Page 1

privredni vjesnik

B&L

SARAJEVO

Šeher na Miljacki

BUSINESS & LIFESTYLE L J E T O 2 0 17.

AVANTURIZAM

Zbogskače sajle adrenalin Superplod

ZELENI BISER za grickanje, ali i grijanje OPRAH WINFREY

Promjene?

Interijeri

POKRENI IH SAM

Antonio Najarro

FLAMENKO strast,

emocija i nadmetanje

NI T A L P B E S J E R AK P RI M

KAMENE KUĆE NISU ZA STILSKI NAMJEŠTAJ

+

MODNI MAGAZIN M O DA • L J EP OTA

S T IL • S TAV

TEHNIKA, GASTRO, AUTOMOBILI, PUTOVANJA, ZDRAVLJE


BRIGU PREPUSTITE NAMA.

Nova goriva s poboljšanom IRUPXORPDGLWLYD]DiL¥kLPRWRU


BUSINESS & LIFESTYLE ljeto 2017.

SADRŽAJ 8

Oprah Winfrey: Želiš vidjeti promjene? Učini ih sam!

14

Bajkeri: Po Hrvatskoj s vjetrom u kosi

16

Zip-line: Kad zbog sajle skoči adrenalin

22

Bowling Club: Ajmo baciti koju kuglu!

30 Ana Perišin Stipoljev: Ne volim pomodarstvo 34

24

Osječki brend: Gold ByWaldinger

44 Nacionalni restorani u Zagrebu: Države na tanjuru

24 sata: Sarajevo

50 Chef Mile Peroš, restoran Dva ribara 54

Red Wine bar i Karaka: Druženja kakva su nekad bila

60 Vinarija Bock: Čudesni vinski podrum s kapelicom 66

Krešo Marić: Craft nije obrt nego umjetnost

72

Pistacija: Zeleni biser za grickanje, ali i grijanje

75

Što je to HIFU?

76

Ana Maletić: Medicina ljubav na prvi p pogled g

80 Kako se kontrolirati kad nam zbog

B&L se čita, gleda i sluša: provjerite QR kodove na stranicama 23, 28, i 29

šefa pukne film?

62

26

Ivo Brzica: Od poduzetnika, preko vinoljupca do priznatog vinara

Business & Lifestyle impressum ISSN 2459-8968

Glavni urednik: Darko Buković Izvršna urednica: Vesna Antonić

B&L | Business & Lifestyle

Mile Rupčić: I to je Amerika

Antonio Najarro: Flamenko je strast, emocija i - nadmetanje

sponzorirani magazin o poslovnom životnom stilu

Produkcija i grafičko oblikovanje: Mirjana Kapitan, Stanislav Bohaček, Tihomir Turčinović Autor koncepta: Darko Buković© Lektura i korektura: Sandra Baksa

Stručni suradnici: Goran Gazdek, Ilijana Grgić, Boris Odorčić, Sanja Plješa, Svetozar Sarkanjac, Krešimir Sočković, Miro Soldić, Sven Prošenski, Jozo Vrdoljak

38

Fotografije: Shutterstock, arhiv PV-a Marketing: Goran Ružić, I.M.C. manager ruzic@privredni.hr

4

Irena Mikac Adamović mikac@privredni.hr tel.: +385 (1) 56 000 12 Nakladnik: Privredni vjesnik d.o.o., Kačićeva 9, 10000 Zagreb Direktor: Darko Buković Tisak: Printera, Sveta Nedelja Besplatni primjerak - nije za prodaju


KNJIGE HANS GUNNARSSON

Negdje drugdje u Švedskoj

JO NESBO

Žeđ Fokus Komunikacije

Hena Com

Nakon susreta dogovorenog na društvenoj mreži, mlada žena pronađena je mrtva. Po tragovima nađenim na njezinom tijelu, policiji je jasno da ima posla s ozbiljnim psihopatom. Policija Osla pod neviđenim je pritiskom medija i javnosti. Vrijeme im curi. Voljeli ga ili ne, svjesni su da im za razrješenje ove priče hitno treba mozak Harryja Holea. A on je svjestan da se ne smije vratiti na mjesto na kojem je već jednom umalo sve izgubio. Sve dok ne posumnja da postoji ozbiljna veza između ubojice i glavnog aktera jednog od njegovih neriješenih slučajeva. Kad policija pronađe truplo i druge mlade žene, Harry prelama jednu od najtežih odluka u svojem životu. Sve što ima, sve što je stekao i što misli da voli, sada mora staviti na kocku kako bi konačno uhvatio onoga koji mu je već jednom izmaknuo. jedn I koji ga i dalje progoni.

To negdje drugdje u Švedskoj je Borunda, mjesto nekolicine univerzalnih iako pomalo pomaknutih likova i jednog kroničara. Kroničar je Allan Lundberg koji piše biografiju naselja, jer se, tvrdi, smatra znalcem kako bi savršeni gradić trebao izgledati i kako bi se njegovi uljuđeni stanovnici trebali ponašati. No želje su jedno, a stvarnost nešto posve drugo... Jer mještani Borunde daleko su od idealnih, njihove navike i osobitosti kao što su pijančevanje, tinejdžerska frustriranost, starački rasizam, partnerska i prijateljska otuđenost, nemar prema božićnim ukrasima koji po cijelu godinu vise na vratima i nezasluženi lutrijski dobici Allana prilično živciraju te njegovu sliku o gradiću sustavno uništavaju. Stvar još više izmakne kontroli kad u jednoj noći troje mještana izgubi život pod nerazjašnjenim okolnostima...

STEVEN ROWLEY

Lily i hobotnica Znanje

KRISTIAN NOVAK

Ciganin, ali najljepši Naklada OceanMore

Ciganin, ali najljepši jest strogo žanrovski gledano krimić, s enigmom, brutalnim ubojstvima nepoznatih jer leševe bez lica teško je identificirati i istragom, i lijep pokazatelj da se stvari ne smiju strogo gledati, ni suditi, jer je to krimić koliko i Zločin i kazna, kaže Kruno Lokotar. Ciganina je ispripovijedalo, preciznije kazalo, jer uglavnom čitamo krnje transkripte, četvero pripovjedača: Milena, sredovječna povratnica u rodni Sabolščak, Nuzat, Kurd iz Mosula na putu za Calais, Sandokan zvan Sandi, Ciganin iz Bukova Dola, i Plančić, PR iz Policijske uprave zagrebačke. Roman ide široko, tijek nekoliko života ukrstit će između tokova Drave i Mure, u Međimurju, zahvaća i rekonstruira barem tri kulturološka kruga, daje snažne psihoportrete svojih četiriju kazivača, i masu masovne psihologije koja raste i prijeti da će se preliti u nasilje. nasilje. nas asiljje

B&L | Business & Lifestyle

6

Priča o odnosu kakav bi si svatko poželio: odnosu s osobom kojoj vjerujete, osobom bez koje ne možete zamisliti život. Tedu Flasku ta je prava “osoba”“ njegova prijateljica Lily, koja je slučajno - pas. Ovaj osjećajan, urnebesan i emocionalno blagotvoran debitantski i autobiografski roman Stevena Rowleyja istražuje utjecaj koji kućni ljubimci imaju na živote svojih ljudi. Ted je nesretni samac s losanđeleskom adresom. Između seansa s psihoterapeutom i spojeva s muškarcima koje upoznaje na internetu, njegovo vrijeme i srce ispunjava dvanaestogodišnja jazavčarka Lily. Začudo, Ted umije razgovarati s Lily, s kojom raspravlja o zgodnim poznatim tipovima i igra društvene igre. Sve dok jednoga dana njihovu idilu ne pomuti nezvani gost…


JEDNOSTAVNO ZVIJEZDA

Želiš vidjeti promjene?

Oprah Winfrey NEISPRIČANA PRIČA

UČINI IH SAM! Ona je najbogatija Afroamerikanka te prva i jedina crnkinja multimilijarderka u Americi. Velika filantropkinja koju redovito i sasvim zasluženo nazivaju jednom od najmoćnijih i najutjecajnijih žena na svijetu Jane Mulkerrins/Stella Magazine/The Interview People

T

eško je uopće započeti nabrajati nevjerojatna postignuća Oprah Winfrey a da pritom ne ostanemo bez daha. Šezdesettrogodišnja voditeljica talk-showova i vlasnica medija 25 godina je vodila najpopularniju televizijsku emisiju svih vremena u SAD-u – Oprah Winfrey Show. K tome ima i vlastiti časopis čiju naslovnicu krasi svakog mjeseca. Ona rukovodi i televizijskom mrežom OWN; najbogatija je Afroamerikanka te prva i jedina crnkinja multimilijarderka u Americi. Velika filantropkinja koju redovito i sasvim zasluženo nazivaju jednom od najmoćnijih i najutjecajnijih žena na svijetu. Vlastitim je snagama osigurala Baracku Obami više od milijun glasova davši mu svoju podršku na izborima 2008. godine. Jednako je teško opisati i sav utjecaj koji je imala na kulturu 21. stoljeća. Ne samo da je bila začetnica talk-showa o slavnim ljudima, iz kojeg se izrodilo tisuću drugih imitacija, nego je kroz svoju emisiju popularizirala emotivnu, suosjećajnu i intimnu komunikaciju koju danas zahtijevamo od javnih osoba, pa čak i političara. Wall Street Journal skovao je izraz oprafikacija - definicija javne ispovijesti kao oblika terapije.

Uvijek sam u potrazi za pričama koje nude uvid u život, borbu i pobjedu Afroamerikanaca, kaže Oprah

Priča o Henrietti Lacks

Knjige su također područje u kojem Oprah vlada bez presedana. Naslovi koje odabere Oprah’s Book Club (nekoć dio njezina televizijska showa, a sada online zajednica) mogu skočiti ravno na listu bestsellera i ondje se zadržati. I tako dolazimo do knjige The Immortal Life of Henrietta Lacks, priče koja

B&L | Business & Lifestyle

Oprah je u vezi sa Stedmanom Grahamom već 30 godina

8

je ujedno i tema našeg razgovora. Oprah je pročitala knjigu 2010. godine koju je napisala novinarka Rebecca Skloot. Riječ je o istinitoj priči o Afroamerikanki čije su stanice bile korištene u svrhu znanstvenog istraživanja bez njezina pristanka i znanja. “Uvijek sam u potrazi za pričama koje nude uvid u život, borbu i pobjedu Afroamerikanca”, kaže Oprah. Ne samo da Oprah ovu knjigu preporuča kao knjigu godine - ona je otkupila i prava na nju s namjerom da priču pretoči u film u sklopu vlastite produkcijske kuće Harpo. “Mnogi su se natjecali za prava, ali Rebecca ih je prodala nama”, prisjeća se Oprah. “Način na koji ja gledam na priliku da ispričam priču jest da ako je namijenjena meni, onda će se sve riješiti samo od sebe. Ako se to ne dogodi, onda blagoslovim druge koji će to biti u stanju učiniti” - tipični je Oprahin pristup onome što neki nazivaju sudbinom. Ona kaže kako je to “poravnanje” - spoj stvari. Postoji dio vašeg srca, duha i energije koji želi nešto odabrati, a onda to nešto pronađe vas u skladu s vašom energijom.


9

Business & Lifestyle | B&L


JEDNOSTAVNO ZVIJEZDA Naslovi koje odabere Oprah’s Book Club mogu skočiti ravno na listu bestsellera i ondje se zadržati Henrietta Lacks umrla je od raka grlića maternice 1951. u dobi od 31 godine, ostavivši iza sebe petero male djece u Baltimoreu u državi Maryland. Neke stanice otklonjene iz tumora tijekom biopsije iskoristio je znanstvenik George Otto Gey i tako stvorio liniju stanica koju je nazvao HeLA. Stanice su postale prve “besmrtne” ljudske stanice uzgojene u laboratoriju, što znači da one ne odumiru nakon određenog broja staničnih dioba. Linija stanica poslije se koristila za revolucionarna medicinska istraživanja, uključujući cjepivo protiv paralize i razvoja genetskog mapiranja. Stanice su i klonirali, stavili u masovnu proizvodnju u prvoj tvornici za proizvodnju stanica, a potom su ih prodali znanstvenim laboratorijima. To je bilo u potpunosti zakonito i u ondašnje vrijeme sasvim uobičajeno. S druge strane, Henriettini članovi obitelji, od kojih su mnogi preživljavali na socijalnoj pomoći boreći se s duševnim i fizičkim bolestima, nisu ni znali da HeLa postoji niti su imali pojma o nevjerojatnoj svrsi za koju se ona koristila sve do 1975. Nikada nisu primili novac od industrije koja se razvila oko linije stanica HeLa. Henriettina su djeca bila podvrgavana medicinskim testiranjima ne bi li se utvrdilo mogu li njihove stanice biti jednako korisne kao i HeLa. Njima su pak govorili da ih testiraju na rak.

Ipak, zar nema nekog opravdanja za ovo što je medicinska zajednica učinila Henrietti i mnogim drugim pacijentima s obzirom na to da su stanice bile od koristi cijelom svijetu? Ono što je zaista teško opravdati jest činjenica da mnogi članovi Henriettine obitelji nemaju ni zdravstveno osiguranje

Namiriti Henriettinu obitelj

S obzirom na vremenski kontekst nemoguće je ne vjerovati da su rasa i stalež bili razlozi zbog kojeg je obitelj bila tretirana na ovakav način, tvrdi Oprah. “U današnje je vrijeme moguće uzeti uzorke namijenjene za istraživanje isključivo uz pristanak darivatelja. Ipak, zar nema nekog opravdanja za ovo što je medicinska zajednica učinila Henrietti i mnogim drugim pacijentima s obzirom na to da su stanice bile od koristi cijelom svijetu? Ono što je zaista teško opravdati jest činjenica da mnogi članovi Henriettine obitelji nemaju ni zdravstveno osiguranje”, ljutito kaže Oprah koja smatra da su farmaceutske kompanije, koje su zaradile na Henriettinim stanicama, trebale namiriti njezinu obitelj. Ovih je dana Oprah daleko od takvih briga. Vlasnica je doma u Montecitu u Kaliforniji, čija se vrijednost procjenjuje na 88 milijuna dolara, zatim planinske kuće u Koloradu, kuće na Havajima, farme u Indijani i penthousa u Chicagu. Ipak, ono što Oprah

B&L | Business & Lifestyle

10


čini neodoljivo privlačnom nije to koliko se visoko popela, nego koliko je daleko stigla. Oprah se rodila usred ruralne krize 1954. u Mississippiju. Bila je kći samohrane majke tinejdžerke, sluškinje Vernite Lee. Do šeste godine živjela je s bakom koja je navodno bila toliko siromašna da je Oprah slala u školu u haljini sašivenoj od vreća za krumpire. Poslije su je poslali da živi s ocem Vernonom Winfreyejem, rudarom iz Nashvillea u državi Tennessee. Njezino je djetinjstvo bilo označeno siromaštvom i nepripadanjem. “Kad sam imala devet godina, silovao me je rođak; silovao me je još jedan član obitelji, a potom još jedan”, priznala je Oprah kada se prvi put otvorila o toj temi u svojoj emisiji 1986. godine. Zatrudnjela je sa 14 godina kao žrtva seksualnog zlostavljanja, ali njezin se sin rodio prerano i umro je vrlo brzo nakon rođenja. U školi je pak napredovala, a posebice se isticala u govoru i glumi, pa je i osvojila stipendiju Sveučilišta Tennessee. Netom prije završetka koledža, sa 17 godina, pobijedila je na natjecanju ljepote Miss Black Tennessee, a potom je dobila honorarni posao na lokalnoj radiopostaji WVOL na kojoj je čitala vijesti dok je još bila srednjoškolka. Sa 19 godina napušta koledž prije diplome jer su joj ponudili posao voditeljice vijesti u televizijskoj kući WLAC-TV u Nashvilleu kao najmlađoj i prvoj crnkinji. Sljedeći je posao dobila u Baltimoreu, radeći za WJZ-TV, što je djelomično i dovelo do njezina izravna dodira s pričom o Henrietti Lacks. “U Baltimoreu sam živjela i radila osam godina i mnogo sam puta šetala istim ulicama kojima je šetala i Henrietta”, kaže Oprah. “Radila sam reportaže diljem grada pa tako i u sveučilišnoj bolnici

Popularizirala je emotivnu, suosjećajnu i intimnu komunikaciju koju danas zahtijevamo od javnih osoba, pa i političara

11

Business & Lifestyle | B&L


JEDNOSTAVNO ZVIJEZDA Iako su je njezina suosjećajnost, otvorenost i direktnost činile rođenom za talkshow, gluma je bila njezina prava ambicija

Moja je ideja bila da pričam priče koje su utjecale na ljudski duh, priče s kojima se ljudi mogu poistovjetiti. Većinom su to crnci jer nije bilo mnogo prilika da na platnu sagledamo svoju povijest, kulturu i svakodnevni život

Johns Hopkins u kojoj se Henrietta liječila. Bila sam na svakom gradskom festivalu. Bila sam dio zajednice, crkve, a nisam nikada čula za pojam HeLa. Henriettino ime nije se nikada spominjalo.” Iako je Oprah radila za WJZ-TV kao voditeljica večernjih vijesti, njezin osjećajni stil nije bio u skladu s programom koji je prenosio samo vijesti, pa su je prebacili u dnevnu emisiju People Are Talking (Ljudi govore) 1978. godine. Bio je to trenutak savršenog poravnanja kada je Oprah pronašla svoj poziv. Kad su je 1984. prebacili u Chicagocda da vodi jutarnju emisiju, njezino se ime vrlo brzo promijenilo iz AM Chicago u The Oprah Winfrey Show. Iako su je njezina suosjećajnost, otvorenost i direktnost činile rođenom za talkshow, gluma je bila njezina prava ambicija. “Sjećam se kad sam još kao tinejdžerka rekla ocu da želim biti glumica. Rekao mi je: ‘Moja se kći neće prostituirati po svijetu.’” Prvu važniju ulogu dobila je 1985. glumeći Sofiju u filmu Boja purpura, sporednu ulogu za koju je dobila nominaciju za Oscara.

B&L | Business & Lifestyle

Otada se pojavila u filmovima The Beloved, The Butler i Selma.

Zataškavanje obiteljskih tajni

Ipak, kada je iskrsnula priča o Henrietti Lacks, Oprah je rekla da ne želi glumiti u filmu. Filmska adaptacija uglavnom se vrti oko života Debore, Henriettine najmlađe živuće kćeri, koja je nemirna, nepredvidljiva i bori se s ispadima bijesa i paranoje. “Iskreno mogu reći da nisam htjela preuzeti Deborin teret”, izjavila je uvjerljivo Oprah. Ipak, nakon mnogo razmišljanja Oprah je pristala na ulogu. “Sjela sam s učiteljem glume i proveli smo tjedan dana analizirajući scenarij redak po redak, kopajući po njezinim emocionalnim dubinama i povezujući ih sa specifičnim primjerima i događajima iz vlastita života”, kaže. Film je dirljiv i nježan te djelomično duhovita priča o obiteljskoj borbi s gubitkom i tugom, duševnim i fizičkim bolestima te ovisnosti. Dok slaže dijelove slagalice svoje obiteljske priče, Deborah također otkriva uznemirujuće obiteljske tajne. “Milijuni obitelji

12

imaju svoje tajne”, ističe Oprah. Upravo zbog zataškavanja i zakopavanja tih tajni, njihovo naknadno otkrivanje ima jednako intenzivan učinak kao i tajna koja je bila duboko zakopana. Oprah je u vezi sa Stedmanom Grahamom (66) već 30 godina. Par se htio vjenčati u ranim 90-im, ali vjenčanje je bilo odgođeno zbog preklapanja s datumom promocije knjige. “Prava je istina, ona u koju nitko ne vjeruje, da o vjenčanju ni ne govorimo. Veza jednostavno funkcionira”, kaže Oprah. Gotovo je isto toliko godina direktorica produkcijske kuće Harpo Productions. “Moja je ideja bila da pričam priče koje su utjecale na ljudski duh, priče s kojima se ljudi mogu poistovjetiti”, kaže Oprah. “Većinom su to crnci jer nije bilo mnogo prilika da na platnu sagledamo svoju povijest, kulturu i svakodnevni život.” Harpo je djelomično producirao The Beloved i Selmu, zajedno s aktualnom televizijskom dramom Queen Sugar. “Po meni je gubitak vremena razmišljati o tome gdje nismo bili i što tek moramo učiniti. Moj je moto: Učini to! Želiš vidjeti promjene? Učini ih sam!”, kaže Oprah.


www.divgroup.eu

www.brodosplit.hr

www.divtravel.com


BAJKERI

MOTOCIKLOM PO HRVATSKOJ

PO HRVATSKOJ S Iako u Hrvatsku još uvijek ne dolaze velike grupe turista s ciljem da obiđu zemlju na dva kotača, ponuda postoji, a prvi su je otkrili - stranci. Već desetak godina grupe ljubitelja pojedinih motociklističkih brendova rade ture koje uključuju dobar dio Hrvatske Tekst: Krešimir Sočković

H

rvatska je svjetski turistički hit. Na malom prostoru moguće je naći veliku raznolikost, a zadnjih godina to primjećuju i putnici na dva kotača. Državne ceste su izgradnjom nove mreže autocesta izgubile na prometu, ali su istovremeno dobile na atraktivnosti za neke druge koji ne uživaju samo na cilju svog putovanja nego i na samom putu. O ljepoti ceste D1 koja se proteže od Maclja do Splita, a osobito ljepoti njenog najpoznatijeg dijela - Ličke magistrale, priča se već dugo. Kombinacija Velebitskog piva i ličke janjetine dodatni je bonus svim bogatim pejzažima koje nudi ova cesta. O državnoj cesti broj 8 ili Jadranskoj magistrali sve se zna. Ona prati jednu od najljepših obala na svijetu. To već dugo znaju marketinški stručnjaci koji rade za auto i moto industriju, pa su mnogi od predivnih krajolika već ovjenčani na promotivnim materijalima tih najjačih svjetskih brendova.

Opuštajući odmor

Iako većina domaćih motociklista zna koje su domaće ceste najbolje za jednodnevno ili vikend putovanje, velik je broj i onih koji još nisu iskusili sve ono što pružaju domaći, sada već pomalo zaboravljeni prometni pravci, istovremeno sanjajući o turama od nekoliko tisuća kilometara o kojima svi pričaju. Iako u Hrvatsku još uvijek ne dolaze velike grupe turista s ciljem da obiđu zemlju na dva kotača, ponuda postoji, a prvi su je otkrili ne domaći - nego stranci. Već desetak godina grupe ljubitelja pojedinih motociklističkih brendova rade ture koje uključuju dobar dio Hrvatske. Odnedavna ima i onih koje strance dovode upravo u Hrvatsku i iz jednog od turističkih središta svaki ih dan vode u obilazak znamenitosti, nacionalnih parkova ili u potragu za gastronomskim užicima. Ponuda domaćih turističkih agencija i

B&L | Business & Lifestyle

nekoliko sada već specijaliziranih agencija upravo za turiste na dva kotača nude jednodnevne i višednevne izlete koji su osmišljeni kao opuštajući odmor s mnogo pauza za osvježenje, snimanje fotografija, divljenje pejzažima, pa ne uključuju previše sati uzastopno provedenih na motoru. Od logistike do vodiča nastoji se savršeno organizirati put kako bi vožnja bila ugodna i novim i iskusnim vozačima. I ponuda unajmljivanja narasla je od jeftinih skutera kojima se nudi vožnja po okolici turističkih mjesta do onoga što

vozači na dva kotača najviše traže u Europi. Bajkeri, oni s vlastitim motociklima i oni koji ih unajmljuju u cijeloj Europi, najviše voze ozbiljne velike motocikle. Riječ je o Harley Davidsonima za sporu vožnju po slabo prometnim asfaltiranim cestama pa do velikih endura poput BMW R 1200 GS s kojima se može i po zahtjevnijim rutama mimo asfalta. Ova turistička niša ima veliki potencijal. Neki to već prepoznaju, a odlazak na vikend na dva kotača čak i kada nemate vlastiti ne čini se nemogućom misijom.

I mimo asfalta Za one koji imaju afiniteta sići s asfalta, doći na makadam ili malo osjetiti poljske puteve, Hrvatska je raj na zemlji. Većina poljskih puteva u Slavoniji u voznom je stanju, osobito ljeti kada je suho. Neke od cesta koje vode od Like preko Gorskog kotara mogu biti krasan izazov, a o cesti od Svetog Roka do Obrovca sve se zna i već je odavno zahvaljujući svojoj posebnosti ušla i u videoigre ljubitelja cestovnih simulacija. Samo oprez, još uvijek postoje mnoga minski sumnjiva mjesta pa je prije puta dobro provjeriti kuda se može, a kuda ne.

Najbolje na svijetu Za mnoge je vožnja majkom svih cesta od Chicaga do Santa Monice - broj jedan. Osobito za ljubitelje američkih motocikala. Ova nekadašnja žila kucavica Sjedinjenih Država Route 66 prolazi kroz Missouri, Kansas, Oklahomu, Teksas, Novi Meksiko i Arizonu i za mnoge je najbolji način kako provesti tjedan ili više vozeći se po njenih 4000 kilometara i upoznajući ovu zemlju. U Europi bajkeri najviše pričaju o prelasku Alpa. Od Grenoblea do Venecije je 2400 kilometara ceste sa spektakularnim vidicima, a nezaobilazan je prelazak Stelvija, najpoznatijeg planinskog prijevoja. Na drugoj strani svijeta je Južni novozelandski otok. Prirodne ljepote tog kraja filmaši već godinama koriste za spektakularne prizore, a 2100 kilometara njegovih cesta nije opterećeno prometom, pa ćete većinu vremena provesti uživajući na svojem dvokotaču. Južna Amerika diči se svojom Rutom 40 - najdužom cestom u Argentini koja vodi 5300 kilometara od Cabo Virgenesa do Quiaca na granici s Bolivijom. Cesta prati Ande i vozi kroz čak 20 nacionalnih parkova. Azijski kontinent nudi jednu od najzahtjevnijih, ali i najljepših ruta. Oko 3500 kilometara od Lase do Kašgara nudi i vožnju preko prijevoja Dang s kojeg se pruža najbolji pogled na Himalaju i svih pet najviših vrhova svijeta.

14


VJETROM U KOSI Na D8 d Senja do Masleničkog mosta Jedna od najljepših cesta na Mediteranu, proteže se dobrim dijelom jadranske obale. Procjenjuju je jednom od najspektakularnijih cesta. S jedne strane ceste more, a s druge Velebit.

Slavonija nije ravna Da Slavonija nije uopće ravna, lako ćete vidjeti ako potegnete od Vrbovca, preko Čazme, Pakraca, Požege, Kutjeva pa sve do Našica. Fine bajkerske hrane ima u izobilju, a za tamošnja vina zna se u cijelom svijetu.

Brežuljci Zagorja i Međimurja Bilo koja stara cesta koja vodi od Zagreba do krajnjeg sjevera Hrvatske nudi vožnju među brežuljcima kojima obiluje ovaj dio Hrvatske. Terme kojih ima u obilju na tim putevima nude odmor za umorno tijelo i u hladnije doba godine.

Plominka Cijela trasa od Rijeke, preko Opatijske rivijere lijepa je za motocikliste, no ona od Mošćeničke drage pa do Vozilića najljepši je dio Kvarnerskog zaljeva.

Pelješac Ako ste na jugu Dalmacije, Pelješac je pravo mjesto za vaš motocikl. Vožnjom od Stona do Orebića upoznat ćete poluotok i njegove posebnosti, a žeđi neće biti jer je ovaj kraj poznat po vinskim podrumima i plavcu malom.

Preko Učke U Istru se najčešće ulazi kroz tunel Učka, no oni koji se odvaže na put preko vrha planine, za nagradu dobiju pogled sve do Venecije.

Po Hvaru Otok Hvar meka je mladih iz čitavog svijeta željnih noćne zabave. No istraživanje njegovih zavojitih cesta dovest će vas do Dola, Vrbanja, Svirča i Vrsnika. Vožnjom do Sućuraja i trajektom dolazi se do Makarske rivijere.

Četiri cure za izazove

Odlazak na vikend na dva kotača čak i kada nemate vlastiti - ne čini se nemogućom misijom

Četiri ceste napravljene još u doba Austro-Ugarske mame svojim zavojima na vožnju. Neke od njih nisu u potpunosti u funkciji, no mjesta kroz koja prolaze nude užitak u vožnji i prekrasnu prirodu. Karolina je prva cesta koja je Karlovac i unutrašnjost Hrvatske povezala s Jadranom. Ime nosi po caru Karlu VI. Habsburgu. Građena je od 1726. do 1732. kako bi se njome nosilo žito do luke u Bakru. Gradnju Jozefine od Karlovca do Senja potaknuo je car Josip II. Habsburg pedesetak godina kasnije. Bila je duga 100 kilometara i spojila je Karlovac s Jadranom. Lujzijana koja spaja Rijeku i Karlovac građena je početkom 19. stoljeća i kada je dovršena, bila je najbolja cesta Habsburške Monarhije i jedna od najljepših u Europi. Odvojak Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele do Novog Vinodolskog sagrađen je 1874. godine na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Dobila je ime Rudolfina po sinu austrougarskog cara Franje Josipa I.

15

Business & Lifestyle | B&L


AVANTURIZAM

B&L | Business & Lifestyle

MOŽE LI HRVATSKA POSTATI ZIP-LINE DESTINACIJA?

16


Kad zbog sajle skoči adrenalin Let iznad ponora Pazinske jame ili iznad Makarskog primorja, unutar adrenalinskog parka ili Like ležeći ili sjedeći na žici sve više privlači turiste Tekst: Jozo Vrdoljak

17

Business & Lifestyle | B&L


AVANTURIZAM

Z

ip-line, spuštanje niz žice različitih duljina i nagiba sjedeći ili ležeći, relativno je nova turistička usluga u Hrvatskoj. I dok jedni pozdravljaju sve češće otvaranje novih zip-lineova, s druge strane pojedini turistički djelatnici upozoravaju na nužnost reguliranja te djelatnosti i postavljanje minimalnih sigurnosnih standarda. Istarski speleolog i planinar Luka Labinjan, inače član Hrvatske gorske službe spašavanja, prvi je realizirao jedan zip-line izvan adrenalinskog parka. On je, naime, vlasnik pazinske tvrtke Quadruvium koja upravlja zip-lineom iznad Pazinske jame.

Prednost naše atrakcije je i u tome što je jednostavna tako da, uz pratnju naših vodiča, primamo i djecu stariju od četiri godine. Do sada nismo imali nikakav incident, a našu uslugu je koristilo gotovo 30.000 turista, Luka Labinjan

Rizici doista minimalni

“Radimo sezonski, a mogu reći da je promet svake godine sve veći. Prošlu sezonu smo imali rekordnih 9000 turista. Inače, prve tri-četiri godine poslovali smo u minusu. Godinu poslije nas, dakle 2012., napravljen je zip-line u Omišu. Riječ je o vrlo zanimljivom obliku zabave koji je jako razvijen u SAD-u tako da nerijetko Amerikanci prilikom boravka u Hrvatskoj jedan dan žele provesti na zip-lineu. Osjećaj letenja poput ptice je nezamjenjiv. Prednost naše atrakcije

B&L | Business & Lifestyle

18

je i u tome što je jednostavna tako da, uz pratnju naših vodiča, primamo i djecu stariju od četiri godine. Do sada nismo imali nikakav incident, a našu uslugu je koristilo gotovo 30.000 turista, dok prelete vodiča nismo ni brojali. Može se dogoditi da se netko ozlijedi, ali ako se poštuju pravila, do toga neće doći”, kaže Labinjan ističući kako su rizici doista minimalni. Labinjan kaže da je o sličnom projektu razmišljao još 2000. godine kada je imao 20 godina i kada je prvi put sam došao do točke u kojoj voda ulazi u ponor u Pazinskoj jami. “Tada sam stekao strahopoštovanje prema prirodi i shvatio koliki potencijal ima Pazinska jama. Nakon toga počeo sam razmišljati kako se to može turistički valorizirati. Imao sam ideju čeličnog užeta pomoću kojega će se spuštati turisti da bi vidjeli jamu. Nisam, doduše, znao u kojem obliku i na koji način. Prvotna ideja je bila spustiti gosta do sredine ponora i vratiti ga nazad. Kada sam preko pretraživača našao naziv zip-line, shvatio sam da je to ono što tražim, bilo mi je jasno o čemu se radi i krenulo je”, prisjeća se Labinjan koji kaže kako mu konkurencija ne smeta jer bi Hrvatska


Ostavite svoj trag Odluke koje donosite danas ostavljaju traga i na vaťoj budućnosti. Pametnim ulaganjem osigurajte dodatnu mirovinu. Uplatom u dobrovoljni mirovinski fond do kraja godine ostvarite pravo na 15% drŞavnog poticaja, a maksimalno 750 kuna za 2017. godinu.

Besplatni info telefon 0800 00 99 www.azfond.hr/dmf

OS

T AV I T E S V O

J

T RA G

19

Business & Lifestyle | B&L


AVANTURIZAM

Oni koji se bave ziplineom morali bi imati certifikat jer se radi o sigurnosti gostiju, smatra Božajić mogla postati čak i destinacija poznata po ovom obliku turizma. Adrenalinski doživljaj u Pazinskoj jami, kreće sa Zelene terase ispod Hotela Lovac u Pazinu i podijeljen je u četiri dijela. Prve dvije linije dužine su 80 metara i psihički pripremaju gosta za glavni prelazak kanjona. Treća linija dugačka je 220 metara i na njoj se može postići brzina od oko 50 kilometara na sat, a vožnjom po ovoj liniji postiže se i maksimalna visina od 100 metara. Posljednja, 280 metara duga linija, gostu pruža dovoljno vremena da uživa u čarima grandioznog ponora i srednjovjekovnog kaštela na njegovim liticama.

B&L | Business & Lifestyle

Zip-lineovi se nažalost otvaraju bez ikakvog nadzora i nemamo nikakvu zakonsku regulativu za njega. Da je barem prepisan nizozemski ili austrijski zakon! Neke od tih ziplineova bih zatvorio jer su opasni, Danijel Božajić

20

Svi su različiti

Petra Mravičić, vlasnica tvrtke Tip-extreme iz Makarske koja već dvije sezone ima zip-line u Gornjim Tučepima, kaže da joj je upravo Luka Labinjan puno pomogao. “Naš zip-line ima šest linija, a specifičan je po tome što je prilagođen za sve dobne skupine. Rekla bih da nije ekstreman jer je Makarsko primorje prilagođeno obiteljskom odmoru. Kao što je slučaj sa svakom novom atrakcijom, i nama je trebalo određeno vrijeme da se probijemo i da gosti saznaju za nas. No sada nam svake godine ide sve bolje”, kaže Petra Mravičić koju veseli činjenica da je svake godine ovakvih


Riječ je o vrlo zanimljivom obliku zabave koji je jako razvijen u SAD-u, kaže Labinjan

turističkih proizvoda sve više. “Svi smo mi različiti i nitko nije identičan. Negdje se spuštate ležeći, a primjerice kod nas to radite sjedeći. Negdje gost mora samostalno kočiti, a kod nas to radimo mi, odnosno vodiči. Ulaganja ovise o puno toga, a ponajviše o prilagođenosti terena. Prošle smo godine dobili i potporu Ministarstva turizma od 50.000 kuna”, kaže ona. Do ideje za zip-line došli su jer njena agencija, koja posluje već 15 godina, između ostaloga organizira i izlete na Biokovo. “Uvidjeli smo da naše goste zanima takva vrsta usluge. Nekada smo organizirali bicikliste, a danas se bavimo panoramskim izletima. Goste vodimo i na imotska jezera. Svakih pet godina gostima ponudimo neki novi proizvod jer se često radi o istim gostima koji niz godina ljetuju na Makarskoj rivijeri”, pojašnjava Petra Mravičić.

Naš zip-line ima šest linija, a specifičan je po tome što je prilagođen za sve dobne skupine. Rekla bih da nije ekstreman jer je Makarsko primorje prilagođeno obiteljskom odmoru, Petra Mravičić

Sigurnosti velika pozornost

Danijel Božajić, vlasnik tvrtke Teambuilding u Kožinu, ima adrenalinski park već sedam, a u poslu je već 14 godina. Kaže kako su lani dobili poticaj Ministarstva turizma kroz program Konkurentnost turističkog gospodarstva, a nada se da bi ga mogli dobiti i ove. Ove godine je njegova tvrtka izgradila još jedan adrenalinski park u blizini Biograda u koji su investirali oko 3,5 milijuna kuna. “U blizini Zadra u Kožinu imamo adrenalinski park, u okviru kojeg je i zip-line. Problema nemamo jer smo veliku pozornost posvetili sigurnosti, pogotovo kočnicama koje su vrhunske. Imamo uslugu za djecu od

Kao što je slučaj sa svakom novom atrakcijom, i nama je trebalo određeno vrijeme da se probijemo, ističe Petra Mravičić

21

četiri godine naviše. Zip-lineovi se nažalost otvaraju bez ikakvog nadzora i nemamo nikakvu zakonsku regulativu za njih. Da je barem prepisan nizozemski ili austrijski zakon! Neke od tih zip-lineova bih zatvorio jer su opasni - primjerice, nemaju kočnice osigurače u klizaču koje gost sam može regulirati. Takve kočnice koštaju oko 45.000 kuna, a morali bi ih imati svi koji se bave ovim poslom. Na Krku imamo lijep i ogledan primjer kako se to radi, što potvrđuje da je zip-line siguran. Smatram da bi oni koji se bave ovom aktivnošću morali imati certifikat jer se radi o sigurnosti gostiju. Osim toga zipline ima i svoj rok trajanja. Unutar adrenalinskog parka on je svakako najatraktivniji, ali donosi i najviše problema”, smatra Božajić. Jedan od najeksponiranijih zip-lineova u zadnje vrijeme je svakako onaj Pazi Medo u Lici, udaljen 30 kilometara od Plitvičkih jezera. Specifičan je u tome što se radi o prvom zip-lineu u Hrvatskoj u kojem se gost spušta u ležećem položaju te može doseći, navodno, brzinu od 120 kilometara na sat. U aranžmanu udruge Rudopolje i Općine Vrhovine, u pripremi je projekt uz pomoć EU sredstava kako bi se u Lici dobio najduži zip-line na svijetu.

Business & Lifestyle | B&L


VIŠE OD SPORTA

BOWLING CLUB

AJMO BACITI Tekst: Sven Prošenski

N

ekako s proljeća... Bowling iliti popularnije zvan kuglanje, kao jedna od najpopularnijih sportsko-zabavnih aktivnosti danas u svijetu, ponovno se vratio u sam centar Zagreba! Iako nestvarno zvuči da metropola poput Zagreba zadnjih nekoliko godina nije imala ni jedan bowling centar, početkom travnja ove godine to se promijenilo zahvaljujući entuzijazmu voditelja kluba Vedrana Režića. Bowling club, sa sedam bowling staza, nalazi se u Ulici Florijana Andrašeca 14, iza dvorane Dražena Petrovića, točno nasuprot Ciboninog parkirališta. Zbog svoje jednostavnosti i prilagodljivosti za sve uzraste danas je bowling jedan od najmasovnijih i najpopularnijih oblika zabave, obiteljskog druženja, natjecanja, team buildinga, rekreiranja... U svijetu danas više od 150 milijuna rekreativaca svakodnevno igra bowling, koji je svoju popularnost stekao zahvaljujući tome što ta igra budi optimizam i polet, ali i natjecateljski duh, na više od 300.000 staza.

I igra i zabava i veselje

Igraju ga svi – od djece do starijih, s istim ciljem – dobre zabave uz igru. Svojim sadržajem, programima i pogodnostima koje nudi, Bowling club je postao novo mjesto druženja, izlazaka svih generacija, ali i stvaranja budućih sportaša u bowlingu, ističe Vedran Režić, napominjući da je u sklopu Bowling cluba, uz razne zabavne igre, i caffe bar s raznovrsnom ponudom pića i hrane. Kugle su različitih težina, počevši od onih najlakših za djecu, pa sve do onih težih za profesionalce. Bowling se brzo uči i zabavan je, a za djecu se po potrebi izvlače ogradice što omogućuje da im svaki hitac bude uspješan. To ih jako veseli, a veselje je najvažniji dodatak proslavama dječjih rođendana. Stoga Bowling club Zagreb svojim posjetiteljima, uz pojedinačan zakup staza, nudi i organizaciju liga za sve dobne uzraste, natjecanja za pojedince, parove i timove, organizaciju team buildinga uz mogućnost korištenja cijelog prostora,prezentacije, proslave rođendana i obljetnica, proslave rođendana za djecu, s preuzimanjem cjelokupne brige i kreativne realizacije.

B&L | Business & Lifestyle

Početkom travnja Zagreb je, nakon nekoliko godina, ponovno dobio mjesto za bowling sa sedam staza

KUGLAČKE PUTOSITNICE Cipele Bowling cipele su obvezne na stazi. Mogu se unajmiti ili se mogu koristiti vlastite. Bowling cipele imaju posebne đonove od kože i gume koji omogućavaju blago klizanje na zaletištu prilikom izbačaja kugle.

Staza Bowling staza je dugačka 18,28 metara, a široka 1,07 metara. Svaka staza ima i dodatne ograde koje se prema potrebi automatski izvlače za početnike tako da im kuglanje bude uspješnije te da im kugla ne može upasti u bočne kanale. To je vrlo pogodno za djecu, a njima su namijenjeni i tobogani za kugle kako bi im se olakšalo bacanje.

Povijest bowlinga u nas Bowling u Hrvatskoj korijene vuče iz davne 1953. godine, kad je u Borovu izgrađena prva bowling staza u tadašnjoj Jugoslaviji. Sljedeće godine u podrumu restauracije Istra (bivši Skušić, Ulica braće Oreški) otvorena je prva jednostazna bowling kuglana u Zagrebu. Koju godinu kasnije bowling se gasi i pretvara u skladište, pa tako bowling sekcija stagnira sve do izgradnje dvostazne kuglane na Grmoščici 1962. Na Velesajmu je također 1965. izgrađena privremena montažna Brunswick kuglana. Sedamdesetih su otvorene dvije kuglane u Dubrovniku u hotelima Croatia i Libertas te jedna u Makarskoj u Hotelu Biokovo. Nakon toga 1994. godine bowling klub se otvorio u Importanne centru sa 10 staza, a koji se 2003. službeno zatvorio. Nakon toga dvadesetak entuzijasta jedanput mjesečno odlazi u Sloveniju u dvoranu Tivoli gdje igraju Slovensku ligu. Od 2009. do 2016. bowling se ponovno vraća na velika vrata i Zagreb dobiva četiri bowling centra (City Bowling West Gate 14 staza, Klub 300 sa 32 staze, Skybowling sa 24 staze i Green Gold s osam staza) koji su, na žalost, jako brzo zatvorili vrata.

22


KOJU KUGLU!

U svijetu danas viĹĄe od 150 milijuna rekreativaca svakodnevno igra bowling na viĹĄe od 300.000 staza

www.bowlingclub.hr

privredni.hr

23

Business & Lifestyle | B&L


24 SATA

SARAJEVO

ŠEHER NA MILJACKI U jednom danu nemoguće je vidjeti sve ono što ovaj grad nudi, stoga ako i ne stignete popiti vode sa sarajevske česme, sigurno ćete se vratiti, bar, kako kaže pjesma Dine Merlina, da vidite “je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo, il’ se mome srcu učinilo” Tekst: Ilijana Grgić

Z

bogom Bosno, odoh u Sarajevo! - poznata je uzrečica u Bosni i Hercegovini kojom se željelo reći kako je glavni grad susjedne nam države drukčiji od ostatka zemlje. Smješten u samom srcu srcolike BiH, Sarajevo je grad koji u sebi na najbolji mogući način spaja Istok i Zapad, donosi ljepotu multikulturalnosti zbog koje je u proteklom ratu i doživio strahote koje nisu na europskom tlu viđene od Drugog svjetskog rata. Unatoč svemu uspio je sačuvati u sebi onaj duh srdačnosti zbog kojeg se, bez obzira odakle došli, u ovom ‘šeheru’, kako mu tepaju njegovi stanovnici, osjećate dobro došli. Svaki put kad dođete u ovaj grad otkrit ćete neki kutak u kojem niste do sada bili, a sam dolazak - primjerice iz Zagreba - zajedno s prijevozom i smještajem za vikend možete naći već za oko 500 kuna po osobi, tako da je i po cjenovnoj strani Sarajevo idealna vikend-destinacija. Posebnost ovog grada na Miljacki najbolje je doživjeti iz prve ruke i to onako, polako pješice, jer se većina najznačajnijih objekata i znamenitosti nalazi na potezu ne dužem od

tri kilometra. Ako baš ne želite ili ne volite hodati, moja vam je preporuka da uzmete taksi, koji je vrlo pristupačan, a i sarajevski taksisti izvrsni su turistički vodiči koji vam mogu priuštiti posebno iskustvo vožnje, a bome ćete se i dobro nasmijati, jer i humor je dio sarajevske svakodnevice. Sarajevo je i grad mostova - ni manje ni više ima ih 20 - od koji su neki poput Kozije ćuprije i Kamene ćuprije sačuvani još od osmanlijske vladavine.

Grad idealan za otkrivanje

Kad na raspolaganju imate samo jedan dan da upoznate Sarajevo, možda je najbolje krenuti iz samog centra odnosno Starog grada. Moja je preporuka da vam polazna točka bude Katedrala Srca Isusova, koja vam također može poslužiti i kao orijentir u vašim lutanjima i otkrivanjima sarajevskih priča. Riječ je o jednoj od građevina s kraja 19. stoljeća čiju je izgradnju financirao tadašnji biskup Josip Štadler, a djelo je arhitekta Josipa Vancaša koji je veoma uspješno kombinirao elemenate gotike i romanike. Od Trga fra Grge Martića na kojem se nalazi Katedrala svega vas nekoliko koraka dijele od Ferhadije, ulice idealne za šoping, ali i za one koji vole dobro pojesti, jer se duž nje, kao i po

Od inata starog Benderije do Inat kuće Kad je austrougarska vlast završavala Gradsku vijećnicu, zasmetala joj je jedna kuća. Vlasti su je željele otkupiti, kao i druge objekte u blizini. Ali vlasnik kuće, stari Benderija, zainatio se, te je odbijao ponude i kad su mu nudili znatno više nego što kuća vrijedi. U cijelu priču upetljao se i ministar financija Austro-Ugarske Benjamin Kallay i jedino što se uspio s vlasnikom dogovoriti bilo je da se kuća, ciglu po ciglu, crijep po crijep, prenese na drugu obalu, te da mu se uz to da i vreća dukata. Prenošenje ove kuće bila je atrakcija za Sarajlije, a inat starog Benderije postao je tako legendaran da se ova kuća do danas naziva Inat kuća, koja je zaštićeno kulturno dobro, te se u njoj danas nalazi nacionalni restoran.

B&L | Business & Lifestyle

24

Aščinice, tradicionalni restorani, idealno su mjesto za uživanje u bosanskoj kuhinji ostalim malim baščaršijskim uličicama nalaze restorani koji nude tradicionalna jela. Upravo su aščinice, tradicionalni restorani, idealno mjesto za uživanje u bosanskoj kuhinji, gdje sjedeći na minderima (niskim krevetima) jedete s posebno izrađenih bakarnih sofri. Sofra je inače okrugla ploča, promjera oko 70 centimetra, koja je postavljena na postolju i ima sve funkcije stola. No isto tako morate biti spremni da nakon dobrih ćevapa ne možete, recimo, popiti pivo jer u velikom broju tih restorana ne poslužuju alkohol. Jedan od razloga zašto ovaj grad turisti i svi ostali gosti vole su relativno niske cijene, a osim ćevapa i bureka, krumpiruša ili zeljanica, probajte i druga tradicionalna jela poput sogan dolme (punjenog luka), a kad je riječ o slatkim delicijama, tu su bosanske baklave, tufahije ili tulumbe kojima se samo trebate prepustiti i uživati.

Povedi me kazandžiji

Samo lutajući po Baščaršiji možete potrošiti cijeli jedan dan, jer je riječ o najljepšem i najživljem dijelu grada. U prošlosti se Baščaršijom nazivalo samo mjesto gdje su bile


Samo lutajući po Baščaršiji možete potrošiti cijeli jedan dan, jer je riječ o najljepšem i najživljem dijelu grada smještene trgovine, dok su ostali dijelovi nosili imena po obrtnicima koji su u njima radili, kao što je aščiluk (ugostiteljstvo), sarači (sedlari), tabaci (kožari), kujundžije (izrađivači predmeta od zlata i srebra). Na njih u svojim imenima uspomene čuvaju mnoge male ulice. Poseban je doživljaj kad šećući otkrijete Kazandžiluk gdje možete doživjeti očuvanu čaršiju u izvornom obliku, a majstori kazandžije u svojim radionicama još uvijek izrađuju predmete od bakra koje možete ponijeti sa sobom kao suvenire. Jer posebna je kava iz bakrene džezve, a podsjećat će vas na Sarajevo i kad budete stotinama kilometara udaljeni. Na Baščaršiji je i

Kavu mi, draga, ispeci i polako uživaj Priprema tradicionalne bosanske kave počinje prženjem i mljevenjem, a tek potom se kuha. Preciznije, kava se u Bosni i Hercegovini - peče. Dobro samljevena i svježe popržena kava naspe se u već malo zagrijanu džezvu, a kad se osjeti blagi miris kave, tad se zalije ključalom vodom, dobro promiješa, a džezva vrati na vatru kako bi se kava još jednom digla do ruba džezve - no ne smije prekipjeti. Nakon toga je pustite da još malo kratko odstoji kako bi se kava slegla. Potom se lijeva u findžane ili fildžane, posebne šalice. Šećer i mlijeko se serviraju posebno i dodaju po želji. Po tome kakvu su vam kavu poslužili, možete zaključiti koliko vas domaćin cijeni i voli. I još jedan savjet, kavu pijte polako - jer najveća je uvreda za domaćina kad kavu popijete na brzinu.

25

jedini preostali Sebilj - stara česma. Nekad ih je bilo i tristotinjak, a legenda kaže da tko se jednom napije vode sa sarajevske česme, poželjet će se vratiti. Mnogi će imati želju vratiti se još jednom kako bi mogli vidjeti i Gazi Husrev-begovu džamiju ili jednostavno Begovu džamiju, jednu od najznačajnijih spomenika sakralne arhitekture na Balkanu. Ima se tu još štošta za vidjeti od Gazi Husrev-begove zadužbine ili vakupa kao, recimo, sahat-kula. Zanimljivo je potražiti i čuveni “ugao koji je promijenio 20. stoljeće”, odnosno mjesto gdje je Gavrilo Princip počinio atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Ako uspijete, svakako posjetite Vrelo Bosne, odnosno izvor rijeke Bosne, oazu zelenila gdje se oduvijek krijepila duša i tjelo. U jednom danu nemoguće je vidjeti sve ono što ovaj grad nudi, stoga ako i ne stignete popiti vode sa sarajevske česme, sigurno ćete se vratiti, bar, kako kaže poznata pjesma Dine Merlina, da vidite “je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo, il’ se mome srcu učinilo; jel’ Miljacka voda presušila, jel’ me draga ostavila”.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

Antonio Najarro

DIREKTOR NACIONALNOG BALETA ŠPANJOLSKE

FLAMENKO je strast, emocija - i nadmetanje Naš ples nije samo običan pokret, već i izraz naše zemlje, i mislim da publika to osjeti i da je zato uvijek duboko dirnuta nakon takvih nastupa

U svakom plesu 70 posto je onoga što koreograf osmisli, a 30 posto onoga što donose sami plesači

B&L | Business & Lifestyle

26


Tekst: Ljiljana Lukić

N

ekada su u baletu postojale velike razlike između dječaka i djevojčica, točnije u stavu okoline, prije svega obitelji, kad je riječ o odluci dječaka da se bave plesom. Sada se ta razlika smanjila i skoro izjednačila, ponajprije stoga što se roditelji više ne protive da im sinovi plešu balet ili to čine sve manje, kazao je u razgovoru za B&L direktor Nacionalnog baleta Španjolske Antonio Najarro. S Najarrom smo razgovarali za vrijeme gostovanja ove baletne trupe u Beogradu, gdje im je ovo bio drugi nastup, u okviru balkanske turneje. Zapravo, jednog u nizu gostovanja diljem svijeta jer ova plesna trupa gotovo više nastupa u inozemstvu nego kod kuće, što i jest jedan od ciljeva njenog osnivanja: globalna promocija nacionalnog plesa kao značajnog elementa španjolske kulture. Ono što španjolski ples čini posebnim jest flamenko, ples pod zaštitom UNESCOa kao nematerijalna kulturna baština. Pored tradicije flamenka, ova trupa čuva glazbu i ples Andaluzije iz 18. stoljeća kao i specifične španjolske plesove kao što su zarzuela i escuela bolero. No ravnopravno s njima kombinira i elemente klasike i modernog baleta. Kao direktor, umjetnički direktor i koreograf Antonio Najarro je sa 35 godina, točno prije 10 godina, došao na čelo Nacionalnog baleta Španjolske. Prije toga studirao je klasičan i suvremeni balet i postao najbolji plesač Španjolske, ali je sada usmjeren ponajviše na flamenko.

Radni dan

OD JUTRA DO SUTRA Ustajem rano i već u sedam ujutro sam u našoj zgradi u Madridu koja je okružena botaničkim vrtom. Nakon mog individualnog jednosatnog treninga, imamo šest sati zajedničkog vježbanja. Menadžerske vještine učio sam usput, a moje obveze direktora obuhvaćaju, između ostalog, i organizaciju gostovanja koja su redovna, zahtjevna i skupa jer putuje po 70 ljudi s gomilom scenskih rekvizita i odjeće. Tu su i mali projekti prigodni za nastup na društvenim događajima, kao što su modne revije. Imamo i podmladak koji podučavamo kao i muzej naših ručno izrađenih kostima, ističe Najarro.

Na repertoaru je trenutačno šest različitih produkcija koje diljem svijeta prezentiraju četiri stila španjolskog plesa: flamenko, escuela bolero, folklor i stilizirani ples. (...) Naš cilj je publici kod kuće i u svijetu prikazati povijesne komade i moderne varijante koja ima oko 80 ljudi od kojih 40 plesača. Svi plesači imaju klasično baletno obrazovanje i svakoga dana i dalje imaju satove baleta jer to je osnova za sve druge stilove.

• Kako biste predstavili plesnu kompaniju koja je za vrijeme vašeg umjetničkog i menadžerskog

angažmana stigla u sam svjetski vrh? - Iako je službeno ime kompanije Nacionalni balet Španjolske (Ballet Nacional de España), ona nema klasičan baletni repertoar sa špicama, trikoima i kostimima. Trupu je osnovalo Ministarstvo kulture Španjolske prije 40 godina s ciljem očuvanja španjolskog baleta, odnosno narodnog španjolskog plesa (ballet español ili baile español), ali i njenog osuvremenjivanja. Nacionalni balet Španjolske je najveća plesna kompanija u Španolskoj,

Imate li i plesače koji nisu iz Španjolske? •- Budući da je bit Nacionalnog baleta Špa-

njolske tradicionalni španjolski ples, trenutačno trupu čine Španjolci jer oni, jednostavno, imaju najbolje osnove i poznavanje ove vrste plesa. Ali to ne znači da ne mogu i drugi konkurirati, otvoreni smo za sve iz drugih država koji nam se žele pridružiti. imate na repertoaru? •- NaŠtorepertoaru je trenutačno šest različitih

Španjolski nacionalni ples jedinstven je u svijetu i jedna je od najvažnijih stvari u nacionalnoj kulturi Španjolske

produkcija koje diljem svijeta prezentiraju četiri stila španjolskog plesa: flamenko, escuela bolero, folklor i stilizirani ples. Program koji sada predstavljamo je kombinacija tradicionalnog repertoara i jedne novije produkcije. Naš cilj je publici kod kuće i u svijetu prikazati povijesne komade i moderne varijante. Jedan od udarnih komada na repertoaru je već 30 godina Bolero Mauricea Ravela, toliko često izvođenog na baletnim scenama. U našoj verziji je veoma osobna i

27

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

Plesači moraju poznavati razne stilove: imati klasično baletno obrazovanje, umjetničku snagu, energiju plesača flamenka, da savršeno vladaju kastanjetama, neprekidno uče nove stvari i da publici prenose emocije, jer su vrhunski umjetnici. Ali i biti fizički u dobroj kondiciji poput nogometaša Real Madrida

ANTONIO NAJARRO. Clases de Danza Estilizada. Ballet Nacional de España

originalna vizija koreografa Rafaela Aguilara, koji je preminuo 1995. godine, jednog od najpoznatijih suvremenih koreografa španjolskog plesa.

Koja je tajna dugovječnosti Aguilarove koreografije Bolera u izvođenju vaše kompanije? - Aguilarova koreografija, nastala prije 30 godina, i dalje je aktualna, suvremena i avangardna, a već devet godina nosi je plesač Sergio Bernal. U svakom plesu 70 posto je onoga što koreograf osmisli, a 30 posto onoga što donose sami plesači. Neće svaki glazbenik na isti način izvesti neko djelo Čajkovskog.

B&L | Business & Lifestyle

28


Tako se i mi svaki put trudimo obogatiti i dopuniti koreografiju koju izvodimo. Što je još na programu? •- Više od 40 pleseča, uz pratnju glazbeni-

ka, izvodi pored Bolera i koreografije Alberta Lorce, Blance del Rey te Rafaela Aguilara, kao i koreografiju Alento koju ja potpisujem. Riječ je o mješavini flamenka, španjolskog klasičnog i suvremenog plesa. U programu flamenka dame plešu s tipičnim maramama, muškarci i žene nadmeću se u plesu, emotivno i strastveno uz zvuke kastenjeta. Alento ritmom i melodioznošću referira se na argentinski tango, jazz i blues. Što je poruka? •- Želio sam pokazati španjolski ples otvo-

Suradnja s klizačima

FLAMENKO NA LEDU Već desetljeće i pol radim koreografije za parove u umjetničkom klizanju i surađujem s najboljim klizačima svijeta. Prvo radimo u plesnom studiju, a onda prelazimo na led. Moj motiv je pokazati kako se flamenko može izvesti i na ledu, a ne samo na sceni. Tretiram klizače kao prave baletne umjetnike i to je ono što radi razliku i daje rezultate, kaže Najarro.

ren za fuzije s drugim plesovima i glazbom. Sve koreografije zahtijevaju izuzetne plesače sposobne da se prilagode novim tendencijama u plesu i na taj način pokazujemo pravac u kojem ide Nacionalni balet Španjolske. Publika ima priliku vidjeti da u španjolskom nacionalnom plesu ima mnogo više od flamenka, kao i da su naši plesači vrhunski izvođači i tradicionalnog i suvremenog plesa. Osim izvrsne tehničke potkovanosti plesača španjolskog plesa, za njegovu veliku popularnost zaslužan je i umjetnički dojam.

Gostovali ste diljem ove regije. Kakav je vaš ‘umjetnički dojam’ kad je riječ o publici? - Kako bih zaboravio silne ovacije kojima smo ispraćeni! Sjećam se i da su publika i ljudi koje smo sretali imali specifičan karakter, vrlo sličan španjolskom: iskren, energičan i izražajan. To me je oborilo s nogu!

- Plesači moraju poznavati razne stilove: imati klasično baletno obrazovanje, umjetničku snagu, energiju plesača flamenka, da savršeno vladaju kastanjetama, neprekidno uče nove stvari i da publici prenose emocije, jer su vrhunski umjetnici. Ali i biti fizički u dobroj kondiciji poput nogometaša Real Madrida. Naši nogometaši i plesači su vrhunski sportaši i vrhunski umjetnici koji mogu ponijeti publiku. ovu vrstu usporedbe. Što je zajed•ničkoVolite španjolskim nogometašima i plesačima

baleta? - Španjolski nacionalni ples jedinstven je u svijetu i jedna je od najvažnijih stvari u nacionalnoj kulturi Španjolske, ali mora se voditi borba kako bi se izborio za značaj koji ima nogomet. I jedni i drugi moramo se od malih nogu posvetiti plesu ili sportu, uz mnogo odricanja i truda da se postigne karijera koja kratko traje. Školovanje plesača počinje u osmoj godini, a karijera im se završava u četrdesetoj i za to vrijeme potpuno su posvećeni umjetnosti.

Što podrazumijevate pod umjetničkim dojmom? - Mi dosta važnosti pri izvođenju pridajemo ekspresiji, duši, energiji i strasti. Naš ples nije samo običan pokret, već i izraz naše zemlje i mislim da publika to osjeti i da je zato uvijek duboko dirnuta nakon takvih nastupa.

A što publiku obara s nogu kada gleda vaše •plesače?

Nacionalni balet Španjolske je najveća plesna kompanija u Španolskoj, koja ima oko 80 ljudi od kojih 40 plesača

Razlika je, međutim, sve očitija u materijalnom položaju sportaša i umjetnika. Kako je ekonomska kriza utjecala na proračun vaše kuće? - Ekonomska kriza žestoko se osjetila u svim segmentima države i životnog standarda Španjolaca, a najjači financijski udarac doživjela je upravo umjetnost. Kuća na čijem sam čelu uspjela se, međutim, uspješno izboriti s ekonomskom krizom i smanjenjem proračuna, učeći koristiti postojeće resurse. Nacionalni balet za promociju svog rada koristi i društvene mreže: probe se emitiraju na internetu, okrenuli smo se pedagoškom radu i djeci, a članovi ansambla se često pojavljuju na modnim revijama, izložbama i drugim društvenim događanjima.

Je li kriza utjecala i na repertoar? - Ne vidljivo. Usprkos teškim ekonomskim uvjetima u kojima rade plesači nacionalnog ansambla, oni su zajedno s koreografima i upravom iznjedrili šest predstava od 2011. godine pokazavši da mogu istrajavati i razvijati se kao umjetnici i u nepovoljnim uvjetima. Jednu predstavu stvaramo najmanje šest mjeseci kako zbog temeljnih priprema, tako i zato što smo najveći dio sezone na gostovanjima diljem svijeta. Što novo pripremate? •- Sljedećeg prosinca predstavit ćemo novo

ALENTO. Ballet Nacional de España. Coreografía Antonio Najarro, Música Fernando Egozcue.

29

djelo - Elektra - inspirirano grčkom mitologijom. To će biti veoma originalan projekt, mješavina flamenka i modernog plesa. Podrazumijeva se da ću i dalje nastojati promovirati Nacionalni balet Španjolske i održavati visoku razinu naših predstava.

Business & Lifestyle | B&L


INTERIJERI

Ne volim pomodars slijepo slijeđenje tr Volim da je prostor pročišćen, suvremen, neobičan i da traje godinama. Ljudi često griješe kad opremaju kamene kuće pa ih pretrpaju masivnim stilskim namještajem

Ana Perišin Stipoljev KORAS INTERIJERI

B&L | Business & Lifestyle

30


Tekst: Jozo Vrdoljak

tvo i endova P

U trendu je crno, tamno drvo, sivo, smaragdnozelena i pariškoplava boja. I zlatni tonovi ulaze na velika vrata

oput čovjeka, svaki prostor je jedinstven i treba mu pristupiti individualno i s posebnom pažnjom. Poslovni je to i životni moto Ane Perišin Stipoljev, diplomirane dizajnerice, zaljubljenice u putovanja i radoholičarke koja je, kako voli reći, na svoju štetu perfekcionist. Zaljubljenica u umjetnost to zorno pokazuje pri uređenju prostora. Dizajnom se bavi 17 godina, a tome je prije desetak godina dodala i uređenje interijera. Iskustvo je skupljala radeći i putujući po svijetu. Dvije godine živjela je u Indoneziji, a čest je posjetitelj najznačajnijih svjetskih sajmova dizajna i uređenja interijera. I ovaj razgovor vođen je neposredno prije njezina puta u Italiju. Osobno preferira jednostavne, pročišćene interijere s naglaskom na detaljima, teksturi i funkcionalnosti, koji su u potpunosti lišeni pomodarstva. S Anom Perišin Stipoljev razgovarali smo o njezinim realiziranim i projektima koji su u tijeku, a najviše o trendovima i stilovima u dizajnu i opremanju interijera. su trenutačno trendovi u dizajnu? •ŠtoKakvi vi osobno preferirate?

- Dugi niz godina radila sam u izdavaštvu i sama pisala o trendovima u svijetu dizajna. Tip sam koji mrzi pomodarstvo i slijepo slijeđenje trendova, pogotovo kad je riječ o interijerima. Volim da je prostor pročišćen, suvremen, neobičan i da traje godinama. Naglasak uvijek stavljam na detalje kojima pridajem golemu pažnju i kvalitetnim materijalima. Kakvi su sada trendovi u svijetu? •- Kad je riječ o trendovima, ovog proljeća

posjetila sam najveći svjetski sajam interijera u Milanu i može se zaključiti da bijela boja polako izlazi iz mode. Tamniji interijeri su ponovno hit. U trendu je crno, tamno drvo, sivo, smaragdnozelena i pariškoplava boja. I zlatni tonovi ulaze na velika vrata u

31

interijere. Zastupljenost arhitektonske rasvjete sve je manja, a dekorativne rasvjete sve veća. Koliko hrvatski dizajneri idu ukorak s •trendovima?

- Hrvatski dizajneri apsolutno idu ukorak s trendovima. Jako sam ponosna na smjer u kojem se razvija hrvatska dizajnerska scena, bar kada je o interijerima riječ. Ima odličnih dizajnera koji rade jako dobro i meni samoj su često inspiracija. Istina je i da ima mnogo ‘razvikanih’ dizajnera koji nisu po mom guštu s idejama i kvalitetom rada, ali tako je u svim strukama. Što najviše volite raditi? Gdje se profesi•onalno ispunjavate?

- Svaki interijer je za mene izazov i novo

U PRIPREMI JE NIZ PROJEKATA Koje projekte trenutačno radite? - Trenutačno završavam jednu kamenu kućicu od 36 četvornih metara u staroj jezgri Kaštela koja me namučila gotovo kao veliki objekt. Svi zidovi su kameni, i naravno krivi. Sav interijer rađen je po mjeri i prateći linije kamenih zidova tako da je montaža jedne mini kuhinje trajala puna tri dana umjesto uobičajenih par sati. Također, radim i na jednoj lijepoj vili prvi red uz more za stranog investitora, te jednoj obiteljskoj kući. Pored toga još je nekoliko objekata u pripremi. Projekt koji mi slijedi je jako zanimljiva moderna vila s bazenom, prvi red uz more. Investitori su stranci i pratit ću ih do samog kraja projekta. Upravo se radi arhitektonski projekt gdje pomažem investitorima s idejama i pripremam sve ono što je potrebno za interijer.

Business & Lifestyle | B&L


INTERIJERI

uzbuđenje, ali nekako uvijek se razveselim rezidencijalnim objektima, vilama za odmor ili obiteljskim kućama. Nekada je lakše odraditi hotel nego manji obiteljski stan jer je u hotelu jasno definiran proračun i vremenski rok što su dvije jako bitne stavke kod uređenja interijera. Također, jako volim stare kamene kuće i objekte od povijesnog značaja. Tu me uvijek savlada veliko strahopoštovanje. Volim kad objekt ima neku svoju priču koju kasnije prepričam i kroz interijer.

projekata. Njegova specifičnost je, između ostalog, i rok u kojem je projekt završen. Prvi susret s gradilištem i investitorom imala sam u veljači, a prve goste u srpnju iste godine. Moj posao je bio cjelokupni dizajn te opremanje interijera. Gotovo sav namještaj su lokalni proizvođači radili po mojim idejama i nacrtima i na to sam jako ponosna. Imala sam sreću što su se moje ideje i ideje investitora poklapale. I investitor i ja smo htjeli minimalistički, moderni interijer u prirodnim materijalima.

ste projekt uređenja Bifora Heri•tageVodili Hotela?

U čemu se najviše griješi prilikom opremanja kamenih objekata? - Primjećujem da ljudi često griješe kad opremaju kamene kuće pa ih pretrpaju stilskim namještajem koji je generalno masivan. Osobno smatram da uz kameni zid ide lagani, prozračni i gotovo minimalistički namještaj koji još više ističe kamen i njegovu vrijednost. Također volim neočekivane kombinacije starog i modernog.

- Bifora Heritage Hotel u Trogiru, završen prošloga ljeta, jedan mi je od dražih

Jako sam ponosna na smjer u kojem se razvija hrvatska dizajnerska scena, bar kada je o interijerima riječ

B&L | Business & Lifestyle

Pri uređenju baštinskih hotela ima dosta ograničenja. Kako ta ograničenja pretvoriti u prednost? - Istina, pri uređenju objekata od povijesnog značaja obvezna je suradnja s

32


konzervatorima što znači da ne možete raditi ono što vas je volja. Kad se nešto devastira, nema povratka natrag i zato je bitno pristupiti projektu s poštovanjem i sačuvati ono najbolje od njega. No novo nije uvijek i bolje. Prije se radilo sporije, ali kvalitetnije. Često čujem od lokalnog stanovništva ‘sve su nam pokupovali stranci’, ali moje iskustvo je da stranci poštuju naš kamen i našu povijest više od nas samih. Kad radim kameni objekt, kao što je to bio Bifora Heritage Hotel, u svakom trenutku sam svjesna da je kamen taj koji diktira sve i njemu se prilagođavam.

Volim kad objekt ima neku svoju priču koju kasnije prepričam i kroz interijer

Može li se za vas reći da imate prepoznatljiv stil? - Iako je to teško reći za sebe, često od suradnika čujem ‘to je baš tvoj stil’. Godinama mi se sviđaju iste stvari, pa su valjda u pravu. Pogotovo što neke materijale i predmete baš nikad ne bih upotrijebila u interijeru u kojem radim. I to je ta prepoznatljivost.

Koje materijale i koje tonove inače preferirate? - Više volim neutralne, nenametljive tonove koji su oku duže vremena ugodni. Volim prirodne materijale koji su ugodni i pod rukom. Uvijek govorim investitorima da je bitna cjelina te da treba gledati širu sliku. Tu dizajner može najviše pomoći jer se investitori pogube već u samom startu. Jako volim umjetnost i volim je ukomponirati u gotovo svaki interijer. Slike i skulpture su za mene ona završna točka na i prilikom uređenja.

Otvara li ta prepoznatljivost nove poslove? •- Investitorica mog zadnjeg projekta bila je

gošća Bifora Heritage Hotela koji joj se jako svidio. Nakon boravka u hotelu, potražila me jer je upravo bila kupila svoju prvu nekretninu u Hrvatskoj. Otišla je u Kanadu i sljedeći put kad se vratila spavala je u svom, potpuno obnovljenom apartmanu. Blagoslov je kad investitor želi upravo vas jer mu se sviđa vaš stil i izričaj. To je onda užitak, a ne posao.

33

Business & Lifestyle | B&L


MJESTA ZA GUŠT

OSJEČKI UGOSTITELJSKI BREND

GOLD BY WALDI Ovdje se servira vrhunska kava i sladoled, čokolada koju koristimo prava je belgijska, a naše slatičare je izučavao vrhunski stručnjak, kaže Berislav Mlinarević, ističući kako su cijene njihovih proizvoda nešto više, ali jamči kako je kvaliteta vrhunska Tekst: Svetozar Sarkanjac

A

ko s nekim u Osijeku dogovarate susret na nekom mjestu i kažete kako ćete se naći “u Waldingeru”, može doći do prilične zabune. Valja biti puno precizniji i reći radi li se o kavani, restoranu, slastičarnici, lounge baru ili, možda, pred recepcijom Hotela Waldinger. Moguće i u istoimenoj galeriji, ali to je već neka druga priča. Naime, prije 13 godina u središtu Osijeka otvoren je hotel s pripadajućom kavanom i restoranom. Bio je to prvi osječki hotel s četiri zvjezdice, a istu, visoku razinu kvalitete imaju i restoran i kavana. O kvaliteti najbolje svjedoči činjenica kako je nakon samo četiri godine rada Hotel Waldinger proglašen, prema Trade Leaders’ Clubu, najboljim malim kontinentalnim hotelom u svijetu. Nakon toga, uslijedilo je još nekoliko međunarodnih priznanja za izvrsnost u turističkoj, hotelijerskoj i ugostiteljskoj industriji. Prije pet godina je otvoren i Lounge bar Waldinger u trgovačkom centru Portanova, također s ponudom izrazito visoke razine.

Gosti vrlo brzo shvate gdje dobiju više, jer gost voli i udobnost i ugodnost za oko, kaže Mlinarević

B&L | Business & Lifestyle

34


NGER Izbjegavam čak i reklamne čaše, a nemam ni jednog reklamnog hladnjaka ili tende. I osobno me smeta kada negdje sjednem, a gdje god se okrenem, svijetle reklame za piva, sokove ili što drugo. Ovaj moj način jest skuplji, ali to je ipak dostojanstvo struke

ZAŠTO WALDINGER? Svi objekti Berislava Mlinarevića (osim restorana u Baškoj na Krku), u nazivu imaju Waldinger. Riječ je o Adolfu Waldingeru, poznatom osječkom slikaru slavonsko-baranjskih krajolika iz druge polovine 19. stoljeća i osnivaču Osječke risarske škole. Više informacija o Adolfu Waldingeru može se doznati na interentskoj stranici Essekeri.hr.

Za one koji vole hedonizam

S vremenom, objekti imena Waldinger postali su pravi osječki brend visoke ugostiteljske kvalitete kakve se ne bi postidjeli ni mnogo veći europski gradovi. Osim toga, razina svekolike usluge postala je izazov i za neke druge osječke ugostitelje, te su u konačnici najviše profitirali sami Osječani i gosti njihova grada. Za sve je “kriv” Berislav Mlinarević,

35

školovani ugostitelj koji je prva praktična znanja u struci stjecao u jednom od najuglednijih, ali nažalost, bivših osječkih restorana - Lovačkom rogu. U privatne ugostiteljske vode se uputio još prije rata, a u njegovim današnjim tvrtkama zaposleno je više od 60 ljudi. Osječani skloni hedonizmu znaju kako će u njegovim objektima zajamčeno pojesti znalački pripremljen zalogaj, neku slasticu

Business & Lifestyle | B&L


MJESTA ZA GUŠT ili pak popiti šalicu čaja serviranu onako kako se to i čini dragim gostima – u porculanskim šalicama i čajnicima uz med u staklenkama. Naravno, svaki užitak ima svoju cijenu, ali sudeći prema popunjenosti, Osječani znaju cijeniti dobru uslugu. A kada se početkom godine počeo obnavljati veliki poslovni prostor smješten u srcu grada, točno preko puta Hotela Waldinger i kada se pročulo da tamo Bero (kako ga zovu prijatelji i poznanici) otvara slastičarnicu, bilo je jasno kako to neće biti bilo kakva slastičarnica. Ne samo po kvaliteti ponuđenih slastica, nego još više po uređenju interijera. Budući da je ranije visoko postavio ljestvicu kvalitete i udobnosti svojih prostora, i Mlinarević je bio svjestan zahtjevnosti

posla koji si je zadao. “Jedan od problema u Hrvatskoj je to što se svi vole baviti svačim, te što smo zapljusnuti mnoštvom najrazličitijih vrsta proizvoda vrlo sumnjive kvalitete. Budući da mi je ovo treći lokal koji sam uređivao u Osijeku u zadnjih desetak godina, osobito sam osjetljiv na namještaj. Na hrvatskom tržištu imamo pravu poplavu uvezenog nekvalitetnog namještaja iz cijeloga svijeta”, objašnjava Mlinarević, koji osobito ističe kako je dizajn interijera radio poznati slovenski arhitekt i dizajner Jani Vozelj. Pored uređenja slastičarnice, Vozelj je dizajnerski potpisao i Lounge bar Waldinger u osječkoj Portanovi. “To nam se pokazalo kao uspješan koncept. U odnosu na mnoštvo ugostiteljskih objekata koji taj dio rješavaju bez stručnih osoba, jeftino i ‘na brzaka’, nama se ovakav koncept pokazao kao dugoročno itekako dobro rješenje. Gosti vrlo brzo shvate gdje dobiju više, jer gost voli i udobnost i ugodnost za oko. Osim toga, slastičarnica je došla nakon kavane, restorana, hotela i lounge bara,

B&L | Business & Lifestyle

DO KOLAČA MAILOM Kako ističe Mlinarević, slastičarnica Gold by Waldinger prva je u Hrvatskoj gdje se kolači mogu naručiti i putem elektronske pošte. “Naručite željeni kolač putem maila i on vas dočeka ovdje u slastičarnici u dogovoreno vrijeme. Također, uvodimo kolač ‘za ponijeti’ koji će biti jeftiniji od onoga koji se ovdje konzumira, kao i veleprodaju kolača po odgovarajućoj cijeni. Nadalje, ako netko naručuje veće količine kolača, dostavljamo ih na željenu adresu”, objašnjava Mlinarević.

Interijer slastičarnice je uređen u retro štihu kraja 60ih godina s neizbježnim primjesama modernog

36

te je logično da gosti od nas očekuju nešto više. Brza rješenja toliko i traju”, uvjeren je Mlinarević.

Stop reklamama

Slastičarnica je otvorena prvih dana proljeća, a slijedeći brend imena Waldinger, dobila je naziv Gold by Waldinger. Ideja zlata se pojavljuje i kao lajtmotiv uređenja cjelokupnog ambijenta. Interijer je uređen u retro štihu kraja 60-ih godina prošloga stoljeća s neizbježnim primjesama modernog. Nema ravnih, nego je sve u oblim linijama. Ispred slastičarnice je uređena i prigodna terasa koja je svojim neobičnim izgledom odmah izazvala kontradiktorne komentare. Naravno, mlađa populacija je s oduševljenjem prihvatila takvu neobičnost, a kako kaže Mlinarević, takve novosti ponekad idu nešto teže i traže vremena da se ljudi naviknu. Takvo uređenje interijera, naravno, nije bilo jeftino. Riječ je o investiciji koja je premašila nekoliko milijuna kuna, ali u to je uključena i investicija u veliki moderni slastičarski pogon koji se nalazi neposredno ispod slastičarnice. “Pokušavamo Osječanima ponuditi ono što je najbolje i što je trend u svijetu. Nikada nisam štedio na gostima. Pazim na svaki detalj. Izbjegavam čak i reklamne čaše, a nemam ni jednog reklamnog hladnjaka ili tende. I osobno me smeta kada negdje sjednem, a gdje god se okrenem, svijetle reklame za piva, sokove ili što drugo. Ovaj moj način jest skuplji, ali to je ipak dostojanstvo struke. Previše je nečasne igre s nekvalitetom, a vrlo je opasno kada taj trend uđe i u gastronomiju, u prehranu. Cijene naših proizvoda jesu nešto više, ali jamčim da je kvaliteta vrhunska. Ipak, zahvaljujući činjenici kako je pogon neposredno u slastičarnici, nemamo transportnih troškova tako da smo cijene kolača i sladoleda prilagodili mogućnostima tržišta. Waldinger ne nudi jeftino, nego kvalitetno. Ovdje se servira vrhunska kava i sladoled, čokolada koju koristimo prava je belgijska, a naše slatičare je izučavao vrhunski stručnjak. Riječ je o Admiru Karaliću, majstoru koji radi u jednom poznatoj svjetskoj tvrtki za konditorske proizvode. Bio je u dva navrata kod nas, a naši majstori idu povremeno na njegove edukacije”, zaključuje Berislav Mlinarević.


ŽIVOTNA PRIČA

I TO JE AMERIKA Bio sam jedan od najmlađih ugostitelja u Zagrebu. Istodobno sam položio ispit i upisao se na Akademiju dramskih umjetnosti. Tako sam poslušao staroga, koji je bio malo sumnjičav u vezi s mojim budućim zanimanjem, ali sam se upisao i na Akademiju Tekst: Sanja Plješa

G

lumac, glazbenik, pjevač, vinski stručnjak, ali ipak najviše hedonist. Tako bi se mogao opisati Mile Rupčić, koji ni u sedmom desetljeću života nije izgubio mladenačku snagu i energiju te smisao za humor. U životu je svašta radio, živio na dva kontinenta, volio svoju pravu domovinu Hrvatsku, ali i drugu domovinu Ameriku... Nakon niza godina, vratio se u Zagreb gdje je održao promociju svog novog CD-a Rasuti teret, a do kraja godine planira na zagrebačke daske koje život znače ponovno postaviti monodramu Pit, i to je Amerika.

Radio sam svakakve poslove primjerice, prodavao životna osiguranja, radio na lokalnom etničkom radiju kao kulturni dopisnik za Glas Amerike, bio sam putnički agent i vodio malu agenciju MR Travel, otvorio catering. Uporedo s tim sam dolazio u Hrvatsku, pa sam tako u Zagrebu otvorio prvi American shop

Tko je zapravo Mile Rupčić? Kako biste se opisali? - Stara drtina. Tako sam se opisao kada smo imali 22, 23 godine i mi, prijatelji, jedan drugoga smo počeli zvati ‘stara drtino’. Sada mi

Još na Akademiji sam shvatio da ne volim čekati da me netko zaposli

B&L | Business & Lifestyle

38


Mile Rupčić GLUMAC, GLAZBENIK, PJEVAČ, ENOLOG

39

Business & Lifestyle | B&L


ŽIVOTNA PRIČA Terezu’. Boško mi je za nekoliko dana javio kako je ta pjesma primljena na Zagrebački festival šansone. Nikada u životu do tada nisam pjevao javno, pa sam se našao, kako bi se na hrvatskom reklo, in deep trouble. Pobijedio sam i nenadano se našao na naslovnicama časopisa. Nakon toga sam napisao monodramu Pit, i to je Amerika. došli u Ameriku? •- JošKakonasteAkademiji sam shvatio da ne volim

Sada želim uživati u dobrom jelu i piću, htio bih putovati sa suprugom po svijetu takav naziv sve bolje odgovara... To je ukratko o meni. odlučili postati glumac? •- NaKakotostevamuopće mogu odgovoriti jednom pje-

smom koja je u stvari razgovor s mojim ocem, koji je bio malo sumnjičav u vezi s mojim budućim zanimanjem. Živjeli smo u Lici u malom mjestu Ričice. Djed Pit nam je prvi put došao 1954. iz Amerike i poslao me u školu. Moj otac je bio invalid, pa nam je djed odlučio kupiti kuću u Zagrebu. Prvo nam je htio kupiti kuću na Tuškancu, na što je moj stari odgovorio da je pobjegao iz šume i da ne želi biti ponovno u šumi. Tako nam je kupio kuću u Kustošiji. Pjesma ide ovako: ‘Jednoga dana rekoh tati, htio bih glumu studirati/Poslušaj sinko dobro sad, gluma je magla, to nije rad/Snovi se ruše, srce me zebe, a što je tata rad za tebe?/Poslušaj sinko svoga tatu, pogledaj onu tamo lopatu/A sada brzo u najkraćem roku, iskopaj rupu, dobru duboku./Preznojen tako sjedi sad na iskopanu zemlju. To ti je rad./Ali ipak nisam htio stati, ja želim glumu studirati./Ako u glavi imaš soli, budućnost leži u tehničkoj školi./Kad se oženiš, dobiješ dicu, otvori svoju gostionicu./Ja volim poeziju recitirati, htio bih glumu studirati./ Gluma je magla i ništa više, ovdje se glumcu loše piše./Nered u glavi, nered u životu, tu nećeš zaraditi pristojnu svotu./Pogledaj okolo, tako ti Boga, pokaži mi glumca bogatoga!/Pa nema ih ovdje u okolici, ima ih puno u Americi./Uhvati se, sinko, rada i znanja, jedva si uteko od oranja./A glumce traži iz novina, slika, daleko je Amerika... daleko je Amerika...’ I što je bilo dalje? •- Moj stari je radio kao portir u Zapletu, jednom malom poduzeću. Ja sam s nepunih

B&L | Business & Lifestyle

18 godina položio ispit za ugostitelja. Kupili smo jednu bačvu i 20 čaša kako bih počeo s vlastitim poslom. Bio sam jedan od najmlađih ugostitelja u Zagrebu. Istodobno sam položio ispit i upisao se na Akademiju dramskih umjetnosti. Tako sam poslušao staroga, ali sam se upisao i na Akademiju. Nakon diplome družio sam se s Boškom Petrovićem. Sastajali smo se kod Tonija na Črnomercu gdje su dolazili Ivica Vidović i Rade Šerbedžija. Pričao sam kako su tekstovi za zabavnu glazbu loši, a tada mi je Boško rekao da sam napišem tekst ako mislim da znam. Tako sam na računu napisao ‘bila je mala, ličila na brezu/voljela je Arsena, Gabi i

čekati da me netko zaposli. Imao sam svoj mali glumačko-pjevački repertoar, a Matica iseljenika me slala u SAD i Kanadu jer im je bilo jeftinije da pošalju samo mene, a ne cijeli glumački ansambl. Tako sam se našao na jednoj turneji i završio u New Yorku. Pitao sam gdje bih mogao naučiti jezik, pa su mi savjetovali odlazak na Columbia University gdje mi je engleski jezik predavala učiteljica Linda koja mi je kasnije postala supruga. U trci za srećom nisam stigao vidjeti ni neke svoje TV serije, primjerice, Nepokoreni grad. Nikada niste raskinuli veze s Hrvatskom... •- Kad sam se vratio, počeo sam snimati TV

seriju, ali sam Lindi, tadašnjoj svojoj djevojci, obećao da ću doći u Ameriku, pa sam joj napisao pjesmu kao rođendanski dar. Ona je nakon dva mjeseca došla u Zagreb, na jesen se vratila u SAD, otišao sam za njom i oženili smo se 18. prosinca 1981. Došao sam s dva kofera i već drugi dan tražio mjesto pomoćnika konobara. Tamo konobari moraju znati barem stotinjak koktela, pa sam zato položio ispit za barmena. Radio sam svakakve poslove - primjerice, prodavao životna osiguranja, radio na lokalnom etničkom radiju kao kulturni dopisnik za Glas Amerike, bio sam putnički agent i vodio malu agenciju MR Travel, otvorio catering. Uporedo s tim sam dolazio u Hrvatsku, pa sam tako u Zagrebu otvorio prvi American shop u Kustošiji u svojoj kući, a pet godina kasnije u Novinarskom domu. Treći sam otvorio u Gospiću. Moja sestra to više nije mogla voditi, imali smo 15 radnika, a administrativne barijere i komplikacije su bile prevelike, pa smo odlučili zatvoriti trgovine. Otišao sam s preplaćenim porezom. Te barijere se nisu pozitivno pomaknule do danas. Nemam više vremena jer sada želim uživati u dobrom jelu i piću, htio bih putovati sa suprugom po svijetu. Gdje ste završili za enologa? •- Nigdje, to sam sam naučio. Počeo sam se

Volio bih igrati Pita. On je aktualniji sada nego 1974. kada je govorio o iseljenicima

40

zanimati za to jer sam uvidio da je vino sastavnica svih mojih interesa za povijest, geografiju, politiku... Vinova loza je kao ljudi - kada ih se zasadi jednu blizu druge, imaju spontanu komunikaciju. To je fenomenalno. Imam cijelu biblioteku o vinima, a ne kupujem knjige starije od dvije-tri godine jer se sve vrlo brzo mijenja. Ljudi sada brzo uče o vinima i brzo se zasite brendova, pa sada


traže vina od manje poznatih autohtonih sorti vinove loze. Kako ste počeli surađivati s Feravinom? •- Radim u tvrtki čiji je vlasnik Samir Ra-

Vinova loza je kao ljudi - kada ih se zasadi jednu blizu druge, imaju spontanu komunikaciju

mić, rođen pored Tuzle, ali ga svi znaju kao Sama. Dobio je ime po nekom junaku iz filma iz Bollywooda. Već 15 godina uvozi vina iz Italije, a počeli smo uvoziti i francuska, španjolska i portugalska vina, a sada i vina iz Čilea i Argentine. Razgovarao sam s mnogim hrvatskim vinarima, ali sve je ostalo na razgovorima. Prije dvije i pol godine na nagovor jednog prijatelja otišao sam u Feričance. Ivan Ergović, vlasnik Feravina, okupio je svoj upravni odbor i održali smo sastanak na kojem sam im rekao kako izgleda poslovanje u Americi. Tamo svaka država ima svoje zakone još iz doba prohibicije, neke od njih i ne kupuju alkohol, a kamoli da ga uvoze. Oni su sve to poslušali i odlučili izvoziti u SAD. Francuzi su nas zvali da im objasnimo zašto je Italija ispred njih u izvozu vina. Rekli smo im da Talijani rade na promociji vina i u svakoj pošiljci odvoje pet posto za degustaciju jer ga ljudi žele prvo isprobati pa onda

Radim u tvrtki čiji je vlasnik Samir Ramić. Već 15 godina uvozi vina iz Italije, a počeli smo uvoziti i francuska, španjolska i portugalska vina, a sada i vina iz Čilea i Argentine. U SAD uvozimo samo vina Feravina i Stina vina s Brača

41

Business & Lifestyle | B&L


ŽIVOTNA PRIČA

kupiti. U SAD uvozimo samo vina Feravina i Stina vina s Brača. Kako živite u Americi, imate li vinograd? •- Imamo kuću na osami i sedam hektara

okućnice i nemam vinograd. Naime, postoji jedna izreka koja kaže ‘ako ne znaš kud ćeš s novcem, kupi vinograd’. Imamo jednu dobro osunčanu padinu, ali kada smo izračunali koliko bi koštalo da se sve uredi, moja supruga je rekla da se to ne isplati iako volimo popiti dobro vino. U zadnje vrijeme počeo sam i kuhati i moram priznati da sam to dobro naučio, primjerice, tripice ili bakalar. se ponovno vraćate u Zagreb? •- UKada listopadu na 50. obljetnicu mog karate

kluba Tempo u kojem sam trenirao. Istodobno sam išao na treninge i snimao filmove. U ono doba u Tempu je bilo teško dobiti viši pojas u karateu jer da biste ga dobili, trebalo je ići na natjecanja. Postojali su neki karate klubovi koji su bili darežljivi, pa davali pojaseve

Johnny Štulić je otišao s onim poznatim riječima: ‘Svi mi se gadite!’ Žao mi je, ali se on ne može i neće mijenjati. S Radom se viđam u Hrvatskoj. On je kao glumac cijenjen i u Americi. O našem odnosu najbolje govori jedan stih iz moje nedavno objavljene pjesme: ‘Tebe su mnogi radosno mrzili, a mene su mnogi nevoljko voljeli’.

bez puno truda. Sjećam se da su nam dolazili kolege iz drugih klubova, pa su skidali više pojaseve jer su ih naši s nižima deklasirali.

Jeste li u kontaktu s Johnnyjem Štulićem i Radom Šerbedžijom? - Jesam, naravno. Štulić je privatno jako drag, ali je samoživ. Živi samo za sebe i o sebi. To bi najbolje opisao Boško Petrović koji je znao duhovito reći kada bi netko u njegovom društvu skrenuo s teme: ‘Držimo se teme, govorimo o meni’. Doduše Johnnyja zanima vino i zato voli razgovarati sa mnom. Dugo smo prijatelji. On ima toliko potencijala i sam je sve naučio. Živi u Nizozemskoj, a otišao je s onim poznatim riječima: ‘Svi mi se gadite!’ Žao mi je, ali se on ne može i neće mijenjati. S Radom se viđam u Hrvatskoj. On je kao glumac cijenjen i u Americi. O našem odnosu najbolje govori jedan stih iz moje nedavno objavljene pjesme: ‘Tebe su mnogi radosno mrzili, a mene su mnogi nevoljko voljeli’. Vraćate se glumi? •- Vratio sam se malo. Nitko od Hrvata u

proteklih 30 godina me nije pozvao, jedino Rade - jer sam imao ulogu u Kralju Learu i u filmu Angeline Jolie. Vratit ću se, ali čini se, na svoj račun. Volio bih igrati Pita, mislim da bih ga sada igrao dva-tri puta bolje nego ranije. On je aktualniji sada nego 1974. kada je govorio o iseljenicima. Priča o Pitu je priča o čovjeku koji je na prevaru otišao u Ameriku. Mama mu je umrla, a otac je oženio drugu i nakon toga se želio sina što brže riješiti. Tako je moj djed Pit otputovao u Ameriku. Nije se ženio do svoje 50. godine jer mu je otac stalno govorio ‘ne ženi se!’ Pit je tek kasnije shvatio zašto. Jer, ako se oženi, onda će novac ostajati u njegovoj obitelji i više ga ne bi mogao slati u stari kraj. Da nije bilo njega, vjerojatno ni ja danas ne bih bio u Americi. Zato sam rekao – i ovi kao Pit su gradili Ameriku zarađujući 50 centi na dan u rudnicima bakra i ugljena. Njegovu priču moram isfurati i zbog njega i zbog sjećanja i poštovanja na njega.

B&L | Business & Lifestyle

42


PERU I BOLIVIJA

AVANTURA ?LEJ7

NEKA VAS VODI D@JK@÷E@;L?@EB8 Trag starih bogova vodi vas do misterioznog Machu 3LFFKXDYLVRNRX$QGDPDEXMQHGÂ&#x;XQJOHHJ]RWLüQH GLYOMLQH$PD]RQHSDGRQHYMHURMDWQLKMH]HUD7LWLFDFD L6DODUGH8\XQL

O

duvijek ste maÅ¡tali o dalekim ]HPOMDPDLSULÂ&#x;HOMNLYDOLRWputovati na mjesta o kojima ste do sada samo sluÅ¡ali? Pa ]D™WRRQGDûHNDWL"9ULMHPH MH]DDYDQWXUXÂ&#x;LYRWDXURQLWHXIDVFLQDQWQL VYLMHW-XÂ&#x;QH$PHULNHLRWSXWXMWHX3HUXL %ROLYLMXPLVWLûQH]HPOMHVRELOMHP]QDPHQLWRVWLVNULYHQLKEODJDGXKRYQLKRWNULYHQMDLIDQWDVWLûQLKVDGUÂ&#x;DMD Putovanja pridonose ispunjenijem i sretQLMHPÂ&#x;LYRWXRWYDUDMXQRYHKRUL]RQWHDSXWRYDWLLXSR]QDYDWLVYLMHWQH]DERUDYQRMH LVNXVWYRNRMHVHUDGRSUHSULûDYD-HGQDRG QDMOMHS™LKSULûDXYD™HPÂ&#x;LYRWXNULMHVHX -XÂ&#x;QRM$PHULFL-HGLQVWYHQDûHWUQDHVWRGQHYQD DYDQWXUD X RUJDQL]DFLML WXULVWLûNH DJHQFLMH$/D&DUWH7UDYHOYRGLWüHYDVNUR] GUHYQHJUDGRYHNUDMROLNHRGNRMLK]DVWDMH GDKWH™DUHQHLXÂ&#x;XUEDQHJUDGRYHWUÂ&#x;QLFH WLKGYLMXGUÂ&#x;DYDELVHUD-XÂ&#x;QH$PHULNH2G PLVWHULR]QRJ0DFKX3LFFKXDVPMH™WHQRJ YLVRNRX$QGDPDEXMQHGÂ&#x;XQJOHHJ]RWLûQH GLYOMLQH$PD]RQHSDGRQHYMHURMDWQLKMH]HUD 7LWLFDFDL6DODUGH8\XQL 0LVWLûQRSXWRYDQMHWUDJRPVWDULKERJRYD]DSRûLQMHX3HUXXžLYDKQDDQGVNDNXOWXUDMHGQDRGQDMXSHûDWOMLYLMLKQDVYLMHWX SUDWLWüHYDVWLMHNRPFLMHORJSXWRYDQMDMHU QHYMHURMDWQLSODQLQVNLJUDGLüLHNVSORGLUDMX ERMDPD]YXNRYLPDLPLULVLPDQDGDQWUÂ&#x;QLFHDORNDOQHIH™WHSUHSXQHVXQHREX]GDQRJ HQWX]LMD]PD 'XKVWDULK,QNDRVMHüDVHQDVYDNRPNLORPHWUXSXWRYDQMDWHSURÂ&#x;LPDERJDWXJDVWURQRPLMX$QGDSOHVJOD]EXLXPMHWQRVW &XVFRJODYQLJUDGFDUVWYD,QNDLGXüHMH RGUHGL™WHDSXWGUHYQHFLYLOL]DFLMHQDYRGL QDVXQH]DRELOD]QRPMHVWRQDPDSLRYRJ MHGLQVWYHQRJSXWRYDQMD0DFKX3LFFKX L]JXEOMHQLJUDG,QNDNRMLMHYL™HRGJRGLQDELRVNULYHQRGOMXGVNRJSRJOHGD 9LVRNRX$QGDPDRWNULMWHSULûX RGUHYQLP,QNDPD

Kad jezero postane slana pustinja 1D VDPRM JUDQLFL 3HUXD L %ROLYLMH VOLMHdi nova avantura - penjanje na visinu od PHWDUDQDGPRUVNHYLVLQHLSORYLGED SRQDMYL™HPMH]HUXQDVYLMHWX7LWLFDFLEOL]XNRMHJVHNDÂ&#x;HOHJHQGDQDOD]LSRUWDONRML üHVHMHGQRPRWYRULWLLSURSXVWLWLERJRYH 7LWLFDFDMHSR]QDWDLSRVWDQRYQL™WYX,QGLMDQFLPD8UXNRMLÂ&#x;LYHQDGHYHWXPMHWQLK RWRND8URVQDûLQMHQLKRGSOXWDMXüHWUVWLNH 2YLRWRFLSRVWDOLVXMHGQDRGJODYQLKWXULVWLûNLKDWUDNFLMD3HUXD 2WNULWüHWHLVYMHWVNLSR]QDWRQDOD]L™WH 7LZDQDNDNRMHVHQDOD]LQD81(6&2YRM OLVWL]D™WLüHQH6YMHWVNHED™WLQHNDRGXKRYQLLSROLWLûNLFHQWDU7LZDQDNDNXOWXUHNRMD MH SUHWKRGLOD SUHWKRGLOL FLYLOL]DFLML ,QND 8JOHGDW üHWH VYRM RGUD] X QDMYHüHP VODQRPMH]HUXQDVYLMHWX6DODUGH8\XQLNRMH VHUDVSURVWLUHQDYL™HRGûHWYRUQLK kilometara, a za suÅ¡nih dana pretvara se u VODQXSXVWLQMX0XPLMHL]GRED,QNDSRGQR YXONDQD7XQXSDSRVHEQRüHIDVFLQLUDWLSXVWRORYHDSRVHEDQ]DûLQSXWRYDQMXGDWüH KRWHO7DKXD7D\DNDGHO6DOVWUL]YMH]GLFH NRMLSUXÂ&#x;DLGHDODQNRPIRUVDVYLPVDGUÂ&#x;DMLPDQDSUDYOMHQLPRGVROLLIDVFLQDQWQLP SRJOHGRPQDMH]HUR 2YRMHVDPRGMHOLüX]EXýHQMDNRMHVNULYDMXPLVWLûQLLûDUREQL3HUXL%ROLYLMD-HVWH OLVSUHPQL]DQDMYHüHDYDQWXUHQDQDMIDVFLQDQWQLMLPPMHVWLPDVYLMHWD"$/D&DUWH 7UDYHOLPDVSUHPDQERJDWLSURJUDPSXWRYDQMDVUDVNR™QLPVDGUÂ&#x;DMHPL]DMDPûHQLP SRODVNRP 2GYDÂ&#x;LWH VH QD SX- tovanje Â&#x;LYRWDRWNULYDMWHGRÂ&#x;Lvite LLVWUDÂ&#x;XMWH

Duh starih Inka osjeća se na svakom kilometru putovanja, te prožima gastronomiju, ples, glazbu i umjetnost

T: +385 (1) 467 88 31

www.alacartetravel.hr

43

Business & Lifestyle | B&L


GASTRO

NACIONALNI RESTORANI U ZAGREBU

Države na tan Prema istraživanju gastro navika hrvatskih građana, kineska hrana je među najpopularnijima. Zagrepčani i njihovi gosti, dakako, vole i druga jela iz svjetske kuhinje koja se nudi u mnogim novim ali i onom starijim restoranima Tekst: Sanja Plješa

Pod imenom Asia taj kineski restoran na više zagrebačkih adresa već 25 godina ima svoju publiku

U

Zagrebu postoji sve više internacionalnih i etno restorana u kojima se mogu isprobati specijaliteti iz inozemstva, a istodobno se u ugostiteljskoj ponudi sve više profilira i autohtona hrvatska hrana. Restoransko je tržište uvijek živo: dok se neki poznati restorani zatvaraju, poput grčkog Hellassa u koji su zalazili mnogi bivši političari, ili Black Rocka u kojem su gosti sami pekli bifteke na vulkanskom kamenju, otvaraju se novi. Unatoč mnogim turistima u Zagrebu i želji Zagrepčana da kušaju nove okuse, u zadnje vrijeme zatvorilo se dosta etno restorana. Iznenađujuće je to što su zatvoreni Voncimer, koji su vodili Ukrajinci, a na jelovniku su bili specijaliteti tzv. svjetske kuhinje, zatim No No No s mediteranskom ponudom jela, Bistro Divas, Dobra vina u Green Goldu - restoran

poznat po posebnom sljubljivanju jela i vina... Postoje, naravno, i dugovječni izuzeci, kakav je kineski restoran Asia. Pod tim imenom na više zagrebačkih adresa ovaj restoran već 25 godina ima svoju publiku. Da su okusi kineske hrane za Hrvate već dobrano udomaćeni pokazuju i razna istraživanja gastro navika građana po kojima je kineska hrana među najpopularnijima. Tome su sigurno pridonijeli i Asia restorani Zagreb u Novoj Vesi i Ulici Augusta Šenoe, Asia House u Vlaškoj, Asia Gold na Radničkoj cesti, Asia fast food Wok&Roll u Arena Centru, Wok&Roll u Avenue Mallu kao i trgovina azijskim

Napuljska pizza u središtu Zagreba

Basta Gourmet Bar mirna je oaza u središtu Zagreba koja svojeg gosta vodi na gastro putovanje kroz Napulj. Taj napuljski restoran mjesto je u kojem se može popiti omiljena kava, ali i pojesti prava napolitanska pizza, kako je ovdje zovu. Basta Gourmet Bar je otvoren 2015. u Varšavskoj ulici. Inače, Italija je upravo napuljsku pizzu kandidirala za UNESCOvu listu svjetske kulturne baštine. Napuljci mnogo drže do svoje tradicije, a samim time i spravljanja pizze. Neki kažu da je prava pizza samo Margarita sa sirom, no napolitanska pizza priprema se na poseban način. Za njenu izradu potrebna je posebna

Kineski restoran Asia

B&L | Business & Lifestyle

začinima i namirnicama Asia Store u Vlaškoj, u vlasništvu kineskinje Tong Cheng, koji ove godine obilježavaju već četvrt stoljeća poslovanja u Hrvatskoj. Tong Cheng je članica Virtualnog ženskog poduzetničkog centra koja je prije 25 godina iz Beča došla u Zagreb. Kako je stasala Hrvatska kao država, tako je rasla i poslovna priča Asia restorana, u kojima se nudi više od stotinu različitih jela. Restorane Asia posjetili su svi dosadašnji hrvatski predsjednici. Tong Cheng se nada kako će u ovoj godini (a to je za Kineze godina Vatrenog pijetla) u neki od njezinih restorana doći i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Tong Cheng planira otvoriti još nekoliko restorana u Hrvatskoj, ponajprije u Dubrovniku, kad nađe adekvatan prostor. Uz to što je donijela okuse Kine domaćem ugostiteljskom tržištu, Tong Cheng u Hrvatskoj radi i na povezivanju dvaju gospodarstava: zajedno sa svojim suprugom pomaže hrvatskim tvrtkama u plasmanu proizvoda na kineskom tržištu te istodobno kineske tvrtke dovodi u našu zemlju.

44


juru

Basta Gourmet Bar

vrsta brašna, a i miješa se na poseban način. Osim toga, za tu pizzu treba koristiti posebnu vrstu rajčice te sir mozzarelu. Odlikuje je tanko tijesto koje se peče na visokoj temperaturi u peći na drva dok ne postane hrskavo. Gotova pizza ima zlatnu koricu i karbonizirane točke na rubovima. Gastronomska ponuda u Zagrebu upotpunjena je još mnogim kuhinjama, poput indijske, libanonske, japanske ili makedonske. Još prije 15 godina otvoren je prvi japanski restoran Takenoko koji je ujedno prvi na domaće stolove donio dašak Dalekog istoka. Sa stare lokacije u Tkalčićevoj

45

Business & Lifestyle | B&L


GASTRO

Restoran Monte

PRVI RESTORAN S MICHELINOVOM ZVJEZDICOM Restoran Takenoko

Zagrebu treba što više etno restorana, posebice egzotičnih, istočnjačkih poput korejskih i kineskih lani je preseljen u novi prostor na ugao Masarykove i Gundulićeve ulice, a u međuvremenu svoju je franšizu proširio i na Dubrovnik. S druge strane, japanska kuhinja ima sve više pobornika i zato jer je zdrava, niskokalorična i ne deblja, a za pripremu jela koriste se samo svježi sastojci, posebice riba i plodovi mora. Dok maleni i praktični sushi barovi niču po uglovima ulica zagrebačkoga centra, posla i publike ne nedostaje ni u glamuroznijem (čitaj skupljem) carstvu japanskih okusa. Takenoko je probio led ka japanskoj kuhinji, a mali barovi koji populariziraju finu japansku hranu također imaju sve više poklonika plićeg džepa. Jedan od popularnih restorana zasigurno je Royal India, otvoren 2013. godine na Kaptolu. Indijsku kuhinju više nego japansku karakteriziraju mješavine začine koje jelima daju specifičan okus. Mnoga indijska jela dosta su ljuta i egzotična, a kada se posluže u kombinaciji s rižom tada do izražaja dolaze svi okusi. Jedno od specifičnih indijskih jela koje vole Zagrepčani je pileća tikka masala. Za to se jelo piletina prvo marinira, zatim peče na naglo kako bi dobila hrskavu koricu, te se nakon toga stavlja u umak u koji se dodaju začini ovisno o ukusu.

B&L | Business & Lifestyle

Još jedan oblik mediteranske kuhinje je libanonska gastronomska ponuda koja se može isprobati u restoranu Delicija Libanesi na Radničkoj cesti. To je zapravo hrvatsko-libanonski restoran u kojem se pokušavaju spojiti dvije kuhinje koje imaju dosta zajedničkih karakteristika, a to su

Restoran Monte

46

I dok smo godinama sanjali o tome da i neki naši restorani uđu u prestižni svjetski vodič vrhunskih restorana, nedavno je taj san postao java. Naime, rovinjski restoran Monte dobio je jednu Michelinovu zvjezdicu, dok je još 35 restorana u Hrvatskoj dobilo preporuke tog gastro vodiča. Na tu prestižnu nagradu osvrnuo se i ministar turizma Gari Cappelli koji je rekao kako smo ponosni što je Michelin ocijenio da su naši restorani vrijedni preporuke. “Posebno je zadovoljstvo što je jedan naš restoran dobio zvjezdicu, što je najveće priznanje našoj gastronomskoj sceni, ali i turizmu općenito. Dodjela ovakvog priznanja bit će veliki poticaj svima ostalima u turističkom sektoru, posebice ugostiteljima, jer je to najbolji put prema međunarodnoj afirmaciji hrvatske gourmet scene. Prednost gastro ponude Hrvatske svakako su dobavljivost svježih namirnica tijekom cijele godine te mogućnost kreiranja atraktivnih menija, ali moramo biti svjesni da je u cijelom tom procesu neophodna edukacija i ulaganje u ljude, povezivanje s kvalitetnim proizvođačima namirnica te stjecanje međunarodnog iskustva chefova”, naglasio je Cappelli čestitajući restoranu Monte na dobivenom priznanju.


Restoran Royal India

Restoran Sveti Nikola

Restoran Delicija Libanesi

Gastronomska ponuda u Zagrebu upotpunjena je još mnogim kuhinjama, poput indijske, libanonske, japanske ili makedonske voće, povrće, svježa riba i plodovi mora, maslinovo ulje i začini. No u tom se restoranu gostima nude i jela od mesa kojima se od začina dodaju češnjak i maslinovo ulje, a potom se to meso najčešće priprema na roštilju ili pirja na maslinovom ulju. U libanonskoj kuhinji upotrebljavaju se razne vrste mediteranskog bilja, a također se pazi da se sva jela spravljaju od svježih namirnica.

Sve je zanimljivija korejska kuhinja

Malo drugačiji oblik gastronomske ponude nudi se u makedonskom restoranu Sveti Nikola u Zvonimirovoj ulici. Iako i u makedonskoj kuhinji ima dosta voća i povrća,

to su ipak malo teža jela, koja u Zagrebu imaju sve više poklonika. Tako je nadaleko poznata tamošnja šopska salata, razne vrste juha i čorbi ili pak pastrva na ohridski. Osim bogate gastronomije, u tom restoranu gosti mogu uživati i u glazbi makedonskih glazbenika. Zagrebu treba što više etno restorana, posebice egzotičnih, istočnjačkih poput

47

korejskih i kineskih restorana. Jedan od onih koji privlači Zagrepčane, ali i njihove goste je zasigurno korejski restoran Onsemi koji je, naravno, zanimljiv korejskim turistima koji u sve većem broju posvećuju hrvatsku metropolu. O popularnosti takvog restorana dovoljno kazuje činjenica da korejska kuhinja ima sve značajniji udio u svjetskoj kuhinji te lagano preuzima

Business & Lifestyle | B&L


GASTRO

Restoran Onsemi

Restoran Curry Bowl

Ne treba zanemariti ni meksičke restorane koji su se već odavno udomaćili u Zagrebu

Restoran Cro K

B&L | Business & Lifestyle

prevlast na svjetskom tržištu. I prema jednoj od najposjećenijih turističkih web stranica na svijetu TripAdvisoru, Onsemi je vrlo popularan restoran u Zagrebu o čemu svjedoče brojne pohvale gostiju. Neke od njih su - “sve pohvale korejskom restoranu koji se nalazi na 10 minuta šetnje od središta grada. Porcije su dovoljne i zasitne i nikada do sada nisam jela tako ukusnu hranu” ili “za mene je to najbolji restoran s azijskom kuhinjom”. Još jedan korejski restoran je Cro K koji u svojoj ponudi ima više od 50 tradicionalnih jela, uključujući vegetarijanska. Vlasnica tog restorana Soyeon Won kaže kako je gostima vrlo zabavno to što većinu mesnih jela sami mogu ispeći na roštilju koji se nalazi na sredini stola - tzv. korejski roštilj. Gostima se, naime, posluži sirovo meso i povrće kao prilog koje oni zatim sami peku na tom roštilju. “Korejska hrana je iznimno kompleksna i zahtijeva mnogo pripreme, a jela se uglavnom temelje na riži”, rekla je Soyeon Won. Pažnju turista privlači i Curry Bowl - street food restoran u Tkalčićevoj ulici koji nudi tradicionalna jela Šri Lanke. Taj mali restoran otvorila su šrilanška braća kojima se nakon jednog turističkog posjeta toliko svidjela Hrvatska da su odlučili ostati ovdje

48

i započeti biznis. Posjetitelje privlači miris curryja koji se osjeti prilikom dolaska pred restoran jer upravo tim začinom obiluju jela sa Šri Lanke. Na Gornjem Gradu nalazi se i izraelski restoran Kako da ne, koji vode dvije Izraelke, zatim arapski restoran Bazzar te turski restoran Lokma. Ruska, gruzijska i azerbajdžanska kuhinja nudi se u malom restoranu Kiša u Staroj Vlaškoj. Da je Zagreb, uz turističku, i gastronomska metropola dokazuje brojnost raznih nacionalnih restorana od kojih smo naveli samo njih nekoliko. No ne treba zanemariti ni meksičke restorane koji su se već odavno udomaćili u glavnom hrvatskom gradu i stekli brojne poklonike među Zagrepčanima i njihovim gostima, ali i sve ostale restorane koji promoviraju neku od zanimljivih svjetskih kuhinja. Restoran Bazzar


GASTRO INTERVJU

Chef

Mile Peroš RESTORAN DVA RIBARA

Stara poslovica kaže da se najprije jede očima. Ne smije se dogoditi, primjerice, da jelo pliva u ulju, da ima previše umaka ili da je previše suho. Naravno da se odmah vidi i kad nešto nije svježe, kao kod ribe, primjerice

B&L | Business & Lifestyle

50


Bez dobre kuhinje nema ni dobrog

RESTORANA Smatram da je dobra kuhinja, pogotovo u restoranima s velikim kapacitetima kao što su Dva ribara, prvenstveno timski rad. U takvim uvjetima se mora striktno znati tko što radi. Mi se potrudimo da to bude ukusno, brzo se prilagodimo eventualnim promjenama kod jela i tako se stječe povjerenje, a gost dobiva motiv da nam dođe opet Tekst: Jozo Vrdoljak

M

oderno uređen restoran Dva ribara posluje već 40 godina, a nalazi se u samom srcu starog grada Zadra. Kvalitetu njegove ponude prepoznali su turisti, ali i domaći ljudi. Chef restorana Mile Peroš u svojoj je karijeri prošao sve stepenice i stekao bogato iskustvo. S njime smo razgovarali o gastronomiji i tajnama njegova posla. Kada ste počeli raditi? Kakvo ste iskustvo •stekli?

- Srednju ugostiteljsku školu završio sam 1994. godine u Zadru. Želio sam odmah početi raditi pa sam se tako neposredno nakon završetka škole zaposlio na putničkim brodovima. Naravno, radio sam najprije kao mali od kužine, jer imao sam nepunih 18 godina. Nakon kratkog vremena napredovao sam do drugog, a potom i do prvog kuhara. To je bilo pravo vatreno krštenje jer osim što se na brodu radi jako naporno skoro cijeli dan, stječe se i dragocjeno iskustvo.

lokala i u njoj sam radio u ribljem restoranu Foša, u restoranu Zadar-Jadera u kojem sam i unaprijeđen za šefa kuhinje. Zatim dolazim u restoran Dva ribara u kojem i danas radim kao šef kuhinje.

Ne smijemo nikada dozvoliti da se izgubi dalmatinski i mediteranski gastronomski identitet

Po čemu je vaša kuhinja specifična? Za što ste specijalizirani? - Mislim da smo specifični po tradiciji i po fleksibilnosti u zadovoljavanju želja naših stalnih i prolaznih gostiju. Inače, jedini u središtu Zadra imamo i krušnu peć za pizze, a i usklađen jelovnik na kojemu ima ponešto za svakoga. Od ukusnih, i lijepo dekoriranih i sadržajnih hladnih i toplih predjela, steakova, zanimljivih ribljih jela i deserata, te naravno, do pizze iz krušne peći. Po čemu Zadrani prepoznaju Dva ribara? •- Restoran Dva ribara ima dugu tradiciju i

godinama je poznat po dobroj hrani koja je pristupačna svakome. Taj trend se trudimo sačuvati i ubuduće.

Kakvo je to iskustvo? •- Prije svega može se štošta naučiti kako u

vezi pansionskog, tako i a la carte kuhanja. Nakon pet godina plovidbe morem osjetio sam da je došlo vrijeme za kopno, pa sam se zaposlio u jednom restoranu-pizzerijispahgetteriji, kao samostalan kuhar. Nakon nekog vremena okušao sam se i u jednoj klasičnoj dalmatinskoj konobi. Potom sam prešao raditi u jednu malo veću tvrtku s više

51

Business & Lifestyle | B&L


GASTRO INTERVJU Može li chef ili kuhar biti motiv dolaska •u restoran?

- Naravno da može. Chef, a i kuhinja u cjelini, može biti motiv za dolazak u restoran. Naime, bez dobre kuhinje nema ni dobrog restorana. Moje je mišljenje da je dobra kuhinja, pogotovo u restoranima s velikim kapacitetima kao što su Dva ribara, prvenstveno timski rad. U takvim uvjetima se mora striktno znati tko što radi. Na taj način gost dobije vrlo brzo ono što naruči. Mi se potrudimo da to bude ukusno, brzo se prilagodimo eventualnim promjenama kod jela i tako se stječe povjerenje, a gost dobiva motiv da nam dođe opet. Kako komentirate moderne trendove u •kuhinji? Jeste li više pristalica modernog ili

tradicionalnog? - Moderni trendovi u kuhinji su dobrodošli jer i takvi restorani imaju svoju publiku. Pogotovo restorani koji domaće mediteranske namirnice nastoje ponuditi na novi

Morska sol, papar, dobro maslinovo ulje i mediteransko začinsko bilje su sasvim dovoljni za uspješno kuhanje moderniji način. Ja jesam pristalica takve kuhinje, ali ne smijemo nikada dozvoliti da se izgubi dalmatinski i mediteranski gastronomski identitet. su strani turisti upoznati s doma•ćimKoliko jelima? Kakva su Vaša iskustva?

- Turisti znaju da se u Dalmaciji može pojesti dobar komad ribe i ostalih morskih plodova. Nekad naruče i neko jelo samo zato što to jelo ima prefiks “dalmatinska”, primjerice pašticadu ili gregadu. Naravno ima i onih koji kod nas žele pojesti i dobru pizzu za koju mislim da smo je mi u Dalmaciji doveli do savršenstva pa je često bolja nego ona u Italiji. Ima i onih koji kod nas žele probati i nešto potpuno netipično za Dalmaciju, kao što je losos.

Kod školovanja mladih kuhara pod hitno treba promijeniti niski bodovni prag pri upisu u srednju školu za kuhara

Kakve goste najviše volite? •- Stalne goste koji čim uđu u restoran, zna-

ju što žele. Posebno je zadovoljstvo vidjeti gosta koji navrati često, čak i nekoliko puta tjedno, a ima i onih koji dođu svaki dan. To se ne odnosi samo na domaće goste nego i na strance jer kad vam neka strana obitelj dolazi svaki dan, znači da su prepoznali vaš trud, i to je posebno zadovoljstvo. Naravno da je izazov prilagoditi se zahtjevima gostiju izvan jelovnika i tu se trudimo koliko god možemo.

Kako doći do kvalitetnih namirnica u situaciji sve oštrije konkurencije i sve manje ponude? - Kad je riječ o nabavi kvalitetnih namirnica mislim da se treba opredijeliti za domaća obiteljska poljoprivredna gospodarstva, uz naše ribare i hrvatske proizvođače svježeg mesa. Kod kreiranja jelovnika iznimno je bitno da u njemu budu jela spravljena od kvalitetnih domaćih namirnica koje svaki dan možete nabaviti svježe.

CRNO - BIJELA HARMONIJA

Crne tagliatelle sa sipom i škampima: Potrebno je 40 grama mesa škampa, 40 grama sipe, kapula, češnjak, bijelo vino, šalša od rajčice, riblji temeljac i 50 grama crnih tagliatella. Način pripreme: Prodinstati meso škampa, dodati češnjak pa potom bijelo vino. Kada prokuha, dodati unaprijed pripremljen j umak sa sipom i malo šalše od pomidora, a po potrebi i ribljeg temeljca. U umak treba ukuhati crnu tjesteninu i na kraju dodati malo maslaca da se svi sastojci sljube.

Bijele tagliatelle sa škampima, pancetom i tikvicama: Potrebno je 60 grama mesa škampa, 30 grama tikvica, 10 grama pancete, češnjak, bijelo vino, šalša od rajčica, 50 grama bijelih tagliatella i peršin. Način pripreme: Prodinstati meso škampa, dodati tanko rezane tikvice i tanko rezanu pancetu pa dodati malo češnjaka i zaliti bijelim vinom. Kad alkohol ispari, dodati šalšu i riblji temeljac te ukuhati bijele tagliatelle. Na kraju treba dodati maslac da se svi sastojci sljube. Servirati na tanjur skupa s crnom tjesteninom i sve posuti sitno kosanim peršinom.

B&L | Business & Lifestyle

52


Koje začine preferirate? •- Mediteranska i dalmatinska kuhinja ne

trpe jake začine. Morska sol, papar, dobro maslinovo ulje i mediteransko začinsko bilje su sasvim dovoljni za uspješno kuhanje. čemu je prednost mediteranske kuhinje? •PoUčemu je dalmatinska kuhinja posebna?

- Mediteranska i dalmatinska kuhinja poznate su po namirnicama koje su zdrave i lako probavljive. Pogotovo ako su te namirnice pripremljene na jednostavan način, bez puno začina i teških umaka koji odnesu tu svježinu okusa.

Zašto u Dalmaciji nema više, recimo, kineskih, talijanskih, japanskih, korejskih restorana…? - Osnova uspješnog poslovanja jednog restorana temelji se na tome da ima publiku tijekom cijele godine. U Dalmaciji za naše dalmatinske tradicionalne restorane, konobe, pa možda bih tu čak uvrstio i talijanske restorane, uvijek ima publike. No za restorane azijskog tipa nema dovoljno publike da mogu poslovati cijele godine. Ne tvrdim da takva hrana nije dobra, naprotiv, ali mislim da takva hrana nije u skladu s našim navikama. Takvi okusi nisu prirodni našim ljudima. Barem nisu još. Možda bi naši ljudi voljeli jedanput ili dvaput godišnje otići u takav restoran, ali rijetki su oni koji bi to češće prakticirali.

Kad je riječ o nabavi kvalitetnih namirnica, mislim da se treba opredijeliti za domaća obiteljska poljoprivredna gospodarstva, uz naše ribare i hrvatske proizvođače svježeg mesa

upisu u srednju školu za kuhara. Trenutačno je za upis u kuharsku školu dovoljno preskočiti najniži bodovni prag. Taj se bodovni prag treba obavezno povećati kako bi se u tu školu upisivali samo oni mladi ljudi koje uistinu zanima taj posao, a ne oni koji se ne mogu upisati u druge škole. Svake godine dva razreda kuhara završe svoje srednjoškolsko obrazovanje, a ugostitelji muku muče da nađu donekle kvalitetan kadar i mlade ljude koji žele učiti i raditi taj posao bez pogovora i uz prihvaćanje dobronamjernih savjeta starijih kolega. Treba upisati svake godine 10 do 15 učenika koji će prijeći taj viši bodovni prag, što je znak da ih to zanima. I s njima treba više raditi

koji način se mogu prepoznati kvalitet•noNapripremljena jela u odnosu na ona malo lošije kvalitete? - Kvalitetna jela mogu se najčešće prepoznati već na prvi pogled na tanjuru. Stara poslovica kaže da se najprije jede očima. Ne smije se dogoditi, primjerice, da jelo pliva u ulju, da ima previše umaka ili da je previše suho. Naravno da se odmah vidi i kad nešto nije svježe, kao kod ribe, primjerice. Na prvi dojam jela treba jako paziti, a naravno i na okus. Namjeravate li se okušati u nekom kuli•narskom TV showu?

- Što se tiče TV showova, trenutačno nemam vremena za takve stvari budući da sam, uz obitelj, potpuno posvećen restoranu u kojem radim. Ali nikad ne reci nikad! Takve su emisije nedvojbeno dovele do popularizacije našeg posla. Kuhari su postali cjenjeniji dio ovoga društva, a i neki se mladi ljudi odluče upisati u srednju školu za kuhara ili na razne tečajeve upravo zbog takvih emisija. To je u svakom slučaju vrhunska stvar.

Kako i na koji način odgojiti mlade kuhare? Što ih treba naučiti kako bi bili uspješni? - Kod školovanja mladih kuhara pod hitno treba promijeniti niski bodovni prag pri

Samo želim poručiti svim budućim i sadašnjim kolegama da ostanu svoji, ali naravno i da sebi svakodnevno postavljaju izazove. Ja se trudim biti takav kako bih svaki dan mogao dati više.

53

na praktičnom dijelu, kako u školi, tako i u kuhinjama u restoranima. I bilo bi odlično da barem 10 od tih 15 mladih ljudi, ako ne svih 15, nakon završetka školovanja stvarno želi raditi taj posao. Što biste poručili kolegama? •- Samo želim poručiti svim budućim i sa-

dašnjim kolegama da ostanu svoji, ali naravno i da sebi svakodnevno postavljaju izazove. Ja se trudim biti takav kako bih svaki dan mogao dati više.

Business & Lifestyle | B&L


GASTRO

RED WINE BAR I KARAKA

Druženja kakva su nekad bila, uz vino i tapase Nekada su u Karaku zalazili nogometaši, ostali sportaši, estradni umjetnici... Jednostavno, trebalo je tamo biti viđen. Roditelji naših današnjih gostiju tamo su se družili, zabavljali i upoznavali, kaže Bruno Elezović

Tekst: Sanja Plješa

N

eki gusarski kapetani na svojim su brodovima primjenjivali pravila nazvana Piratski kodeks, kako bi održali disciplinu među svojim posadama, a jedan od njih je i Bartholomeov zakonik. Jedno od tih pravila je da svaki čovjek sudjeluje u rješavanju trenutačnih problema, a svatko ima jednaka prava na svježe namirnice i žestoka pića sve dok radi općeg dobra ne bude nužno smanjiti namirnice... Dio je to iz zakonika čijih se pravila pridržavaju suvlasnici zagrebačkog restorana Pirates Karaka, nekadašnjeg popularnog disko bara, a kasnije i ribljeg restorana. Naime, Karaku je 1974. godine otvorio Pavo Kremenić, koji je i danas vlasnik, dok su Saša Horvat, Milovan Dudić i Bruno

B&L | Business & Lifestyle

54


Elezović već osam godina u najmu toga restorana. Što je ono po čemu se današnja Karaka razlikuje od nekadašnje? “Nekada su u Karaku zalazili nogometaši, ostali sportaši, estradni umjetnici... Jednostavno, trebalo je tamo biti viđen. Roditelji naših današnjih gostiju tamo su se družili, zabavljali i upoznavali. Bilo je to i vrijeme kada je Miroslav Ćiro Blažević nogometaše Dinama lovio po hodnicima Karake prije utakmice jer nekada nije bilo karantene”, kaže Bruno Elezović. Dodaje kako unutrašnjost Karake nije promijenjena. Još uvijek se na njenim zidovima nalaze ručno tesane daske s inicijalima i izrazima ljubavi nekadašnjih ljubavnih parova. To je jedno od rijetkih zagrebačkih mjesta koje još i danas svjedoči tadašnje bogatstvo duha i prijateljstva. O tome govori i anegdota koju nam je Bruno ispričao. Naime, mladi par je rezervirao večeru na koju su došli roditelji. Ušavši u restoran, gospođa je stala u kut kod šanka, drhtala i skoro zaplakala. Bruno ju je upitao: “Je li sve u redu?” Ona je odgovorila: “Znate, ovdje sam upoznala svoga muža!” Bio je to svojevrsni povratak u prošlost, kao u vremenskom stroju. Upravo sve to Karaku čini Karakom.

Karaka je sada tex-mex restoran

A zašto joj je onda promijenjeno ime? Današnji suvlasnici Saša Horvat i Milovan Dudić nekada su vodili meksički restoran u Jurišićevoj ulici i poželjeli su nastaviti s tom tradicijom u Karaki. No onda se postavilo pitanje kako će se gotovo preko noći riblji restoran pretvoriti u meksički? Ideju za to dala je kuma restorana Fiora Stanić koja je smislila kako su karaku (drvenu brodicu) oteli gusari (pirati) i sada na njoj svira latino glazba. Tako je Karaka postala popularan tex-mex restoran, koji posebice prepoznaju stranci. Na jelovniku se nudi meksička hrana, puna povrća, a Bruno dodaje kako ljudi pogrešno misle da je riječ o ljutoj hrani. Ako žele ljuću hranu, gosti sami mogu dodati razne umake. Osim toga, na jelovniku je i roštilj, a sve se priprema na drveni

Karaka je postala tex-mex restoran tako što su karaku oteli gusari i sada na njoj svira latino glazba, ideja je Fiore Stanić ugljen. Meksička hrana se također priprema na roštilju tako da sve to ima poseban okus. Sezonski ili povremeno ubace se neka nova jela, prilagođena sezoni ili ponudi, ali to je samo 10 do 20 posto ukupne ponude jer su gosti navikli na standard – burgere, rebrica, krilca, salate, chimichange, enchilade, burritose, tacose, fajitase... Karaka je mjesto gdje se može opušteno doći na nekoliko tapasa ili pak samo popiti piće u ugodnoj atmosferi. Suvlasnici Karake ne žele dostavu koja bi se odvijala baš u vrijeme kada im se gosti okupljaju u restoranu, pa bi, nažalost, netko morao čekati. Ipak, nudi se mogućnost organizacije domjenaka u Karakinom ili

55

prostoru klijenata. Osim toga, oni pomažu u osmišljavanju prostora i ideje za jelovnik večere. “U suradnji s Pavom Kremenićem želimo ponovno organizirati druženja ljudi koji su nekada dolazili u Karaku, a jedna od ideja nam je da se tu pomire Ćiro i Zdravko Mamić jer su se njih dvojica nekada ovdje dobro zabavljala. Želimo da se barem dva puta godišnje održavaju zabavne manifestacije, kao podsjetnik na druženja iz 80-ih i 90-ih godina”, ističe Elezović.

U ponudi isključivo hrvatska vina

I dok se u Karaki ljudi druže uz ugodne zalogaje i pitaju se kamo će iza ručka ili večere, Elezović kaže kako se druženje i zabava mogu nastaviti u nedalekom Red Red Wine baru koji vodi on sa svojim sinom Lukom. Bar istog naziva otac i sin vode i na Hvaru. Prije nekoliko godina preuzeli su taj bar smješten u maloj, mirnoj ulici, 40 metara od rive do koje dolaze kruzeri s turistima. “Luka tamo radi sam jer se tako može posvetiti gostima. Moram naglasiti da smo prije nekog vremena na TripAdvisoru bili

Business & Lifestyle | B&L


GASTRO na trećem mjestu, između svih restorana, klubova, wine barova i restorana. Naš mali wine bar prepoznaju parovi i klijentela od 40 do 60 godina”, ističe Elezović. U Red Wine baru nude se isključivo hrvatska vina jer Elezovići smatraju da ljudi koji im dolaze već poznaju svjetska vina. “Na Hvaru postoji dugogodišnja tradicija proizvodnje vina. Stranci ne znaju ništa o tome nego jednostavno sjednu na simpatično mjesto, kako nazivaju naš wine bar, i tada ih upoznajem s našim vinima. Promoviramo i prodajemo vina malih obiteljskih vinarija, a stranci ne traže samo hvarska vina nego i vina iz ostalih hrvatskih regija”, rekao je Bruno Elezović. Kroz wine tasting - Upoznaj Hrvatsku kroz čašu vina, svoje goste upoznaju s bijelim, crvenim i rose vinima koji se proizvode u svim hrvatskim regijama.

Želimo da se barem dva puta godišnje održavaju neke manifestacije, kao podsjetnik na druženja iz 80ih i 90-ih godina, ističe Elezović

Po uzoru na Hard Rock Caffe

Nakon prve uspješne poslovne godine na Hvaru Luka se vratio u Zagreb i razmišljao o tome hoće li otići u inozemstvo ili ostati raditi s ocem. Bruno ga je nagovorio da ne odlazi jer je želio provoditi vrijeme sa sinom u Hrvatskoj. Otvorili su Red Wine bar u Hebrangovoj ulici u Zagrebu gdje dolazi drugačija publika nego na Hvaru, pa im žele pokazati da i u glavnom hrvatskom gradu postoji mjesto gdje se može zabaviti uz kvalitetna hrvatska vina. “Kroz edukaciju i zabavu možemo ponuditi posebne oblike zabave kroz prezentaciju malih vinara. U zadnje dvije godine pokazalo se da ljudi vole doći k nama na čašu vina i male zalogaje, tapase, koje radi Drago Bošnjak, nekadašnji natjecatelj poznatog kulinarskog showa 3, 2, 1 kuhaj!”, istaknuo je Bruno Elezović. Zagrebački Red Wine bar uređen je po uzoru na Hard Rock Caffe jer je Bruno nekada vodio restoran u tom kultnom baru. U Red Wine baru nalazi se 126 memorabilija Dražena Vrdoljaka, poznatog rock kritičara. “To je dio mog, osobnog dijela koji sam doživljavao kao ugostitelj”, sjetno kaže Bruno. Uz uživanje u vinu i gastro zalogajima gosti uživaju i u jazzu, Ruby Tuesdayju, klapama ili tamburašima te disko glazbi 80-ih godina.

B&L | Business & Lifestyle

“U Zagrebu smo se mučili nekoliko mjeseci jer je ovdje drugačije nego u Hvaru gdje gosti sami dolaze u bar. Problem je u tome što smo u vremenu u kojem jesmo, no drago mi je što se Luka kao mali ugostitelj diže od nule. On će s vremenom selektirati svoje goste koji će ga prepoznati kroz kvalitetu, uslugu i cijenu. On nije nametljivo susretljiv nego je jednostavan i fin. Ima tehniku, a terminologiju upija kroz promocije vina malih vinara. Te promocije smo organizirali u zagrebačkom Red Wine baru”, istaknuo je Bruno napominjući kako će Luka daljnjim školovanjem za barista ili sommeliera dobiti dodatno znanje koje će uz svoju osobnost prezentirati gostima. “Ljudi vole da im se preporuči vino, ali u tome ne treba pretjerivati. Nismo se prodali nikome tako što smo s nekim napravili ugovor, pa će taj diktirati koja ćemo vina prodavati. Možemo birati mala obiteljska gospodarstva i male obiteljske vinarije, a s druge strane, smatramo da velike vinske kuće i vinoteke te distributeri vina mogu osigurati razinu ponude, no mi smo se ipak opredijelili za hrvatska vina”, rekao je Bruno Elezović.

After work zabava

Kroz edukaciju i zabavu možemo ponuditi posebne oblike zabave kroz prezentaciju malih vinara, kaže Elezović

56

Većina gostiju su mladi ljudi koji otkrivaju novu vrstu zabave uz vino. Danas je pivska industrija jaka, tako da većina lokala brzo pobjegne u njihove akcije, a Elezovići se trude ponuditi gostima novi oblik zabave. Dosad su radili nekoliko događanja, primjerice Sjećanje na Zvečku koju su organizirali Radovan Bek i Zoran Pezo, a nekoliko puta se organizirala manifestacija pod nazivom Sjećanje na Saloon kako bi se privukle generacije koje su nekada zalazile u zagrebačke klubove. Kroz takve manifestacije se selektira i publika koja dolazi u Red Wine bar. “Radimo od 17 do 2 sata ujutro. Od 17 sati nudimo after work s posebnim cijenama gdje poslovnim ljudima omogućujemo druženje s prijateljima poslije posla uz čašu vina i lagane zalogaje. To je najpopularniji termin za poslovne ljude jer je prigodna cijena i opuštena atmosfera”, zaključuje Bruno Elezović.


ZA SRCE I DUŠU

Čudesna pobjeda vještine, umijeća i upornosti nad škrtom prirodom

N

a Mediteranu, na toj vjetrometini civilizacija, gotovo na raskrižju epoha, nalazimo Benkovac, mjesto u Dalmatinskoj zagori gdje se prostire vinograd Korlat. Okružen je makijom i kamenom, iznad njega sunce, dok je licem okrenut prema moru. Jako sunce te škrto, vjetrovima šibano tlo daju osebujne karakteristike Korlat vinima. Riječ je o pionirskom pothvatu u Hrvatskoj gdje je iz krša, posebnim agrotehničkim mjerama i posebnim strojevima, smljeven kamen te stvorena idealna kombinacija zemlje i kamena za uzgoj svjetski cijenjenih sorti cabernet sauvignona, syraha i merlota. Posebnost položaja Korlat leži i u terroiru; vinograd nastao u ekstremnim uvjetima ima najvišu točku na tristotinjak metara nadmorske visine i cijeli je okrenut prema moru, a u zaleđu se izdižu zadivljujući vrhovi Velebita. Korlat je svakako najljepši

B&L | Business & Lifestyle

58

veliki vinograd u Hrvatskoj, a nekoliko sati u korlatskim vinogradima omogućuje nam da pomirišemo, osjetimo i uistinu doživimo vrućinu, kamenjar i grožđe jednog od najljepših dijelova Hrvatske u kojem nastaju neka od najboljih hrvatskih vina. Vrhunska vina KORLAT SYRAH, MERLOT, CABERNET SAUVIGNON ponosno pokazuju sva svoja zavidna svojstva, od iznimne boje, aroma crnoga bobičastog voća pa do svježih, uravnoteženih kiselina. Korlat vina iz berbe u berbu dobivaju izvrsne ocjene, što se mora zahvaliti i jedinstvenoj mikroklimi na Korlatovim pločama. Od sirovina francuskog sortimenta proizvodi se i baza za autentične rakije i likere iz istoimene linije, KORLAT RAKIJE I LIKERI. Loza barrique i Travarica barrique sa smiljem jedinstveni su predstavnici hrvatskih premium rakija. Šipak i divlja ruža, Aronija i Medica s propolisom priznati su likeri i istaknuti u društvu pravih ljubitelja i znalaca.


SYRAH

CABERNET SAUVIGNON

MERLOT

Syrah, sorta koja je dugo vremena zapostavljana u vinogradima, danas se s mnogo uspjeha uzgaja u najznačajnijim vinogradarskim regijama svijeta. Svoje gotovo idealno mjesto pod suncem syrah je našao i na korlatskom kršu dokazujući svoju iznimnu kvalitetu. Korlat Syrah je duboke tamne crvenoljubičaste boje, snažne bogate strukture. Intenzivno koncentrirano i začinjeno aromama zrelog bobičastog voća poput kupine i crnih grožđica. Snažnoj kompleksnosti i osobnosti mirisa pridonose i lijepo usklađene arome kave, crne čokolade te diskretna aroma duhana koja je dijelom iskaz aromatskog potencijala, a dijelom rezultat brižne njege vina u hrastovim bačvama. Vino je živo, toplo, uravnoteženo, trajno i zrelo. Kompleksnost i struktura ovog vina zasigurno jamči i buduća velika ostvarenja temeljena na individualnosti sorte i mogućim uspjelim blendiranjima.

Cabernet sauvignon je sorta nastala spontanim križanjem cabernet franca i sauvignona. Na kvalitetu vina u značajnoj mjeri utječu mikroklimatski uvjeti uzgoja vinove loze. Korlatski položaj je upravo taj koji svojim karakteristikama jamči individualnost i vrhunsku kvalitetu vina, ove svjetski vrijedne i priznate sorte. Vinski znalci smatraju ga kraljem crvenih vina što mnogočime i opravdava. Korlat Cabernet Sauvignon je izrazito tamne, duboke, gotovo crne boje s karakterističnim ljubičastim odsjajem. U aromatskom profilu karakterizira ga bogatstvo raznovrsnih aroma poput šljiva, borovnica, crnog ribiza, te diskretne začinske note. Vino je puno, harmonično, koncentriranih aroma, nešto izraženije svježine s dosta zrelih tanina. Brižnom dugotrajnom njegom u hrastovim bačvama sljubljeno je u jedinstveno vino za odabrane trenutke.

Merlot je sorta koja je po svom potencijalu vrlo prilagodljiva različitim uvjetima proizvodnje. Upravo je korlatski položaj taj koji svojim mikroklimatskim uvjetima, prirodno, uz minimalnu intervenciju vinogradara, ima optimalan odnos svih uvjeta za rast loze, a grožđe proizvedeno u takvom terroiru osigurava potencijal vina za pamćenje. Korlat Merlot je vino sjajne, tamnocrvene boje, njegovano u hrastovim bačvama. Snažne, bogate strukture, podržano aromama zrelog crvenog voća trešnje i maline, dodatno harmonizirano diskretnim začinskim aromama. Dugotrajan bogat okus uz ravnomjernu svježinu i meke, zrele tanine daje vinu dodatnu dimenziju i finu glatku teksturu.

59

Business & Lifestyle | B&L


POSJETILI SMO

VINARIJA BOCK, VILLÁNY, MAĐARSKA

ČUDESNI

vinski podrum s Bockovom kapelicom József Bock u svojoj vinariji puni milijun butelja godišnje, a obitelj se odlučila na premium uslugu - vinski podrum na 5000 četvornih metara za svečanosti i koncerte, Hotel Bock Ermitage s četiri zvjezdice i vrhunski restoran Tekst: Goran Gazdek

U

Villányju na jugu Mađarske dvjestotinjak je vinarija, podruma i kušaonica. Tamo se loza uzgaja na 2600 hektara najčistijeg vapnenca, proizvede gotovo 70.000 hektolitara vina po berbi, a zbog vinskih cesta i zaokružene turističke priče mjestašce od 3000 stanovnika u Županiji Baranja na granici s Hrvatskom, ostvari gotovo 30.000 noćenja godišnje. Tim brojkama značajno pridonosi

Vinarija Bock, jedna od najuspješnijih ne samo u Vilanskom vinogorju nego i u cijeloj Mađarskoj. Vlasnik vinarije József Bock deveta je generacija u obitelji koja se bavi vinogradarstvom i vinarstvom. Posao je preuzeo 1988. nakon očeve smrti, a profesionalnu karijeru enologa započeo 1991. godine kada su u Mađarskoj ugašeni veliki kombinati, a malim vinarima pružena prilika da tržištu ponude svoje proizvode. “U socijalističkoj Mađarskoj nije bila važna kvaliteta nego količina. Danas je potpuno obrnuto što je sasvim normalno za kraj u kojem su vino

Restoranski jelovnik je prilagođen vinima i sva se jela odlično slažu s nekim od 26 vina na karti

B&L | Business & Lifestyle

60

proizvodili Kelti i Rimljani”, kaže Bock koji danas obrađuje 75 hektara vinograda na 10 najplodnijih vilanskih padina, a na još toliko površina ima ugovorenu proizvodnju s kooperantima. Svi zajedno njeguju sorte portugizac, kadarku, frankovku, cabernet franc, merlot, cabernet sauvignon, syrah i pinot noir.

Izvoz u 28 zemalja

“Većina naših vinograda se nalazi na južnoj strani brda, na lokalitetu Kopár. Inače je cijelo vinogorje zahvaljujući izuzetnom položaju i utjecaju Crnog, Mramornog i


Egejskog mora, odnosno submediteranske klime, izuzetno povoljno za uzgoj najkvalitetnijih crnih sorti pa nam bijele čine tek 13 posto ukupne proizvodnje. To su najtoplija područja u Mađarskoj s prosječnom temperaturom od 12 do 21 stupnja i idealnim omjerom oborina gdje grožđe dosta brzo sazrijeva i daje puna, začinjena i snažna vina”, objašnjava nam Bock u restoranu svog hotela s četiri zvjezdice. Bock u svojoj vinariji puni milijun butelja godišnje, otprilike 120.000 litara crnog i 150.000 litara Mađarima sve omiljenijeg rosea. Od toga 80 posto proda u svom restoranu ili plasira na domaćem tržištu, a ostatak izvozi u 28 zemalja. U Corinthia Grand Hotelu Royal u Budimpešti otvorio je vinski Bock Bistro, u kojem gostima nudi najbolja mađarska vina, a nešto slično otvorio je i u glavnom gradu Danske Kopenhagenu. Njegova Libra je prema ocjenama Decantera, najznačajnijeg svjetskog vinskog časopisa i vinskog portala sa sjedištem u Londonu na čije se ocjenjivanje šalje 150.000 uzoraka iz cijelog svijeta, već nekoliko godina u samom svjetskom vrhu kvalitete, pa nije čudo da za butelju tog vina, ovdje u restoranu, valja izdvojiti 65 eura. Restoranski jelovnik je prilagođen vinima i sva se jela odlično slažu s nekim od 26 vina na karti, a ispod svakog jela naznačeno je vino koje kuća preporučuje. Prva butelja naručena u restoranu ne mora se platiti jer je poklon kuće. Velik je izbor svježih rosea koji savršeno pristaju mađarskim specijalitetima, a kuharsko osoblje prati svjetske trendove u gastronomiji pa smišlja zanimljiva jela temeljena na tradiciji nacionalne kuhinje.

Guščetina i divljač

Specijaliteti su i jela od guščetine, a kuriozitet je divljač - jelovnik se slaže prema onoj koju je, kao strastveni lovac, ulovio sam Bock. Za nas su pripremili perkelt od obraza svinje mangulice s tjesteninom sa sirom i vrhnjem uz chardonnay i odličnu kupažu od sedam sorti. Kad smo već kod kupaže, valja spomenuti i zanimljivu igru riječi - Bock’n’Roll, kupažu od pet sorti koju

Jedan krak podruma završava okruglom dvoranom zadivljujuće akustike, a u njenoj je sredini zodijak

razdoblju od 1994. do 2013. godine. Podrum ima dvije etaže i nekoliko krakova. Stari dio podruma, Jammertál, u obiteljskom je vlasništvu od 1850. godine. Komunističke vlasti oduzele su im ga 1946. i vratile 1958. kada je prvi put nadograđen. Jedan krak podruma, dugačak stotinu metara, završava okruglom dvoranom zadivljujuće akustike, 14 do 16 metara pod zemljom. U njenoj sredini je atrakcija koju turisti ne propuštaju - zodijak promjera sedam metara s iscrtanim horoskopskim znakovima. Ako dvije osobe stanu na rub bilo kojeg znaka na razdaljini od pola metra i jedan drugom nešto tiho kažu, riječi se neće razaznati, ali zato će ih vrlo jasno, kao da mu šapću na uho, čuti onaj tko se nalazi na rubu suprotnog kraja zodijaka, dakle na sedam metara udaljenosti. Za tu akustičku posebnost dvorane nazvane Bockova kapelica, odgovoran je inženjer akustike Ferencz Heimann.

Četiri puta nadograđivan podrum

Vino je moja strast i svu radost vezanu uz njega želim dijeliti s drugima. je napravio Józsefov sin. Osim oca i sina, u vinariji rade još dva enologa. Prema podacima turističke zajednice u vilanskoj regiji je 3500 punktova za vinske degustacije, 900 hotelskih kreveta, i 1100 stolica u restoranima. Svako se ovdje domišlja kako ponudu učiniti atraktivnom i konkurentnom kako bi obogatio sadržaje i Villány učinio što poželjnijom destinacijom. Obitelj Bock se odlučila na premium uslugu – čudesni vinski podrum na 5000 četvornih metara za svečanosti i koncerte, Hotel Bock Ermitage s četiri zvjezdice i vrhunski restoran, sve sagrađeno u više etapa u

61

Na kraju podruma smješteno je 1400 barrique bačvi poredanih u nizu, a u posebnoj prostoriji omeđenoj željeznim rešetkama u pretincima na zidu od cigle čuvaju se brojne privatne vinske arhive od kojih su mnoga vina kupljena upravo kod Bocka. Podrum je četiri puta nadograđivan, zadnja investicija bila je 2012. godine, a danas ga gosti u polusatnom obilasku besplatno mogu razgledati pet puta dnevno, svaka dva sata od 10 do 18 sati. U hotelu je wellness centar s parnom kabinom, finskom saunom, hidromasažnom kadom i unutarnjim bazenom, a za djecu bogato opremljena igraonica. Svi gosti restorana, hotela ili podruma mogu uzeti i časopis Bock, o kulturi vina i hrane koji redovito izdaju. Mogao bi József Bock satima, s puno ljubavi pričati o vinu, vinskom turizmu i vinskoj povijesti svoga kraja, i mi bismo ga mogli s pozornošću slušati upijajući mudrosti, iskustva i znanja. Zato će često kazati: “Vino je moja strast i svu radost vezanu uz njega želim dijeliti s drugima”.

Business & Lifestyle | B&L


IZA 17

IVO BRZICA

Od poduzetnika, p

PRIZNATOG VIN Nije nam cilj i motivacija velika proizvodnja nego visokokvalitetna vina s korektnom cijenom. Zato nismo i nećemo razvijati vinograd u velikim hektarima, pa smo od malih vinara među manjima Tekst: Goran Gazdek

poluotoku dugačakom 11 kilometara - od granice do Aljmaša i širokom pet kilometara od sjevera prema jugu, na 170 metara nadmorske visine. S obzirom na krajolik i prekrasnu poziciju odlučili smo ga proširiti i sagraditi malu vinariju tako da smo 2008. godine posadili dodatna tri hektara pa sada imamo 24.000 trsova loze, od kojih 10.000 bijelog i 14.000 crnog grožđa. Od bijelih sorti imamo graševinu i chardonnay, a od crnih cabernet sauvignon, merlot i vranac. Bio je to samo hobi, nisam se mislio ozbiljno time baviti. Volim popiti čašu dobrog vina, motivacija mi je bila da nešto probam napraviti kao vinoljubac, a ne biznismen. Prva profesionalna berba bila je 2011. godine kada smo s prvim vinima izašli na tržište.

O

sječki poduzetnik Ivo Brzica u svijet gospodarstva kročio je 1992. godine osnivanjem tvrtke Novocommerce koja je kasnije postala ovlašteni uvoznik i distributer traktora i kombajna poznate marke John Deere. Posao s ratarskom mehanizacijom svjetskog brenda išao je sjajno, prodano je 1600 traktora i 120 kombajna, a nije bilo čovjeka u poljoprivrednom biznisu koji nije čuo za Novocommerce. A onda je 2014. godine tvrtku odlučio prepustiti francuskoj grupaciji Monnoyeur i iz temelja promijeniti područje svog poduzetničkog djelovanja. Počeo se baviti vinogradarstvom i vinarstvom, a kvalitetom svojih vina vrlo brzo je stekao simpatije pilaca i čvrsto se etablirao na vinskoj sceni Hrvatske. Njegovi vinogradi, vinarija i kušaonica nalaze se u Erdutu, iznad jednog od najvećih i najljepših meandara na cijelom toku Dunava, točno na polovini moćne rijeke dugačke 2800 kilometara.

U smislu marketinga slavonskih vina, posebno Podunavlja kao podregije kontinentalne Hrvatske, trebamo iskoristiti mogućnost Dunava koji u dužini od 135 kilometara prolazi kroz Hrvatsku od Batine do Iloka i povezati sva tri vinogorja – baranjsko, erdutsko i iločko u jednu cjelinu. Povezivanjem bismo dobili brend Dunava koji je poznat širom Europe i svi su za njega čuli

Zašto ste odlučili napustiti unosan biznis i karijeru uspješnog trgovca poljoprivrednih strojeva? - Jednostavno sam se nakon niza godina želio okušati u novom poslu koji mi pričinjava posebno zadovoljstvo, te iskoristiti iskustvo koje sam stekao u tome poslu do tada. Mislim da perspektiva proizvodnje vina, hrane i sve to zajedno u kombinaciji s turizmom predstavlja budućnost Hrvatske, a taj posao možeš raditi iz vlastitog doma sa svojom obitelji. je počela Vaša vinska priča? •- UKako Erdut smo došli 2000., dvije godine na-

kon mirne reintergracije i tamo na jednom i pol hektaru zatekli nasad vinograda star otprilike tridesetak godina. Mikro lokacija se zove Busija, nalazi se na dunavskom

B&L | Business & Lifestyle

62


reko vinoljupca do

ARA

63

Business & Lifestyle | B&L


IZA 17 I, kakve su bile reakcije? •- Reakcije su bile vrlo pozitivne, dobili smo

niz priznanja na ocjenjivanjima vina širom Hrvatske, ali i u susjednim zemljama. Mislim da su svi oni bili posebno ugodno iznenađeni kvalitetom naših crnih vina. Što karakterizira Vaša vina? •- Naša vina su dosta mineralna, kad ih pi-

jete osjetit ćete slankastu notu što je karakteristika tla na kojima loza raste – glina i pijesak, čisti les. Možda stotine metara naslage što je vrlo pogodno za uzgoj grožđa. Imamo dosta dobre šećere i alkohole u vinima, a istovremeno uspijemo zadržati razinu kiseline tako da su vina svježa i fina što je zasluga velikog broj sunčanih dana, gotovo 250. Crna vina radimo uglavnom u hladnoj fermentaciji što znači da odmah nakon prešanja mošt hladimo na 12 do 13 stupnjeva. Alkoholna fermentacija traje 30 do 35 dana i na taj način dobijemo fine voćne arome koje sačuvamo tako da to vino djeluje prilično svježe. Blagodat za vinograde je sjeverni

Naša je najveća vrijednost to što nam se vinarija nalazi u samom vinogradu vjetar iz Bačke, Kopačkog rita i Baranje koji povoljno djeluje na njegovu zaštitu od bolesti, prije svega u onim vremenima kad ima vlage i kiše jer se vinograd brzo osuši. No naša najveća vrijednost je to što nam se vinarija nalazi u samom vinogradu. Sve grožđe možemo ručno donijeti u nju čime sprečavamo eventualne neželjene pojave koje se mogu javiti nakon berbe, na putu do preše ili muljače. Idealno bi bilo kada bi se grozd mogao ubrati i odmah napraviti mošt. To je, naravno, nemoguće, ali svako vrijeme koje produljuje taj proces negativno utječe na kvalitetu vina. Sva vina koja sada proizvodimo su čista suha vina što znači da u ovom trenutku nemamo više od 1,5 grama ostatka šećera na litri vina. Crna vina su pomalo iznenađenje u tom •području s obzirom na to da većina vinara

uglavnom proizvodi bijela vina. Zašto ste se odlučili za crne sorte? Za vranac koji, vrlo vjerojatno, jedini uzgajate u kontinentalnoj Hrvatskoj? - Iz prostog razloga što su terroiri i klima izuzetno pogodni za proizvodnju crnih sorti grožđa. Mladi nasad za koji su klonovi kupljeni u Italiji, u korporaciji koja proizvodi gotovo sto milijuna cjepova godišnje, pokazali su se kao pun pogodak. Nasad vranca smo zatekli i obnovili novim nasadom koji se jako dobro primio u našim uvjetima i izvrsno rađa. Sva crna vina smo barikirali tako da na tržište izlazimo tek nakon treće ili četvrte godine nakon berbe. Prije toga obvezno ih držimo još 12 mjeseci u bocama, u podrumu, kako bi se još stabilizirala i maksimalno dozrela. U nekoj budućoj strategiji proizvodnje crnih vina moja želja je da pedesetak posto budu

Mislim da perspektiva proizvodnje vina, hrane i sve to zajedno u kombinaciji s turizmom predstavlja budućnost Hrvatske, a taj posao možeš raditi iz vlastitog doma sa svojom obitelji kupažirana vina, ali samo u godinama najboljih berbi. U godinama kad to nije tako, nećemo ih raditi. Od ove godine krećemo s proizvodnjom još dva vina, rosea na bazi caberneta i cabernetom na granici između polusuhog i poluslatkog vina sa 10 grama ostatka šećera.

Kako ste organizirali posao u vinogradu i vinariji? Koliko je ljudi angažirano? - Visoko smo mehanizirani tako da imamo jednog stalno zaposlenog radnika koji vodi brigu o vinogradu. Strojevi imaju kapacitet za obradu 20 i više hektara što nam daje mogućnost da u kratkom roku obavimo sve potrebne radnje, a po potrebi angažiramo dodatnu radnu snagu. Imamo savjetnike u vinariji i vinogradu te tehnologe koji nam pomažu da postignemo što veću kvalitetu. S obzirom na to da je riječ o obiteljskom poslu, on ne donosi samo odgovornost i obveze nego i zadovoljstvo jer su u cijelu priču uključena i moja djeca Borna (25), Hrvoje (31), Vice (30), Ivo (22) i Vinka (18).

B&L | Business & Lifestyle

64


S približno 50.000 butelja godišnje spadate u grupu malih butik vinarija. Ima li mogućnosti širenja vinograda i povećanja proizvodnje? - Nije nam cilj i motivacija velika proizvodnja nego visokokvalitetna vina s korektnom cijenom. Zato nismo i nećemo razvijati vinograd u velikim hektarima, pa smo od malih vinara među manjima. Ne prihvaćam ekonomske teorije koje govore da kako bi netko mogao biti profitabilan, mora imati 20 hektara vinograda i proizvoditi 200.000 do 300.000 butelja vina. S obzirom na veličinu, kvalitetu proizvoda i kapacitet ne možemo proizvoditi vina niže cjenovne kategorije. Mislim da je puno lakše prodati visokokvalitetna vina nego vina srednje kvalitete. Smatram da se kvalitetom treba fokusirati na vlastitu vinsku publiku i cijelu priču vezati uz turizam. stvoriti vlastitu vinsku publiku? •- UKakosklopu vinarije imamo kušaonicu, ra-

dimo preko vikenda i po najavama drugim danima. Od slučaja do slučaja ponudimo i po neki slavonski specijalitet, prije svega tu mislim na kulen i druge slavonske delicije. Hrvatska vinska kultura se sve više razvija i samim time imamo sve više posjetilaca u vinariji koji sa zanimanjem kušaju naša vina, a i sve više naših posjetilaca se ponovno vraća u našu vinariju.

Za proizvodnju crnog vina odlučio sam se jer su terroiri i klima izuzetno pogodni za proizvodnju crnih sorti grožđa

Dunav je turistička rijeka, ispod naše vinarije svakodnevno prolazi nekoliko kruzera. Treba raditi na tome da skrenemo putnike namjernike koji idu dunavskom rutom prema Novom Sadu, Beogradu i Crnom moru. Naše područje je toliko malo da ga nema smisla cjepkati na projekte i strategije od sela do sela ili od vinogorja do vinogorja nego to trebamo povezati u jednu priču. Strategija razvoja turizma treba predvidjeti konkretne mjere pomoći mladim ljudima da naprave infrastrukturu i ne odlaze iz Slavonije. U Erdutu je nekoliko Nijemaca i Austrijanaca kupilo imanja i veći dio godine tu žive. To samo govori da ovo područje ima velike potencijale koje stranci prepoznaju. Bojim se da ako se nešto snažno ne poduzme na poticanju mladih ljudi za ostanak, za desetak godina ovdje će se govoriti engleski jezik. Kad stranci otkriju prirodni raj, vrlo brzo će biti popunjen. Oživljavanjem turizma, jer industrije više nema, stvaraju se uvjeti da mladi ostanu i da se cijeli kraj ponovno digne na noge Je li Baranja dobar primjer razvoja vinarstva •i kontinentalnog turizma?

- Baranja je nešto što je za svaku pohvalu. Kao i u svakom drugom poslu, i ovdje je slučaj da je njenu strategiju i realizaciju iznijelo nekoliko entuzijasta. Pokazalo se da

Tko su gosti kušaonice? •- Našu vinariju posjećuju gosti iz cijele Hr-

vatske, naravno, prije svega Osječani. Od travnja do listopada imamo grupe od 30 osoba s njemačkog kruzera koji jedanput mjesečno, na putu do Crnog mora, pristaje u Osijeku i oni dolaze kušati naša vina. Slavonija, a samim time i Erdut, postaju sve interesantniji i pojedinim stranim gostima koji pored prekrasne prirode i kulturnih spomenika posjećuju i našu vinariju.

Što osim vina u budućnosti možete ponuditi turistima? - Novcem europskih i nacionalnih fondova koji pomažu razvoj vinogradarstva i vinarstva planiramo izgradnju nove moderne vinarije na 1500 kvadrata. Do kraja ove godine uredit ćemo dvije visokokomforne kuće za odmor, jednu za šest, drugu za osam osoba, koje će biti opremljene wellnesom i prostorima za rekreaciju. Zanima nas isključivo elitni turizam visoke kategorije. Najveća prednost našeg područja je priroda koja daje mogućnost raznih aktivnosti. Imamo jednu od najljepših biciklističkih staza u nekoliko dužina, od sedam do 30 kilometara. Pored nas prolazi biciklistička Dunavska ruta europske oznake broj 6. Tu je i mogućnost lova i ribolova, trekkinga i vožnje kvadova, a marijansko svetište Gospe od utočišta u obližnjem Aljmašu jamči razvoj vjerskog turizma.

Vinogradi, vinarija i kušaonica nalaze se u Erdutu, iznad jednog od najvećih i najljepših meandara Dunava Prirodne predispozicije su tu, ima nekoliko •vinara i OPG-ova sa zanimljivim ponudama,

ali za ozbiljniji razvoj to nije dovoljno. Postoji li strategija razvoja turizma hrvatskog Podunavlja? - U smislu marketinga slavonskih vina, posebno Podunavlja kao podregije kontinentalne Hrvatske, trebamo iskoristiti mogućnost Dunava koji u dužini od 135 kilometara prolazi kroz Hrvatsku od Batine do Iloka i povezati sva tri vinogorja – baranjsko, erdutsko i iločko u jednu cjelinu. Povezivanjem bismo dobili brend Dunava koji je poznat širom Europe i svi su za njega čuli.

65

je bila vrlo smislena i da je projekt isplativ i profitabilan. Mislim da isto tako možemo napraviti i u Erdutu. Ali dobar primjer može biti i Mađarska koja je dobro iskoristila fondove Europske unije za podizanje standarda i infrastrukture u vinskom turizmu pa sada selo od 2500 stanovnika ima 670 postelja i 50.000 noćenja godišnje. To su frapantni podaci za nas jer cijelo erdutsko vinogorje ostvaruje samo 2000 noćenja, a potencijal je daleko veći. Vjerujem da naš kontinentalni turizam može trajati svih 365 dana u godini jer ne zna se koje je godišnje doba ljepše i koje daje veće mogućnosti.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

KREŠO MARIĆ, MAJSTOR PIVAR

CRAFT NIJE OBRT NEGO UMJETNOST Mislim da je jedna od najvažnijih karakteristika piva to što ono zbližava ljude, što nam omogućava da se opustimo. Osim dobrih ljudi i dobrog piva ne treba nam ništa u životu. U dobra piva ugrađeno je puno ljudskog rada, a možemo reći da je ugrađena i ljudska duša

Tekst: Goran Gazdek

G

dje god se u Hrvatskoj uživa u craft pivu, dovoljno je samo spomenuti majstora pivara Krešu Marića iz Daruvara pa da se blagovanje učas pretvori u svetkovinu. Pivo je njegov život, ishodište iz kojeg crpi snagu, smisao svega kreativnog i sasvim osobna oda radosti. Malo je ljudi koji se bave onim što uistinu vole. Još je manje onih koji se raduju svakom novom radnom danu i koji na poslu istinski uživaju,

B&L | Business & Lifestyle

a da pritom nemaju etiketu radoholičara. Zbog tih vrlina, ali i znanja koje nesebično daruje drugima Krešo ima golemi ugled i popularnost među craft pivarima, branša ga iznimno cijeni, a sve ono što govori o pivu uzimaju s velikom dozom strahopoštovanja. Bio je prvi majstor pivar koji se na kartonskom pakiranju specijalnog jubilarnog piva izravno obratio potrošačima savjetima kako piti pivo. Zbog doprinosa u njegovanju proizvodnje piva po češkoj tradiciji, održavanju standardne kvalitete respektabilnog brenda Staročeško, nadaleko poznatog po korištenju

66

isključivo prirodnih sastojaka u spravljanju specijalnih craft piva i organizaciji Sajma neovisnih pivara koji se održava u sklopu Dana piva u Daruvaru, Krešo je prošle godine nagrađen priznanjem Čovjek ključ uspjeha Hrvatske turističke zajednice i Hrvatske gospodarske komore. “Svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svojoj profesiji obogaćuje turističku ponudu i svakom gostu, poznavatelju piva ili ne, na inovativan i jednostavan način približava umijeće i tradiciju proizvodnje piva što ga čini jednim od najboljih interpretatora turističke ponude Daruvara”, piše među ostalim


Pivo je postalo dio mene i koliko god sam ponekad poželio otići iz Daruvara - nisam mogao

EKSPERIMENTIRANJE OKUSIMA KAO STRAST Eksperimentiranje raznim okusima i namirnicama kojima oplemenjuje pivo Marićeva je strast. Do sada je skuhao piva oplemenjena orahom, divljom kupinom, metvicom, malinom, višnjom maraskom, barrique pivo s drvenim čipsom, a zadnji eksperiment je bila kupaža Russian Imperial Stouta s mirišljavim Tramincem pod nazivom TRAminskoPIvskiSekT (TRAPIST).

u obrazloženju nagrade. A specijalnim Imperial IPA pivom obilježit će 50 godina života i 25 godina radnog staža što je i povod ovom intervjuu. •Zašto pivo? - Pivo je puno više od pića! Još je Hamurabi, sedmi vladar amorićanske dinastije drevnog Babilona, zaštitio pivo. U Perziji se vojnike plaćalo pivom jer je u to vrijeme bilo vrednije od zlata. Pivo je bilo jedno od najzaslužnijih za razvoj moderne civilizacije jer nije bilo sigurno piti vodu. U pivu, naime, ne može narasti ni jedan mikroorganizam ili bakterija

koja je mogla izazvati smrtonosne posljedice. Ono što malo ljudi zna James Watt, pokretač industrijske revolucije, bio je tehnolog u pivovari, a parni stroj je prvu primjenu našao baš u njoj. Mislim da je jedna od najvažnijih karakteristika piva to što ono zbližava ljude, što nam omogućava da se opustimo. Osim dobrih ljudi i dobrog piva ne treba nam ništa u

67

životu. U dobra piva ugrađeno je puno ljudskog rada, a možemo reći da je ugrađena i ljudska duša. Ne propagiram alkohol, nego uživanje u dobrom proizvodu. Danas je pivo pod prevelikim pritiskom kao alkoholno piće što mislim da ne zaslužuje. To je logična posljedica komercijalizacije koju su napravile velike pivovare, ali craft vraća pivu ono što ono jest - izvanredan prehrambeni proizvod.

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU •A zašto Pivovara Daruvar? - Treća sam generacija u Pivovari Daruvar, najstarijoj industrijskoj pivovari u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Na istom je mjestu od 1840. godine. Plzenski tip piva, danas jedan od najraširenijih na svijetu, napravljen je dvije godine kasnije. Već su tada Daruvarčani bili spremni lansirati nešto što je vrlo slično plzenskom pivu. Prvi majstori pivari su bili Česi što se kasnije prenosilo generacijama. Moja mama je Čehinja, djedov brat je radio u pivovari, njihov otac također. Tradiciju je nastavio očev brat, u pivarskim krugovima vrlo poznati prof. Vladimir Marić koji je najzaslužniji za moje biotehnološko obrazovanje. Još kao dijete svakodnevno sam prolazio pored pivovare, cijelim gradom širio se miris sladovine s hmeljem, a pogled na velike oblake pare koji izlaze iz dimnjaka varionice bio je neizbježan. Formalno znanje o pivu i zvanje inženjera stekao sam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a ono stvarno i praktično u Daruvarskoj pivovari. Pivo je postalo dio mene i koliko god sam ponekad poželio otići iz Daruvara - nisam mogao. •Ni jedan grad u Hrvatskoj s industrijskom pivovarom nije tako čudesno vezan uz svoju tvornicu piva, a građani, bez obzira piju li pivo ili ne, posebno ponosni na pivarsko umijeće. Kakve to čarobne niti vežu pivovaru i Daruvar? - Daruvar je jedan od rijetkih gradova u kojemu se industrijska pivovara nalazi u središtu grada. Prije pedesetak godina zvala se Građanska pivovara, sladara, ledara, proizvodnja alkoholnih pića i munjara. Davala je kompletnu uslugu u ugostiteljstvu

Kad junaci u američkim filmovima dođu kući, otvore frižider, uzmu pivo s twist-off čepom i piju ga iz boce. Zašto, pobogu, pivo piti iz boce kada se tako gubi g sve ono što je vrijedno edno u njemu?

KAKO PITI PIVO?

• Osjetite bocu. Pivo mora biti hladno, ali ni u kojem slučaju ne trebaa pretjeri-

vati. Idealna temperatura za pivski užitak je od devet do 12 stupnjeva. a. Okanite se mitske predodžbe o “ledenom pivu” jer na preniskoj temperaturi ri nećete moći osjetiti bogatu aromu hmelja kakvu imaju kvalitetna piva

• Za potpuni užitak posvetite posebnu pažnju njegovu biljnom mirisuu koji

ćete najbolje osloboditi tako da osigurate razvijanje bogate pjene prii istakanju piva u čistu čašu za pivo. Uz piva bogata mirisom, uvijek mora ićii pjena koja se uzdiže preko ruba čaše

• Nakon istakanja piva u čašu pričekajte trenutak da se miris hme-

lja potpuno oslobodi. Zatim ispijte jedan veći gutljaj. Za razliku od ostatalih pića, pivo se ispija u većim gutljajima kako bi usna šupljina bila isspunjena pivom. Osjetite skladan odnos aroma slada i hmelja puštajući ući da vam pivo prelazi preko jezika i ždrijela.

• Puni doživljaj i istinsko uživanje u pivu dolazi nakon ispijanja kad se

u nosnicama i usnoj šupljini počinje razvijati ugodna aroma hmelja te zaostala bogata gorčina.

a• Ne zaboravite ponovno provjeriti miris jer se aromatični sastojci sla-

da, a osobito hmelja pojačano oslobađaju tijekom stajanja piva u čaši. ši. Aroma najviše dolazi do izražaja minutu-dvije nakon ulijevanja u čašu. ašu.

B&L | Business & Lifestyle

68

Daruvara i okolice, a dio grada napajao se strujom iz pivovare. Bila je vrlo važna gospodarska institucija u mjestu, a zgrada energane s kraja 19. stoljeća zaštićeni je spomenik industrijske arhitekture. Osim toga, nema obitelji iz koje netko nije radio u pivovari ili za pivovaru. Tko god je tu došao raditi, želio je i ostati i zaposliti svoje dijete. Ljudi koji rade u pivovari vezali su se uz nju, i možda su mogli pronaći drugi posao, ali ovo im je priraslo srcu. Globalizacijom jje p p pivo p postalo veliki biznis pa se danas pivovara muči da bi preživjela. Ovakvi pogoni u Njemačkoj i drugim velikim zemljama su pozatvarani jer nisu isplativi. Međutim, ako je netko nekada davno odlučio ovdje osnovati pivovaru, zadatak generacija je da prenose iskustva, a misija naše generacije je da je očuvamo i održimo.


69

Business & Lifestyle | B&L


INTERVJU

Danas je pivo pod prevelikim pritiskom kao alkoholno piće što mislim da ne zaslužuje •Je li i to razlog što se uz osnovni brend bavite specijalnim pivima? Nije li osnovna ideja craft revolucije proizvodnja u malim pogonima i malim količinama? - Ideja je vratiti se korijenima, proizvoditi nešto što se može konzumirati u kratko vrijeme na ograničenoj lokaciji jer to izaziva zadovoljstvo kod potrošača. Teško je u industrijskom mjerilu napraviti tako nešto jer koristimo velike kapacitete, ali uz puno odricanja i umješnosti uspijevamo raditi osam vrsta piva u staklu, plastici i kegu. Međutim, bilo koji proizvod iz naše pivovare, bez obzira na to koliko kvalitetan bio, neće u potpunosti imati percepciju crafta. Ako nema tu percepciju, ne može ostvariti ni tu cijenu. U našem pogonu je puno skuplje napraviti takvo pivo nego u nekom malom kotlu. Mi smo, kako bi rekla moja baka, ni vrit-ni mimo, već negdje između.

pivovarom. Vjerujem da je svakom čovjeku teško okrenuti leđa onome u što je četvrt stoljeća ulagao svoje znanje i trud. Kako da se odmaknem od svega toga, od svih tih ljudi? Mi živimo s ovom pivovarom i za nju! •Unutar pivske zajednice uživate veliki ugled. Crafteri o Vama govore sa strahopoštovanjem, zovu Vas, traže savjete i mišljenja. Da o Vama pišu mainstream mediji, nazvali bi Vas ‘kraljem crafta’. - I bio bi to promašaj. Nisam ja nikakav kralj. Mnogi su zaslužni za ovu scenu. To je više nekakav evolucijski dio - ljudima sijede brade i kose odaje se neko poštovanje. Ti mladi ljudi koji kreću u avanturu crafta

•Je li craft u Hrvatskoj dosegao vrhunac ili tu još ima prostora? - Prema mojim saznanjima, u Hrvatskoj danas ima 35 malih pogona u kojima se proizvodi pivo, a moglo bi ih biti barem 50. Svaki grad veći od 10.000 stanovnika trebao bi imati svoju pivovaru kao što je to nekada bilo.

Zašto onda to radite? Pivovara može i bez •crafta, a Vi biste živjeli mirnije. Što je to što

Vas pokreće? - Onaj tko je prvi skuhao jednu od danas razvikanih svjetskih marki piva koje se šepure na divovskim reklamama i televizijskim spotovima, sad bi se okrenuo u grobu. Zamislite biotehnologa u takvoj pivovari. On nema slobodu izraziti svoju kreaciju, mora paziti na troškove i ne smije odstupiti od zadanog recepta. Bogu hvala, ja imam tu priliku. Unatoč globalizaciji i strahovitom konzumerizmu vjerujem da je pivarskoj industriji moguće vratiti kreativnost i istodobno biti komercijalan. Craft nije obrt nego umjetnost, nešto što izlazi iz pivarske duše. Nadamo se da će ljudi prepoznati da želimo raditi i pivo, a ne samo novac. •Jeste li ikada razmišljali o tome da otvorite vlastitu pivovaru, pogotovo sada kad je craft popularan i tržište nezasitno? - Bilo bi lijepo, ali ja ovo smatram svojom

B&L | Business & Lifestyle

mene oduševljavaju, oni su moja inspiracija. U njima vidim svoju mladost i stvarno im želim pomoći. Vjerujem da sam nekima i pomogao u praktičnom dijelu - kako pivo staviti na tržište, kako sačuvati njegovu standardnu kakvoću... U vrijeme kad sam kretao u ovaj posao, kao oni sada, bio sam inženjer koji je pazio na troškove i efikasnost proizvodnje i nisam se mogao baviti drugim stvarima. Tada su fakulteti još imali veze s industrijom. Kad bih imao neki problem, obratio bih se profesorima s fakulteta, tamo je postojalo neko znanje. Nažalost, takva znanja su se preselila u kompanije gdje se čuvaju i jako je teško do njih doći. Tako da je ova craft revolucija nešto potpuno normalno jer ljudima je bilo dosta toga. Zašto čuvati nešto što je civilizacijsko naslijeđe? Proizvodnja piva je nešto se u Hrvatskoj mora prenositi na iduće generacije jer smo mi među 10 ‘najpivskijih’ nacija u Europskoj uniji.

Bilo koji proizvod iz naše pivovare, bez obzira na to koliko kvalitetan bio, neće u potpunosti imati percepciju crafta. Ako nema tu percepciju, ne može ostvariti ni tu cijenu

70

Unatoč popularnosti, pivo se nalazi na rijetkim restoranskim jelovnicima i svečanim menijima. Ugostitelji ga jako diskriminiraju. Pa i na Danima hrvatskog turizma u Bolu, kada su Vam uručivali nagradu za doprinos pivarstvu, nazdravljali su vinom. Dokle tako? - Do vijeka! Mislim da je to jako teško probiti. Kad junaci u američkim filmovima dođu kući, otvore frižider, uzmu pivo s twist-off čepom i piju ga iz boce. Zašto, pobogu, pivo piti iz boce kada se tako gubi sve ono što je vrijedno u njemu? Jeste li ikada vidjeli da netko igdje pije vino iz boce? Sponzori tih filmova određuju kako će junaci piti pivo. To je ono što se s vinom nije dogodilo i ono se nije uključilo u konzumerski lanac. I to je razlog zašto je vino nobl, a pivo za raju. To će se promijeniti kad ljudi počnu cijeniti lokalno.


NOVI JAGUAR F PACE

TO JE JAGUAR.

LUKSUZNI SUV ZA

725 € / MJESEČNO*

Motor 2.0 turbodizelski 180 KS Pogon AWD ōĠsŘĠUʲȖǼŸŎǼǣĨÞ˧ENjʊÞŘ Posjetite nas i saznajte više: Auto Benussi d.o.o. Ljubljanska avenija 1, 10000 Zagreb Tel. +385 (1) 646 3 800

croatia.jaguar.com CO2 emisije od 129g/km.potrošnju goriva od 4.8 L/100km

* Financiranje na 60 mjeseci, akontacija 20%, ostatak vrijednosti 31%, trošak obrade 0,25%


VIŠE OD SJEMENKE

SUPER PLOD - PISTACIJA

ZELENI BISER ZA GRICKANJE, ALI I GRIJANJE Za Pistaciju veru u hrvatskom jeziku naziv je prava tršlja. Upravo stoga jer se već duže vrijeme na mediteranskom području uzgaja kao voćkarica, pretpostavka je da se može uzgajati i u Hrvatskoj

Ivan Tolić već dulje vrijeme pokušava afirmirati sadnju i mogući uzgoj te vrste u Hrvatskoj

B&L | Business & Lifestyle

72


Tekst: Sven Prošenski

O

d starogrčkih pojmova pistákion i pisták, preko latinskog pojma pistacium pa do srednjovjekovne Italije i imena pistacchio, povijest pistacija odražava njihov položaj, izdržljivost i sveopću primjenjivost. Pistacija (lat. Pistacia vera) je drvo koje može dosegnuti visinu do 10 metara, s listovima dugim od 10 do 20 centimetara, no zadržava grmoliki ili oblik niskog drveta. Prirodno su joj staništa jugozapadna Azija, Iran, Sirija, Afganistan i Kina, a raste i u Turskoj, južnoj Francuskoj, Grčkoj i Španjolskoj, a ako je suditi po najvećim svjetskim proizvođačima, tu je i SAD. Plod je koštunica i sadrži izduženo jestivo sjeme. Ima čvrstu bjelkastu ljusku, sjeme ima ljubičastu kožicu, a meso je zelene do svijetlozelene boje, prepoznatljivog okusa. Pri sazrijevanju ljuska se spontano otvara, a boja joj prelazi od jesenježute do crvene boje. Svako stablo pistacije prosječno ima urod od 50 kilograma sjemenki. Drvu pistacije potrebno je oko 20 godina kako bi dalo kvalitetne plodove, a ako raste u povoljnoj, izrazito sunčanoj klimi, može trajati stoljećima. I dok se s jedne strane gleda na vrijednosti ploda, uglavnom u prehrambenoj industriji i gastro okviru, sama proizvodnja pistacija vrlo je unosan posao, u kojem SAD posljednjih godina grabi velikim koracima. Naime, on je u zadnjih sedam godina, točnije od 2010., na prvom mjestu po povećanju proizvodnje.

SAD prvi na svijetu u proizvodnji

U svijetu se godišnje proizvede oko 640.000 tona pistacija s ljuskom, a SAD je po proizvodnji na prvom mjestu sa 235.000 tona ili 37 posto svjetske proizvodnje, Iran ga slijedi u stopu s proizvodnjom od 230.000 tona i udjelom od 36 posto u ukupnoj proizvodnji. Treće mjesto čvrsto drži Turska s udjelom od 20 posto i proizvodnjom od 130.000 tona. Dakle, te tri zemlje ukupno proizvode 93 posto svjetske proizvodnje pistacija. Usporedimo li podatak o svjetskoj proizvodnji u zadnjih desetak godina, razvidno je da je od 2004. godine do danas proizvodnja pistacija povećana više od 50 posto. Kad pogledamo prosjek u zadnjih šest godina, SAD je proizvodio godišnje 217.000 tona i, također u prosjeku, držao 40 posto svjetske proizvodnje. Iran pak sa svojih 180.000 tona ima udio od 33 posto, dok Turska sa 84.000 tona drži udio od 15 posto svjetske proizvodnje. Jedan od zanimljivijih podataka iz službenog statističkog izvješća o svjetskoj

U svijetu se godišnje proizvede oko 640.000 tona pistacija s ljuskom, a SAD je po proizvodnji na prvom mjestu proizvodnji orašastih plodova i voća jest izvoz. Upravo izvoz pistacija postotkom prati i rast proizvodnje. Naime, gotovo 46 posto svjetskog izvoza pistacija otpada na SAD, sa 139.000 tona, a slijedi ga Iran s izvozom od 129.000 tona što je pak 42 posto svjetskog izvoza pistacija. To znači da dvije države drže 88 posto ukupnog svjetskog izvoza pistacija. Zanimljivo je da je Kina najveći uvoznik pistacija upravo iz SAD-a i Irana. Tako je iz SAD-a u Kinu uvezeno 60.000 tona pistacija, što čini 47 posto američkog izvoza tog orašastog ploda, dok je izvoz od 33.200 tona pistacija iz Irana za Kinu 24 posto iranskog izvoza pistacija. Iran i SAD, gledano po prosječnom izvozu u zadnjih pet godina, najveći su izvoznici sa 128.000 odnosno 119.000 tona, što ukupno čini 77 posto izvoza tog ploda iz tih zemalja. Od europskih zemalja najveći uvoznik pistacija je Njemačka s uvozom od 45.000 tona, uz godišnje povećanje od 10.000 tona. Procjene o potrošnji pistacija po glavi stanovnika govore da u tome prednjači Turska s nešto više od 2,8 kilograma po stanovniku godišnje, potom slijedi Libanon sa 1,52

Na području bivšeg PIK-a Neretva prije Domovinskog rata bilo je planirano podizanje plantaže Pistacije vere Uvoz pistacija u Hrvatsku

Uvoz se stabilizirao na oko 84 tona Lani je u Hrvatsku uvezeno oko 84 tona pistacija u ljusci u vrijednosti 786.500 eura, a uvezeno je i sedam tona oljuštenih pistacija vrijednih oko 84.000 dolara. Godinu dana ranije u Hrvatsku je uvezena gotovo ista količina pistacija, 85 tona u ljusci, te tri tone oljuštenih pistacija u vrijednosti 59.000 dolara. Hrvatska i dalje uvozi velike količine orašastih proizvoda (oraha, lješnjaka, badema, kestena...) kojih je u 2016. uvezeno gotovo 2700 tona u ukupnoj vrijednosti od 17,17 milijuna eura.

73

kilograma po stanovniku, Afganistan sa 1,2 te Izrael sa 1,1 kilogramom po stanovniku. U SAD-u je potrošnja 0,65 kilograma po stanovniku. Od europskih zemalja na prvom mjestu po potrošnji je Španjolska sa 0,77 kilograma po stanovniku, Italija 0,64 kilograma te Francuska sa 0,41 kilogramom po stanovniku. Prodaja i proizvodnja cvjetaju - u proteklih šest godina izvoz se udvostručio. No zanimljivo je da je SAD tri puta stavljao Iranu embargo na izvoz pistacija. Prvi embargo je bio 1979. godine nakon islamske revolucije. Zabrana je ukinuta četiri godine kasnije, ali je ponovno uvedena 1987. godine za vrijeme rata Irana i Iraka, a ukinuta je 2000. godine. Deset godina kasnije i predsjednik Barack Obama je odobrio zabranu uvoza iranskih pistacija u SAD. Gotovo 98 posto ukupne američke proizvodnje pistacija je u Kaliforniji, a ostalo se nalazi u Arizoni, Novom Meksiku, Teksasu i Utahu. U Iranu pak pokrajina Kerman drži 77 posto iranskih proizvodnih količina pistacija.

Pistacija u Hrvatskoj

Za Pistaciju veru u hrvatskom jeziku naziv je prava tršlja. Njen je uzgoj prilagođen toplijim klimatskim uvjetima te se na našim prostorima uzgaja u Primorju. Upravo stoga jer se već duže vrijeme na mediteranskom području uzgaja kao voćkarica, pretpostavka je da se može uzgajati i u Hrvatskoj. Dvodomna je biljka, a kod nas rijetko nalazimo stabla s muškim i sa ženskim cvjetovima. Ivan Tolić iz Hrvatskih šuma iz Splita već dulje vrijeme pokušava afirmirati sadnju i mogući uzgoj te vrste zbog njenih plodova i popune ponude voćkarica na hrvatskom, mediteranskom području. Naravno, uz dobar gospodarski značaj. U tekstu objavljenom u Šumarskom listu još 2003. navodi da prava tršlja rađa plodom svake godine, a obilno rodi svakih tri do pet godina. Fruktifikacija počinje u 10. godini ako je biljka podignuta iz sjemena, a u petoj ako je uzgojena cijepljenjem. Sazrijevanje plodova počinje u drugoj polovini srpnja i traje sve do kraja kolovoza. Kako je riječ o izrazito kserofitnoj biljci, može izdržati najtrajniju sušu s visokim temperaturama. Njen razgranat korijenov sustav prodire u dubinu do sedam metara, a bočno i do 10 metara. Tršlja korijenovim sustavom čvrsto veže tlo. Zbog velike žile srčanice i zbog jakog korijenovog sustava nije pogodna za presađivanje, već se preporučuje njena sjetva izravno na teren. Nije osjetljiva ni na niske temperature i može bez teškoća izdržati godišnje amplitude

Business & Lifestyle | B&L


VIŠE OD SJEMENKE temperatura od -30 do više od 42 stupnja Celzijeva. Na području bivšeg PIK-a Neretva prije Domovinskog rata bilo je planirano podizanje plantaže Pistacije vere, podsjeća Tolić, ali je poslije rata taj program potpuno zaboravljen. U obnovi opožarenih površina i uz postojeće voćkarice moguće je uzgajati i tu kulturu ili podizati njene plantaže.

Nutritivne prednosti

Pistacija sadrži 50 posto masnog ulja, 20 posto bjelančevina, 20 posto ugljikohidrata, dva posto vlakana, kalija, kalcija, magnezija i željeza. Istraživanja su pokazala da prehrana s dnevnim unosom pistacija može pomoći u smanjenju razine lošeg kolestorola LDL-a, uz istodoban rast dobrog kolesterola. Kako je riječ o plodu punom antioksidanata, kao što su vitamini A i E, koji smanjuju upale, on štiti krvne žile i smanjuje rizik od srčanih bolesti. S obzirom na to da jedna šalica pistacija sadrži oko 60 posto potrebne dnevne doze fosfora, njenom konzumacijom se smanjuju šanse za nastanak dijabetesa tip 2. Naime, osim što razbija proteine u aminokiseline, fosfor pospješuje i toleranciju na glukozu. Pistacije su odličan izvor vitamina B, važnog za proizvodnju hemoglobina, proteina s važnom ulogom za put kisika kroz krvotok do stanica. Istodobno vitamin B6 ima jako pozitivan učinak na živčani sustav. Sadrže i dva karotenoida koje teško možemo naći u ostalim orašidima - luteinu i zeaksantinu,

Svako stablo pistacija prosječno ima urod od 50 kilograma sjemenki antioksidante zaštitnike očiju i vida, koji smanjuju rizik od degeneracije oka i mogućnost razvoja očne mrene. Odličan su i izvor vlakana jer se u samo 100 grama pistacija

nalazi i 10,3 grama dijetalnih vlakana koji su presudni za ubrzavanje metabolizma i rad crijeva, dok se u nekim radovima spominje i to da pistacija smanjuje bore.

Od mita i legendi do skupe grickalice i sredstva za grijanje

Sve što je potrebno za sreću Pistacije su prirodna superhrana. Kad bismo zatražili od ljudi da nabroje supernamirnicu koja ima više svojstava - da pomaže normalnom funkcioniranju tijela te da se koristi za grijanje - samo bi rijetki spomenuli pistacije. No upravo svestranost odlikuje taj zeleni plod kojeg se često zbog njegovih svojstava naziva i zelenim biserom u školjci. Riječ je o jednom od najstarijih stabala na svijetu čiji su plodovi spomenuti i u Bibliji. Smatra se da se pistacije grickaju već 9000 godina, pa se stoga stablo pistacije smatra jednom od najstarijih preživjelih vrsta drveća na svijetu. Pistacije su dakle jedan od samo dva orašasta ploda koje je Adam donio sa sobom na Zemlju (Postanak 43:11) i, prema tome, rasli su u Rajskom vrtu. Drugi proizvod je, podsjetimo, badem. Legenda govori i da je Kraljica od Sabe proglasila pistacije isključivo hranom kraljeva, uz jasnu zabranu pučanima da uopće sade i uzgajaju tu biljku. Nastavak priče govori i da je godišnja proizvodnja pistacija morala biti dostavljana Kraljici na dvor i nitko drugi nije mogao uživati u tim plodovima. Stablo pistacija u Europu (osobito u Italiju) stiglo je iz Sirije u vrijeme vladavine Tiberija na početku 1. stoljeća nakon čega se proširila i u druge zemlje

B&L | Business & Lifestyle

Južne Europe (primjerice, Grčku). Tvrda ljuska koja čuva plod također ima svoju legendu. Smatralo se da kada se čuje prasak ljuske pistacija treba uzviknuti “sretno”, jer je upravo taj zvuk u društvu znak dobrog odnosa i raspoloženja te poruke da će se nekom posrećiti. Naravno, u priču se upliću i parovi koji sreću traže pod stablom pistacija, čija se lišće koristilo i kao osvježivač daha. Dakle, sve što je potrebno za sreću, nalazi se na jednom mjestu. Mnogi Indijci vjeruju i da su plodovi pistacija sposobni zagrijati dušu - doslovno. Naime, Indijci ih smatraju “vrućim plodom” koji za hladnih zimskih mjeseci, nakon što ga se pojede, stvara toplinu koja isijava iznutra prema van. A kad smo kod grijanja, Turska, jedan od tri najveća svjetska proizvođača pistacija, krenula je i korak dalje. Cilj je napajanje Gaziantepa, srednje velikog grada, i proizvodnje energije temeljem uporabe ostataka ljusaka pistacija. Takva ideja nastala je na prijedlog francuske tvrtke Burgeap koja tvrdi kako bi ljuske od pistacija mogle zadovoljiti čak 60 posto potreba za toplinom tog grada. Riječ je o spaljivanju ljusaka pistacija temeljem čega se dobiva bioplin. A upravo taj je grad idealan za ovaj projekt budući da proizvodnja pistacija na njihovom prostoru predstavlja čak 50 posto ukupnog turskog izvoza pistacija.

74


ZDRAVLJE

Što je to HIFU? Boris Močinić, savjetnik za mršavljenje, Studio za njegu tijela Močinić, www.mocinic.hr

Fokusirani ultrazvuk visokog intenziteta je nova tehnologija u estetskoj medicini za usporavanje i smanjivanje dubinskih uzroka starenja

U

zadnje vrijeme često se susrećete s pojmom HIFU koji se veže uz estetsku i korektivnu medicinu. Ljeto i pripreme za ljeto uvijek su ono vrijeme u kojem poklanjamo malo više pozornosti vlastitom tijelu. S jedne strane postoje vježbe koje trebaju postati sastavnim dijelom svakodnevnih rituala, a postoji i mogućnost zatezanja uz pomoć tehnologije. HIFU (High Intensity Focused Ultrasound) odnosno fokusirani ultrazvuk visokog intenziteta je nova tehnologija u estetskoj medicini za usporavanje i smanjivanje dubinskih uzroka starenja čija je učinkovitost dokazana brojnim kliničkim studijama.

Područja primjene

U odnosu na dosadašnje tehnologije (laseri, radiovalovi...) krucijalna prednost je u dubini djelovanja i postizanju viših temperatura na tim dubinama, a pri tome površina kože ostaje netaknuta. Sukladno tome, postignuti rezultati su znatno bolji u odnosu na druge neinvazivne metode i čak se približavaju minimalno invazivnim ili onim postignutim

INDIKACIJE

• Podizanje i zatezanje kože • Pomlađivanje • Podizanje obrva • Uklanjanje bora • Podizanje kože na bradi • Smanjivanje podbratka REZULTATI

• Izgled mlađi od četiri do osam godina nakon prve terapije

• Poboljšana cirkulacija • Ubrzana regeneracija kolagena i elastina

• • • • • • •

Poboljšani mišićni tonus Podizanje kapaka Smanjenje nabora Podizanje opuštenih nabora Smanjenje podbratka Smanjenje akni Smanjenje ožiljaka od akni

operativnim zahvatima. Kako je u estetici vrhunac izgledati izvrsno za svoje godine, sa stanovišta prirodnosti HIFU se može smatrati idealnim odabirom. Kad govorimo o području primjene, HIFU se može koristiti na licu, vratu, dekolteu i tijelu. Svaki dio može se podijeliti na više dijelova, pa se može usredotočiti na područja koja je potrebnije pomladiti. Valja naglasiti da je HIFU prikladna terapija za osobe s naboranom kožom i nižim tonusom kože i svim osobama koje žele svježiji i mlađi izgled. Terapija se može koristiti na svim tipovima kože. Pogodna je i za sve one koji žele odgoditi znakove starenja i produžiti učinke kirurškog liftinga. Odmah nakon terapije može se očekivati blago crvenilo kože koje će trajati nekoliko sati. U rijetkim slučajevima pojavit će se oteklina i osjetljivost koja traje nekoliko dana. Dobri rezultati mogu se očekivati u roku od nekoliko tjedana nakon terapije, a proces regeneracije kože koji uzrokuje dugoročno pomlađivanje može se nastaviti za 90 do 180 dana.

HIFU i mršavljenje

U slojevima masnog tkiva pri zagrijavanju na temperaturi oko 60 do 70 stupnjeva Celzijevih pod djelovanjem fokusirane ultrazvučne energije visokog intenziteta dolazi do oštećenja koje za posljedicu ima postupno uklanjanje masnog tkiva. Često sam se

Postignuti rezultati su znatno bolji u odnosu na druge neinvazivne metode u praksi savjetnika za mršavljenje susretao s nedostatkom ambicija za temeljito rješavanje problema viška kilograma zbog straha od gubitka tonusa kože. S pojavom HIFU-a ta izlika postaje apsolutno neutemeljena. Podbradak se jednim tretmanom smanji za trećinu, a ako to nije dovoljno, nakon tri mjeseca tretman se može ponoviti. Efekt tretmana je obično dugotrajan, a može trajati i nekoliko godina ovisno o stanju i dobi kože.

75

Business & Lifestyle | B&L


PRIČA O USPJEHU Roditelji Ane Maletić su liječnici i unatoč tome što su je pokušali odgovoriti jer su smatrali da je to težak i odgovoran posao, kada je došlo vrijeme za upis na fakultet medicina nije imala nikakvu konkurenciju Tekst: Goran Gazdek

D

aruvarčanka Ana Maletić kao mala često se igrala doktora i oduvijek je željela samo jedno – postati liječnica. Tu je odluku donijela sa četiri ili pet godina kada je gotovo svakodnevno molila roditelje liječnike da je umjesto u vrtić vode sa sobom u Opću bolnicu Pakrac gdje su oboje radili, tata Duško Maletić, kao specijalist kirurgije i urologije, a mama Ines kao specijalistica anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja. “Jako me zanimalo što se događa u toj zgradi pa me mama, dok je tata dežurao, a ona bila u pripravnosti, znala odvesti do bolnice. Onda bi me sestre vodile do dvorane za operacije pa bih kroz staklene prozore gledala kako tata operira. Meni je to bilo tako čarobno”, prisjeća se dr. Ana Maletić, danas liječnica sa specijalizacijom iz područja plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije.

Ništa nije bilo teško

Kada su roditelji 1998. godine u Daruvaru otvorili polikliniku za estetsku kirurgiju, pohađala je gimnaziju i svakodnevno poslije škole navraćala u ordinaciju. Tamo bi provodila svaki slobodni trenutak, a u vrijeme školskih praznika pomagala bi čistačicama i sestrama jer je u dvoranu za operacije nisu često puštali. “Tamo sam naučila sve poslove koje treba znati netko tko vodi takvu polikliniku: kako se i s čime pere pod, kako se često pere dvorana, kako se peru

Kad je riječ o specijalizaciji, nije bilo dvojbe: dr. Ana Maletić je željela samo kirurgiju

B&L | Business & Lifestyle

MEDICI ljubav na prvi pogl 76


trgovački putnik”, prisjeća se dr. Maletić. Dr. Ana Maletić je u roku završila Medicinski fakultet u Zagrebu 2009. godine, a što se tiče specijalizacije, ni tu nije bilo dvojbe - željela je samo kirurgiju. “Tata je predložio dermatologiju, ali meni nije bio izazov propisivati kreme pacijentima. Željela sam nož jer volim vidjeti rezultate svoga rada. Kod krema to ne bi bilo moguće. U to vrijeme još nije bilo novih specijalizacija nego sam po starom programu prvo morala ići na opću kirurgiju, pa godinu dana raditi kao opći kirurg i onda na subspecijalizaciju iz plastične kirurgije”, objašnjava Ana Maletić. Specijalizirala je u Kliničkoj bolnici Dubrava, a dodatno učila od najboljih svjetskih estetskih kirurga u Francuskoj, Izraelu i Poljskoj. Prva je u Hrvatskoj i regiji imala specijalizaciju iz plastične i estetske kirurgije i još uvijek je jedina liječnica s tim zvanjem. U međuvremenu obitelj je otvorila polikliniku u Zagrebu pa sada na dva mjesta radi sve estetske zahvate, a najviše voli transplantaciju kose klasičnom i FUE metodom.

Cilj: raditi ono što drugi ne rade

“Uvijek me je najviše zanimalo ono što drugi ne rade, nešto posebno. To su moji ciljevi. U Tel Avivu sam naučila primjenjivati kemijski piling za pomlađivanje i jedina u

Ana Maletić LIJEČNICA

NA ed

instrumenti i pripremaju za sterilizaciju. Ništa mi nije bilo teško ni ispod časti bez obzira na to što su mama i tata bili vlasnici poliklinike. Prošla sam te stepenice do doktora”, govori nam Ana o svojim počecima. Bila je to jednostavno ljubav na prvi pogled, nikada ništa drugo u životu nije ni pomišljala. Kada je došlo vrijeme za upis na fakultet, medicina nije imala nikakvu konkurenciju i u tome je ustrajala unatoč tome što su je roditelji pokušali odgovoriti jer su smatrali da je to težak i odgovoran posao. Za svaki slučaj na PMF-u je polagala prijemni iz biologije, a da na medicini nije prošla, pokušala bi ponovno sljedeće godine. Njezin otac Duško Medicinski fakultet u Zagrebu završio je 1978. godine, magistrirao 1983., a specijalistički ispit iz kirurgije položio na KBC-u Rebro godinu dana kasnije. U istoj bolnici specijalizirao je i urologiju 1988. godine. Tijekom 90-ih educirao se o estetskoj kirurgiji u Češkoj, Švicarskoj, SAD-u, Italiji i Austriji. “Nisam pretjerano želio sudjelovati u Aninom strogom usmjeravanju. Kad se o tome počelo pričati, predlagao sam joj da upiše farmaciju. Mislim da je to dobar fakultet za posao koji je sada možda izgubio smisao jer se u ljekarnama više ne rade lijekovi nego je sve svedeno na trgovinu. Završetkom tog fakulteta možete raditi u ljekarni ili nekom istraživačkom laboratoriju jer dobro poznajete kemiju, farmakologiju, fiziku i matematiku, a možete biti i

77

U roditeljima sam uvijek imala ogromnu podršku i veliki su mi oslonac. Sigurno ne bih bila ovako dobra i uspješna da me roditelji nisu znali usmjeriti bez obzira na to što su bili protiv toga da idem na medicinu ovom dijelu svijeta to radim po originalnoj formuli, a u Poljskoj sam učila od doktora Kolašinskog, najvećeg stručnjaka za transplantaciju kose na svijetu”, priča Ana Maletić. Njezina majka dr. Ines Maletić Medicinski fakultet u Zagrebu završila je 1981. godine, a specijalistički ispit iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja položila 1989. godine u KB-u Sestre milosrdnice. Dodatno se educirala u Češkoj i Austriji. Cijela obitelj posjećuje sve važnije europske skupove iz područja estetske kirurgije, objavljuju znanstvene članke u stručnim časopisima, napisali su već sedam stručnih

Business & Lifestyle | B&L


PRIČA O USPJEHU

knjiga, a poliklinike u Daruvaru i Zagrebu cijenjeni su edukacijski centri za laserske zahvate u koje dolaze liječnici iz cijelog svijeta. O svojim roditeljima Ana Maletić kaže da su jako moderni ljudi koji rado prihvaćaju i daju joj mnogo slobode. “Iako često ukrstimo argumente, nema sukoba generacija. U poslu smo 24 sata, uvijek netko dobije ideju. Nikada se nisu postavljali kao autoriteti već kao prijatelji. U njima sam uvijek imala ogromnu podršku i veliki su mi oslonac. Sigurno ne bih bila ovako dobra i uspješna da me nisu znali usmjeriti bez obzira na to što su bili protiv toga da idem na medicinu”, ističe ona.

Nećemo proširivati posao, angažirat ćemo tek minimalno vanjskih suradnika, jer kad bismo imali preveliku kliniku, onda to više ne bi bila ta kvaliteta pacijenti bi bili kao na traci Bez pomisli na odlazak

Iako često dobiva primamljive ponude za posao u inozemstvu, o odlasku ne pomišlja iako bi mogla zarađivati i do tri ili četiri puta više nego u Hrvatskoj. “Obožavam našu zemlju i bez obzira na to kakva je situacija, nikada nisam pomišljala otići jer mi novac nije prioritet. Ovdje je život lijep, imam dvije poliklinike, svoj sam gazda

Prva je u Hrvatskoj i regiji imala specijalizaciju iz plastične i estetske kirurgije i još uvijek je jedina liječnica s tim zvanjem

B&L | Business & Lifestyle

78

i to me čini sretnom jer uživam u njihovom vođenju. Radim svaki dan i stalno se borim s mamom i tatom. Oni bi htjeli da više budem slobodna, da sam više na godišnjem odmoru, a ja to stalno smanjujem”, kaže Ana Maletić. Maletići su ponosni na svoju kćer i sretni što će uspješan posao koji su pokrenuli predati u sigurne ruke. Dr. Ana Maletić već ima dugoročni plan: “I dalje ćemo svakom pacijentu pristupati individualno i maksimalno mu se posvetiti. Nećemo proširivati posao, angažirat ćemo tek minimalno vanjskih suradnika jer kad bismo imali preveliku kliniku, onda to više ne bi bila ta kvaliteta - pacijenti bi bili kao na traci”.


BELUPO SAVJET

SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI

Ljetne ljubavi, ljetni grijeh, ali... Posumnjate li na simptome ili samo mogućnost spolno prenosive bolesti, a želite biti sigurni jeste li inficirani ili ne - javite se dermatovenerologu ili infektologu Tekst: Prim.dr.sc. Ante Reljić, dr.med., spec.urolog

L

jeto je stiglo. U to vrijeme godine kao da baš sve ide na ruku grijehu. Mnogo je lakše u to doba pogriješiti i to ne samo neumjerenošću svake vrste nego i bludno. Ne! Nikako nemam namjere sagledavati problem s etičkog aspekta. Svrha je ovog napisa jednostavno upozoriti čitatelja na povećan rizik i izloženost mogućnosti da postanete vlasnik/ ca neke od spolno prenosivih bolesti. Na što obratiti pažnju? Tko je osobito izložen? Kako prepoznati prve sumnjive znakove? Iako ova tema zapravo najmanje spada u opus urološke (kirurške!!!) struke, ipak još je uvijek preveliki broj bolesnika koji se upućeni ili samoinicijativno javljaju urologu zbog sumnje na spolno prenesenu bolest. Ova vrsta bolesti, njihova dijagnostika i terapija, u domeni su dermatovenerologa i/ili infektologa, pa odlazak urologu, u praktičnim terminima, predstavlja gubitak vremena!

Učestalost spolno prenesenih bolesti raste

Učestalost spolno prenesenih bolesti raste, i to ne samo broj tih bolesti (prije 80 godina bilo ih je svega pet) nego, što je mnogo važnije, i broj oboljelih ili inficiranih. Radi se, dakle, o infektivnim bolestima koje uzrokuju različiti mikroorganizmi (bakterije, virusi,

gljivice, paraziti), a zajednička im je odlika spolni put prenošenja uzročnika. Najizloženiji segment populacije su mladi ljudi u dobi od 15 do 30 godina, dakle populacija u kojoj je spolna aktivnost vrlo visoka, a izmjena partnera česta. Osobito su ugrožene osobe čiji seksualni partner ima neku od spolno prenosivih bolesti. Ovaj epidemiološki podatak, nažalost, malo vrijedi u praktičnom životu gdje u spletu “sretnih” okolnosti i točno određenom

Chlamydia, Mycoplasma i Trichomonas, a u jednog dijela uzročnik ostaje nepoznat. U žena se obično razvije upala grlića maternice (lat. cervicitis). Budući da, u nezanemarive proporcije inficiranih, nema nikakvih simptoma, to predstavlja problem. Naime, takav bolesnik i ne znajući da je inficiran može u isto vrijeme inficirati druge, a u mladih žena se lokalni, asimptomatski i neliječeni cervicitis lako može pretvoriti u upalnu bolest čitave zdjelice, s kasnim posljedicama

U muškaraca se, kao znak spolno prenesene bolesti, najčešće viđa upala mokraćne cijevi, dok se u žena obično razvije upala grlića maternice momentu jednostavno ne možete znati s kim imate posla. Ipak, selekcija partnera je moguća kao i preventivno prakticiranje zaštićenog spolnog odnosa, a to su dva iznimno bitna momenta u prevenciji tih bolesti!!! U muškaraca se, kao znak spolno prenesene bolesti, najčešće viđa upala mokraćne cijevi (lat. urethritis) koja je obilježena pečenjem te katkad i boli pri mokrenju, svrbežom i nelagodom unutar mokraćne cijevi te vrlo često pojavom gnojnog (tzv. gonokokni uretritis, popularno zvan triper) ili vodenastog (negonokokni ili nespecifični uretritis) iscjetka iz mokraćne cijevi. Nespecifični uretritis najčešće uzrokuju

Za prevenciju bolesti važna je selekcija partnera i prakticiranje zaštićenog spolnog odnosa

79

poput izvanmaternične trudnoće, neželjenog pobačaja ili neplodnosti.

Inkubacija jako varira

Inkubacija (razdoblje od rizičnog spolnog odnosa do pojave prvih simptoma) jako varira u pojedinih bolesti. Uretritis u muškarca javlja se obično unutar 10 dana, dok je za lues (sifilis) inkubacija od 10 do 90 dana, a kod infekcije HIV-om (Human Immunodeficiency Virus) neki razviju bolest (AIDS, SIDA) u nekoliko mjeseci od inficiranja, dok drugi dekadama ostaju bez simptoma. Ponovo naglašavam mogućnost asimptomatskog toka spolno prenosivih bolesti! Kod prve infekcije virusom genitalnog herpesa obično se jave i opći i lokalni simptomi, a kod recidiva (to je recidivirajuća bolest!) samo lokalni. I infekcija HIV-om može izazvati tzv. akutni retrovirusni sindrom (temperatura, malaksalost, mučnina, kožni osip, povećanje nekih limfnih žlijezda) i prije negoli se mogu dokazati protutijela na HIV u serumu (seropozitivnost). Posumnjate li na simptome ili samo mogućnost spolno prenosive bolesti, a želite biti sigurni jeste li inficirani ili ne – javite se dermatovenerologu ili infektologu. Ti stručnjaci su najbolje educirani i najpozvaniji za dijagnostiku i liječenje spolno prenosivih bolesti – oni će urologa konzultirati u slučaju potrebe.

Business & Lifestyle | B&L


SAVJET VIŠE

Kako se kontrolirati kad nam zbog šefa

PUKNE FILM? Sandro Kraljević, magistar psihologije, stručnjak za razvoj poslovanja

Svatko se od nas barem jednom našao u situaciji na radnom mjestu gdje je na vlastitoj koži osjetio koliko emocije mogu imati štetnih posljedica po našu fizičku i psihičku dobrobit

E

mocije su sastavni dio života svakog čovjeka. Da nema njih, naša svakodnevica zasigurno ne bi bila uzbudljiva i zanimljiva kao što jest. Upravo su emocije odgovorne za svaki dobar osjećaj koji je uslijedio nakon odlično obavljenog zadatka na poslu, uspjeha u nekom važnom projektu ili, jednostavno, iskrenog zagrljaja voljene nam osobe. S druge strane, upravo su te iste emocije često odgovorne za lošu suradnju na radnom mjestu i nekvalitetne međuljudske odnose kako u poslovnoj, tako i u privatnoj sferi života. Zbog negativnog utjecaja emocija često se dogodi da poslovni pregovori između tvrtki ne odu u željenom smjeru, klijenti odlaze jer više nisu zadovoljni kvalitetom suradnje, a loša se atmosfera vrlo brzo može proširiti čitavom tvrtkom. Štoviše, istraživanja su pokazala da, zbog negativnog utjecaja koje emocije imaju na svakodnevno poslovanje, tvrtke na godišnjoj razini gube milijune dolara! Svatko se od nas barem jednom našao u situaciji na radnom mjestu gdje je na vlastitoj koži osjetio koliko zapravo emocije mogu imati štetnih posljedica po našu fizičku i psihičku dobrobit. Zamislite situaciju u kojoj ste od svog šefa dobili iznenadni zadatak da napišete vrlo detaljan i opsežan izvještaj u sljedećih nekoliko dana zbog čega ćete, ne samo morati pomaknuti ostale poslovne obveze, nego i sigurno ostati prekovremeno svakoga dana dok ga ne napišete do kraja. U potpunosti je razumljivo da ste zbog toga nezadovoljni, ali ćete se vrlo vjerojatno ipak primiti posla. Konačno, dovršavate izvještaj i, vidno iscrpljeni od posla, predajete ga šefu. On pak nije nimalo zadovoljan i kaže vam da

B&L | Business & Lifestyle

neke dijelove izvještaja morate odmah prepraviti. Sada zastanite na trenutak i probajte se zamisliti u toj situaciji. Koje bi vam misli prolazile kroz glavu? Kako biste se osjećali? Što biste u konačnici rekli svom šefu? Gotovo je sigurno da nijedna od te tri komponente nije pozitivna. Kvalitetno upravljanje vlastitim emocijama Bez obzira na to imate li poriv odbrusiti svom šefu, baciti mu izvještaj u lice ili, čak, fizički nasrnuti na njega, činjenica jest da bi se u takvoj situaciji svatko od nas vrlo teško kontrolirao kako ne bi neprimjereno reagirao. Koliko god su takve reakcije opravdane i vrlo prirodne svakome od nas, one su ipak itekako neprimjerene i zasigurno bi nam donijele još veće probleme na radnom mjestu. Upravo

80

se u tome vidi koliko je zapravo važno znati kvalitetno upravljati vlastitim emocijama. Negativne emocije se ne moraju javiti samo zbog velikog izvještaja. Naprotiv, one se mogu javiti zbog niza drugih, najbanalnijih razloga. Prijateljica koja vas nije nazvala kako ste se dogovorili ili kolegica s posla koja vas je po deseti put došla pitati neko glupo pitanje, samo su neke od nebrojeno mnogo situacija koje mogu biti okidači za loše emocije, zbog kojih ćete se ne samo vi već i vaša okolina loše osjećati. Kako ih, onda, uspješno kontrolirati?


Modificirajte vlastita očekivanja Nedvojbena je činjenica da se loše emocije često javljaju zbog nerealnih (kako vlastitih, tako i tuđih) očekivanja. Nema smisla da imate grižnju savjesti zbog toga što niste uspjeli napisati savršen izvještaj, misleći da ništa što ste napisali ne valja. Vrlo je mala vjerojatnost da je baš cijeli izvještaj loš. Usmjerite se na onaj dio koji ste odlično napisali i slobodno pohvalite samoga sebe za dobro odrađeni posao!

Promijenite fokus Loše emocije nam se često javljaju upravo zbog toga jer čeznemo za nečim (u tom trenutku) nedostižnim. Koliko ste se samo puta uhvatili mjesec dana pred odlazak na godišnji odmor i shvatili da ne stignete skinuti sve suvišne kilograme kako biste imali dobru liniju za plažu? Koliko god očajavali zbog toga, to vam neće pomoći da za mjesec dana dostignete građu manekenke s naslovnice časopisa. Međutim, ono što sigurno možete jest intenzivno krenuti u teretanu i reducirati prehranu te vidjeti kakav ćete rezultat ipak ostvariti u tih mjesec dana. Fokusirajte se upravo na taj proces i neki rezultat će sigurno doći, a za nagradu se uvijek možete počastiti novim kupaćim kostimom!

Poradite na svojim mislima Veliki broj istraživanja jednoznačno je potvrdio da misli imaju vrlo značajnu ulogu u nastajanju emocija. To zapravo znači da se možda loše osjećate jer imate pogrešne misli ili uvjerenja o nekoj situaciji ili aspektu života koji vas muči. Niste uspjeli skuhati ručak za svoje prijatelje onako kako ste htjeli i mislite da će vas oni sada gledati kao manje sposobnog domaćina? Realnost situacije je gotovo sigurno drukčija: ako ste dosada odlično kuhali, zaista je mala vjerojatnost da misle kako je ručak bio loš. A čak i ako im je nešto zasmetalo, sigurno vas zbog toga neće tretirati kao manje vrijednog prijatelja.

Kontrolirajte vlastite reakcije U nekim situacijama ipak ne možemo utjecati na vlastite misli, modificirati situaciju ili posegnuti za nekom trećom metodom, već se loše emocije jave kao grom iz vedra neba. Koliko god vam se činilo da biste najradije eksplodirali i drugoj strani rekli svašta u lice, uvijek imate mogućnost birati svoju reakciju. Možda vam je srce počelo brže lupati ili ste počeli osjećati grč u želucu, ali to nipošto ne znači da to trebate pokazati i na van. Ustanite sa stolca i prošećite do susjedne sobe, nekoliko puta duboko udahnite, ili zatvorite oči i vizualizirajte neku umirujuću scenu. Što god odabrali napraviti, uvijek imajte na umu činjenicu koju svi mi često zaboravljamo, a ta je da ste upravo vi odgovorni za kontrolu svojih emocionalnih reakcija, a ne obratno!

81

Business & Lifestyle | B&L


privredni vjesnik

STIL • S TAV

LJETO 2017.

MODA • L JEPOTA

VALENTINO

Pierpaolo Piccioli

Važan je kontekst LIFESTYLE

CVIJEĆE oko nas IDA JAKŠIĆ

Ekstravagancija JE NESTALA KOLUMNE

NADA DOŠEN

Biti svoj! AUREL LONGIN

Palac gore za casual

MODNA TRADICIJA

Postolice agramerice


6 STIL: Bez cvijeća ne može! I točka!

sadržaj LJETO 2017. 4 14 18 20 22 26 32 34 38 39 46 48 52 53 54 58

Manager stil: PETAR REPUŠIĆ, PARTNER BANKA Lifestyle: BILO KUDA CVJETNI UZORAK POSVUDA Latice kroz povijest: VOLJENI ŠAŠAVI CVJETNI MOTIVI Perlet: NOŠENI S LJUBAVLJU, IZRAĐENI S LJUBAVLJU Pierpaolo Pizzioli: SVE SE VRTI OKO KONTEKSTA Brojke, brojke: IZVOZ I UVOZ CIPELA MARA D: DIZAJNERSKI POTPIS I VRHUNSKA KVALITETA Patrizia Milani: ŽIVJETI SVOJE SNOVE

28 MODNA TRADICIJA: Postolice agramerice

Nada Došen: BITI SVOJ BiArtis: ULJE NA PLATNU NA TORBI? ZAŠTO NE? Roland Lodoli: ODOLI LODOLIJU! MA, NEMA ŠANSE Violeta Vran: SVAKA HALJINA IMA SVOJU PRIČU ELFS: S LJUBAVLJU LOVE Donnel: STVAR JE U DETALJIMA Ljepota: SUNCE, MORE, PARFEMI I ULJA ZA USNE Aurel Longin: PALAC GORE ZA CASUAL

Impressum GLAVNI UREDNIK Darko Buković IZVRŠNA UREDNICA Vesna Antonić IDEJA I IME Goran Ružić, Prokontakt© AUTOR KONCEPTA I POSTAVA Darko Buković© GRAFIČKO OBLIKOVANJE Mirjana Kapitan, Stanislav Bohaček, Tihomir Turčinović LEKTURA I KOREKTURA: Sandra Baksa

M O DA • L J EP OTA • S T I L • S TAV

SURADNICI Ilijana Grgić, Lana Vukelić, Martina Šahbaz, Tihana Harapin Zalepugin, Aurel Longin, Matilda Kocijan, Sven Prošenski, Bruna Bajamić, Jozo Vrdoljak, Sanja Plješa, Boris Odorčić, Svetozar Sarkanjac, Miro Soldić, Krešimir Sočković FOTOGRAFIJE Andrija Zelmanović, Helena Pletković, Jozo Vrdoljak, Arhiv PV-a, Shutterstock MARKETING I PROMOCIJA Goran Ružić, I.M.C Manager ruzic@privredni.hr

PRODAJA OGLASA Irena Mikac Adamović mikac@privredni.hr

42

Edita Matolnik matolnik@privredni.hr NAKLADNIK PRIVREDNI VJESNIK d.o.o. Kačićeva 9, 10000 Zagreb uprava@privredni.hr ADRESA REDAKCIJE Kačićeva 9, 10000 Zagreb Tel. +385 1 5600 000 redakcija@privredni.hr

IDA JAKŠIĆ: Ekstravagantna moda je nestala

TISAK: Printera, Sveta Nedelja

ljeto 2017. / laMode

3


laMode

manager stil

Z

a predsjednika Uprave Partner banke Petra Repušića svaki poslovni dan započinje odijelom, a nakon mnogih sastanaka, razgovora, dogovora, povjerenstava u odijelu dočeka i kraj radnog tjedna. Tradicionalnost odijela, većinom sivih i tamnih nota, voli razbiti i osvježiti kravatama u raznim bojama i dezenima, a najdraže su mu svjetlijih tonova s plavim ili crvenim dodacima. U slobodno vrijeme voli poslovni casual stil. U njemu se, kaže, vrlo dobro osjeća, a i u slučaju hitnosti može se uputiti i na kakav nepredviđeni sastanak. Sunčane naočale neizostavna su pratnja.

Izbor: Galileo all for men

4

laMode / ljeto 2017.


laMode

stil

BEZ

cvijeća I točka! NE MOŽE.

ženski detalji- sandale, svilena marama i torbica Hogl shoe fashion

V

eliki, mali, šareni, jednobojni, šatirani... Dakako, riječ je o cvijeću koje nas ove godine "zatrpava" s haljina, košulja, šorceva, sandala i torbi, pa ako hoćete i s kauča, fotelja, tapeta, lampi... Imati nešto "cvjetasto" je ovoga ljeta bez ikakve dvojbe - a izgleda da će se to produžiti i na jesen/zimu - must have. Uostalom, cvjetni iliti florealni motivi nikad nisu ni izlazili iz mode. Samo su se tu i tamo bili pritajili, sakrili, da bi opet buknuli u svoj svojoj ljepoti i neobičnosti.

6

laMode / ljeto 2017.

muški detalji Timberland

Foto: Nikola Zoko; stajling: Alma Premerl Zoko; model: Anđela Primorac, Midikenn; make up i frizura: Andreja Ugarković za salon ljepote Marina


haljina Alma fashion, remen Naf Naf, torba i sandale Tosca Blu

ljeto 2017. / laMode

7


laMode

stil

majica Gerry Weber, hlačice i jakna Naf Naf, natikače i torba Tosca Blu, naočale H&M

8

laMode / ljeto 2017.


hlače Betty Barclay, topić Naf Naf, sandale Tosca Blu, šilterica Naf Naf, naočale Parfois

ljeto 2017. / laMode

9


laMode

stil

suknja Gerry Weber, bluza Naf Naf, cipele Naf Naf, narukvica H&M, naoÄ?ale Mohito

10

laMode / ljeto 2017.


suknja Soomun, bluza Naf Naf, torba Gerry Weber, sandale Naf Naf

ljeto 2017. / laMode

11


laMode

stil

haljina Taifun, bolero Naf Naf, sandale Naf Naf, torba Tosca Blu

12

laMode / ljeto 2017.


haljina Betty Barclay, sandale Naf Naf, cvijeće u kosi C&A

ljeto 2017. / laMode

13


laMode

lifestyle

BILO KUDA

BANALAN, A NEIZBJEŽAN

cvjetni uzorak POSVUDA Proljetne revije poznatih imena Gucci, Dolce&Gabbana, Dior, Chanel aplicirale su cvjetiće na haljine, košulje, suknje, hlače i modne dodatke. Svijet je poludio za ovim vječnim uzorkom kojem nisu odoljeli ni hrvatski modni dizajneri, ali ni dizajneri interijera

F

lorals for spring?! How groundbreaking! – tako je Miranda Prisley, najutjecajnija modna urednica na svijetu, u kultnom filmu Vrag nosi Pradu u izvedbi Meryl Streep prokomentirala cvjetni uzorak na tkanini. Tako banalan, a opet tako neizbježan. Ludih osamdesetih cvjetni uzorak nije bio popularan, a dugi niz godina bio je rezerviran samo za izrazito komercijalne kolekcije. TEKST: Matilda Kocijan FOTO: PV fotoarhiv

No u proteklih nekoliko sezona cvijeće je zavladalo modnim pistama, a to znači cijelim svijetom. Svake sezone svjetski tjedni mode donesu neki novi trend koji automatski postane must have, ne samo u visokoj modi nego i u street verzijama, ali i općenito u dizajnu. Bez sumnje, proljetne revije poznatih imena Gucci, Dolce&Gabbana, Dior, Chanel aplicirale su cvjetiće na haljine, košulje, suknje, hlače i modne dodatke. Svijet je poludio za ovim vječnim uzorkom.

Izvor inspiracije i nezaobilazan motiv Boho, romantično, idilično, nježno svrgnulo je s trona geometrijske oblike na tkaninama. Čak i mala crna haljina zamijenjena je maksi cvjetnom haljinom, a cvijeće u ovom slučaju dolazi u svim oblicima. Ove je sezone pak Institut Pantone proglasio zelenu bojom godine i svijetom su zavladali floralni uzorci koji više podsjećaju na biljke, zeleno, svježe nego na cvjetnu livadu. Ni hrvatski dizajneri ne mogu odoljeti ovom trendu, a doajenima red carpet izdanja, poput Ivice Skoke, cvijeće je neiscrpan izvor inspiracije i nezaobilazan motiv. U svojim kolekcijama večernjih i koktel haljina, poznati modni dizajner cvijeće koristi i na printu tkanine, ali i kao 3D aplikacije koje daju posebno luksuzan dojam. Njegove kreacije variraju od romantičnih cvjetnih, ali i do dramatičnih večernjih toaleta u kojima cvijeće ima sasvim

Institut Pantone proglasio je zelenu bojom godine i svijetom su zavladali floralni uzorci koji više podsjećaju na biljke nego na cvjetnu livadu

14

laMode / ljeto 2017.


ljeto 2017. / laMode

15


laMode

lifestyle Mi smo imali više kolekcija u kojima je to cvijeće crno, dramatično, kombinirano s čipkom što ostavlja puno glamurozniji dojam. Ivica Skoko

drugačiju simboliku. “Često koristim cvijeće u kreacijama jer su to haljine koje su bogate, raskošne, rađene za posebne prigode, a cvjetni motiv je uvijek poseban. Jako često ga koristimo, ne samo u printu, nego i kao 3D čipku koja je prikladna i za vjenčanice i za večernje toalete. Cvijeće uvijek ima neku simboliku romantičnog i nježnog, a žene jako vole takve haljine. No mi smo imali više kolekcija u kojima je to cvijeće crno, dramatično, kombinirano s čipkom što ostavlja puno glamurozniji dojam”, tvrdi Ivica Skoko. Zoran Aragović, još jedan dizajner poznat po printevima koji se krije iza brenda BiteMyStyle, slaže se da cvjetni uzorak ima pozitivnu energiju. “Ljudi su se oduvijek bavili cvijećem. Ono se, naravno, često koristi za uljepšavanje nečega poput interijera ili eksterijera, cvijećem se darivamo, a koristi se i kao modni dodatak, pa se tako cvijet kao simbol nečega lijepoga prenio i na tkaninu kao print u svim svojim formama i kombinacijama

Čak i mala crna haljina zamijenjena je maksi cvjetnom haljinom, a cvijeće dolazi u svim oblicima

i tako polako zavladao modnim svijetom”, ističe Aragović. Nekad su pravila u modi bila puno rigoroznija, a danas je sloboda izbora prvi važeći kriterij. Tako se i cvjetni uzorak danas može kombinirati s drugim uzorcima. “Ako se mene pita, naravno da može jer u svom dizajnu često kombiniram neobične printeve i uzorke.Treba, naravno, pripaziti da se printevi barem donekle poklapaju u nijansi, ili pak da kombiniramo različite printeve pritom pazeći da nisu iste veličine već uvijek u kontri. Često cvjetni uzorak možemo vidjeti u kombinaciji s prugicama ili točkama”, naglašava Aragović. Kad je riječ o uzorcima, u zadnje je vrijeme najvažnije da su upečatljivi. Bilo da je u pitanju cvijeće, predimenzionirane latice

C Cvjetni uzorci nisu samo zelenilo i cvjetovi svih boja i oblika već to mogu biti i crnobijele ili monokromatske zidne tapete s motivima prirode, pa prva asocijacija na m cvjetne uzorke ne mora nužno biti šarenilo cv boja i formi. Lorena Štimac

16

laMode / ljeto 2017.


U svom dizajnu često kombiniram neobične printeve i uzorke. (...) Često p cvjetni uzorak možemo vidjeti u kombinaciji s prugicama ili točkama. Zoran Aragović

ili listovi tropskih biljaka, s cvjetnim uzorkom sigurno nećete proći neprimijećeni.

Ove sezone - samo predimenzionirano Ove sezone te su latice i cvjetovi posebno “narasli” pa se na omiljenim ljetnim krpicama uglavnom mogu vidjeti predimenzionirani uzorci. Ovaj je trend posebno zaživio u dizajnu interijera. “Ako je, primjerice, aktualan trend u modnoj industriji pepito uzorak, vrlo je vjerojatno, pa čak i sigurno, da će on ubrzo uzeti maha i na području uređenja interijera. Tako je i s trendom cvjetnog uzorka koji se itekako reflektirao u našoj industriji. S

Bilo da je u pitanju cvijeće, predimenzionirane latice ili listovi tropskih biljaka, s cvjetnim uzorkom nećete proći neprimijećeni

ovom godinom najavljeni su trendovi zelenih nijansi i ‘zelenila’. Najava svjetskog instituta za boje Pantone uistinu se ostvarila i dalje se nastavlja ostvarivati. Pri tome ne mislim samo na interijere već i na modnu industriju, pa čak i vjenčanja gdje je upravo ‘zelenilo’ postalo najveći ovogodišnji trend”, objašnjava Lorena Štimac, dizajnerica interijera iz zagrebačkog studija za arhitekturu i dizajn interijera Stairwell&Loft. Dodaje kako postoji cijeli niz varijacija ovog popularnog uzorka koji se danas primjenjuje u uređenju interijera. “Cvjetni uzorci nisu samo zelenilo i cvjetovi svih boja i oblika već to mogu biti i crno-bijele ili monokromatske zidne tapete s motivima prirode, pa prva asocijacija na cvjetne uzorke ne mora nužno biti šarenilo boja i formi. Tako razmišljajući možda će se u trendu cvjetnih uzoraka pronaći i oni koji ih nikako ne mogu zamisliti u svojoj garderobi i interijeru”, dodaje Lorena Štimac. Cvijeće je tako postalo dio popularne kulture, na ovaj ili onaj način - ne možemo ga izbjeći. Ima ga posvuda, na ženskim haljinama, muškim košuljama, tapetama ili na modnim dodacima. Sve dok oni koji sjede na modnom prijestolju ne odluče drugačije.

ljeto 2017. / laMode

17


lifestyle laMode

LATICE KROZ POVIJEST

cvjetni

VOLJENI ŠAŠAVI

MOTIVI

Povijesno gledano, cvjetni je uzorak jedan od najstarijih i najintrigantnijih, djelomice zbog svoje simbolike, a djelomice zbog nedostupnosti. Teško je odrediti modne vrhunce cvjetnog uzorka u zadnjih 100 godina, ali zahvaljujući upotrebi novih materijala, inovativnih načina proizvodnje i genijalne vizije dizajnera, cvijeće preplavljuje ne samo haute couture, već i uličnu modu

N

akon žena, cvijeće je najljepša stvar koju je Bog dao svijetu, kazao je Christian Dior. Stoga ne čudi što je cvjetni uzorak opet krasio modne piste na Pariškom tjednu mode, a kolekcije za sezonu jesen/zima 2017./2018. vraćaju ljubitelje mode i stručnjake u odvažne 70.-e. Iako se može činiti logičnim i pomalo neoriginalnim postaviti cvjetni uzorak kao glavni motiv proljetnoljetne sezone, neosporno je da on ima neizostavno mjesto u vokabularu toplijih mjeseci. Povijesno gledano, cvjetni je uzorak jedan od najstarijih i najintrigantnijih, djelomice zbog svoje simbolike, a djelomice zbog TEKST: Sara Brašnović FOTO: PV fotoarhiv

nedostupnosti. Podrijetlo ga veže uz azijski Daleki istok, točnije Kinu i Japan, a preko Indije i Orijenta trgovinom dolazi i na Zapad.

Skupo egzotično cvijeće Talijanski, nizozemski i britanski trgovci donose ih na europski prostor u obliku svilenih tkanina s motivima egzotičnog cvijeća, prodavanih po visokim cijenama, pa su bili dostupni isključivo višim društvenim slojevima. Istočnjačkim narodima “jezik cvijeća” važan je element kulture. U Kini božuri znače bogatstvo i moć, a lotos čistoću i često su

Izvezeni božuri na svijetloj pozadini

18

laMode / ljeto 2017.

Izvezene krizanteme na tradicionalnoj japanskoj odjeći pojavljuju se u nizu različitih boja

bili motivi tradicionalne ženske haljine Qi’pao iz vremena dinastije Qing koja označava čednost i ljepotu. Nerijetko čine bogato izvezene, šarene brokate ili zapanjujuće vezove. No na Zapadu su popularizirani tek u 19. stoljeću. Krizanteme su najvažnije cvijeće Japana, što dokazuje i njihov status kao carskog amblema i službenog cvijeta još iz vremena

U Kini božuri znače bogatstvo i moć, a cvjetovi lotosa čistoću i često su bili motivi tradicionalne ženske haljine Qi’pao dinastije Nara. Slične suncu, Kiku, kako ih zovu Japanci, simboliziraju dug život i preporod tijela i duha, a najčešće se vezu na kimonima i drugim tradicionalnim odjevnim predmetima. Izvezene krizanteme pojavljuju se u različitim bojama. U Europi prvi put stupaju na scenu u srednjem vijeku posredstvom talijanskih trgovaca koji su, poslujući na Orijentu, došli u kontakt s raskošnim i ukrašenim baršunastim tkaninama koje su svoj dom našle u brojnim gradovima sjeverne Italije gdje su, s vremenom, tkalci uspjeli proizvesti vlastite komade organskih motiva, odlikujući se teškim, stiliziranim ornamentima. Nastavljajući

Cvjetna čipka ili Gros Point de Venise izrađena u 16.-stoljetnoj Veneciji

Svileni brokat izvezen cvjetovima ruže i karanfila


Svilena tkanina s motivom tulipana iz 2. polovine 16. stoljeća

Haljina od pamučnog cica sa Libert London Tana Lawn Phoebe uzorkom ruža i grančica crveni uzorak

tradiciju cvjetnog uzorka, venecijanski tkalci izrađuju prozračnu cvjetnu čipku kojom ukrašavaju rubove haljina, rukave kaputa i ovratnike, a do 16. stoljeća takav modni motiv postaje dostupan širokim masama, a ne samo najbogatijima. Kasno 16. i rano 17. stoljeće inspiraciju cvjetnih motiva nalaze u Perziji. Tulipani koji označavaju savršenu ljubav i motivi šipka koji predstavljaju plodnost i blagostanje, iako su ih donijeli talijanski trgovci, najviše će utjecati na nizozemsku modu i razvoj cvjetnih motiva u idućim stoljećima.

Cic i “perzijski krastavac” Veliki pomak u proizvodnji i korištenju floralnih motiva je uvoz cica iz Indije. Poznat još i kao kreton ili šareno platno, ovu su tkaninu karakterističnih višebojnih, sitnih cvjetova na sjajnom materijalu, u Europu oko 1680. godine donijeli britanski i nizozemski trgovci premošćujući jaz između Istoka i Zapada. Zato što se cic izrađivao isključivo ručno u Indiji od 1600. do 1800. godine, europski su se tkalci naišli u problemima jer ga nisu znali sami proizvesti što je rezultiralo zabranom uvoza sve do 1759. godine. Cic je popularizirao potpuno novi cvjetni uzorak, tzv. paisley ili kašmirski uzorak, znan još i kao ‘’perzijski krastavac’’ ili ‘’velške kruške’’. Zahvaljujući industrijskoj revoluciji 19. stoljeća tekstilna produkcija cica se udeseterostručila i time osigurala masovnu proizvodnju kojom je preplavila tržište. Europa 18. stoljeća, ponajviše Velika Britanija i Francuska, odiše pomodnim svilenim brokatima s uzorcima ivančica koje simboliziraju nevinost i čistoću, karanfila koji označavaju sreću i divljenje te ruža koje predstavljaju ljubav i strast. Odvažni dizajn uvijenih motiva cvijeća i stapki, popularan 1780.-ih, zamijenio je nježniji, umjereniji motiv sitnog cvijeća na bijeloj ili pastelnoj pozadini 1790.-ih. Još jedna modna prekretnica uslijedila je ni pola stoljeća kasnije. Ponukan ponešto tmurnim viktorijanskim dobom, William Morris, poznati engleski tekstilni dizajner i umjetnik, ponovno uvodi motiv suncokreta, kao simbol nepokolebljive vjere i sreće, koji se od tada naširoko koristi u proizvodnji ne samo tekstila, već i tapeta i pločica. Kasno 19. stoljeće donijelo je interes za umjetnost Azije, pa su se motivi kineskih paravana i japanskih kimona odrazili i na odjeću sve do Drugog svjetskog rata.

Minice, glazbeni spotovi i djeca cvijeća Teško je odrediti modne vrhunce cvjetnog uzorka u zadnjih 100 godina, ali zahvaljujući upotrebi novih materijala, inovativnih načina proizvodnje i vizijama dizajnera, cvijeće preplavljuje ne samo haute couture, već i uličnu modu. S početka stoljeća ističe se britanski brend Liberty London, koji je 20.-ih godina ponudio pamuk cvjetnog uzorka Tana Lawn. Dostupan i dan-danas, šašavi cvjetni motivi jednako su prepoznatljivi i voljeni kao nekada. Godine 50.-e i 60.-e prošle su u znaku Mary Quant, kraljice mini suknji, koja je svojim odvažnim crno-bijelim logom tratinčice najavila mahnitost Flower Power filozofije djece cvijeća kasnih 60.-ih, koja je odisala razigranošću, slobodom i povezanošću s prirodom. Britanska dizajnerica Celia Birtwell 70.-ih je izradila čuveni candy flower motiv za liniju odjeće svog supruga Ossieja Clarka. Jarko, gotovo psihodelično žuto, zeleno i crveno cvijeće na tamnoj

Mary Quant dizajn sa motivom tratinčice

Balenciaga

Luisa Beccaria

pozadini, zajedno s lepršavom siluetom slobodnih linija, bilo je modni hit toga vremena. Počeci postmodernizma 80.-ih unijeli su spoj eklektične fuzije visoke i ulične mode, s obnovljenim konceptom ženskih kostima od kojih se ističe Emanuel Ungaro s bijelim kostimom s ružičastim pupoljcima. Porastom brendiranih imena i jačanjem glazbene scene cvjetni uzorci našli su svoje mjesto i u glazbenim spotovima i na pozornicama. Novostečeni interes za minimalizam 90.-ih u znaku je japanskih dizajnera, poput Isseyja Miyakeja i Yohjija Yamamotoa. Osim odjevnih komada, cvijeće je u modne krugove ušlo i u obliku cvjetnih kruna, vjenčića i ukrasa za kosu i glavu. Iako im se počeci mogu pratiti još od antičke Grčke i Rima gdje su počeli kao skromni lovorovi vijenci grandiozne simbolike, preko srednjovjekovnih vjenčića od poljskog cvijeća, do ekstravagantnih instalacija u vrijeme Marije Antoanete, najomiljeniji su modni dodatak bili djeci cvijeća 60.-ih i sve popularnijoj neo-hipi festivalskoj masi zadnjih nekoliko godina.Proljeće/ljeto 2017. buja u cvijeću - od gotovo neonskih cvjetnih haljina koje su predstavili Libertine i Balenciaga, preko ženstvenih komada Miu Miu, Delpoza i Luise

Europa 18. stoljeća odiše pomodnim svilenim brokatima s uzorcima ivančica, karanfila i ruža Beccarie, do minimalizma Feraggama, Lanvina i Roksande i eklektičnog miksa u kolekcijama Anne Sui, Isabel Marant i Portsa 1961, čak i najizbirljiviji će zasigurno pronaći nešto za sebe.

Ni domaći dizajneri ne mogu odoljeti cvijeću I neki domaći dizajneri odlučili su se za cvjetnu temu. Dizajnerica Đurđica Vorkapić u pretkolekciji pod nazivom Frenkvencija radosti za 2017. godinu brenda Hippy Garden spaja floralni print u retro varijanti koja pršti bojom. Loreta Gudelj, dizajnerica brenda Loré, inspiraciju za tople mjesece našla je u etno motivima Meksika i meksičkog folklora, kombinirajući rustikalni cvjetni uzorak s čipkom, mašnama i volanima od svile, pamuka i lana. Šibenska modna kuća Twins u svojoj je kolekciji također predstavila nekoliko komada s uzorkom cvijeća u nijansama plave i ružičaste boje na svijetloj pozadini svilenih haljina i košulja. Karolina Graff, mlada vizionarka brenda Fashion Machine, svoju novu kolekciju prikladno naziva Flower Power koja je s glavnim motivom vezene ruže u kombinaciji s volanima i trakama od popelina prikladna za svakodnevne, ali i nešto formalnije prigode. No čini se da će novo cvijeće procvjetati u nadolazećim kolekcijama za jesen/zimu 2017./2018. pri čemu glavnu riječ ima - ruža. Sitne floralne uzorke nalazimo u komadima kuća Lanvin, Acne Studios i Moncler Grenoble, dok krupnije motive ruža koriste Dries Van Noten, Gucci, Dolce&Gabbana, Balenciaga, Mulberry... ljeto 2017. / laMode

19


laMode

trendovi PERLET UKRASI ZA KOSU

NOŠENI S

ljubavlju IZRAĐENI S ljubavlju Ženstvenost i nježnost kao posebne osobine nas žena nadahnjuju me da stvaram jednako nježne i ženstvene ukrase, kaže dizajnerica Greta Miloš

T

aj dan za sve žene mora biti savršen, sve mora biti kao po špagi. Naravno, riječ je o danu vjenčanja kojem su prethodili dani i dani planiranja i priprema do najsitnijih detalja. A detalji i jesu ono što jedan takav dan čini posebnijim od drugih. Uz izbor haljine kao jednog od najvažnijih trenutaka za mladenku, ništa manje zahtjevan nije ni izbor frizure, šminke te ukrasa za kosu. Ukrasi za kosu postaju sve važnija stavka na must have popisu, no ne bilo kakvi ukrasi za kosu, već oni posebni, samo vaši, koji će zaokružiti cijelu priču savršenog dojma vašeg najvažnijeg dana u životu. TEKST: Ilijana Grgić FOTO: Perlet

Upravo je to glavna zadaća luksuznog dizajnerskog brenda malih umjetničkih djela za kosu Perlet. A njihove vrijedne ruke tu su da ispune sve vaše želje bilo da je riječ o češljevima za kosu, ukosnicama, vjenčićima ili krunama koje odišu unikatnom ljepotom ručnog rada, kvalitetnom izradom i jedinstvenim dizajnom iza kojeg stoji dizajnerica Greta Miloš, koja je razvoj brenda Perlet započela u suradnji sa sestrom Valentinom Lekaj nedugo nakon vlastitog vjenčanja kada je uvidjela da na hrvatskom tržištu ne postoji ukras koji bi zadovoljio njene potrebe.

Nadahnuto prirodom “Perlet ukrasi su ručno rađeni i posebno osmišljeni za svaku ženu. Precizno su planirani i skicirani te s papira preneseni na kosu u obliku unikatnih komada. Žicom ručno vezeni s ručno ušivenim detaljima, oplemenjeni su s mnogo kvalitetnih cirkona i prirodnih oblika perli, a nježnih, toplih tonova pristaju na svaku boju kose. Nose se s ljubavlju jer su s ljubavlju i izrađeni”, kaže nam Greta Miloš ističući kako inspiraciju za kreacije pronalazi u

20

laMode / ljeto 2017.

Što svaka mladenka nka n a mora znati o češljićima jiićima jić a Kako postići da češljić za kosu bude b d postojano j i sigurno i učvršćen na raspuštenu kovrčavu, ravnu ili na romantičnu valovitu kosu? Na dijelu glave gdje želite staviti ukras, uzmite pramen kose i podignite ga, a ispod pramena koji ste podigli uzmite još jedan pramen kose i učvrstite ga dvjema ukosnicama koje ćete čvrsto pričvrstiti uz glavu stavljajući ih u križ. Potom spustite prvi pramen koji ste podigli te nataknite češljić iza ukosnica. Imajte na umu da ukosnice moraju biti čvrsto stavljene kako bi ukras stajao potpuno čvrsto. Umjesto ukosnica možete koristiti i malene elastične gumice za kosu. Tada pramen kose povežite gumicom za kosu, češljić gurnite iza povezanog pramena i za čas ukras je potpuno učvršćen. A vi možete bez brige uživati, znajući da češljić neće ispasti.

prirodi. “Inspirira me prirodna raznolikost i ljepota. Ženstvenost i nježnost kao posebne osobine žena nadahnjuju me da stvaram jednako nježne i ženstvene ukrase. Često buduće mladenke šalju fotografije svojih vjenčanica i traže naše mišljenje o idealnom modelu”, pojašnjava ona, Izrada jednog ukrasa traje dva do tri dana, a ove sezone najvi-

Perlet su ručno rađeni i posebno osmišljeni romantični ukrasi za svaku ženu, ističe Greta Miloš še se traže romantični češljići s metalnim cvjetićima i listićima u bijelim i bež tonovima te s ručno pletenim grančicama. Kako bi sve još više približio svojim klijenticama, Perlet ima svoj showroom u Zagrebu gdje se iz prve ruke može vidjeti, dodirnuti ili isprobati koji bi to ukras odgovarao upravo vama.


laMode

modni mag

SVE SE

vrti konteksta OKO

Važno je da krajnji ishod ostavlja dojam spontanosti. Čak i kad su odjevni predmeti prekrasni i složeni, trebaju izgledati jednostavno i privlačiti vas da ih stalno nosite

TEKST: Lisa Armstrong/The Daily Telegraph/The Interview People

22

laMode / ljeto 2017.


Pierpaolo Piccioli KREATIVNI DIREKTOR U MODNOJ KUĆI VALENTINO

M

oda je uvijek znak nekog vremena i katkad odražava doba u kojem živimo više nego išta drugo. Ovo je upravo takav slučaj. Smatrate li to dobrim ili zamornim aspektom, vjerojatno ovisi o načinu na koji se ona komunicira. Ono što nosimo ima politički značaj, s ozbiljnim implikacijama za planet. Razgovor o tom pitanju sa šireg stajališta mora biti pozitivan. “Ne možete dizajnirati odjeću bez uzimanja u obzir onoga što se događa oko vas u ovom trenutku”, kaže Pierpaolo Piccioli, kreativni direktor u modnoj kući Valentino. Sjedimo na Manhattanu u hotelu The Bowery, nedugo nakon predstavljanja resort kolekcije kuće Valentino, u minimalističkom studiju s izloženom ciglom odmah iza ugla – u skromnoj intimnosti koja je potpuno oprečna sofisticiranim lokacijama na kojima je nedavno predstavljena Diorova resort kolekcija u Kaliforniji i kolekcija Louisa Vuittona u Kyotu.

Uzmete primjerice Valentino crvenu, koja se tradicionalno smatra moćnom, čak i u prevelikoj mjeri, ili rozu, koja se smatra nježnom i blagom, pa ih pomiješate i dobijete nešto novo. Možete pretvoriti zlatne sandale u bijele i one postaju sportske, obucite svilene čarape do gležnja s visokom petom i dobit ćete nešto što izgleda u manjoj mjeri damski… ljeto 2017. / laMode

23


laMode

modni mag

Minimalizam prostora dobro ističe snagu Valentina, naglašavajući sve pojedinosti profinjenosti i naizgled jednostavnih konstrukcija karakterističnih za tu modnu kuću. Piccioli smatra New York energičnim i raznolikim gradom, što su kvalitete koje Rim, unatoč svoj svojoj ljupkosti, ne posjeduje te predstavlja sasvim prikladno okruženje za ovu iznimno elegantnu ženstvenu modnu kuću. Stanite malo. Nije li ona slika sebe koju je Piccioli nedavno objavio na Instagramu na kojoj nosi bejzbol kapu i jasno daje do znanja Trumpu kamo ga šalje, implicirala da bi njegovo poimanje

Nova resort kolekcija je sportska, urbana, inspirirana radom Zandre Rhodes ovog grada moglo biti nostalgično? “Ne mislim da je sam New York imalo manje tolerantan ili raznolik”, rekao je. Prije 12 mjeseci rasprave o toleranciji i raznolikosti u modi bile bi izazvale podsmijeh. No čini se da se ta industrija i dalje trudi. Ako ništa drugo, mreža modela postaje sve šira, kako s etničkog, tako i s aspekta životne dobi. Čak i naizgled bezazlene geste mogu stvoriti snažan odjek, zahvaljujući društvenim medijima.

24

laMode / ljeto 2017.

Smiren i oprezan pristup Unatoč bejzbol kapi, on obično komunicira svoju poruku na suptilan i nježan način. Nije za njega napadno šarenilo boja Vivienne Westwood. Ni majice sa sloganima nisu mu svojstvene. Njegov doista smiren i oprezan pristup iznimno je učinkovit. Početkom obnašanja dužnosti kreativnog direktora u kući Valentino prije osam godina – kad je bio na čelu zajedno s Marijom Grazijom Chiuri, koja je prošle godine otišla u Dior – uveo je čedni romantizam koji je promijenio način na koji se žene odijevaju. Postupni striptiz koji je bio prisutan u modi od ranih 2000.-ih doživio je poraz. Od Topshopa do H&M-a, haljine koje su asocirale na srednjovjekovne djeve i prerafaelite postale su unosne. Igra prijestolja možda je pomogla u propagiranju takve estetike, ali Valentino je s time prvi započeo. Sada je vrijeme za promjenu. Ova resort kolekcija je sportska, urbana, inspirirana radom Zandre Rhodes. To je drugi put da Piccioli koristi neke od njenih printova. Zandra Rhodes, koja ima kosu boje ciklame i u 76. godini, također je nazočila reviji u jednoj od Valentinovih haljina na kojoj je jedan od njenih printova, noseći ono što Piccioli naziva punk pink. Još više iznenađenja donijele su reference na hip-hop (slušanje hiphopa za njega je izazov). Vrećaste denim hlače, nošene vrlo nisko na bokovima, bile su iznimka u kolekciji koja je izgledala daleko manje skupocjeno nego obično. Piccioli smatra da bi se neke od kreacija mogle čak prati i u stroju za pranje rublja. Ako to zvuči poput omraženog područja pod nazivom tajiceuz-sve, ne brinite. Valentino trenirka je predmet ljepote, izrađena od sintetičkog tehničkog japanskog tekstila čiji troškovi


proizvodnje premašuju troškove proizvodnje satena i izrađena je s pomnom pažnjom usmjerenom na detalje, oblik i prostor, predstavljajući izazov tradicionalnim idejama elegancije te ima istu vrijednost koju su imali Balenciagini napuhani kompleti u 1950-ima. Što kažete na večernju haljinu od svilenog džerseja s vrpcom za stezanje u struku, s vidljivim bijelim šavovima i sve to na sportskom bodyju s bijelim porubom? Ili na ukrašenu kaki proljetnu parku? Ili japanke i tenisice s perjem?

Trenirke kuće Valentino Miješanje uličnog utjecaja i utjecaja sa sportskih terena s luksuzom nije ništa novo. No to je novost u kući Valentino, gdje dame još uvijek nađu vremena za ručak, a neke se ni ne prave da imaju posao. Okupile su se oko pozlaćenih stolaca prije početka revije u pastelnoroza mini haljinama s pelerinom, ukrašenim tilom, ukrašenim kaputima za izlazak u operu te najvišom verzijom Valentino Rockstud sandala, zlatnom guskom dizajna cipela, koje su uveli Piccioli i Chiuri prije sedam godina. Ako su one spremne prihvatiti trenirku, tada je doista došlo do pomaka u načinu odijevanja među imućnima. To je marka koja ne prodaje samo modne dodatke. Udio odjeće u ukupnom prihodu od prodaje te kuće je znatan, pa je stoga naglasak na tome da ona postane relevantna. Srećom, čini se da Piccioli intuitivno naslućuje što žene žele nositi. Ipak, on tvrdi da nikad ne raspravlja o modi sa svojom suprugom, kao ni sa svojim 11-godišnjom i 20-godišnjom kćeri. “O vrijednostima da, ali ne o odjeći”, tvrdi on. Međutim, primijetio je u kojoj mjeri njegova starija kći voli

šminku. “Čini se da je to tako među njenom generacijom. Koriste je za samoizražavanje i kao reakciju protiv prirodnog izgleda koji je voljela moja generacija”, kaže on. Šminka na ovoj reviji nije posve slučajno bila ekstremna: dvostruko naglašene mačje oči s repićem dale su odjeći dodatan stav. “Današnja moda u velikoj se mjeri vrti oko konteksta”, primijetio je. “Uzmete primjerice Valentino crvenu, koja se tradicionalno smatra moćnom, čak i u prevelikoj mjeri, ili rozu, koja se smatra nježnom i blagom, pa ih pomiješate i dobijete nešto novo. Možete pretvoriti zlatne sandale u bijele i one postaju

Miješanje uličnog utjecaja i utjecaja sa sportskih terena s luksuzom nije ništa novo. No to je novost u kući Valentino sportske, obucite svilene čarape do gležnja s visokom petom i dobit ćete nešto što izgleda u manjoj mjeri damski…”, ističe Piccioli. Važno je, kaže on, da krajnji ishod ostavlja dojam spontanosti. “Čak i kad su odjevni predmeti prekrasni i složeni, trebaju izgledati jednostavno i privlačiti vas da ih stalno nosite”, zaključuje kreativni direktor Valentina. ljeto 2017. / laMode

25


laMode

brojke, brojke

IZVOZ I UVOZ

cipela

VRIJEDNOST HRVATSKOG IZVOZA OBUĆE I PRATEĆIH DIJELOVA U 2016. IZNOSILA JE 209.426.449 €, A UVOZA 301.715.630 €. DONOSIMO PREGLED 20 NAJPROFITABILNIJIH IZVOZNIH KATEGORIJA

E KOŽNE GLEŽNJAČ LE KOJE SE NE DIJE NA MUŠKE I ŽENSKE

32.977.346 € NJEMAČKA KENIJA

ŽENSKA KOŽNA OBUĆ A S VANJSKIM POTPLATIMA GORNJI DIJELOVI I OD GUME, OBUĆE I NJIHOV OD VI PLASTIKE ILI DIJELO 30.079.841 € UMJETNE KOŽE AUSTRIJA 16.876.284 € KOŽE NJEM

32.111.558 € 481.084 €

AČKA

128.875 €

SLOVENIJA

GRČKA

170.500 €

ITALIJA

ŽENSKE K OŽNE CIPELE K OJE PREKRIV AJU GLEŽANJ

18.260.26

10.125.73 3€ SLOVENIJA ITALIJA

1.421.214 809.040

OBUĆA S GORNJIM DIJELOM OD TEKSTILNOG MATERIJALA

26

AUSTRIJA

1.537.568 €

SLOVENIJA

158.323 €

INDIJA

572.380 €

MAĐAR

462.522 €

SKA

NJEMAČ

NJEMAČ

IJA

KA

ITALIJA

KA

5.447.01

4€

1.504.71

8€

8.351.217 € 6.048.17 9€ 5.605.532 €

292.592 €

2.069.396 € 1.773.525 € 609.355 €

S MUŠKE KOŽNE CIPELE POTPLATIMA OD GUME, 8.107.412 € PLASTIKE ILI NJEMAČKA UMJETNE FRANCUSKA KOŽE SLOVENIJA

4.774.254 € 1.181.072 € 668.580 €

5€

18.304.656 €

1.757.275 € 1.096.7 59 € 561.914 €

5.851.876 €

8.443.321 € 294.772 €

1.231.80

BELGIJA

ITALIJA €

3.111.630 € 2.740.178 €

ITALIJA

OTPLATI VANJSKI P E OD IC I POTPET E M GU

5.092.119 €

1.508.276 € 397.708 €

3.388.565 €

SLOVENIJA

GORNJI DIJELOVI OBUĆE, SAMO NE OD KOŽE

3.101.534

A

MAĐARSKA

AUSTRIJA

4.510.866 €

laMode / ljeto 2017.

SLOVENIJA NIZOZEMSK

8.529.14 1€

SLOVEN

NJEMAČKA SLOVENIJA ŠVICARSKA

ŽENSKE CIPELE S POTPE TICOM MANJOM OD 3 CM

5.022.99 4

10.254.105 €

7.139.732 €

NIZOZEMS KA ITALIJA

GRČKA

11.020.866 €

NJEMAČKA

SLOVENIJA

BELGIJA

NJEMAČKA

10.056.867 € 5.647.551 €

S P O RT S K A OBUĆA ; OBUĆA Z A TENIS, KOŠARKU , GIMNAST IKU I SL.

KA

MUŠKE KO ŽNE CIPELE KO JE PREKRIVA JU GLEŽANJ

12.921.710 €

4.295.134 € 3.777.350 €

1.363.010 €

ITALIJA

916.384 €

NJEMAČKA SLOVENIJA

KINA

NIZOZEMS

1.683.648 €

NJEMAČKA

1.547.862 €

10.121.377 €

3.996.214 € 3.881.267 €

12.351.099 € 2.904.132 €

BIH

ITALIJA

38.914.758 €

28.192.019

AUSTRIJA

9.219.34 9€ 6.652.50 0€ 811.960 €

MAĐARSKA

SLOVENIJA NJEMAČKA

4.046.284 €

5.600.492 € 3.454.164

NJEMAČKA

4.084.282 €

8€

NJEMAČKA MAĐARS KA

MAĐARSKA

9.675.235 €

17.988.303 €

ITALIJA SLOVENIJA

KOŽNA OBUĆA S KAPICOM OD KOVINA

AUSTRIJA

ITALIJA

3.547.686 €

18.335.750 € 533.831 € 190.824 €

SLOVENIJA

NJEMAČKA

4.775.794 €

FRANCUSKA

1.464.334 €

22.115.244 €

NJEMAČKA

2.146.856 € 74.896 €

NJEMAČKA

741.097 €

ITALIJA

589.393 €

BIH

491.675 €

ITALIJA SLOVENIJA

2.845.096 €

BIH

1.842.866 €

4.786.741 € BIH

12.576.272 ITALIJA NJEMAČKA A FRANCUSK

€ 6.967.684 4.118.351 € 910.212 €

€ 3.057.181 € 1.163.574 220.776 €


LEGENDA UKUPNA VRIJEDNOST UVOZA 2016.

VRIJEDNOST UKUPNOG IZVOZA 2016.

NAZIV

TOP 3 REZULTATA PO ZEMLJAMA

TOP 3 REZULTATA PO ZEMLJAMA

SPORTSKA KOŽN A OBUĆA

3.365.452 € ITALIJA

3.280.257 € 109.396 €

AUSTRIJA BELGIJA

46.612 €

2.279.3 2 30 02 2€ ITALIJA

895.389 € 601.979 €

BELGIJA SLOVENIJA

412.415 €

UĆA OSTALA OB IVA ŠTO POKR D GLEŽANJ O GUME ILI PLASTIČNE MASE

11.619.923 NJEMAČKA SLOVENIJA

€ 2.935.036 ITALIJA POLJSKA

1.773.561 564.117 €

139.279 €

SLOVENIJA

€ € 3.709.968 € 2.199.104 € 1.342.116

POLJSKA

MUŠKE KOŽNE ČIZME

2.601.267 €

2.619.246 € ITALIJA AUSTRIJA POLJSKA

BIH 2.244.778 €

ITALIJA MAĐARSKA

3.816.076 € KINA

132.860 €

SLOVENIJA ŠPANJOLSKA

63.495 €

2.022.854 € ITALIJA POLJSKA

10.885.017 €

FRANCUSKA

1.118.816 € 269.144 € 181.161 €

524.736 € SLOVENIJA POLJSKA

1.188.121 € 655.361 €

ŠPANJOLSKA

543.711 €

ITALIJA

135.221 €

264.021 € 65.431 € 48.650 €

KOŽNA OBUĆA ŠTO SE NE DIJELI NA MUŠKU ILI ŽENSKU

1.835.433 €

1.488.388 € 164.896 €

NJEMAČKA UK

303.938 €

ŽENSKE KOŽNE SANDALE

SLOVENIJA

SLOVENIJA NJEMAČKA

LITVA

2.392.784 €

636.892 € 408.594 €

175.418 €

339.150 €

S ŽENSKE CIPELE M LO JE DI JIM RN GO OD PLASTIČNE MASE

ITALIJA

SRBIJA

189.456 €

660.958 € POLJSKA

SANDALE S POTPETICOM MANJOM OD 3 CM

A PAPUČE I DRUG KUĆNA OBUĆA

1.823.243 € NJEMAČKA

1.174.377 €

FRANCUSKA

539.128 €

SLOVENIJA

94.767 €

SLOVENIJA NIZOZEMSKA

881.686 € 440.799 € 266.251 €

7.454.405 €

906.212 € 3.377.160 € 1.659.841 €

ITALIJA

340.605 €

GRČKA

3.334.007 €

SLOVENIJA

254.427 €

SLOVENIJA

1.375.981 €

1.382.208 €

NJEMAČKA

93.753 €

ITALIJA

571.712 €

Izvor: HGK ljeto 2017. / laMode

27


laMode

modna tradicija

Postolice

KE EBAČ R G A Z O RUČN E N RAĐE E CIPEL

AGRAMERICE

U Zagrebu ima još 25 postolarskih radnji. Iako ih je nekad samo u centru grada bilo toliko, tih 25 “posljednjih Mohikanaca” bori se u neravnopravnoj borbi s velikim svjetskim brendovima za svakog svog kupca, i za sada uspijevaju privući, ali i zadržati klijente

D

aj djevojci prave cipele i ona će osvojiti svijet, rekla je slavna Marilyn Monroe pokušavajući svijetu pojasniti što dobra cipela znači ženama, ali i muškarcima. Odabrati dobru cipelu u današnje vrijeme pravi je izazov jer je unatoč golemoj ponudi teško pronaći cipelu koja će cijenom i kvalitetom u potpunosti odgovarati našem stopalu. Ako ništa ne želite prepustiti slučaju, onda je idealno rješenje dati se u ruke pravim majstorima - postolarima koji će napraviti cipelu baš onakvom kakvu ste zamislili. I neće biti bolnih žuljeva.

TEKST: Ilijana Grgić FOTO: PV fotoarhiv

Cipele Strugar: U društvu najboljih Zagrebački proizvođač cipela Cipele Strugar može se pohvaliti da se nalazi na popisu 500 najboljih cipela na svijetu portala The World of Shoes koji okuplja sve najbolje svjetske brendove cipela. Ove godine Strugar obilježava 50. obljetnicu rada, a njegov zaštitni znak je tradicionalna izrada i najfiniji materijali koje koriste od samih početaka. Cipele Strugar u svojoj kolekciji vrhunskih cipela imaju svi oni koji znaju što je dobra cipela i koji si je mogu priuštiti, a riječ je o mnogim javnim ličnostima, političarima, predsjednicima, ali i vrhunskim sportašima kao što je Hrvatska nogometna reprezentacija koja već 20 godina zna kako se njihova stopala, nakon kopački, najbolje osjećaju upravo u Strugar cipelama.

Ako ste u Zagrebu, onda baš imate sreće jer u njemu još ima 25 postolarskih radnji u kojima će vam izraditi cipele kakve želite. Iako ih je nekad samo u centru grada bilo toliko, tih 25 “posljednjih Mohikanaca” bori se u neravnopravnoj borbi s velikim svjetskim brendovima za svakog svog kupca, i za sada, neki malo više - neki malo manje, uspijevaju privući i, što je još važnije, zadržati klijente.

Tajna je u koži Zagrebačka IIlica mogla bi postati ulica agramerica, odnosno ručno rađenih kvalitetnih cipela koje bi upravo po svojoj kvaliteti bile prepoznatljive u svijetu. Uz tradiciju, oni postolari koji su preživjeli teške godine, shvatili su da u borbi za svakog klijenta moraju pratiti trendove. Već 84 godine, tek nekoliko koraka od Trga bana Jelačića, nastaju muške cipele Zlatko. Njihov adut su prvoklasni prirodni kožni materijali te ogroman izbor boja i modela. “Ručno rađene kvalitetne cipele iz Zagreba trebale bi postati prepoznatljiv brend. Takva cipela je tražena pogotovo u Zapadnoj Europi, a nama su gotovo 80 posto klijenata stranci”, kaže nam vlasnik Salona cipela Zlatko Bruno Budiselić dodajući kako

28

laMode / ljeto 2017.

se, bar što se njega tiče, od proizvodnje kvalitetnih cipela može živjeti, no za dobre rezultate treba i raditi. A rade svi, kompletna obitelj Budiselić ne boji se zasukati rukave, a zbog obujma posla zapošljavaju i troje radnika. Iz njihovog salona mjesečno izlazi oko 150 pari muških cipela, tako da godišnje 2000 pari cipela Zlatko gazi po svijetu. A s obzirom na to da je riječ o ručno rađenim cipelama po mjeri, cijena im se kreće od 1600 pa do 7600 kuna, ovisno o željama kupaca. Cipela od 1000 eura ima najkvalitetniju kožu, podstavu i đon.


Ručno rađene kvalitetne cipele iz Zagreba trebale bi postati prepoznatljiv brend, smatra Bruno Budiselić

“U koži je najveća tajna, to je jedna od najskupljih koža na svijetu koja se koristi za najskuplje cipele. Kad je riječ o željama kupaca, onda moramo reći da zahtjeva i ideja ima svakakvih, i mi ih u većini slučajeva možemo ispuniti”, kaže Budiselić napominjući kako uglavnom proizvode muške cipele. A na upit o izradi cipela za žene, kroz smijeh kaže kako je, po njegovu iskustvu “malo komplicirana priča između žena i cipela” i da će, uglavnom, izrađivati i dalje muške cipele.

HGK: U svibnju 103 postolara u cijeloj Hrvatskoj Iz baze obrtnika Hrvatske gospodarske komore tako se može iščitati da je u svibnju ove godine u cijeloj Hrvatskoj bilo registrirano 103 proizvođača obuće (postolara), a od toga broja u Zagrebu je ostalo samo 25 postolarskih radnji.

Svakom kupcu njegov par S druge strane, za izradu isključivo ženskih cipela odlučili su se u postolarskoj radnji Zvonimir u kojoj se cipele izrađuju više od 40 godina. Vlasnica ovog obrta Nataša Trinajstić za sebe može reći kako joj je postolarski kod zapisan u genima. Odrastajući i školujući se uz oca, poznatog zagrebačkog majstora Zvonimira Simonovića, i sama je postala majstorica, te prije 17 godina preuzela obrt u kojem nastavlja izrađivati unikatne ženske cipele. Koliko je u četiri desetljeća iz salona Zvonimir išetalo cipela, nisu ljeto 2017. / laMode

29


laMode

modna tradicija

brojali, no ono što znaju jest to da im se mušterije koje su jednom obukle njihove cipele ponovo vraćaju. “Ne bavimo se serijskom proizvodnjom. Za svakog našeg kupca radi se samo njegov par cipela. A naše stalne mušterije nas i održavaju na životu, uvijek se vraćaju, majke dovode kćeri, kćeri pak svoje kćeri, tako da već radimo i za unuke naših klijentica - i to je tako godinama”, kaže nam Nataša Trinajstić ističući kako se glas o njihovim cipelama širi i dalje. Osim stalnih kupaca s područja cijele Hrvatske, u njene prostore često dođu i turisti, a cipele s potpisom Zvonimir šeću gradovima od Švedske do Kanade. Za izradu jednog para cipela potrebno je minimalno dva dana rada, dok kupac sam bira model, materijal te eventualne ukrase. No na jednu stvar ova majstorica nikako ne želi pristati - kopiranje skupih brendova.

Nemaju sva djeca ista stopala, uostalom kao ni mi odrasli, kaže Mirjana Tkalčec “Mi imamo svoj dizajn i naša obuća je specifična. Izbjegavam kopiranje, a najviše zazirem od toga da mi klijenti donesu fotografiju sa željom da im izradim baš takve brendirane cipele. Ja to ne radim jer to je za mene krađa”, kaže Nataša Trinajstić te ističe kako možete biti sigurni da cipele koje oni izrađuju nisu dobra kopija, već original koji nosi pečat ručne izrade. Upravo zbog toga je njihova cijena nešto viša, ali isto tako ručno izrađene cipele, čizme ili balerinke mogu se nositi i desetak, pa i više godina.

Cipele Bočak: Kultno ime među Zagrepčanima Salon cipela Bočak kultno je ime među Zagrepčanima i svima ostalima koji znaju prepoznati dobru cipelu. S radom su počeli davne 1933. godine, a specijalizirali su se za ručnu izradu cipela koje kupci prepoznaju po kvaliteti, udobnosti i vrhunskom dizajnu. Osim radionice i dva prodajna prostora u Zagrebu, zanimljivo je da cipele s potpisom Bočak možete kupiti i u Beogradu, gdje također imaju poslovnicu.

nastaju ručno rađene cipelice svih boja i veličina jer oni jedini u Hrvatskoj ručno izrađuju samo dječje cipele. Vlasnica Mirjana Tkalčec nastavila je tradiciju svoga oca Valentina, kojeg su prijatelji zvali Valek, pa se i te davne 1963. odlučio da će upravo Valek biti ime cipela koje će oni izrađivati. “Mi smo mali proizvođači i ne radimo velike serije nego napravimo osnovne modele za jednu sezonu. Nemaju sva djeca ista stopala, uostalom kao ni mi odrasli. Dakle, radimo cipele za djecu koja imaju neke probleme, tipa široka noga, uska noga - to je jedan tip cipela koje izrađujemo. Zatim radimo cipele za djecu koja su rođena s problematičnim stopalima - to su ortopedske cipele koje se rade individualno prema preporuci liječnika ortopeda, prema dijagnozi koju dijete ima”, pojašnjava vlasnica obrta Cipele Valek Mirjana Tkalčec, koja ističe da ortopedski stručnjak izmjeri nogu i prema dijagnozi isplanira potrebnu obuću. Djecu posebno

I mali žele ono što nitko nema Već više od pola stoljeća u obiteljskom, majstorskom obrtu Valek

Salon cipela Anita: Obuća od neobućarskih materijala Salon cipela Anita specijaliziran je za ručnu izradu ženskih cipela i čizama za različite prigode. Osnovan je 1991. godine po završetku školovanja i četverogodišnjeg paralelnog naukovanja vlasnice obrta Anite Štulec, koja u različitim potrebama i željama klijenata prepoznaje osobne izazove, što je već dovelo do inovativnih rješenja izrade svih vrsta obuće od tipično neobućarskih materijala, kao što su svila, tvid... Njena radionica i dalje je u Prečkom, gdje prije 26 godina počinje njezina postolarska priča, dok se sa a shoo studijem približila strogom centru - Martićevoj ulici.

30

laMode / ljeto 2017.

Cipele koje mi izrađujemo nisu dobra kopija, već original koji nosi pečat ručne izrade, ističe Nataša Trinajstić veseli to što nakon potrebnog mjerenja, sama kreiraju konačni izgled cipelica: mogu odabrati boju, uzorke ili neke specifične karakteristike, žele li cvijet, inicijale ili loptu na svojoj obući, te tako dobiju jedinstvenu cipelicu napravljenu samo za njih, kakvu nitko nema. Trgovina i radionica smještene su u središtu Zagreba, a u susret roditeljima koji ne mogu iz nekog razloga doći u njihov salon, rade turneje po većim hrvatskim gradovima. Godišnje se proizvode nekoliko tisuća pari - što običnih, što specijalnih ortopedskih cipela koje su djelo vrijedne ekipe od 12 djelatnika. Zagrebački postolari još uvijek čuvaju onaj davni štih zagrebačkih obrta i malih dućana u kojem se kriju prava blaga ručno izrađene obuće i ostalih modnih dodataka, a koji se u inozemstvu skupo plaćaju. Opstali su, a i dalje opstaju - upravo zahvaljujući upornosti i ljubavi prema zanatu uz nezaobilazno prepoznavanje izazova i trendova vremena u kojem žive. Možda je upravo sljedeći korak brendiranje ručno rađenih cipela iz Zagreba, kao prestižnih visokokvalitetnih proizvoda.


laMode

izlog

Diesel Denim Lab D

P

ariška dizajnerica s londonskom adresom Faustine Steinmetz stvara modnu odjeću za budućnost. Prva DENIM LAB kapsule kolekcija za žene i muškarce sastoji se od suknji, haljina, kratkih hlača, kombinezona, jakni, majica i traperica. Ekskluzivnost ove kolekcije je povezivanje tila i denima koji je i dattra tr ra lje osnovni materijal. Sadrže originalnu grafiku u potpunosti dobivenu ručnom izradom što daje element jedinstvenosti svakom predmetu. Rezultat su denim izra predmeti s prozirnim dijelovima bez dodanih drugih materijala. Potražite u svim pre Diesel Die trgovinama.

Letovi za Europu

C

roatia Airlines do sredine listopada Zagreb povezuje s četiri atraktivne međunarodne linije: sa Stockholmom, Helsinkijem, Oslom i Bukureštom. Triput tjedno - ponedjeljkom, srijedom i petkom - letite za Stockholm, skandinavsku prijestolnicu. Utorkom, četvrtkom i nedjeljom izravno možete poletjeti u Helsinki, poznat po suvremenoj arhitekturi i dizajnu, te u Oslo, vikinški grad na šarmantnim fjordovima, otocima i jezerima. Ponedjeljkom, srijedom i petkom možete poletjeti i u Bukurešt, grad parkova, avenija i trgova, koji je s razlogom prozvan Parizom istoka. Povoljnije zrakoplovne karte za sve letove potražite na www.croatiaairlines.hr te u kontakt centru (tel. 01 6676 555).

Krušovice, iz Češke bez greške!

Č

esi su prvi u svijetu po konzumaciji piva. Prosječni Čeh godišnje popije više od 140 litara piva i ima dobar razlog za to. Već više od 400 godina po istom receptu stvara se jedno od najstarijih čeških piva - Krušovice. Od najboljih prirodnih sastojaka i jedinstvenog žatecki hmelja nastaje izvorno češko pivo bogate arome, iznimne pitkosti i ugodne gorčine. Nema greške! Uživajte u pivu koje stiže direktno iz Češke! Krušovice, iz Češke bez greške!


laMode

novi brend

DIZAJNERSKI

potpis kvaliteta I VRHUNSKA

Prva kolekcija Marijete Duvnjak oduševila je trendseterice i poznate fashionistice. MARA D targetira žene koje vole lijepe modne dodatke jer joj je jedino bitno da je njezin proizvod čini sretnom

Poduzetništvo nije jednostavno, iako naravno puno toga ovisi o industriji u kojoj se nalazite, ali u poduzetništvu svaku grešku plaćaš sam, a u početku ih sigurno bude podosta

32

laMode / ljeto 2017.


M

odna industrija nikad nije bila življa, a konkurencija nikad žešća. U vrijeme društvenih mreža i digitalnog marketinga, pokretanje novog modnog brenda može biti izazov, ali i sjajna prilika. Marijeta Duvnjak, marketing menadžerica koja je svoju profesionalnu karijeru izbrusila u jednoj korporaciji, odlučila se na izazov i priliku. TEKST: Matilda Kocijan FOTO: MARA D

Nakon više od četiri godine educiranja, istraživanja i planiranja pokrenula je modni brend MARA D o kojem je maštala još od svoje petnaeste godine. Iako je oduvijek znala da će se njen poduzetnički pothvat biti usmjeren na dizajn i proizvodnju, tek nakon nekoliko godina rada u korporaciji, shvatila je u kojem smjeru želi ići. I tada je sve započelo - danonoćna potraga za najboljim dobavljačima, materijalima, kalupima, proizvođačima. Dani i noći provedeni skicirajući i planirajući isplatili su se. MARA D na tržište je lansirala prvu kolekciju cipela prije nešto više od dvije godine. Na pitanje je li bilo komplicirano pokrenuti vlastiti biznis i novi modni brend, Marijeta Duvnjak odgovara sa smješkom. “Otprilike prije četiri godine sam se krenula educirati o samom dizajnu cipela, no prije toga sam pročitala more knjiga o poduzetništvu, odslušala puno seminara i podcasta i stjecala iskustvo kroz rad u korporaciji. Posjetila sam sve najveće sajmove u industriji, od Pariza, Londona, Milana. Je li komplicirano? Da, apsolutno. Poduzetništvo nije jednostavno, iako naravno puno toga ovisi o industriji u kojoj se nalazite, ali u poduzetništvu svaku grešku plaćaš sam, a u početku ih sigurno bude podosta. Bez obzira na činjenicu da je teško i da je potrebno puno rada i strpljenja kako biste došli na razinu gdje ne morate brinuti o egzistenciji tvrtke, nisam ni u jednom trenu požalila što sam pokrenula brend MARA D”, objašnjava Marijeta Duvnjak.

Bez web shopa nikako Njezina je filozofija jednostavna: svojim kupcima želi ponuditi moderan dizajn, vrhunsku kvalitetu izrade i dostupnost putem web shopa. Ona zna da danas kupci s par klikova naručuju i kupuju sve, od igle do cipela i zato je, paralelno s modnim brendom,

pokrenula svoj web shop. Prva njena kolekcija oduševila je trendeseterice i poznate fashionistice. MARA D targetira žene koje vole lijepe modne dodatke jer joj je jedino bitno da je njezin proizvod čini sretnom. Put do te sreće nikad nije jednostavan, proizvodnja cipela i modnih dodataka u Hrvatskoje je pravi izazov. “Problem je u tome što u Hrvatskoj ne postoji puno tvornica. Uglavnom su to male manufakture koje su ograničene brojem zaposlenika, a time i količinama koje mogu isporučiti. Svu sirovinu nabavljam u Italiji, a proizvodnja je manjim dijelom u Hrvatskoj, a najvećim u Italiji. Ja stojim iza dizajna, digitalnu animaciju radim u suradnji sa studijem U šumi, prototipe u suradnji sa mnom izrađuju tvornice, a samu proizvodnju odrađuje tvornica Roosvai u Dugoj Resi za tenisice te tvornice u Italiji za cipele”, pojašnjava Marijeta Duvnjak koja dobro zna da je omjer cijene i kvalitete bitan. Njeni proizvodi po kvaliteti odgovaraju luksuznim proizvodima, a cjenovno su pozicionirani u srednju kategoriju kako bi bili dostupni što široj populaciji. S obzirom na to da se prva kolekcija cipela rasprodala, Marijeta je odlučila proširiti ponudu na druge modne dodatke, te je uslijedila kolekcija tenisica, a potom i torbi.

S modnim brendom može se uspjeti “Kod kreativaca nikad nema kraja u stvaranju: torbe su bile logičan slijed, puno me klijentica to i tražilo. Cipele će uvijek biti temelj mog stvaranja, ali to ne znači da možda u budućnosti neću kreirati novu priču koja će ići u smjeru odjeće”, ističe ona dodajući da, poput većine drugih koji su se okušali u vlastitom poduzetničkom pothvatu, nije joj žao. “Sreća koju osjećam dok stvaram nešto novo, kad vidim ushićenost klijentica proizvodima MARA

Svojim kupcima želi ponuditi moderan dizajn, vrhunsku kvalitetu izrade i dostupnost putem web shopa D ili kad mogu otvarati nova radna mjesta ne može se mjeriti s bilo čim drugim”, naglašava Marijeta Duvnjak. Da se u Hrvatskoj s modnim brendom može uspjeti, dokazuju oni koji su uporni. “Hrvatska je tako mala zemlja, a ima toliko talentiranih ljudi. Na žalost, mladim ljudima tijekom studija ne daju dovoljno znanja da bi se mogli nositi sa svime što ih kasnije u poslovanju čeka, pa često vidimo primjere vrhunskih talenata koji ne postignu puno. Istaknula bih neka imena na hrvatskoj modnoj sceni za koje vjerujem da će postići puno - Klisab, Martina Budek, Marija Kulušić....”, kaže ona. MARA D će svojim cipelama i torbama zasigurno osvojiti svoj dio kolača. Dizajnerski potpis u kombinaciji s vrhunskom kvalitetom izrade osvaja srca brojnih trendseterica. I upravo njihovo zadovoljstvo za Marijetu Duvnjak predstavlja najbolju motivaciju. “Iznimno je bitno biti uporan i strpljivo i puno raditi, koliko god to stereotipno zvučalo. I istinski je važno znati odgovor na pitanje zašto radite to što radite jer sigurno će biti više težih trenutaka u bilo kojoj priči koja se gradi”, zaključuje dizajnerica Marijeta Duvnjak. ljeto 2017. / laMode

33


laMode

portret

ŽIVJETI SVOJE

snove Djevojčica Patrizia je uključena u sve moje kreacije, iako mi nije vodilja, ona je dio moje životne igre. Ali tu postoji i žena Patrizia koja, zajedno s djevojčicom, ostvaruje u cijelosti svoje snove

V

jerujte u ljepotu svojih snova, čak i ne morate vjerovati, nego živite svoje snove, jer kad ih prestanete živjeti u glavi, počet ćete ih živjeti u stvarnosti. Upravo ta rečenica na najbolji mogući način snažno opisuje životni moto uspješne i prodorne pulske poduzetnice Patrizije Milani koja po mnogima sve ono što dotakne, pretvori u uspješan posao. A da su u pravu, potvrđuje i podatak kako je Patrizia Milani, kao vodeća osoba u tvrtki Vibrobeton koja proizvodi betonsku galanteriju i koja je svojim proizvodima uljepšala brojne javne površine diljem Istre ali i šire, postala uspješna i u svijetu mode i modnih dodataka kao dizajnerica koja je pokrenula i osmislila liniju modnih torbica Concrete. Osim toga, ona je i donedavna predsjednica Lions kluba Pula, majka, predsjednica biciklističkog kluba Pula te aktivna članica BPW-a Pula. TEKST: Matilda Kocijan FOTO: Privatni arhiv Patrizia Milani

34

laMode / ljeto 2017.

Vrijeme je da prestanemo govoriti o muškim i ženskim poslovima i o tome koga preferiramo. Prije bih pričala o poslovnosti, o kvaliteti proizvoda, to mora biti nit vodilja u poslovanju


Patrizia Milani VLASNICA VIBROBETONA I BRENDA CONCRETE

Usponi i padovi su neĹĄto sasvim normalno u poslu, no treba se znati nositi s time

ljeto 2017. / laMode

35


laMode

portret Concrete - torbe s porukom

Kad biste u jednoj rečenici trebali reći tko je Patrizia Milani, kako biste se opisali? - Opisala bih se kao pozitivnu osobu koja je kroz vrijeme naučila jako mnogo o sebi i drugima. Kao osobu koja u svakom trenutku zna što hoće i želi. Spojili ste dva svijeta, građevinski i modni, a povezuje ih jedna riječ. O čemu se radi? - Povezuje ih riječ ‘urbano’. Kako proizvodimo urbanu opremu, tako proizvodimo i urbani accessories za žene poput torbica i drugih modnih detalja. Ipak smo vodeća industrija za betonske proizvode i po tome smo postali izuzetno prepoznatljivi. Vibrobeton je industrija proizvoda od betona, danas vodeća u Istri, prepoznatljiva po svojim proizvodima: rubnjacima, opločnicima, urbanoj opremi, proizvodima za poljoprivredu, zaštitu okoliša, uređenje parkova, trgova, parkirališta i svih urbanih površina. Mnogo je patentiranih proizvoda kao što su rampe za rušenje arhitektonskih barijera, koje su omogućile osobama s invaliditetom, dječjim kolicima, biciklistima, lakši pristup s kolnika na nogostup. Tu su i Reflex ploče koje noću pomoću 3M trake osvjetljavaju mjesta koja nemaju mogućnost rasvjete, zatim Mont Blanc ploče koje su danas najveća konkurencija kamenu, a spadaju u arhitektonske betone. Svaki me novi projekt ili proizvod raduje, volim kada se uređuju ulice, parkovi, trgovi... Zapravo radite, neki će reći, u ‘muškom’ svijetu. Vibrobeton je obiteljska tvrtka, jeste li ikada imali poteškoća budući da ste žena ?

Kako proizvodimo urbanu opremu, tako proizvodimo i urbani accessories za žene, poput torbica i drugih detalja - Nikad ne radim razliku između muškaraca i žena, već vodim računa o samoj kvaliteti odnosa i poslovanja. Imam vrlo kvalitetne odnose i s muškarcima i sa ženama, jer smatram da je poslovnost na prvom mjestu a ne je li tko muškarac ili žena. Ne radim s tvrtkama već s ljudima, tražim vedre, pozitivne, kvalitetne osobe, jer nakon sklopljenog posla, ponekad prepoznate i dobrog prijatelja. Dakle, vrijeme je da prestanemo govoriti o muškim i ženskim poslovima i o tome koga preferiramo. Prije bih pričala o poslovnosti, o kvaliteti proizvoda, to mora biti nit vodilja u poslovanju. A što se tiče muškarca, nikad nisam imala problema. U ovo doba recesije građevinski sektor zapravo bilježi poteškoće i gubitke u poslovanju. Kako Vam je uspjelo uspješno poslovati zadnjih pet godina? - Zahvalna sam tom razdoblju jer smatram da se u najtežim situacijama rode najbolje ideje i najviše kreativnosti. Usponi i padovi su nešto sasvim normalno u poslu, no treba se znati nositi s time. U kojoj mjeri su se ispunila maštanja djevojčice Patrizije? O čemu ste maštali kao malena djevojčica? - Djevojčica Patrizia je uključena u sve moje kreacije, iako mi nije vodilja, ona je dio moje životne igre. Ali tu postoji i žena Patrizia koja, zajedno s djevojčicom, ostvaruje u cijelosti svoje

36

laMode / ljeto 2017.

Kako je nastala linija torbi? - Nastala je iz želje da iznenadim svoje prijateljice i poslovne partnerice. Uspjeh se dogodio praktički preko noći, sve je pomalo iznenadio, pa i mene samu. Prije svega je važno ono što ja osjećam, znači ako nešto radim, mora biti u skladu sa mnom i s onime što radim. Takva je i priča o Concrete torbicama. Sve se odvijalo munjevito i otvorilo se zahvaljujući tome što sam si dopustila da radim i nešto drugačije od svoje građevine. One nose i poruke, zar ne? - Concrete torbe nose poruke koje su osnažile i odvažile život i put mnogih žena: Carpe Diem, Who seeks shall find, Tomorrow is another day, Never stop dreaming, Life is beautiful, Amor vincit omnia, a i zabavnije: I have a head for business and a body for shopping. Proizvela sam prvo 20 Concrete torbi jer sam tim nazivom zaštitila liniju urbane opreme. Tim sam poslovnim darovima htjela obradovati svoje poslovne suradnice i partnerice kako bih ih informirala da smo proširili asortiman urbane opreme na vaze, klupe, koševe za odlaganje otpada i ostalo za uređenje parkova i okoliša. Moja prijateljica koja ima prodavaonicu u centru Milana vidjela je moje torbice i odmah naručila 117 komada. Vidjela ih je i druga prijateljica u Beogradu i ona je naručila 170 komada i tako je to krenulo. Upiti mi stalno stižu. Po čemu su vaše torbe prepoznatljive? - Materijali koji se koriste su stručno izabrani zbog svoje čvrstoće, a na njima se vidi i da sam zaljubljenik u boje - volim tu radost koju nam boje mogu pružiti. Neki materijali imaju poseban nanosilikonski premaz kako bi torba u svim vremenskim uvjetima (toplo-hladno) imala eleganciju, čvrstoću, sjaj i ljepotu. Razni su tu oblici i za najzahtjevnije - mnogo boja, materijala, šljokica...


snove. Ja sam stvarno osoba kojoj je motivacija bila rečenica: ‘Patrizia, vjeruj u ljepotu svojih snova’. Jedino što sam shvatila tijekom godina jest to da ih trebam prestati sanjati i početi živjeti u realnom životu, pa si danas kažem: ‘Patrizia, živi svoje snove’. Moja maštanja su se vrlo brzo realizirala - htjela sam biti učiteljica, udati se, biti majka... Aktivni ste i u Biciklističkom klubu Pula? - BK Pula jedan je od najstarijih klubova u Hrvatskoj, nositelj brojnih medalja i priznanja. Imajući u vidu povijest i dugogodišnju biciklističku tradiciju u Puli, smatram kako je od iznimne važnosti nastaviti s djelovanjem u ovom klubu, poglavito imajući u vidu činjenicu kako imamo i velikih broj mladih članova. Što me posebno veseli? Zasigurno sreća. Prepoznati je i uživati u njoj, i naravno biti okružena kvalitetnim ljudima. To je moj moto, i toga se držim. Majka ste trojice sinova, vješto žonglirate privatnim i poslovnim vodama. Koje su glavne vrijednosti koje nastojite prenijeti svojim dječacima?

Nikad ne radim razliku između muškaraca i žena, već vodim računa o samoj kvaliteti odnosa i poslovanja

- Kratko ću vam odgovoriti na ovo pitanje - red, rad i disciplina. To su vrijednosti koje su moji roditelji prenijeli na mene, a ja ću to nastojati prenijeti svojoj djeci. To je jedino što pomaže u životu. Puno ste putovali, koje su vam zemlje ostale u posebno lijepom sjećanju? - Zasigurno Tajland. Tu sam upoznala kvalitetne ljude i došla do saznanja kako je ta zemlja dobra za promociju hrvatskog turizma, premda, moram priznati, mnogi nisu ni čuli za našu zemlju. No Tajland smatram zemljom radosti i budućeg uspjeha. Kako se zamišljate za tridesetak godina? - Kao simpatična draga penzionerka koja će se svakoga jutra sresti sa svojim prijateljicama te raspravljati o lijepim trenucima, o ljubavi, o unucima... Kada biste na jedan dan mogli biti netko drugi, koga biste odabrali? - Sophiju Loren. Riječ je o kvalitetnoj ženi koja je cijeli svoj život posvetila obitelji i karijeri. To je i moj životni moto.

ljeto 2017. / laMode

37


laMode

kolumna

BITI

svoj

Došen

Kod nas nažalost ima jako malo individualnosti, svi se mi ukalupimo u nekakav milje, u neki određeni tip, bez obzira na to pripadamo li nekom određenom krugu po stilu, radu, razmišljanju ili životu ili smo u njemu jednostavno silom prilika

B

iti isti ili biti svoj? Ugnijezditi se u masi sličnih ili se hrabro izboriti za vlastiti životni stil, sve češća je dilema modernog čovjeka. Može li se izraziti i sačuvati individualnost a ujedno odgovoriti zahtjevima današnjice, treba li “zborno pjevati” ili se odvažiti na modno soliranje, jedna je od većih enigmi kojima se bave dizajneri, filozofi, ali i mnogi od nas… Kao dizajnerica definitivno sam našla nišu kojoj pripadam, imam neki svoj, određeni tip žena koji voli i kupuje to što radim. Kad ste mlađi, još dok ste student, možda s više entuzijazma krenete u posao, manje razmišljate o tome koliko su nosivi modeli koje radite, a više ste orijentirani na sam rad, čak i ako je vaša originalnost na granici egzibicionizma. No nekako s godinama dolazi zrelost, kako privatno, tako i u vašem dizajnu, koji se ne prilagođava u negativnom smislu, nego naprosto postaje “primjenjiviji”. Tako je bilo i kod mene. Strašno volim ljude koji imaju tu snagu i vrijeme da se igraju svojim izgledom, da se izdvoje od većine, ali da bi se to moglo, treba postići više elemenata. Osim što volite izgledati originalno i kreativno, morate za to imati i vremena, a znam da to nema svatko. Osobno znam takve ljude, cijenim ih i divim im se na neki način. Kod nas, nažalost, ima jako malo individualnosti, svi se mi ukalupimo u nekakav milje, u neki određeni tip, bez obzira na to pripadamo li nekom određenom krugu po stilu, radu, razmišljanju ili životu ili smo u njemu jednostavno silom prilika. Privatno već duže razdoblje volim nositi crno. Dosta sam u crnom. To je uglavnom odjeća čistih geometrijskih linija koju sam sama dizajnirala, nadopunjena nakitom koji

38

laMode / ljeto 2017.

dizajniraju moje prijateljice. I sad bi se moglo reći da je to taj “pečat”, individualnost, ali to vjerojatno nije onoliko koliko bih ja zapravo željela, već i to na neki način može biti protumačeno kao “konfekcija”. A opet, jako je malo, sve manje je ljudi koji si mogu dozvoliti i priuštiti taj tip “egzibicija”. Obožavam ih vidjeti, ali viđam ih sve manje. Prije sam po ovoj našoj metropoli viđala više osebujnih individua nego što ih viđam u zadnje vrijeme. Pokojna novinarka Ana Piaggi bila je od onih osoba koje su me, u tom smislu, impresionirale. Bila je posebna, totalno teatralna u svom modnom izričaju. To čak i ne ovisi toliko o novcu jer znam da mnoge žene kombiniraju originalne kreacije sa stvarima koje su kupile na

STRAŠNO VOLIM LJUDE KOJI IMAJU TU SNAGU I VRIJEME DA SE IGRAJU SVOJIM IZGLEDOM, DA SE IZDVOJE OD VEĆINE buvljaku ili izvukle iz starih ormara. Ali za istraživanje po buvljacima također morate imati vremena. Svakodnevica nas, htjeli mi to ili ne, nažalost ukalupi, a samo o količini strasti ovisi koliko ćemo se tome uspjeti othrvati i izboriti za svoju individualnost. A za odgovor na pitanje kako je to u svijetu, trebalo bi više šetati svjetskim metropolama… Vjerujem da su modno jaki gradovi puni kreativnih individualaca, naročito u vrijeme kad su u tim gradovima tjedni mode. Tada se mogu vidjeti i ekstremni primjeri, a to su u svakom slučaju jako zanimljivi ljudi.


laMode

premijera

E KS K

A LU Z I V

ND Ž N BRE

ENSK

I

BI B H TOR

IARTI

S

ULJE

na platnu na torbi? ZAŠTO NE?

BiArtis torbe, jedinstven spoj umjetnosti i vrhunskog dizajna, prije nešto više od dvije godine iz Klisa su krenule u osvajanje svijeta. Za sada im ide odlično, a vrlo brzo su svrstane među najljepše ženske torbe na svijetu

I

ako je iza nje nešto više od pola stoljeća izrazito aktivnog i svestranog životnog puta, Elizabeth Suzana Kozina voli reći kako je najljepše životno doba – ono koje se upravo živi. Ova rođena Klišanka, kako kaže, završila je “dosadnu ekonomiju”, odrastala okružena umjetničkim slikama, a uvijek je težila književnosti i likovnoj umjetnosti. Unatoč težnjama, već petnaestak godina je vlasnica tvrtke Corona Navalis koja je, kako je izjavila u jednom razgovoru, registrirana za sve osim za proizvodnju oružja i lijekova. Uza sve to, udana je za uglednog liječnika, majka pet kćeri, a odnedavno i baka. TEKST: Svetozar Sarkanjac FOTO: BiArtis

Prije nekoliko godina slikari s kojima se stalno družila žalili su joj se kako je za slike teško pronaći kupca. Pomislila je kako bi mogla otvoriti galeriju i postati galerist. No administracija i potrebna davanja odagnale su je od te ideje. Umjesto toga, zaključila je kako slike valja vidjeti, izložiti

ljeto 2017. / laMode

39


laMode

premijera

Ekskluzivne torbe o orbe – ekskluzivne cijene j jene Za izradu jedne torbe jeseca. potrebno je i do dva mj mjeseca. o osi Najviše vremena odnosi a same izrada i zaštitna obrada m me, umjetničke slike. Naime, n klijent može odabrati neki od već ponuđenih slikarskih a arskih motiva, ali i zatražiti potpuno o otpuno jedinstven motiv. Tako o t tre su nedavno časne sestre ažile (izvan Hrvatske) zatražile torbe sa sakralnim r rbe motivima. Također, torbe mogu biti različitog oblika i dimenzija. Cijena se kreće od najskromnijih 10.000 kuna, pa do 5000 dolara, koliku cijenu a je postigla jedna torba prodana u New Yorku.

ih pogledima javnosti, a ne da samo stoje u nekoj galeriji iščekujući pokojeg slučajnog prolaznika.

Početak i nije bio jednostavan Tako se i rodila ideja stvaranja brenda BiArtis: izradi visokokvalitetnih ženskih torbi s ugrađenom umjetničkom slikom. Kako kaže Elizabeth Suzana Kozina, tendencija BiArtisa je da bude najveći hodajući galerist na svijetu. Iako danas, dvije godine otkako je zaživio brend BiArtis, sve izgleda prilično logično i jednostavno, na početku baš

Torbe BiArtis se proizvode isključivo po narudžbi, osim prvih nekoliko komada kolekcije i nije bilo tako. Prije svega je valjalo objasniti čitavu ideju, jer mnogima nije bilo jasno kako napraviti kvalitetnu kožnu žensku torbu u čiju će jednu stranicu biti ugrađeno ulje na platnu. Trebalo je pronaći vrsne majstore koji će to, naravno ručno, napraviti i pri tome ugraditi sliku tako da i ona bude zaštićena od različitih atmosferilija. Jer, lijepu i vrijednu torbu žena neće držati zatvorenu u nekoj vitrini, nego je valja

40

laMode / ljeto 2017.

nositi na ulici, u restoranu, u šetnji... I, naravno, trebalo je pronaći akademske slikare koji će pristati na takvu suradnju. U tom je dijelu došla do izražaja energičnost i upornost, te vještina predstavljanja poslovne ideje. Dakle, upravo one sposobnosti koje krase poslovnu ženu kakva je Elizabeth Suzana Kozina. I konačno, BiArtis torbe - jedinstven spoj umjetnosti i vrhunskog dizajna - prije nešto više od dvije godine iz Klisa su krenule u osvajanje svijeta. Za sada im ide odlično, a vrlo brzo su svrstane među najljepše ženske torbe na svijetu. Torbe su prošetale mnogim svjetskim modnim pistama, izlagane su na Sajmu luksuza u Moskvi, na izložbama u Beču i New Yorku, a torba BiArtis je našla svoje mjesto i u najpoznatijem privatnom muzeju torbi Tassenmuseum Hendrikje u Amsterdamu. Ovaj neobičan muzej jedan je od samo tri takva na svijetu i ujedno je najveći i najstariji. U muzeju se čuva oko 4000 eksponata koji pričaju priču o povijesti torbi i kovčega od 16. stoljeća do danas. Među modelima poznatih svjetskih modnih kuća poput Prade i Valentina, kao stalni eksponat nalazi se i torba BiArtis. Kako neslužbeno saznajemo, jedna od tih torbi uskoro će biti izložena i u jednom uglednom zagrebačkom muzeju.

Torbe s certifikatom Iako je, naravno, silno ponosna što se njezin jedinstven proizvod nalazi kao vrijedan eksponat u uglednim muzejima,


Elizabeth Suzana Kozina kao najveću vrijednost ističe činjenicu kako je uspjela u namjeri da stvori – nosivu umjetnost. “Prva sam i jedina na svijetu koja radi ovu vrstu nosive umjetnosti - originalna ulja na platnu aplicirana na žensku torbu. Stoga svaka torba ima certifikat o jedinstvenosti jer proizvodi se samo jedna. Ne postoje dvije iste torbe. Uz svaku torbu, buduća vlasnica dobiva i ručno oslikani svileni šal s fragmentima Svaka torba ili cijelom slikom s torbe. ima certifikat o Naravno, sve je upakirano u luksuznu zaštitnu kutijedinstvenosti jer ju”, kaže gospođa Kozina. Inače, torbe se u cijeloproizvodi se samo sti proizvode u Hrvatskoj. jedna. Ne postoje U timu BiArtis angažirano je tridesetak stručnjaka dvije iste torbe. Uz među kojima su akademsvaku torbu, buduća ski slikari, dizajneri, fotografi... a torbe se potom vlasnica dobiva i ručno izrađuju u ludbreškoj tvrtki San Peter. oslikani svileni šal s Torbe BiArtis se profragmentima ili cijelom izvode isključivo po narudžbi, osim prvih neslikom s torbe koliko komada kolekcije namijenjenih izlaganju u specijaliziranim buticima ili, u slučaju generalnog zastupništva, za pokazivanje klijentima i u muzejima. Na pitanje gdje se u Hrvatskoj, a gdje u svijetu mogu kupiti torbe BiArtis, gospođa Kozina ističe: “Odlučili smo povući robu iz trgovina u Hrvatskoj jer nismo bili zadovoljni uvjetima i tretmanom prema tako jedinstvenom i skupocjenom proizvodu tako da je u Hrvatskoj, osim izravno u BiArtis

Ekonomistica, umjetnica i humanitarka Pored izrade torbi s umjetničkom slikom, Elizabeth Suzana Kozina svoju sklonost prema umjetnosti izražava i pisanom riječi. Tako je nedavno u nakladi Beletre objavila knjigu, kako kaže, “kratkih misli jedne proživljene žene, svojevrsni playback moga dosadašnjeg života”, naslovljenu Zato me niste razumijeli – minute ženske mudrosti. Iz te knjige satkane od niza kratkih misli, izdvajamo onu naslovljenu Moji ljudi. Čini li vam se da u vama živi više ljudi? Oni koji znaju točno što žele, ja im se divim. Dok se svi moji ljudi u meni dogovore, treba malo vremena. I Elizabeth, i Suzana, i gospođa Kozina tako se često moraju dogovarati kada će prevagnuti ekonomistica i poslovna žena, kada umjetnica, kada svjetska putnica, a kada humanitarka. Naime, sve tri početkom rujna odlaze u jednomjesečnu humanitarnu misiju u Ruandu gdje će raditi za udrugu Hrvatsko srce za Afriku.

sjedištu u Klisu, torbe moguće kupiti jedino u galeriji Tomas u Osijeku. Što se vanjskog tržišta tiče, za sada poslujemo jedino i isključivo preko generalnih zastupnika koji torbe prodaju izravno klijentima zbog prevelike marže koju prodavaonice trgovine uzimaju”.

Elizabeth Suzana Kozina kao najveću vrijednost ističe činjenicu kako je uspjela stvoriti nosivu umjetnost Unatoč odličnim poslovnim uspjesima, u BiArtis timu su svjesni kako su tek na početku. Iako se te jedinstvene ženske torbe već nose u Stockholmu, Barceloni, Amsterdamu, Berlinu, New Yorku... ističu kako je potrebno barem desetak godina da brend zaživi.

ljeto 2017. / laMode

41


laMode

intervju

Ida Jakšić KREATORICA I DIZAJNERICA NAKITA

Mi se jedni drugima u obitelji miješamo u posao i ako se svađamo, onda se svađamo zbog posla. Kako smo stalno blizu jedni drugih, dosta razgovaramo i naučimo jedni od drugih

EKSTRAVAGANTNA

moda JE NESTALA

Za Josipu Lisac i Anju Šovagović radim i danas, a moda me prestala zanimati jer sam izrađivala haljine koje nisu za svakodnevnu uporabu. Izrađujem suvenire, nakit te obrađujem kamenje i poludrago kamenje. Radim i nakit od srebra

42

laMode / ljeto 2017.


I

da Jakšić studirala je primijenjenu umjetnost u Beogradu. Poznata je po modnim kreacijama koje više od 25 godina nosi Josipa Lisac, a izrađuje ih između ostalih i za Anju Šovagović Despot. Zadnjih se godina posvetila izradi nakita i suvenira od bračkog kamena. Umjetnica koja se godinama bavila modnim kreacijama u ovom razgovoru nam govori o tome zašto je napustila modu, o sadašnjem poslu izrade nakita, o suradnji s Josipom Lisac, o svojoj umjetničkoj obitelji...

TEKST: Jozo Vrdoljak FOTO: Privatni arhiv Ida Jakšić

Zašto ste napustili modu? - U modi se puno toga promijenilo. Naglasak se stavio na trgovinu, u cijelom je svijetu to postalo industrija. Nestala je tzv. ekstravagantna moda koju sam ja radila. Ipak, za neke poznate osobe radite i danas? - Za Josipu Lisac i Anju Šovagović radim i danas, a moda me prestala zanimati jer sam izrađivala haljine koje nisu za svakodnevnu uporabu. Zadnjih godina približila sam se poslu svog muža. Izrađujem suvenire, nakit te obrađujem kamenje i poludrago kamenje. Radim i nakit od srebra. Josipa Lisac je poznata po svom osebujnom načinu odijevanja. Kako je surađivati s njome? - Uvijek smatram da je najvažnije to da osoba koja nosi haljinu ili neki predmet bude zadovoljna. Dakle, sve krene s razgovorom. Razgovara se između ostalog i o tome kako osoba u tom momentu želi izgledati. Radim s materijalima koji nisu uobičajeni za izradu, primjerice, haljina. Nakon razgovora se čujemo telefonski, šaljemo fotografije, komentiramo neke izvedbe dok ne dođemo do rezultata. Znači uvijek surađujemo i tako radimo već više od 25 godina. Naravno da smo već navikle jedna na drugu. Sličan način rada je i s ostalima. Od kakvih materijala izrađujete kreacije? - To nisu obični materijali. Haljine koje radim za Josipu su od metalne mreže, plastike, silikona, ribarske mreže… Kada otkrijem neki novi materijal, ja joj ga predložim tako da zajedno tražimo rješenje što je najbolje od toga napraviti.

Da radim samo kako bih zaradila, radila bih potpuno drugačije. Kada radite ekskluzivnu haljinu od materijala koji nije nosiv, onda to ne radite za novac

Na prvi pogled čini se da je teško surađivati s Josipom Lisac? - Ne, dapače, vrlo je lako surađivati s njom. Pogotovo stoga što i ja volim avangardni način na koji se odijeva. Da i ne govorim o tome da se radi o osobi koja, bez obzira što stavi na sebe, izgleda fantastično, vrhunski. Haljinu od plastike neće svatko nositi na sceni, a Josipi stoji savršeno. Josipa Lisac nije nimalo zahtjevna, nije komplicirana. Jednostavna je za suradnju i nas se dvije jako dobro razumijemo. Lako se prilagodi mojim idejama ili ja njezinim. Krasna je osoba. Imate li neku kreaciju koju želite istaknuti? Čime ste posebno zadovoljni? Je li se nešto posebno poklopilo?

Prije petnaestak godina počela sam se baviti izradom nakita jer je mom suprugu ostajalo dosta kamenih otpadaka - Puno stvari se poklopilo. No jedna je haljina posebna i meni najdraža. Riječ je o haljini u kojoj je Josipa nastupala na koncertu Mostovima Mostara održanom na splitskom Poljudu. Nastupala je sa zborom HNK Split i sopranisticom Cynthijom Hansell Bakić. Meni je ta haljina posebna jer je Josipa u njoj izvodila pjesmu Ave Maria. Haljina je napravljena od metalne mreže i dugo se radila. Dugo smo tražili način kako se od toga ljeto 2017. / laMode

43


laMode

intervju

Haljine koje radim za Josipu su od metalne mreže, plastike, silikona, ribarske mreže… uopće može napraviti haljina. Puno je razloga zbog kojih je to meni posebna haljina. A Anja Šovagović? - Anja je više prijateljica jer se družimo. S obzirom na to da ima kuću u Supetru, dio vremena provedemo zajedno tako da, ako joj nešto treba, nas dvije to i napravimo. Recimo, napravile smo haljinu prema jednoj pjesmi koju je Anja izvodila. Poznate su i vaše modne revije? - Da, na reviji u Supetru nastupale su Anja i Josipa. Imala sam revije u Splitu i Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt, imala sam izložbu odjeće prije sedam-osam godina. Izložbu nakita imala sam u Muzeju Grada Splita i u Mimari. Kada ste započeli izrađivati nakit? - Prije petnaestak godina. Počela sam se baviti izradom nakita jer je mom suprugu ostajalo dosta kamenih otpadaka, pa sam od tih otpadaka izrađivala suvenire. Poslije sam obrađivala poludrago kamenje, a nakit sam počela izrađivati kada sam shvatila da mi u blizini nitko ne može izraditi prsten kakav sam željela. Tada sam se educirala kako bih naučila raditi sa srebrom i kako bih mogla sebi izraditi prsten. Tako je počelo. Kako to funkcionira? - Idem po sajmovima u Italiji i kupujem neobrađeno poludrago i drago kamenje od kojeg izrađujem nakit. Režem ga, brusim, dajem mu oblik koji hoću i onda srebro prilagodim kamenu kako bih dobila ogrlicu. Je li vam zarada motiv? - Niti malo. Da radim samo kako bih zaradila, radila bih potpuno drugačije. Kada radite ekskluzivnu haljinu od materijala koji nije nosiv, onda to ne radite za novac. Ne možete prodati haljinu od kamena. Izradila sam haljinu od kamena koja je čak u New Yorku bila na jednoj reviji… Takav je slučaj i s haljinama od papira, plastike, žice, ribarske mreže… To je odjeća koju izrađujete barem pet puta duže i morate ulagati više truda, a ne možete je prodati. Da kupujem gotove perle ili gotove komade kamena koje nanižem na tkaninu, puno bih lakše radila i lakše prodavala. Tada možete staviti i prilagodljivu cijenu i zarađivati. Ja dobijem kameni blok koji režem i potom obrađujem komade. To traje danima, a zatim brusite srebro. Treba vam desetak dana.

44

laMode / ljeto 2017.

Što trenutačno radite? - Do sada sam radila velike ogrlice, a sada sam napravila i seriju manjih ogrlica. Radila sam krupne medaljone, a napravila sam i seriju manjih medaljona. Čitava vaša obitelj je umjetnička. Što tko od vas radi? - Obitelj mog supruga Dražena Jakšića ima dugu tradiciju u obradi kamena. Dražen je profesor likovne umjetnosti. I naša djeca su umjetnici. Sin Lovro diplomirao je kiparstvo na Akademiji u Zagrebu, a kći Dina je diplomirala slikarstvo u Rimu i doktorirala u Zagrebu. Osim što slika i izrađuje skulpture, ona predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu te vodi obiteljsku galeriju u Splitu. Naša obitelj ima galeriju u Donjem Humcu i kamenoklesarsku radionicu u kojoj zapošljava 10 radnika i koja bez prestanka radi već 120 godina. Jakšići su, inače, izradili zvonike crkve u Dugopolju, zgradu makarske gradske uprave, samostan Sestara milosrdnica u Splitu, sve stambene objekte Gorana Ivaniševića i Tomislava Mamića, veliki broj nadgrobnih spomenika po Europi. Gornji Humac ima 160 stanovnika od kojih je čak šest umjetnika koji žive od obrade bračkog kamena. Četvero ih je iz naše obitelji, a dvoje su naši prvi rođaci, isto Jakšići. Je li umjetnost nasljedna i kako to kod vas funkcionira?

Naša obitelj ima galeriju u Donjem Humcu i kamenoklesarsku radionicu koja bez prestanka radi već 120 godina - Funkcionira vrlo dobro jer jedni drugima pomažemo i nadopunjujemo se. Mi se jedni drugima u obitelji miješamo u posao i ako se svađamo, onda se svađamo zbog posla. Kako smo stalno blizu jedni drugima dosta razgovaramo i naučimo jedni od drugih. Moj sin Lovro je lovac i ribolovac. Ima kolekciju noževa koje je sam izrađivao. Da biste ih izradili, morate nabaviti poseban metal, posebno drvo, kosti za ručke… To nabavlja u Rimu, a ja, recimo, imam nakit od zuba vodenkonja ili slonove kosti tako da od njega uzmem nešto što meni odgovora. Od muževa posla uzmem kameni otpad. Kći priprema izložbu kamenih ploča lijepljenih bojom. Da nije kod mene vidjela ploče, možda nikada ne bi to napravila. Mladi isto donose ideje. Recimo, kći je napravila nacrt za jednu kamenu klupu koju moj muž izrađuje. Kako je živjeti u malom mjestu u unutrašnjosti otoka kakav je Donji Humac? - Tu je naša galerija oko koje su naše radionice. Zajedno jako dobro funkcionira i vrlo smo sretni u životu.


laMode

priča s razlogom

ODOLI

Lodoliju! šanse MA, NEMA

Bilo mi je jasno da moramo biti posebni ako se ne želimo utopiti u moru ponude konkurencije. Zbog toga smo se na početku koncentrirali više na mušku kolekciju te izbacili push-up gaće na tržište, kaže Lodoli, a taj potez se pokazao kao pun pogodak

R

oland Lodoli kao poduzetnik predstavlja svojevrstan paradoks u Hrvatskoj. Za razliku od domaće mladeži koja trbuhom za kruhom bježi u Njemačku, Lodoli se iz Njemačke vratio kako bi radio i proizvodio kod nas. Prije osam godina pokrenuo je brend donjeg rublja, a danas je njegova mala tvrtka manufaktura koja sve svoje proizvode izrađuje u vlastitom pogonu u Karlovcu gdje kompletan proces završavaju sami, od ideje i kroja do izrade proizvoda.

TEKST: Miro Soldić FOTO: Lodoli

“Oduvijek sam znao da želim nešto proizvoditi. Obitelj mi se bavila zastupanjem raznih automobilskih marki i brzo sam shvatio da smo zapravo u robovlasničkom odnosu, a ne partnerskom, te sam bio svjestan da moram stvoriti nešto drugo, nešto svoje. Prvobitna ideja je bila da prenosim sustav njemačkog Tchiba u Hrvatsku - već sam zatražio ponude za strojeve za prženje kave kad mi je sestrična ubacila bubu u uho izjavom ‘odoli-lodoli’, kako dobro prezime”, prisjeća se Lodoli dodajući kako su tada jedno od svojih vozila prodali šivaoni, a on je došao na ideju da bi mogao proizvoditi muško donje rublje. Počeo je s muškom linijom gaća koju je brendirao natpisom “Odoli” na stražnjoj strani, a posao se brzo zalaufao. “Ljudima se svidjelo to što radimo pa smo htjeli proširiti ponudu, ali zapali smo u financijske probleme. Razmišljali smo o

46

laMode / ljeto 2017.

kupnji strojeva, ali tada se kredit za takvo što nije mogao dobiti, pa smo se okrenuli leasingu koji smo na jedvite jade dobili i napokon krenuli s vlastitom proizvodnjom”, ističe Lodoli i napominje kako, unatoč financijskim nedaćama, njihovoj kreativnosti nije bilo kraja. “Bilo mi je jasno da moramo biti posebni ako se ne želimo utopiti u moru ponude konkurencije. Zbog toga smo se na početku koncentrirali više na mušku kolekciju te izbacili push-up gaće na tržište”, ispričao nam je Lodoli, a upravo taj potez se pokazao punim pogotkom jer su push-up gaće brzo postale tema domaćih i svjetskih medija, što im je marketinški puno pomoglo i olakšalo brendiranje.

Kad je riječ o prodaji, glavni kanal im je web shop, no imaju i tvornički dućan u Karlovcu Kreativnost bez kraja Ipak, stvaranje vlastitog brenda nije jeftina stvar, potrebno je puno ulaganja u dizajn, kvalitetu, repromaterijal, rad te marketing i nove prodajne kanale kao što su Facebook i slični. Lodoli nam se požalio kako hrvatski kupci nemaju dovoljno razvijenu svijest o kvaliteti i važnosti domaće proizvodnje. “U Hrvatskoj je velika borba s cijenom. Ljudima je puno dati, recimo, 50 kuna za gaće, ali za kutiju-dvije cigareta plate isti iznos bez problema. Bacaju nas u koš s modnim brendovima koji


Roland Lodoli VLASNIK TVRTKE I BRENDA LODOLI

Kao tvrtka uvijek imamo oči otvorene, gledamo što se nosi, ali i slušamo naše stranke te prihvaćamo ideje i sugestije. Može se reći da neko vrijeme upijamo ideje, sve do jedne točke kada kreativno eksplodiramo i stvaramo novu kolekciju “Uživam u stvaranju novih proizvoda i u tome kako ih prihvaćaju naši klijenati i fanovi. Kao tvrtka uvijek imamo oči otvorene, gledamo što se nosi, ali i slušamo naše stranke te prihvaćamo ideje i sugestije. Može se reći da neko vrijeme upijamo ideje, sve do jedne točke kada kreativno eksplodiramo i stvaramo novu kolekciju”, ističe Lodoli.

Problemi s dostavom Kad je riječ o prodaji, glavni kanal im je web shop, no imaju i tvornički dućan u Karlovcu koji posjećuju ljudi iz cijele Hrvatske jer je smješten na državnoj cesti D1 pa ljudi vide ploču i navrate. “Web shop nikad ne miruje i stalno se mijenja. Ako jedan dan ne pratite tržište i ne oglašavate se na raznim kanalima, nema ni prodaje”, ističe Lodoli i dodaje kako im je prilično velik problem dostava, odnosno cijena poštanskih usluga. “Stalno balansiramo i testiramo kako riješiti problem s dostavom. Na području Republike Hrvatske trenutačno surađujemo s poštom koja je najpovoljnija, no kad se radi o slanju pouzećem, stvar postaje mnogo teža. Naime, ljudi zbog komotnosti izaberu plaćanje pouzećem,

proizvode u državama trećeg svijeta te misle da im možemo parirati cijenom. Zapravo je groteskno da prepoznaju kvalitetu i postojanost naših proizvoda, ali svejedno ne mijenjaju mentalni sklop da ta ista kvaliteta mora biti jeftina. Oni žele našu kvalitetu, a kinesku cijenu”, ističe Lodoli. Na naše pitanje gdje pronalazi inspiraciju za dizajn, odgovara kako je po prirodi kreativan i voli svoj posao.

Hrvatski kupci žele našu kvalitetu, a kinesku cijenu, ističe Lodoli

Iako gotovo 70 posto proizvoda prodaju u Hrvatskoj, to ne znači da spavaju kad je riječ o izvozu no onda ih nema doma, što zbog posla ili drugih razloga, pa ne podignu poštu i onda nam se pošiljka vrati uz dodatne troškove koje smo dužni platiti. Recimo, za jedne bokserice koje je stranka naručila za 50 kuna platite poštarinu 25 do 30 kuna te povrat 15 kuna. Dakle, takav jedan nemar stranke zna nas skupo koštati”, kazuje pa napominje kako je to tek manji dio problema jer je međunarodna dostava još kompliciranija. “Najveći problem je web shop za slanje u EU ili ostatak svijeta. Cijene su previsoke za kompenziranje kroz proizvod, a potencijalne stranke nerijetko odustaju zbog tih ponuđenih cijena dostave, budući da je dostava iz Kine gotovo besplatna”, elaborira Lodoli. Zato trenutačno puno više posluju na domaćem tržištu nego na međunarodnom, gotovo 70 posto proizvoda prodaju u Hrvatskoj, ali to ne znači da spavaju kad je riječ o izvozu. Imaju partnere u SAD-u, Njemačkoj, Češkoj, Nizozemskoj i Švedskoj te planiraju dodatno širenje, kako na domaćem, tako i na stranom tržištu. Uz vlastiti brend, dosta šivaju i za druge robne marke. Iz njihove bogate game proizvoda kupuje se sve, nema nekih pravila, jedan dio kupaca uzima donje rublje, drugi majice i trenirke, a rijetko kad isti kupac kupuje više različitih komada. Lodoli kaže kako trenutačno razvijaju novu kolekciju, a planiraju i nastupe na sajmovima izvan Hrvatske kako bi se dodatno promovirali. ljeto 2017. / laMode

47


laMode

predstavljamo

SVAKA

a n i j l ha priču IMA SVOJU

Nema dvije iste haljine kao što nema ni dvije iste žene. S obzirom na stečeno krojačko i dizajnersko, ali i životno iskustvo, pouzdano znam kako haljina nikako nije samo odjevni predmet, kaže Violeta Vran

Dobra haljina, odnosno dobra odjeća, pored toga što je lijep odjevni predmet, ženi treba pružati osjećaj sigurnosti, ženstvenosti, ljepote i samopouzdanja

48

laMode / ljeto 2017.


K

ao i u svakoj drugoj djelatnosti i u modnoj industriji postoje – veliki i mali. Temeljna razlika je u brojevima. Uz velike idu veliki brojevi zaposlenih, veliki pogoni, velika proizvodnja, veliki prihodi, ali i veliki gubici i velike afere... Kod malih je sve suprotno. Međutim, kvaliteta proizvedenog, ugled, kao sreća i zadovoljstvo zaposlenih – ne poznaje velike i male.

TEKST: Svetozar Sarkanjac FOTO: Privatni arhiv Violeta Vran

Jedan od takvih malih kotačića hrvatske modne scene je i Violeta Vran. Baranjka iz Darde s povremenim boravištem u Osijeku i nekadašnja Puljanka. Kako kaže, krojačica po struci, a dizajnerica po zanimanju.

Dvadeset godina na tržištu Kao i svaka dama, nije željela govoriti o godinama, ali ponosno ističe kako već dvadesetak godina škarama, koncem i krojačkim dizajnerskim alatima sama zarađuje svoj kruh. Dvadeset godina je na tržištu. “Nikada nisam radila u nekom velikom sustavu, u nekoj tekstilnoj tvornici. Mislim da moja osobnost i samostalni duh to ne bi podnio. Ovako je možda ponekad i teže, ali je zadovoljstvo veće. Kao svakoj krojačici osnova posla mi je prvih godina bilo šivanje po mjeri u vlastitom krojačkom salonu. S vremenom mi je to postalo monotono, pa sam počela sama kreirati i dizajnirati. U tome mi je pomogao tečaj dizajna i stylinga u Zagrebu, tako da sada imam obrt za dizajn i izradu odjeće. Dizajniram, krojim i šivam žensku odjeću, a sada su najtraženije haljine. Kupci su mi poslovne žene iz različitih djelatnosti”, ističe Violeta Vran. Preferira žensku odjeću iako ponekad nešto iskroji i sašije i za svog sina. A može li se od toga živjeti? “Ne želim kukati u

Haljina, osobito kod poslovnih žena, treba zračiti osobnošću, smatra Violeta Vran stilu kako je ovo loše tržište, a neko drugo bolje. Svako tržište je dobro kada čovjek malo bolje sagleda kako i kome može pomoći kroz svoju djelatnost. Nije lako, ali može se pristojno živjeti. Troškove i zaradu stoga prilagođavam tržištu i klijentima koji dolaze. Ovisno o stupnju uloženog, cijene haljina se kreću između 400 i 600 kuna pa naviše. Pri tome naglašavam kako je svaka izrađena haljina vlastita priča. Nema dvije iste haljine kao što nema ni dvije iste žene. S obzirom na stečeno krojačko i dizajnersko, ali i životno iskustvo, pouzdano znam kako haljina nikako nije samo odjevni predmet. Haljina, osobito kod poslovnih žena, treba zračiti osobnošću. Treba ženi dati određeno samopouzdanje i odlučnost jer žene su kod nas još uvijek manjina u poslovnom svijetu. Jednostavno rečeno, želim pomoći ženama da sagledaju sebe u drugačijem svjetlu”, objašnjava Violeta Vran. ljeto 2017. / laMode

49


laMode

predstavljamo

Nema smisla proizvoditi nešto što zahtijeva visoku cijenu ako za to nema tržišta Što poručiti ženama koje su ostale bez posla, pitamo Violetu Vran. “Najvažnije je da sagledaju sebe i da se osvrnu oko sebe. Da razmisle što bi voljele raditi - jer je jako važno dobro i kvalitetno raditi neki posao i pri tome se dobro osjećati. Naravno, važno je pogledati oko sebe i vidjeti kako će njihovo potencijalno tržište prihvatiti ono što nude ili proizvode. Valja napraviti malo istraživanje i saznati potrebne informacije. Nije dovoljno biti samo kreativan ne obazirući se na to što moguće tržište treba i traži. Osobno mogu raditi i dizajnirati odjeću kakvu god zamislim, ali je pitanje treba li to i želi li to itko na tržištu. Nužno je kombinirati potrebe, ali i mogućnosti tržišta. Dakle, nema smisla proizvoditi nešto što zahtijeva visoku cijenu ako za to nema tržišta”, poručuje Violeta Vran.

Haljine za poslovne žene Primarno radi odjeću za poslovne žene, ali se sve više događaju modni iskoraci i za žene izvan posla. Naime, jedno je odjeća namijenjena za rad u bankarskom, odvjetničkom ili nekom drugom uredu, a nešto je posve drugo odjeća u kojoj se žena želi osjećati kao kraljica. “Svaka se žena ponekad želi osjećati posebno. Kada izađe

50

laMode / ljeto 2017.

na večeru, u kazalište ili na neki događaj gdje treba izgledati glamuroznije nego u uredu. Tako da sam se počela baviti i tom vrstom modnog dizajna. Dobra haljina, odnosno dobra odjeća, pored toga što je lijep odjevni predmet, ženi treba pružati osjećaj sigurnosti, ženstvenosti, ljepote i samopouzdanja”, ističe ona dodajući kako je najbolja ona najstarija i najučinkovitija reklama – od usta do usta. Pomažu i društvene mreže, a donekle i izlaganje na sajmovima. No to u mjeri koliko stigne budući da je još uvijek ‘one man band’. U protekle dvije godine otkako je pokrenula svoju modnu

U protekle dvije godine Violeta Vran je kreirala i proizvela više od stotinu različitih haljina

liniju, kreirala je i proizvela više od stotinu različitih haljina. Te se haljine nose ponajviše u Hrvatskoj - u Zagrebu, Puli, Osijeku, a dio je završio i u inozemstvu. Prvenstveno kod klijentica koje su i ranije naručivale nešto posebno. Što i kako radi Violeta Vran, može se vidjeti izravno u njezinu studiju u Dardi, putem Facebook stranice, a u danima vikenda i na izložbenom štandu u jednom osječkom trgovačkom centru.


Žive boje I ELEGANTNI KROJEVI MAME UZDAHE

na pijesku

Kupaći kostimi Lisca 2017 Ljeto će biti obojeno u žive boje i uzorke te zavodljive detalje. Osim uvijek elegantne i zavodljive crne boje, tu su i one jarke kao primjerice, pink i kraljevski plava. Zasjat ćete i u prelijevajućim uzorcima u boji. Posebnost je nova tehnologija lijepljenja naramenica koje su izuzetno tanke, ugodne za nošenje i elegantne. I dakako - funkcionalne. Za modele su karakteristični lijepljeni paspuli i kopče koje dodatno naglašavaju profinjenost i unikatnost koju nalaže linija Selection. Vrlo moderan, poseban komad je push-up grudnjak bez žice koji izrazito ističe dekolte. A nov je i model zavodljivog i seksi monokini jednodijelnog kupaćeg kostima s košaricama od termički obrađenog osnovnog materijala. Eleganciju i prestiž dopunjuju modni dodaci iz ugodne prozirne mikropoliestarske tkanine.

www.lisca.com ljeto 2017. / laMode

51


laMode

hrvatski brendovi

S LJUBAVLJU

love

Dizajnerski dvojac Aleksandar Šekuljica i Ivan Tandarić napravili su iskorak u svijet parfema gdje su od ideje do proizvodnje parfema prošli dug, skup i kompleksan proces

K

ad ne stavim parfem, osjećam se kao da sam gola! Koliko puta smo čuli ovu rečenicu? Osjet mirisa snažno utječe na našu ukupnu percepciju i doživljaj. Ima moć probuditi memoriju i potaknuti našu trenutačnu reakciju. Iritantan miris će nas razdražiti, ugodan umiriti i opustiti. Najstarija tvornica parfema datira još iz 2000. godine prije nove ere, a nalazila se na Cipru. Ne tako davno djevojke su u košulje stavljale grančice lavande ili tamjana koje su imale ulogu parfema. Razvojem industrije razvijala se i masovna proizvodnja parfema te se tržište otvaralo širom svijeta. Središtem parfemske industrije smatramo Francusku kao predvodnicu najpoznatijih mirisa i s najvećim udjelom proizvodnje na tržištu.

na to što se dorada i finaliziranje ambalaže za njihov parfem odvijaju u hrvatskoj tiskari gdje LOVE dobiva svoj konačan izgled i prepoznatljivost. Industrijska proizvodnja parfema velika je investicija i potrebno je imati detaljan plan proizvodnje, ali i prodaje kako bi se investicija isplatila. ELFS parfem distribuira kroz svoje prodajne salone u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Mostaru i Frankfurtu, putem vlastitog web shopa i lanca drogerija dm na što su posebno ponosni jer je potrebno u svim segmentima biti konkurentan svjetskim brendovima koje dm ima u svojoj ponudi. Ovaj iskorak dizajnerskog dvojca Aleksandra Šekuljice i Ivana Tandarića ne čudi jer su odavno izašli iz kruga isključivog dizajniranja odjeće, svojstvenog domaćim dizajnerima.

ELFS LOVE: TEKST: Bruna Ivić Bajamić FOTO: ELFS

Ponuda je iznimna, konkurencija ogromna i baš zato je vrijedno aplauza kad mladi ljudi u Hrvatskoj naprave iskorak i na tržište izbace vlastiti parfem kako je, primjerice, napravio ELFS svojim parfemom LOVE! Dizajnerski dvojac ELFS je od ideje do proizvodnje parfema prošao dug, skup i kompleksan proces. Prvo su se bacili na istraživanje iščitavajući sve značajke brojnih esencija da bi samo najuži krug izabranih zatražili na mirisanje. Slijedio je postupak kombiniranja esencija i izbor dobivenih mikseva koje su ponudili na mirisanje užem krugu suradnika te odabrali formulu koja je zadovoljavala.

Stručna pomoć je neophodna Stručna pomoć u ovakvim postupcima je neophodna jer u parfemskom svijetu postoji puno zakonitosti i pravila koje treba poštovati. Tajna mirisa je u omjerima određenih esencija i njihovih karakteristika, a taj dio posla rade posebno obučeni ljudi koje se naziva “nosevima”. Proizvedeni parfem trebalo je nakon toga smjestiti u ambalažu. Sve parfemske bočice proizvode se u istoj tvornici pa ponekad ljude zavara sličnost. No ELFS-i su posebno ponosni

52

laMode / ljeto 2017.

Top note: malina, gorka naranča, neroli Srednje note: cvijet naranče, apsolut jasmina, zumbul, gardenija Baza: med, pačuli, cedar

PARFEM Aromatična kompozicija koja sadrži 15 do 30 posto eteričnih ulja u 70 do 85 posto alkohola ili hidrolata. Miris obično traje četiri do osam sati. Primjer – 20-postotni parfem: 80 ml vode i/ili alkohola i/ili hidrolata 20 ml (otprilike 400 kapi) eteričnog ulja

PARFEMSKA VODA Sadrži manju količinu eteričnih ulja od osam do 15 posto, a miris traje od tri do šest sati. Primjer – 10-postotna parfemska voda 90 ml vode i/ili alkohola i/ili hidrolata 10 ml (otprilike 200 kapi) eteričnog ulja

TOALETNA VODA Koncentracija eteričnih ulja je između četiri i osam posto. Brže isparava, ali je jeftinija cijena izrade. Idealno za korištenje tijekom dana. Primjer – 5-postotna toaletna voda 95 ml vode i/ili alkohola i/ili hidrolata 5 ml eteričnog ulja


a m i j l a t de

STVAR JE U

Pratimo trendove, a ipak zadržavamo jednostavnost čime omogućujemo svakojj našoj klijentici da našem proizvodu doda osobni pečat, kaže Maja Jambrušić

O

ne se mogu nositi svaki dan ili za svevečane prilike. U njima se osjećate dobro, ro, poželjno i ugodno. Riječ je o haljinama ma ali i ostaloj odjeći za sve sezone i za sve ve generacije koja nosi potpis Donnel,, a prave trendseterice u svojim kolekkcijama imaju i po nekoliko njihovih vih komada.

TEKST: Ilijana Grgić FOTO: Donnel

“Donnel je mladi hrvatski brend koji stvara proizvode za djeevojke, žene, majke i djevojčice. Donnelov tim osmisli, razradi di i proizvede. Pažljivo biramo materijale, svi su prirodni, dni, pratimo pratim mo trendove, a ipak zadržavamo jednostavnost čime omogućujemo mogućujem mo svakoj našoj klijentici da našem proizvodu doda osobni pečat, obni peča at, što nam je jako bitno”, rekla nam je direktorica Donnela onnela Maja Ma aja Jambrušić ističući kako im vlastita krojačka radionica omogućuje omoguću uje da konstantno šire ponudu i razvijaju proizvodnju. Osim izradom ženskih haljina, mogu se pohvaliti i linijom ttuunika te atraktivnih majica. U Donnelu posebnu pažnju poklanjaju u poklanja aju materijalima koje koriste i biraju veoma pažljivo kako o bi zadovozadovo oljili sve kriterije koje moderna žena očekuje od njihovih kreacija. vih kreacij ja. “Iako pratimo trendove, ipak zadržavamo dio klasike lasike i jednostavnosti tako da mali detalj daje odjeći sasvim novi izgled. Veliku pozornost pridajemo detaljima, pazimo na svaki šav”, kaže Maja Jambrušić, koja unatoč svakodnevnim problemima koji prate poslovanje u Hrvatskoj stalno uspijeva zadržati pozornost tržišta atraktivnim novitetima. Doći do ovih jedinstvenih haljina stvarno nije teško, ško, točnije od njih vas dijeli samo nekoliko klikova, a kupovati možete 24 sata na dan, sedam dana u tjednu putem web shopa. opa. Odjeća dolazi u prekrasnim poklon-paketima na vašu kućnu nu adresu u roku od dva-tri dana. Pokrenuti vlastiti posao uvijek je izazov, a pokrenuti nut uti vlastiti brend još je veći. No za one željne izazova ništa nije teško teško. ko. A da je tomu tako, upravo pokazuje Donnel i ova mlada perspektivna erspekt ktivna poslovna žena iz Koprivnice, čija je misija stvaranje visokokv visokokvakvalitetnih proizvoda modernog dizajna od prirodnih materijala.. I za sada joj veoma dobro ide. ljeto 2017. / laMode

53


laMode

ljepota

SUNCE I

PLAŽA

TEKST I ODABIR: Martina Šahbaz FOTO: Shutterstock

K

akva bi to ljetna sezona bila bez limitiranih mirisnih edicija uz čije se osvježavajuće note kupamo u morskim povjetarcima ili, pak, bronzera čije nas teksture vode na svjetlucave pješčane plaže? Zasigurno ne tako divna! U nastavku donosimo presjek najzanimljivijih kozmetičkih noviteta…

more s.Oliver Feels Like Summer, edt. 30 ml, 132 kn, dm

Hermes Eau de des Merveilles Bleue, edt. 50 ml, 689 kn, Muller

Calvin Klein ck one Summer, edt. 100 ml, 541 kn, Douglas

Mješavina vodenih nota s citrusnim, uz dodatak pokojeg cvjetnog akorda, čini ove mirisne kreacije najpoželjnijim dodatkom u svakoj torbici. A osim na vratu, valove svježine volimo i na noktima, miješanjem nijansi plave za pravi morski look.

O.P.I. lakovi iz kolekcije Fiji, 98,90 kn, Muller

L’Oreal Miss Baby Roll maskara u tirkiznoj boji, 69,90 kn, dm

54

laMode / ljeto 2017.

Lancome Vernis in Love Summer Swing, 127 kn, Muller

Miu Miu l’eau Bleue, edp. 50 ml, 723 kn, Muller


vs more sunce/plaža L’occitane L’ L L’o ’oc cc cci citan ci ta an ne Terre de Lum de L Lu Lumiere, um miere ier ere edp. 5 ml, 50 mlll,, 52 m 5 522 22 kn

Max Factorr M bronzer, b 99 90 kn, 9 dm d

Kao najsitnije i najsjajnije čestice pijeska na licu teksture bronzera dolaze u kombinaciji s ružičastim ili narančastim nijansama rumenila koja omogućuju ru nježno konturiranje lica. Osunčani i blistavi li ten osiguran je uz samo te nekoliko poteza kistom. n ne

a Eau Eau a de de Sisley Izia m, 30 30 m l, l, Parfum, ml, oug ug u gllas as s 685 kn, D Douglas

Davidoff Cool Water Sea Rose D Dav avi av Pacific Summer Edition, edt P Pa Pac i 10 100 00 0 0 ml, 299,90 kn, Muller

Catrice e Travelight t Story y rumenilo i bronzer, 39,90 0 kn, Mullerr

Lancome Summer Swing bronzer i rumenilo, 365 kn, Douglas

Cacharel Amor C Amor l’eau A F Flamingo, edt. 5 50 ml, 329,90 kn, M Muller

ljeto 2017. / laMode

55


laMode

njega usana Elizabeth Arden Sheer Kiss Lip Oil, 169 kn, Muller

Clarins Instant Light Lip Comfort Oil, 132 kn, Douglas

Essence Prettifying Lip Oil, 16,90 kn, dm

MAC Hint of Color Lip Oil, www.maccosmetics.com

SJAJNI

ljetni

PILING za usne, 99,90 kn, Muller

POLJUPCI

K

ozmetički imperativ sezone - vrlo sjajne usne - postižu se uz pomoć novih formula ulja za usne. Naime, nove formule pružaju hidrataciju (jojobino, ulje lješnjaka, ulje buritija, ulje goji bobica i argana), potpuno su lagane, neljepljive teksture, a boju im, uz dodane pigmente, pružaju voćni kao i biljni ekstrakti poput cvijeta amaranta i mente koja ujedno pruža efekt hlađenja. “S obzirom na to da su ulja prozirna a pigmenti na usnama vrlo decentni, uz ovakve je teksture na lice dovoljno nanijeti još samo bronzer i maskaru. Ako se radi o večernjem ili

glamuroznijem make-up looku, ova se ulja u maloj količini mogu iskoristiti za završni, onaj sjajni touch”, savjetuje vizažistica Marija Butković. Dodaje kako je, prije nanošenja uljnih formula, poželjno napraviti nježan piling usana kako bi se uklonile mrtve stanice i osigurala apsorpcija svih njegujućih sastojaka. Kako bi usnama osigurali potpunu njegu, neki kozmetički brendovi svoje su uljne mješavine obogatili i hijaluronskom kiselinom, kao i kolagenom, koji zajedničkim djelovanjem pružaju kompletni anti-age efekt - zaglađuju, povećavaju i pomlađuju usne. Kad se ovim odlikama pridoda i visoki sjaj, usne postaju savršene. Stvorene za sjajne ljetne poljupce…

MakeUp Factory 7 Oils, 116,90 kn, Muller

Lancome Juicy Shaker, 189 kn, Douglas

www.artdeco.com

Douglas Lip Oil, 74,90 kn

56

laMode / ljeto 2017.


modni magazin koji se čita! —_T@bWXnije ”još jedan ženski magazin” —_T@bWX je prvi modni magazin koji progovara r ra o modi kao poslu, o poslovnim trendovima u industriji mode i ljepote te koji predstavlja modna dostignuća —_T@bWX je mjesto modnog izričaja i stava za one koji znaju i žele —_T@bWX zanima što se radi u pogonu, može kupiti u dućanu, vidjeti na reviji —_T@bWX je drugačiji magazin jer zna tko su mu čitatelji —_T@bWX je za svakog poslovnog partnera kanal komunikacije koji predstavlja njegove proizvode p i usluge ciljanim čitateljima —_T@bWX magazin se tiska na visokokvalitetnom glossy papiru —_T@bWX, osim najnovijih trendova iz svijeta mode i ljepote, bavi se i predstavljanjem ljudi iz poslovnog modnog svijeta, onima koji se ne boje konkurencije i koji su sigurni u sebe, pa stoga imaju hrabrosti otkriti tajne svog uspjeha

Rezervirajte na vrijeme prostor

marketing@privredni.hr 0 012 0 6 5 / 1 0 : l te

www.privredni.hr lipanj 2017. / laMode

57


laMode

kolumna Longin

PALAC

gore

ZA CASUAL

I sa skromnim budžetom, u casual poslovnom stilu možete izgledati svježi cijeli radni dan i navečer poslije posla slobodno prihvatiti poziv na piće uz obvezno osvježenje parfemom koji uvijek možete imati u autu

K

ada bismo gledali iz muškog kuta, onda ljeto i vrućine predstavljaju veliki problem kad je riječ o odijevanju. Trebam izgledati poslovno, a opet dovoljno lagano odjeven kako do kraja dana ne bih hodao u zgužvanim hlačama i mokroj košulji u kojoj ni kratko afterwork piće ne dolazi u obzir jer izgledam kao strašilo u nekom polju. U hladnijim danima je to kudikamo lakše. Ovisno o hladnoći, kaput je preko sakoa ili sako preko košulje i ne zamaramo se time je li košulja ispeglana i strukirana. Sako je taj štitnik koji nas čini da se osjećamo uvijek elegantno. Međutim, sada se doslovno topimo čim sjednemo u auto! Da i ne govorim o kratkim relacijama, sastanak do sastanka, a auto se i ne stigne rashladiti. Izađemo iz auta, a zadnji dio košulje je izvan hlača koje više nisu tako ravne kao kada smo krenuli svježe ispeglani u novi radni dan. Fokus s prezentacije koju trebamo održati na idućem sastanku prelazi na brigu o tome kako sada pred klijenta ovako zgužvani. I jasno, ne trebate me ni pitati koja je prva tema sastanka! Odgovor je, naravno, “kako je vani nesnosno vruće, kada će ta zima, kada dođe, onda jedva čekamo da prođe...”, a sve to da bismo obranili svoj zgužvani look. Ipak treba biti iskren i reći da su mnoge multinacionalne kompanije odobrile casual odijevanje i time pokazale da vode brigu o svojim zaposlenicima kako bi se osjećali ugodno pri obavljanju svojih radnih zadaća, međutim, nisu ni svjesni u koju mrežu su upali njihovi zaposlenici. Gledajući ih postrance kada ujutro dolaze na posao, ne možete ni zamisliti na koju paradu neukusa - oprostite na izrazu, ali treba neke stvari nazvati pravim imenom - nailazimo. Uglavnom su to jeans i cipele koje su se nosile ne tako davno, dakle, dok je bilo hladnije. Ali od struka na gore nastaje pravi kaos. Polo-majice uglavnom nagurane u hlače, raznobojne košulje preko hlača pa sve do T-shirta koji je čak i za malo uređeniju plažu ofucan. Bude, svakako, tu i primjeraka koji prate trend, nije bitno je li ga nametnula bolja polovina ili je riječ o samosvjesnom muškarcu koji ne nosi hlače samo da se odjene ili košulju dva broja veću kao Ivica Kičmanović u filmu, već su boje nijansirane i naravno - slim fit.

58

laMode / ljeto 2017.

Smatram da smo baš o tom casual ljetnom stilu najmanje educirani i da malo savjeta dolazi do onih kojima je to prijeko potrebno. A stvari su tako jednostavne. I sa skromnim budžetom, u casual poslovnom stilu možete izgledati svježi cijeli radni dan i navečer poslije posla slobodno prihvatiti poziv na piće uz obvezno osvježenje parfemom koji uvijek možete imati u autu. Neka ovo bude uvod u moju sljedeću edukacijsku kolumnu kada ću s nekoliko savjeta olakšati poslovnjacima u odijelu da u njemu zaista budu u komfor-zoni koju im je poslodavac odobrio i da pritom mogu idući sastanak s klijentom započeti uvodom “neka je vruće ljeto, ali ja se osjećam ugodno”. Kada smo kod teme ljeta i odijevanja, osvrnuo bih se i na odijevanje hotelskog osoblja. Mislim ovdje na konobare u hotelu koji nam služe piće u zimskoj varijanti odijevanja sa

NEMOJTE CASUAL POISTOVJETITI S ONOM POZNATOM IZREKOM “MA NEK JE UDOBNO, PA KOG SMETA, NEK NE GLEDA”. znojem na licu, a vjerujete mi na riječ, o detaljima vlažne košulje u hlačama kojima je teško prepoznati boju, bolje da i ne pišem. Nedavno sam boravio u jednom hotelu i konobar koji služi goste na bazenu bio je u odijelu s košuljom zakopčanom do grla, tako da je jedva disao, i onako mokar trčkarao među gostima koji su u kupaćim gaćama uživali u odmoru. Zar menadžeri hotela zaista misle da goste impresionira konobar u sakou na +40 na terasi bazena?! Zar ne bilo efikasnije i kudikamo elegantnije da je odjeven u lanene hlače i majicu s logom hotela i tako se uklopi u cjelokupni ambijent? Zato palac gore casual stilu odijevanja u ovim sparnim radnim danima! Samo nemojte casual poistovjetiti s onom poznatom izrekom “ma nek je udobno, pa kog smeta, nek ne gleda”.


Pogledaj u oblake!

Lisabon već od

9 Barcelona već od

7 Razdoblje putovanja: Barcelona 29.10.2017. - 7.1.2018., Lisabon 29.10.2017. - 8.1.2018. U cijene su uključene pristojbe zračnih luka i naknada za izdavanje zrakoplovne karte (TSC) za kupnju na www.croatiaairlines.hr. Za kupnju na drugim prodajnim mjestima Croatia Airlinesa naplaćuje se dodatna naplata. Broj mjesta po promotivnoj cijeni na svakom je letu ograničen. U cijenu aviokarte uključen je i prijevoz prtljage.


Business&Lifestyle - ljeto 2017.  

Business&Lifestyle - magazin Privrednog vjesnika o poslovnom životnom stilu

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you