Issuu on Google+

privredni vjesnik

business & lifestyle

B&L

business & lifestyle P R O SINA C 2 0 1 6 .

TRENDOVI

MOTORI

Cesta ili ĹĄuma - lijek za svaku krizu

Neki posve novi muzeji

Nova generacija

Hotelijerstvo za cijelu obitelj

Leonard Cohen

Zbogom, legendo

Bill Gates, Microsoft

atn i l p s e b e r ak j m i r p

Planira svaku minutu

pv

svoga dana

tehnika, moda, automobili, putovanja, zdravlje


RANGE

NE Z NE ZOVE SE SLU SLUÄŒAJNO SPOR RANGE ROVER SPORT


NGE ROVER SPORT

E ZOVE SE LUČAJNO SPORT

OVER SPORT

OVE SE ČAJNO SPORT

SE ZA PROBNU VOŽNJU I DOŽIVITE NSE NA NOVOJ RAZINI

minijska samonosiva karoserija za veću brzinu V8 NARUČITE SEi okretnost. ZA PROBNU VOŽNJU I DOŽIVITE or obujma 5,0 litara omogućuje ubrzanje od 0-100 km/h za PERFORMANSE NA NOVOJ RAZINI undi. A tu je i najnovija Terrain Response 2 tehnologija za potpuno aluminijska samonosiva karoserija za veću brzinu i okretnost. V8 rmanse na cesti i na terenu.Laka, Range Rover Sport najbolje je supercharged motor obujma 5,0 litara omogućuje ubrzanje od 0-100 km/h za d proizveli u pogledu okretnosti, dinamičnosti odaziva. fantastičnih 5,3 sekundi.i A tu je i najnovija Terrain Response 2 tehnologija za

o. 1, 10000 Zagreb

om

m. ano): 6,2 – 12,8 l/100km.

nenadmašne performanse na cesti i na terenu. Range Rover Sport najbolje je vozilo koje smo ikad proizveli u pogledu okretnosti, dinamičnosti i odaziva. Auto Benussi d.o.o. Ljubljanska avenija 1, 10000 Zagreb croatia.landrover.com

Emisija CO2: 164 - 298 g/km. Potrošnja goriva (kombinirano): 6,2 – 12,8 l/100km.


business & lifestyle prosinac 2016.

30

Kakav bi to Božić bio bez Orašara

08

38

Bill Gates: Upoznajte čovjeka vrijednog 80 milijardi dolara

Kampiranje na visokoj nozi

62

86

Zreli glamur i kako ga nositi

Business & Lifestyle impressum Glavni urednik: Darko Buković Urednica izdanja: Andrea Marić Suradnici: Goran Gazdek, Ilijana Grgić, Ljiljana Lukić, Ljiljana Mamić, Boris Močinić, Mary Novosel, Boris Odorčić, Sanja Plješa, Sandra Pocrnić Mlakar, Svetozar Sarkanjac, Slavica Skala, Krešimir Sočković, Miro Soldić, Martina Šahbaz, Sven Prošenski,

Motori: Cesta ili šuma - lijek za svaku krizu

Sponzorirani magazin

Valentina Vasić, Jozo Vrdoljak, Kristina Živković Produkcija i grafičko oblikovanje:

Autor koncepta: Darko Buković Lektura i korektura: Sandra Baksa Fotografije: Shutterstock, arhiv PV-a

4

Marketing: Goran Ružić, I.M.C. manager ruzic@privredni.hr Irena Mikac Adamović mikac@privredni.hr tel.: +385 (1) 56 000 12 Nakladnik: Privredni vjesnik d.o.o., Kačićeva 9, 10000 Zagreb Direktor: Darko Buković Tisak: Kerschoffset Zagreb Besplatni primjerak - nije za prodaju


sadržaj

16 Neki posve novi muzeji 22 Kolekcionarske strasti: Zlatko Puntijar i njegova zbirka kuharica 32 Nova generacija hotelijera 44 Brendovi: Božo Skoko propituje

jesmo li razvili koncept zemlje podrijetla

54 Interijeri: Narančasta za dobrodošlicu 58 Automobili: Flotna prodaja 72 Zašto volimo Andy’s balonere i kapute 74 Moć boja: Crvena 82 Vodimo vas u Bergamo (i učimo raditi bergamske casoncelle) 92 Njegovo veličanstvo kulen 98 Međimurske slasti 110 Jela poslužena u taktu pjesme (plus 3 recepta) 116 Priča o Torkulu, čaju i Veloj Luci 118 24 sata u Beogradu 122 Printeru, printeru, hoćeš li mi ispuniti želju? 130 Kako postati bolji (ne)voditelj prodaje 134 Detoksikacija, najbolji prijatelj duha i tijela 138 Kako izbjeći blagdansko prejedanje

102

Jeste li za čašu narančastog vina?

106

Miroslav Škoro: “A što će nam sve ako nas neće biti”

48

Zbogom, legendo

5

B&L se čita, a odsad i sluša: provjerite QR kodove na stranicama 50 i 51


izlog

NOVI SVAROG ZA NOVU ERU Bogat i jedinstven portfelj proizvoda vrhunske kvalitete i dugovječnih brendova tvrtke Badel1862 od sada uključuje i novo lice Svaroga, koje je upotpunjeno osvježenim izgledom i poboljšanim okusom. Magična priča o staroslavenskom bogu sunca Svarogu pretočena u redizajniranu bocu oživjela je ponovo nakon četiri pune godine na tržištu. Novi se dizajn uklapa i u klupsku ponudu. Osim novog izgleda, poboljšana je i kvaliteta proizvoda te je postignut još bolji balans žestine i lakoće okusa. Riječ je o premium proizvodu iza kojeg stoji odlična priča u kojoj je povezana stara legenda s poznatim pićem i stvoren vrhunski hrvatski proizvod.

Sapuni s točkicama - projekt socijalnog poduzetništva U Zagrebu je otvoren pogon za proizvodnju “Sapuna s točkicama”, projekt socijalnog poduzetništva u suradnji Udruge slijepih Zagreb i socijalno-uslužne zadruge Martinov plašt, kojem je cilj zapošljavanje slijepih i slabovidnih osoba. Nakon početka proizvodnje kreće razvoj prodajne strategije i pokretanje druge kozmetičke proizvodnje. Barbara Šajinović iz Udruge slijepih Zagreba inženjerka je kemije koja je s ostalim članovima tima pripremala recepture sapuna koji će se uskoro naći na policama suvenirnica, a bit će i božićni poklon nekih kompanija.

Najslađi suveniri iz Opatije – Milenij choco Milenij hoteli prvi je i jedini hrvatski hotelski lanac koji je lansirao vlastiti brend čokolade, Milenij Choco. I jedini koji ima vlastitu tvornicu čokolade jer se čokolade spravljaju u vlastitoj proizvodnji i prema posebnoj vrhunskoj recepturi. Čokoladni proizvodi Milenij Choco, napose praline koje se proizvode u 30 različitih okusa, postali su prepoznatljv čoko brend.

Cleopatra – hrvatski proizvod Hrvatska ideja i hrvatski proizvod mlade poduzetnice Dijane Ćuzele osvojio je zlatnu medalju na prestižnom svjetskom sajmu inovacija u Ženevi te kasnije u Seoulu. Kroz tvrtku Luxury Cosmetics Cleopatra je krenula prema policama svih hrvatskih ljekarni i drogerija, a svoje mjesto vrlo je brzo pronašla na tržištima svih susjednih zemalja, pa i šire - u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori. Šećerna pasta, za razliku od voska, ne skida zaštitni sloj kože, već radi blagi peeling i zaglađuje kožu. Jedinstveni sastav i hladan način upotrebe idealan je za osobe osjetljive kože, kao i za osobe s proširenim venama i ispucalim kapilarama, a s povjerenjem će joj se prikloniti i korisnice koje su iskusile neugodne nuspojave prilikom korištenja drugih depilacijskih sredstava. Koriste ga već i kozmetički saloni diljem Europe, a za profesionalne proizvode imaju poseban oblik distribucije. Luxury Cosmetics Cleopatra trenutno proizvodi oko 2000 proizvoda dnevno, dok u proljetnim i ljetnim mjesecima, kad je potražnja za ovim preparatom veća, na mjesečnoj bazi proizvode više od 30.000 proizvoda.

Mirisi za dobro raspoloženje Želite u svom domu osjetiti mirise autohtonog hrvatskog bilja s Hvara? Mirisi Zahu home odgovor su koji tražite. Kreirali su ih učitelji meditacije i joge te jedna aromaterapeutkinja, pa možete biti sigurni da su ovi mirisi odlični za vaše emocije i raspoloženje.

6


Probr ani mediter anski bademi i najfiniji lješnjaci spojeni u r askošnom tamnom nugatu.

Nova Bajader a Amarus. Čarolija vrhunskog užitk a.


portret

Bill Gates

Upoznajte čovjeka vrijednog 80 milijardi dolara

Za ručak jede Big Macove

i planira svaku minutu svoga dana

Već godinama Bill Gates je najbogatiji čovjek na svijetu. Kako troši svoj novac? Što mu život čini vrijednim? Je li u sretnom braku? Britanska novinarka provela je tri mjeseca s Microsoftovim milijarderom kako bi dobila odgovore na ta pitanja Piše: Mary Riddell / The Daily Telegraph / The Interview People 8


9


portret

B

ill Gates je fasciniran mikrobima. Dolazeći na sastanak s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, viđen je kako stišće pod rukom knjigu o bakterijama, valjda zato da nabrzinu proguta odlomak ili dva ako mu tijekom razgovora postane dosadno. Kad sam se malo poslije toga i sama susrela s njim, Gates - ovaj put ipak bez knjige - ostavljao je dojam čovjeka kojem su mikroorganizmi daleko privlačniji od nekih uglednika i većine novinara. Gates i ja dosad smo se sreli nekoliko puta, i mislim da već znam ponešto o njemu. Iako nevjerojatno skroman i pristojan, čovjek očito mrzi gubiti vrijeme, pa čak i kad se radi o jednoj jedinoj sekundi. No, kad je riječ o mijenjanju svijeta, nijedna tema nije previše mala da mu zaokupi pažnju, i nijedna previše opširna. Toliko se, recimo, zanima za piliće i njihov potencijal da nahrane svijet da se nedavno na jednoj konferenciji za govornicu popeo noseći kavez pun te peradi. Kada ga detaljnije pitate o uzgoju pilića, ostaje neodređen. “Ja sam u velikoj mjeri proizvod urbanog odgoja. Jednom, u srednjoj školi, otišli smo na nečiju farmu i morali smo ubiti piliće da bismo ih jeli. Bio sam zgrožen. ‘Strašno. Netko zapravo mora zadaviti ova jadna bića. O, moj Bože! Zašto mi govore da to napravim?’ A onda, kad smo bili u Africi, netko je prinosio kozu na žrtvu, a mi smo sjedili i gledali kako joj gule kožu.” Mnogo naviknutiji na prolijevanje krvi u korporativnom svijetu, Gates sebi dopušta da se sav strese na to sjećanje.

Kad bogati skupljaju novac

S nedavno navršenom 61 godinom, osnivač Microsofta i dalje je najbogatiji čovjek na svijetu, a njegov imutak procijenjen na 80 milijardi dolara fascinira gotovo svakog osim njega. Pomalo raskuštran, s tim svojim naočalicama i nimalo arogantan, čitav mu je fokus (s iznimkom partije bridža tu i tamo) potpuno usmjeren na uklanjanje

Kad sam se srela s njim, Gates je ostavljao dojam čovjeka kojem su mikroorganizmi daleko privlačniji od nekih uglednika i većine novinara bolesti i siromaštva u državama čiji BDP izgleda beznačajno u usporedbi s njegovim nepreglednim bogatstvom. U tri mjeseca koliko sam pratila Gatesa, razgovarajući s njim i njegovim najbližim suradnicima, prešao je svijet uzduž i poprijeko. Njegov ga je itinerer vodio od upravnih odbora i predavaonica do klinika i laboratorija. Večerao je s kraljem Zulua, presjedniku Etiopije davao savjete o hrani iz dostave, u

10

posebnoj dvorani u zračnoj luci sreo se s talijanskim premijerem Matteom Renzijem, iskamčio financijsku pomoć od francuskog predsjednika Françoisa Hollandea. A kada Gates zazvecka konzervom, čak se i predsjednici država maše novčanika. Trinaest milijardi dolara da bi se nadopunio Globalni fond - za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije - uredno je isporučeno, zajedno sa 1,1 milijardom funti iz Britanije, nakon konferencije koju je prošloga mjeseca u Montrealu upriličio premijer Trudeau. U ponedjeljak Gatesov privatni avion sletjet će u London, gdje će provesti tri dana na godišnjem forumu Grand Challenges – koji je pokrenula zaklada Bill&Melinda Gates kako bi prikazali najnovija medicinska dostignuća i prikupili sredstva za razvoj istraživanja u kojima je Britanija uvijek briljirala. Gates će se pojaviti zajedno sa zvijezdama iz različitih sfera, od Sir Richarda Bransona do hip-hop izvođača po imenu will.i.am iz grupe The Black Eyed Peas. Održat će govor u Muzeju znanosti i čuti mišljenja akademske javnosti. (“On voli dosadne


večere”, kako je rekao jedan od njegovih starijih pomoćnika.) Bez sumnje će obnoviti svoje poznanstvo s Priti Patel, britanskom tajnicom za međunarodni razvoj, koja navodno želi ograničiti budžete za inozemnu pomoć. Kad smo konačno počeli razgovarati, Gates mi je također rekao: “Nadam se da ću sresti Theresu May.” (U trenutku dok sam predavala ovaj tekst, sastanak je tek trebao biti potvrđen.) Njegov redoviti posjet Londonu poklopio se s ključnim trenutkom za Ujedinjeno Kraljevstvo, ali i Gatesa.

Brexit i Gates

Vrata Downing Streeta 10 za njega su uvijek bila širom otvorena dok su iza njih stolovali premijeri i kancelari od Blaira i Browna do Camerona i Osbornea. Nakon Brexita, neke stvari više nisu sigurne. Iako promišljeno neopredijeljen u politici, Gates se jasno zalagao protiv britanskog napuštanja EU-a, tvrdeći da će UK biti “značajno manje atraktivno mjesto” za poslovanje. S obzirom na to da i Microsoft, u kojem je i dalje savjetnik, i Fondacija Gates snažno investiraju u Britaniju (Fondacija je uložila 1,1 milijardu dolara u istraživanja koja se provode u UK), to ne zvuči kao prazna prijetnja. Na koji način će Brexit utjecati

Kada Gates zazvecka konzervom, čak se i predsjednici država maše novčanika na njegov odnos prema Britaniji, koju je nazivao svojim “najboljim partnerom na svijetu”, pitam Gatesa dva dana nakon što su Britanci svoje odglasali. “Britanija ima sveučilišta svjetskoga glasa. Cambridge je naš [Microsoftov] europski centar za istraživanja. Njihove planove nitko neće promijeniti preko noći. Sada je stvoreno mnogo nesigurnosti, a u ekonomskim stvarima nesigurnost uvijek navede ljude da odgode ulaganja. Nemam kristalnu kuglu. Ali ne mogu izreći dovoljno lijepih riječi o podršci koju smo dobivali od svakog britanskog premijera.” Je li impresioniran Borisom Johnsonom, ministrom za vanjske poslove? “Pa, on svakako jest internacionalist. Malo me iznenadila pozicija koju je zauzeo oko Brexita”. Kada smo opet razgovarali nekoliko tjedana kasnije, Gates je rekao kako je “pun

Melinda, koju je upoznao na poslu, glavni mu je partner u filantropiji, vrijedno radeći kako bi raspodijelila Gatesove milijarde i uvjerila druge bogataše da i sami u tome sudjeluju s pozamašnim iznosima

11

nade”. “Odluka o Brexitu jest stvorila nesigurnost, ali zasad su znakovi o nastavku našega rada ovdje vrlo pozitivni.” Olakšanje što je vlada Therese May odlučna britanski budžet za pomoć, težak 12 milijardi funti, i dalje održavati na 0,7 posto BDP-a prožeto je upozorenjem protiv rezanja spona s EU-om. “Naša zaklada ulaže velik novac [u britanska sveučilišta] jer su najbolja na svijetu. Očito je da se nadamo da će se pametni ljudi i dalje moći kretati između Europe i Ujedinjenog Kraljevstva. Sumnjam da će se tu počiniti bilo kakve greške”, rekao je Gates. “Ali očito je prijašnji status bio malo jednostavniji za sve.” Ako Britaniji treba Gates, i Gatesu treba Britanija. Kao što često kaže, nijedna druga država, s iznimkom SAD-a, nije toliko velikodušna kad je riječ o pomoći razvoju. U dobu kad se demokracija istrošila a svijet susreo s obiljem prijetnji, velikodušnost bogatoga svijeta ni siromašni ni filantropi ne bi trebali uzimati zdravo za gotovo.

Centar svemira u Seattleu

Izvana gledano, Gatesov čarobni život čini se nepomućenim. Središte njegova svemira nalazi se u knjigama ispunjenoj radnoj sobi u njegovom stanu u Seattleu, iz koje može promatrati svoju ženu kako vesla u kajaku po jezeru Washington. Gatesovi uživaju u stvarima u kojima i inače uživaju bogataši. “Igramo tenis, idemo na odmore, skijamo - radimo mnoge zabavne stvari.” Gates cijeni zadovoljstva koja mu je donio njegov dugi brak. Sin oca odvjetnika i majke filantropkinje, odmalena je bio geek kojem su povjeravali da na tadašnjoj, ranoj verziji računala prikuplja podatke o školskom rasporedu, sve dok se nije ispisao s Harvarda kako bi osnovao svoju multimilijardersku kompaniju. Melinda, koju je upoznao na poslu, uvijek mu je bila partner u filantropiji, radeći s njim kako bi raspodijelila Gatesove


portret sreću da su već mnogo putovali svijetom, a posebno su se zainteresirali za Afriku.”

Nipošto se ne žaliti ženi

Britanski premijeri dosad su blisko surađivali s Gatesom. Pitanje je hoće li i Theresa May

Gates nije uvijek bio velikodušan. Steve Jobs jednom je rekao kako je “problem s Billom u tome što želi uzeti novčić od svakog dolara koji mu prođe kroz ruke” milijarde i uvjerila gigante poput Warrena Buffetta i Oprah Winfrey da u tome sudjeluju s velikim dijelom vlastita bogatstva. Gates, međutim, nije uvijek bio tako velikodušan. Pokojni Steve Jobs, osnivač Applea, jednom je - s pravom ili ne - primijetio: “Problem s Billom je to što želi uzeti novčić od svakog dolara koji mu prođe kroz ruke”. Dok je ranije samo skupljao novac, Gates danas daje i do 99 posto svojeg bogatstva, ostavljajući za svoju djecu, Jennifer, Roryja

i Phoebe, relativno skromno nasljedstvo. “Ovo nije obiteljski posao”, kaže on. “Moja djeca će sama stvoriti svoje karijere”. Ipak, Gatesovo potomstvo očito kreće stopama svojih roditelja. “Moja najstarija upravo je završila Stanford. To je ona koja pomalo jaše.” (Jennifer Gates je inače vrlo uspješna jahačica, nagrađivana preponašica.) “Rory ima još dvije godine srednje. Ovog je ljeta bio u Maroku jer želi naučiti više o toj zemlji. Najmlađa je bila u Ruandi, podučavala je djecu u javnoj školi. Imali su

Jednom sam upitala Melindu je li njezin brak zaista brak iz bajke. Odgovorila je kako nijedan brak nije posve idiličan i da je njezin muž mrzio njezinu naviku da žvače kockice leda. Kad sam rekla Gatesu da je njegova žena spremna razotkriti mit o savršenom braku, izgledao je iznenađeno. “Stvarno? Nije mi to rekla.” Je li on težak čovjek? “Pa, nije uvijek lako uskladiti kalendare. Imamo toliko toga što moramo učiniti, tako da je to uvijek izazov. A ja sam noćni tip. Ako se primim dobre knjige ili ako radim nešto na kompjuteru, imam običaj ostati dugo budan. Nikad se poslije Melindi ne žalim da sam umoran jer bi mi rekla da sam za to sam kriv, ali često i sama primijeti. Ja se, primjerice, baš trudim biti energičan, a ona mi veli - ‘očito si opet kasno legao’.” Gatesov dnevni raspored pomno se razrađuje za njega, kao da je predsjednik SADa, sve je iz minute u minutu isplanirano. Dugi dani rasparcelizirani su po odsječcima od po pet minuta, a svaki sastanak i svako rukovanje vremenski su određeni u sekundu. Kad god je moguće, drži se rutine. Joe Cerrell, izvršni direktor Zaklade Gates, kaže kako su na Gatesovim putovanjima uvijek “hotelske sobe pune dijetne Cole. I jest ćete cheeseburgere za ručak, bez obzira na to tko ste. Ako imate ručak dogovoren s Billom, jest ćete burgere. Uvijek pošaljemo nekoga po vrećice iz McDonald’sa. Mislim da mu Melinda ne da da to jede doma.” Neformalan možda i je, ali Gates je također nepopustljiv šef. “Zna biti prilično nestrpljiv”, kaže Cerrell. “S Billom stvarno morate znati svoj posao. To vam je tako

Gates je fasciniran Nelsonom Mandelom. Zadovoljan je što su i njegova djeca jako zainteresirana za Afriku: najmlađa mu je kćer prošloga ljeta živjela u Ruandi i podučavala djecu u javnoj školi

12


5X GARMIN VIRB ULTRA 30 kamera

40 X INA KARTICA S GORIVOM

5X GARMIN FENIX 3 SAPPHIRE SAT

Od BoæiÊa do BoæiÊa punog spremnika U periodu od 14.11.2016. do 18.12.2016. kupite gorivo ili robu široke potrošnje minimalne vrijednosti 200 kn i pod vašim borom mogle bi se naći Inine kartice s gorivom, Garmin sportski satovi i akcijske kamere ili cjelogodišnja zaliha goriva na Ininoj kartici u vrijednosti 12 000 kuna. Sačuvajte račun i pošaljite SMS s ključnom riječi INA, brojem računa i osobnim podacima na 60036 (2,40 kn/SMS). Operator SMS usluge: Mobitel Media d.o.o. Više na www.mobitelmedia.hr ili na 01/777-2035


portret

kad uvijek brifirate najpametnijeg čovjeka u sobi. Zna biti jako nezadovoljan ako pomisli da mu uzalud trošite vrijeme. Ali zna biti i jako zabavan - apsolutno nije arogantan. No, naš je raspored veoma čvrsto strukturiran.”

Djevojčice koje će oboljeti od side

Kasnije tijekom ljeta, Gates se zaputio u Južnu Afriku na misiju koju je smatrao neobično važnom. Njegov prvi zadatak bio je održati predavanje o Nelsonu Mandeli u Pretoriji, u počast njegovu heroju. Kako je rekao Mark Suzman, predsjednik i glavni strateg Zaklade Gates koji je putovao s njim, “vrlo malo ljudi - a Bill se susreće praktički sa svakim živim - zaista može ispuniti očekivanja. Nelson Mandela bio je jedan od takvih ljudi.” I kada nema javne nastupe, Gatesa slave. Na večeri koju je Patrice Motsepe, prvi crnački milijarder priredio njemu u čast, vladini ministri iskazali su mu poštovanje, muslimanski, koptski i anglikanski vođe udijelili mu blagoslove, a glavni rabin kontinenta odaslao poruku dobre volje.

Bill Gates vjeruje da mijenja svijet na bolje, iako zna da tu nema brzih rješenja. “Treba nam 30 godina da iskorijenimo malariju”, kaže Nakon iskazanih počasti, Gates je posjetio laboratorij svog dugogodišnjeg savjetnika, profesora Salima Abdoola Karima, koji vodi najnaprednija istraživanja infekcije HIV-om. Tamo je Gates promatrao kako doktorandi rade na ženskim reproduktivnim organima koji su upravo operativnim putem izvađeni. Daleko od toga da bi bio gadljiv, Gates je bio oduševljen onim što je vidio i potencijalom koji to nosi. “Ovi mladi znanstvenici sami su rekreirali moment izlaganja i otkrili što pridonosi tome da se zaraza primi.”

14

Profesor Karim organizirao je i privatni susret s tri djevojke koje će se vjerojatno zaraziti HIV-om. Teško je zamisliti da se Gates upušta u neobavezne razgovore o seksu s mladim ženama, ali taj sastanak njemu je bio važan dio putovanja. “Pričao sam s njima o tome zašto dvije od njih tri ne uzimaju tablete koje bi ih sačuvale od zaraze HIV-om. Djevojke su mi rekle da susreću mnoge dečke [i imaju seks], ali da je njihova mogućnost da o tome porazgovaraju s roditeljima veoma ograničena. Jedna je rekla kako joj se čini da ne bi mogla objasniti da je izložena riziku. Druga je rekla da, uzme li tabletu, to će izgledati kao da već ima HIV, a boji se stigme koju to nosi. Bilo je prilično zastrašujuće slušati ih.” Zar mu se nije srce slamalo dok je slušao kako te cure, koje su iste dobi kao i njegova starija kćer, same sebe osuđuju na bolest ili preranu smrt? Gates je odgovorio kao da ga pitam o kompjuterskom virusu. “Bilo je zanimljivo pričati o praktičnim aspektima izloženosti”, rekao je.

Vječni optimizam mladosti

Iako emocije ne pokazuje, ne manjka mu suosjećajnosti. Profesorica Linda-Gail Bekker, još jedna stručnjakinja za HIV/AIDS, kaže: “U njemu vidite očinsku stranu - velikodušnost duha. Mlade ljude gleda u oči. Ne trpi budale niti ljude koji govore gluposti, ali adolescenti to vole. Obožavaju njegovu otvorenost, iskrenost, to što im ne mulja.” Možda u Gatesu prepoznaju optimizam mladosti. On, koji vjeruje u perfekciju, također vjeruje da se svijet, unatoč svim nedaćama, mijenja na bolje. “Nema tu brzih rješenja”, priznaje on. “Treba nam oko 30 godina da iskorijenimo malariju. Te se stvari ne događaju preko noći”. Ipak, ni terorizam, ni egzodus izbjeglica, niti upozorenja da će AIDS opet eksplodirati ne umanjuju Gatesove nade. “Smatram da su u načelu svi trendovi pozitivni. Ali postoje tri tamna oblaka oko kojih se uvijek isplati zabrinuti. Jedan su prirodne


Eksplozija AIDS-a, teroristi s biološkim i nuklearnim naoružanjem i zloporaba tehnologije - to su za Gatesa vrlo realne opasnosti koje ugrožavaju svijet

pandemije ili teroristi s biološkim ili nuklearnim oružjem. Drugi je umjetna inteligencija i osiguravanje da se tehnologija koristi na ispravan način.” Treća potencijalna noćna mora je mogući slom same demokracije. “Koliko uspješno demokracija radi na usmjeravanju kolektivne akcije na glavne probleme? Ponekad misliš: o, ovo je prilično kaotičan proces. Ja mislim da će sve biti u redu, ali zabrinut sam za to što su proračuni i zakoni toliko složeni da se ljudi osjećaju distanciranima od vlada i da ono što oni čuju glasi kako stvari idu u krivom smjeru.” Ako već demokracija posustaje, velike korporacije čine se spremnima ispuniti nastali procjep. Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka, obećao je dati tri milijarde dolara

da se do kraja stoljeća izliječe sve bolesti, dok se Microsoft obvezao “riješiti problem raka”. Ali mnogi se boje da korporacije, za koje nitko nije glasao, drže previše moći u svojim rukama.

Slutnja katastrofe

Gates se s time ne slaže. “Mark Zuckerberg je dobar čovjek. Larry Page [iz Googlea] je dobar čovjek. Ne mislim da su te kompanije na bilo koji način maligne. Digitalne stvari su intimnije, ali John D. Rockefeller [naftni magnat, filantrop poput Gatesa i najbogatiji Amerikanac svih vremena] je kontrolirao mnogo veći postotak gospodarstva, a poslovna transparentnost u to je vrijeme bila prilično slaba.” Je li danas stvarno bolje? Nakon što su se razotkrili Appleovi porezni aranžmani u Irskoj, je li spreman osuditi kompanije koje se služe određenim sredstvima da plate manje poreza? “Većina kompanija posluje profesionalno i pažljivo. Generalno gledano, one moraju slijediti određena pravila, ali i dalje samo o državama ovisi hoće li svoj napredak temeljiti na poreznim pravilima. Je li im cilj prikupiti više od korporativnog sektora?” Zvuči to kao oprezan odgovor čovjeka koji uvijek nanovo procjenjuje

15

krhku ekologiju u kojoj nacije, korporacije i vlade koegzistiraju. Gates i njegovi već su optuživani da izvlače prevelik profit, ali istina je - kao što on dobro zna - da filantropi poput njega ovise o novcu, utjecaju i dobroj volji vlada koje sada pogađa financijska nestabilnost i nemir glasača. Do sada, Britanija je neupitno podržavala Gatesove agende. Ali nova i navodno mnogo sumnjičavija premijerka, te nezadovoljstvo glasača zbog državnih izdataka za pomaganje strancima, odaju dojam da ništa više nije tako sigurno. Dok Gates dolazi u London, na zadnju postaju svog križarskog pohoda kojim želi svijet osloboditi od virusa, zna kako su ulozi viši nego ikad. U Cape Townu Gates je na međunarodnoj konferenciji o AIDS-u govorio o nadolazećoj krizi. Lijekovi gube svoju moć, broj zaraženih raste, a fondovi se prazne, i čini se mogućim da će epidemija AIDS-a ponovno izmaknuti kontroli, ostavljajući strašne posljedice na cijeli svijet. Kako je Gates rekao, ovo je bio “ključni trenutak... Ako ne počnemo dramatično smanjivati broj novih infekcija, suočit ćemo se s potencijalno katastrofalnim posljedicama.”


Neki posve novi

muzeji

trendovi

Što nudi Hrvatska, a što svijet

U današnjim muzejima možete doživjeti praktički sve osim dosade. I domaća se ponuda neobičnih muzeja zadnjih godina obogatila, od svjetskog putnika Muzeja prekinutih veza i slatkog malog Muzeja iluzija u Zagrebu, sve do morbidne zbirke žaba prepariranih u poze svojstvene ljudima Tekst: Miro Soldić 16

K

ada pomislite na muzeje vjerojatno su vam odmah u glavi sterilne slike obilaska izložaka u komornoj atmosferi pojačanoj strahom da slučajno ne dotaknete ili razbijete neku neprocjenjivu umjetninu. Ako pak posjećujete svjetski poznati kulturne meke poput Louvrea, morate se pripremiti na drugu krajnost u vidu nesnosnih gužvi koje nikad ne prestaju. Sve donedavno muzeji su bili mjesta koja se pasivno promatralo, uz divljenje, ali bez interakcije sa samim sadržajem. E pa ta praksa se stubokom promijenila otvaranjem modernih muzejskih prostora koji se temelje upravo na tome da posjetitelji budu dio postava ili ga čak sami i stvaraju. Ni tematika više nije ograničena samo na arheologiju, povijest i ozbiljna civilizacijska dostignuća, iako se nikako ne može nazvati neozbiljnom, jer kako ćete vidjeti, pokriva neka od kulturno i životno važnih područja koja se prije nisu izlagala očima javnosti. Danas diljem svijeta možete naći muzeje koji će vas ostaviti bez teksta, educirati, nasmijati i povezati s nečim o čemu vjerojatno nikad niste previše razmišljali. Veseli nas što je moda otvaranja malih, specijaliziranih muzeja koji se oslanjaju na interakciju s publikom u zadnjih nekoliko godina stigla i k nama. Muzejski procvat doživio je prvenstveno Zagreb, ali i drugi


gradovi i krajevi Hrvatske se imaju čime pohvaliti. Od Muzeja prekinutih veza do pomalo nadrealne izložbe žaba u Splitu, domaći gosti, a sve više i turisti, mogu uživati u sadržajima koji su svjetski poznati i ostavljaju dubok dojam na one koji ih konzumiraju.

Muzej prekinutih veza

Počet ćemo s već spomenutim Muzejom prekinutih veza koji ima vrlo zanimljivo priču vezanu uz svoj nastanak. Naime, muzej je zapravo svojevrsni umjetnički projekt koji su 2006. godine pokrenuli producentica Olinka Vištica i likovni umjetnik Dražen Grubišić. Njih dvoje su nakon prekida višegodišnje veze odučili sačuvati nekoliko predmeta koji su ih podsjećali na propalu ljubav, a upravo te uspomene su postale kamen temeljac postava muzeja, prvog takve vrste u svijetu. Zbirka izložaka brzo je rasla, svoje podsjetnike na slomljena srca donirali su prvo prijatelji i poznanici, a kasnije su počeli pristizati iz svakog dijela planeta jer su ljubavni jadi univerzalna tema s kojom se svi mogu identificirati. Počeli su kao putujuća izložba, ali su zbog ogromnog interesa publike na kraju otvorili i vlastiti prostor na zagrebačkom Gornjem gradu u kojima drže stalni postav već šest godina. Svaki predmet dolazi sa svojom pričom o nesretnoj ljubavi, a dade se naći stvarno

svega, od čudnih i smiješnih eksponata do onih koji će vas ganuti i natjerati vam suzu na oko. O fantastičnom interesu za muzej svjedoče brojna internacionalna gostovanja (Muzej prekinutih veza doslovno je proputovao čitav svijet), a nakon nekoliko ponuda za partnerstvo osnivači su prihvatili ideju američkog odvjetnika John B. Qiunna da franšizu muzeja proširi u Los Angeles, u samo srce Hollywooda. Quinna se dojmilo koliko se posjet originalnom zagrebačkom muzeju urezao u sjećanje njegovoj obitelji pa je odlučio otvoriti nešto slično i u SAD-u. Broj posjetitelja u zagrebačkom muzeju, koji se na godišnjoj razini kreće na oko 80.000 od čega ogromnu većinu čine stranci - jasno pokazuje da je Muzej prekinutih veza postao neizostavnim dijelom zagrebačke kulturne i turističke ponude, ali i uspješan hrvatski kulturni izvozni proizvod.

Posao ide jako dobro za još jedan neobični muzej koji je također doživio franšizno širenje, ovaj put na domaćem tlu. Muzej iluzija mjesto je na kojem ćete se prije svega dobro zabaviti i ponijeti lijepu uspomenu u vidu fotografije za društvene mreže, ali i naučiti ponešto o optičkim varkama i vlastitim osjetilima. Oslanja se na interakciju i u njemu ne samo da je diranje eksponata dozvoljeno, nego se i potiče. Prvenstveno je namijenjen obiteljima s djecom, ali i stariji posjetitelji će se odlično provesti rješavajući didaktičke slagalice, lutajući po antigravitacijskoj sobi i sobi ogledala ili služeći vlastitu glavu na pladnju. Pokretači ovog projekta koji se prostire na dvije etaže u Ilici 72 te uključuje oko sedamdesetak eksponata su Roko Živković i Tomislav Pamuković. Obojica dolaze iz svijeta marketinga i medija, a u realizaciji

Muzej prekinutih veza ima franšizu i u Los Angelesu. Naime, posjet zagrebačkom muzeju tako se urezao u sjećanje obitelji američkog odvjetnika Johna B. Qiunna da je odlučio nešto slično otvoriti i u SAD-u, a osnivači Olinka Vištica i Dražen Grubišić prihvatili su njegov poziv za partnerstvo 17


trendovi

im je pomogao i arhitekt Juraj Kralj. Koliko je ovakav tip muzeja dobro primljen od strane publike samo godinu dana nakon otvaranja, zorno svjedoči i otvaranje sličnog muzeja iluzija u Zadru ovoga ljeta. Uz obogaćivanje turističke ponude, Muzej iluzija naučit će vas da ponekad ne treba vjerovati ni vlastitim očima.

Ljubav i tortura

Fascinaciju Hrvata ljubavlju pokazuje Global Love Museum koji se, za razliku od nesretne ljubavi iz Muzeja prekinutih veza, bavi onima koje su nadrasle okvire svog vremena i postale svojevrsni mitovi. Sve je počelo, kako to obično biva s modernom ljubavi, na internetu, a idejni začetnik cijele priče je povjesničar umjetnosti Tomislav Šola. On je odlučio svijetu predstaviti zbirku legendarnih ljubavi koje su se kroz tisućljeća urezale u kolektivnu memoriju, a projekt se iz virtualne sfere ovoga ljeta preselio u stvarnost kroz putujuću izložbu na 14 panoa koji publici predstavljaju ljubavne priče sa svih strana svijeta. “Prema koncepciji, središnje mjesto izložbe uvijek će zauzimati lokalna ljubavna legendarna priča. U Starom Gradu to je priča o Tonici Šoljan i Jurju Plančiću, slikaru, i njihovu tegobnom životu u Parizu. Kad Turistička zajednica i Muzej u Kaštel Lukšiću izložbu postave u tom gradu, bit će to priča o Dobrili i Miljenku. Izložba je putujuća, vjerojatno će uskoro zakoračiti u svijet, naš muzej na internetu raste, stranica je atraktivna, rado bismo da postane interaktivna i da se puni prilozima”, kaže Šola. Uz izložbu ide i projekcija kratkog filma koji pokazuje sve što nudi web-stranica, dok QR kodovi i WiFi omogućavaju da posjetitelji svoje iskustvo s izložbe odmah prošire sadržajem ostatka muzeja. Muzej torture, još jedna novost na

muzejskoj sceni glavnog grada Hrvatske, posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na koje je i sama pomisao tjerala ljudima strah u kosti, Muzej zorno prikazuje sliku nasilja kroz povijest. Neki od izložaka koje možete vidjeti i isprobati su kruna Matije Gupca, užarena metalna kaciga kojom je vođa najpoznatije seljačke pobune bio okrunjen pred pogubljenje ili giljotina, vjerna replika iz 1792. godine s Bergerovim mehanizmom iz 1889. godine. Unutar muzeja posjetitelj uranja u svojesvrsni kabinet čudesa, u polutminu u kojoj su izlošci okupani zvučnim ambijentima nelagode. Povijest pojedinog instrumenta za mučenje posjetitelj može proučiti kroz posebno osmišljene multimedijske vodiče, s originalnim audio i video sadržajima.

18

Posebna atrakcija muzeja je tamnica, minijaturna i pothlađena prostorija u kojoj posjetitelj može provesti minutu svoga života, u mrklome mraku iščekujući neizvjesnu budućnost. Tortureum je zamišljen kao podsjetnik na povijest čovječanstva u kojoj nasilje nastaje iz straha od nepoznatoga i drukčijeg. Muzej nastoji osvijestiti kod posjetitelja da je naša sve ranjivija egzistencija izložena svakodnevnoj vidljivoj i nevidljivoj torturi, od nasilja u školama, vlastitim domovima ili na radnim mjestima, s konačnim ciljem da tortura jednoga dana postane tek dio povijesti”, poručuju iz Muzeja.

Žabe se došaptavaju

Možda i najotkačenija izložba koja se može vidjeti u Hrvatskoj krije se u bivšem splitskom kinu Tesla pod nazivom “Froggyland”.


Radi se o zbirci prepariranih žaba koje su postavljene u situacije svojstvene ljudima. Tako možete vidjeti žabe koje igraju košarku, sviraju u bendu, došaptavaju se u razredu, a sudeći po recenzijama na TripAdvisoru strani turisti ih naprosto obožavaju. Nažalost, kod domaće publike baš i nema interesa pa se tako ni gradske vlasti Splita ne zanimaju previše za pronalazak adekvatnog prostora za ovu nevjerojatnu kolekciju u vlasništvu Ivana Medvešeka. “Autor zbirke je poznati preparator Ferenc Mere, a nastala je između 1910. i 1920. Izvorna kolekcija brojila je tisuću žaba, no uspjeli su spasiti samo polovinu vrijedne zbirke koju odlikuje iznimno zahtjevna tehnika prepariranja kroz usta, tako da žabe na tijelu nemaju baš nikakvih rezova. To je kao slaganje broda u boci”, objašnjava Medvešek i napominje da je Froggyland jedini takav

muzej u svijetu. Bizarnu kolekciju htjeli su otkupiti neki strani investitori, ali Medvešek bi volio da ostane u Hrvatskoj. Svakako bi se trebalo potruditi da ova jedinstvena izložba dobije zasluženo mjesto na turističkoj karti zemlje jer je uistinu nevjerojatna.

Čuda informatike iz povijesti

Peek&Poke prvi je i jedini hrvatski muzej informatike i najveći takav postav u ovom dijelu Europe, otvoren je prije devet godina, a do danas je ugostio nebrojenu i raznovrsnu publiku. U ovom stalnom izložbenom postavu od tristotinjak kvadrata u centru Rijeke izloženo je preko tisuću eksponata svjetske i hrvatske računalne povijesti. Mjesto je to koje dinamično spaja povijest i budućnost i gdje se može saznati sve o tehnološkoj povijest računala i srodnih tehnologija, ali isto tako pogledati prezentacije

19

najmodernijih tehnologija ili poslušati zanimljiva predavanja. U Peek&Pokeu gotovo sva računala su ispravna i u upotrebi, pa osim razgledavanja posjetitelji mogu sve isprobati, opipati i raditi na način kao u doba informatičke revolucije. Vrijednost muzeja prepoznali su svjetski poznati IT velikani poput jednog od osnivača Applea Steveja Wozniaka, a Google ga je uvrstio među 200 svjetskih muzeja za koje je omogućio virtualni obilazak. Muzej antičkog stakla u Zadru još je jedna jedinstvena kulturna atrakcija, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Otvoren je 2009. godine i specijaliziran je za vrlo zanimljivu arheološku nišu, predmete izrađene od stakla u doba antike. Zbirka izložaka koji datiraju od I. stoljeća prije Krista do V. stoljeća poslije Krista u stalnoj postavi, kroz osam tema, predstavlja preko 2000 predmeta cjelovite staklene građe. Osim stalnog postava, tijekom cijele godine u Muzeju antičkog stakla djeluje staklarska radionica gdje se metodom ručnog puhanja izrađuju replike antičkog stakla. Također imaju i radionicu izrade staklenog nakita metodom rada na plameniku, a iz suvremene i veoma bogate suvenirnice možete za uspomenu ponijeti staklariju izrađenu upravo u muzeju. Opet se vraćamo u metropolu, u muzej koji će vam približiti svijet slijepih i slabovidnih. Riječ je o Tiflološkom muzeju koji postoji preko 60 godina, ali je tek relativno nedavno moderniziran kako bi posjetiteljima što bolje dočarao život ljudi oštećenog vida. Već od samog ulaza sve je prilagođeno za kretanje osoba s invaliditetom, na info pultu možete dobiti taktilnu kartu koja će vas upoznati s izložbenim prostorom kroz koji će vas pak voditi podne trake. Svaki izložak i svaka tematska cjelina muzeja dolazi uz objašnjenje tiskano krupnim


trendovi U Tamnoj sobi Tiflološkog muzeja posjetitelji mogu na trenutak i sami doživjeti svijet slijepih slovima za slabovidne, odnosno Brailleovim pismom za slijepe. Replike originalnih predmeta također su izložene tako da ih posjetitelji mogu istražiti dodirom, a posebna atrakcija je tzv. Tamna soba. U njoj u potpunom mraku morate rješavati određene zadatke oslanjanjući se na sva druga osjetila osim vida pa se iz prve ruke možete uvjeriti koliko je zapravo težak život slijepima i slabovidnima, a na kraju kao suvenir možete dobiti i fotografiju svog bauljanja u tami. U svakom slučaju zanimljivo i jedinstveno iskustvo.  

Biokovski herbarij

U Makarskoj možete posjetiti Malakološki muzej koji je 1963. utemeljio fra Jure Radić. Atraktivnom postavom morskih puževa i školjkaša Jadrana i cijeloga svijeta danas je to turistički najpoznatija malakološka kolekcija u Hrvatskoj. Među više od 3000 primjeraka izloženih školjaka mogu se vidjeti ne samo školjke Jadranskog mora, već i brojne vrste tropskih i suptropskih mora koje su i najprivlačnijih boja i oblika među svim školjkama. Uz bogatu malakološku kolekciju u muzeju se čuva vrijedan herbarij bilja planine Biokovo i manja paleontološka kolekcija. Smješten je u starom dijelu Franjevačkog samostana koji je zaštićeni spomenik kulture. Nažalost, nemamo dovoljno mjesta za predstavljanje svega što hrvatski muzeji nude, ali ponuda je uistinu vrlo bogata i raznovrsna. Od Muzeja Sinjske alke, brojnih ribarskih muzeja po obali, Muzeja vina u Istri, Winnetou muzeja na Hvaru, Muzeja seljačkih buna u Zagorju do moderniziranih prostora klasične tematike poput Apoksiomena u Malom Lošinju ili Muzeja krapinskih neandertalaca, diljem zemlje možete uživati u kulturnoj baštini koje uistinu ne nedostaje. Procvat privatnih inicijativa otvorio je put svima koji žele od kulture napraviti solidan biznis, a sve se više ulaže i u javne muzeje kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. Sve to ide na ruku domaćim građanima željnima kulture i brojnim turistima koji mogu kišne dane provesti educirajući se uz zabavu, a onda po društvenim mrežama širiti dobar glas o Hrvatskoj kao destinaciji koja ipak nudi više od sunca i mora.

Šareni planet

Umjetnost bez predrasuda Znate li koliki je falus hrčka? Želite zaroniti u podvodni muzej ili možda u svijet narkomanije? Muzeji diljem svijeta dužnu su pažnju posvetili brojnim temama, pa čak i parazitima i vodi iz slavine Da neobični muzeji nisu trend samo u Hrvatskoj pokazuju i brojni bizarni muzejski postavi po svijetu. Donosimo vam kratak pregled najzanimljivijih. Muzej loše umjetnosti, Massachusetts Sjećate li se bakice koja je ‘restaurirala’ fresku Isusa u Španjolskoj i tako postala globalni internetski hit? E pa upravo takvom tipu ‘umjetnosti’ je posvećen Muzej loše umjetnosti u Massachusettsu koji se nalazi na tri lokacije duž Somervillea i Brooklyna. Črčkarije kojih bi se posramila i vrtićka djeca stvaraju rijetko viđenu galeriju koja će vas dobro nasmijati. Ako ništa drugo, više ćete cijeniti svoj sljedeći posjet nekoj drugoj, prosječnoj galeriji, čiji izlošci mogu izgledati samo fantastično u usporedbi s ovima iz Massachusettsa. Islandski muzej falusa Ovo uistinu spada u katergoriju vjerovali ili ne, ali Islanđanima je palo na pamet skupiti kolekciju od skoro tristotinjak primjeraka muških reproduktivnih organa raznih vrsta.

20

Čuvaju ih u staklenkama formalina, a možete vidjeti čime raspolažu neke od najmanjih životinjica poput hrčka s penisom od dva milimetra, do plavetnog kita čiji ponos doseže dužinu od dva metra. Muzej je postao popularna turistička atrakcija s tisućama posjetitelja godišnje (60 posto njih čine žene) i stekao je međunarodnu medijsku pozornost prvenstvenu zbog kanadskog dokumentarnog filma nazvanog Posljednji član, koji govori o muzejskoj potrazi za nabavom ljudskog penisa. Podvodni muzej (MUSA), Cancun, Meksiko Jedan od vrlo rijetkih muzeja na svijetu za posjet kojemu trebate ronilačku opremu. Podvodni muzej umjetnosti čine brojne potopljene skulpture u jednom od najčišćih svjetskih mora, u meksičkom Nacionalnom morskom parku na Karibima. Posjetitelji ove podvodne galerije umjetnosti mogu vidjeti više od 400 skulptura koje prikazuju evoluciju naroda Maja, na mjestima koja su od tri do šest metara ispod morske površine. Svi kipovi su naprav-


Muzej loše umjetnosti izlaže črčkarije kojih bi se posramila i vrtićka djeca, a Muzej narkotika kipove Bogorodice s kokainom i pozlaćene pištolje idealne za švercanje narkotika i ubijanje kolega ljeni od posebnih materijala koji ne zagađuju okoliš i potiču razvoj flore i faune, što znači da bi ova atrakcija s vremenom mogla izrasti u impozantan koraljni greben. Washingtonski muzej banana Da, dobro ste pročitali, Muzej banana. Ako se pitate – pa koliko tu može biti izložaka, onda imamo i šokantan odgovor: preko 4000. Vlasnica muzeja Ann Mitchell je zaljubljenica u to tropsko voće pa često postavlja slike izloženih artikala na internet-

sku stranicu muzeja. Tako možete barem virtualno posjetiti muzej, ako vam je Washingtnon malo izvan ruke. Među brojnim izlošcima se nalaze reklame, artefakti, majice i djela narodne umjetnosti, a svi prikazuju, pogađate, banane. Megurov muzej parazita Japanci su poznati po tome da od čudnih stvari naprave još čudnije. Takav je i Muzej parazita, smješten u Tokiju, jedini muzej na svijetu posvećen tim sitnim stvorenjima koja vas vrlo lako mogu i ubiti. Pri-

zemlje je posvećeno domaćim, japanskim parazitima, a na katu iznad su izloženi svjetski primjerci i fotografije zaraženih ljudi od kojih se diže kosa na glavi. Reći ćemo samo da najveći primjerak parazita ima preko osam metara. Jezivo iskustvo koje ne sprečava ljude da masovno hrle u muzej i kupuju suvenire. Pekinški muzej vode iz slavine Ovdje možete saznati sve o povijesti vode iz slavine i prvoj tvornici vode u Pekingu. Među izlošcima su funkcionalne slavine iz kojih možete piti vodu i možda napuniti koju bočicu kao suvenir s putovanja. Muzej vode je nastao tek iz potrebe da se ispuni kvota novootvorenih muzeja koju je 2001. nalagala kineska vlast. Osim muzeja posvećenog vodi, otvoreni su i muzeji posvećeni pčelama, sandalovini i zlatnim ribicama. Muzej narkotika Neobičan muzej u glavnom meksičkom gradu mami posjetitelje svojim izlošcima među kojima se ističu kipovi Bogorodice puni kokaina ili pak dječje majice sa šarenim slikama natopljenim LSD-om. Osim ovih zanimljivih eksponata, tu su još i po narudžbi ručno izrađeni pozlaćeni pištolji, idealni za prenošenje narkotika ili ubijanje pripadnika suparničkog kartela. Relikvije su posebno popularne, a osim kipića, za prijenos droge se koriste i slike svetaca. Sve to i još puno više dočarava tajanstveni svijet života na rubu zakona i omogućava vam da zavirite u poznatu meksičku kulturu droge. (M.S.)

21


baština

Povijest Zbirka kuharica Zlatka Puntijara

na starim stranicama i u svježim jelima Nakon što sam našao tu kuharicu iz 1837., kao i ostale koje su služile našim kuharima, zacrtao sam sebi zadaću da sakupim 100 starih kuharica. Kada sam sakupio 100, poželio sam 500, potom 1000… Do danas sam ih sakupio više od 3000. To je najveća zbirka u Europi, kaže Zlatko Puntijar Tekst: Jozo Vrdoljak

Z

latko Puntijar iz pete je generacije zagrebačke obitelji Puntijar, koja se bavi ugostiteljstvom. Zahvaljujući strasti sakupljanja starih povijesnih dokumenta, vjerojatno će ostati zapamćen i po tome te zauzeti mjesto među simbolima Zagreba. Bit će zasigurno zapamćen više zahvaljujući kolekcionarstvu i poznavanju povijesti gastronomije, nego po uobičajnom poslovnom razvoju. Naime, Zlatko Puntijar ima kolekciju od preko 3000 starih kuharica. Sakupio je niz recepata iz prošlosti, a strast mu je i sakupljanje starih turističkih vodiča. Kad je riječ o poslovanju, Zlatko Puntijar je i njega podignuo na višu razinu, otvorivši muzej boutique hotel kako bi očuvao dugu obiteljsku tradiciju, ali i tradiciju zagrebačkog područja. Iako smo se već

susretali na nekim privatnim druženjima, iznova me je oduševio kada mi je napisao posvetu na knjigu dvama nalivperima, i to klasičnim krasopisom.

Koliko je duga ugostiteljska tradicija u vašoj obitelji? Od 1838. godine, kada je moj predak otvorio prvu gostionicu. Prvi pisani trag o mojoj obitelji našli smo 1581. godine. Čitavo vrijeme poslujemo u Gračanima, s time da je moj djed imao i ugostiteljske objekte po središtu Zagreba. Imao je i jaku građevinsku

Puntijar ima i najmanju kuharicu na svijetu, veliku dva puta dva centimetra 22

tvrtku. Do drugog svjetskog rata bili smo imućna obitelj, a onda nam je jedan dio imovine oduzet. Ipak, Puntijar je ostao zanavek. ste se odlučili sakupljati stare kuha•rice?KakoVjerojatno ste neku pronašli u obitelj-

skom naslijeđu. Puntijari imaju veliku biblioteku. U toj biblioteci bio je i određeni broj kuharica. Najstarija je bila ona iz 1837. godine, dakle, godinu dana starija od naše prve gostionice. Ne znam od kada je kod nas, ali sam je pronašao u kućnoj biblioteci. Nakon što sam našao tu kuharicu, kao i ostale koje su služile našim kuharima u pripremanju jela, zacrtao sam sebi zadaću da sakupim 100 starih kuharica. Kada sam sakupio 100, poželio sam 500, potom 1000… Do danas sam sakupio više od 3000 starih kuharica. Tvrdim da je to najveća zbirka u Europi. Možda tko ima i veću, pa ga pozivam i ovom prigodom da se javi. Dok god se netko


Kupi Ghetaldus poklon bon od 200 ili 500 kn kao savršen dar za pod bor!* *Bon nije moguće zamijeniti za novac niti je moguća novčana isplata ostatka vrijednosti bona prilikom realizirane kupovine.

23


baština ne javi, s punim pravom mogu tvrditi da je moja najveća.

Kolekcionarstvo je strast. Kolekcionar ima puno želja, ali nikada ne zna što je realno. Ne zna koja mu se želja može ostvariti, a koja ne

• Tvrdite da imate i najmanju kuharicu na svijetu?

Da, imam - dimenzija joj je dva puta dva centimetra. Radi se o Bečkoj kuharici koja sadrži 100 recepata, na 136 stranica. Izdana je oko 1900. godine. Prema saznanjima do kojih sam došao, danas postoje samo četiri u svijetu. Jedna je kod jednog kolekcionara u Londonu, druga je u Bečkom muzeju, treća je kod jednog austrijskog kolekcionara, a četvrta je kod mene.

Je li procijenjena vrijednost te kuharice? • Nije, niti je imam namjeru procijeniti. Ne znam ni za koliko je prodana na aukciji u Londonu.

imenima moje djece, dok su na drugom katu nazvane po mojim precima. Naši stari su nam ostavili veliko i bogato naslijeđe koje svi mi moramo čuvati i isticati. Tada će nas i drugi više cijeniti.

Zašto je netko izradio kuharicu tako malih dimenzija? Rađena je tako mala jer se nosila kao privjesak. Nosila se oko vrata. Zato i ima metalne korice. U to vrijeme se inače radilo

Počeli ste pokazivati svoju zbirku po Hrvatskoj. Gdje ste sve bili? Već sam imao izložbu u Muzeju grada Zagreba, u zagrebačkom Etnografskom muzeju, u Državnom arhivu… Izlagao sam u

puno minijatura. Česi su, recimo, bili poznati minijaturisti u to vrijeme. Iz tog doba, odnosno iz 1874. godine, imam bečki kalendar koji je dimenzija tri puta četiri centimetra i također je izrezbarena minijatura.

Krapini, Selcu, Šibeniku, Solinu… Bio sam po čitavoj Hrvatskoj.

Znači, uredili ste prostor u sklopu vašeg •objekta. Je li registriran kao muzej?

Nije registriran kao muzej. Radi se o mojoj zbirci koja je izložena u vitrinama i može se razgledavati. Po zidovima vise turistički vodiči. Imam jednu dvoranu u kojoj je izloženo preko 300 starih jelovnika. Imam preko 2000 jelovnika i menija. Tu su i drugi materijali vezani za gastronomiju. Sam hotel je uređen tako da podsjeća na muzej. Niti jedna soba nije ista. Nameštaj je antikni. U njemu je izloženo preko 700 slika i povijesnih materijala. Vidi se povijest Zagreba, Hrvatske, moje obitelji... Sobe u prizemlju nose imena Tuge, Buge, hrvatskih kraljeva i kneževa. Na prvom katu sobe su nazvane

prikupila sredstva za pomoć Crvenom križu Zagreba i Slavonije. Izdana je 1916. godine u Zagrebu, a originalno je napisana na njemačkom jeziku. Napisala ju je glavna kuharica zagrebačkog Crvenog križa, a sastoji se od 700 starih recepata, od kojih je više od 100 torti. Koji su materijali interesantni za vašu •zbirku?

Svi materijali su mi zanimljivi, a nekako sam granicu stavio do Drugog svjetskog rata.

Kako su se mijenjale navike turista do danas? Gastronomija je uvijek prisutna - i prije i danas. Zanimljivo je da se već 20-ih godina prošlog stoljeća u vodičima nude sobe koje imaju toplu vodu. Onda se nude kola koja čekaju na zagrebačkom kolodvoru i voze gosta do hotela. Doduše, tada nije bilo hotela nego su se takvi objekti nazivali svratišta. Čak su se i najekskluzivniji hoteli zvali svratišta. Na mjestu gdje je sada robna kuća

Nama bio je hotel Caru austrijskom. Da bi se to uravnotežilo, za kratko vrijeme, malo niže u Ilici, otvoren je hotel Kruni ugarskoj.

zavidnu zbirku starih turističkih vo•diča.Imate Koliko ste ih sakupili? • Koliko se promijenila gastronomija do Sakupio sam gotovo 700 starih turi- danas? stičkih vodiča, od kojih je najstariji vodič Crikvenice iz 1891., zatim turistički vodič Zagreba iz 1892. godine, vodič iz Splita i Solina… Interesantni su nazivi tih vodiča. Recimo, zagrebački turistički vodič se zove Kažiput za urođenike i strance. Vodič po Splitu i Solinu se zove Vođa po Spljetu i Solinu. Taj vodič sadrži i pet karata. Kotorski vodič se zove Vođa po Kotoru. U austrougarskim vodičima možemo naći mnogo materijala o hrvatskoj obali i njezinim gradovima.

Napisali ste mi posvetu na Kuharici za pomoć Crvenom križu: o čemu se radi? To je kuharica koja je izišla da bi se

24

Kada govorimo o utjecajima stranih kuhinja, mogu reći da ih je bilo, ali mnoga jela koja možemo vidjeti u Italiji ili Austriji i kod nas nisu ista. Tijekom 100 godina ona su se prilagodila ukusima ljudi iz pojedinog podneblja. Imamo zgodan primjer u Kuharici grofa Nikole Zrinskog iz 1662. godine u kojoj kuhar navodi namirnice i sastojke pojedinog jela. Za jedno jelo navodi kako se na kraju stavljaju jabuke, ali dodaje i svoj komentar da ih je najbolje ne staviti. To znači da je prepisao recept i dodao komentar iz kojeg se iščitava kako je u našem podneblju to jelo bolje bez jabuka. Kako su se ljudi miješali, tako se i gastronomska kultura mijenjala i miješala. Orahnjaču i makovnjaču


Ako itko u Europi ima veću zbirku od mene, neka se javi. A dok god se ne javi, s pravom mogu tvrditi da je moja zbirka najveća, kaže Zlatko Puntijar

imaju i Mađarska, Njemačka, Austrija, Slovenija, sve okolne zemlje - naravno, i mi - ali nigdje nije potpuno ista. A radi se o relativno jednostavnom kolaču. Znači ista jela, ali ipak drukčija? • Bečka kuharica nije kuharica Beča nego

čitave Austro-Ugarske. Tako i Hrvatske. Gastronomija je širok pojam. Gastronomske granice su jedne granice, dok su državne granice druge granice. Prije smo živjeli u Austro-Ugarskoj pa je u kuhinja bila austrougarska, potom u Jugoslavijii pa je bila jugaslavenska, sada u Hrvatskoj pa je kuhinja hrvatska… Istina, i hrvatska kuhinja postoji, ali je i ona podijeljena na kuhinje njezinih regija s jedne strane, a s druge je puno šira od svojih državnih granica.

Grof Nikola Zrinski je vrlo ozbiljno trgovao živom morskom ribom. Njegova narudžba iz 1610. sadrži i kamenice i hobotnice

ambicije imate kad je riječ o Va•šojKoje kolekciji? Želite li imati još nešto? Kolekcionarstvo je strast. Kolekcionar ima puno želja, ali nikada ne zna što je realno. Ne zna koja mu se želja može ostvariti, a koja ne. Sve je stvar trenutka i sreće. Morate biti svugdje prisutni i tako možete naletjeti na nešto što vam je možda bila podsvjesna želja. Kolekcionar i ne zna što bi sve mogao otkriti.

Kakvo mišljenje imate o mediteranskoj kuhinji? Pitam vas kao kontinentalca. Mediteranska kuhinja je izvrsna. Malo je poznato da je ona u srednjem vijeku bila vrlo prisutna na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Grof Nikola Zrinski je vrlo ozbiljno trgovao živom morskom ribom, školjkama,

morskim plodovima na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Narudžba svježe morske ribe grofa Nikole Zrinskog iz 1610. godine iz Primorja sadrži svježu morsku ribu, kamenice, hobotnice i malvaziju. Kako su je održavali svježom? Nije bilo •hladnjača.

25

Zimi bi se stavljao led u duboke rupe. Oblagao bi se slamom i imao bi nadgrađe izrađeno od slame kako bi se led dugo održao. Taj led se koristio pri transportu ribe. Dodatno bi se svakoj ribi u usta stavio kruh namočen rakijom. Tako bi se riba umirila i slagala bi se jedna do druge u gajbe. Led je Zrinski nosio sa sobom u ratne pohode i kako bi hladio vino. Imate i zanimljivu vinoteku. Zašto ko•ristite termin šampanjac, a ne pjenušac?

Da, u našoj vinoteci otvaramo šampanjac sabljom. Hrvatska ima tradiciju 150 godina pijenja šampanjca, a tradicija proizvodnje je isto tako duga - od 1823. godine. Državni arhiv ima recept iz te godine. Već 1858. godine otvorena je prva velika šampanjera u Varaždinu. Na prvoj izložbi dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj iz 1864. godine - a radi se o prvom velikom sajmu u Zagrebu - bilo je 2866 izlagača od čega 716 vinara. Franjo Pokorni i još trojica njegovih kolega izlagali su šampanjac. Tu dolazi i do pomutnje smije li se koristiti termin šampanjac ili mora pjenušac. Odgovor imamo u dokumentima u kojima je vidljivo da je Francuska prvi ptu tek 1891. godine zaštitila naziv šampanjac, dok ga je drugi put zaštitila 1919. godine. Do tada su ga svi koji su proizvodili ovo pjenušavo piće nazivali šampanjcem. Prema istraživanjima stručnjaka i povjesničara, Hrvatska je treća ili četvrta zemlja koja ga je počela proizvoditi.


predstavljamo

PreZento

- premium zagrebački prezentacijski prostor Prostor je u centru Zagreba, a opremljen je video, audio i svjetlosnom tehnologijom koja omogućava vrhunske prezentacije i poslovna okupljanja

K

ako bi svojim klijentima ponudili izuzetno ugodnu poslovnu atmosferu u elitnom dijelu grada, uz idealnu kombinaciju građanskog ugođaja i visokoprofesionalne opreme, osmišljen je PreZento. PreZento je projekt tvrtke Darna iz Zagreba, osnovane davne 1992. upravo na ovoj adresi. Prostor je smješten u centru Zagreba, na 170 četvornih metara, a opremljen je visokotehnološkom prezentacijskom, video, audio i svjetlosnom tehnologijom koja klijentima omogućava vrhunske prezentacije i poslovna okupljanja. PreZento karakterizira elegancija te poseban šarm i tradicija starog, građanskog Zagreba u kombinaciji s tehnološki atraktivnom opremom. “Poslovni susreti ne moraju biti sivi i monotoni. U ugodnom i toplom premium prostoru PreZenta za klijente možemo organizirati premium poslovne susrete, u ambijentu koji je potpuno poslovan a opet nekako posebno ugodan, skoro kao doma”, izjavila je Nada Finderle, direktorica i vlasnica tvrtke Darna. Naravno, izuzetno je važno kakav poslovni događaj klijent želi organizirati, a uz sam sadržaj prezentacije, vrlo je važan i prostor u kojem će se održati. Stoga prostor koji motivira, koji je dostupan, ugodan i profesionalan može poslovni događaj učiniti još uspješnijim. “Ukoliko naši klijenti žele vrhunsku prezentaciju svog proizvoda, edukaciju, press konferenciju, seminar za stručnjake, međunarodnu konferenciju ili foto session - sve to je moguće organizirati u prostoru PreZento”, ističe Nada Finderle. “Ovo jedinstveno mjesto u centru Zagreba omogućava upravo onaj u poslovnom svijetu posebno cijenjen omjer profesionalnosti i maksimalne ugode, a sve pod brižnim okom i uz veliku podršku vlasnika koji klijentima za svaki event pružaju maksimalnu podršku. Vrijedi istaknuti kako PreZento uz modernu tehničku opremu, klijentima omogućava maksimalnu privatnost i VIP pristup na ekskluzivnoj lokaciji”, pojašnjava Nada Finderle. Multifunkcionalnost prostora omogućava prilagodljivu i personaliziranu komunikaciju s uzvanicima, a modularni koncept daje dodatne opcije kombinacija prostora. Više informacija o PreZentu može se naći na: http://prezento.darnadar.hr/

26


ht muzej

25 Izložba o

Mobilna reVolucija

godina

mobilne telefonije

u Hrvatskoj

Kako je obični postao pametni Mobilni telefon je prešao put od skupog i relativno nepraktičnog statusnog simbola sve do nezaobilaznog, masovno dostupnog i univerzalnog komunikacijskog uređaja koji se koristi danas

Tekst: Boris Odorčić

27


ht muzej

S

vi oni koji se žele vratiti u prošla vremena i prisjetiti se kako su nekad izgledali prvi mobiteli, mogu posjetiti izložbu “25 godina mobilne telefonije u Hrvatskoj” u muzeju Hrvatskog Telekoma u Jurišićevoj ulici. Izložba, koja je otvorena 8. prosinca, daje pregled razvitka javnih pokretnih komunikacija u Hrvatskoj u posljednjih 25 godina. Pritom je apostrofirana afirmativna uloga Hrvatskog Telekoma u predstavljanju, implementaciji i razvoju nove tehnologije koja traje do danas. Na izložbi su tako prikazani mobilni uređaji iz sve četiri generacije mobilne telefonije korišteni u Hrvatskoj koji kulminiraju najsuvremenijim pametnim telefonima. Razvojni put pokazuje integraciju multifunkcionalnosti i preobražaj običnog (eng. plain telephone) u pametni (smarthpone/ superphone). Tijekom trajanja tog procesa Hrvatski telekom je bio i ostao najveća i najznačajnija telekomunikacijska kompanija u nas, ne samo po pitanju broja korisnika već i po primjeni najsuvremenijih tehnoloških rješenja u osiguranju usluge mobilne telefonije. Sam mobilni telefon je prešao put od skupog i relativno nepraktičnog statusnog simbola u početku sve do nezaobilaznog, masovno dostupnog i univerzalnog komunikacijskog uređaja koji se koristi danas. Astronomska cijena Hrvatski Telekom (pravni sljednik HPTa) je početkom siječnja 1991. pustio u rad prvu komercijalnu hrvatsku mobilnu telefonsku mrežu Mobitel koja je bila temeljena na NMT (Nordic Mobile Telephone) standardu. Tim činom je Hrvatsku otvorio svjetskim trendovima u razvoju mobilne telefonije. Na početku, analogna mobilna telefonska

U početku, mreža je imala samo 200 pretplatnika

Hrvatski Telekom je početkom siječnja 1991. pustio u rad prvu komercijalnu hrvatsku mobilnu telefonsku mrežu Mobitel

mreža Mobitel je imala svega oko 200 pretplatnika, a cijena mobilnog aparata i pokretnog telefonskog priključka je iznosila astronomskih 14.400 njemačkih maraka. Uređaji su bili vrlo teški i nepraktični, te su zbog toga ispočetka bili namijenjeni ugradnji ponajprije u automobile. Bili su prepoznatljivi, između ostalog, i po velikim antenama na izvlačenje. Razvoj nacionalne mobilne telefonije je tekao dosta brzo tako da je već 1993. izjednačena cijena mobilnog telefonskog priključka s cijenom fiksnog telefonskog priključka, a iznosila je 1400 njemačkih maraka u protuvrijednosti hrvatskog dinara. Do 1994. ulaganjem u razvoj i funkcionalnost mreže, te ponudom novih mobilnih uređaja cijena je postala dostupnija te se kretala oko 2000 njemačkih maraka za priključak i uređaj, a broj korisnika pokretne telefonije u Hrvatskoj iste godine je narastao na oko 14.000 pretplatnika. Sama funkcionalnost tadašnjih uređaja se svodila isključivo na pružanje govorne usluge u pokretu. Zabilježeno je kako su NMT mobiteli koristili hrvatski vojnici tijekom Domovinskog rata. Malo je poznata činjenica kako su Zagreb i Hrvatska svoju prvu mobilnu mrežu pod imenom Moratel (mobilna radiotelefonija) trebali dobiti za vrijeme održavanja Univerzijade 1987. godine. Međutim, zbog složene društveno-političke situacije i problema s frekvencijskim spektrom na kojem bi mreža trebala raditi od projekta se odustalo. Tek s osamostaljenjem Hrvatske krenulo se u značajnije iskorake na polju mobilne telefonije. Kod NMT uređaja nije postojala tzv. SIM pretplatnička kartica kojom se pretplatnik autentificira već je sam uređaj bio podešen na broj vlasnika.

Prva hrvatska GSM mreža uključena je u rad 11. kolovoza 1995., i to pozivom predsjednika Tuđmana

28


GSM groznica

Budući da je sredinom 1990-ih sve veći broj građana želio imati mobilni uređaj zbog cjenovne dostupnosti, dolazilo je do prekapacitiranosti analogne mreže, pa se počinje razmišljati od uvođenju novog europskog standarda mobilne telefonije pod imenom GSM (franc. Group Speciale Mobile, eng. marketinški naziv Global System for Mobile communications). GSM predstavlja drugu generaciju mobilne telefonije koja je utemeljena na digitalnoj tehnologiji. Prva hrvatska GSM mreža uključena je u eksperimentalni rad 11. kolovoza 1995. pozivom tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, a oglašavana je pod komercijalnim nazivom CroNet. U komercijalnu eksploataciju CroNet mreže krenulo se 1. veljače 1996. godine. Pojava nove mreže izazvala je pravu GSM groznicu na prodajnim mjestima, a već u prosincu 1997. u Hrvatskoj je bilo oko 100.000 pretplatnika mobilne telefonije. Među prvim ponuđenim uređajima ističu se: Nokia 2110, Nokia 8110, Sony CM-DX 1000, Siemens S3 com i S4 power, Motorola 8400 i legendarna Motorola StarTac. Prvi GSM poziv na svijetu ostvaren je 1. srpnja 1991. u Finskoj između tadašnjeg premijera i dogradonačelnice grada Tampere. Tema razgovora bila je i cijena baltičke haringe. Za razliku od 1. NMT generacije, GSM je pored govorne usluge ponudio i integraciju prijenosa govora i podataka (odašiljanje i primanje telefaks poruka uz maksimalnu brzinu prijenosa do 9,6 kbit/s); povećanu sigurnost (zaštita pretplatnika SIM karticom, enkripcija i digitalno kodiranje razgovora); uslugu kratkih SMS poruka. SMS usluga je s komercijalnim radom u Hrvatskoj krenula 15. travnja 1999., a oglašavana je kao slanje alfanumeričkih poruka. Malo je poznato kako je usluga slanja poruka od rujna 1998. bila dostupna putem pozivnika (pager, beeper) unutar HPT-Ermes mreže pod komercijalnim nazivom BIP. Međutim, uspjeh

SMS-a ponuđen GSM standardom bio je tolik da su pozivnici otišli u povijest. Inače, prvi SMS u povijesti je poslan 3. prosinca 1992. u Londonu i glasio je: Sretan Božić! CroNet mreža 1999. bilježi teritorijalnu pokrivenost od 70 posto, a populacijsku od 97 posto. Prvi tunel u Hrvatskoj pokriven GSM signalom bio je tunel Učka. Prepaid usluga CroNet mreže pod marketinškim nazivom Simpa pokrenuta je 22. prosinca 1999. i postala je jedan od najprepoznatljivijih proizvoda na hrvatskom tržištu mobilne telefonije. Već do lipnja 2000. Simpa je brojala 100.000 korisnika. Prva komercijalna SIM kartica isporučena je 1991. finskom telekomunikacijskom operatoru Radiolinja, a prva prepaid usluga u Europi je pokrenuta u Portugalu i zvala se MIMO. Usluga CroNet mreže koja je omogućila pretraživanje Interneta putem mobilnih telefona zvala se CroNet WAP (Wireless Applicaton Protocol). Ona je 23. svibnja 2000. puštena u eksperimentalni rad, a nje-

SMS usluga je s komercijalnim radom u Hrvatskoj krenula 15. travnja 1999. godine no korištenje bilo je besplatno. Za pristup su bili potrebni odgovarajući WAP telefoni, a u Hrvatskoj su bila dostupna četiri takva modela: Nokia 7110, Ericsson R320, Siemens S35 i Motorola Timeport P7389. Primjena te tehnologije je simbolično naglasila početak glasovno-podatkovne konvergencije na polju mobilne telefonije. Poseban napor je Hrvatski Telekom ulagao u pokrivanje signalom razvedene morske obale. Tako su u sklopu tog projekta primijenjene i bazne postaje napajane pomoću

29

sunčeve energije. Prva takva bazna postaja realizirana je 15. veljače 2001. na jugoistočnom dijelu Dugog otoka. HT CroNet je 5. srpnja 2001. predstavio GPRS uslugu (General Packet Radio Service) koja je omogućavala pristup globalnoj podatkovnoj mreži - internetu. Od 1. rujna iste godine korisnici su mogli birati između dva tarifna modela: Minisurf – 100 kB sadržaja i Megasurf – 10 MB sadržaja. Danas nam ovi paketi izgledaju vrlo skromno, međutim oni su označavali potencijal sprege mobilne telefonije i podatkovnih mreža.

Dobrodošli u svijet multimedije

HT Mobile je 10. svibnja 2002. predstavio multimedijalnu nadogradnju SMS-a, uslugu slanja grafičkih prikaza i fotografija pod nazivom MMS. U lipnju 2006. T-mobile Hrvatska dostiže broj od dva milijuna korisnika mobilne telefonije. T-Mobile Hrvatska 15. lipnja 2005. započinje s pružanjem usluga mobilne telefonije treće generacije (UMTS), a brzina prijenosa podataka omogućava primjenu videotelefonije. Hrvatski Telekom 23. ožujka 2012. pušta u rad prvu komercijalnu 4G mrežu u Hrvatskoj baziranu na LTE tehnologiji čije tehničke specifikacije isprva predviđaju silazne brzine podataka do 300 Mbps, a uzlazne do 75 Mbps. Prema podacima Svjetske banke za 2015., danas na 100 stanovnika Zemlje dolaze 98,62 mobilna uređaja što govori o značaju i općoj prihvaćenosti mobilnih uređaja. Nijedna elektronička naprava nije kroz povijest doživjela taj stupanj globalne dostupnosti i popularnosti kao što je to slučaj s mobitelom. Danas, Hrvatski Telekom u odnosu na skromnih početnih 200 korisnika nakon uvođenja mobilne telefonije 1991. ima oko 2,3 milijuna korisnika pokretnih javnih komunikacija što svjedoči kvalitetu i široku dostupnost usluga što ih nudi.


premijera

Izložba “Orašar – najljepša božićna bajka”

Kakav bi to bio Božić bez Orašara Izložba je plod suradnje s brojnim uglednim međunarodnim kulturnim institucijama koje su za ovu prigodu napravile presedan i poslale u Zagreb neke neprocjenjivo vrijedne i rijetke izloške vezane uz povijest izvođenja ovog svjetski poznatog baleta Tekst: Miro Soldić

I

zložba “Orašar – najljepša božićna bajka” koju od 27. studenog 2016. do 26. veljače 2017. možete ragledati u prostorijama zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt (MUO) donosi slojevito koncipiranu priču o slavnoj povijesti planetarno popularnog baleta, počevši od njegove praizvedbe pa sve do današnjih dana. Autorski trolist ovog velikog izložbenog projekta čine voditeljica projekta Vesna Ledić, kustosica izložbe Arijana Koprčina te autor postava Saša Šekoranja. Ideja za izložbu uslijedila je nakon uspješnog izložbenog projekta “Advent u MUO” iz 2012. godine, a još je jedan poticaj bilo i to što Orašar u susjednom HNK-u svake godine izazove veliki interes publike pa se za božićne izvedbe sve ulaznice rasprodaju već u listopadu, slično kao i u svim drugim europskim metropolama. “Ideja za izložbu o baletu Orašar s jedne je strane rezultat mog osobnog afiniteta prema baletu, a s druge strane, temelji se na činjenici da je Orašar najizvođeniji balet na svijetu. Gotovo da nema ozbiljnije

kazališne kuće koja u predbožićno doba nema na programu ovaj balet, a ulaznice su mjesecima unaprijed rasprodane. Dodatni motiv leži u činjenici da u neposrednoj blizini Muzeja za umjetnost i obrt zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište već 85 godina postavlja uspješne produkcije Orašara, stoga je misao vodilja bila uklopiti u adventsko ozračje muzejsku priču o ovom bajkovitom baletu”, ispričala nam je Vesna Ledić, osvrnuvši se na neke posebnosti

Htjeli smo dobiti priču o baletu, ali i adventsku izložbu koja će pokazati i stranu kazališta koju posjetitelji najčešće nemaju priliku vidjeti, kaže kustosica Arijana Koprčina

30

koje očekuju posjetitelje. “Postav izložbe zamislili smo kao pogled izbliza na plesnu čaroliju kroz raskošne baletne kostime i pripadajući pribor, pojedine likove i scene iz baleta Orašar u dojmljivim scenografskim rješenjima sve do mnogobrojnih lutaka orašara iz privatnih kolekcija kako bismo posjetiteljima omogućili da balet i kazalište općenito upoznaju iz jedne druge vizure”, objasnila nam je Ledić.

Iz Sankt Peterburga s ljubavlju

Izložba je zapravo plod suradnje s brojnim uglednim međunarodnim kulturnim institucijama koje su za ovu prigodu napravile presedan i poslale u Zagreb neke neprocjenjivo vrijedne i rijetke izloške vezane uz povijest izvođenja ovog svjetski poznatog baleta. Zahvaljujući partnerstvu gradova prijatelja Zagreba i Sankt Peterburga, tamošnji Državni muzej za kazalište i glazbu ovom prigodom iz svoje bogate riznice prvi je put jednoj inozemnoj instituciji posudio dragocjene artefakte sa sanktpeterburške praizvedbe Orašara, među kojima su originalni scenografski kartoni, skice za kostime, fotografije i nekoliko izvornih kostima. Posudba Državnog baleta iz Berlina, točnije iz opsežnog fundusa njihove produkcije Orašara postavljenog 2013. u koreografiji Vasilija Medvedeva i Jurija Burlake, osobito je zanimljiva jer je njihovo raskošno uprizorenje bilo vrlo dosljedno koncipirano kao vjerna rekonstrukcija izvornih scenografskih rješenja i originalne koreografije iz 1892. godine, čime je u ovom našem vremenu uspješno dočaran izvorni duh prvog sanktpeterburškog uprizorenja tog najpopularnijeg baleta Petra Iljiča Čajkovskog. Jednako je značajna i posudba koju je MUO dobio iz Zaklade milanskog Teatra alla Scala. Posebnost milanskih kostima iz 1967. godine leži u činjenici da su specijalno kreirani za Scalinu ambicioznu produkciju Orašara, koji je tom prigodom prvi put zaživio u


koreografiji znamenitog ruskog baletana Rudolfa Nurejeva. “Ovakva je izložba rezultat rada velikog tima muzejskih djelatnika i vanjskih suradnika. Posebno je zahtjevno ostvariti posudbe iz velikih kazališnih kuća izvan Hrvatske počevši od prvih kontakata pa sve do ugovaranja tehničkih i sigurnosnih uvjeta koje izložbeni prostor mora zadovoljavati, načina transporta, osiguranja... No, s druge strane, upravo su milanski Teatro alla Scala ili berlinski Državni balet promptno i s puno oduševljenja reagirali na naše molbe svjesni činjenice da je ovo jedinstvena, nikada do sada viđena izložba o najpopularnijem baletu P.I. Čajkovskog. To dokazuje i posudba plašta Drosselmeyera u kojem je plesao Rudolf Nurejev iako je to jedan od svega dva kostima Nurejeva u impresivnoj arhivi Teatro alla Scala. Njegova posebnost proizlazi iz činjenice da je Nurejev gotovo uvijek otkupljivao kostime u kojima je plesao te su danas prava rijetkost, a među poklonicima ovog baletana imaju gotovo status relikvije”, istaknula je Vesna Ledić.

Kazališni koncept

Kustosica Arijana Koprčina pak ističe kako je glavni dio izložbe povijesni prikaz izvedbi baleta Orašar koje su ostvarene na sceni zagrebačkog HNK, na kojoj je 1923. godine Orašar prvi put izveden pod

Pažnju posjetitelja zasigurno će privući i kuća lutaka te ručno izrađene lutke i orašari brenda Jasmina & lutkice svojim izvornim ruskim nazivom Ščelkunščik. “Za ovakvu bi izložbu uobičajeno bilo raditi s više dokumentarnog materijala koji je fotografskog tipa, no akcent je na artefaktima, pa smo istaknuli zastor i kostime, sve ono što smo mogli dobiti od originala”, kazala je Koprčina, dodavši kako je koncept stoga puno više kazališni nego što je to obično u muzejskom postavu. “Htjeli smo dobiti priču o baletu, ali i adventsku izložbu koja će pokazati i stranu kazališta koju posjetitelji najčešće nemaju priliku vidjeti”, zaključila je. Uz spomenuto, ova kompleksna izložba donosi i izbor iz kolekcije kostima Belinde Wright, primabalerine Londonskog festivalskog baleta, kasnije preimenovanog u Engleski nacionalni balet. Nakon smrti Belinde Wright zbirku je 2007. naslijedio njezin dugogodišnji plesni i životni partner, naše gore list - Jelko Jureša. Iz MUOa posebno ističu bogati popratni program

31

izložbe, naime, subotom će njihov pedagoški odjel održavati raznovrsne radionice za sve uzraste, a nedjeljom će ugostiti likovne, glazbene i dramske radionice udruge Praktikum. Pažnju posjetitelja zasigurno će privući i kuća lutaka te ručno izrađene lutke i orašari brenda Jasmina & lutkice, koje će posjetitelji moći kupiti u pop-up dućanu. Pripremili su i Igraonicu, odnosno cijelu jednu dvoranu u sklopu izložbenog prostora koja je rezervirana za odmor, igranje i kreativnost. Tu će mali i veliki posjetitelji moći predahnuti, crtati, bojati, čitati knjige i slikovnice, igrati društvene i videoigre, a sve na temu Orašara. Posebno događanje bit će dječja modna revija Mala Velika Moja u samom postavu izložbe, na kojoj će najmlađi manekeni nositi kreacije talentirane dizajnerice Irene Šekez Sestrić. Djeca od 3 do 10 godina prodefilirati će kroz izložbene dvorane u “starinskim” kreacijama dočaravajući posjetitelje prvih izvedbi baleta Orašar. Naravno, tu je i poseban program za Svetog Nikolu, a svake nedjelje će se nuditi poseban popust i program za obiteljske posjete. Ovogodišnje izdanje zagrebačkog Orašara u sklopu HNK i MUO-a doista nudi vrhunsku scensku, ali i jedinstvenu muzeološku prezentaciju tog remek-djela klasičnog baleta, čime se grad Zagreb velikim slovima upisuje na kulturnu kartu Europe.


nova generacija

32


Nasljednici se pripremaju od malih nogu

Vođenje obiteljskog hotela je stil života Ne možete imati mali hotel i pustiti da vam netko drugi radi. Morate ga voditi sami jer je to obiteljski posao i jedino je takav pristup ispravan. Poduzetnici koji su toga svjesni uspješni su u ovom poslu, smatra Jerko Žunić iz obiteljskog Hotela Tragos

Tekst: Jozo Vrdoljak

K

valitetno upravljanje i vođenje malog obiteljskog hotela moguće je, kažu bolje upućeni, samo ako je u posao uključena čitava obitelj. S obzirom na to da prihodi takvih hotela uvelike ovise o sezoni, a otvoreni su gotovo cijele godine, samo članovi obitelji mogu razumjeti da izvan sezone možda moraju raditi i više nego u sezoni, i to za značajno manji prihod i zaradu. Osim toga, važno je imati na umu da kad bi osoblje hotela radilo samo svoj posao, mali obiteljski hotel bi morao imati više zaposlenih nego što ima soba. Činjenicu da je hotelijerstvo obiteljski posao te da se mlađi članovi obitelji uključuju u njega vrlo rano, pokazuje i veliki broj mladih menadžera koji nakon završetka studija unapređuju obiteljsko poslovanje. To je pogotovo vidljivo kod malih obiteljskih hotela iako i u velikim hotelskim sustavima nailazimo na članove obitelji koji preuzimaju određene poslove. Tu svakako treba istaknuti tri kćeri poznatog hotelijera Jake Andabaka koji tvrdi da su one već toliko ovladale vođenjem Koncerna Sunce, da on u velikom dijelu poslova gotovo i nije potreban.

Tradicija duga četiri generacije

Zoran Katić, vlasnik obiteljskog Hotela Vicko iz Starigrada Paklenice možda je najpozvanija osoba koja može govoriti o ovom trendu. On je iz treće generacije koja se bavi ugostiteljstvom i turizmom, a njegov sin Marko već je preuzeo

33


nova generacija

Zoran Katić (gore), vlasnik Hotela Vicko, pripadnik je treće generacije koja se bavi ugostiteljstvom i turizmom, a njegov sin Marko (slika desno) već je preuzeo značajan dio posla

značajan dio posla u podizanju poslovanja Hotela Vicko na višu razinu. Zoran Katić kaže da već i kod unuka Davida, koji ima pet godina, vidi želju za sudjelovanjem u ovom poslu. Prema Zoranovim riječima, David već dodaje određene stvari i kroz igru sudjeluje u poslu, što je važno kako bi od malih nogu cijenio rad i gosta. “U vođenju obiteljskog hotela navikli smo da nemamo radno vrijeme, ni praznike niti blagdane, jer upravo tada najviše radimo. Nemamo ni opisa radnog mjesta bez obzira na to što, po zakonu, imamo sistematizirana radna mjesta i njihovu evidenciju. Član obitelji je i kućni majstor i recepcionar, a po potrebi i konobar i skladištar. Svi radimo sve, a naša djeca se u tom duhu odgajaju i u tome sudjeluju”, pojašnjava Zoran Katić, ocjenjujući normalnim da svaka generacija uvodi novu tehnologiju u posao. “Kad je riječ o novim tehnologijama, moj sin Marko je potpuno unaprijedio poslovanje hotela. Ja to nisam znao raditi niti je takvo što bilo važno kada sam počinjao raditi. Kao roditelj trebate omogućiti da vam dijete koje se vratilo sa studija i koje je motivirano da unaprijedi poslovanje pokaže što može. Morate mu otvoriti mogućnost da se on kao mladi stručnjak kreativno razvija u praksi i možda čak napravi neke greške koje neće utjecati na poslovanje”, naglašava on, ističući kako pri tome nerijetko dolazi do razdora među generacijama. “Stariji, odnosno roditelji, često nisu svjesni trenutka kada se trebaju povući. Imao sam i ja takvih problema sa svojim ocem bez obzira na to što mi je puno pomogao. Često se stariji članovi obitelji povuku formalno, ali se opet na neki način miješaju u upravljanje te nastoje donositi odluke”, pojašnjava Katić. Svaka generacija, ako je ispravno usmjerena, donosi poboljšanja i lakše se prilagođava

Svi radimo sve, a naša djeca se u tom duhu odgajaju i u tome sudjeluju, pojašnjava Zoran Katić trendovima. “I ja sam u svoje vrijeme unaprijedio poslovanje. Uveo sam niz novosti u poslovanje hotela koje su tada bile revolucionarne, a sada postaju standard. Do mojeg preuzimanja upravljanja poslovali smo kao restoran sa sobama za noćenje. Uspio sam registrirati Hotel Vicko te od obrta prebaciti poslovanje na tvrtku, a potom i značajno povećati kapacitet. Shvatio sam da veća obitelj ne može poslovati ako ima samo 19 soba. Da biste mogli normalno poslovati, morate imati kapacitete koji mogu primiti autobus gostiju i pored toga imati još najmanje šest-sedam soba. Morate imati minimalno 35 soba. Prvi sam u Hrvatskoj krenuo s promocijom aktivnog odmora. Na to su se nadovezali razni turistički proizvodi oblikovani i vezani uz aktivni odmor. Svi smo mi, koji se dugo bavimo ovim poslom, započeli kao kućna radinost ili kao obrtnici. Prije promjene uređenja niste mogli imati tvrtku”, prisjeća se Zoran Katić.

Obrt ili tvrtka pitanje je sad

Ipak ističe da prelazak na poslovanje u sklopu trgovačkog društva stvara i određene probleme. “Način poslovanja obrta i trgovačkog društva, kad je riječ o vođenju obiteljskog hotela, nije isti. U slučaju obrta dopušteno je da svi članovi obitelji rade a ne moraju biti u radnom odnosu, dok u slučaju tvrtke svi koji rade moraju biti zaposleni.

34

Znači isti objekt s istim kapacitetom ima različita pravila ovisno o tome jeste li registrirani kao obrtnik ili kao tvrtka. To je za obitelj veliki problem koji pokušavamo riješiti kroz našu Udrugu obiteljskih i malih hotela. Naime, kad je riječ o zakonodavstvu, država male i obiteljske hotele u potpunosti izjednačava s velikima. Znači, ako imate kotlovnicu, morate zaposliti kotlovničara”, napominje Katić. Što se tiče Katićeve obitelji, tradicija u turizmu jako je duga. “Mogu reći da smo svi počeli od malih nogu raditi različite poslove vezane uz poslovanje naših objekata, odnosno hotela i restorana. Moj djed Stanko najprije je započeo posao s restoranom i prenoćištem, a potom je moj otac Vicko podignuo razinu poslovanja. Otac mi je bio poznati turistički radnik koji je predavao turizam na fakultetu i bio jedan od osnivača Nacionalnog parka Plitvička jezera. Osim toga, već tri generacije naše obitelji završavaju Studij hotelskog menadžmenta u Opatiji”, kaže Zoran Katić. Katić dodaje kako su se trendovi u turizmu značajno promijenili. “Danas gosti skraćuju vrijeme boravka na jednom mjestu jer žele za vrijeme svog odmora posjetiti više destinacija. To je izazov za Marka i njegovu suprugu Teu i oni se u tom dijelu odlično snalaze. Njih dvoje su potpuno izmijenili i jelovnik. Doduše, ostali su na starim tradicionalnim receptima, ali su ih prilagodili novijem vremenu i upakirali u novo ruho. Ja sam započeo i uveo tzv. hrvatski doručak, a njih dvoje su uveli kasni doručak i ranu večeru jer danas je turistima sve manje važan ručak u hotelu. Gost boravi čitav dan negdje drugdje, a tek se predvečer vraća u hotel. Isto tako Tea i Marko uveli su i informiranje gostiju tako da mogu dobiti i one informacije kojih nema u vodičima”, naglašava Katić. Splitska obitelj Nizić hotelijerstvom se počela baviti prije desetak godina kada je Nenad Nizić izgradio višestruko nagrađivani Hotel Vestibul Palace. Osim tog hotela, tvrtka Ecco ing ima Villu Dobrić sa četiri smještajne jedinice te novi objekt Residence by Vestibul Palace sa sedam apartmana. Vestibul Palace je prema izboru časopisa Conde Nast Traveler uvršten među 10 najboljih malih hotela u gradskim jezgrama. Za ovu je priču važno da se u poslovanje hotela aktivno uključio Nenadov sin Bruno koji je, završivši studij, stekao zvanje magistra ekonomskih znanosti, smjer turizam na Ekonomskom fakultetu u Splitu. No, i za vrijeme studija Bruno je pomagao i povremeno radio u hotelu te na poslovima vezanim uz hotel. “Radio sam i na recepciji te se upoznavao s poslovanjem hotela za vrijeme studija. Prošao sam sve segmente poslovanja. Neke sam procese učio radeći, a s nekima me je upoznavao otac. Znači, upoznao sam


35


nova generacija Kod malih obiteljskih hotela važan je svaki segment posla,jer se pogreške znaju skupo plaćati, ističe Bruno Nizić

Obitelj Nizić hotelijerstvom se bavi 10 godina. Bruno Nizić (na slici) u poslu je odmalena

se s transferima i radom recepcije, procesom upravljanja troškovima i financijama, radom s agencijama i upravljanjem kanalima prodaje i marketingom, radom s osobljem. Sada sam došao do razine upravljanja hotelom, a u nekoj perspektivi vjerojatno ću preuzeti upravljanje tvrtkom”, ističe Bruno Nizić, voditelj Hotela Vestibul Palace, dodajući da je svaki segment u poslovanju hotela specifičan te da kod upravljanja hotelom morate znati da nije svaka osoba pogodna za svaki segment. “Jednostavno, kod upravljanja morate postaviti stvari na svoje mjesto da bi sustav funkcionirao. Najdelikatnija je prodaja i tu treba imati dosta znanja i iskustva. Isto tako, važno je znati upravljati politikom cijena i znati donositi kvalitetan financijski plan. Kod malih obiteljskih hotela upravljanje financijama i troškovima je izuzetno važno. U stvari važan je svaki segment posla jer se pogreške znaju skupo plaćati. Mali hoteli imaju niz vanjskih usluga - od dobavljača do raznih servisa - i sve to treba znati uskladiti. Dijelom imamo i vlastitu proizvodnju. U svakom slučaju, rezanje troškova ne smijete raditi na uštrb kvalitete”, ističe Nizić.

Hotela Borovnik. Ugostiteljsko-turistički posao započeo je Dane Slamić u Njemačkoj gdje još uvijek ima hotel. U posao je do u najsitnijih detalja uključen i njegov sin Davor, a unuk mu je započeo studij turizma na splitskom Ekonomskom fakultetu. Dio njih je, poput Jerke Žunića iz

Iako je na skijalištu, hotel Sonnen Zauber obitelji Žunić bolje radi ljeti, kada postiže čak i bolje cijene

trogirskog obiteljskog Hotela Tragos, preuzelo rukovođenje. Žunići su preuzeli i hotel u Austriji Sonnen Zauber koji se nalazi na poznatom austrijskom skijalištu Gerlitzen. Hotel je 1928. godine izgradila obitelj Zauber koja je osnovala i skijalište te bila i vlasnik žičare. Taj hotel ima 3200 četvornih metara korisnog prostora, od kojih wellness&spa centar zauzima 450 metara četvornih. Kategoriziran je s četiri zvjezdice, ima 31 sobu i pet luksuznih restorana, a zapošljava 15 radnika i ostvaruje oko 12.000 noćenja. Radi devet mjeseci godišnje, uz proljetnu stanku. Zimska sezona je uglavnom skijaška, dok ljeti ima niz programskih paketa namijenjenih turistima. Zanimljivo je da unatoč činjenici što je smješten na skijalištu, na 1500 metara nadomorske visine, hotel radi bolje ljeti kada postiže i bolje cijene. Vole ga obitelji i ljubitelji prirode, ali i poslovni ljudi koji ga često odabiru za svoje skupove i opuštanje. Team buildinge u ovom hotelu organiziraju poznate njemačke i austrijske tvrtke. “Zanimljivo je i to da je već nekoliko godina nakon što je otvoren, početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, hotel imao goste iz Zagreba”, kaže Jerko Žunić. Često voli reći da je imati mali obiteljski hotel stil života, te da su se prevarili oni koji misle da se na taj način može doći do brze zarade. “Ne možete

Unapređenje poslovanja

On se i u budućnosti vidi u vođenju hotela te i u izglednom proširenju kapaciteta. Kad mu sestra Lea završi fakultet, a sada je na četvrtoj godini, očekuje da se i ona priključi poslu. Lea Nizić pohađa četvrtu godinu studija na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, smjer financije, što bi trebao biti i njezin posao u sklopu obiteljske tvrtke. Oboje Nenadove djece, i Lea i Bruno, vide se dugoročno u obiteljskom poslu koji namjeravaju nadograđivati te stalno unapređivati. Velik je broj mladih ljudi koji nastavljaju obiteljski posao u hotelijerstvu. Upravo u Tisnom obitelj Slamić investira u proširenje

Jerko Žunić, vlasnik hotela Tragos (slika lijevo), radi sve što treba. Nije mu problem ni redovito čistiti snijeg u austrijskom hotelu njihove obitelji (desno)

36


imati mali hotel i pustiti da vam netko drugi radi. Morate ga voditi sami jer je to je obiteljski posao i jedino je takav pristup ispravan. Poduzetnici koji su toga svjesni uspješni su u ovom poslu”, smatra Žunić. Hotel Tragos iz Trogira, čiji su vlasnici Žunići, dobio je oznaku hotela baštine i ima potpuno drugačiji koncept nego austrijski hotel. Tragos je smješten u staroj trogirskoj jezgri i ima poznati restoran. Najbrojniji gosti austrijskog hotela su Nijemci, Austrijanci te malim dijelom Hrvati, dok su u Tragosu pretežito Francuzi i Englezi.

Obitelj Bogović smišljeno zaokružuje obiteljski posao. Hotel Savus je središte oko kojega se razvijaju njihovi različiti projekti vezani uz turizam i poljoprivredu. Na slici je Ivan Bogović

Na kontinentu dodatne usluge

Rijetko se koji mladi poduzetnik može pohvaliti takvom poduzetničkom karijerom u kontinentalnom turizmu kao 33-godišnji Ivan Bogović, direktor i suvlasnik Hotela Savus. Hotel je, istina, dio obiteljskog biznisa, ali je očito da je Ivan Bogović zadnjih 12 godina glavni inicijator razvoja i lokomotiva obiteljskog posla. On već odavno osmišljava projekte koji su prepoznati kao jedni od najboljih u kontinentalnom turizmu. Isto tako, prema njegovim idejama tvrtka ulaže u razvoj dodatnih usluga u turizmu. Obitelj Bogović je vlasnik tvrtke Đuro Đaković Stan koja se bavi održavanjem zgrada. Tvrtka u vlasništvu ima jedini hotel s četiri zvjedice u Slavonskom Brodu - Hotel Savus, kojemu je Ivan Bogović direktor. Bogović je diplomirao na studiju kriminalistike na Visokoj policijskoj akademiji u Zagrebu, zatim je diplomirao financijski menadžment na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić u Zaprešiću. Trenutačno je na doktorskom studiju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku gdje je odabrao smjer kontinentalni turizam i marketing posebnih područja. Bogović je vrlo aktivan u strukovnim udruženjima na nacionalnoj razini i, očito, na najbolji način promovira Slavoniju i slavonske proizvode. Već sada je na čelu nekoliko strukovnih udruženja, a strogi je zagovornik povezivanja malih i obiteljskih gospodarstava i turizma. Za vrijeme svog školovanja Bogović je, za razliku od mnogih studenata, jasno znao čime će se baviti jer je obitelj već gradila Hotel Savus. Od prvog dana gradnje hotela imao je viziju kako će hotel izgledati i na koji će način naći svoje mjesto na tržištu. Postavio je organizacijsku shemu hotela, odabrao radnike i uspješno ga pozicionirao na tržištu. Hotel Savus ima 13 soba i dva velika apartmana, restoran, veliku kavanu i kongresnu dvoranu. Smješten je na gradskom trgu uz samu rijeku Savu.

Od hotela do poljoprivrede

Obitelj Bogović polako ali smišljeno zaokružuje obiteljski posao u kojem je Hotel Savus središte oko kojega se razvijaju različiti

Ivan Bogović od prvog dana gradnje imao je viziju kako će hotel izgledati i kako će naći mjesto na tržištu projekti vezani uz kontinentalni turizam i poljoprivrednu proizvodnju namijenjenu turizmu. Bogovići su prva obitelj koja je ranih 80-ih godina prošlog stoljeća shvatila da poljoprivreda nije samo uzgoj pšenice i kukuruza, nego da i proizvodnja povrća može biti vrlo unosan posao. Proizvodeći papriku i kupusnjače, Bogovići su opskrbljivali hotele na Jadranu te tako stvorili početnu osnovu za kupnju tvrtke Đuro Đaković Stan te nakon toga i za ulaganje u turizam. Ivan Bogović smatra kako je proizvodnja hrane osnova za bavljenje kontinentalnim turizmom. Radne navike je stekao vrlo rano jer je još od malih nogu sudjelovao u svim obiteljskim poslovima. Bogovići su u blizini Slavonskog Broda, točnije na samo pet kilometara od hotela, na 5,5 hektara otvorili sportsko-rekreacijski centar, eko-etno selo i pokrenuli proizvodnju domaćih slavonskih proizvoda. U sportsko-rekreativnom centru izgrađen je nogometni stadion po pravilima UEFA-e, odbojkaško i košarkaško igralište, boćalište, teniski tereni, zabavni park za djecu. Centar je uređen uz korištenje stare tehnologije i tradicionalnih materijala uključujući nadaleko poznatu slavonsku hrastovinu upravo sa slavonskobrodskog područja. Cijeli kompleks je potpuno uklopljen u okoliš kojim

37

dominira bujna slavonska šuma. Izletište i centar su dostupni svim građanima Slavonskog Broda i šireg područja. U gradnji je korištena cigla i već spomenuti slavonski hrast, a unutrašnjost je opremljena tradicionalnom namještajem i ukrašena brojnim starim alatima i suvenirima. Tu je, također, izložena i velika obiteljska ostavština. Bogovići su pokrenuli i proizvodnju domaće hrane i proizvoda. Velike planove imaju s uzgojem slavonskih crnih svinja, a u tijeku je izrada projektne dokumentacije za gradnju objekta u kojem će se proizvoditi kulen i razni suhomesnati proizvodi. Osim Bogovića, na kontinentu ima još vrlo uspješnih primjera hotela koje vode mladi ljudi. Između ostalih izdvajamo primjer obitelji Bunčić. Daliborka Bunčić Mašić, vlasnica i direktorica Hotela Bunčić Vrbovec, naslijedila je posao od oca Milana. Osim hotela u ponudi imaju veliku klet i ribarsku kolibu. Poput svojih mlađih kolega, već pri izboru studija znala je da će unaprijediti obiteljski posao. I jest. Svojom je ponudom Hotel Bunčić unaprijedio i turistički potencijal maloga mjesta Vrbovec u blizini Zagreba. Njihovi gosti itekako su upoznati s kulturnim znamenitostima (Kaštel ostaci - kula Zrinski, dvorac Patačić, župna crkva Svetog Vida, crkva Svetog Lovre s jedinstvenom Joninom propovjedaonicom, mauzolej obitelji De Piennes, dvor Lovrečina) kao i prirodnim ljepotama tog kraja. Kao što njihov hotel, smješten na magistralnoj prometnici, povezuje hrvatsku metropolu s Bjelovarom, Koprivnicom i Križevcima, tako i nova generacija hotelijera uspješno povezuje slavnu prošlost s našim suvremenim, užurbanim - i za ugostitelje svakako - zahtjevnim danima.


trendovi

Glamping

38


Kampiranje na visokoj nozi Sada je vrijeme kad se odlučuje o sljedećem ljetnom odmoru. Samo podsjećamo: u Hrvatskoj je već moguće glampirati na 12 fantastičnih lokacija, a mi vam donosimo popis - po našem sudu - najboljih

Tekst: Miro Soldić

G

lamping je jedan od najnovijih rastućih trendova u turističkoj branši, a njegova posebnost je to što spaja naizgled nespojivo, glamur i kampiranje, kako mu i samo ime govori. Kampovi su sve donedavno bili namijenjeni nezahtjevnim gostima slabije platne moći i istinskim zaljubljenicima u prirodu koji nisu previše marili za komfor. Skučene i gusto postavljene parcele, šatori u kojima vas od zemlje odvaja samo vreća za spavanje, zajednički WC i bučni susjedi realnost su prosječnog kampa u Hrvatskoj, što za mnoge predstavlja noćnu moru, a ne odmor. No sve to se u zadnjih nekoliko godina okrenulo naglavce jer se pojavom glampinga otvorila mogućnost da se među kampere uvuku i istinski ljubitelji luksuza koji vole prirodu, ali se ne žele odreći tekovina civilizacije koje nam život čine lakšim. Vani je glamping već odavno uzeo maha, dok se kod nas polako ali sigurno probija kao inovativni koncept koji će dodatno obogatiti ponudu turističkog smještaja. Ako ste iole upoznati s ljepotama naše obale koju još uvijek krase brojne netaknute prirodne oaze, onda vam je jasno koliko imamo potencijala za razvoj novih kampova. Ne čudi stoga da se sve više ulaže u glamping smještaj, investitore privlači veliki interes klijenata, a još više ih veseli činjenica da su isti voljni i više nego dobro platiti svoje užitke. Govorimo o imućnim gostima koji mogu birati gdje će odsjesti i koji će si umjesto sterilne atmosfere resorta radije priuštiti ekstravagantni odmor u doticaju s prirodom. Cijena noćenja u glamping kućicama i šatorima jednaka je, pa čak i veća, od cijene prosječnog apartmana ili hotela.

39

Naime, jedno spavanje u stilu Gadafija može vas stajati i do 350 eura u nekom od naših kampova, ali za taj novac dobivate vrhunski opremljene i često vrlo neobične smještajne jedinice na lokacijama iz snova. Klimatizacija, bežični internet, moderno uređen interijer sa svim kućanskim aparatima - sve to je standard u glampingu koji vam, u kombinaciji s privatnošću većih parcela uz samu plažu, omogućuje da uživate u najboljem od oba svijeta – netaknutoj prirodi začinjenoj tekovinama moderne civilizacije.

Nedostaje regulativa

No, da bi se investiralo transparentno i bez straha od kasnijih birokratskih komplikacija koje nam kao državi nisu strane, potrebno je donijeti regulativu koja će potpomoći razvoj glampinga pazeći da se cijela priča ne pretvori u preizgrađenost po uzoru na apartmanizaciju. S tim ciljem je još u veljači završila javna rasprava o četiri Pravilnika za razvrstavanje i kategorizaciju u turizmu koje je Ministarstvo turizma nedavno i službeno donijelo. Na snagu bi trebali stupiti od početka iduće godine, a u javnu su se raspravu mogle uključiti sve zainteresirane strane što je rezultiralo određenim izmjenama. Dakle, može se reći da su Pravilnici plod suradnje turističke struke sa širim krugom

Jedno spavanje u stilu Gadafija stoji i do 350 eura, ali za taj novac dobivate vrhunski opremljen smještaj na lokaciji iz snova


trendovi djelatnika u turizmu i pratećim djelatnostima. “Cilj predloženih izmjena je olakšati investitorima i prilagoditi našu kategorizaciju suvremenim potrebama današnjeg turista”, istaknuo je ministar turizma Anton Kliman pojašnjavajući odredbe Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampova na čiji je početni sadržaj bilo i najviše pritužbi. Na kraju je donesena odluka da se poveća postotak kamp-mjesta na parceli kampa sa 30 na 40 posto, a uvodi se i pojam glamping kućice te glamping opreme. Glamping kućica je definirana kao pokretna oprema za kampiranje od čvrstog materijala, koja nije čvrsto vezana za tlo, neuobičajenog je oblika ili je prostorno postavljena na neuobičajen način (npr. pod zemljom, na stupovima, na drvu, stijeni, vodi...), sa ili bez kupaonice. Glamping šatori će moći zauzeti 40 posto kamp-mjesta ili parcele, a smještajne kamp-jedinice i glamping u Hrvatskoj će zajedno moći zauzeti maksimalno 50 posto kamp-mjesta ili parcele.

Glamping kućica je “pokretna oprema za kampiranje od čvrstog materijala koja nije čvrsto vezana za tlo i neobičnog je oblika” Ako uzmemo u obzir nedavno objavljene rezultate poslovanja hrvatskih kampova koji su u srpnju i prvom tjednu kolovoza nadoknadili pad noćenja iz lipnja te očekuju bolju sezonu od prošle, jasno je da potencijala itekako ima. “Unatoč lošijoj predsezoni, srpanj je za kampove prošao uspješno, s ostvarenih oko 4,45 milijuna noćenja, što je četiri posto više nego u lanjskom srpnju. No, kako je minus do kraja lipnja bio veći od tog porasta, s izvrsnim srpanjskim rezultatima dolazimo do ukupno oko 8,8 milijuna noćenja u kampovima, što je jedan posto manje nego lani”, rekao je direktor ureda Kamping udruženja Hrvatske (KUH) Adriano Palman, koji smatra da su na slabiji rezultat kampova u lipnju vjerojatno utjecali i europsko nogometno prvenstvo te kasniji školski praznici u Europi. Ponukan analizom ovogodišnjih rezultata kampova, Palman tvrdi da se od početka godine do kraja srpnja zapravo bilježe lijepe brojke koje su 14 posto više nego što je u tim mjesecima ostvareno prije pet godina i čak 21 posto više nego prije 10 godina. Svakako je dobro da se i zakonodavno

osuvremenio sektor kampiranja, odnosno glampinga, no kao i obično, poduzetnici nisu sjedili skrštenih ruku čekajući državu da se pokrene, nego su svojom inicijativom “natjerali” institucije na akciju. Zato je danas, prema podacima internetskog portala Glampinghub.com, u Hrvatskoj već moguće glampirati na 12 lokacija, a mi vam donosimo pregled po nama najljepših.

Kamp Mon Perin, Bale

“Za sve ljubitelje netaknute prirode ali željne dodatne udobnosti i osjećaja odmora u domu daleko od doma, mobilne kućice ide-

Kamp Lanterna, Poreč

Glamping selo u sklopu kampa Lanterna gosti će naći u Tarskoj vali. Smještaj se sastoji od šatora veličine 36 metara četvornih u koje su ukomponirane dvije sobe (s bračnim krevetom za roditelje i krevetima na kat za djecu), potpuno opremljena kuhinja, terasa

alno su mjesto za kampiranje i uživanje u prelijepim plažama i bistrom moru. Prostrane klimatizirane mobilne kućice s natkrivenom terasom i pogledom na mediteransku okolicu smještene su u zelenilu borove šume. Između različitih tipova mobilnih kućica svatko će pronaći idealan smještaj za sebe”, poručuju iz Mon Perina, a da misle ozbiljno pokazuje i kratak pogled na ono što nude. Kućice površine 50 kvadrata imaju terasu od 36 m2, wi-fi, klimu, šank… ukratko, sve što vam treba za uživanje.

Glamping Čikat, Lošinj sa sjedećom garniturom i visećom ležaljkom. Naravno tu su i satelitska televizija, mikrovalna, aparat za kavu i ostale naprave koje će vam učiniti boravak ugodnijim. Za ovu sezonu su u Lanterni dodali čak sedam novih kućica, a svim glamperima na raspolaganju je poseban bazen ako im se ne da do plaže koja je također na par koraka ispod naselja. Poseban dojam daje prekrasan pogled koji puca na more i Novigrad.

40

U sklopu kampa u uvali Čikat na Lošinju nalazi se i glamping područje sa safari-šatorima za sve one koji su željni luksuzne


ali i luksuza. Posjetitelji su u velikoj mjeri stranci kojima cijena ne predstavlja nikakav problem, a upravo za njih je za ovu sezonu u funkciju stavljeno 200 smještajnih jedinica, glamping kućica i šatora, s oko 800 ležaja. Već do idućeg ljeta na otoku će se izgraditi dodatni smještajni kapaciteti, od apartmana, kućica na drveću do manjeg hotelskog kompleksa. U idućem petogodišnjem razdoblju, investitor će prema potpisanom koncesijskom ugovoru uložiti ukupno oko 50 milijuna dolara, a do sada su već investirali preko 90 milijuna kuna. i velikom terasom za sunčanje s pogledom na jezero za dvije osobe te jednog glamping šatora uz rezervaciju kojeg dobijete besplatno korištenje kajaka. Ako ste se umorili od gradske gužve, sad znate da blizu imate oazu za odmor u prirodi.

Glamping kupola

Samo ime tvrtke koja proizvodi ovo čudo tehnologije sve govori. Zove se Kupole bolje od šatora d.o.o., a njihov proizvod realiziran je u suradnji sa 11 hrvatskih proiavanture. Safari-šatori smješteni su u borovoj šumi 80-ak metara od mora, primaju do šest osoba i nude potpuno namještene kuhinje. Uz vanjski bazen koji je uvijek omiljena destinacija gostiju, posebna prednost kampa je i vodeni park koji će oduševiti najmlađe posjetitelje, a samim time olakšati život roditeljima.

Camping Village Šimuni, otok Pag

Sve mobilne kućice u Camping Villageu Šimuni imaju natkrivenu terasu s vrtnom garniturom, parkirno mjesto, spojeni dnevni boravak s opremljenom kuhinjom, štednjak i hladnjak, a svaka mobilna kućica ima sate-

Glamping Zaton

Ako ste ljubitelji safari-šatora, a sjeverni Jadran vam nije na ruku, možete ih iskušati i u turističkom naselju Zaton. Njih 10 predviđeno je za luksuzno kampiranje – savršeno uklopljeni u njegovano mediteransko zelenilo, kombiniraju intimnost kampiranja sa svijetom luksuznog odmora. Raskošna oprema, namještaj koji podsjeća na safari, pozornost usmjerena na svaki detalj i lokacija koja pruža maksimalnu privatnost čini litsku televiziju te klima uređaje. “Iznajmite mobilnu kućicu kod nas i dođite kad god poželite u svoj svijet sunca, mora i Mediterana. Pogled s terase vaše mobilne kućice otkriva čari paškog arhipelaga, a prostranost kućica garantira komfor”, poručuju iz kampa koji u svojoj ponudi ima i mobilne kućice prilagođene smještaju osoba s invaliditetom. glamping šatore u Zatonu izvrsnim odabirom za sve one u potrazi za kampiranjem s dozom glamura.

Obonjan Riviera, otok Obonjan

Otok mladosti kojim su nekad vladali izviđači danas je postao festivalska destinacija za mlađe goste željne dobre glazbe i zabave,

Glamping Zagreb

Kamp Zagreb u blizini jezera Rakitje ima šaroliku ponudu smještaja za sve goste željne aktivnog ili pasivnog odmora. Možete birati između tri bungalova s kuhinjom za dvije do četiri osobe, jednog deluxe bungalova s hidromasažnom kadom za dvije osobe, jednog wellness suitea s vodenim krevetom, hidromasažnom kadom, finskom saunom

41

Čak i Zagreb ima svoj glamping sa saunama, a nalazi se u blizini jezera Rakitje. Uporaba kajaka za glampere je besplatna zvođača namještaja i produkt dizajnera te arhitektonskim studijem Dizzconcept. Geodezijska kupola promjera sedam metara i površine 40 četvornih metara ima portabl kuhinju, potpuno opremljenu kupaonicu, kompletan namještaj te preciznu tehničku dokumentaciju koja implementaciju proizvoda čini jednostavnom. Nude razne modele, a prvu su postavili nedavno na otoku Mišjak.


izlog

at ov

In o

n iv ij

o

n av st

no ed

Poklonite si siguran dom

mjesečno

ko

ol

hn te

za samo 39 kuna je

en

rj 42


www.smarthome.iskon.hr

P

rošlo je nekoliko mjeseci otkad je u Hrvatskoj predstavljeno prvo domaće rješenje za upravljanje domom na daljinu – Iskon.Smarthome. Usluga je sada dostupna za samo 39 kuna mjesečno. Paket uređaja (senzora) i prateća mobilna aplikacija omogućili su (i još uvijek, naravno, omogućuju) da na posao, kraća ili dulja putovanja odlazimo bezbrižni, neopterećeni mogućim problemima koji bi se mogli pojaviti u stanu ili kući. Omogućuju da brinemo za svoje bližnje, djecu ili starije osobe, bez neprestanog telefonskog provjeravanja jesu li dobro, jesu li sigurno stigli kući... Omogućuju i da uspješno upravljamo energentima u domu – pametne žarulje mogu se paliti i gasiti na daljinu, baš poput pametne utičnice koja ujedno prati potrošnju energije. U ponudu Iskon. Smarthome sustava upravo je stigao i novi senzor – pametni Netatmo termostat, kojim u potpunosti nadziremo plinski bojler te palimo, gasimo i upravljamo grijanjem doma. Sve je to rezultat hrvatske pameti, rada i truda da se jedno tehnološki zahtjevno rješenje približi svakom kućanstvu, bez obzira na financijske i druge parametre koji obično diktiraju stupanj modernizacije nekog doma.

Pametno rješenje za one koji cijene jednostavnost

Netatmo termostat, uz što hrvatski proizvođač Iskon već radi na razvoju novih senzora koji bi sljedeće godine još više obogatili sustav. Pametnim se domom upravlja zaista jednostavnom aplikacijom za mobilne uređaje, tablete ili web, a unutar nje se lako podešavaju i pravila koja želite redovito ponavljati u svojem domu. Tako, primjerice, u samo nekoliko klikova možete namjestiti pravilo da nadzorna kamera iz kompleta snimi sliku svaki put kad senzor pokreta zabilježi kretnju u stanu. Možda želite dobiti notifikaciju odmah nakon što se to dogodi? Nema problema. Aplikacija vam može javiti i kada temperatura postane previsoka u stanu, može za vas svaki dan upaliti grijanje sat vremena prije dolaska kući, pobrinuti se za ambijentalnu rasvjetu u trenucima opuštanja, pokrenuti veš-mašinu u doba dana kada je struja jeftinija itd. Sve sukladno vašim specifičnim potrebama, kojima se apsolutno prilagođava…

Nema veze kod kojeg ste operatora – Smarthome je dostupan svima!

Ono što je možda najveća prednost Iskon.Smarthome sustava je činjenica da ga možete koristiti bez obzira na to kojeg ste telekom operatora odabrali. Ipak, kao korisnik Iskon usluga sada imate jedinstvenu mogućnost koristiti uslugu za samo 39 kuna mjesečno uz ugovornu obvezu na dvije godine. Rješenje je dostupno i uz jednokratnu naknadu za sve ostale kupce. Sve cijene se mogu provjeriti na Iskonovom webshopu, jedinom mjestu na kojem ovaj Smarthome trenutno može kupiti. Svim su kupcima osigurani besplatna dostava te plaćanje do 12 rata bez kamata. Posjetite smarthome.iskon.hr web stranicu za više informacija.

Dok druga rješenja za pametne domove zahtijevaju veće financijske investicije i građevinske radove, Iskon.Smarthome je jednostavan za instalaciju, postavljanje i uporabu. Osnovni set senzora, koji čine centralna jedinica, pametna utičnica, senzor mikroklime i pokreta te nadzorna kamera, može se nadopunjavati prema potrebama svakog korisnika. Na jednu Smarthome centralnu jedinicu može se spojiti do čak 30 senzora, dostupnih za kupovinu putem Iskon.Webshopa. Među dodatnim senzorima su se tako dosad našle Osramove pametne LED žarulje i

43


brendovi

Jesmo li

razvili

koncept zemlje podrijetla? Tekst: dr. sc. BoĹžo Skoko

44


U povodu izlaska njegove knjige “Kakvi su Hrvati ogledi o hrvatskom identitetu, imidžu i neiskorištenim potencijalima”, dr. sc. Božo Skoko posebno za B&L piše o sinergiji države i njezinih proizvoda

B

iste li radije kupili televizor s oznakom Made in Japan ili Made in Turska kad biste znali da su slične kvalitete i cijene? Vjerojatno ćete odgovoriti poput većine potrošača, koji radije biraju tehničke proizvode iz Japana, makar bili i skuplji, jer im taj izbor ulijeva povjerenje i sigurnost. Na isti način kupci diljem svijeta preferiraju njemačke automobile, švicarske satove, talijansku tjesteninu ili francusku modu. A slično je i s izborom vina, namještaja ili bilo kojeg drugog proizvoda, bez obzira na njegovu vrijednost. Naime, ljudi su skloni, u nedostatku vremena za podrobnije analize dotičnog proizvoda, donositi zaključke na temelju dojma i starih iskustava, odnosno imidža proizvođača i zemlje iz koje proizvod dolazi. To je posebno izraženo posljednjih desetljeća kad je izbor na tržištu umnogostručen, kad su brendovi postali globalni, a kvaliteta slična te kada smo zasuti gomilom informacija, a imamo sve manje vremena za racionalne prosudbe. Države su postale svjesne tih trendova u ponašanju potrošača pa sve više novca ulažu u upravljanje vlastitim identitetom i imidžom, kako bi postali dodatna vrijednost njihovim proizvodima na inozemnim tržištima. Tim fenomenom posljednjih godina nisu zaokupljeni samo menadžeri već i znanstvenici, koji su razvili tzv. koncept zemlje podrijetla.

Blagonaklonost potrošača

“Mnogobrojna istraživanja vezana uz taj koncept pokazuju kako su potrošači blagonakloniji prema proizvodima iz država s prepoznatljivim i poželjnim imidžom, te su za njih nerijetko spremni ponuditi i višu cijenu, bez obzira na stvarnu kvalitetu. Potrošači jednostavno vjeruju da je zemlja podrijetla, baš kao i brend pod kojim se plasira na tržište, kraći i jednostavniji put prema donošenju odluke o kupnji. Ona tako postaje svojevrsni jamac kupcu da neće pogriješiti kupi li njihov proizvod, zbog prethodnih iskustava i ugleda koji prati zemlju. Naime, većina ljudi proizvode svjesno i nesvjesno povezuje s odlikama zemlje iz kojih dolaze, a proizvodi se teško rješavaju tog naslijeđa. Tako su i dalje mnogi uvjereni da su Bentley i Mini britanski automobili, iako je dobro poznato da su sada njihovi vlasnici njemačke tvrtke. Povezivanje nekog proizvoda

45

s imidžom zemlje iz koje dolazi može voditi pozitivnom ili negativnom generaliziranju, odnosno stvaranju stajališta prema svim proizvodima. Primjerice, kineska se roba u Hrvatskoj još percipira kao jeftina i nekvalitetna, iako Kina posljednjih godina proizvodi itekako konkurentne i kvalitetne brendove. Slično je bilo s japanskim proizvodima prije pedesetak godina, međutim kontinuiranim ulaganjima u kvalitetu i imidž države postigli su sasvim suprotan učinak pa se danas sve što dolazi iz Japana percipira kao proizvod s dodanom vrijednošću. S druge strane, pojedine države koje su na vrijeme shvatile taj fenomen uspjele su pripremiti teren za cijele kategorije svojih proizvoda na međunarodnom tržištu. Tako Italija i Francuska dodaju element privlačnosti svojim izvoznim proizvodima bez puno napora, bez obzira na to radi li se o hrani, modi ili kozmetici. To je već davno uspjelo kolumbijskoj kavi, švicarskim sa-

Čak se i tvrtke iz zemalja s dobrim imidžem prodaju skuplje. A proizvodima iz zemalja slabijeg imidža spušta se cijena da bi bili konkurentni tovima, perzijskim tepisima, računalima iz SAD-a... Nasuprot tome, čak jako dobrim proizvodima iz drugih zemalja to nikako ne polazi za rukom i prati ih glas prosječnosti. Primjerice, Slovačka je postala jedan od velikih europskih proizvođača, međutim svjesni svoga imidža radije se kriju iza oznake Made in EU nego Made in Slovakia. Skandinavske su zemlje napravile golem iskorak za svoj dizajn i atraktivan namještaj, Belgija za slatkiše, Čile za ribu i vina... I druge države proizvode vrhunske proizvode, ali nikako da postanu pozitivni stereotipi, odnosno mjerilo vrijednosti i kvalitete u određenoj kategoriji. Prije su neke zemlje postajale i slučajno sinonimom za određene proizvode. Međutim, u današnjem globaliziranom i izrazito


brendovi

Božo Skoko, stručnjak za brendiranje

konkurentnom tržištu morate najprije imati vrhunsku kvalitetu, a onda i dobar imidž zemlje podrijetla. Zato je potrebno uložiti jako puno napora i novca kako zbog imidža zemlje proizvodi na međunarodnom tržištu ne bi bili zakinuti, već naprotiv ubirali dodatnu vrijednost. Naime, tvrtke iz zemalja dobrog imidža prodaju se po puno višim cijenama, a one iz zemalja slabijeg imidža moraju snižeavati cijenu svojih proizvoda kako bi bile konkurentne na tržištu! Kad je u pitanju učinak zemlje podrijetla na hrvatske proizvode, čini se da najviše potencijala ima u prehrambenoj industriji – od maslinova ulja do brendova Kraša, Podravke, Atlantica, Zvečeva i drugih. Naime, Hrvatska je u svijetu percipirana kao država iznimne prirodne ljepote i raznolikosti, bogate gastronomije i privlačnog načina života. Treća je u Europi po zalihama pitke vode, ekološki smo prilično očuvana država s čak 11 posto zaštićenih površina, a po količini obradivog zemljišta, koje desetljećima nije tretirano pesticidima, možemo postati veliki proizvođač zdrave hrane, koja je itekako na cijeni. To je naša svojevrsna “meka moć” koja može biti dodatna vrijednost našim proizvodnim brendovima. Potrošači će više uživati u maslinovom ulju kad mogu predočiti prekrasan krajolik u kojem su masline stasale, ali i u drugim prehrambenim proizvodima kad shvate da država njihova

podrijetla ima osjećaja za kvalitetu i privlačan način života. No, ništa se ne događa slučajno. Kad je Čile devedesetih godina strateški podržao proizvodnju i promociju svojih vina, mnogi su bili skeptični jer su bili uvjereni kako nepoznata čileanska vina ne mogu konkurirati francuskima, australskim ili američkim. A danas u bilo kojem boljem zagrebačkom restoranu teško ćete mimoići vina iz Čilea.

Sinergijom do uspjeha

To je sinergija proizvođača, državnih institucija i brenda zemlje koja nedostaje Hrvatskoj pa su danas pojedini hrvatski vinari prepoznatljivi ponegdje u Europi, ali Hrvatska kao zemlja kvalitetnih vina baš i ne. Strateškim pristupom države vlastitim

Najviše potencijala ima u prehrambenoj industriji. Možemo postati veliki proizvođač zdrave hrane, koja je itekako na cijeni 46

brendovima kvalitetni proizvodi s vremenom mogu postati važan kanal komunikacije, ali i simbol identiteta države, odnosno moćni veleposlanici nacionalnog imidža. Ta promotivna sinergija posebno dolazi do izražaja kad je proizvod jasno nacionalno obilježen dizajnom. Teško ćemo pronaći bilo kakav švicarski proizvod bez njihova bijelog križića na crvenoj podlozi ili talijanski bez boja talijanske zastave. No hrvatske proizvode ćemo teško prepoznati na policama europskih supermarketa. Države i regije koje su u globalnoj javnosti prepoznatljive po nekoj odrednici čak strateški pokreću cijele linije proizvoda koje su asocijativno povezane s tim identitetom. Hrvatska je tako iskoristila prepoznatljivost svoje pobjedničke vojske u Domovinskom ratu pa je stvorila globalno prepoznatljive proizvode vojne opreme, ali i oružja. Agrokor je iskoristio činjenicu da je Hrvatska europski rekorder po količinama kvalitetne pitke vode pa je stvorio uspješnu Janu. Ali uopće ne koristimo percepciju ekološke zemlje kako bismo plasirali globalni prepoznatljive brendove organske hrane. Isto tako zaboravljamo iskoristiti popularnost naših sportaša koji su, kao pojedinci, zasigurno najbolji promotori naše zemlje. Zamislite da smo u vrijeme najvećih skijaških uspjeha nenadmašne Janice Kostelić pokrenuli proizvodnju skija ili skijaške opreme!?


in memoriam

Leonard Cohen

Ovako se kaže

zbogom

Jedne večeri, sredinom listopada, novinari iz čitavog svijeta okupili su se u kanadskoj ambasadi u Los Angelesu kako bi preslušali novi album Leonarda Cohena. Bio im je to zadnji susret s legendom koja je, baš tim albumom, praktički najavila odlazak s ovoga svijeta

Tekst: Dan Cairns/The Times/The Interview People

objavljivanje sadržaja omogućio

48


“Rekao sam da sam spreman umrijeti. Mislim da sam malo pretjerao. Tu i tamo čovjek se malo prepusti dramatičnosti. Zapravo, namjeravam živjeti vječno.”

49


in memoriam

U

velikom, sunčanim zracima prošaranom zelenilu brižno njegovanog Hancock Parka, ozračje je toliko ispunjeno dahom losanđeloskog savršenstva da smjesta postanete sumnjičavi. Rana je večer sredinom listopada, a još uvijek možete sjediti vani u kratkim hlačama. Ni da se bacim u ovaj bazen kanadskog konzula, savršen kao da ga je naslikao David Hockney, mislim da mi ne bi bilo zima. Bar pod vedrim nebom pokazuje obilje koktela, piva, viskija, finih vina. Gosti nakratko prilaze jedni drugima ili izdaleka šalju pusice zrakom pa odlaze, s nekim nemirom. Nema glazbe, ali da je ima, ovakva scenografija inspirirala bi vas da slušate Joni Mitchell, Jacksona Brownea, Carole King, možda rane Eaglese. Ali definitivno, ovdje ne biste pustili Leonarda Cohena. Suzdržane, mračne, introspektivne, oporim baritonom pjevane balade nemaju ovdje što tražiti. A ipak, evo nas tu, i svi - da parafraziram Lou Reeda - čekamo svog čovjeka. Pomalo apsurdno, da se blago izrazim. Nervoza zbog iščekivanja osjeća se u zraku. Iza nas, kroz visoke francuske prozore, vidi se plesna dvorana s nizovima na brzinu složenih plastičnih stolica. Sve je spremno za slušanje Cohenovog novog albuma i njegovih odgovora na pitanja što će mu postaviti šarolika postava novinara koji su se ovdje skupili s raznih strana svijeta. U ovom trenutku, svi se oprezno pogledavaju. Netko je rekao (ne meni): “Leonardu neće smetati ako svratiš. Znaš i sam kako se svi samo razlete poslije presice. Nitko se ne vrati.” Evo još nešto apsurdno. Bob Dylan s Nobelovom nagradom, Bieber, Taylor,

S umjetnicom Suzanne Elrod nikad se nije ženio, ali imaju dvoje djece, Adama (1972.) i Lorcu (1974.). Na gornjoj slici lijevo Adam je tek rođen, a s mladim je roditeljima i Leonardova majka Masha Cohen

Madonna, Jagger? Sve njih prate bataljuni sigurnjaka, zamišljaš si. Ali ovo je Leonard Cohen, i to u pravom malom skrivenom svetištu - Kanađanin u poznoj životnoj dobi, čiji je opus (da ne spominjem sad opet Dylana), milijunima milja daleko od tih glamuroznih imena i društva koje ih prati. Ali budimo pošteni. I oko njega, čini se, stoji nevidljivi štit, jer ovaj 82-godišnjak je veoma krhak (ruke mu se tresu dok razgovaramo), a njegova spremnost da raspravlja o svom radu ili analizira svoje pjesme, stare ili nove, sada je većim dijelom ograničena do točke škrtosti. Obećanje intervjua koji smo trebali imati licem u lice još labavo visi u zraku, prije no što nestane u oblaku promotivnih govorancija. Izvlače se pitanja koja su stigla e-mailom, i eto ga na. Odgovori koji od njega stižu su šturi, nikakvi, novinaru jedva upotrebljivi. Cohena čuvaju u svakom smislu riječi jer on je pjesnik, plodan, preobilan, znatiželjan, ali isto tako i fragilan i nesiguran i doista ga i treba čuvati. A ako vjerujete nekim njegovim riječima - kažem vam, ne vjerujte svemu što čujete - on je

više-manje završio s ovom igrom. Gotovo. Možda. Ne baš.

Život u očima

Dotjeran kakav jest, u trodijelnom odijelu, s vječitim fedora-šeširom na glavi, Cohen je utjelovljenje zdravlja koje nestaje: pogrbljen, mršav, čvrsto stišće svoj štap za hodanje. Ali pogledaj mu oči - i sve godine nestaju. Kad mu postaviš pitanje, oči mu vragolasto sinu, iako mu se i štitovi odmah podižu. Pet desetljeća u biznisu - to znači da više nema izloženih bokova: on svaki napad prepozna s kilometarske daljine. Pitaj ga što misli o ljudima koji ga opisuju kao sliku i priliku izmučenog umjetnika (godinama je radio na pjesmi Hallelujah, napisavši za nju više od 80 stihova prije no što ju je do kraja izrezbario) i on naprosto odbije odgovoriti. Dok poslije razgovaramo, kaže: “Brojni su ljudi izloženi strašnom mučenju. Nemojmo trivijalizirati taj neizrecivi užas trpajući pjesmotvorce u istu kategoriju”. U jednom momentu na You Want It Darker, 14. studijskom albumu koji je Cohen

Te divne grčke godine... 1960. na otoku Hydra kupio je kuću za 1500 dolara. Poslije je govorio da mu je to bila najpametnija odluka u životu. Uz mir i inspiraciju, našao je tu i svoju Marianne. S njom i njezinim sinom proveo je tu nešto manje od deset godina

50


napravio u svojoj 50-godišnjoj karijeri, on pjeva: “Odlazim od stola, napuštam igru”. Taj citat iz opširnog New Yorkerovog članka “Spreman sam umrijeti” odmah je postao viralan, a sad nam je svima na pameti i podupire opći lirski sentiment. Kao pravi buntovnik, Cohen to brzo presiječe: “Rekao sam da sam spreman umrijeti. Mislim da sam malo pretjerao. Tu i tamo čovjek se malo prepusti dramatičnosti. Zapravo, namjeravam živjeti vječno”. I onda kažu da je Dylan aforističan. Jednim dijelom osjećaš da je to prirodan odgovor na minuciozno prosijavanje kojem je njegov rad izložen. Kao da hoće reći - pa ja sam napravio svoje time što sam to napisao; ne očekujete valjda od mene da još i pričam o tome.

“U svemu postoji pukotina. Tako svjetlost do nas i dopire”, poznati su stihovi iz njegove pjesme Anthem. Dolje: Cohen je godinama prakticirao zen budizam, a zaređen je 1996.

Potraga za egzaktnošću jezika

Nasuprot njemu, komunikativan i vrlo pristupačan producent i tekstopisac Patrick Leonard, koji je supotpisao brojne velike Madonnine hitove iz 80-ih i 90-ih, i koji je na albumu You Want It Darker po treći put radio s Cohenom, smatra kako je to razumljivo. “Gle, ljudi pokušavaju intelektualizirati i Madonnine ploče. Mislim, stvarno?! Da samo znaju. Ali ljudi će uvijek pokušati.

Say Goodbye, Bird on the Wire i naravno, So Long, Marianne. Njihova veza potrajala je bolji dio tog desetljeća. Ovoga ljeta, dobila je i svoju dirljivu završnicu. Kad je Cohen doznao da Ihlen umire od raka, odmah ju je kontaktirao. “Pa, Marianne”, napisao joj je, “i to vrijeme je došlo i mi smo sada stvarno stari i tijela nam se raspadaju i mislim da ću i ja jako brzo za tobom. Znaj da sam odmah iza tebe, slijedim te iz takve blizine da bi, ako ispružiš svoju ruku, mogla dotaknuti moju.” Dva dana nakon što je primila to pismo, Ihlen je umrla, držeći ga u rukama. Posljednji obredi, finalni činovi. I Cohenova karijera imala je više svojih završnica. Kada se 2004. pokazalo da je njegova dugogodišnja menadžerica pronevjerila Cohenovu ušteđevinu, kaos koji je nastupio rezultirao je, četiri godine kasnije, njegovim povratkom na koncertnu scenu. Ako je isprva taj potez bio diktiran financijskom nuždom, uskoro je zadobio predivan artistički integritet, a pjevač je pune tri godine nastupao diljem svijeta, izvodeći maratonske koncerte s atmosferom klupskoga nastupa pred prepunim dvoranama. U isto vrijeme, njegova izdavačka karijera procvala je: dva nova albuma, Old Ideas i

“Moj um uvijek je bio strašno natrpan, pa sam morao uložiti velike napore da pojednostavim svoje okružje, jer da mi je okružje bilo napola zakrčeno kao um, ne bih bio u stanju otići iz jedne sobe u drugu.” Znaš ono, ‘ova pjesma zapravo govori o ovome’. Hmm... Gle, radiš jednostavno pjesmu po pjesmu, sve dok ne dođeš do točke u kojoj pomisliš, okej, fala Bogu, nešto smo sklepali. Ako umjetnici ne mogu shvatiti otkud im to dolazi, zašto bismo mi mislili da možemo? Pustiš sve što imaš da bi u tome bio dobar. To ti je svakodnevna muka u potrazi za izgubljenim akordom. I uvijek tako. Nema kraja, i nikad ne pobijediš. A sve si to sam izabrao, znajući u što se upuštaš.” Cohenov sin Adam, i sam tekstopisac, producirao je očev novi album, sniman u njegovoj obližnjoj kući. Cohen stariji kaže da ništa od svega ne bi ni bilo da nije bilo stalnog Adamovog nagovaranja. Adam, slika i prilika svog oca, s jednako lijepim glasom, čini se podjednako zabavljen, do točke blagog prijezira, neprestanim propitivanjima metoda i motiva umjetničkoga rada njegova oca. “Za vas, postoji čovjek i postoji autor. Ali ja znam samo jednog njega. Nemaš dvoja vrata, pa da kroz vrata A ulazi moj otac, a kroz vrata B Leonard Cohen, autor. Samo su jedna vrata. Zajednički paket. Ja poznajem

samo jednog istog tipa koji je vječito nešto pisao, koji je uvijek bio budan kad bismo mi ostali ustali. Ušao bih i zatekao ga u gaćama kako prebire po gitari. Pjesmu Hallelujah čuo sam prije nego što je postala pjesmom. Čuo sam brojne verzije, brojne varijacije. Preznojavao se oko svakog sloga. Ove pjesme su krajnji rezultat cjeloživotne potrage za egzaktnošću jezika. I njima se posreduju zastrašujuće i osobne istine.” I opet, osjetiš neizrečeni prijekor: zar nije već dosta?

Marianne, ja ću za tobom

Cohenova poznata jednostavnost u vođenju vlastitih poslova - i stan mu je ogoljen od svega nepotrebnog, a sličan stav odražava i u odijevanju - davno je prethodila njegovoj odluci da se preseli, tijekom 1994., u zen samostan u Kaliforniji gdje je zaređen za monaha. Samonametnuta strogost datira još u doba njegove adolescencije i pratila ga je i na grčkom otoku Hydra, gdje je živio tijekom 1960-ih i gdje se zaljubio u Marianne Ihlen, koja je nadahnula tri njegove velike pjesme: Hey, That’s No Way to

51

Popular Problems, na površinu su ponovno izvukla Cohenove teme smrtnosti, žudnje, duhovnosti i gubitka, kao u nekakvoj inventuri koja sugerira da se Cohen svom devetom desetljeću približava s prihvaćanjem i poniznošću (i, dakako, s jakom dozom autoironičnog humora). Taj proces nastavlja se na You Want It Darker, koji se već svrstao među njegove najveće albume, što je izvanredno postignuće. Umornim, prigušenim, stišanim glasom, katkad ne jačim od šapta, Cohen se s tim zastrašujućim i osobnim istinama suočava uz blues podlogu koja je prikladno utišana i zagrobna. Kao da se mit o Leonardu Cohenu počinje polako rastvarati, baš poput njegove imovine koja postaje sve oskudnija. “Nikad mi nije bio jasan taj fikcionalni lik”, govori Cohen sam. “I ništa u čitavom ovom kaosu meni nema smisla, da vam iskreno kažem. Svatko ima svoj magični sustav kojem se utječe u nadi da će to otvoriti nekakve kanale. Moj um uvijek je bio strašno natrpan, pa sam morao uložiti velike napore da pojednostavim svoje okružje, jer da mi je okružje


in memoriam bilo napola zakrčeno kao um, ne bih bio u stanju otići iz jedne sobe u drugu”, kaže. Cohenov humor živ je kao i uvijek. “Nasmijani Len”, “prodavač mraka” i slični pomalo pogrdni epiteti koje su mu pridavali očito ga ne opterećuju, ali to ga ne sprečava da se našali: “Sva ta kopilad će platiti svoje.” Pitam ga slika li još uvijek svoje autoportrete, za koje se zna da ih je svakodnevno radio. “Možda se tome opet vratim čim mi se ruke prestanu tresti”. Neizbježno, dotičemo se i Dylanove Nobelove nagrade. Cohenov odgovor na to pitanje klasik je svoje vrste. Za njega, to je “kao da dodijelite medalju Mount Everestu zato što je najviša planina”. Pročitajte to opet. I opet. Kužite, zar ne?

koju je kao dijete posjećivao, Cohen je pogledom obuhvatio njegovu blistavu, prpošnu pojavu i nevjerojatne cipele koje su potpuno odskakale od svega ostalog, i gotovo ste mogli čuti kako mu mozak radi odbacujući nevažne detalje. Kantor i njegov zbor sudjelovali su na novom albumu (iako su se tek sada Cohen i on prvi put susreli), uključujući i naslovnu pjesmu, u kojoj Cohen pjeva “Hineni, hineni”, što na hebrejskom znači “evo me”, “spreman sam, moj Gospode”. Ova nit koja ga ponovno veže s vjerom i

glazbom iz njegova djetinjstva, kombinirana s lirskim implikacijama neminovne smrti, dala je dodatni vjetar u jedra onom citatu “spreman sam umrijeti”. Govoreći o značaju

Lirske implikacije smrti I stalno se vraćaš tim očima. Dok su mu predstavljali aktualnog kantora montrealske sinagoge

Leonard Cohen Hallelujah

52

“Brojni su ljudi izloženi strašnom mučenju. Nemojmo trivijalizirati taj neizrecivi užas trpajući pjesmotvorce u istu kategoriju.”


kantorovog sudjelovanja, Cohen komentira: “Nikad o sebi nisam mislio kao o religioznoj osobi. Nemam nikakvu duhovnu strategiju, ja tu samo šepam kako god znam, kao i toliki

“Nikad o sebi nisam mislio kao o religioznoj osobi. Nemam duhovnu strategiju, ja tu samo šepam kako god znam.”

ljudi u ovome svijetu”. A diskutirajući o stihovima, kaže: “To je vokabular u kojem sam odrastao, i prirodno je da te smjerokaze koristim kao reference. Jednom davno bile su to univerzalne reference i svatko ih je razumio. To danas više nije slučaj, ali to je i dalje moj krajolik”. Novi album završava reprizom pjesme Treaty, koju je Cohen aranžirao za komorni orkestar. Govoreći o tome, namjerno ili slučajno, otkriva mi da njegova glazbena karijera možda uopće nije gotova. “Nadam se da ćemo

Leonard Cohen Dance Me to the End of Love

53

sljedeće napraviti nešto orkestralno, s nekim govorenim materijalima. I nadam se, ako Bog da, da bi se mogla pojaviti još jedna ploča pjesama, ali čovjek nikad ne zna.” Adam se prisjeća razgovora koji je vodio s ocem tijekom svirki. “Slušaš pjesmu, a on ti šapće na uho. Ti osjećaji koji su ucijepljeni u njegovo srce i um, on ih umije prenijeti s majstorskom lakoćom. Pitao sam ga: ‘Odakle to dolazi?’, a on je rekao: ‘Jednostavno je. Ja sam u zamci, u zatočeništvu sam, i ometanja su sve manja. U ovom projektu za mene nema ništa drugo osim toga da me ti ujutro izvučeš iz kreveta’”. S malim, zločestim smiješkom, i zadnjim pogledom na cipele onog kantora, Cohen se pozdravlja s nama. “Nadam se da ćemo ovo ponoviti”, kaže. Te doda: “Kanim se motati okolo bar do 120-e.” Neka netko konačno ovom čovjeku dodijeli medalju.


interijeri

Ured i feng shui

NaranÄ?asta za dobrodoĹĄlicu

54


Evo kako to izgleda kada se spoje istočna filozofija i suvremenost u industrijskom poslovnom prostoru

Tekst: Valentina Vasić www.dom2.hr

D

obar osjećaj i ugodan prostor za rad pridonose povećanoj produktivnosti zaposlenika. Tom bi se idejom trebali voditi svi poslodavci kad uređuju poslovne prostore. Prevoditeljski ured Ciklopea otišao je korak dalje, pa je uređenje poslovnog prostora povjerio stručnjaku za feng shui. Ta istočnjačka filozofija oslanja se na promatranje prirodnih formi i njihovu primjenu u prostoru s ciljem unapređenja kvalitete života korisnika. Upravo zato mnogima je nespojiva s industrijskim stilom uređenja prostora. Diplomirani inženjer građevine i feng shui dizajner prostora Držislav Andrija Ujevich za portal www.dom2.hr objašnjava kako filozofija feng shuija ne isključuje sadašnjost, pa ni budućnost. Osnovna ideja osjećaja ugode življenja može se prilagoditi i zapadnjačkom mentalitetu. Prostor koji je uređivao imao je osam odvojenih mračnih ureda. Rušenjem zidova zagušljivi je poslovni prostor ponovno dobio zraka. Motor tvrtke nalazi se u sredini ureda i čini ga otvoreni prostor koji je od ostalog dijela odvojen staklenim stijenama. Na taj se način u prostoru postigla transparentnost i povezanost. Iza produkcijskog dijela ureda, u najtišem dijelu rade prevoditelji. Sjeverni zid tog prostora oslikao je poznati street art umjetnik

Bojom je u prostore bez sunca unesena svjetlost

55

Lunar. Mural je ujedno omogućio sakrivanje prozora kroz koji bi, prema feng shuiju, energija izlazila iz prostora. Priroda je u interijer unesena biljkama, ali isto tako i originalnim oblikom vješalica. Kao podna obloga, prvi put u Hrvatskoj, postavljen je ekološki pod. Za uređenje su korištene prirodne neutralne boje, a jedna se među njima ističe. Kako objašnjava feng shui dizajner, narančasta boja daje osjećaj energije vatre i sunca. Isto tako ona daje poruku gostima da su dobrodošli. Zato je odabrana za dvosjed u koji se poslovni partneri mogu zavaliti dok čekaju da se za njih obavi posao. Narančasta je boja korištena i u priručnoj kuhinjici te sanitarnom čvoru zato što ta dva prostora nemaju prirodni izvor svjetlosti. Upravo tom jarkom bojom u njih je umjetno unesena svjetlost. Rušenjem zidova u konferencijskoj dvorani želio se dobiti dobar pogled. Međutim, to je stvorilo jedan drugi problem s pozicije istočnjačkog učenja. Iznad dijela dvorane ostala je vidljiva greda koja predstavlja barijeru u prostoru i opterećenje na stolu. Simbolički bi to značilo da oni koji su na različitim stranama stola imaju suprotstavljena mišljenja. Kako takva situacija nije poželjna da se održi dulje vrijeme u poslovnom prostoru, dizajner je posegnuo za protumjerom. Ispod grede je stavio biljku i vješalicu u obliku biljke koja unosi ravnotežu u prostor. Feng shui kaže da je dobro da tvrtka bude uz jaku prometnicu jer time ima više posla i poslovnih prilika. Ova se tvrtka nalazi uz cestu i željezničku prugu što zaposlenicima daje osjećaj da probijaju svoje granice. A sa zadovoljnim zaposlenicima i tvrtka može probijati granice poslovanja. Ugodno uređenje poslovnog prostora sigurno na tom putu neće odmoći.


izlog

Najveći izbor uredskog namještaja i uredskih stolica

Raditi zdravo i sa stilom Lesnina nudi veliki izbor modela uredskog namještaja, boja i dekora, ali ne samo to: Lesninin uredski namještaj omogućuje ugodan boravak i zdravo sjedenje u radnom prostoru

S

razlogom su dobili nagradu Best Buy Award. S razlogom ih prepoznaju kupci i korisnici iz čitave regije. I s razlogom dolaze u Lesnina XXXL trgovine u kojima se može naći najbolji izbor modela uredskog namještaja, načinjenog po mjeri modernog čovjeka, svjesnog koliko je zdravo sjedenje važno. Bilo da je riječ o stolicama za djecu, školarce, mlade, stolicama za direktore ili konferencijske dvorane… kod svih su zadovoljena glavna dva uvjeta: funkcionalnost i zdravlje. Kao što objašnjavaju u Lesnini, uredski namještaj u današnje vrijeme ne smije služiti samo tome da zaposlenici pomoću njega obavljaju posao. Kod odabira uredskog namještaja treba obratiti pažnju na to da bude ergonomski oblikovan jer na taj način omogućuje zaposleniku uvjete za najučinkovitiji i najuspješniji rad. Inteligentna i promišljena oprema u uredu osigurava

56

brzo izvršavanje zadataka. Namještaj kojim je ured opremljen doprinosi stvaranju harmonične i uravnotežene radne atmosfere koja potiče motivaciju i radnu učinkovitost. Kako pojedini uredi unutar svakog poduzeća imaju različite veličine, bitno je da se uredska oprema može prilagoditi svakom pojedinačnom prostoru. A u Lesnini izbora itekako ima: za svaki prostor, za svaki ured, za svaki ukus i svačiji džep. U programu uredskog namještaja nalaze se radni i uredski stolovi, stolice te uredski ormari, police i ladičari. Klijentima se također pruža mogućnost odabira dekora i materijala. Zašto vjerovati? Lesninin uredski namještaj treba isprobati. A isprobati - znači zavoljeti.


Savromsebnineacije! k

% 0 -2 Pr

O

t MO

P PO

IVN

US

I

T

Program uredskog namještaja Voleo Network. Sastoji se od preko 30 elemenata raspoloživih u više boja s kojima ćete naći idealnu kombinaciju za svoj ured. Moguća je ugradnja mehanizma za meko zatvaranje kao i bravica za ladice i vrata.

XXXL super kredit VRIJEDI NA DIO ASORTIMANA

36

rata 0% kamata 01.11.2016. - 31.12.2016.

Dio proizvoda možete pronaći u našem:

Svijet pogodnosti kartice Lesnina XXXL Card

Karticu potražite u najbližoj trgovini

ZAGREB Jankomir, Ulica Dušana Vukotića 7, radno vrijeme: pon. - nedjelja: 10:00 - 20:00 | ZAGREB Sesvete, Slavonska avenija 106, radno vrijeme: pon. - nedjelja: 10:00 - 20:00 | SPLIT, Dugopolje, Sv. Leopolda Mandića 2, radno vrijeme: pon. - pet.: 9:00 - 20:30, sub.: 9:00 - 20:00 | RIJEKA, Kukuljanovo 345, radno vrijeme: pon. - subota: 9:00 20:00 | VARAŽDIN, Gospodarska 37, radno vrijeme: pon. - subota: 9:00 - 20:00 | ZADAR, Murvica Jug 16, radno vrijeme: pon.-sub.: 9:00 - 20:00 | ČAKOVEC (samo namještaj), Globetka b.b., radno vrijeme: pon.-pet.: 11:00-19:00, subota: 9:00 - 19:00 | OSIJEK (samo namještaj), Industrijska zona Jablanova 19, radno vrijeme: pon.-sub.: 9:00 - 20:00. Ponuda vrijedi od 30.11. do 22.12.2016. ili do isteka zalha. www.xxxlesnina.hr

I116R

(15340019/02 – 52)


automobili Outsourcing usluga koja bdije nad voznim parkom

Flotna prodaja:

tko, kako i za koga Cjelokupna skrb nad prometalima i optimiziranje troškova voznog parka može uključivati nabavu, korištenje, održavanje, otkup i osiguranje Tekst: Boris Odorčić

V

ozni park za svaku tvrtku predstavlja veliki trošak u poslovanju, posebice ako se njime ne upravlja učinkovito. Kako bi jednostavno došle do novih vozila, njima upravljale učinkovito i na koncu smanjile troškove i financijski rizik, tvrtke mogu koristiti usluge flotne

prodaje vozila. Riječ je o skupu usluga koje nude specijalizirane tvrtke, a koje transparentno upravljaju voznim parkovima. Cjelokupna skrb nad prometalima i optimiziranje troškova voznog parka može uključivati nabavu (financiranje – leasing), korištenje, održavanje (servis, popravci, zamjena guma i slično), otkup i osiguranje. Dubravko Tomašić, član Uprave AutoZubaka odgovoran za prodaju novih vozila i ključne kupce, kaže nam kako je prije ocjene

flotne prodaje u Hrvatskoj potrebno utvrditi ključne dionike tog tržišta. “To su renta-car poduzeća, javni naručitelji i ostale pravne osobe. Svaka od tih skupina ima svoje tržišne udjele i određene posebnosti. Najveći udjel u flotnoj prodaji predstavljaju rent-a-car poduzeća. Obilježja tog segmenta flotnog kupca je izrazita cjenovna osjetljivost koja prodavatelje vozila stavlja u zahtjevan položaj, posebice stoga što se nakon tri do šest mjeseci većina vozila koja


su prodana rent-a-car društvima ponovno pojavljuju na tržištu. S obzirom na to da se radi o mladim vozilima s relativno malo prijeđenih kilometara, ne može se zanemariti njihov utjecaj na kretanja prodaje novih vozila”, objašnjava on.

Odraz tržišnih okolnosti

Druga ciljna skupina su, nastavlja Dubravko Tomašić, javni naručitelji koji pristupom nabave cjenovno najpovoljnije ponude utječu na ponudu te razinu i kvalitetu usluge prodavatelja. “Treća skupina su pravne osobe koje su isto tako, radi tržišnih okolnosti, pretežito orijentirane na nabavu cjenovno najpovoljnijeg vozila, a posljedično često i tehnološko zastarjelog, za većinu zaposlenika koji vozila koriste u funkciji obavljanja posla, dok se za manji dio voznog parka, tj. menadžment vozila, nabavljaju vozila srednje klase. Nabava vozila više ili visoke klase ili vozila iz premium segmenta je postala rijetkost na tržištu”, ističe on dodajući kako su trendovi na području flotne prodaje zapravo odraz tržišnih okolnosti. A u najvećem broju slučajeva trend je visoka cjenovna osjetljivost kupaca. “Kvantifikacija kvalitativnih

elemenata ili drugih logističkih elemenata koji bi trebali biti važni za flotnog kupca trenutno nisu u fokusu flotnih kupaca. Također, specifičnost flotnog tržišta je vrlo ograničeno korištenje dodatnih alata koje im na raspolaganje stavljaju prodavatelji vozila i isporučitelji postprodajnih usluga, a koji imaju za cilj optimizaciju upravljanja flotom kao što su internet izvještavanje, inicijative u smislu prijedloga rotacija vozila iz flote, izrade prijedloga optimizacije i racionalnijeg korištenja flote, pomoć u upravljanju štetnim događajima…”, kaže Tomašić dodajući kako bi se prednost nabave flote vozila s uključenim cjelovitim rješenjem trebala očitovati kroz sve prednosti outsourcinga, što usluga upravljanja voznim parkom i jest. “U tom kontekstu kupci bi trebali koristiti prednosti ekonomije obujma koje im osigurava nabave flote vozila te sve alate optimizacije flote koje im osigurava partner kojem su povjerili upravljanje flotom”, naglašava. Tomislav Sep, prodajni savjetnik za ključne kupce u tvrtki P.S.C. Zagreb, kaže kako u Hrvatskoj postoji više od 1000 flota vozila s preko 50 vozila. “Vozni park svih pravnih osoba uključujući osobna i teretna

Nabava vozila više ili visoke klase ili vozila iz premium segmenta je postala rijetkost, kaže Dubravko Tomašić

vozila iznosi više od 241.000 vozila te je potencijal zamjene vozila na razini do 50.000 vozila godišnje”, ističe on. Kako pravne osobe zajedno čine oko 75 posto tržišta novih vozila, Sep flotnu prodaju smatra vrlo zastupljenom u Hrvatskoj. “Loša strana je to što zamjena vozila nije u pravilu redovna zbog cjelokupne financijske situacije u državi”, napominje on.

Ukupni trošak posjedovanja

Igor Baretić, fleet&CV menadžer za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u tvrtki Opel Southeast Europe, kaže kako je struktura tržišta novoregistriranih vozila na kojem pravne osobe predstavljaju značajnu većinu dovela do specijalizacije dijela autobranše za flotnu prodaju. “Na primjer, kod Opela većina distributera ima flotne specijaliste koji se bave flotnim kupcima, a koji kroz svoju stručnost upoznaju potencijalnog kupca s raznim mogućnostima nabave vozila. Ovakvi specijalisti su ujedno i savjetnici kupcima, koji im mogu pojasniti njihove specifične mogućnosti po pitanju održavanja, osiguranja, financiranja, te poreznih implikacija pojedine vrste vozila”, ističe. U poslijednje vrijeme, dodaje Baretić, osjeća se sazrijevanje tržišta u smislu da su se kupci ipak usmjerili na ono što je ključno u nabavi vozila, a to je ukupni trošak posjedovanja vozila. “Sama cijena vozila je jedan od parametara, ali nije nužno presudan kod određivanja koliko će neku tvrtku stajati korištenje vozila tijekom njegova životnog vijeka”, napominje. Među trendovima na ovome području ističe traženje ponude koje će uključiti održavanje vozila, te njegov otkup nakon ugovorenog razdoblja korištenja. “Dobrim dijelom to se rješava kroz financiranje vozila putem leasinga. Mislim da je to za kupca dobro rješenje jer omogućuje lakše planiranje troškova te smanjuje potrebu za vlastitim praćenjem vozila i njihovim održavanjem. Vrlo često kupci nemaju vremena brinuti se o vozilu jer time gube dio vremena koji bi trebao biti posvećen vlastitu poslu. Tako, primjerice, Opel partneri pokušavaju svojim kupcima nuditi usluge koje im omogućuju da ne gube vrijeme na servisu uslugama kao što mogu biti zamjensko vozilo ili usluga dovoza automobila na servis i slično”, napominje dodajući kako su složenije ponude s uključenim raznim dodatnim uslugama poput održavanja ili zamjene starog za novo, zamjenskim vozilima ili otkupom nakon dogovorenog razdoblja korištenja ranije bile rezervirane isključivo za veće kupce. “Razvojem tržišta, ali i rastom svijesti o mogućnostima nabave vozila, ovakav model se sve više pojavljuje i kod manjih i srednjih kupaca koji razumiju njegove prednosti”, zaključuje Baretić.


noviteti

Napredni SUV

i na hrvatskim cestama Novi SUV PEUGEOT 3008 želi se ponajprije nametnuti kao veliki igrač, koji je u studenome stigao i na hrvatsko tržište

N

ovi PEUGEOT 3008 napokon je otkriven. Taj dugo iščekivani model osvaja tržište SUV vozila C segmenta, kategorije vozila koja je u punom razvoju u svim dijelovima svijeta. Usmjeren je na zahtjevne kupce koji su u potrazi za isticanjem i novim iskustvima s vrlo snažnim adutima. Bilo da se radi o spektakularnom PEUGEOT i-Cockpit® najnovije generacije, iznimno zanosnom dizajnu, optimiranoj učinkovitoj konstrukciji, tehnološki naprednoj opremi, novi SUV PEUGEOT 3008 želi se ponajprije nametnuti kao veliki igrač. On će biti predvodnik nove game SUV vozila marke Peugeot na globalnoj razini. Novi SUV PEUGEOT 3008 bit će zvijezda štanda marke PEUGEOT na sljedećem Salonu automobila u Parizu gdje će se napokon predstaviti publici prije svjetskog lansiranja. Proizveden je u pogonu u Sochauxu, a svi pogonski sklopovi dobavljaju se iz francuskih tvornica Trémery i Douvrin. Zato će taj model od lansiranja nositi oznaku „Origine France Garantie”. Novi 3008 po prvi put u svijetu predstavlja tvornički ugrađen Hi-Fi akustični sustav francuske marke FOCAL®. Sustav uključuje 10 zvučnika opremljenih ekskluzivnim tehnologijama marke FOCAL® koji omogućuju da uživate u čistom i jasnom zvuku u vozilu: Tržište SUV vozila posljednjih je godina u snažnom rastu. U Europi, u C segmentu koji je sve značajniji i sve raznolikiji, prodaja SUV

U Europi danas svaki 10. automobil pripada obitelji SUV-ova

vozila uvećana je 2,5 puta od 2009., kada je tržištu predstavljena prva generacija modela PEUGEOT 3008. Uzmu li se u obzir svi segmenti, sada u Europi svaki 10. automobil pripada obitelji SUV-ova.

SUV koji cijeni vozača

Istinsko utjelovljenje automobilske suvremenosti, ujedno prestižno i tehnološki napredno te izvor emocija i osobnog užitka, SUV cijeni vozača i nositelj je vrijednosti koje idu u korak s vremenom. Njime se ostvaruje ne samo težnja za osobnim izražajem nego i želja za izražavanjem svog uspjeha. Naime, tuđi se pogled nameće kao odraz vlastite vrijednosti. U konačnici, izražava i želju za bijegom i novim iskustvima, iako ta vizija terenca koji napušta utabane staze dolazi ponajprije iz svijeta mašte! Zato danas suvremeni vozači od automobila očekuju da će im pružiti sasvim novo automobilsko iskustvo. Vrijeme provedeno u vožnji, koje se danas prečesto doživljava kao obveza, treba postati vrijeme za najbolja iskustva, emocije i druženje. Sve je veća interakcija vozača s njihovim vozilom, postaje intuitivna i osjetilno dojmljiva, kao da vozilo razumije potrebe svojih putnika i može im se prilagoditi, pri čemu ne treba zanemariti udobnost. Stoga je izazov za PEUGEOT vrlo velik: nije cilj samo usvojiti sva obilježja segmenta, nego ponajprije ponuditi nevjerojatno ujednačen, suvremen, elegantan i inteligentan spoj elemenata. Novi PEUGEOT 3008 na prvi pogled ostavlja dojam i iznenađuje svojim snažnim izrazom. Njegov je izgled smion, pročišćen i jasan: okomit prednji kraj, dugačak i vodoravan poklopac motora te podignuta bočna linija karoserije.


Best in class motori Svi benzinski motori su „Best in Class” u pripadajućim kategorijama snage! Motor 1,2L PureTech 130 S&S ispušta 115 g/km CO2, dok 1,6L THP 165 S&S s mjenjačem EAT6 ispušta samo 129 g/km CO2. U gami su dostupna 4 modela motora: 1.2L PureTech 130 S&S sa 6-stupanjskim ručnim mjenjačem u standardnoj izvedbi i izvedbi s vrlo niskom potrošnjom; 1,2L PureTech 130 S&S s mjenjačem EAT6 te 1.6L THP 165 S&S s mjenjačem EAT6 Kod dizelskih motora tehnologija BlueHDi omogućuje emisije u rasponu između 100 i 121 g/km CO2 za snagu od 100, 120 i 150 KS. Motori 1,6L BlueHDi i 2,0L BlueHDi također su među najboljima na tržištu. Tu su verzije od 1,6L Blue HDi 100 i 120 S&S sa 5 ili 6-stupanjskim ručnim mjenjačem te 2,0L BlueHDi 150 i 180 S&S sa 6-stupanjskim ručnim mjenjačem odnosno mjenjačem EAT6. S duljinom od 4,45 m u samom je središtu segmenta.

Zahvaljujući tome što je 8 cm dulji od prethodne generacije, međuosovinski razmak, a time i prostor kabine, sa sadašnjih 2 675 mm povećane je za 62 mm u odnosu na stari model 3008. Međuosovinski razmak jedan je od najduljih na tržištu. Obujam prtljažnika također je znatno povećan: s 520 litara VDA 210 ispod police, veći je za gotovo 90 litara u odnosu na prethodnu generaciju (432 l VDA). Zahvaljujući velikoj prilagodljivosti, teretni prostor može se povećati čak do 1580 litara! Kamera koja je smještena u gornjem dijelu vjetrobranskog stakla prepoznaje i čita prometne znakove sa ograničenjem brzine i za prestanak ograničenja brzine te ih prikazuje na instrumentnoj ploči. Sustav također uzima u obzir podatke o ograničenju brzine iz karte navigacijskog sustava.


stil

62


Caroline Cox: Zreli glamur

Oprostite se s potrošnom modom i dajte odjeći

osobni pečat U srednjim godinama imamo više samopouzdanja, novca, moći i ukusa, stoga je vrijeme da damo prednost autentičnosti. To je tek jedan od savjeta žena koje svoje godine nose najbolje na svijetu, a upućen je svima koji žele blistati i u srednjoj dobi. Možete ga pronaći u knjizi “Zreli glamur” Caroline Cox koju smo i mi odabrali kao jednu od recentnih uspješnica

Pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar

Z

animljiva, profinjena i privlačna žena ostat će takva bez obzira na svoju dob - sjetite se Cate Blanchett, Helen Mirren, Julie Christie, Marlene Dietrich, Audrey Hepburn i Jackie O. Te fascinantne žene današnjim zrelim djevojkama mogu poslužiti kao model u koji se mogu ugledati sa samouvjerenom lakoćom. Kako piše Caroline Cox u svojoj knjizi “Zreli glamur”, sve te zadivljujuće žene dovoljno su razumne da naprave odmak i sagledaju širu sliku ne mareći za kratkoročne trendove i dajući prednost autentičnosti. Sada je vrijeme, poručuje autorica knjige, da izađe na vidjelo glamurozna zrela žena u nama. To što smo stariji nipošto ne znači da će odsad sve ići nizbrdo - naprotiv. Dosad većina nas već počinje spoznavati tko smo (ako nije tako, dodaje, uvijek postoji psihoterapija). K tome imamo više samopouzdanja,

63


stil više novca, više moći i više ukusa, stoga je vrijeme da se više i potrudimo na modnom polju umjesto da kukamo zbog činjenice što su kratki topovi za nas prošlost. Duboko udahnite poput jogija, a zatim izdahnite… i oprostite se s potrošnom modom. Vrijeme je da ponovno otkrijete modne klasike, odjeću koja je odmah prepoznatljiva po pozornosti koja se pridaje pristajanju, kroju i detaljima, kao i korištenju predivnih tkanina. Sjetite se Catherine Deneuve u Burberryjevu baloneru, kardiganu boje petroleja sa sedefastim gumbima i svježe uštirkanoj bijeloj košulji, a zatim tome pridodajte vintage krokodilsku torbicu bez ručke ili Buffalo torbu Carlosa Falchija od crne kože iz sedamdesetih. Ili pak uzmite za primjer Carlu

“Odjeća koja preko noći izađe iz mode jest razbibriga, a ne moda.” Coco Chanel Bruni Sarkozy od glave do pete u golublje sivom Dioru, oličenje galskog šarma i diskretne erotičnosti.

Pomno odabrani komadi

Modu uvijek interpretirajte individualno, pomno odabranim komadima koje kombinirajte s mrvicom stila i ukusa. Odjeću kupujte obraćajući pozornost na kroj i detalje koji će vam najbolje pristajati i istaknuti vaše obline te na komade koji će izgledati lijepo iz sezone u sezonu. Nedavno je britanska modna kreatorica Vivienne Westwood, poznata po svojem nekonvencionalnom pristupu,

izjavila da bismo šest mjeseci trebali prestati kupovati odjeću: “Izađite iz potrošačke kolotečine i počnite razmišljati - upravo će takvi mislioci spasiti planet”. Kako se moda udaljava od potrošne odjeće prema nizu profinjenih i pomno odabranih komada, odjeća počinje poprimati dublje emocionalno značenje, umjesto da bude odbačena nakon kratkotrajnog nošenja. Kupujući kvalitetno i kombinirajući najbolje od današnjice, recimo, s najprobranijim vintageom iz prošlosti, odjeći ćete dati osobni pečat.

1. Baloner

Klasični baloner očuvat će i vašu psihu i vašu odjeću, stoga je nužan dio garderobe svake zrele dame. Neka vas nadahne Kim Novak: nosite svoj baloner s maramom, velikim sunčanim naočalama i ružem za usnice - eto, ne otkrivate ništa, a izgledate zanosno!

2. Mala crna haljina

Kad zrelija žena nosi malu crnu haljinu (MCH), ona time pokazuje svoj trajni stil svrstavajući se u red najfascinantnijih starijih žena svijeta. Jackie O. nosila je MCH i danju i noću, Marlene Dietrich također su dobro pristajale, a 2010. Sophia Loren, u dobi od 75, nosila je istu MCH na dodjeli Zlatnog globusa i koktel-zabavi u Londonu nekoliko mjeseci prije toga. MCH sama je suština šika i posljednja riječ profinjenosti jer crne linije siluetu čine istodobno raskošnom i strogom. MCH izmislila je Coco Chanel davne 1926. godine. Zaključila je da razmetljiva odjeća dobro pristaje mladima, ali da tajanstvenost i zavodljivost male crne haljine zahtijeva da je nosi netko iskusan. Kako je jednom kazala: “Šeherezada je jednostavna. Mala crna

64

Sedam koraka do elegancije (Marlene Dietrich) • Nemojte nikada slijediti najnoviji trend jer ćete ubrzo izgledati smiješno. • Nemojte kupovati crvene ni zelene haljine kao ni one drugih jarkih boja. • Mala garderoba mora se sastojati od odjeće koju ćete moći uvijek iznova nositi. • Nemojte vjerovati reklamama u kojima se tvrdi da možete kupiti pet haljina po cijeni jedne. • Nemojte kupovati jeftine tkanine, bez obzira na to koliko vam se haljina činila atraktivna. • Nemojte govoriti da si ne možete priuštiti haljinu sašivenu od skupe tkanine. Uštedite za nju. • Dok štedite za dobru crnu haljinu, za sljedeći ljubavni sastanak odjenite crni džemper i suknju. Tome se nema što prigovoriti pod uvjetom da eleganciju te kombinacije ne upropastite pretjeranim naglaskom na grudi.

haljina je komplicirana.” U njoj glamurozne zrele žene izgledaju vitkije, što je imperativ ako ste s godinama nabacili nekoliko kilograma viška - stoga je psihologija na vašoj strani. Jednostavan model znači da mu možete dati svoj osobni pečat poput šala jarkih boja


ili zveckave narukvice s privjescima. Sandra Bullock na crvenom tepihu gotovo uvijek nosi MCH.

3. Chanelov kostim

Sveprisutni Chanelov kostim nose glamurozne zrele žene kao što su Penelope Cruz, Barbara Walters, Claudia Schiffer i Catherine Deneuve. Izrađen od kombinacije džerseja i tvida, Chanelov kostim datira iz 1954., a popularizirala ga je božanstvena Jackie Kennedy. Jakna je bez ovratnika sa zlatnim gumbima, a suknja je uska, ali ne pretjerano. Zbog klasičnoga francuskog šika mlade se djevojke doimaju kao da su odjenule maminu odjeću, dok starije žene izgledaju kao da mogu osvojiti svijet. To je kostim koji će trajati zauvijek i neće nikada zastarjeti.

Vrijeme je da ponovno otkrijete modne klasike, odjeću koja je odmah prepoznatljiva po pozornosti koja se pridaje pristajanju, kroju i detaljima, kao i korištenju predivnih tkanina iskrene, većini nas zrelih djevojaka obično jest), rasporak sprijeda na hlačama koje imaju nizak struk ružno će se previnuti taj model neće se uvlačiti ispod trbuha, za razliku od većine drugih modela hlača. Pronalaženje takvih hlača, nažalost, zahtijeva mnogo isprobavanja, no kada ih jednom pronađete, vaši će problemi s hlačama zauvijek biti riješeni.

4. Bijela košulja

Modni trenutak za pamćenje bio je kada je Sharon Stone na dodjeli Oscara 1998. nosila uštirkanu bijelu košulju svoga supruga sa svilenom suknjom boje lavande Vere Wang. Bijela košulja pristaje uz gotovo sve! Osvježit će put starije žene bacajući odsjaj na lice, ona je najbolji mogući lijek protiv mamurluka. • Ostavite otkopčana barem dva, no uobičajena su tri gumba kako biste pokazali mrvicu dekoltea i liniju od lica do poprsja koja će vas učiniti privlačnijom. Kate Hudson prava je majstorica u tome, obično u košulji Zaca Posena.

6. Ne možete nositi mini suknju ako imate više od 28 godina?

• U slučaju mini suknje nisu toliko važne godine, nego imate li ili nemate noge za nju.

Popularna je zabluda da nakon 28 morate prestati nositi minicu. Glupost! Kako je to jednom rekao američki kreator Bill Blass: “Noge zadnje odu!” • Ekstremne minice, naravno, ne dolaze u obzir inače ćete izgledati kao uličarka, no minica iznad koljena je OK pod uvjetom da nosite neprozirne najlonke u crnoj, modroj, ljubičastoj ili nekoj tamnoj jarkoj boji. * Sharon Stone je 2009., u dobi od 51 godine, na filmskoj premijeri u Cannesu nosila crnu svilenu Balmainovu mikrominicu koja

5. Savršene hlače

Glamurozna zrela dama Katharine Hepburn znala je da savršene hlače moraju biti dovoljno široke da padaju u ravnoj liniji od bokova do poda i da moraju imati patentni zatvarač sa strane, a ne sprijeda. Takav kroj dobro pristaje svima. Ako vam je trbuh imalo problematično područje (a, budimo

65


stil

joj je jedva sezala do bedara i izgledala je čarobno! (Ako se netko bude bunio, recite da nije vaša suknja prekratka, nego da su vaše noge preduge.) • Postoji li dobna granica za nošenje minice? Kćer Jerry Hall, tinejdžerica, zabranila je majci nošenje minica kad je navršila 50. Georgia May Jagger tvrdi: “Zaista sam zaplijenila sve njezine mini suknje. Jedne sam joj večeri kazala da su joj sve suknje prekratke - sišla je niz stube, a ja sam rekla: Zaboga, mama, pa tebi je 50”. A mi kažemo: “Jerry, moraš izbaciti djecu i ponovno vratiti minice!”

7. Cipele

Zbog mijenjanja modnih stilova obuće, naša se stopala obično umaraju brže od muških, stoga je nužno pronaći odgovarajuće cipele. Kao što kaže glamurozna zrela dama Bette Midler: “Dajte djevojci pravu obuću i ona može osvojiti svijet”. Samo se pridržavajte ovih savjeta: • Odgovarajuća veličina cipele pridonijet će boljem držanju i pomoći kod bolova u leđima. • U cipelama biste trebali moći pomicati prste. • Nikada nemojte izaći u novim cipelama prvo ih razgazite kod kuće! • Izbjegavajte nošenje sve plastične obuće osim japanki i to isključivo na plaži. • Kako postajete zreliji, trebale bi sazrijevati i vaše cipele. Zbog dobi i dobivanja na težini veličina vaših stopala može se mijenjati kao što Cameron Diaz mijenja dečke, stoga barem jednom godišnje izmjerite svoja stopala. • Kod većine nas jedno je stopalo veće od

Odjeću kupujte obraćajući pozornost na kroj i detalje koji će vam najbolje pristajati i istaknuti vaše obline, te na komade koji će izgledati lijepo iz sezone u sezonu drugoga - uvijek kupujte obuću ravnajući se prema većem stopalu, a u drugu cipelu stavite podstavljeni uložak kako bi se izjednačila.

Savjeti diva o njezi kože

• Marilyn Monroe običavala je spavati na satenskim jastučnicama kako bi spriječila nastajanje bora. Svila upija manje vlage od pamuka i pomaže da vaša koža ostane hidratizirana dok spavate. Trenje uzrokovano pamukom ostavlja više bora na koži! Svila, osim toga, sprječava da vam se zamrsi kosa. • Jennifer Aniston tvrdi da je stvar u sapunu: “Umivam se istim sapunom još otkako sam bila tinejdžerica, i to od Neutrogena. I to je to!” • Penelope Cruz tvrdi da je tajna besprijekorne kože u spavanju: “San je najbolje sredstvo za postizanje sreće i ljepote. Moja je sestra jednom spavala tri dana za redom. Moj je rekord 18 sati, premda obično ne spavam tako dugo.”

66

• Halle Berry preporuča rađanje u četrdesetima: “Toliko sam puna radosti i energije. Mogu bez prestanka biti aktivna, a moja je koža blistava od hormona. Sada čak nanosim manje šminke, što je jako dobro.” * Nigella Lawson: “Mislim da ništa tako ne postarava lice od razočaranja i nedovoljnog uživanja, stoga nastojim raditi ono što volim.” • Teri Hatcher: “Kad ste sami, otvorite bocu vina. Jedna moja poznanica, kemičarka koja radi u proizvodnji šminke, govorila je o svim onim dobrim sastojcima vina - antioksidansima i eksfolirajućim svojstvima naglasivši: Nemojte ga nikada baciti, izlijte ga u kadu. Od toga ćete se osjećati raskošno.” • Claudia Schiffer tvrdi: “Još sam uvijek uvjerena da je pijenje barem litre vode i nekoliko šalica čaja od paprene metvice dnevno najlakši način da koža bude blistava.” • ESTÉE LAUDER uvijek je savjetovala da nikada ne izlazimo iz kuće bez šešira: “Imate samo jedno lice. Zaštitite ga.” • Iman: “Njega lica, njega lica, njega lica! Brinite o svojoj koži u tinejdžerskim i dvadesetim godinama jer tu ćete kožu naslijediti u svojim pedesetima i nakon njih.” • Sharon Stone: “Majka mi je dala posudicu Avonove Rich moisture kreme kad mi je bilo 14. Kazala je: “Nemoj me pitati zašto - ali poslije ćeš mi zahvaljivati.” • Cate Blanchett smatra da je stvar u raspoloženju: “Kad sam sretna, koža mi izgleda bolje.” • Coco Chanel: “Lice koje imate s dvadeset daje vam priroda. Lice koje imate s trideset oblikuje život. A s pedeset dobivate lice koje zaslužujete.”


Rubac o kojem sanjate:

Neka vas

nježno zagrli

oko ramena

Atraktivan je, ugodan, podiže samopouzdanje. Voljele su ga Brigitte Bardot, Elizabeth Taylor, Grace Kelly i mnoge modne ikone čiji se dobar stil ne zaboravlja. Postao je njihov osobni potpis poput omiljenog parfema ili prave nijanse crvenog ruža…

K

ad nosim svilenu maramu osjećam se kao žena, prekrasna žena – izjavila je jednom prilikom  Audrey Hepburn objašnjavajući kako su šalovi i rupci puno više od modnog dodatka. Oni unose zraku svjetlosti koju trebate, uljepšavaju vašu garderobu i čine vas

privlačnom. I danas je tako. Kad izaberete šal koji vam odgovara kvalitetom, bojom i teksturom i shvatite da je stvoren baš za vas, slijedi zabava – otkrivanje mnoštva elegantnih načina na koje ćete ga nositi i unijeti stil u vašu garderobu. Nevjerojatno je kako jednostavan komad tkanine može napraviti čuda. Suptilno ga kombinirajte s ostalim modnim dodacima, nježno se njime ogrnite, svežite ga poput kravate ili pričvrstite na ručku vaše torbe. Zaštitite njime kosu, ukrasite punđu.

Neka nježno leprša!  Šalovi, pašmine, a jednako tako i dobre svilene marame prenosile su se iz generacije u generaciju, upravo zato što su apsolutno čarobni. Kada se zateknete na iznenadnom poslovnom sastanku, uvijek možete zagladiti kosu, prekriti upadljiv nakit i dekolte, a ipak zadržati čar ženstvenosti. Ako želite uživati u opuštenosti i zabaviti se, pustite mašti na volju. Omotajte ga, ogrnite se, ležerno ga prebacite… Neka nježno leprša! 

Kao simbol elegancije i društvenog statusa, svilene marame i šalovi bili su sastavni dio mode žena iz visokog društva stotinama godina, ali tek u 20. stoljeću postali su nezaobilazni u garderobi većine žena.  Nisu samo glamurozne zvijezde otkrile u njima trunak mistike i ženske tajanstvenosti. Hermes se hvali kako svakih 25 sekundi jedan njihov šal dobije kupca. Givenchy, Valentino i Alexander McQueen reklamiraju svoje kolekcije rubaca kao instantnu dozu chica za sve žene koje drže do sebe. Nije stoga neobično kada Bettina Schoenbach, stilistica Angele Merkel, pokušava uvjeriti njemačku kancelarku da svoje stroge odjevne kombinacije katkada ukrasi maramom, a američki Forbes posveti nekoliko članaka šalovima i maramama izvršne direktorice Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde. “Jedan od načina na koji  Lagarde ukrašava svoja poslovna odijela su šalovi – što jarkijih boja i s izraženijim uzorcima, to bolje. Stalno ih nosi zavezane ili omotane oko vrata, kao da se šepiri s njima. Francuska političarka šalom i maramama ističe svoju individualnost usred mora odijela. I to onako kako muškarci često koriste svoju kravatu da  bi naglasili svoju osobnost ili prenijeli određenu poruku “ A ono što može bivša francuska ministrica financija koja pretendira na mjesto predsjednice Europske komisije, može svaka žena koja ima stila i voli kvalitetu. Naravno, pri tome ne smije zaboraviti na svoje lice i figuru. Tu stupaju na scenu šalovi kao ženini najbolji prijatelji. Neka vas zagrli Croata rubac Zatvorite oči… Opustite se… Zamislite da ulazite u prostoriju, potpetice vam lupkaju po mramornom podu. Osjećate se glamurozno, lijepo, snažno. Rubac od najfinije svile nježno je obgrlio vaša ramena. Osjećate da možete sve. Croata rupci svojim dizajnom i savršenom teksturom utjelovljuju luksuz i glamur. Možete ih nositi na različite načine – vežite ih oko vrata, prebacite preko ramena, nonšalantno zavežite za ručku torbe…

Croata - sinonim za vrhunsku kvalitetu Vrijednosti koje simbolizira kravata duboko su utkane u modnu marku CROATA. Kravata je univerzalni simbol dostojanstva, poštovanja, samosvijesti, ali i ljubavi, svečanosti i poslovne uspješnosti. Danas je CROATA sinonim za svilene kravate, rupce i šalove vrhunske kvalitete, ali i modna marka koja nudi i košulje i modne dodatke za muškarce i žene, za poslovne i svečane prilike. Svaki njihov proizvod kreiran je s posebnom pozornošću i ljubavlju, promičući istovremeno višestoljetnu tradiciju kreiranja, proizvodnje i ručne izrade u Hrvatskoj.

67


izlog C&A kolekcija proljeće/ljeto 2017.

Nova

kolekcija poziva na nove početke Nova kolekcija pažnju će usmjeriti prije svega na svijest o revitaliziranju tradicionalnog, ali s modernim zaokretom

68


C

&A kolekcija za proljeće/ljeto 2017., predstavljena u Madridu u prekasnom stakleniku Palacio de Cristal de la Arganzuela, okupila je više od 200 modnih urednika i novinara sa svih strana Europe. Kolekcija je inspirirana utjecajima sa svih strana svijeta, no naglasak je ipak stavljen na uspješno spajanje globalnih trendova i lokalnih utjecaja. Izgled nove kolekcije pažnju će usmjeriti prije svega na svijest o revitaliziranju tradicionalnog, ali s modernim zaokretom. Zahvaljujući istraživanju printova, boja, tekstura i uzoraka diljem svijeta, C&A za iduću sezonu donosi kolekciju za sve, ma gdje god bili. Nova C&A sezona poziva na novi način razmišljanja. Kolekcija puna života je eklektičan miks uzoraka dobivenih iz palete bogatih nijansi crvene, smeđe, maslinastozelene i nebeski plave. Mekane, jednostavne siluete dobivaju novu dimenziju zahvaljujući teksturama i slojevima uzoraka stvarajući na taj način vrlo nosive stylish komade proljetne

69

garderobe. Odabir delikatnih detalja u kolekciji uvodi nas u tople, sunčane dane, a kombinirajući čipku, heklane detalje, traper, patchwork, dekorativni vez i eksploziju cvjetnih printeva, C&A je stvorio romantičnu i iskričavu kolekciju. Posebna pažnja u sezoni proljeće/ljeto 2017. stavljena je na održivu proizvodnju, osobito u segmentu trapera. Već je u 2016. godini C&A postao retailer broj 1 u korištenju bio pamuka, a taj trend nastavlja i u 2017. povećanim korištenjem pamuka iz BCI-ja (Better Cotton Inititative), neprofitne organizacije koja stvara globalne standarde za bolji pamuk. Kao dio te priče, C&A je predstavio novi rang BCI recikliranog trapera koji uključuje i dio već korištenog pamučnog “otpada”, čime ga vraća u proizvodni proces. Proizvodnja bio pamuka ne zahtijeva korišenje umjetnih gnojiva, pesticida ili GMO sjemena, što pomaže u očuvanju zemlje, vode i smanjuje emisiju stakleničkih plinova. Još jedan proces koji doprinosi održivosti same proizvodnje jest korištenje novih tehnologija čime se značajno smanjuje potrošnja vode, čak i do 65 posto.


moda

Di Caprio by Varteks

Modni brend za one

koji traže savršenstvo Za muškarce koji puno putuju Di Caprio by Varteks lansirao je posebni paket odjeće i modnih dodataka pod imenom Travel 4ever. Ova “kapsula” sadrži čitav niz komada koji se mogu kombinirati, a nije ih potrebno glačati

P

remium modni brend za žene i muškarce Di Caprio predstavlja vrhunac Varteksove stogodišnje tradicije. Inspiriran je mediteranskom elegancijom u kojoj se i najformalniji komadi nose ležerno. Ta lakoća postiže se savršenim krojevima u kojima se prepoznaje naslijeđe vrhunskih Varteksovih majstora i pečat novog modernog doba. Poslovna elegancija najprepoznatljiviji je dio kolekcije Di Caprio, a čine je odijela od najfinijih tkanina za žene i muškarce. Upravo ovdje najviše dolazi do izražaja znalačko modeliranje i šivanje zbog čega odijela savršeno pristaju. Mediteranski stil ne bi, pak, bio potpun bez smart casual linije koja zadržava svu eleganciju i ljepotu. Smart casual je ležernija poslovna kombinacija za manje formalna

Mediteranski stil ne bi bio potpun bez smart casual linije poslovna događanja, poslovna druženja i evente, u kojoj je muškarcima dozvoljeno kombinirati chino hlače i košulju bez kravate ili finije hlače u kombinaciji sa sakoom, dok žene mogu odabrati haljine ili odijela. Uz business i smart casual liniju, Di Caprio posebnu pažnju posvećuje odjeći za svečanije prigode. Najfinije birane tkanine, bilo da se radi o odijelima ili košuljama, učinit će sve posebne trenutke još ljepšima.

Travel 4ever paket

Za muškarce koji su vječiti putnici Di Caprio by Varteks lansirao je posebni paket odjeće i modnih dodataka pod imenom Travel 4ever. Paket obuhvaća muške odjevne predmete, obuću i modne dodatke koji čine stilsku cjelinu i pogodni su za muškarce u pokretu koji često putuju, pa nudi total look sukladno potrebama za poslovno putovanje

70


nije potrebno glačati. Muškarci mogu biti sigurni da su najbolje opremljeni za različite prigode na putovanjima, bilo da se radi o privatnim ili poslovnim putovanjima. Di Caprio by Varteks prvi je izbor za sve one koji prate modne trendove, ali istovremeno posebnu pažnju pridaju i kvaliteti izrade te finoći tkanine.

Šivanje po mjeri T.LORD

do tri dana. Ova posebna “kapsula” sastoji se od balonera, jakne, formalnog odijela i sakoa koji se mogu kombinirati u formalnim i neobaveznim kombinacijama, te business jeans hlača, chino hlača, košulja za formalne i neformalne kombinacije, non-iron košulja, pulovera, polo majica, T-shirt majica s printom, kravata, remena i cipela. Upravo ti odjevni predmeti omogućavaju mnoge mix&match kombinacije. Osim što čine stilski zaokruženu cjelinu, proizvodi imaju i tehničke karakteristike pogodne za putovanja, kao što su odijela koja se ne gužvaju ili košulje koje

Možete li se zamisliti u odijelu koje je izrađeno upravo za vas i savršeno vam pristaje? Varteksovi saloni šivanja po mjeri T.LORD u Zagrebu i Varaždinu pružaju mogućnost odabira tkanine, modela, unutarnje obrade i ostalih detalja prema željama i potrebama. Stručne i spretne ruke Varteksovih majstora ručno će izraditi odijelo samo za vas. I ne samo to. U odijelo ugrađuju i inicijale osobe za koju je sašiveno, čime je svako odijelo personalizirano. Vrhunsku kvalitetu izrade u Varteksu prepoznale su i najzahtjevnije europske modne kuće poput Hugo Bossa, Kooplesa, Versacea, Lindeberga. Iza Varteksa je tradicija duga gotovo cijelo stoljeće, s preko 100 milijuna proizvedenih odijela.

Tenisači u Varteks odijelima Uz elegantna trodijelna odijela šivana po mjeri iz visokovrijedne vunene Super 100S tkanine, Varteks je kao dugogodišnji partner hrvatske Davis Cup reprezentacije za naše tenisače i cijeli Davis Cup tim izradio kompletan outfit za formalne i svečane prigode. Odijelo je izrađeno kao kombinacija sakoa u laganoj 3D strukturi te prsluka i hlača decentno kariranog uzorka. Notu elegancije naglašavaju gumbi koji su izrađeni od prave školjke. Uz svijetloplave royal-oxford košulje modnu kombinaciju zaokružuju kravate i džepne maramice istog dezena.

71


MODA

Andy’s

Unikatni ženski kaputi

muških imena Baloneri i kaputi Andree Anić Dokmanović, živih boja i udobni za nošenje, podsjećaju na haljine kojima je suvišan bilo koji modni dodatak Tekst: Ljiljana Mamić

K

ada između secesijskih riječkih zdanja ugledate lik nalik na Tolstojevu Anu Karenjinu - lijepu, elegantnu i gracioznu, možete biti sigurni da je riječ o samosvjesnoj ženi koja zna što hoće i upravo stoga za sebe odabire ono najbolje, atipično i prepoznatljivo svim ljubiteljicama

Andy’s modnog izričaja. Upravo onako kako je secesijsko razdoblje donijelo novu umjetnost elegantne profinjenosti zakrivljenih i ornamentalnost plošnih linija, čiji je cilj u konačnici bio spojiti umjetnost i obrt, uljepšati industrijsku proizvodnju i bezlične fasade zgrada, nova kolekcija kaputa mlade riječke dizajnerice Andree Anić Dokmanović osvježava prostor i vrijeme u kojemu se god pojave Andrew, Alexander, Arthur, Benedict, Charles, William… Iako

bi mnogi iza ovih imena vidjeli prinčeve, kraljeve ili zgodna lica poželjnih muškaraca, u ovoj priči nije riječ o njima, već kaputima koji tek nose njihova imena iz nekih prošlih razdoblja.

Svaki dan je poseban

Andreini kaputi živih boja, čvrste vunene tkanine koja grije u zimskim noćima, podsjećaju na haljine kojima je potpuno suvišan bilo koji drugi modni dodatak. Svaki od njih priča svoju priču urbane i hrabre žene, neovisno o tome je li riječ o pustolovki, romantičarki, zavodnici, alternativki ili poslovnoj ženi. Bez obzira nađete li se u kazalištu, na najprometnijoj šetnici, vjenčanju ili nekoj drugoj prigodi, jedno je sigurno…u ovom kaputu nikako ne možete proći nezamijećeni. Iako potpuno zatvoreni, oni ipak, svaki na svoj način - bojom, uzorkom, krojem i detaljima savršeno naglašavaju sve ono što žena jest; privlačnost, senzualnost, seksipil… a opet, mistično se obavijajući oko svoje vlasnice. Nova kolekcija Andreinih kaputa bezrezervno dokazuje kako su upravo to glavni odjevni predmeti u predstojećem zimskom razdoblju i da, uz to što štite od kiše i hladnoće, predstavljaju chic odjevni predmet koji se svakako mora naći u ormaru svake trendseterice. Ako samo pomislite da je riječ o odjevnom predmetu namijenjenom tek posebnim prilikama, odmah ćemo vas razuvjeriti i podsjetiti da je svaki novi dan posebna prilika, kao što je i svaka žena posebna i zaslužuje ono najbolje… A upravo to vam i ove zime svojom novom kolekcijom kaputa donosi Andrea… unikatnim modelima koji, između ostalog, diljem svijeta pričaju priču o Rijeci, Europskoj prijestolnici kulture 2020. godine pod sloganom Rijeka – luka različitosti.

Fotografije: Arsen Miletić Model: Iva Frankić Make up: Romana Poropat Frizura: FS Klara

72


73


moć boja Tekst: Kristina Živković

Crvena

ne mari za modu, ali moda ne može bez nje Ljubav i gnjev, sreća i zla kob, božansko i demonsko tek su neke od suprotnosti obuhvaćene simbolikom crvene boje. Povezana sa svecima i grešnicima, uglednicima i uličarkama, glamurom i vulgarnošću, najkontradiktornija od svih boja uvijek privlači pozornost i nikoga ne ostavlja hladnim

P

rva u duginom spektru i prema uočljivosti, crvena je temperamentna, strastvena boja koja poznaje samo krajnosti, kako u svojim mnogostrukim značenjima, tako i u našem odnosu prema njoj. Ljudi crvenu ili jako ili nimalo ne vole, ili im je potpuno neodoljiva ili krajnje odbojna. Ravnodušna je reakcija u njenom slučaju isključena. Ona potiče na kretanje ali i upozorava da treba stati, ponekad privlači, a ponekad označava opasnost i kao simbol strasti u njenim različitim očitovanjima označava kako ljubav i požudu, tako i mržnju i gnjev. Crvena srca, ruže, donje rublje i izraz “zacrvenjeti se pred očima” dobro su nam poznati primjeri koji odražavaju raznorodna značenja boje koja se kroz povijest nalazila na vrhu i dotakla dno, jer se ovisno o okolnostima vezivala uz krepost i nemoral, uzvišene osjećaje i niske strasti, kardinale i prostitutke, kraljeve i revolucionare, glamur i vulgarnost. U modi je bila obožavana pa prezirana, simbol prestiža pa polusvijeta, poželjna pa zabranjivana, no uvijek je znala uzburkati strasti, istaknuti se i skrenuti poglede. Razlog za njenu upadljivost dobrim dijelom leži u činjenici da prilikom opažanja te tople primarne boje očna leća postaje ispupčenija pa sve crveno djeluje bliže i veće, kao da se kreće prema promatraču, što privlači njegovu pozornost i crvenu čini jednom od najuočljivijih boja. Osim u prometnoj signalizaciji, primjerice crvenom svjetlu na semaforu i znaku stop, ta je spoznaja u moderno doba praktičnu primjenu našla u marketingu, dizajnu i mnogim drugim područjima, no ljudi su bili svjesni njenog učinka mnogo prije nego što je za njega pronađeno znanstveno objašnjenje. Uostalom, radi se tek o fiziološkoj razini, a utjecaj crvene na čovjeka i asocijacije koje u njemu budi daleko su kompleksnije prirode te obuhvaćaju psihološke, povijesne, kulturološke i društvene čimbenike, odnosno iz njih proizašlu bogatu, složenu i vrlo kontradiktornu simboliku.

Crvena u mitologiji i drevnim kulturama

Budući da ih je asocirala na vatru i krv, naši su prethistorijski preci u crvenoj vidjeli očitovanje životne sile pa su crvenim okerom posipali tijela pokojnika ili im njegove grumene polagali u grob, što ukazuje i na vezu te boje s ponovnim rođenjem. Pećinski crteži otkrivaju da su se crvenoj pripisivala i magična svojstva te da je služila za prizivanje darova prirode i sreće u lovu, ali i kao zaštita od negativnih utjecaja. Neolitski ju je čovjek

74


nanosio na predmete, životinje i drveće da ih obrani od zle kobi, bolesti, jalovosti i uroka, a ratnici su oružje bojili crvenim okerom ili ga umakali u krv da bi mu udahnuli nadnaravnu moć. U raznim je kulturama zarana postala znamenom života i stvaranja, muškosti i ženske plodnosti, hrabrosti i žrtve, plemenitosti i čistoće duha, ljubavne sreće i materijalnog prosperiteta, no jednako tako stekla i negativne konotacije kao boja destrukcije i rata, nasilja i gnjeva, bezobzirnosti i niskih strasti, s jedne strane postavši simbolom božanskog i produhovljenog, a s druge demonskog i nagonskog. U drevnom se Egiptu osim sa životom i plodnošću povezivala s pustinjom i bogom smrti Sethom, utjelovljenjem zla. “Zacrveniti” nekoga značilo je isto što i ubiti ga, o zlim se djelima govorilo kao o “crvenim poslovima”, pisari su se služili posebnom crvenom tintom kad bi na papirusu ispisivali nepristojne, ružne riječi, a o negativnom značenju te boje svjedoči i drevni napjev: “O Izido, izbavi me iz ruku svega lošeg, zlog, crvenog!” Proturječna značenja crvene objedinjena su u mitu o feniksu, ptici crveno-zlatne boje koja izgara da bi se još sjajnija ponovno rodila iz vlastitog pepela. U tom mitu s jedne strane nalazimo simboliku crvene kao boje uništenja, zla i smrti, a s druge ponovnog rođenja, pročišćenja i životvorne sile. U Srednjoj Americi i Kini postoje slični mitovi u kojima crvena, vatrena ptica simbolizira pročišćenje i preporod, a na Dalekom istoku crvena je boja od davnina predstavljala sreću, čistu ljubav, potomstvo, povoljne početke, uspjeh, moć, utjecaj i dugovječnost, pružala zaštitu od demona, zlih čini i kobi te “crvenih”bolesti poput ospica i tuberkuloze.

Afroditine ruže

Kod antičkih je Grka bila povezana s nadljudskim junaštvom, bogom rata Aresom ali i ljubavlju, pogotovo kao crvena ruža koja je i danas jedan od njenih najčešćih simbola. Prema mitološkoj predaji, grčka božica ljubavi i ljepote Afrodita zaljubila se u prekrasnog Adonisa, a

Upadljivost, zavodljivost, višeznačnost, elitizam, toplina, podizanje raspoloženja i samopouzdanja – niz razloga zbog kojih se danas nosi crvena vrlo je dug. Bila u trendu ili ne, uvijek će se naći netko tko će je prošetati crvenim tepihom Kako iz crvene izvući najbolje Crvena može biti pun pogodak, ali i katastrofalan promašaj ako se u bilo čemu pretjera. S detaljima poput crvenog ruža ili šala ne možete pogriješiti, pogotovo ako ih kombinirate s odjećom neutralnijih boja i jednostavnih linija, recimo crvenu košulju s trapericama. Kako zrači glamurom i seksepilom, dobro ju je ublažiti odjećom i obućom opuštenijeg izgleda ili onom u kojoj djelujete “zakopčano do grla”, kao stvorena je za takve kontraste. Da bi iz haljine izvukli najbolje, jako pazite na kroj.

kad joj je voljenog u lovu smrtno ranio vepar pohitala mu je pomoći. Pritom je morala proći kroz grmlje u kojem su rasle ruže, cvijeće tada isključivo bijele boje pa joj je njihovo trnje ozlijedilo kožu. Svaka ruža na koju je kapnula Afroditina krv postade crvena, a iz zemlje koja ju je upila niknuše nasadi crvenih ruža. Došavši do već mrtvog Adonisa Afrodita posta neutješna, a tuga joj je bila tolika da se Zeus smilova i usliša božičinu molbu da joj ljubavnika, barem nakratko, učini besmrtnim. Bogu podzemlja Hadu stoga bi zapovjeđeno da Adonisa svakog proljeća pušta u nadzemni svijet kako bi s Afroditom proveo pola godine, a potom se ujesen vratio u mračno carstvo sjena u kojem mu je valjalo ostati sve do sljedećeg proljeća. Kao i onaj o feniksu, i taj mit govori o životu, smrti i ponovnom rođenju, ciklusu utjelovljenom u bogatoj simbolici crvene boje koja je u starom Rimu kao simbol moći i neustrašivosti krasila vojne zastave, ali i velove dobrostojećih mladenki kojima je trebala zajamčiti ljubav i plodnost. Crvene velove čak i danas nose grčke, albanske i armenske nevjeste, dok su tradicionalne vjenčanice u Indiji, Kini i Japanu iste boje. Oprečno značenje crvene nastavilo je živjeti i u kršćanstvu te je kao simbol mučeništva, nesebične žrtve i raspeća postala liturgijska boja, ali se našla i na meti optužbi da je njeno stvaranje đavolja

75


moć boja

rabota. S jedne strane povezana s božanskom ljubavlju, arhanđelom Urielom i serafinima te krvlju Isusa Krista i svetaca ubijenih zbog vjere, našla je svoje mjesto na crkvenim knjigama i predmetima, papinskim cipelama i ruhu kardinala, dok je s druge ponijela stigmu boje đavla, pakla, grijeha, tjelesne požude i najstarijeg zanata, na što aludiraju i prikazi Marije Magdalene odjevene u crveno.

Boja koja diže prašinu

Slikarska mašta dakako ne vodi računa o praktičnoj stvarnosti našeg civilizacijskog kruga, jer ne treba zaboraviti da je dobivanje crvene nekada bilo prilično skupo, zbog čega su si sve do izuma sintetskih bojila takvu odjeću i obuću mogli priuštiti samo visoki

i imućniji slojevi. U Bizantskom su Carstvu vrijedila još stroža pravila, jer crvena je bila rezervirana samo za papu, cara i caricu, a zabranjena svima drugima. Zapad je bio nešto fleksibilniji po tom pitanju i mogao ju je odjenuti svatko tko je imao dovoljno dubok džep, u početku vladari, plemstvo i crkveni velikodostojnici, kasnije i bogatiji pučani poput trgovaca i obrtnika. Crvena je odjeća nekada bila svojevrsni ekvivalent današnjoj visokoj modi jer njena je izrada zahtijevala dosta truda i troška, šila se, naravno, po mjeri te je do sredine 19. stoljeća bila simbol prestiža i života na visokoj nozi. Ipak, kontroverzna kakva jest, i dalje je nastavila oscilirati između poželjne i nepoželjne, ovisno o kontekstu. Iako su je već u ranim

Stvari su se počele mijenjati s “ludim dvadesetima”, a naročito od kraja 50-ih, pa nema velikog kreatora koji nije posegnuo za crvenom bojom

76


Ulica Rimske centurijacije 101, Pula RADNO VRIJEME

www.PulaCityMall.hr facebook.com/PulaCityMall

Interspar 7:00 – 21:00 | Leggiero bar 7:00 – 21:00 | Ostale trgovine: 9:00 – 21:00


moć boja danima prigrlili poglavari katoličke crkve, osamnaestostoljetni stručnjaci za pravila lijepog ponašanja crvenu su proglasili vulgarnom i neprimjerenom bojom savjetujući ženama dobrog ukusa da izbjegavaju takvu odjeću. Uzme li se u obzir da je u to doba došlo do uspona građanskog sloja i razvoja njegovog sustava vrijednosti, razumljivo je zbog čega se statusni simbol i miljenica visokog društva odjednom našla na udaru kritike kao odraz aristokratske razmetljivosti i rastrošnosti. Francuska revolucija bila je krajnji odraz građanskog nezadovoljstva takvim ponašanjem, no iako se giljotina zacrvenjela od plave krvi Marije Antoanete, crvena je dospjela na francusku zastavu i zadržala se u ormarima. Ipak, zbog cijene još uvijek nije bila dostupna svima, a takvo je stanje potrajalo još neko vrijeme.


Zaštitni znak velikih kreatora

kad su je počele nositi i obične uličarke. Stvari su se počele mijenjati s “ludim dvadesetima”, a naročito od kraja 50-ih, pa nema velikog kreatora koji za njom nije posegnuo – od Christiana Diora i Yvesa Saint Laurenta, do Guccija, Tommyja Hilfigera, Isseya Miyakea, i Valentina kojem je postala svojevrsni zaštitni znak jer svake sezone lansira barem jednu dugu večernju haljinu te boje. Upadljivost, zavodljivost, višeznačnost, elitizam, toplina, podizanje raspoloženja i samopouzdanja – niz razloga zbog kojih se danas nosi vrlo je dug. Bila u trendu ili ne, uvijek će se naći netko tko će je prošetati crvenim tepihom, bilo zato što želi privući poglede, bilo zato što je lud za njom, bilo oboje ili nešto treće. Crvena ne mari za modu, no moda ne može bez nje, ona nije boja za one koji prate trendove, već za one koji ih se ne boje diktirati.

Veliki je preokret započeo 1856. u Londonu kad je osamnaestogodišnji kemičar William Henry Perkin slučajnim otkrićem započeo doba umjetnih bojila za tkanine. Nakon prvobitne purpurne, dobivene su i druge nijanse pa je crvena postala dostupna onima koji su o njoj dotad samo sanjali – radničkoj klasi. To ju je, naravno, učinilo deplasiranom u očima imućnijih slojeva, a stigme vulgarnosti i nemorala nije se dakako mogla riješiti u doba

Crvena diljem svijeta Značenje crvene varira od zemlje do zemlje, pa dok u Kini i Japanu donosi sreću, na Srednjem je istoku simbol opasnosti i zla, a u Južnoj Africi boja žalovanja. Naučeni da crvena označava pad cijena dionica, brokeri sa Zapada bi na dalekoistočnim burzama mogli opako pogriješiti, jer ondje označava njihov rast.

U modi je crvena bila obožavana pa prezirana, simbol prestiža pa polusvijeta, poželjna pa zabranjivana, no uvijek je znala uzburkati strasti, istaknuti se i skrenuti poglede

78


Stil

TEKST i odabir: Martina Šahbaz

Artdeco Crystal Nail Lacquer, Muller, 66 kn Maybelline The Loaded Bolds ruž, dm, 59,90 kn Ice Cube set za njegu tijela, 450 g, Lush, 233 kn

led vs. Samo na prvi pogled sljedbenice “ledenog” tima doimaju se distancirano i hladno. Imate li snage otopiti led, upoznat ćete osobu koja zrači jasnoćom, prozračnošću, svjetlom i lakoćom. Žene su to koje ne vole komplikacije, točno znaju što žele, ne pristaju na kompromise i ne žive u iluziji. U pravom trenutku svaki se led može otopiti. Samo oprez, za to treba majstorska vještina 80

Guerlain Meteorites puder iz blagdanske kolekcije, Muller, 429 kn

Krema za tijelo Joyeuses Fetes, L’Occitane, 281,10 kn


Kozmetički dizajneri u ovogodišnjoj blagdanskoj sezoni igraju za dva tima - ledeni i vatreni. U čiju će korist jedan od trendova prevagnuti, odlučujete vi

vatra YSL Rouge Pur Couture N 72, Muller, 305 kn

Lancome Absolue Rouge Cream ruž, Douglas, 258 kn

Essence Sparkle kozmetički set, dm, 75,90 kn,

Toplina, strast, katkad brzopletost i mantra “plakat ću sutra” karakterizira obožavateljice vatrenog trenda. Erupcija energije i jake emocije opčinit će ljude koji se s njima druže. No, te su samosvjesne žene odlučne u svojim ciljevima i baš nikad ne igraju s malim ulozima. Stoga budite spremni da vas, učinite li im nepravdu, njihova snaga spali, a velikodušnost i toplina potom utješi 81

YSL Collector višenamjenska paleta iz kolekcije Sparkle Clash Edition, Muller, 760 kn

Chanel Rouge Allure Gloss, Douglas, 273 kn


izlet

Bergamo

Dobro došli u rodni grad Trussardija

Kako bi pokazao da ne zaostaje u modnim trendovima, Bergamo s ponosom predstavlja lokalnu marku Trussardi, koja osim modne kolekcije svojim ljubiteljima nudi kolekciju za dom, parfeme te oblači nogometaše Juventusa. Od malog proizvođača kožnih rukavica, Trussardi se razvio u modnog diva koji nudi vrlo široku paletu proizvoda vrhunske kvalitete. U kozmetici i make upu Bergamo predstavlja poznati brend Kiko Milano, koji je osmislila obitelj Percassi 1997. godine inspirirana modnim trendovima u Milanu. Danas s više od 500 prodajnih mjesta diljem Europe, ovaj brend osvaja ne samo svojom prihvatljivom cijenom, nego i maštovitim trendovima. S obzirom na to da tvrtka sama vodi i nadzire sve trgovine bez mogućnosti franšize, morat ćemo čekati da se sami odluče doći u Hrvatsku.

Tekst: Slavica Skala, vlasnica Scalla Groupa

S

a svojih nešto manje od pola milijuna stanovnika, Bergamo ne spada u velike talijanske gradove, ali bez obzira na to, može se ponositi važnim znamenitostima i zanimljivostima koje nudi svojim posjetiteljima. U prolazu između dva industrijska giganta, Brescije i Milana, Bergamo se smjestio na zanimljivoj lokaciji istočne Lombardije isprepletene dolinama te počecima Alpa. Osnovan u 49. godini prije Krista, postao je službena rimska općina i time dobio značaj važnog vojnog sjecišta za tadašnje Rimljane. Kroz daljnji tijek povijesnih događaja, Bergamo je prošao mnogo toga, od vladavine Venecije te austrijskog

82

carstva, da bi tek nakon završetka drugog talijanskog rata za neovisnost koji je vodio Giuseppe Garibaldi postao dio talijanskog kraljevstva. Bergamo se, kao i većina talijanskih gradova, diči svojom poviješću te gornjim gradom koji nazivaju Città alta. Ljepota gornjeg grada su netaknute venecijanske zidine koje i danas ponosno stoje te obgrljuju grad kao da ga ne žele pustiti. Tu su stare crkve, uske uličice popločene ulaštenim kamenim kockama, mali trgovi, zanimljive ulične ručne praonice rublja koje su još sredinom prošlog stoljeća bile okupljalište žena. Znamenitosti koje je uvijek zanimljivo posjetiti su muzeji, čuvena biblioteka Palazzo Nuovo, botanički vrt Lorenzo Rota te dvorac Rocca, u kojem se mogu pogledati čuvene slike iz akademije Carrara. Sama arhitektura gornjeg grada je miks renesansnog i baroknog doba, što svakako daje posebnu atmosferu u ovom modernom dobu. Život u gornjem gradu je izrazito skup: cijene


Ljepota

smještena između dva industrijska

giganta

Na sredini jezera Iseo, zbog kojeg tisuće turista dolaze u Bergamo, nalazi se Monte isola - najveći jezerski otok u Europi. Uz njega su i dva manja, a jedan od njih je privatni otok obitelji Beretta, poznatih proizvođača pištolja

nekretnina na toj lokaciji kreću se od 5000 do 12.000 eura po četvornom metru, a prehrambene namirnice ovdje koštaju više nego u ostalim dijelovima grada. Život u gornjem gradu tako je stvar prestiža i podebljeg novčanika.

Papreni gornji grad

Da biste kao pješak došli na gornji grad, imate dvije opcije - proći par stotina stepenica ili jednostavno ući u žičaru koja će vam pružiti odličan pogled i za tri minute omogućiti šetnju kroz stare kamene građevine gornjeg grada. Laganom šetnjicom vrlo brzo ćete sve obići, na starom trgu zvanom Piazza Vecchia popiti kavicu i pojesti tradicionalni kolač od palente (polenta e oséi), te kroz prolaz čuvenog tornja (Torre Civico) doći do bazilike Santa Maria Maggiore te uz njen bok pogledati kapelicu Colleoni. Šetajući uz rub zidina s lakoćom ćete proći cijeli gornji grad, te imati odličan pogled od 360 stupnjeva na donji grad u podnožju te na Alpe u daljini. Donji grad je, kao i svaki moderni europski grad, prepun

života, trgovina, restorana i užurbanih ljudi. Ipak na sjeveru Italije tempo života ne zaostaje za velikim metropolama te vremena nikada nije dovoljno. Razlog zbog kojeg Bergamo svake godine u ljetnim mjesecima posjeti tisuće turista je veliko jezero Iseo, dugo čak 27 kilometara. Prostrta između dva grada, Bergama i Brescije, obala jezera je načičkana mnogim malim priobalnim mjestima u kojima ćete moći kušati lokalne kulinarske specijalitete

83


izlet i uživati u prekrasnom pogledu. Na jezeru ćete u ljetnim mjesecima svakodnevno uz kupače i ljubitelje sunčanja vidjeti razne jedrilice, glisere te osobe željne adrenalinskog sporta. Zanimljivo je da se na sredini jezera nalazi otok Monte isola koji je poznat kao najveći jezerski otok u Europi. Također, tu se nalaze dva manja otoka od kojih je jedan privatni otok obitelji Beretta, poznatih proizvođača pištolja Beretta, te otočić s dvorcem zvan Isola di Loreto. Na jezeru se nalaze mnogobrojni kampovi gdje možete doći s vlastitom kamp-kućicom, šatorom ili iznajmiti bungalov te uživati u prohladnoj jezerskoj vodi. Na obali jezera 1842. godine osnovano je poznato brodogradilište luksuznih jahti Riva, kojima od davnina nisu odoljele niti poznate svjetske filmske i glazbene zvijezde. Najpoznatiji brod koji i danas skuplja mnogobrojne komplimente zbog svoje elegancije i luksuznih materijala korištenih u proizvodnji, kao i čuvenog motora Lamborghini koji mu daje prepoznatljivi zvuk i brzinu, zove se Aquarama. Može ga se, u posebnim prilikama, vidjeti na filmskim festivalima u Veneciji.

Terme San Pellegrino

Da ni u zimskim mjesecima stanovnicima Bergama život ne bi bio monoton, tu su čuvene terme San Pellegrino poznate po svojim termalnim vodama, vanjskim grijanim bazenima, masažama, saunama sa slamom te delicijama koje serviraju svojim posjetiteljima. Terme San Pellegrino su izgrađene na čuvenom izvoru vode koja se prodaje diljem svijeta u prepoznatljivim zelenim bocama. A da biste se odmorili nakon cjelodnevne šetnje, šopinga ili čiste uživancije, možete birati između mnogobrojnih hotela ili privatnih

smještaja koje nudi grad, a sve ćete lako naći i rezervirati na bookingu ili airbnb stranicama. Slobodno se pouzdajte u ocjene prijašnjih gostiju jer osobno iskustvo ipak govori više od vlastite promocije hotela. Za ljubitelje šopinga tu su mnogobrojne trgovine u najvećem šoping centru sjeverne Italije Orio al Serio u kojem ćete moći kupiti razne odjevne predmete poznatih svjetskih marki, a za štedljive nudi i puno poznatih outlet trgovina u kojima možete kupiti moderno, a uz povoljnije cijene. Da se u Italiji uvijek dobro jelo i pilo, širom je poznato. No ukoliko se nađete u Bergamu, definitivno morate probati lokalne specijalitete kao što su casoncelli alla Bergamasca, sir Taleggio te popiti barem jednu čašu čuvenog vina Moscato di Scanzo. Bergamo je odlično povezan s ostatkom Italije i svijeta i posredstvom međunarodnog aerodroma Caravaggio koji svakodnevnim letovima spaja ljude i gradove.

Napravite sami

soli i paprom po želji. Smjesa treba biti mekana i suha.

Casoncelli alla Bergamasca Tijesto: • 300 g brašna • 200 g pšenične krupice • 3-4 jaja • voda Nadjev: • 150 g svježih kobasica • 100 g pečenog mesa (svinjskog) • 60 g krušnih mrvica • 5-6 amaretta (mali suhi kolačići od badema) • 10 g grožđica • 1/2 kruške (Williams) • 1 češanj češnjaka • 1 svežanj peršina, nasjeckanog • 40 g naribanog sira grana padano • 1-2 jaja • sol, papar • 100 g slanine nasjeckano na tanke komadiće • 100 g naribanog sira grana padano • 80 g maslaca • par listova svježe kadulje

POSTUPAK: Pomiješajte sastojke za tijesto kako bi se dobila glatka i elastična masa, te ostavite stajati 30 minuta obavijeno u plastičnu foliju. Za nadjev, nekoliko minuta u teflonskoj tavi prepržite bez začina komadiće kobasice, oguljenu i isjeckanu krušku, pečeno meso, češnjak i peršin. Smjesu prebacite u zdjelu i pomiješajte s krušnim mrvicama, jajima, mrvicama od amaretti kolačića, sjeckanim grožđicama, krušnim mrvicama te

84

Priprema casoncella: Razvaljajte tijesto na tanko te okruglom šablonom (možete koristiti i čaše 6-7 cm u promjeru) izrežite više krugova. U središtu svakog od njih stavite malo nadjeva, pređite rubove kruga mokrim kistom te preklopite tako da dobijete lijepe polukrugove sa zalijepljenim vanjskim rubovima. Lagano pritisnite središte svakog kruga. Ubacite casoncelle u kipuću slanu vodu i dok se kuhaju pripremite jednostavan a ukusan umak. umak: U tavi rastopite maslac, dodajte slaninu narezanu na trake i obilje lišća kadulje, te neka sve poprimi lijepu zlatnu boju. Skuhane casoncelle ubacite u tavu da upiju umak te servirajte na tanjur i pospite ribanim parmezanom grana padano. Poslužite toplo. Buon apetito!


10 GODINA

TRŽIŠNI LIDER

Odaberite Erste Factoring za najbrže mogućnosti financiranja.

Financiranje po mjeri poduzetnika! 85


Odabrali smo nekoliko motocikala idealnih za avanturu, odlazak na kavu, pokazivanje miťića, ali i ekoloťke svijesti 86

Honda NL750X

zauvijek mladi


Motocikli i kriza srednjih godina

Veliku popularnost u svim generacijama odnedavno imaju naked modeli

-

a zu

m i r u š k

i u ilvak

a s a st z e C k e j li

I

ako stručnjaci kažu kako kriza srednjih godina koja može zadesiti muškarce nije, poput menopauze, biološki uvjetovana, simptomi ovog stanja kod muškaraca mogu se lako prepoznati. Iako znanost o tome odbija dati svoj pravorijek, ti se simptomi učestalo znaju manifestirati u obliku nenajavljenog odlaska na godišnji odmor, odabirom potpuno drugačije garderobe, možda i nove supruge, stavljanjem opake tetovaže, posjetom plastičnom kirurgu, kupnjom sportskog automobila ili još češće - motocikla. Mi ćemo se u ovom broju B&L magazina baviti isključivo ovim posljednjim, a umjesto znanstvenih potvrda, pribjeći ćemo samo vlastitom iskustvu i estetskom odabiru. Odabir je, naglašavamo, izrazito subjektivan, a iza njega stoje ljudi u pravim godinama (da ne spominjemo opet krizu), potpuno svjesni da će svaki novi sredovječni muškarac imati vlastitu listu želja. Ekonomska stiska u posljednjim

ZERO DSR

Tekst: Krešimir Sočković

Thumper s hrvatskim štihom Iako Hrvatska - ako zanemarimo petnaestak godina proizvodnje mopeda u tvornici TMZ u Zagrebu - nema gotovo nikakvu tradiciju proizvodnje motocikala, postoje ljudi koji su svoj hobi i ljubav prema motociklima pretočili u entuzijastičnu priču koja uključuje sastavljanje motocikala, njihovo iznajmljivanje, organiziranje turističkih obilazaka i njihovu prodaju. Riječ je o Thumperu, motociklu sastavljenom od uvoznih dijelova u Hrvatskoj u sada vrlo popularnom klasičnom caffe racer i scrambler stilu. Motocikl je pogonjen benzinskim motorom od 400 kubičnih centimetara s dvadesetak konjskih snaga koji se lako nose s malih 160 kilograma i nudi dobru zabavu u vožnji. Tvrtka Natura Gama koja stoji iza ovog projekta motocikle iznajmljuje u Zagrebu i Splitu po popularnim cijenama sa svom zaštitnom opremom, a moguće ih je i kupiti po vrlo povoljnim cijenama.

87


zauvijek mladi

KTM 1290 Adventurer

najmanje 110.000 kuna da krenu u avanturu, u posljednje vrijeme se nude i prihvatljivi crossover motocikli poput Honde NC750X ili vrlo popularne Yamahe Tracer i nešto manjeg modela istog proizvođača koji ima potencijal Yamahe Tracer 700 i napravljen je kao nadgradnja najprodavanijeg motocikla u nas u ovoj godini, Yamahe MT-07. Za ozbiljniji izlazak s asfalta, ali u povoljnijoj kategoriji, možda su najbolji KTM modeli s oznakama EXC, kao i njihov model 690 Enduro R koji možete registrirati i voziti i na cesti. S druge strane nalaze se ozbiljni motori za opake dečke koji idu uz smrknuta lica i puno tetovaža. Očigledan odabir za njih su mišićavi modeli američkih proizvođača Harley Davidson, Victory ili ponovno oživjeli Indian. Svakako, dobar izbor čine Indian Scout 600 i Harley Davidson 750 Street kao početni modeli, srednji HD Fatboy i Victory Hammer S ili pak skuplji modeli poput HD

Ducati Diavel

godinama i u nas i u Europi usporila je ostvarenja snova mnogih, no oporavak je pokazao za čime streme motociklisti. U Europi je već niz godina najprodavaniji motocikl BMW R 1200 GS. Razlog tome je veliko povjerenje u ovaj brend, kao i činjenica da su mnogi putopisci upravo ovaj model i njegove prethodnike koristili za svoje reportaže koje golicaju maštu potencijalnih avanturista. Ove godine račune bi im mogao pomrsiti povratak legendarnog motocikla najvećeg svjetskog proizvođača Honde remake kultnog modela koji je žario i palio prije dvadesetak godina na Rallyju Dakar - Africa twin. Konkurencija su i KTM-ovi modeli Adventure kao i primamljivi engleski modeli Triumph Tiger.

Thumper Classic 400

U Europi je već niz godina najprodavaniji motocikl BMW R 1200 GS

Crossoveri, mišićavci i goli modeli

Za avanturiste koji ipak nemaju namjeru ozbiljno silaziti s asfalta, a i nemaju

88

Yamaha Tracer 700


Što čini tvrtku uspješnom? Uspješni i zadovoljni zaposlenici.

Uplatite dobrovoljnu mirovinsku štednju za sebe i svoje zaposlenike i iskoristite poreznu olakšicu Srce svake tvrtke njezini su zaposlenici. Nagradite ih uplatom dobrovoljne mirovinske štednje u iznosu do 500 kuna mjesečno ili 6.000 kuna godišnje. Uplate poslodavca u III. stup su porezno priznati izdatak na koji se ne plaćaju dodatni porezi i doprinosi.

www.azfond.hr/dmf, besplatni info telefon: 0800 0099

89


zauvijek mladi Tihi električni jahači

Yamaha Tracer 900

Za one koji žele doživjeti potpuno drugačije iskustvo lišeno prljavih prstiju u garaži i koje ne uključuje susjede, bijesne zbog turiranja prilikom testiranja auspuha, postoji tiha alternativa – električni motocikli. Količina takvih motocikala na našim cestama u ovom je trenutku vrlo ograničena, no tehnološka superiornost sigurno će im povećati broj u sljedećim godinama. Iako se mnogi okorjeli bajkeri kunu u miris ulja i benzina, svi bi rado zamijenili iskustvo opečene noge na auspuhu ili hladnjaku motocikla za čisti užitak vožnje, pa makar bez zvuka. U Hrvatskoj je trenutno moguće nabaviti ili barem isprobati električne motocikle dvaju proizvođača - Supermoto ili Enduro

Harley Davidson Fat Bob FXDF

Honda NC750X

Zero DSR

Na našem tržištu i najjeftiniji američki motocikli relativno su skupi, pa je razumna japanska alternativa Road Glide Speciala ili Indian Roadmastera. No na našem tržištu i najjeftiniji motocikli američke proizvodnje su relativno skupi, pa je razumna, a i tehnički bolja alternativa ona koju nude japanski mišićavci poput Kawasakija VN900 ili Yamahe Vmax.

Za pokazivanje u gradu

Posljednjih godina veliku popularnost u svim generacijama su stekli naked modeli (goli, odnosno motocikli bez oklopa) i upravo među njima se nalaze najprodavaniji jeftiniji modeli. Lider u tim kategorijama uz svog manjeg brata je i Yamahin MT-09, Suzuki SV650 ili Kawasaki z1000. Tu se može ugurati i atraktivni i skupi Ducati Diavel.

Jeftinija i nešto manja verzija može biti neki od novih i popularnih caffe racera ili scramblera – motocikala koji nisu namijenjeni duljim putovanjima, nego su stvoreni za, kao što im i samo ime kaže, vožnju solo ili s partnerom na stražnjem sjedalu na kavu u centar grada ili malo u prirodu. Tu je odabir širok, no nama se najviše sviđaju Ducati Scrambler i BMW R NineT, te onaj koji ćete sami sastaviti u vlastitoj garaži od drugog motocikla. Upravo prčkanje masnim rukama po motociklima kojem će posvetiti nekoliko sati tjedno razlog je zašto netko želi imati motocikl. A i taj tip strasti zaslužuje svoje spominjanje - u nekom od sljedećih brojeva B&L-a.

90

KTM-ove modele Freeride E i E-SM i modele američkog proizvođača Zero Motorcycles – crossover DS, crossover sa snažnijim motorom DSR, enduro FX, supermoto FXS, i cestovni SR. Glavno pitanje je pitanje dometa. I dok E1 nudi skromnih četrdesetak kilometara i nepraktičan punjač koji je potrebno nositi sa sobom, Zero modeli osiguravaju doseg koji se kreće od 80 do 300 kilometara, dodatne baterije i praktične brze kompatibilne punjače. Ove motocikle još uvijek muči nerazumijevanje institucija koje isplaćuju ekološke potpore, što dovodi do visoke startne cijene, no to što gotovo da i nema održavanja, a troškovi korištenja su zanemarivi, privući će nove generacije ljubitelja vožnje na dva kotača.


gastro

92


PRIČA O KULENU/KULINU

Delicija

s dušom Kulen nikada nije bio namirnica koja bi se konzumirala tek tako. Njegova potrošnja bila je vezana uz posebno važne društvene i obiteljske događaje, a i danas se pravi kulen kupuje za iznimno važne goste ili daruje u osobitim prigodama

Tekst: Svetozar Sarkanjac 93


gastro

K

ao i svaka priča o nekoj tradicionalnoj i dokazanoj prehrambenoj deliciji, tako i priča o kulenu nema svoga provjerenog početka. Nekada je to bila rijetka delicija samo bogatijih seoskih obitelji, a danas se kulen (ili ono što samo nosi takav naziv) može pronaći u gotovo svakom trgovačkom centru na odjelu suhomesnatih proizvoda. Naravno, postoji kulen i “kulen”. Proizvodi se vjerojatno od vremena kada su ljudi počeli uzgajati svinje za vlastitu prehranu. Kako je to bilo vrijeme kada nije bilo hladnjaka, trebalo je pronaći načine kako sačuvati meso i proizvode od mesa što je moguće duže vrijeme. Jedan od takvih načina bio je svakako postupak dimljenja i sušenja mesa i pojedinih dijelova kao što su rebra, slanina, svinjske nogice. U tzv. višu razinu obrađenosti svinjskoga mesa predstavlja proizvodnja različitih vrsta kobasica (klasična kobasica, krvavica, razne salame, češnjovka...) uz dodavanje određenih začina primjerenih lokalitetu. Kada je o tradicionalnom kulenu riječ, njegova geografska postojbina svakako je područje južne Panonije, odnosno prostori današnje istočne Hrvatske, juga Mađarske i sjevernih dijelova Srbije. Uzgojem svinja bavilo se gotovo svako seosko domaćinstvo tih prostora. Međutim, proizvodnju kulena mogla su si priušititi samo bogatija domaćinstva. Ona koja su uzgajala više svinja i koja su u obitelji imala manje gladnih usta. Naime, od jedne svinje mogao se napraviti samo jedan kulen jer svinja ima samo jedno slijepo crijevo, a upravo je ono služilo

Doktor Goran Kušec stručnjak je za kulen i sudjeluje u brojnim edukacijama i žirijima

Stara receptura

Otkud papar u baranjskom kulenu Iako neki tvrde kako kulen nema veze s bijelim paprom, Baranjci su dokazali kako je upravo to dio recepture stare više od stotinu godina, a to su i dokazali u opsežnoj dokumentaciji koja je bila dio postupka pred nadležnim tijelima Europske unije. Originalni recept za panonski kulin Geze Barnasa koji su preuzeli baranjski proizvođači uključivao je uporabu papra koji nikada nije našao svoju primjenu u proizvodnji drugih tipova kulena, posebice slavonskog domaćeg kulena u čijoj se proizvodnji ne dozvoljava. Baranjski proizvođači kulena počeli su koristiti papar vjerojatno na tragu proizvodnje južnougarskih salama, čija im je tehnologija bila poznata jer su imali pristup tim znanjima. Naime, na prelasku iz 19. u 20. stoljeće papar nije bio proizvod koji se često sretao u trgovinama Slavonije i Baranje. Ta nedostupnost na tadašnjem tržištu vjerojatno je uzrok što se u slavonskim selima papar nikada nije ni počeo primjenjivati u proizvodnji kulena. Nasuprot tome, u Baranji okosnicu cjelokupnog gospodarskog života činila su poljoprivredna dobra u posjedu visokog austrougarskog plemstva s dobro razgranatim trgovačkim mrežama. Otvorenost prema ondašnjoj Europi baranjskim je proizvođačima učinila papar kudikamo dostupnijim pa se to može smatrati još jednim razlogom njegove primjene u recepturi baranjskog kulena.

94

za kulen. Osim toga, za pravljenje kulena potrebno je samo meso najbolje kvalitete. Siromašniji si nisu mogli dopustiti takav luksuz. Puno je izdašnije bilo napraviti više različitih vrsta kobasica koje trpe manje kvalitetno meso i veće količine masnoće. U to vrijeme kulen nije bio namirnica koja bi se konzumirala tek tako. Njegova potrošnja bila je vezana uz posebno važne društvene i obiteljske događaje kao što su žetva, vjenčanja, rođenja i krštenja. Uostalom, i danas se pravi kulen kupuje i izrađuje samo za iznimno važne goste ili daruje u osobitim prigodama Receptura za izradu kulena u pravilu je bila mala obiteljska ili pak profesionalna, mesarska tajna. U novije vrijeme kuleni dobivaju i svoje regionalne pridjeve kao što je slavonski kulen, baranjski kulen ili srijemski kulen.

Baranjski kulen

Baranjski kulen je tradicionalna vrhunska suhomesnata delicija koja već više godina ima oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla u Hrvatskoj, a krajem prošle godine baranjski kulen je prvi koji je dobio takvu oznaku na razini Europske unije. Zahtjevni postupak dobivanja oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla na razini EU-a pokrenula je Udruga proizvođača kulena Baranjski kulen iz Belog Manastira. “To je činjenica koja daje dodatni poticaj svim našim proizvođačima. Baranjski kulen smo prošloga rujna prezentirali i u Europskom parlamentu jer smo željeli upoznati i najširu europsku javnost ne samo s kvalitetom našeg kulena, nego i s našom tradicijom. Naime, baranjski kulen nije samo prehrambeni proizvod, on je i dio kulturnog nasljeđa i povijesne baštine Baranje”, istaknuo je predsjednik Udruge Miodrag Komlenić. Izvorni baranjski kulen proizvodi se po vrlo strogim specifikacijama samo na području Baranje, od najboljih komada svinjskog mesa, začinjenih solju, mljevenom


Sklonite se, konji bijelci

Babogredski kulin Iako su konji bijelci prva asocijacija na Babinu Gredu, mjesto na istoku Hrvatske gdje slavonska ravnica prelazi u onu srijemsku, Babogredci su itekako ponosni na svoj babogredski kulin. Prema riječima Mate Petričevića iz Babine Grede, tamo su osobito ponosni na pisani dokument još s prijelaza 18. u 19. stoljeće gdje među zapisima stoji kako je tadašnji kapetan izrekao kaznu jednoj osobi zbog krađe kulina. Riječ je o zapisima nazvanim “Zapovidi babogredske kumpanije” u kojoj su zabilježne mnoge zapovjedi i događaji svakodnevice toga doba u širem babogredskom i županjskom kraju. A kako se pravi babogredski kulin, pitali smo Petričevića. “Potrebna je prva klasa mesa svinje najmanje starosti između 13 i 15 mjeseci, a težina svinje treba iznostiti najmanje 150 kilograma. Od začina ide samo domaća mljevena crvena paprika sušena na suncu, a ne termički obrađena, te češnjak i sol. Prvo ‘načimanje’ kulina radi se 110 dana od pripreme. Tada se utvrđuje koliko je još vremena potrebno da završi postupak fermentacije i zrenja. Dakle, u 110. danu se donosi odluka hoće li kulin biti zreo u 130. ili 140. danu. Sve to ovisi najviše o klimatskim uvjetima. Topli zimski mjeseci predstavljaju ozbiljan problem za zriobu kulina. Naime, u tim uvjetima kulin se prebrzo suši, dobiva tamniji dio ruba i ovojnica kulina se prebrzo osuši i zapeče. Takav kulin se više ne može ravnomjerno sušiti i skupljati. Sušenjem, odnosno povlačenjem mesa u unutrašnjosti kulina stvaraju se puknuća i pukotine”, objašnjava Petričević.

paprikom, češnjakom i bijelim paprom. Taj kulen zrije nekoliko mjeseci, nakon čega dobiva prepoznatljiv izgled i okus. Prvi spomeni kulena u Baranji mogu se pronaći u knjizi hrvatskog sakupljača folklora i pripovjedača Nikole Tordinca (Nikola Tordinac: “Hrvatski narodni običaji, pjesme i pripovijetke iz Pečuha i okolice”, Budimpešta, Tankonyvkiado, 1986., stranica 53 i 57, prilog 6). Počeci organizirane proizvodnje trajnih proizvoda od mesa mogu se pratiti od prijelaza 19. u 20. stoljeće. U Baranji, na jugu tadašnje Ugarske, Geza Barnas iz Karanca u svome mesarskom obrtu započinje s proizvodnjom više delicija od svinjskog mesa. Osim Geze Barnasa u obrtu su bili zaposleni mesari Jovan Berisavljević i Lajos Gajer. Obrt ubrzo postaje poznat na širem prostoru po proizvodnji seoske švargle i segedinske salame kao i domaće šunke, slanine, nizinske krvavice i čvaraka. Među tim proizvodima posebno se isticao panonski kulin, preteča današnjeg baranjskog kulena. Posljednjih tridesetak godina u mnogim mjestima Slavonije i Baranje održavaju se natjecanja proizvođača kulena, popularne – kulenijade. Pored snažne promotivne, kulenijade imaju i značajnu edukacijsku ulogu u poboljšanju i standardizaciji kvalitete kulena.

Je li češnjak dopušten u kulinu? I kaže li se kulin ili kulen?! Kakvi su to dobri kuleni, koji su ocjenjivački kriteriji i slična pitanja, postavili smo profesoru Goranu Kušecu s osječkog Poljoprivrednog fakulteta, doktoru znanosti koji je česti član ocjenjivačkih sudova kulenijada i stručnjak koji neposredno sudjeluje u brojnim edukacijskim projektima. “Postoje standardi i karakteristike koje se zahtijevaju od kulena. Prvo se ocjenjuje vanjski izgled, kako je nabran ovitak, ima li na njemu tragova oštećenja, plijesni i slično. Provjeravamo i konzistenciju kulena u smislu da ne treba biti ni pretvrd niti premekan. Kulen ne smije biti niti presušen kako se ne bi mrvio prilikom narezivanja. Potom gledamo presjek kulena iz čega se može vidjeti kako se odvijao proces fermentacije i sušenja, boja i masnoća. Naime, ne smije biti puno bijelih masnih točkica, jer to nije salama, niti sitnih bijelih tragova vezivnog tkiva. Ako ima previše toga, onda je riječ o manama koje umanjuju ukupnu ocjenu. Uglavnom, na presjeku se može puno toga vidjeti i zaključiti. Tek nakon toga pristupamo kušanju i utvrđujemo ima li kulen očekivani

95


gastro Koji kulen je najbolji?

Liga šampiona Budući da se od kraja svibnja do kraja srpnja u Slavoniji i Baranji održava petnaestak kule(i)nijada, dio proizvođača ove je godine pokrenuo inicijativu za organizaciju svojevrsne kulenske Lige šampiona. “Počeli su razgovori na temu moguće organizacije superfinala svih slavonskih kulenijada. Za sada nismo utvrdili konkretne termine, ali realno je očekivati da to bude početkom jeseni kada završe brojne takve manifestacije u Jagodnjaku, Otoku, Županji, Đakovu, Babinoj Gredi, Požegi, Valpovu... Budući da i HGK-Županijska komora Osijek ima dugogodišnje iskustvo u organizaciji takve manifestacije, predloženo je da upravo HGK bude glavni organizator. Važno je uključiti sve sudionike kojima je cilj promovirati slavonski i baranjski kulen”, kaže Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu pri Županijskoj komori Osijek. Za nadati se je kako će prva kulenska Liga šampiona biti održana u rujnu 2017. godine.

definirani okus koji mu daju začini. Za slavonski kulen su to sol i crvena paprika, dok se u baranjskom kulenu dopušta i upotreba papra. Na kraju se provjerava miris, jer dobar kulen ne bi smio imati mirise plijesni, loših aroma i slično”, kaže dr. Kušec. Među znalcima često se povede rasprava o tome ide li u kulen i češnjak, te kako se kulen narezuje. “Može ići i češnjak, ali vrlo diskretne količine. Jer, podsjećam, radi se o kulenu, a ne o češnjovki. Što se debljine narezivanja tiče nema određenih pravila, ali svakako da šnita kulena ne bi trebala biti pretanka. Sve ostalo ovisi o ukusima onih ga konzumiraju”, ističe Kušec, dodajući kako je u suštini jedina razlika između slavonskog i baranjskog kulena u upotrebi papra. To su vrlo slični proizvodi, a razlika je jedino u smislu regionalnog porijekla. Kod onih kojima je nerijetko važnija forma od sadržaja javlja se i pitanje je li ispravno reći kulen ili kulin? Kod proizvođača i stručnih jezikoslovaca, a osobito kod ljubitelja kulena, nema dileme: oba naziva su ispravna! Jedina razlika je u tradiciji nekog sela. Legitimna su oba naziva i zato je najbolje poštivati onaj koji se koristi u nekom selu ili regiji. Među tim vrhunskim suhomesnatim delicijama Baranje, Slavonije i Srijema, osnovna je razlika između dobrog i lošeg.

Baranjski kulen

Pravi okus Baranje I danas se prepričava anegdota po kojoj je majstor Vuković svoju recepturu zaključavao u sef - sve dok nije uvidio da svi baranjski proizvođači proizvode kulen na isti način kao i on

S

vakom baranjskom gazdi, manjem ili većem, proizvodnja kulena uvijek je bila i pitanje časti i prestiža. A već više od tri stoljeća najveći baranjski gazda definitivno je – Belje. Tako je bilo 1697., a tako je i danas. Nažalost, nema pisanog traga je li se baš i te 1697. godine kada je utemeljeno Belje pravio i kulen. No, pouzdano se zna kako je nakon Drugog svjetskog rata u Belom Manastiru radila i javna klaonica tada zvana PZ Baranjka u kojoj se, pored drugih suhomesnatih proizvoda, radio i kulen. Tu je kulen proizvodio majstor Radivoj Vuković. Nekako u to vrijeme on je došao u posjed recepta za panonski kulin od mesara-kobasičara iz Karanca. Taj je recept primijenio u proizvodnji, ali je ime proizvoda promijenio u baranjski kulen, kako su ga baranjski proizvođači češće nazivali jer je u međuvremenu prvotno ime panonski kulin palo u zaborav. I danas se prepričava anegdota po kojoj je majstor Vuković svoju recepturu zaključavao u sef - sve dok nije uvidio da svi baranjski proizvođači proizvode kulen upravo na taj način. Izgradnjom novih klaoničkih pogona beljska proizvodnja suhomesnatih proizvoda, pa tako i kulena, iz Belog Manastira se

96

premješta u Dardu 1976. godine. Tehnologija je bila nova, ali je receptura baranjskog kulena u Belju ostala ista. Proizvodnja baranjskog kulena doživjela je prekid 1991. godine zbog rata. Tijekom tog razdoblja dolazi i do uništavanja velikog dijela arhivske građe. No, tradicija se pamti i baranjski kulen nastavlja se proizvoditi na isti način. Očuvanje tradicije i podizanje svijesti o kulenu intenzivira se osnivanjem Udruge proizvođača kulena Baranjski kulen 2007. godine. Cilj Udruge je očuvati tradiciju i običaje u proizvodnji baranjskog kulena te poticati i unaprijediti kvalitetu proizvodnje. Stoga je baranjski kulen koji se i danas proizvodi u Belju, ali i kod mnogih baranjskih proizvođača, proizvod sa stogodišnjom

Baranjski kulen dobitnik je i nagrade Best Buy Award koju dodjeljuju potrošači


tradicijom i prava hrvatska gastro ikona. Belje je najveći proizvođač baranjskog kulena. Proizvodi ga od svinjskog mesa s vlastitih farmi, svaki se ručno puni i dimi na bukovom drvetu i prirodnom dimu, nakon čega slijedi zrenje od minimalno 90 dana. Upravo je zbog tog razloga baranjski kulen nositelj oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije. Ta je vrsta kulena jedan od nekoliko zaštićenih hrvatskih proizvoda pa se može reći da svaki komad kulena predstavlja pravi okus Baranje, ali i bogatu tradiciju našega kraja. Uz niz nagrada na specijaliziranim sajmovima te kulenijadama, dobitnik je i Best Buy Awarda za najbolji omjer cijene i kvalitete u kategoriji kulena, a to priznanje je to veće što ga dodjeljuju potrošači.

Povijest baranjskog kulena

Stogodišnjak, a uvijek svjež Stoljetna tradicija u proizvodnji baranjskog kulena očuvana je u recepturama starih baranjskih majstora kulenara, prema kojima se i danas proizvodi od svinjskog mesa s vlastitih farmi. • 1905. započela je proizvodnja baranjskog kulena u mesarskom obrtu Geze Barnása u selu Karanac • 1911. - izgradnja Tvornice mliječnih proizvoda Belje u Belom Manastiru, u sklopu koje se nalazila Tvornica kobasica i salama • od 1915. do 1976. u Belom Manastiru se proizvodio i baranjski kulen prema tradicionalnoj recepturi, čija je proizvodnja nastavljena u novoizgrađenom Mesokombinatu Belje u Mecama • 1976. - nove pušnice za hladno dimljenje i komore za zrenje u novoizgrađenom Mesokombinatu Belje

97

omogućile su proizvodnju baranjskog kulena tijekom cijele godine • 1981. pristupilo se izgradnji novog, modernog pogona trajne robe u Belom Manastiru koji je pušten u rad 1982., a jedan od vodećih brendova ovog pogona postao je baranjski kulen • 2005. proizvodnja suhomesnatih delicija orijentirana je isključivo proizvodnji tradicionalnih suhomesnatih delicija - dimljene slanine, baranjske kobasice i baranjskog kulena prema tradicionalnim recepturama • 2006. investicijom u proizvodni pogon Baranjke povećani su ukupni kapaciteti proizvodnje kulena te je Belje postalo najveći proizvođač kulena u Hrvatskoj • 2012. dodijeljena mu je zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije


predstavljamo

tri restorana uvrštena u ediciju “100 vodećih hrvatskih

1.

međimurska kulinarska bisera U Međimurju je zabilježeno 550 različitih tradicionalnih recepata, dovoljno da svaki restoran na bazi toga složi svoju zasebnu priču i kulinarski šou, kaže voditelj ureda Turističke zajednice Međimurja Rudi Grula 98


h

restorana i njihovih recepata” 1. Žarko i Sandra Nedeljko u svom restoranu Mamica 2. Branimir Tomašić, vlasnik restorana Mala hiža, priprema meso z’ tiblice 3. Vlasnici Međimurskih dvora, Marijana i Tatjana Martinjaš, kao Katarina i Nikola Zrinski

2.

Tekst: Goran Gazdek

J

ela od autohtonih namirnica, spravljana tradicionalnim načinom i osuvremenjena utjecajem modernih kulinarskih dostignuća u slučaju Međimurja nisu promidžbena priča, već ozbiljan projekt duboko ukorijenjen u tradiciju ovdašnje kulture stola koja se temelji na hrani s domaćih njiva, prikladnoj težačkom radu i vrijednim rukama. Udruga za zaštitu prehrambenih autohtonih proizvoda, osnovana 2006. godine, čiji su članovi vodeći međimurski gospodarstvenici iz prehrambenog sektora već se godinama bori za zaštitu geografskog porijekla međimurskog mesa z’ tiblice i bučinog ulja. Nakon osam godina postupka certifikacije ovog je ljeta meso z’tibice uspjelo dobiti oznaku izvornosti. Taj proizvod od mesa svinjskog buta ili karea, koje se u tiblice slaže sa slaninom i začinima, na jelovniku je gotovo svih restorana. Uspješno ga proizvode

3.

Hit destinacija kontinentalnog turizma Međimurje je, između ostalog i zbog svoje gastronomske ponude, postalo hit destinacija kontinentalnog turizma. Prošle godine ostvarilo je 28.000 dolazaka i 110.000 noćenja, a ove će godine ti rezultati biti još bolji. Svaki gost u prosjeku troši 47 eura dnevno. Gotovo 53 posto gostiju dolazi iz inozemstva, najviše iz Slovenije, Njemačke, Austrije i Poljske, a od domaćih najbrojniji su iz Zagreba, Istre i Kvarnera. “Do prije tri godine imali smo 80 posto individualnih turista, a sada je obrnuto. Dolasci nam rastu za pet, a noćenja za 20 posto, što znači da se boravak produžuje”, zadovoljan je direktor Turističkog ureda Rudi Grula.

99

Mesna industrija Vajda iz Čakovca i nekoliko OPG-ova, ali ga restoranski kuhari sami pripremaju kako bi mu dodatno dali autohtonost i posebnost. Godinama je Turistička zajednica Međimurske županije poticala restoratere da kvalitetnom i jedinstvenom ponudom stvore brendove koji će biti prepoznatljivi na ugostiteljskom tržištu. “U Međimurju je zabilježeno 550 različitih tradicionalnih recepata, dovoljno da svaki restoran na bazi toga složi svoju zasebnu priču i kulinarski šou”, kaže voditelj ureda Turističke zajednice Međimurja Rudi Grula. U suradnji s ugostiteljima Turistička zajednica je 2014. godine osnovala Klub kvalitete Međimurski gurman koji provodi kampanju ‘Najte nikaj zameriti’. Kompetentan anonimni gost, mystery shopper, obilazi lokale i ocjenjuje ih kroz 42 pitanja u pet ključnih kategorija - prostor, osoblje, oprema, jelo i eno-gastro ponuda. Restoran koji će dobiti oznaku “Zlatni međimurski gurman” mora skupiti minimalno 61 bod, a


predstavljamo Kugačova krem juha od vrganja poslužena u kruhu

za oznaku “Međimurski gurman” 44 boda. Čak tri međimurska restorana, Mamica iz Pušćine, Međimurski dvori iz Lopatinca i Mala hiža iz Mačkovca, uvršteni su u ediciju “100 vodećih hrvatskih restorana i njihovih recepata”. U organizaciji Kluba Gastronaut i Turističke zajednice Međimurje sva tri restorana obišli su novinari koji u svojim medijima prate gastronomiju, ugostiteljstvo i turizam.

Restoran Mamica

Restoran-pansion Mamica, uz cestu Varaždin-Čakovec u Pušćini, sagrađen je 2008. godine na tradiciji gostionice K Feriju koju je od 1969. godine vodila Marija Levok, baka današnje vlasnice, ekonomistice i kuharice Sandre Nedeljko. Ona joj je prenijela ljubav prema ugostiteljstvu i kulinarstvu, a to je znanje Sandra proširila u srednjoj kuharskoj školi u Prelogu te na brojnim tečajevima Hrvatskog kuharskog saveza i Hrvatskog sommelier kluba. Pohađala je i tečaj kulinarskih tehnika u londonskoj kulinarskoj akademiji Le Cordon Bleu. U restoranu njeguju domaću kuhinju, s domaćim i sezonskim sastojcima i začinima nabavljenim od lokalnih proizvođača, ili uzgojenih u vlastitom vrtu i vinogradu što određuje dnevni meni. Svakodnevno se može pojesti domaća goveđa juha s kuhanom govedinom, domaće štrukle, a svu tjesteninu, njoke, kruh

i kolače pripremaju sami. Jesen je idealno vrijeme da se na dnevnu kartu, kao sezonska ekskluzivna ponuda, uvrste specijaliteti koji prate svinjokolju - kobasice, kolinska juha ili plućica na kiselo, salovi kolači (salenjaci) i kelešice (prhko pecivo s kosanom mašću, posuto sezamom), hladetina koju ovdje zovu hladnetina i kotleti s kalapajsanim krumpirom (krumpir kuhan na luku i crvenoj paprici do trenutka kad se počne raspadati tako da bude kao kaša). Iako skupa delicija, na jelovniku se ponekad nađu i čvarci, ukomponirani u neka predjela. No, svinjska mast je na ponudi od samih početaka. “Iako nutricionisti dvoje oko uporabe masti u prehrani, neke stvari bez svinjske masti jednostavno nisu tako dobre. Ako luk za restani krumpir dinstamo na ulju, nikada neće biti tako fin i slatkast

U Maloj hiži su preko tjedna većinom poslovni gosti, a posebna pažnja posvećuje se mladima kojima se često nude i akcijske cijene 100

kao kada ga radimo na svinjskoj masti. Naš specijalitet je kosana mast u kojoj čuvamo meso. Mast ovdje ima funkciju čuvanja mesa, ali joj meso daje posebnu aromu, zrelija je, a time i finija”, objašnjava Sandra. Gosti koji su ovdje proveli bar jednu noć, a smještaj su rezervirali putem internetske stranice booking.com Mamicu su ocijenili devetkom od mogućih 10 bodova što je na šanku i recepciji ponosno istaknuto. Na vječnoj listi “Restaurant Croatica” nalazi se sedam godina.

Mala hiža

U travnju ove godine navršila se 15. obljetnica uspješnog rada restorana Mala hiža, smještenog u selu Mačkovec, četiri kilometara sjeverno od Čakovca u pravcu graničnog prijelaza Mursko Središće-Lendava. Točno toliko godina Mala hiža se nalazi na popisu stotinu vodećih hrvatskih restorana i vječnoj listi ‘Restaurant Croatica’. Ne samo da uspijeva zadržati raznu usluge, nego se ona nizom inovativnih poteza iz godine u godinu obogaćuje. Ugodan ambijent stare kuće, vrhunska posluga i gastronomska ponuda temeljena na tradicionalnoj građansko-pučkoj kuhinji, koja se oslanja na namirnice iz bližeg okruženja uz stalno praćenje suvremenih trendova, i želja gostiju doveli su Malu hižu na dobar glas pa je ovdje teško pronaći slobodna mjesta bez prethodne rezervacije. Tome


Jesen je idealno vrijeme da se na dnevnu kartu, kao sezonska ponuda, uvrste specijaliteti koji prate svinjokolju - kobasice, salenjaci, plućica na kiselo, hladetina...

“Neke stvari bez svinjske masti jednostavno nisu tako dobre. Ako luk za restani krumpir dinstamo na ulju, nikada neće biti tako fin i slatkast”, kaže Sandra Nedeljko

fluktuaciju - u 16 godina promijenili su tek tri kuhara i svi su bili dobro educirani, a konobari su tu od prvog dana.

Međimurski dvori

I restoran Međimurski dvori u Lopatincu, selu u samom srcu Međimurja, šest kilometara od Čakovca, nudi specijalitete bazirane na izvornim međimurskim receptima s posebno biranim namirnicama. Ono što dvore razlikuje od drugih restorana su vrijedne starine i originalne slike renomiranih hrvatskih slikara na zidovima te mali botanički vrt s raznovrsnim egzotičnim biljkama, brižno njegovanim zelenilom i cvjetnim aranžmanima. U kompleksu su i banketno-konferencijske dvorane, za 50 i 400 osoba, apartman sa saunom, turistička agencija i dječje igralište. Vlasnici Marijana i Tatjana Martinjaš gostima žele pružiti i više od odlične hrane i ugodnog ambijenta pa su u ponudi i tematske večeri “Mistični okusi Međimurja”. Nama su poslužili meni od šest sljedova: Pozojov

(pozoj je zmaj) tanjur s mesom z’ tiblice, dimljenim junećim jezikom i dimljenim sirom s bučinim košticama, Kugačovu krem juhu od vrganja posluženu u kruhu, Pikačove špikače od telećeg pečenja sa šiškrlinima, u umaku od vrhnja i crvene horgoške paprike s valjušcima od kukuruznog brašna i krumpira, Pozojove hlebeke z naše pećnice i Patuljčekovu pečenu racu s nadjevom od hajdinske kaše i guščje jetre. Za salatu Zvončarsko kiselje od svježeg sezonskog povrća (salata) i desert – međimursku gibanicu. Domaćini odjeveni u Zrinske, uz pomoć studentica čakovečkoga Veleučilišta, dočaravaju život toga vremena da bi na kraju među gostima bio izabran vitez i dvorska dama. I posebna ponuda restorana je Etno Art Chef radionica kreativne kuhinje u kojoj chefica Slađana Herman podučava pripremu međimurskih specijaliteta. Nama je pokazala kako spraviti trgance i štrukle s bučama i makom koju Međimurci zovu pogačom. Juha od buče

valja ponajprije zahvaliti vlasniku Branimiru Tomašiću, čovjeku punom poslovne energije, poduzetničke strasti, kreativne estetike i hazarderske lucidnosti, te cijeloj obitelji koja ga u stopu prati i timu od 12 do 16 radnika. Ugostiteljstvom se počeo baviti nakon tri desetljeća rada u grafičkom sektoru, s tek amaterskim iskustvom u kulinarstvu i gastronomskom žicom. Kupio je dvije ruševne kuće i uz pomoć prijatelja, uglavnom sam, jer nije bilo novca za radnike, stvorio pravu malu gastronomsku oazu. “Potrebno je malo sreće, znanja i entuzijazma”, opisuje kratko ključ uspjeha Tomašić. U restoranu su na glasu međimurske juhe (mi smo kušali dvije - pretepenu, s pritepom od vrhnja i s mesom z’ tiblice, te juhu od buče), meso z’tiblice koje sami pripremaju u novoj kuhinji i suše u vlastitoj sušnici, kao i deserti - recimo, sladoled od buče posut karameliziranim bu��inim sjemenkama i listićima mente. U Maloj hiži su preko tjedna većinom poslovni gosti, koji vikendom dolaze s obitelji. Posebna se pažnja posvećuje mladim gostima kojima se često nude akcijske cijene. “Od njih desetak dvoje-troje će doći ponovno i dugoročno ostati naši stalni gosti”, kaže Tomašić. Iako je u ugostiteljstvu izražen problem nedostatka školovanog kadra, u Maloj hiži tog problema nema što itekako utječe na kvalitetu ponude. Imaju relativno malu

Sladoled od buče posut karameliziranim bučinim sjemenkama i listićem mente

101


gastro

Marino Markežić Kabola prvi je u Hrvatskoj počeo proizvoditi vina metodom produžene maceracije

Macerirana vina

Povratak

iskonu Kako se i od crnoga grožđa radi narančasto vino znaju rijetki hrvatski vinari. Narančasto, orange ili vino iz amfora, kako ga sve zovu, zapravo nema naročite veze s bojom. Ali ima veze s metodom, vrlo starom i vrlo ekološkom, koju su pri proizvodnji vina rabili još Stari Grci i Rimljani Tekst: Jozo Vrdoljak 102


O

range vina, odnosno vina proizvedena metodom produžene maceracije sve više intrigiraju i hrvatske vinare. Produljena maceracija znači da vina duže vrijeme odležavaju na masulju, odnosno na pokožici i sjemenkama bobica grožđa, u specijalnim glinenim posudama, najčešće amforama. Koliko je poznato, kod nas je vina za tržište tom metodom prvi počeo proizvoditi istarski vinar Marino Markežić Kabola, a do danas se još nekoliko njihovih kolega odlučilo za ovu metodu. Naziv orange ili narančasta vina dolazi od toga što bijela vina dobivena maceracijom najčešće poprime narančastu boju, iako mogu imati i druge nijanse. Na “narančasta” se vina domaći potrošači tek počinju navikavati. No, metoda dugotrajne maceracije zapravo nije novost u našoj tradiciji, o čemu svjedoči i podatak da u nekim domaćinstvima na području Imotskoga još uvijek proizvode kujundžušu upravo na taj način. No, vratimo se počecima. Marino Markežić Kabola, čija se obitelj vinarstvom bavi već generacijama, započeo je proizvodnju vina metodom dugotrajne maceracije još 2003. godine i dosad se njome bavi neprekinuti niz godina. “Počeo sam tako proizvoditi tek kad sam se malo bolje upoznao s tajnama proizvodnje vina”, kaže on. “Želio sam raditi metodom dugačke maceracije jer su tako radili moji preci, a i zato što su ponekad naši gosti znali izraziti želju za čašom takvog vina. Naravno, s orange vinima susretao sam se prilikom putovanja po svijetu gdje sam skupljao iskustva i kvalitetno se pripremio za početak takve proizvodnje. Produženom maceracijom nastala je moja Malvazija Unica i Amfora Malvazija. Želio sam se vratiti izvornosti, odnosno načinu na koji se to radilo prije više tisuća godina”, otkriva ovaj istarski vinar. “Mi, eto, radimo vino na isti način kako su ga radili Stari Rimljani i Grci. Želim da moja vina lijepo stoje na stolu i da se mogu sljubljivati s jelima. Želim da gosti uživaju u njima”, pojašnjava Marino Markežić Kabola.

Trenutačno u amforama ukopanim u zemlju radi malvaziju, no od prošle godine započeo je i s teranom, tako da će dogodine na tržište plasirati i teran proizveden ovom metodom. Količine koje proizvodi su značajne i stoga mu je važno što svoja vina plasira u izvoz, ponajviše u Francusku i skandinavske zemlje. “Moja orange vina traže uglavnom u restoranima koji nose Michelinove zvjezdice. Posljednjih godina osjeti se da i u Hrvatskoj imamo kupaca, mada je taj udjel još uvijek mali. Riječ je o vinima s višim ekstraktima i alkoholima i njih se može popiti manje nego običnih vina. Ovakva vina imaju eleganciju, trajnost i ostavljaju dugi trag”, otkriva Kabola.

Iskustva iz susjedstva

Narančasta vina sporo ali sigurno dobivaju svoje poklonike u Hrvatskoj

Vlado Krauthaker jedan je od rijetkih domaćih vinara koji su kvalitetno ovladali i menadžerskim i vinarskim tajnama i koji u potpunosti nadzire poslovanje svoje tvrtke počevši od vinograda, preko proizvodnje vina pa do njegova plasmana. Krauthaker kaže da se na proizvodnju dugotrajnom maceracijom odlučio zahvaljujući odličnom poznanstvu s vinarima iz Italije i Slovenije, koji su krajem 90-ih godina započeli s takvom proizvodnjom. Dosta je, kaže, degustirao ovakva vina i upoznavao se s tom metodom. Posebice ističe iskustva koja mu je prenio Valter Mlečnik koji svoja orange vina ne radi u amforama nego u specijalnim posudama. Uzor mu je Joško Gravner, vinar iz talijanske pokrajine Collio, koji ima vinograde i na slovenskoj strani. On je, kaže, iz svoga podruma izbacio sve barique bačve i započeo proizvodnju vina samo u amforama. “Prema mojim informacijama, radi se o pioniru u ovakvom pristupu na našem području. Gravner mi je prenio iskustva vinara iz istočnog dijela Gruzije. Gruzijci to rade nekoliko tisuća godina i tu tradiciju su zadržali do danas. Po tim Potrošači cijene i učinak ovakvih vina. Zbog toga što ne sadrže nimalo sumpora, lakše se podnosi sutrašnji dan čak i ako ga se popije previše, kaže Vlado Krauthaker

103


gastro U Vinariji Kabola vino odležava u amforama ukopanim u zemlju

vinima su gruzijski vinari iz oblasti Kaheti i prepoznati u svijetu”, kaže Krauthaker. Važno je, smatra on, da se u takvoj metodi ne koristi sumpor, a to je jako teško s obzirom na naše uvjete proizvodnje. “I ja tvrdoglavo proizvodim vino ovakvom metodom. Odlučio sam se da ću ga proizvoditi bez sumpora ili ga neću uopće proizvoditi. Zbog toga, naravno, jedan dio vina propadne i ne uspije. Da bi se vina uspjela proizvesti ovakvom metodom, mora biti iznimna higijena kako u vinogradu tako i u podrumu. To je jako teško i zahtjevno. No, ni ja orange ne proizvodim u amforama nego u specijalnim posudama”, pojašnjava Krauthaker.

Nitko ne radi isto

Krauthaker kaže da je do sada stekao i vlastita iskustva i da, koliko je on upoznat sa situacijom (a nema sumnje da je dobro upoznat), niti jedan vinar ne radi na isti način. “Svaki od nas koji se odlučio proizvoditi ovom metodom ima svoj način i svoju specifičnost. Mi smo proizveli četiri vina ovakvom metodom, od četiri sorte grožđa. Na tržište izlaze pod brendom Kuvlake. Različito je i njihovo vrijeme odležavanja na pokožici. Neka naša vina odležavaju 20, a neka 250 dana. Barem kod mene se to svake godine mijenja. Proizvodimo po nekoliko tisuća boca svake vrste ovakvih vina. Što se tiče prodaje, to je uglavnom izvoz. Hrvatsko tržište je za ovakva vina još uvijek premalo. Naša vina proizvedena ovakvom metodom zasad ima samo pet hrvatskih restorana. Vraćanje na stari način proizvodnje mukotrpan je put, ali tvrdim da su takva vina puno zdravija od vina proizvedenih klasičnim metodama u kojima se koristi sumpor”, pojašnjava ovaj kutjevački vinar. Vlado Krauthaker

Amfore i vino suvenir Vino u amfori, dakako, može odležavati i kada nije rađeno metodom produljenog maceriranja. Ivo Šegović i Edi Bajurin upravo u amforama čuvaju svoj plavac mali koji prvo odležava u bačvama, a potom svaku bocu stavljaju u amfore te ga čuvaju u moru. Dizajn i proizvod su zaštitili kao gastro suvenir, a plasiraju ga po dosta visokoj cijeni na razna tržišta. Proizvedu godišnje oko 20.000 boca ovog vina. Plavac mali koji koriste za svoja pakiranja dobivaju s najboljeg položaja Dingač. Amfore s vinom odležavaju na dubini od 20 metara na nekoliko lokacija u pelješkim uvalama. Svakih otprilike sedam dana Ivo Šegović ili njegov brat zaranjaju te prevrću amfore i kontroliraju da ne bi došlo do kakvih oštećenja amfora i kaveza. Ovo vino na tržištu se nalazi pod imenom Navis Mysterium ili Brodska tajna. Bilo je niz problema dok projekt nije uspio, bilo je štete i razočaranja zbog oštećenja, dok se projekt nije postavio onako kako treba. “Mogu reći da je zbog posebnih uvjeta odležavanja u moru, u uvjetima postojane temperature i mraka, to vino posebno i ima izrazitu boju i svježinu, unatoč tome što ima 15,9 posto alkohola”, kaže Ivo Šegović, direktor i suvlasnik tvrtke Edivo iz Janjine.

104

već godinama priprema svoje nasade i proizvodnju za dobivanje ekološke markice jer mu je cilj da cjelokupna proizvodnja iz njegovih vinograda bude ekološka. S profesorom Mladenom Bobanom sa splitskog Medicinskog fakulteta te s još nekoliko kolega sudionik je projekta kojemu je cilj dokazati pozitivan učinak vina na zdravlje. Krauthaker je uvjeren da će u narednom razdoblju doći do značajnijeg porasta prodaje rose vina te takozvanih narančastih i organskih vina. Otkriva da narančasta vina sporo ali sigurno dobivaju svoje poklonike u Hrvatskoj. “Potrošači cijene i učinak ovakvih vina. Zbog toga što ne sadrže nimalo sumpora, lakše se podnosi sutrašnji dan čak i ukoliko ga se popije previše”, kaže Krauthaker. S druge strane, orange vina ne ubrajaju se među ona na koja “padaju” žene; ta se vina, naime, slažu s težom hranom, pa svoje poklonike češće nalaze među ljubiteljima takve hrane. “U novija vremena izražen je trend prema zdravom življenju i zdravijim namirnicama,

I pelješki vinar Matuško ukopao je amfore, dvije ali velike, u zemlju. Već je ugovoreno, kaže, kome će prodati svoje orange vino tako da očekujem da bi za 10-15 godina orange vina mogla imati udjel u ukupnoj proizvodnji od sedam do osam posto, ali i veći udjel u ukupnom prihodu s obzirom na višu cijenu”, kaže Krauthaker.

Amfore u zemlji

Među poznatim vinarima koji će od crnoga grožda pokušati dobiti “narančasto” vino je i pelješki vinar Mato Violić Matuško. Nabavio je dvije amfore, već su ukopane u zemlju, a u njima od rujna odležava plavac mali s poznatog položaja Dingač. U amforama vino ostaje na dropu ili masulju do travnja. U travnju će ga prebaciti u drvene bačve gdje će odležavati još dvije do tri godine. “Radi se o jednoj od najstarijih metoda proizvodnje vina”, kaže Matuško. “Mi smo ukopali dvije amfore. Jednu od 1300 i jednu od 1000 litara. Imam već ugovorene kanale gdje ću plasirati ovo vino”. Plješevički vinar Šember također je započeo proizvodnju vina metodom maceracije. To je, koliko je poznato, drugi plješevički vinar koji proizvodi vino na ovaj način. Prvi je Tomac, a navodno bi ih trebalo biti još. U Istri, pak, metodom maceracije proizvode još Giorgio Clai i Mladen Roxanich.

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K


ILOK_oglas_Privredni_200x274.pdf

1

21/11/16

13:38

105


intervju

Miroslav Škoro

A što će nam sve ako nas neće biti Poznati pjevač uspješno brodi poduzetničkim vodama: ima diskografsku kuću, IT tvrtku, građevinsku kompaniju, a nedavno se upustio i u proizvodnju vina. Uspjehe niže na svim poljima, ali ovom Slavoncu cilj je mnogo veći: učiniti svoj kraj i domovinu mjestom u kojem ljudi žele i vole živjeti Tekst: Miro Soldić

M

iroslava Škoru svi dobro znamo kao kantautora i glazbenika, ali rijetkima je poznato da on već dugi niz godina vrlo uspješno brodi poduzetničkim vodama. Impresivna je raznolikost poslova kojima se bavi: u svom vlasništvu ima diskografsku kuću, IT tvrtku, građevinsku kompaniju, a nedavno se upustio i u proizvodnju vina. Kupio je vinograd u Mitrovcu kraj Kutjeva gdje proizvodi graševinu koja je već u prvoj berbi ovjenčana nagradom struke kao najbolja u Hrvatskoj. Prvo pa muško, objašnjava Škoro, dodajući uz smijeh kako je svoje grožđe dao na obradu jednom od naših najcjenjenijih vinara, Vladi Krauthakeru, koji je tako zapravo pobijedio sam sebe, budući da je u natjecanju sudjelovala i njegova graševina. Svestrani

pjevač i poduzetnik završio je dva fakulteta, ekonomski i građevinski, a nedavno je priveo kraju i doktorat na temu “Utjecaj digitalizacije na dionike glazbene industrije”. U polušali ističe kako se zapravo bavi dosta zapostavljenim biznisima, poljoprivredom i kreativnom industrijom, a usto dolazi i iz jedne od najzapuštenijih hrvatskih regija Slavonije. Upravo zato na poduzetništvo ne

Prvo pa muško, kaže Škoro, jer njegovu je graševinu već u prvoj berbi struka proglasila najboljom u Hrvatskoj

gleda isključivo kroz prizmu profita, već želi svojim radom pomoći oporavku svog rodnog kraja i zaustaviti demografsko i kulturno propadanje društva.

Kako to da ste se odlučili na proizvodnju vina? S obzirom da niz godina odlazim u Zlatnu dolinu, na čuveni požeški festival Aurea fest, upoznao sam veliki broj ljudi iz različitih djelatnosti vezanih za vinarstvo. Kako je Zlatna dolina još od antičkih vremena idealna za poljoprivredu i vinogradarstvo, tako sam i ja, ne lezi vraže, odlučio kupiti jedan mali vinograd. Napravio sam to misleći da ću se na tome zadržati i da ću moći prodajom grožđa financirati održavanje vinograda, barem da nisam u gubitku. Međutim, ispostavilo se da jesam u gubitku zbog cijene grožđa koja u slučaju graševine iznosi oko tri kune po kilogramu, a količine koje sam ja proizvodio nisu bile dostatne za pokrivanje troškova. To me ponukalo da odem korak dalje i finaliziram proizvod. Samu proizvodnju sam, kako se to moderno kaže, ‘autsorsao’ našem poznatom stručnjaku Vladi Krauthakeru i tako sam postao vinar. Potom sam počeo i s distribucijom pri čemu sam se susreo s dosta problema, budući da su me neki naši veliki centri tražili maržu od preko 40 posto kako bi prodavali moja vina, što je previše. Okrenuo sam se drugim kanalima, a u međuvremenu sam uzeo i jednu malu vinariju kojom nastojim zaokružiti ciklus. Iako sam s cijelom pričom počeo kao s hobijem, sad se sve pretvorilo u ozbiljnu investiciju, ali još uvijek ne i u ozbiljan biznis jer za to treba imati i dohodovnu stranu koja je adekvatna troškovnoj. Kako se financirate? •Ja imam tu sreću da sam davno diverzificirao svoj portfelj tako da imam diskografsku kuću koja posluje sasvim pristojno, svojedobno sam nešto investirao u nekretninski biznis i suvlasnik sam u jednoj IT tvrtki tako da uz svoju koncertnu djelatnost mogu

106


Ne svodim račune, to prepuštam onima koji će me naslijediti, a do tada idem po onoj da dobijem na ćupriji, a izgubim na mostu, kaže Škoro

osigurati dovoljno sredstava za otvaranje jedne nove tržišne niše, odnosno ove vinske priče, i nadam se da ću u nekom razumnom roku, u sljedećih pet-šest godina napraviti od toga ozbiljan biznis. Ona stara izreka da ne treba držati sva jaja u istoj košari se i kod mene pokazala točnom i to mi je omogućilo da novi poslovni projekt zapravo sam financiram i tako zaobiđem banke. Trenutno sam u fazi u kojoj smanjujem faktor izloženosti, odnosno zaduženosti svoje tvrtke prema vjerovnicima, a vjerovnik sam sam sebi. Sad imam zanimljivu situaciju da kad apliciram za određene fondove, dobijem ocjenu da imam prevelik faktor zaduženosti. Onda im moram objašnjavati da mi nije u interesu uništiti vlastitu tvrtku, ali mnogima u birokraciji je važnija forma od sadržaja pa nema puno onih koji su me spremni saslušati. je prepoznala vašu graševinu, ali •sadStruka je treba približiti široj javnosti, koliki

problem vam predstavlja brendiranje i marketing? Pomaže li tu vaše poznato ime? Svi oni koji se bave vinarstvom moraju kvalitetom svog proizvoda graditi svoj brend, a kod mene je obrnut slučaj: ja sam već imao ime, ali pomazila me sreća, pa je vino iz moje

U IT sektoru smo zaposlili 25 ljudi u zadnjih godinu dana, čak smo otvorili i jednu malu tvrtku u Vijetnamu prve berbe proglašeno šampionskom graševinom za 2015. To je stari vinograd sa 6500 trsova starih preko 30 godina, tako da je temelj dobar, a ja sad na tome nastojim dalje graditi. Ima ljudi koji su pasionirani ljubitelji vina i oni prate događanja u branši - upravo su oni prvi bili zainteresirani da otkupe od mene određene količine, a onda su tu ugostitelji i distributeri koje je spomenuta nagrada privukla. Sad već dobivam i feedback od ljudi, a jedan od najvažnijih je da ih sutradan ne boli glava od mog vina. Okružen sam ljudima koji puno znaju o struci, do te mjere da se često pitam što ja uopće radim s njima, ali ipak, moje ime je javnosti poznato pa mogu utjecati na to da nas saslušaju i oni

107

koji inače ne bi, tako da je to jedna simbioza.

Koliko država pomaže ili odmaže malim poduzetnicima poput vas? Problem je to što se sve igre velikih igrača i politike lome preko leđa malih poduzetnika zato što je nas lakše, neću reći uništiti, ali kazniti za nepoštivanje pravila jer smo mi pojedinci i maksimalno u organizacijskom smislu možemo zaposliti nekoliko ljudi. Nemamo dovoljno ni kapitala ni moći da bismo utjecali na kreiranje politika, marginalni smo u tom smislu. Velike kompanije koje zapošljavaju na tisuće ljudi vlade tretiraju kao socijalne partnere. Prema tome, činjenica je da financijski sektor i politika iz nekih samo njima poznatih razloga ne tretiraju jednako malog čovjeka i poduzetnika u usporedbi s velikim sustavom. Ja to razumijem, ali ne mogu reći da podržavam, dapače, mislim da bi trebalo biti obrnuto jer mali i srednji poduzetnici čine kralježnicu gospodarstva.

Kako se onda mali poduzetnici mogu boriti protiv te diskriminacije? Pa najbolji način je da se udruže kroz neke svoje kanale, da se okrupnjavaju. Takvim


intervju

Sa suprugom Kim na promociji svog vina (gore), koje je kušao i Zrinko Tutić (dolje)

jačanjem, ako ne dođe do manipulacija i devijacija, jačaju do te mjere da zadobiju poštovanje političara i banaka. Nedavno sam čitao knjigu koja govori o spomenutim organizacijskim oblicima i koja na taj način priča o horizontalnoj i vertikalnoj diverzifikaciji upravljanja sustavima. Ona govori da smo mi nešto što bi se zvalo jednostavna struktura, ali zbog poduzetničkog duha i koncentriranosti na posao, zbog nekalkuliranja s vlastitim angažmanom, radom i sredstvima te nesebičnošću mi kad-tad moramo promijeniti tu strukturu ako ćemo rasti. E sad, kako zadržati pamet i entuzijazam u prelasku iz jednostavne strukture u složenu - tu dolazi do izražaja menadžersko umijeće onog tko vodi tvrtku. Stoji li iza vaših poduzetničkih pothvata •i jedna dublja, društveno odgovorna priča?

Sve brojke, svi statistički podaci, sve vam je to uzalud ako neće biti ljudi koji razumiju zašto puštamo suzu baš na neku pjesmu, zašto dižemo čašu na neku drugu, ističe ovaj pjevač i poduzetnik

Po mom gledanju na stvari, mi svi imamo nekako mandatnu ulogu u društvu i ona mora biti ispoštovana. Sveto trojstvo poduzetništva je da se u njemu poklapaju osobni interesi, interesi regije iz koje dolaziš, ali i interesi države jer svi zajedno moramo puhati u isti rog ako kao društvo hoćemo naprijed. Treba imati pameti da se sve to skupa prepozna i da onda nađemo najbolje među nama koji će nas znati zastupati. Moj dojam je da Slavonija, Baranja i zapadni Srijem do sada nisu imali takve kvalitetne zastupnike koji bi na državnoj razini izlobirali za regulativu koja omogućava da se na tim područjima može dobro živjeti. Najbolji pokazatelj za to je nedavno otvorena zrakoplovna linija Osijek-Dublin. Za vrijeme ljeta stalno slušamo kako su stotine novih linija iz Europe i svijeta došle u Dalmaciju i dovoze putnike, a u Slavoniji promet ide

108

u obrnutom smjeru, ne dolaze gosti nego se naši ljudi masovno iseljavaju. To nije u interesu nikome pa ni onima kojima dolaze ti naši ljudi. Parcijalni interesi su nas doveli do ove situacije. Nažalost, puno toga lošeg smo dopustili da se dogodi nekažnjeno, pa i dan-danas praktički poimence znamo tko je odgovoran za kojekakve malverzacije, ali tim ljudima se ništa nije dogodilo, nisu osuđeni. Dapače, oni su danas ugledni članovi društva i mi ih smatramo pametnima i sposobnima. su vam planovi za budućnost? •SveKakvi u svemu sam zadovoljan kako se stvari

razvijaju jer da mi je netko prije rekao da ću napraviti sve što sam napravio, ne bih mu vjerovao. Ne svodim račune, to prepuštam onima koji će me naslijediti, a do tada idem po onoj da dobijem na ćupriji, a izgubim na mostu. Ono što me veseli jest činjenica da još nikom u svojim tvrtkama nisam dao otkaz, dapače, broj zaposlenih nam raste. U IT sektoru smo zaposlili 25 ljudi u zadnjih godinu dana, čak smo otvorili i jednu malu tvrtku u Vijetnamu. Što se tiče vinogradarstva, trenutno pregovaramo s jednom vrhunskom enologinjom da se vrati iz inozemstva i počne raditi za nas. U krajnjoj liniji sam i svoju suprugu kao odvjetnicu vratio iz SAD-a tako da u praksi, koliko mogu, nastojim preokrenuti trend iseljavanja. Ja na to gledam ovako: sve brojke, svi statistički podaci, sve vam je to uzalud ako nas neće biti, ako neće biti ljudi koji razumiju zašto puštamo suzu baš na neku pjesmu, zašto dižemo čašu na neku drugu. Tako gubimo svoj identitet i kulturu, a ja nastojim činiti sve što je u mojoj moći da spriječim daljnju eroziju naših vrijednosti.


NAJBOLJI POKLON ZA VAŠE DJELATNIKE! • Karticom možete plaćati sve proizvode kupljene u Interspar hipermarketima i Spar supermarketima • Iznos kartice možete iskoristiti u više navrata • Poklon kartica je prenosiva • Vrijednost kartice je moguće iskoristiti u roku od 12 mjeseci od trenutka aktivacije • Odaberite kartice s unaprijed određenom vrijednosti 50, 100, 200, 400 kuna ili sami izaberite željeni iznos na kartici

Odaber SPAR po ite kartice klon jer...

• Za SPAR poklon darovne kartice obratite se na telefon 01/2410-992 i 01/2410-921 • Svim pravnim osobama odobravamo popust za kupovinu SPAR poklon kartica za darivanje djelatnika i poslovnih partnera


gastro Mario Pavić, vlasnik konobe Mario i restorana Atrium, Rogoznica

Jela poslužena u taktu pjesme Sinkronizirano posluživanje je novina u Hrvatskoj i prvi put smo ga uvrstili u Grand Gourmet, kaže profesor Pavić. U praksi to znači da tri konobara poslužuju gosta na taktove pjesme koja svira Tekst: Jozo Vrdoljak

P

rofesor Mario Pavić predaje ugostiteljsko posluživanje te vodi praktičnu nastavu za kuhare, konobare i hotelijere u dvije srednje ugostiteljske škole - Blaža Jurjeva u Trogiru i Bana Josipa Jelačića u Sinju - a pored toga vlasnik je restorana Atrium i konobe Mario u Rogoznici. Njegovi ugostiteljski objekti imaju 22 zaposlena u sezoni, a restorani mu rade od polovine veljače do polovine prosinca.

Dakle, Pavić spada među rijetke osobe koji vrlo detaljno poznaju teoriju i praksu ugostiteljstva. Povod za razgovor njegovo je odlično poznavanje ugostiteljskih problema, ali i jedan novi oblik vještine posluživanja. Riječ je o sinkroniziranom posluživanju koje su neki naši građani upoznali u SAD-u ili Europi gdje u ugostiteljskim objektima sličnim našim konobama konobari pri posluživanju plešu i pjevaju.

Koliko je izražen problem nedostatka ugostiteljskog kadra? To je jedan od najvećih i najizraženijih

problema u ugostiteljstvu. Prema mojoj procjeni, bit će još izraženiji u narednim godinama. Zadnjih godina pogotovo nedostaje kuhara, konobara, recepcionara i sobarica. Dijelom je to zato što se zbog porasta dolazaka turista otvorilo više ugostiteljskih objekata, a dijelom zato što su se otvorile granice, tako da je dio kadra, i to kvalitetnijeg, otišao u razvijenije europske zemlje. Tamo su im u prvom redu veća primanja nego kod nas, a to je i osnovni razlog zbog kojeg se općenito u ugostiteljstvu osjeća nagli pad kvalitete. To nije baš normalno jer se kod nas povećava broj turističkih dolazaka i promet. S povećanjem prometa trebamo i bolje kadrove.

Koliko manifestacija Grand Gourmet može pridonijeti rješavanju takvih problema? Organizirajući manifestaciju Grand Gourmet naš je cilj bio približiti sve tajne posluživanja polaznicima ugostiteljskih škola na način da im pokažemo koliko je to zanimanje lijepo i zanimljivo. način im to pokazujete? •NaNa koji razne načine. Ove godine smo imali ra-

dionicu i učili ih vještinama sinkroniziranog posluživanja. To je u Hrvatskoj novina koju smo prvi put uvrstili u Grand Gourmet. Znači, u praksi tri konobara poslužuju gosta na taktove neke pjesme. Na taj način nastojimo zanimanje konobara približiti mladim ljudima. Pokušali smo se približiti i pokazati im da taj posao može biti zanimljiv. Mogu reći da mladi ljudi izvanredno reagiraju.

Što želite postići sinkroniziranim posluživanjem? Želimo ga prilagoditi svojem načinu. Gledali smo što rade Amerikanci, Česi, Poljaci, Nijemci… i pokušali prilagoditi sebi, kako bi sinkronizirano posluživanje bilo naša specifičnost. Nismo znali kako će to izgledati. Sada smo prezadovoljni, prije svega time kako su

110


Orzo kažerma

Sastojci za 4 osobe • 30 dkg ječma • 20 dkg škampa (očišćeni repići) • 8 kom. sušenih rajčica • tikvica po želji • sol, papar • češnjak, maslinovo ulje • 1 dcl temeljca od glava škampi • 1 dcl bijelog vina Priprema: Na zagrijanu tavu ulijte maslinovo ulje, sitno kosani češnjak, škampe i tikvice. Podlijte decilitrom bijelog vina i decilitrom temeljca od škampi te dodajte kuhani ječam. Pustite da se sve poveže. Na kraju dodajte sol, papar i na rezance rezane sušene rajčice.

Crni kruh sa sipom

Sastojci za 4 osobe • 1 kg brašna tip 850 • 1 kocka kvasca • 1 dcl mlijeka • šećer • 1 žličica crnila sipe • 20 dkg sipe • sol, ulje Priprema: Na kockice narezanu sipu skuhajte i ogulite joj kožu. Kvasac stavite u mlijeko s malo šećera da se razradi. U plastičnu zdjelu prosijte brašno, dodajte okolo sol, a u sredinu kvasac, maslinovo ulje i crnilo sipe te na kraju sipu. Umijesite kruh i kada se tijesto digne, stavite ga u pleh za pečenje. Pecite 45 minuta na 200°C.

111


Gastro

Torta od naranče i čokolade Biskvit • 10 jaja, 4 naranče • 20 dkg šećera, 20 dkg čokolade • 2 vanilin šećera, • 0,05 dcl ruma, limunova korica • 3 žlice marmelade, 4 žlice brašna Ganaš od čokolade 20 dkg čokolade za kuhanje 2 dcl slatkog vrhnja Priprema: Naranče sameljite u multipraktiku, izmiksajte jaja s vanilin šećerom, šećerom, čokoladom i rumom te dodajte brašno i sve skupa izmiješajte. Pecite na 200°C oko 50 minuta. Kada je biskvit pečen, premažite ga marmeladom i zalijte čokoldom koju ste razrijedili slatkim vrhnjem.

to učenici prihvatili. To u svakom slučaju ohrabruje. Publika je također bila oduševljena. Recimo, ja sam pripremio sinkronizirano posluživanje sa svojim učenicima iz Trogira koji su bili odjeveni u trogirsku narodnu nošnju. Djevojčice su splele pletenice i plesale su originalni trogirski ples, trogirsku kvadrilju. Učenice su dočekane i ispraćene gromoglasnim pljeskom. Uglavnom, svima smo se jako svidjeli tako da nas je veliki broj mojih kolega dolazio gledati. Iduće godine bit ćemo još veći, jači i zanimljiviji.

Ima li u Hrvatskoj restorana koji imaju sinkronizirano posluživanje? Nažalost, još uvijek nema. Mi smo u začecima i vidjet ćemo što će u budućnosti biti od toga. Bit ćemo ustrajni i nastojati da ta vrsta posluživanja bude dodatak struci, te da je oplemeni. Može li sinkronizirano posluživanje biti po•vremeno ili prigodno u nekim restoranima?

Jeste li vi razmišljali o tome da ga ponekad imate u svojim restoranima? Nažalost, nisam još to primijenio, ali naravno da je moguće da u nekim prigodama bude i takav vid posluživanja. Ovo na Grand Gourmetu bio je prvi pokušaj i mogu reći da je primjenjivo. Zašto ne? Neka se gosti malo osjete posebno. Naravno, ne svaki dan, ali u nekim posebnim prigodama to je izvedivo.

Jeste li na Grand Gourmetu nešto novo pokazali profesionalcima? Profesionalci su filetirali pečenu ribu u

komadu, pečenu u soli. Morali su joj skinuti kožu, sol, potom filetirati i odvojiti od kostiju te garnirati i poslužiti gostu skupa s prilogom. Druga disciplina je bila flambiranje.

Što kod nas još nedostaje u ugostiteljstvu? Znate što je osnovni problem? Iskreno ću reći, a to mogu s punim pravom jer radim i u teoriji i praksi, da roditelji redovito upisuju djecu u srednju školu kako bi mogla ići na studij. Ne smatraju dovoljnim srednjoškolsko obrazovanje. Problem nastaje kada dobar dio te djece ne uspije na fakultetu, a završili su gimnaziju. Isto tako, malo bolji učenici upišu se u kuharska zanimanja, dok se u konobarska zanimanja upisuju uglavnom ona djeca koja nemaju kamo. Znači, baza je lošija.

Zašto su se kuhari bolje brendirali od konobara? Istina je da su se kuhari bolje brendirali i napravili svoje zanimanje atraktivnijim. Neki kuhari su TV zvjezde. To mogu i konobari. Konobar mora imati sve kvalitete kako bi prezentirao restoran, ali i čitavu zemlju.

Bit ćemo ustrajni i nastojati da sinkronizirano posluživanje bude dodatak struci te da je oplemeni 112

Mora biti ljubazan, naočit, govoriti jezike, komunikativan, elokventan… Pravi konobar ili kuhar već sa 19 godina može zarađivati pristojnu plaću, a kasnije može jako napredovati. Primjerice, ja sam sa svojim poslom uspio ostvariti svoje snove. U ugostiteljstvu se može jako dobro zaraditi. Budući da se krećete u krugu zanimljivih i opuštenih ljudi, pravi gost uvijek nagradi konobara. To bi trebao biti dovoljan motiv budućim generacijama da se pronađu u tom poslu. Istina, u tome veliku ulogu igraju i roditelji koji mogu pomoći osmašima da ih upute u taj svijet.

Koliko su radnici zainteresirani za dodatne edukacije poput onih za barmena ili sommeliera? Definitivno se nakon završetka srednje škole morate dodatno educirati. Nadograđivati svoje znanje u posebnom smjeru je odličan izbor. Barmen može ići u školu za barmena i barista. Barmen radi koktele, a barist priprema kavu, tako da može raditi i ujutro i navečer. To se može jako dobro kombinirati. Gosti žele popiti kvalitetan i dobro prezentiran koktel. Needucirana osoba upropasti i odlične sastojke za koktel. Zato je potrebna škola, a čovjek se treba stalno educirati.

Kakva vam je bila ovogodišnja sezona? Odlična! U posljednjih deset godina nismo imali jaču sezonu. Imali smo puno gostiju. Doduše, bili su nešto slabije platne moći, a većina ugostitelja imala je i problema s kadrom, no na kraju se ipak sezona uspješno odradila.


izlog

www.vuglec-breg.hr

Izaberite iz ponude božićnih paketa…

Razmazite svoje najmilije, nagradite kolege i zahvalite svojim poslovnim partnerima i prijateljima na uspješnoj suradnji jednim od naših božićnih poklona! Škarićevo 151, Škarićevo - Krapina, Hrvatska Tel: +385 49 345 015 info@vuglec-breg.hr

113


delikatese

regina del formaggio

Mirisni dašak

Italije u Splitu Prije nego odlučite kupiti neki od prvoklasnih talijanskih sireva, salamu ili pak butelju vrhunskog vina, u trgovini Regina del Formaggio možete se upoznati i s craft pivom koje se uspjelo ugurati čak i na vinske karte Tekst: Sven Prošenski Foto: Helena Pletković

I

ako zvuči jednostavno i logično, kušati hranu - sireve ili salame, ili pak vino, na gutljaj i čašu, u hrvatskim trgovinama je ipak više iznimka nego uobičajena praksa. A putujući po svijetu i duže boraveći u inozemstvu, doznala sam da će svakome gostu koji je već kročio u dućan biti drago probati hranu, delikatesu ili vino. I češće će kupiti ako prethodno kuša. I tako se rodila ideja, koja je već evo nekoliko godina stvarnost, da i u Splitu otvorim takav dućan koji nudi kupcima kušanje - Regina del Formaggio. Tako na svoju poduzetničku priču gleda Diana Jelaska, iza koje je rukometna karijera koju je kalila u reprezentacijama čak triju država - bivšoj Jugoslaviji, Hrvatskoj te Italiji. Radila je i na televiziji za Sicilia International, a bavila se i osiguranjima. Na Siciliji je provela 10 godina, u Španjolskoj isto toliko, a sada, posljednjih 10 godina, živi i radi u Splitu. I najčešće je u svojoj prodavaonici delikatesama. “Kao sportašica jako sam puno putovala i uživala u svjetskim delicijama, pogotovo sirevima i dobrim vinima. U Italiji su me uvijek fascinirale male bottege pune specijaliteta, kao što je, na primjer, poznati dućan u Anconi koji se zove Re di Formaggio”, kaže Diana Jelaska. A upravo jedan razgovor s vlasnikom tog dućana Antonijem Budanom potaknuo je kod nje poduzetničku iskru, za koju tvrdi da čuči u svakom od nas i čeka. Dvije sestre, Diana i Ariana, krenule su u realizaciju dućana u Splitu. Regina funkcionira kao trgovina delikatesama u kojoj se mogu kupiti uglavnom talijanski proizvodi poput sireva, salama,

Diana Jelaska

Regina funkcionira kao trgovina delikatesama u kojoj se mogu kupiti, ali i kušati, uglavnom talijanski proizvodi

panettonea, vina, piva, ali i kao bistro jer u njemu sve što odlučite kupiti, možete prvo kušati. Uz to Regina je i showroom za ugostitelje jer se bavi i veleprodajom.

Bijela boja ugođaja

“Volim uređivanje interijera, pogotovo bijelo s puno lijepih detalja, tako da nije bio problem uz profesionalnu suradnju splitskog arhitekta Stanu Mladinića ostvariti ovaj kutak”, priča Diana Jelaska. Poznanstvo s Antonijem Budanom nastavljeno je tijekom svih razvojnih godina,

Pivo na vinskoj karti Pivovara Birra del Borgo je otvorena 2005. u malom mjestu Borgorose, Rieti. Godišnje proizvede 1,5 milijuna boca, a prodaju se na pet kontinenata. O njoj se brine mlada ekipa na čelu s vlasnikom Leonardom Di Vincenzom. Proizvodi pivo, popularni craft beer, sve poznatiji i u nas. Pivo domaće proizvodnje, nepasterizirano i nefiltrirano, jamči potpunu prirodnost piva, a obogaćeno je B vitaminima, te istančanim okusom svih sastojaka: agruma, hmelja, kvasca, prapšenice, oštriga, kave, duhana... To se pivo svrstava na vinske karte pa smo Dianu morali upitati u čemu je trik. “U prvom je redu riječ o kom-

114

pleksnosti same proizvodnje tzv. nobile piva koja se jako razlikuje od proizvodnje običnog piva, tj. lagera. Zahvaljujući maštovitosti proizvođača dobiva se npr. pivo od kamenica (Perle e porci), raznih žitarica, listića najkvalitetnijeg duhana (Kentucky Toscano - crno pivo), a tu je i Etrusca, pivo koje je uzavrelo u replikama glinenih amfora... Uz to, Birre del Borgo miješaju vino i pivo. Razlika je i u ambalaži. Njihovo se pivo čuva u bocama od 0,75 litara, a poslužuje se i pije poput najfinijeg vina. Njihove su tri linije piva podijeljene na klasične, sezonske i bizarne sorte, a cijena po boci je od 10 do


a uz pomoć ostalih prijatelja, profesionalaca u sektoru prehrane iz Italije koji imaju svoje dućane, a i tvornice mlijeka i sireva, početna je ideja podignuta na višu razinu. A jaka poveznica Dalmatinaca i Talijana, sličan mentalitet, blizina mora, i prije svega ljubav prema dobroj hrani i vinu, pa zatim i modi, samo su potvrda, kako kaže, opravdanosti ovoga smjera u ugostiteljstvu. No, kakve bi to delikatese bile ako ne bi imali i vrhunske hrvatske proizvode, pa se tako tu nalaze dobro poznati pršut braće Žižić, lećevački sir, studenački sir... a ponuda se stalno širi. Dobro je poznato, posebno sportašima, kako je najteže uspjeti u Splitu, kroz smijeh će Diana dodajući da zapravo u tome ima puno istine jer najteže je biti priznat u svojoj sredini. Tek kad to svladaš, možeš reći da si uspio.

Nove ideje

Najgore je stati i zadovoljiti se trenutnim, ustvrdit će vlasnica više za sebe. “Trudimo se zato stalno širiti asortiman i biti u tijeku s kvalitetnom ponudom cijenjenom na svjetskoj razini, pri čemu je prva odrednica - imati vrhunski proizvod. Temeljem poznanstva s Valentinom di Camillo, koja je vlasnica vinarije Tenuta I Fauri i predsjednica udruge Donne nel vino za regiju Abbruzzo, stižu 22 eura. Pivo koje proizvodi Birra del Borgo se savršeno slaže sa slow foodom i punopravno parira i najfinijim vinima. A sva piva iz pivovare Birra del Borgo su ona za lijepa i ugodna druženja, za ekskluzivne prilike u našim životima”, kaže Diana.

nam i n a jb o l j a vina pokrajine Abbruzzo. U razgovoru s njom otkrila sam i želju da u ponudi bude i neko posebno pivo, pa me ona upoznala i predstavila vlasnicima pivovare Birre del Borgo. I tako je krenula suradnja s Paolom Bertanijem, dioničarem i art menadžerom Birre del Borgo”, naglašava Diana koja je tako ujedno postala i zastupnik i brend menadžer te talijanske pivovare za Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Sloveniju. Na našim se prostorima uvriježilo da se pivo najčešće povezuje s utakmicama i muškim druženjima. A to, kaže Diana, nisu naše ciljane grupe potrošača. Ovo je pivo za lijepa i ugodna druženja, za ekskluzivne prilike u našim životima. Posebno spominje

115

L’equilibristu, pivo koje je na sajmu osvojilo ljude svojom eksplozijom mirisa i okusa, a riječ je o pivu (Duchessa s prapšenicom, odnosno pirom) pomiješanom s finim vinom vinarije Bibbiano. “Način osvajanja tržišta je i kod nas, kao i u cijelom svijetu, ulaz u najbolje restorane i klubove. A prije svake priče sa zainteresiranim kupcima uvijek kažem: ‘Najprije pomirišimo, probajmo, pa onda razgovarajmo’. I vjerujte mi, uvijek uspijeva!”


okusi

Priča o Torkulu, čaju i Veloj Luci

Čudesno Tekst: Jozo Vrdoljak

T Torkul se prilagođava svakom jelu, provlači se kroz njega, daje mu dodatnu vrijednost tako da ga na neki način budi i ističe mu vrline... Ovo neobično ulje izvrsno se slaže i sa sladoledom od tamne čokolade, kao i s onim od vanilije

orkul je premium ekstra djevičansko maslinovo ulje i prvo hrvatsko maslinovo ulje s oznakom izvornosti. Proizvodi ga obrt Fanito iz Vele Luke u vlasništvu obitelji Žuvela. U posljednje vrijeme značajan dio poslova prebačen je na kćer Fanita i Đurđice Žuvele, mladu školovanu menadžericu Mariju Žuvelu. Marija je magistrirala turistički menadžment na splitskom ekonomskom fakultetu. Prethodno je u Dubrovniku diplomirala poduzetništvo. U obiteljskom poslu formalno je zadužena za prodaju i marketing, ali kako to već kod obiteljskog posla biva, radi i ostale poslove. Osim maslinovog ulja, obrt Fanito proizvodi pomalo zaboravljeni čaj od lista masline. Mlada poduzetnica otkrila nam je da njezina obitelj namjerava revitalizirati i autohtoni proizvod varenik. Podijelila je s nama neke od tajni svog posla i otkrila kako se maslinovo ulje slaže s namirnicama koje se, za svakodnevne prilike, mogu smatrati pomalo čudnim.

Možete li malo više reći o tome na koji način poslujete? Fanito je obiteljski obrt iz Vele Luke koji se tradicionalno bavi proizvodnjom maslinovog ulja Torkul. Imamo oko 2000 rodnih stabala maslina autohtonih sorti lastovke i drobnice, te 16 kooperanata kojima vodimo i kontroliramo proces proizvodnje masline. Vlasnici smo proizvodnog pogona, odnosno uljare koja ima kapacitet od 500 kilograma na sat te proizvodne linije za punjenje ulja u razne boce. Imamo i klimatizirano skladište kapaciteta 8000 litara.

Što još proizvodite? Osim maslinovog ulja, u posljednje tri godine proizvodimo i čaj od maslinovog lišća. Moja obitelj namjerava i revitalizirati autohtoni proizvod varenik. To je tradicionalna delicija koja se dobiva iskuhavanjem mošta od crnog grožđa. Dobije se dugotrajnim miješanjem nakon čega postaje krut.

Po čemu je poseban čaj lista masline? Kako ste došli na ideju da ga proizvodite? Čaj je bogat antioksidansima i polifenolima te je ljekovit. Fanito čaj lista masline je zajedno sa 1500 jedinstvenih svjetskih proizvoda uvršten na Ark of Taste by Slow Food. Poseban je to i intrigantan čaj. A kako je do toga došlo...

116


maslinovo ulje Moj otac Fanito prijatelj je s Brankom Žuvelom, autorom pjesme ‘Velu Luku, mala, ne zaboravi’, koji je istraživao običaje Vele Luke. Pronašao je dokument u kojem su opisana ljekovita svojstva čaja od maslinova lista i naveden je recept. Tri godine smo ga testirali i, evo, sad ga proizvodimo! Odredili smo i dozu koja je idealna za jednu uravnoteženu šalicu čaja. Takav čaj ne proizvodi nitko osim nas. Što se tiče pakiranja, ono je napravljeno tako da se ne gube svojstva te da se od svake vrećice dobije idealna šalica čaja. List se doslovno izabire i ručno bere dva puta godišnje. Potom ga šaljemo na preradu i doradu u Spider Grupu. Nakon toga mi ga plasiramo, uglavnom kanalima kojima plasiramo i maslinovo ulje.

Torkul je svakom jelu jako dobar prijatelj koji ga nikad neće iznevjeriti, tvrdi Marija Žuvela

Kako nešto što je gorko i pikantno istovremeno može biti i slatko? To samo po sebi nije baš svakidašnje. Ali zahvaljajući ovoj kupaži, mi sve to postižemo.

Što je Slow Food Ark of Taste? To je u stvari online katalog prehrambenih proizvoda kojima prijeti nestanak - riječ je, dakle, o katalogu ugroženih tradicijskih proizvoda. Projekt su 1999. godine zajednički pokrenuli Slow Food Fondacija za bioraznolikost i Gastronomsko sveučilište u Pollenzu s ciljem očuvanja i spašavanja tih tradicijskih proizvoda te unapređenja znanja.

•Znali ste reći da je prostor Vele Luke ‘najmaslinarskiji’ kraj, zašto?

Katastarski prostor Vele Luke doista jest najmaslinarskiji kraj u Hrvatskoj. Tu živi 4600 stanovnika koji obrađuju čak 120.000 stabala maslina autohtonih sorti.

Od kojih sorti se dobiva Torkul? Po čemu je specifično to ulje? Torkul je zaštićeni naziv za ekstra djevičansko maslinovo ulje koje se proizvodi u strogo definiranim i kontroliranim uvjetima od isključivo dviju autohtonih sorti maslina. To su lastovka, u kojoj dominira gorčina, i drobnica u kojoj dominira pikantnost. Upravo zbog toga, Torkul je jedinstvena kupaža autohtonih sorti u kojem je uz očekivanu gorčinu, pikantnost, izrazitu voćnu notu i kompleksnost ostalih okusa - prisutna i slatkoća. Torkul je premium kvalitete, a njegova organoleptička svojstva uistinu su posebna i dovedena skoro do savršenstva. Njegova dubina i širina upotrebe je neograničena. To znači da se bez ikakvog problema kao predjelo može jesti samo ulje, a kompatibilno je i obogaćuje sva jela bez obzira na način pripreme i baznu namirnicu.

Kako to da se slaže sa svim namirnicama i jelima? Jednostavno, do sada nismo probali ni jednu namirnicu niti jelo u kojem Torkul nije dobio prolaznu ocjenu. Nekada se radi od

ne ljube, ali se podnose. To uistinu nije svakidašnje. To ulje karakteriziraju voćna nota, fluidnost, pikantnost, gorčina i slatkoća - to je pet osnovnih parametara koji se ocjenjuju u ekstra djevičanskim maslinovim uljima, a Torkul ima svih pet i to u sličnom, gotovo istom intenzitetu. Tako u mirisu osjećate voćnu notu i svježinu. Nakon toga na jeziku osjećate gorčinu, a onda i pikantnost. U aftertasteu vam se vraća voćna nota, te osjećate slatkoću. Nakon što vam očisti usta i ne zadrži se u njima kao težina, primijetite njegovu fluidnost. To je neuobičajena kombinacija koja Torkul čini jedinstvenim uljem u svijetu.

Koje oznake nosi maslinovo ulje Torkul? Od samog početka Torkul nosi oznaku Izvorno hrvatsko, te oznaku Hrvatski otočni proizvod. Osvojio je brojna domaća i međunarodna priznanja i nagrade. Marija Žuvela diplomirala je poduzetništvo, a potom i turistički menadžment

prolaznosti 5/5, a nekada 3/5, ovisno o jelu i namirnici. Nikada nismo imali totalno neslaganje Torkula s gastro svijetom. Začuđujuće je, recimo, što se i sa sladoledom od tamne čokolade i sa sladoledom od vanilije slaže izvrsno. Svaku varijantu jela Torkul ponosno prati. Nekad je efekt “woow!”, nekad je OK, ali nikad nije razočaravajući, pa čak i kad se ne radi o vrhunskoj namirnici. Ne mora to uvijek biti prva klasa oborite ribe. Kada dodate Torkul čak i srdelama ili običnim jajima na oko, dobivate super spoj. O ribi, mesu, voću i povrću da i ne govorim. Torkul se prilagođava svakom jelu, provlači se kroz njega, daje mu dodatnu vrijednost tako što ga na neki način probudi, pokriva mu eventualni nedostatak i ističe vrline. Svakom je jelu jako dobar prijatelj koji ga nikad neće iznevjeriti. Čak se i s kulenom vrlo dobro slaže. Kušali smo i čvarke s maslinovim uljem - recimo da se

Zaboravljeni, a ljekoviti čaj od maslinova lista ne proizvodi nitko osim Žuvela s Korčule 117

Imate li problema s plasmanom ulja? Nemamo nikakvih problema jer proizvodimo planski. Već sada otprilike znamo koliko ulja možemo plasirati iduće godine tako da, uz svoje masline, otkupimo dovoljne količine od naših kooperanata. Uglavnom proizvedemo oko 7000 litara maslinovog ulja Torkul. Stalno radimo selekciju i unapređujemo kvalitetu. Želimo imati savršen proizvod za krajnjeg potrošača.

Prepoznaju li naši ugostitelji i njihovi gosti kvalitetu maslinovog ulja? Mogu reći da je u smislu kvalitete zadnjih godina napravljen veliki pomak. Međutim, još uvijek dio ugostitelja smatra maslinovo ulje običnim začinom te ga promatra kao trošak. Naravno da to nije istina jer ono ima veću vrijednost. Naša prednost je nerazvijenost zbog koje smo sačuvali mirise i okuse. Od toga treba napraviti posao. Amerikanci su napravili posao na mediteranskoj prehrani, a mi imamo najbolje namirnice. Naše delicije su još uvijek jeftine s obzirom na to koliko su kvalitetne. Možda je donekle problem nešto niži standard i kupovna moć naših građana.

Kako je živjeti i poslovati na otoku? Odlično. Imamo dvije sezone. Prva je turistička, a druga je berba maslina i prerada. U zimskim mjesecima većinu vremena provodim izvan otoka, mnogo putujem i opet sve stignem.


24 sata

Beograd Tijekom jednog dana, mora se bar jednom preko rijeke. Može i tramvajem!

Dan duži od godine nove Najveseliji dan u Beogradu bila je i ostala Nova godina. Devedesetih, koje su bile jedan neprekidan protest, slavila se masovno na trgovima. Ostala je navika da se i dalje slavi na ulici, ali sa sasvim drukčijom vrstom energije Tekst: Ljiljana Lukić

A

ko želite u jednom danu upoznati Beograd, bilo bi dobro da poznajete nekog Beograđanina ili Beograđanku, ne samo zato što se grad najbolje doživi ako vam je vodič lokalac, nego i zato što su to uglavnom ugodni i duhoviti ljudi koji vole svoj grad. Osim ako nisu neodgojeni tinejdžeri, grintavi penzioneri, neprilagođeni došljaci, neurotičari ili prostaci iz svih životnih kategorija. Ali, ima i jako zgodnih, pa predlažemo da ako već niste, odmah potražite nju ili njega, i možda Beograd kroz 24 sata upoznate ne izlazeći iz sobe. No vjerojatno to nije samo posebnost Beograda. Ljudi su, naravno, duša svakog grada, a “Sex and City” univerzalni i za sva vremena. Postoje, međutim, uz ljude i stvari, i mjesta koja Beograd čine izuzetnim. To je prije svega položaj na ušću Save u Dunav. Ova činjenica je dugo ignorirana, pa Beograđani nisu bili svjesni što imaju (što se često događa i u ljubavi) i sanjali su isključivo more, dok su putevi do rijeka bili jedva prohodni, a obale okovane željezničkim tračnicama. A onda su se u zadnjim desetljećima 20. stoljeća naglo osvijestili, pa su počela nicati čitava naselja splavova i brodova duž obala Save i zemunske strane Dunava, s restoranima i kafićima kojima broja nema. Ali ima glazbe, dobre atmosfere, a padne bogami i poneka tuča ili glava. No, ima stanovnika ovog

grada koji nikada nisu zašli na splav, brod ili kafić - što je samo dokaz da je Beograd postao velegrad u kojem se živi u paralelnim svjetovima. Klubova i sportskih dvorana ima posvuda, pa i na vodi. Neki su sagradili i luksuzne drvene kuće, sve s bazenima na vodi. Pretjeruje se kao i u svemu drugom, pa zauzimanju priobalja uzvodno i nizvodno kraja nema - misli se na Savu, naravno.

Ritam grada

Ritam Beograda, ionako brz, zadnji se put promijenio onda kada je ubrzao i Novi Beograd koji se tako širi da ga ne mogu upratiti ni oni koji u njemu žive. Od velike spavaonice postao je veliki poslovni centar, takoreći City, tako da se u Beogradu tijekom jednog

dana mora najmanje jednom preko rijeke. Može i tramvajem. Hvala bogu, sad ima i dovoljno mostova koji su svi kako treba, što do prije nekoliko godina nije bio slučaj, a najopterećeniji most Gazela, koji je inače dio autoputa prema Zagrebu, bio je zbog gužve i nebrige opasan po život. U Novom Beogradu priređuju se najčešće diplomatski prijemi, kokteli, svadbe i ostale svečanosti jer - iako se broj hotela u gradu udvostručio i približio stotki - i dalje su za te svrhe nezamjenjivi Hyatt i Plaza Interkontinental. Koji, by the way, prilagođavaju i cijene u skladu s rastom konkurencije, pa vjerovali ili ne, one padaju. U Novom Beogradu je i kongresni Sava centar u kojem se i dalje održavaju dobri koncerti, filmovi, velike kazališne predstave. Stari “bioskopi” su nestali, a oni novi su u Novom Beogradu, u dva najveća trgovačka centra, Ušće i Delta. Ušće na ušću Save u Dunav na novobeogradskoj strani - uz sve globalne trgovačke i ugostiteljske brendove, koji su unificirali Istočnu, Središnju i Južnu Europu da se slično odijeva i jede iste hamburgere - ima i jednu tajnu: guta ljude. Uvijek kada se prolazi pored Ušća, a to se svakog dana događa barem trećini Beograđana, vidi se da rijeka ljudi ulazi, a da ih mnogo manje izlazi!?

Zatvaranja nema

Što se trgovina tiče, većina radi svakog dana osim nekoliko dana u godini; novouvedeni državni praznici se ignoriraju, a teško se i primaju jer se odmah zaborave, pa im

Većina trgovina radi i tijekom praznika

118


119


24 sata

Ima Beograđana koji nikad nisu zašli na splav, brod ili u kafić, što samo dokazuje da je i taj grad postao velegrad u kojem se živi u paralelnim svjetovima

se većina, kada dođu ponovno poslije godinu dana, iskreno začudi. Kao na primer, 11. studenog. To je Dan primirja u Prvom svjetskom ratu!? I srpski nacionalni praznik! Mnoge prodavaonice se uopće ne zatvaraju što je postao rastući trend, na užas zaposlenih koji kukaju da rade sve više za sve manje plaće. Oglasi potvrđuju da je to jedan od rijetkih poslova koji možete dobiti odmah jer je nekako potražnja uvijek veća od ponude. Posebno u Kineskom tržnom centru u Bloku 70 u Novom Beogradu koji je, čini se, svoje najbolje dane ipak ostavio iza sebe. Kažu da su Kinezi još zahtjevniji poslodavci od domaćih aktera prvobitne akumulacije kapitala. Ne zatvaraju se ni ljekarne ni neki lokali. Ne prestaje raditi ni gradski prijevoz koji je poseban u svjetskim razmjerima. Većina, velika većina putnika ga ne plaća. Osim umirovljenika koji ionako sve plaćaju. Pa kako to? Pa lijepo! Svidjelo im se. To je nevjerojatno, ali je sve počelo prije pet godina kada su oni koji su sada na vlasti bili opozicija i kada su u jeku svih vrsta napora da je se konačno dokopaju poticali Beograđane na građanski neposluh (nisu morali baš puno inzistirati) optužujući tadašnje gradske čelnike i njihove turske partnere za malverzacije prilikom uvođenja novog sustava kartica za prijevoz, tzv. bus-plus. Koji je i pored zakletvi da će taj poslovni aranžman biti smjesta raskinut opstao do dana današnjeg. Baš kao i navika da se vozi bez karte, usprkos povremenim pokušajima kontrolora da je bar malo suzbiju, no koji su ipak sve rjeđi i slabiji jer je i otpor žestok, a bliže se i gradski izbori. Što se stranaca tiče, oni za to uopće ne moraju brinuti, u takvoj

Nije svaki dan u Beogradu isti, naravno. Početak veljače posvećen je filmu, jesen je opet za klasičnu glazbu i jazz. Beograđani vole i kazalište, ali i svoje folk, turbo folk i ostale izvođače popularne glazbe situaciji svi su puni razumijevanja. A dobit će još i osmijeh dobrodošlice. Nije svaki dan u Beogradu isti, naravno. Kad bi se birali posebni dani, bio bi to, primjerice, posljednji tjedan listopada kada se održava Sajam knjiga. Beograđani su u ovaj sajam zaljubljeni, a sve više se - unatoč svemu - vraćaju knjizi. To je sigurno jedan od onih praznika koji se ne zaboravljaju. Početak veljače posvećen je filmu - tada je Fest; jesen je opet za klasičnu glazbu i jazz. Praznici su i kada gostuju majstori glazbe, baleta ili glume iz inozemstva. Beograđani vole kazalište iako ga redovno posjećuje samo jedna petina. Karte za većinu predstava, međutim, teško se mogu naći. Beograd ima sve više kazališta i sve više mjesta za alternativnu umjetnost. Ima i svoje folk, turbo folk i ostale slične izvođače popularne

120

glazbe i bezbroj mjesta na kojima se izvodi, pa tko voli, nek izvoli. Poseban provod je u dane vikenda. I noćni i dnevni. Danju se subotom prijepodne ide na Kalenić pijacu. Jednu od rijetkih pored Bajlonijeve koja još ima dušu, iako se nad objema nadvila sjenka otimača duše koji ih žele rekonstruirati. Tu su subotom svi važni stranci u gradu. Ili na Adi, gdje s mnogim Beograđanima “prave krug” dugačak 9,7 kilometara oko Savskog jezera šetajući, trčeći ili biciklom.

Radović i Petlovo brdo

Ali najljepši dan u Beogradu, pravi i najvažniji nacionalni i svaki drugi praznik, bila je i ostala Nova godina. Devedesetih, koje su bile jedan neprekidan protest, slavila se masovno na trgovima. Ostala je navika da se i dalje slavi na ulici, ali sa sasvim drukčijom vrstom energije. Mogu o tome ponešto reći i Slovenci koji u Beograd dolaze najviše upravo za Novu godinu. Sasvim osobno, najljepša atmosfera je čitavog prosinca u restoranu Franš, koji je zajedno s Maderom i Kalemegdanskom terasom i dalje top tri, usprkos fensi konkurenciji ponajviše iz Beton hale i sve više nacionalnih i internacionalnih restorana. O Beogradu kao miksu različitih dijelova od kojih su neki prilično udaljeni, a opet jedinstveni, i Novoj godini najbolje govori jedna od poruka pjesnika Duška Radovića koji je sedamdesetih i do polovine osamdesetih na taj način želio sugrađanima dobro jutro preko radija Studio B. Prvog siječnja neke od tih godina on je rekao: “Nova godina stigla je svim Beograđanima osim onima koji žive na Petlovom brdu. Oni još uvek čekaju autobus da krenu na doček”. Inače, i autorica ovih redaka, čisto da znate, živi na Petlovom brdu.


Nismo najveći

ali.... imamo 14 godina iskustva Najkvalitetniji smo i najmoderniji davatelj poštanskih usluga.

Mi vjerujemo da možemo pomicati granice, i ne samo da vjerujemo u bolju budućnost poštanskih usluga, nego ju i aktivno stvaramo.

Revolucionarni smo, inovativni i inspirativni u nastojanju da omogućimo vrhunsku uslugu za vas!

Nudimo novu i jedinstvenu uslugu na tržištu dostave poštanskih pošiljki koja uz smanjenje vaših troškova omogućuje bržu, bolju, kvalitetniju i točniju dostavu pošiljki za vas!

Potražite nas... Jedini dajemo jamstvo za kvalitetu dostave! www.liderexpress.hr

121


tehnologije Trodimenzionalni ispis

Printeru, printeru,

hoćeš li mi ispuniti želju? Na početku, 3D printeri su proizvodili jednostavije predmete poput zviždaljki, kvačica za rublje, nakita ili igračaka. Danas svoje mjesto nalaze u medicini, zrakoplovnoj i automobilskoj industriji, arhitekturi, građevinarstvu... Tekst: Boris Odorčić

A

ditivne tehnologije koje se kriju iza češće korištenog anglizma - 3D printanje - sve snažnije ulaze u svakodnevicu. Na početku razvoja koji je započeo prije nekoliko godina, uređaji za izradu tvorevina tehnologijom trodimenzionalnog ispisa proizvodili su jednostavije predmete poput zviždaljki, kvačica za rublje, nakita, suvenira ili igračaka. Danas, pak, svoje mjesto nalaze u medicini, zrakoplovnoj i automobilskoj industriji, arhitekturi, građevinarstvu... Nacrte za pretakanje ideja u stvarni proizvod korisnici mogu pronaći na internetu te uz korištenje dodatnih programa poput Google SketchUpa, AutoCada i Blendera stvarati vlastite 3D modele. Amir Šećerkadić iz tvrtke IZIT - koja je specijalizirana za izradu računalnih 3D modela i 3D printanje u industriji i koja je s tvrtkama Topomatika i Tehnoprogres osnivač klastera 3D Grupa - kaže kako su tehnologije aditivne proizvodnje (Additive Manufacturing) one koje, za razliku od klasičnih, geometriju izrađevine dobivaju dodavanjem a ne oduzimanjem materijala. “Ova naoko minorna razlika ključna je za diferenciranje proizvodnje aditivnim

tehnologijama zbog toga što omogućuje izradu geometrije koju nije moguće proizvesti klasičnim načinom. Ono što je bitno jest da je danas 3D printanje prešlo iz područja proizvodnje prototipova u područje komadne ili maloserijske proizvodnje”, objašnjava nam.

Zamjenski dijelovi

Područja primjene tehnologija aditivne ili izravne digitalne proizvodnje su vrlo široka i svakim danom se pronalaze nove mogućnosti. “Primjena od koje je sve krenulo je brza izrada prototipova, što spada u područje razvoja proizvoda. No, danas se tehnologije redovito koriste u proizvodnji alata

tehnologije aditivne proizvodnje značajno napredovale. “Kada govorimo o 3D printerima industrijske klase kakvima se mi u 3D Grupi bavimo, može se printati velik broj plastičnih i metalnih materijala. Osim toga, u eksperimentalnoj fazi je printanje keramike, tkiva i, među ostalim, hrane. Ipak, kada govorimo o desktop kategoriji printera - točnije, o manjim uređajima niže cijene - oni uglavnom printaju plastiku niže kvalitete”, kaže. Aditivna proizvodnja je raširena u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Engleskoj, Sloveniji, kako u znanosti, tako i u industriji. Hrvatska, nastavlja Šećerkadić, tek sada ulazi u fazu hvatanja koraka s ostatkom

U eksperimentalnoj fazi je printanje keramike, tkiva i, među ostalim, hrane i naprava, medicini, građevini... Tehnologije 3D printanja su u porastu od 20 do 30 posto godišnje i očekuje se da se taj trend nastavi i čak ubrza”, napominje Šećerkadić. Osim toga, zanimljiva primjena je u proizvodnji zamjenskih dijelova poput onih za automobilsku industriju. “U sprezi s 3D printerom moguće je vrlo brzo i učinkovito proizvesti zamjenske dijelove bilo koje složenosti geometrije, makar nam trebao samo jedan komad”, ističe on dodajući kako su

122

Europe u primjeni aditivne proizvodnje. “Naime, kako je tehnologija 3D printa od samih početaka naslonjena uz razvoj, a naša se proizvodnja uglavnom svodila na loan poslove, tako je i zastupljenost aditivne proizvodnje nešto niža. No, stvari se mijenjaju i poduzetnici sve više uviđaju mogućnosti koje im aditivna proizvodnja pruža tako da je interes za industrijskom opremom sve veći”, naglašava on dodajući kako u Hrvatskoj ima tvrtki


Od praha do čelika Maja Rujnić Sokele, voditeljica laboratorija za preradu polimera i drva na FSB-u, kaže kako se od materijala u aditivnoj proizvodnji mogu primijeniti polimerni materijali, metali i keramika. Na području polimernih materijala upotrebljavaju se materijali u obliku kapljevina, praha ili čvrstih polimernih materijala, npr. fotoosjetljive polimerne smole, poliamid, poliamid ojačan vlaknima, akrilonitril/butadien/stiren, poli(metilmetakrilat), polikarbonat, polietilen, polipropilen, poli(vinil-klorid), elastoplastomer, drvno-plastomerni kompozit... Od metala se najčešće primjenjuju čelici, aluminij, titan i kobalt-krom, te papir i pijesak.

koje koriste aditivnu proizvodnju. “Jedan od primjera je naš partner Dok-ing, koji već niz godina koristi 3D printanje za proizvodnju pojedinih komponenti svojih razminirača i ostale opreme iz asortimana. Sve veći broj printera se pojavljuje i kod zubara, za sada najviše na području ortodoncije, no i šire”, ističe.

Velik potencijal

Ana Pilipović, docentica na Katedri za preradu polimera i drva na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, kaže nam kako postoje različiti načini proizvodnje aditivnim postupcima, ali svi proizvode tvorevine dodavanjem materijala sloj po sloj. “Glavna prednost aditivnih postupaka je to što se tvorevine izrađuju u jednom koraku, izravno iz 3D računalnog modela. Aditivna proizvodnja može skratiti vrijeme

izrade i sniziti troškove proizvodnje”, ističe ona. Kako su se tehnologije razvijale, dodaje Ana Pilipović, tako su postupci našli sve veću primjenu na različitim područjima. Najviše se upotrebljavaju za proizvodnju potrošačkih proizvoda i elektronike, te u automobilskoj industriji i medicini, što zajedno čini oko 50 posto primjene aditivne proizvodnje. “U Hrvatskoj je potencijal za širenje ove proizvodnje velik, kako u znanosti, tako i u industriji, no i u tome dosta kasnimo za svijetom. Aditivna proizvodnja može pomoći našim tvrtkama da budu konkurentne na tržištu i da ne zaostaju za svjetskom proizvodnjom. Također se mora spomenuti da bi tvrtke mogle primijeniti ove postupke za modele za vizualizaciju i kao pomoć u prepoznavanju grešaka koje bi im se mogle pojaviti u serijskoj proizvodnji. Posebice je zanimljiva primjena

1.

u medicini jer i liječnici mogu primijeniti modele načinjene aditivnom proizvodnjom za planiranje operacija, budući da se ovim postupcima mogu izraditi personalizirani proizvodi”, naglašava ona.

Suradnja s dizajnerima

U Centru za aditivnu proizvodnju (CaTeh) Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu izrađuju se modeli za sva područja proizvodnje, od strojarskih dijelova do medicine. “U CaTehu smo do sada radili u suradnji s liječnicima na području kranioplastike. Riječ je o izradi usatka dijela lubanje u kalupu načinjenom aditivnom proizvodnjom”, kaže ona dodajući kako aditivna proizvodnja ima veliku primjenu i za kućne ljubimce. “Tako je u CaTehu napravljena proteza za zglob šape psa. U ovom slučaju gornji dio je načinjen od jedne vrste

2.

123

3.

1. Vratni usadak ugrađen u pacijenta 2. i 3. Izrada kalupa za proizvodnju implantata za kranioplastiku


tehnologije

5.

4.

U zagrebačkom CaTeh-u izrađuju se modeli za sva područja proizvodnje, od strojarskih dijelova do medicine plastike, a gazivni sloj od kombinacije gume i tvrde plastike jer je bitno da po raznim terenima ne dođe do klizanja i izvrtanja noge. Medicina je samo mali segment kojim se

trenutno bavimo. U velikoj mjeri surađujemo s dizajnerima, od izrade torbica, do razne ambalaže, vjetroturbina, lampiona, rasvjetnih sjenila i slično”, napominje ona.

124

6.

4. Konstrukcija podvozja vlaka Končar za HŽ 5. Lampion 6. Ženska torbica

Mladen Šercer, voditelj Katedre za preradu polimera i drva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, ističe da je u sklopu Centra za aditivne tehnologije posljednjih godina održan veći broj seminara, radionica i predavanja na temu aditivne proizvodnje čija je svrha bila upoznati javnost, a posebice poduzeća, s tim tehnologijama koje mogu pomoći u razvoju tvrtki, ali i pojedinačnih djelatnosti.


brendovi

Bang&Olufsen: 91 mu je godina tek

Dizajn i zvuk koji ne stare Uz prošlogodišnju globalnu obljetnicu, prestižni brend je obilježio i mini jubilej u Hrvatskoj gdje posluju od 1995. U tvrtki zadovoljno Tekst: Miro Soldić procjenjuju da su na ang&Olufsen danas je svjetski poznati brend koji zbog benašem tržištu odlično skompromisne kvalitete štuju prihvaćeni, a kupce svi audiofili, a njihova priča počela je točno prije 91 godinu, u nalaze među vlasnicima režiji dvaju mladih inženjera, Petera Banga i Svenda Olufsena. Naime, njih dvojica rezidencijalnih vila su 1925. godine u Strueru, malom gradu na sjeverozapadu Danske, utemeljili kompaniju ili luksuznih stanova, koja je kroz desetljeća izrasla u dizajnersku ikonu i globalni simbol audio-vizualne izvrekskluzivnih poslovnih snosti. Njihovi proizvodi prodaju se uglavnom putem neovisne mreže prodavaonica prostora, jahti, hotela, u više od stotinu zemalja, od kojih većina spada u konceptualne trgovine orijentirane ali i moćnih automobila

B

126

isključivo na asortiman Bang&Olufsena. Osim glazbenih sustava i zvučnika, gamu proizvoda upotpunjuju kvalitetnim televizorima, a uz opremanje prostora za stanovanje, okrenuli su se i izradi audiosustava visokih performansi u autoindustriji. Multimedijska kvaliteta Bang&Olufsena, naravno, ima i svoju cijenu, no čak i u krizna vremena njihov brend je bez problema pronalazio kupce. Uz prošlogodišnju globalnu obljetnicu, prestižni brend je obilježio i mini jubilej u Hrvatskoj gdje posluju od 1995. godine. Iz tvrtke poručuju kako su na našem, relativno malom tržištu u usporedbi s ostalima na kojima su prisutni, odlično prihvaćeni i prepoznati. “Rezultat toga bio je ispočetka izuzetno uspješan plasman uređaja Bang&Olufsen u maloprodaji. Porastom pojedinačne prodaje i snažnim uvidom tržišta u izvanredne osobine naših proizvoda, u posljednjih desetak godina porasla je i potražnja za izvođenjem cjelovitih multimedijalnih sustava s jednostavnim, ali inteligentnim upravljanjem u domu ili poslovnom prostoru. To znači da je Bang&Olufsen u mogućnosti ponuditi uslugu projektiranja, savjetovanja, instaliranja i puštanja u rad sustava integracije koji omogućavaju da se jednim daljinskim upravljačem ili smartfonom upravlja audio-video uređajima, ali i grijanjem, rasvjetom, roletama, videonadzorom i slično. Kupci na našem tržištu su vlasnici rezidencijalnih vila ili luksuznih stanova, ekskluzivnih poslovnih prostora, jahti, hotela, ali i moćnih automobila”, ističu iz tvrtke i napominju kako nude i proizvodnu liniju pod nazivom Beoplay koja izbacuje na


Pevec

te zove!

LED TV SONY 43/49XD8077SAEP DVB-T2/C/S2, Ultra HD, Smart TV, Wi-Fi, 4xHDMI, en. klasa: B (43”), A (49”)

SMARTPHONE LENOVO VIBE K5 5” zaslon, octa core, 2 GB RAM, 16 GB memorije, kamere: 13 Mpx + 5 Mpx, DUAL SIM, Android 5.1, zlatna ili siva boja + POKLON powerbank 5000 mAh

1.299

5.899,90 kn 109 cm

5.599

90 kn

5

124 cm: 6.999,90 kn 6.599,90 kn

Skeniraj i saznaj sve o Android TV-u!

godina garancije

5”

SMARTPHONE SAMSUNG J510

2GB

5,2” zaslon, 1.2 GHz quad core CPU, 2 GB RAM, 16 GB memorije, kamere: 13 Mpx + 5 Mpx, 4G, Android 5.1.1, crna ili bijela boja

RAM

1.799,90 kn

1.699

90 kn

TABLET ACER ICONIA 10 B3-A30

NOTEBOOK LENOVO IDEAPAD 100 80QQ013LSC

10,1” zaslon, 1.3 GHz quad core, 1 GB RAM, 16 GB memorije, kamere: 5 Mpx + 2 Mpx, Android 6.0, crna, crvena ili bijela boja

15,6”, Intel Core i3-5005U 2 GHz, Intel HD, 4 GB DDR3, 1 TB HDD, HDMI, Windows 10 Home

1.149

90 kn

3.599,90 kn

3.399

Ponuda vrijedi do 05.01.2017. ili do prodaje zaliha u svim prodajnim centrima Pevec.

127

5,2” 2GB RAM

90 kn

90 kn

pevec

www.pevec.hr


brendovi

tržište izuzetno atraktivne bluetooth zvučnike i slušalice pristupačne cijenom i onima nešto plićeg džepa.

Imidž su izgradili na vrhunskoj kvaliteti ali i na načelu “biti drukčiji”

Omiljeni zvučnik

Među proizvodima koji su najprivlačniji domaćim kupcima, a i inače snažno obilježavaju brend Bang&Olufsen, posebno izdvajaju zvučnik Beolab 90. “Riječ je o apsolutnom svjetskom prvaku u primjeni najnaprednije tehnologije zvuka. Sa svojih 8200 vata snage koju proizvode njegova pojačala, širenjem zvuka u krugu od 360 stupnjeva i masivnošću od 140 kilograma predstavlja vrhunac palete naših zvučnika. Čisto da predočimo koliko je ujednačena kvaliteta svih Bang&Olufsen proizvoda, valja napomenuti da je isti razvojni inženjerski tim iz Danske koji je razvio zvučnik Beolab 90 radio i na najmanjem bluetooth zvučniku BeoPlay A1”, naglašavaju te dodaju kako su veliki naglasak stavili i na razvoj TV uređaja. “Na tržištu se trenutno nalazi najnovija paleta televizora na Android platformi, s dijagonalom ekrana od 104 do 220 cm. Pored nenadmašnog dizajna, ono po čemu su naši televizori tehnološki nedostižni jest svakako unikatni Bang&Olufsen videoprocesor 3.0, 4K rezolucija, kromatska adaptacija kvalitete slike rasvjeti u prostoru, antirefleksni premaz stakla ekrana, audiosustav u TV uređaju koji može slati zvuk i u sve ostale prostorije (multiroom funkcija). Ako ovome dodamo

motorizirana postolja i zidne nosače za podešavanje kuta gledanja slike u prostoru i snagu ugrađenog zvučničkog sustava sa 8 pojačala (8x 60w), a sve upravljano samo jednim daljinskim upravljačem, onda doista možemo govoriti o vrhuncima audiovideo elektronike”, naglašavaju iz kompanije i poručuju da tu nemaju namjeru stati jer je njihova misija i vizija nametanje trendova u branši, a ne samo njihovo praćenje.

Promišljanje sutrašnjice

“Bang&Olufsen je kompanija čiji je stalni izazov promišljanje sutrašnjice. U tom smislu nije čudno da gotovo svake godine

128

kompanija certificira neke od tehnološki revolucionarnih patenata u okviru audiovideo produkcije, kao što ne čudi niti da Bang&Olufsen proizvodi dobivaju najprestižnije svjetske nagrade za dizajn. Osim vlastitih razvojnih procesa, stalno pratimo svjetske trendove u potrošačkoj elektronici. Tako, primjerice, u zadnje vrijeme izuzetno raste interes tržišta za ugradbene zvučnike što će predstavljati i važan segment u našoj proizvodnoj paleti. Jednako tako pratimo trendove boja u uređenjima interijera, kako bi se i naši uređaji svojom paletom boja dugoročno najbolje prilagodili pojedinom interijeru. Međutim, najvažniji proces je na polju integracije gdje Bang&Olufsen želi uspostaviti nove standarde omogućavajući svojim klijentima najugodnije i najjednostavnije upravljanje svim upravljivim funkcijama vlastitog doma”, poručuju iz čelništva tvrtke i napominju kako su svjesni da prepoznatljivost svog brenda duguju načelu “biti drukčiji”. “To prije svega znači da u kvaliteti proizvoda nema kompromisa. Tehnologije kućne zabave svakodnevno se razvijaju i Bang&Olufsen uvijek postavlja najviše kriterije za tehnološka rješenja, vodeći računa o tome da korisnik nema potrebu za čestim promjenama uređaja. Tome doprinosi i svevremenski dizajn naših proizvoda osiguravajući trajnost koja ne podliježe trendovskim potrebama i neprestanoj utrci za novim”, zaključuju iz kompanije.


zdravlje

powered by Amplitrain Medical Fitness Amplitrain centar Green Gold Centar, Radnička cesta 52, 10000 Zagreb (Etaža -1)

T: 099/6611-234 E: info@medical-fitness.hr

www.medical-fitness .hr www.facebook.com/medicalfitnesshr

Novi Amplitrain fitness za zaposlene Koncept amplitreninga je preuzet iz Njemačke, a širi se nezaustavljivo jer se vrlo brzo prepoznaje kao model 21. stoljeća

D

a su zdravlje i aktivan život povezani, znamo svi – u teoriji. No u svakodnevnom životu, zbog pretrpanog rasporeda i balansiranja na relaciji posao - obitelj, prečesto u drugi plan pada briga o sebi. Upravo stoga vam predstavljamo Medical Fitness i metodu vježbanja uz pomoć Amplitraina. “U okolnostima kada fizičko zdravlje nije na zadovoljavajućoj razini, trpi sve: i obitelj i posao, a i sama osoba. Zato mi je drago što smo u Hrvatsku doveli koncept vježbanja koji u samo 20 minuta po vježbanju i dva puta tjedno daje odlične rezultate, kaže Tihomir Šolčić, vlasnik Amplitrain studija i uvoznik Amplitraina za Hrvatsku. Koncept amplitreninga je preuzet iz Njemačke, a širi se nezaustavljivo jer se vrlo brzo prepoznaje kao model 21. stoljeća, ponajviše zahvaljujući konkretnim efektima koje postiže uz minimalno ulaganje slobodnog vremena. “Vježbanje uz Amplitrain učinkovito utječe na rješavanje problema s kralježnicom, zglobove i izgradnju muskulature, a time se uspostavlja i cirkulacija i kvalitetan rad organizma koji je u današnje vrijeme vrlo često osuđen na višesatno sjedenje”, pojašnjava Šolčić koji je i na vlastitom tijelu osjetio sve prednosti Amplitraina. Naime, upravo ga je sportska ozljeda potaknula da pronađe model koji će mu omogućiti što brži i kvalitetniji oporavak. Prepoznao je njemačku kvalitetu i odlučio

dovesti je na hrvatsko tržište. “Trenutno je Amplitrain program dostupan na lokaciji u Green Gold Centru, no planiramo otvoriti još dvije-tri lokacije u Zagrebu. Osim toga, sposobni smo educirati osobe koje žele ući u ovakav posao. Amplitrain je posebno pogodan za hotele

jer sam uređaj ne zauzima puno prostora i nije zahtjevan ni skup za održavanje, a daje kvalitetan dodatni sadržaj koji gosti traže”, naglašava Šolčić. Korisnici usluga Medical Fitnessa u dobi su od 16 do 78 godina, napominje, no najčešće je riječ o osobama u kasnim tridesetima ili četrdesetim godinama. Podjednak je omjer onih koji žele riješiti zdravstvene probleme i onih koji vježbaju da bi se osjećali bolje. “Svjesni smo da su naši korisnici usluga zaposleni i da imaju brojne obaveze, pa cijenimo njihovo vrijeme i dogovorene termine. Osim toga, trudimo se biti cjenovno dostupni svima i to se prepoznaje”, zaključuje Šolčić.

Vježbanje uz Amplitrain vrlo učinkovito utječe na rješavanje problema s kralježnicom, zglobove i izgradnju muskulature, a time se uspostavlja i cirkulacija i kvalitetan rad organizma

129


savjet više Stalna edukacija bit je prodaje

Kako postati bolji

(ne)voditelj prodaje? Vrlo često mnogi znaju reći kako se nerijetko osjećaju kao komad izudaranog željeza između čekića i nakovnja Tekst: Danijel Bićanić, prodajni konzultant i trener, Bićanić consulting

U

preuzmu više odgovornosti i pokažu više proaktivnosti? Svaki put se preznojim pokušavajući odgovoriti na ta važna pitanja, znajući kako nema jednostavnih i brzih odgovora. Ponekad znam priskočiti metodi obrnutog argumentiranja te im nabrojim što mogu napraviti kako bi sigurno postali bolji (ne)voditelj prodaje. Metoda je uspješna jer ih opusti, nasmije, jasno naznači kako mnogo toga rade dobro, a isto tako ih upozori na koji način ne smiju voditi prodaju i ljude. Vjerojatno se na kraju pitate kako je nastala ova lista? Na žalost, promatranjem rada zabrinjavajućeg broja poduzetnika, direktora i voditelja prodaje. Stoga, dobro razmislite leži li možda i u vašem arsenalu voditeljskih tehnika neki od ovdje navedenih načina. Jer, ako se prepoznajete u nečemu od navedenog, budite sigurni kako ste na dobrom putu da i VAS uvrstim u ovu listu…

zadnje vrijeme značajan dio vremena provodim surađujući s menadžerima i voditeljima prodaje ili prodajnih timova kojima je potrebna stručna i moralna podrška. Zadaci s kojima se susreću u svom radu su značajni i izazovni. Vrlo često mnogi od njih znaju reći kako se nerijetko osjećaju kao komad izudaranog željeza između čekića i nakovnja. Je li uprava „čekić“, a djelatnici u prodajnom timu „nakovanj“, manje je bitno. Puno je važniji osjećaj nemoći i frustracije koji ponekad iznenadi i osvoji te vrijedne i ambiciozne ljude. U takvim situacijama znaju mi postaviti pitanja: Kako postati bolji u vođenju prodaje i prodajnog tima? Kako izvući najbolje iz prodajnih djelatnika bez opasnosti od izgaranja? Kako motivirati, stimulirati i nagraditi? Kako korigirati nerad i manjak rezultata? Kako navesti ljude da

Evo zadnje ažurirane liste top načina koja će i Vama pomoći u tome da postanete bolji (ne)voditelj prodaje: Izbjegavajte redovite brifinge i sastanke s timom – ako želite što manje učinkovite i jasne komunikacije s prodajnim timom i unutar tima kao i što više šumova u komunikacijskom kanalu, predlažem vam da brifinge i sastanke s timom Brifing -NE održavate što rjeđe. Oslonite se na neformalno dnevno druženje uz kavu i cigarete iza zgrade uprave ili po skrivenim sobičcima – sve po principu “mi stalno komuniciramo i nama sastančenje ne treba”.

130

Trpajte na svoja leđa što više ja obaveza – izuzetno gu ! mo sam efikasan način da, od ve s članova svog prodajnog tima oblikujete “invalide” koji neće biti u stanju poduzeti niti najmanju aktivnost bez vaše prisutnosti ili odobrenja, jest preuzimanje svih važnijih aktivnosti, zadataka i odgovornosti na sebe – sve po principu “ako ovaj zadatak delegiram nekome iz tima, morat ću milijun puta provjeravati i strahovati da se zadatak neće obaviti na vrijeme ili kvalitetno”.


Ni za živu glavu nemojte definirati jasne prodajne ciljeve – zbunjeni prodavač je najneučinkovitiji prodavač! Ako želite zbunjenog i nemotiviranog prodavača koji nije siguran što mu je činiti, nemojte mu odrediti jasne prodajne ciljeve o čijem će ispunjenju ovisiti i njegov dohodak. Ovo je majstorski način uništavanja bilo kakve proaktivnosti i samoinicijative u prodajnom timu. Muko moja pređi na najboljeg djelatnika - Ovo je razigranija varijanta drugog po redu načina, a koji vam kaže da je potrebno trpati sve obaveze na svoja leđa kako biste oduzeli mogućnost razvoja djelatnika u timu. Dakle, osim što možete trpati sve obaveze samo na svoja leđa, isto tako možete opteretiti i najboljeg prodajnog djelatnika u svom timu svim mogućim i nemogućim zadacima. Zašto ćete to učiniti? Pa zato što znate da je jedino ta osoba u stanju kvalitetno obaviti sve zadatke. Svi ostali u timu jednostavno nisu dorasli bilo kakvom delegiranju zadaća. Ovako ćete uspješno ubiti dvije muhe jednim udarcem: najboljeg djelatnika ćete otjerati uskoro iz tima, a ostali djelatnici koji nisu toliko marljivi biti će nagrađeni s – još više nerada! U donošenju svih odluka ne pitajte za mišljenje djelatnika – Dakle, pod svaku cijenu izbjegavajte zatražiti mišljenje svojih djelatnika kad donosite odluke koje se tiču i njih. Ignorirajte njihove prijedloge i iskustva te ih isključite iz procesa oblikovanja prodajnih strategija i planova. Jednom kad donesete bilo kakvu odluku, obavezno propustite obrazložiti razloge i temelje za takvu odluku i silom je provedite. Ovo će vam zasigurno donijeti rezultate u vašoj namjeri stvaranja što neučinkovitijeg prodajnog tima.

131

Organizirajte najviše jednu stručnu ili prodajnu edukaciju svake druge ili treće godine – svaki profesionalni (ne)voditelj prodaje zna da je manjak redovite stručne i prodajne edukacije siguran put ka uništavanju bilo kakve stručna šanse za ispunjenjem edukacija prodajnih ciljeva i stvaranja kvalitetne svake baze kupaca/klijenata treće godine na čije narudžbe se može računati. Stoga slobodno ignorirajte glasna ili nešto tiša preklinjanja članova svoga prodajnog tima za kvalitetnim i kontinuiranim usavršavanjem. A ako baš morate posustati, organizirajte tu vražju edukaciju onako… reda radi. Redovito gubite živce i pokazujte nesigurnost – Svaki put kad izgubite živce, pokažete nesigurnost ili neke druge znakove otvorene neuroze, možete računati s tim da ćete smanjiti učinkovitost svog prodajnog tima. Naime, ljudi sigurno reagiraju i sami nesigurno kad imaju nesigurnog voditelja. To će se definitivno negativno odraziti na njihov rad. Možete računati s tim da će više razmišljati o stanju unutar tima nego o poslu – a to je ono što definitivno želite kao dobar (ne)voditelj prodaje! Obavezno uvedite netransparentan i nepravedan sustav plaća i nagrađivanja – Šlag na kraju! Motivacijska teorija nam govori kako je moguće od svakog dobrog djelatnika napraviti katastrofalnog djelatnika ako mu osiguramo neodgovarajući dohodak te ako izbjegavamo bilo kakvo nagrađivanje za pokazani trud i rezultate. Još bolje će biti ako obećate nekakvu nagradu djelatniku koji se potrudio ostvariti postavljeni cilj, da biste zatim dano obećanje prekršili. Ukoliko ovo redovito činite, garantiram vam kako ćete postati pravi tata-mata u (ne) vođenju svog prodajnog tima.


privredni vjesnik

pVinternational

Prvi hrvatski poslovno-financijski tjednik

Englesko izdanje poslovnofinancijskog tjednika

FINANCIJSKA INDUSTRIJA 400 najvećih i najuspješnijih poduzetnika

Rang-ljestvice banaka, osiguranja, leasinga i fondova

centar za istraživanja Istraživanje poslovne klime u hrvatskim tvrtkama

Regionalni poslovni klub

Uvijek uz gospodarstvo Privredni vjesnik d.o.o.

A

Kačićeva 9, 10000 Zagreb,


privredni vjesnik

Poslovni tjedni TV magazin

Magazin o poslovnom životnom stilu

POSLOVNA OCEKIVANJA Barometar gospodarstva

Izbor ekonomskog analitičara godine

pv Studio za grafičko oblikovanje i kreativna rješenja

Hrvatska

W

www.privredni.hr

digitalizirana baza svih brojeva PV-a od 1953.

E

redakcija@privredni.hr


zdravlje

za tijelo i duh

Detoksikacija najbolji prijatelj duha i tijela Mnogi liječnici i new age terapeuti danas ljudsko tijelo gledaju kao cjelinu - fizičku, mentalnu, emotivnu i duhovnu - te potpuno zdravim smatraju jedino one osobe kojima sve četiri razine normalno funkcioniraju. Mi ćemo vam pomoći da prepoznate koje su razine kod vas ugrožene i koju vrstu čišćenja treba provesti Tekst: Mary Novosel, aromaterapeutkinja, www.total-natural.hr

P

ravi je trenutak da ulaskom u zimsko doba posvetimo sebi i svojem tijelu pozornost koja je neophodna za upravljanje zdravljem i stvaranje dodatne energije. Svi smo svjesni da proljeće obično donosi entuzijazam i novi nalet energije. No, ponekad se, na naše čuđenje, baš u lijepe i tople dane pojave neki od simptoma poput poznatog proljetnog umora, loše probave, par kilograma viška, začepljenih sinusa, lošeg zadaha, alergija, podočnjaka, menstrualnih tegoba, nesanice ili zbunjenosti. Sve su to ujedno i najčešći pokazatelji da su tijelo i um tijekom zimskog razdoblja nakupili toksine koji su usporili metabolizam baš u razdoblju kada se treba ubrzati. Mnogi liječnici i new age terapeuti danas ljudsko tijelo gledaju kao fizičku, ali i mentalnu, emotivnu i duhovnu cjelinu te potpunim zdravljem smatraju jedino one osobe kojima sve četiri razine normalno funkcioniraju. S obzirom na to da je ljudski organizam stalno u funkciji, izlaže se mnogim naporima i izazovima (stres, cigarete, alkohol, premor), često se zna dogoditi da pojedina razina ili čak sve razine pate, pa im za normalno funkcioniranje hitno treba odmor, čišćenje i obnavljanje. Kako prepoznati koje su razine ugrožene i koju vrstu čišćenja treba provesti? Fizička razina - najčešće ćete osjećati umor, bolove u mišićima, mučit će vas loša probava, alergije, grčevi, napad žučnog kamenca, bolne menstruacije, hunjavice, perut i prištići pa trebate čiš��enje tijela pomoću prehrane bogate zelenim sokovima, voćem i povrćem, ali i nizom dodatnih tretmana poput onih zelenom glinom, čajevima, postom, saunama i sportskim aktivnostima. Emotivna razina - ako vas svako malo preplavljuju emocije koje ne možete kontrolirati poput snažnih provala bijesa, plača, euforije, tuge pa sve do ravnodušnosti, vaša emotivna razina je načeta. Za čišćenje te razine

134


dobro je baviti se sportom, vježbati tehnike opuštanja poput joge ili pilatesa ili jednostavno raditi ono što volite i biti kreativni. Mentalna razina - ako imate osjećaj da raspolažete s previše nepotrebnih informacija i muče vas misli kojih se ne možete osloboditi, imate čudne i nemirne snove, brinete nepotrebno i često se panično stresete jer vam se čini da nešto niste dobro napravili i neprekidno se preispitujete, vjerojatno ste previše opteretili svoju mentalnu razinu koja se najlakše čisti s dovoljno sna, uz čitanje opuštajućeg štiva, ali i tehnikama opuštanja i boravkom u prirodi. Duhovna razina - depresija, letargija, osjećaj bespomoćnosti i izostanka podrške, veliko nepovjerenje u ljude i život te izbjegavanje bilo kakvog izazova u životu najčešći su simptomi poremećaja na tzv. duhovnom tijelu koje se najbolje čisti meditacijom, molitvom i vjerom te druženjem i dijeljenjem spoznaja s osobama sličnih interesa.

Iz prirodne ljekarne Biljke koje najbolje čiste tijelo su: sikavica (čisti jetru), čičkov korijen (čisti krv), štavelj (poboljšava apsorpciju hranjivih tvari), đumbir (zagrijava te poboljšava probavu i cirkulaciju), maslačak (čisti kožu), red root (stimulira rad limfe). Za eliminaciju toksina najbolje su: kora glatkog brijesta, blaženi čkalj, potočarka, čičkov korijen. Biljke koje nadopunjavaju tijelo hranjivim tvarima su crvena djetelina, potočarka, kora glatkog brijesta, ovčja kiselica, turska rabarbara.

135


zdravlje Detoks fizičke razine

Bez obzira koje čišćenje odabrali, imajte na umu da su sve četiri razine povezane i da djelovanjem na jednu od njih najčešće mijenjate i ostale. Ako još niste pronašli svoj put čišćenja duhovne razine ili niste spremni pozabaviti se (zasad) emotivnom razinom, imajte na umu da ćete se bolje osjećati i ako krenete od samog tijela koje će svojom vitalnošću ipak pokrenuti vaš emotivni, mentalni i duhovni život. Iako se, barem kada govorimo o fizičkoj detoksikaciji, kao jedna od najdjelotvornijih metoda spominje post, mnogi smatraju da je taj oblik prilično nepraktičan za moderne ljude pa više preferiraju detoksikaciju glinom ili čajevima. Glina djeluje iznutra i izvana. Stari ljudi kažu da je glina “zemlja koja se jede odnosno pije” jer upija, drenira i eliminira nečistoće iz organizma, krvi i limfe. Toliko očisti organizam da se izgubi i neugodan miris znoja te ostalih tjelesnih izlučevina. Pojačava obrambeni mehanizam organizma i bori se protiv bolesti koje su nastale kao posljedica slabog imuniteta. Poboljšava crijevnu floru, dobra je protiv žgaravice jer veže na sebe višak

kiseline, kao i toksine pa se zbog toga može piti kao dobro prirodno sredstvo protiv trovanja. Biljni se čajevi odavno koriste kao lijek, imunostimulator i pročiščavač organizma. Ne zahtijevaju izgladnjivanje ili neke druge metode (osim same pripreme) pa je čišćenje biljnim čajevima, moglo bi se reći, jedna od najpoznatijih i većini najdražih tehnika stimuliranja tijela. Toplina tog popularnog napitka zagrijava i pruža ugodu, aromatične biljke i mirisi opuštaju i blagotvorno djeluju na probavu, a ritual pijenja automatski liječi depresiju i potiče pozitivne misli. Tehnika pripreme je vrlo jednostavna: jedna velika žlica suhe biljke prelije se s tri decilitra vrele vode, poklopi i stavi da odstoji pet minuta. Zatim se ocijedi, zasladi prema želji i polagano pije. Jednom upotrijebljena biljka više se ne koristi jer svoja najbolja svojstva daje samo u prvom “kuhanju”.

Mentalna i emotivna detoksikacija

Neke od najpoznatijih tehnika mentalne i emotivne detoksikacije povezane su uz metode izbacivanja štetnih tvari kao što su kretanje, masaža, disanje, kupke i saune. No svakako treba spomenuti i ostale djelotvorne tehnike.

136


Tretman pijenja gline Tretman pijenja gline traje tri tjedna, a nakon toga se napravi pauza od tjedan dana pa se tretman ponovi. Kure radite dva do četiri puta godišnje, najbolje u vrijeme promjena godišnjih doba. Glina se ne priprema u metalnim posudama niti s metalnim priborom. Jednom iskorištena glina više se ne koristi. Mjere: jedna žličica gline u dva decilitra prokuhane ili mineralne vode. Prvi tjedan - uvečer zamutite glinu i vodu te pustite mješavinu da odstoji preko noći. Drugo jutro na tašte popijte vodu (talog na dnu čaše ne dirati). Drugi tjedan - promiješajte ujutro glinu i vodu, pustite da malo odstoji i zatim popijte mutnu tekućinu (na prazan želudac). Treći tjedan - glinu i vodu promiješajte i odmah sve popijte.

Među njima su i vježbe opuštanja. One prvenstveno donose olakšanje napetim mišićima i smiruju nagomilane misli. Vježba se preporuča prije spavanja: prigušite svjetlo, stišajte zvukove na najmanju moguću mjeru, isključite telefone i lezite udobno na pod ili tvrdi krevet. Duboko udahnite i izdahnite par puta. Zatim, snažno stisnite mišiće jedne noge, držite par sekundi napetost i zatim se na par sekundi potpuno opustite. Ponovite to i s drugom nogom. Potom stisnite snažno mišiće istovremeno na obje noge, držite stisak par sekundi, opustite noge i duboko dišite. Uživajte u opuštenosti. Sada isti postupak ponovite s mišićima jedne pa druge ruke, pa zajedno, te s trbuhom i mišićima glave i lica. Nakon što ste tako “prošetali” cijelim tijelom, dišite polako i promatrajte kako energija struji vašim tijelom. Opustite se potpuno zamišljajući da lebdite na mekom tepihu kroz zrak.

Duhovna detoksikacija

Duhovnost je vrlo osjetljiva razina koja se ne može liječiti i čistiti postom ili sportom nego bi kroz uvide ili spoznaje trebalo uvidjeti svoje istinske potrebe, one koje duša traži. Ponekad je to oprost, pomirenje ili opredjeljenje za koje godinama nismo imali snage. Put do spoznaje najčešće su tehnike opuštanja i meditacije. Mnogo je načina meditiranja, pojavljuju se u svim duhovnim praksama ili religijama, ali ne moraju biti s njima direktno povezani. Iako mnogi tvrde da je meditaciju najbolje provoditi uz stručno vodstvo i u većoj grupi, danas se vođene meditacije mogu, u obliku CD-a, kupiti u svim bolje opremljenim centrima i knjižarama te ih možete provoditi i sami u kućnoj varijanti. Jedna od takvih meditacija jest i meditacija svjesnosti: temelji se na drevnoj budističkoj praksi “vipassana” (uvid) i pomaže u postizanju višeg stanja svijesti. Počinje tako da se udobno smjestite i usredotočite na disanje, na rubove nosnica dok zrak ulazi i izlazi. Zatim pažnja prelazi na misli koje jure poput automobila na autoputu, prolaze i dolaze. Cilj je barem 20 minuta promatrati sve što se događa u tijelu ili umu bez osude i pustiti da misli prolaze. To je najlakši put da u miru vidimo tok misli, emocije, fizičke manifestacije, ali i poruke koje dolaze iz naše dubine - iz duše.

137


zdravlje

Kako izbjeći

blagdansko debljanje? Boris Močinić, savjetnik za mršavljenje, Studio za njegu tijela Močinić, www.mocinic.hr

Ako jedete samo 500 kalorija više nego obično i uz to zbog smanjenih aktivnosti potrošite samo 200 kalorija dnevno manje, dobivat ćete pola kilograma masnog tkiva svakih pet dana

K

raj godine je vrijeme kada se puno više jede. Zbog hladnog vremena i kratkog dana skloni smo smanjiti vanjske aktivnosti, a to je drugi čimbenik zašto lako dolazi do neželjenih kilograma. Ako jedete samo 500 kalorija više nego obično i uz to zbog smanjenih aktivnosti potrošite samo 200 kalorija dnevno manje, dobivat ćete pola kilograma masnog tkiva svakih pet dana zbog promijenjenog načina života. Najveći problem s blagdanskim debljanjem je to što većina tako dobivenih kilograma nikada ne bude eliminirana pa je blagdansko debljanje jedan od glavnih uzročnika problema pretilosti kod odraslih. Najvažniji uvjet za izbjegavanje dobivanja na težini je kontrola količine konzumiranih namirnica: nije potrebno lišavati se delicija, ali ih trebamo konzumirati umjereno. Danas vas želimo savjetovati kako uživati u blagdanskim delicijama a da pri tome ne ostanu posljedice.

GLADOVANJE PRIJE OBILNOG OBROKA

Apstinirati od hrane prije većeg obroka je najsigurniji način da pojedete previše i polučite posve suprotan efekt od željenog. Mnogo se je lakše kontrolirati dok niste jako ogladnjeli, pa stoga ako vas očekuje velika večera, priuštite si lagani ručak, ali ga nemojte preskočiti.

PRIPRAVITE LAGANIJE VARIJANTE

Postoji puno recepata koje možete modificirati u zdraviju varijantu i da pri tome okus

Nije potrebno lišavati se delicija, ali ih trebamo konzumirati umjereno

ostane dobar, a bitno se smanji energetska vrijednost jela. Najjednostavnije je smanjiti količinu šećera i masti upotrebljavajući zamjene ili light varijante. Reducirajte količine ulja i maslaca gdje god je moguće, umjesto punomasnih jogurta i vrhnja koristite manje masne proizvode, a kod priprave peradi uklonite kožicu.

OPUSTITE SE

Puno lakše ćete se zasititi manjom količinom hrane ako jedete mirno i polako uživajući u svakom zalogaju.

ŠVEDSKI STOL

Ako je jelo servirano na švedskom stolu, odredite si samo jedan ili maksimalno dva posjeta buffetu. Tanjur počnite prvo puniti jednostavnijim namirnicama kao što su svježe povrće i voće, tako da za one problematične ostane manje mjesta.

PIĆA

Samo voda ili nezaslađeni biljni čaj neutralno djeluju na ukupan energatski unos. Sva ostala pića imaju energetsku vrijednost koja nije zanemariva. Posebno je problematična veća konzumacija alkohola jer on dodatno pojačava apetit.

BUDITE IZBIRLJIVI S DESERTOM

Ako je ponuđen šaroliki izbor deserta, umjesto isprobavanja svega po malo, izaberite ono što najviše volite jer ćete tako pojesti manje, a više uživati.

DOBITNA KOMBINACIJA

Normalno je u blagdansko vrijeme pojesti malo više jer su to takvi dani i običaji, a i obiteljska okupljanja su skoro uvijek vezana uz hranu i piće. Ako želite neutralizirati povećani energetski unos, jedini način je povećati razinu aktivnosti pa je naš prijedlog zajednička obiteljska prijepodnevna i večernja šetnja. I posljednja preporuka, ali ne i najmanje važna: ako ste jedan dan izgubili kontrolu i previše popili i pojeli, sutradan se vratite uobičajenoj rutini.

138


Po svjetlu se dom poznaje! Izaberite pravo svjetlo uz Philips LED! Natočite gorivo ili kupite bilo koji proizvod ili uslugu, sakupljajte naljepnice i ostvarite do 50%* popusta na Philips LED rasvjetu. Naljepnice se mogu sakupljati i iskoristiti od 10. listopada 2016. do 15. siječnja 2017., odnosno do isteka zaliha. *U usporedbi s redovnim maloprodajnim cijenama u maloprodajnoj mreži.



Business&Lifestyle - prosinac 2016.