KRHKI KIRCHNER
Ernst Ludwig Kirchner
Gdje je ljepota? Tamo gdje čitavom voljom moram htjeti; gdje bih i propao, jedino da slika ne bi ostala samo slika.36
Kada kažemo krhki Kirchner, kanimo sažeti usud velikog njemačkog slikara koji je dao nemjerljiv prilog razdoblju ekspresionizma i afirmaciji umjetničke intuicije u razdoblju sulude prevlasti nacizma tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Vraćamo se nakratko osobi koja je svoj pedesetak godina dug život otisnula u bogatu produkciju koja danas predstavlja svjedočenje pobune, bola i napretka, u vremenu kada je europski duh doživljavao jedan od svojih najmračnijih poraza. U konfliktu napretka i nazatka kadikad su se u povijesti rađale uvjerljive slike, koje smo dužni ne zaboraviti. Zalutamo li kojim slučajem na mondena skijališta što su smještena po švicarskim padinama Retijskih Alpa, pa svratimo u Davos, grad u kantonu Graubuenden, opasan gustim četinarskim šumama, naći ćemo među zavodljivim prirodnim ljepotama i skupim predmetima otmjenih izloga Muzej Ernesta Ludwiga Kirchnera. Tako je Davos, smješten na privlačnom istoku Švicarske, ujedinio bisere prirodnih ljepota, tradicionalnu švicarsku marljivost, uspješne turističke rezultate, slasne sireve i čokolade i brigu o kulturnoj baštini. Zbog neobično dobrih klimatskih uvjeta tijekom čitave godine, grad se proslavio kao renomirano lječilište za tuberkulozne bolesnike. Kirchner je bio jedan među mnogima kojeg je u Davos dovela teška bolesti. Rođen je u njemačkom Aschaffenburgu, 6. svibnja 1880. godine. Studirao je arhitekturu u Dresdenu gdje je upoznao Ericha Heckela, Karla Schmidt-Ruttluffa i Fritza Bleyla, također polaznike Arhitektonskog odsjeka tamošnje Više tehničke škole. Udružili su se 1905. godine u umjetničku grupu Die Brucke (most), možda i ne sluteći da će njemačkoj tradiciji podariti pečat koji je francuskoj istovremeno dao fovizam. S vremenom grupi se pridružuju Emil Nolde i Cuno Amiet, Max Herman Pechstein, Akseli Gallen-Kallela i Otto Muller. Vanjski suradnik sa snažnim uplivom na grupu ostao je Kees (Cornelis) van Dongen. Grupa je priređivala od 1905. do 1910. izložbe u Dresdenu, a 1912. u Berlinu, Chemnitzu i Hamburgu. Priređivali su ih u skladu sa svojim revolucionarnim i nestandardnim nazorima na život, kao i mnoge putujuće (nomadske) izložbe. 36 Nietzsche, F. (1980). Tako je govorio Zaratustra. Zagreb: Mladost. pp. 113
43