjesnika o poslovnom životnom stilu

Business&Lifestyle - prosinac 2017.  

Business&Lifestyle - magazin Privrednog vjesnika o poslovnom životnom stilu