Page 1

BalkanDownload


BalkanDownload

Jojo Moyes

Nakon TEBE S engleskog prevela Mihaela Velina


BalkanDownload

Za moju baku, Betty McKee


BalkanDownload

Prvo poglavlje Krupni muškarac pri dnu šanka znoji se. Glavu je pognuo nisko nad čašu s dvostrukim viskijem, ali svakih nekoliko minuta podiže pogled prema vratima iza sebe. Tanak sloj znoja sjaji se pod LED svjetlima. Ispusti dugačak, drhtav dah prerušen u uzdah pa se opet okrene prema svome piću. “Hej. Oprostite?” Podignem pogled s čaša koje laštim. “Mogu li dobiti još jedno isto?” Zelini mu reći da to nije dobra zamisao, da neće pomoći, a možda čak i bude ona kap koja će preliti čašu. Ali tip je punoljetan, još je četvrt sata ostalo do zatvaranja, a prema pravilima tvrtke nema razloga da mu odbijem poslužiti piće, pa mu priđem, podignem čašu i provjerim je li dovoljno čista. On klimne prema boci. “Dupli”, kaže i povuče mesnatim dlanom preko vlažna lica. “Sedam funti i dvadeset penija, molim.” Utorak je navečer, četvrt do jedanaest, i aerodromski ‘irski’ pub Četverolisna djetelina - irski koliko i Mahatma Gandhi - polako se stišava. Zatvara se deset minuta nakon uzlijetanja posljednjeg zrakoplova; trenutačno smo ovdje samo ja, napet momak s prijenosnim računalom, uskokodakane žene za stolom broj dva i muškarac nad dvostrukim viskijem, koji čeka SC107 za Stockholm ili DB224 za München, a ovaj drugi kasni četrdeset minuta. U smjeni sam od podneva jer Carly boli želudac pa je otišla kući. Nije mi problem. Nikad mi nije problem ostati dulje. Tiho pjevušeći uz Keltske frule Smaragdnog otoka, CD III, priđem stolu i pokupim prazne čaše ispred dviju žena zadubljenih u snimku na mobitelu. Smiju se smijehom pripitih. “Moja unučica. Stara pet dana”, kaže plavuša dok se naginjem preko stola po njezinu čašu. “Divna je.” Smiješim se. Sve mi bebe izgledaju kao peciva s grožđicama. “Živi u Švedskoj. Nikad nisam bila tamo. Ali moram otići vidjeti svoje


BalkanDownload

prvo unuče, ne?” “Pijemo njoj u zdravlje.” Opet prasnu u smijeh. “Hoćete nazdraviti s nama? No, predahnite na pet minuta. Ionako nećemo stići dovršiti bocu.” “Ajoj! Evo, zovu nas. Hajde, Dor.” Potaknute porukom na zaslonu brzo prikupljaju svoje stvari i možda samo ja zamjećujem laganu nestabilnost na nogama dok kreću prema sigurnosnoj provjeri. Spustim njihove čaše na šank i pogledom tražim što još treba oprati. “Znači, nikad ne dođete u napast?” Sitnija od njih dviju vratila se po šal. “Oprostite?” “Da na kraju smjene samo nastavite ravno i uskočite u prvi avion. Ja bih.” Opet se nasmije. “Svaki božji dan.” Nasmiješim se profesionalno bezličnim osmijehom koji može značiti bilo što pa se okrenem natrag prema šanku. Oko mene aerodromske se trgovine zatvaraju, metalne rešetke štropoću spuštajući se ispred preskupih torbica i čokolada Toblerone, darova koji se kupuju u zadnji čas. Znakovi se treperavo gase na izlazima tri, pet i jedanaest; posljednji današnji putnici vinuli su se u noćno nebo, s kojega namiguju signalna svjetla zrakoplova. Kongoška čistačica Violet gura kolica prema meni lagano se ljuljajući u hodu, a gumeni joj potplati škripe po sjajnom mramoleumu. “Večer, draga.” “Večer, Violet.” “Ne bi trebala biti ovdje tako kasno, dušo. Trebala bi biti doma sa svojim najdražima.” Svake večeri kaže mi isto. “Neću još dugo.” I ja svake večeri dajem isti taj odgovor. Zadovoljna, klimne pa nastavi svojim putom. Napeti Prijenosnik i Znojni Viski već su otišli. Završim sa slaganjem čaša i napravim obračun dvaput provjeravajući odgovara li iznos onomu u kasi. Zapišem sve u knjigu, provjerim crpke, zabilježim što sve treba naručiti. Tek


BalkanDownload

tad zamijetim da je kaput krupnoga znojavca još prebačen preko barskog stolca. Priđem mu i pogledam gore u zaslon. Let za München tek ukrcava, stigla bih mu odnijeti kaput kad bih htjela. Pogledam još jednom pa polako krenem prema muškom WC-u. “Halo? Ima li koga unutra?” Začuje se jedva istisnut glas s blagim prizvukom histerije. Gurnem vrata. Znojni Viski sagnut je nisko nad umivaonicima, pljuska lice hladnom vodom. Blijed je kao kreda. “Jesu li prozvali moj let?” “Upravo sad. Vjerojatno imate još nekoliko minuta.” Okrenem se da ću poći, ali nešto me zaustavi. Čovjek zuri u mene, a oči su mu dvije napete lokvice tjeskobe. “Ne mogu ja to.” Dohvati papirnati ručnik i potapka njime po licu. “Ne mogu se ukrcati u avion.” Čekam. “Trebao bih odletjeti na sastanak s novim šefom, a ne mogu. Nisam mu imao hrabrosti reći da se bojim letenja.” Vrti glavom. “Ne da se bojim, nego me sama pomisao na to užasava.” Pustim da se vrata zatvore za mnom. “Kakav vam je taj novi posao?” On trepne. “Uh... autodijelovi. Ja sam novi viši područni voditelj, zagrada Odjel rezervnih dijelova zatvori zagradu, za Hunt Motors.” “Zvuči kao važan posao”, kažem. “Imate... zagradu... u nazivu.” “Već dugo radim.” Proguta s mukom. “I baš zato ne želim umrijeti u plamenoj kugli. Stvarno ne želim umrijeti u letećoj buktinji.” U iskušenju sam da istaknem kako to zapravo ne bi bila leteća buktinja, nego plamena kugla u brzu padu, ali čini mi se da to baš i ne bi bilo od pomoći. Opet si isplahne lice hladnom vodom, a ja mu pružim papirnati ručnik. “Hvala.” Drhtavo izdahne i uspravi se pokušavajući se pribrati. “Kladim se da nikad prije niste vidjeli odrasla čovjeka koji se ponaša kao idiot, ha?”


BalkanDownload

“Otprilike četiri puta na dan.” Sitne mu se oči rašire. “Otprilike četiri puta na dan moram ispecati nekoga iz muškog WC-a. Obično zbog straha od letenja.” Trepne gledajući me. “Ali, znate, kao što svima kažem, dosad se nije srušio nijedan avion koji je poletio s ovog aerodroma.” Vrat u ovratniku košulje naglo mu se trzne prema natrag. “Stvarno?” “Nijedan.” “Nije bilo... čak ni kakve male nesreće na pisti?” Slegnem ramenima. “Zapravo je ovdje prilično dosadno. Ljudi odlete, odu kamo već trebaju, vrate se nekoliko dana poslije.” Naslonim se na vrata da ostanu otvorena. Navečer toaleti ne mirišu bajno. “Uostalom, mislim da ima mnogo gorih stvari koje se čovjeku mogu dogoditi.” “Pa... Pretpostavljam da ima.” Razmisli o tome pa me postrance pogleda. “Četiri na dan, ha?” “Ponekad i više. Oprostite, ali sad se zaista moram vratiti do šanka. Nije dobro da me prečesto vide kako izlazim iz muškog WC-a.” On se nasmiješi i na trenutak vidim kakav bi mogao biti u drugim situacijama. Prirodno gorljiv čovjek. Vedar. Muškarac na vrhuncu karijere u poslu proizvodnje rezervnih automobilskih dijelova. “Čini mi se da čujem objavu za vaš let.” “Mislite da ću biti dobro?” “Bit ćete dobro. To je vrlo sigurna zrakoplovna kompanija. A cijela će stvar trajati samo dva sata. Gledajte, SK491 sletio je prije pet minuta. Kad budete išli prema svom izlazu, vidjet ćete stjuarde i stjuardese na putu kućama. Vidjet ćete da veselo razgovaraju i smiju se. Njima je letenje otprilike kao vama vožnja busom. Neki od njih lete tri, četiri puta na dan. A nisu glupi. Da nije sigurno, ne bi to radili, zar ne?” “Kao vožnja busom”, ponovi on.


BalkanDownload

“Ali vjerojatno mnogo sigurnije.” “Pa, to je istina.” Podigne obrve. “Na cesti je mnogo budala.” Klimnem. On poravna kravatu. “A to je stvarno velik posao.” “Šteta bi bilo da ga propustite zbog takve sitnice. Čim se priviknete na to da ste u zraku, bit ćete dobro.” “Možda i hoću. Hvala vam...” “Louisa”, kažem. “Hvala vam, Louisa. Vrlo ste ljubazni.” Upitno me pogleda. “Pretpostavljam... ovaj... da ne biste nekom prilikom otišli sa mnom na piće?” “Mislim da čujem posljednji poziv za vaš let, gospodine”, kažem i širom otvorim vrata da može izići. On klimne da prikrije nelagodu pa stane naglašeno prepipavati džepove. “Da. Svakako. Pa... idem onda.” “Uživajte u onim zagradama.” Dvije minute nakon njegova odlaska otkrijem da je povratio po cijelom odjeljku broj tri. Kući stignem u 1.15 i dočeka me stan utonuo u tišinu. Presvučeni se u donji dio pidžame i majicu s kapuljačom pa otvorim hladnjak, izvadim bocu bijeloga i natočim si čašu. Usta mi se stisnu koliko je kiselo. Pogledam etiketu i shvatim da sam bocu vjerojatno otvorila sinoć i zaboravila je začepiti, ali zaključim da ne valja previše razmišljati o takvim stvarima. Spustim se u naslonjač s vinom u ruci. Na dasci iznad kamina stoje dvije čestitke. Jednom mi roditelji čestitaju rođendan. Majčino “sve najbolje” boli kao ubod nožem. Drugu je poslala sestra, zajedno s prijedlogom da ona i Thom dođu za vikend. Ta je druga od prije šest mjeseci. Dvije poruke na mobitelu, jedna od zubara. Druga ne.


BalkanDownload

Bok, Louisa. Ovdje Jared. Upoznali smo se u Prljavoj patki. Pa, dobro smo se... zabavili [nelagodan, prigušen smijeh]. Bilo je... znaš... uživao sam. Pomislio sam da bismo to možda mogli ponoviti? Imaš moj broj... Ispraznivši bocu, pomislim da bih mogla kupiti još jednu, ali ne ide mi se opet van. Ne želim da se Samir iz non-stop dućana opet našali na račun beskrajna niza boca Pinot Grigija. Ni s kim ne želim razgovarati. Odjednom sam umorna do kostiju, ali to je ona zujava iscrpljenost koja mi govori da neću moći spavati čak ni ako odem u krevet. Nakratko se prisjetim Jareda i pomislim da je imao nokte neobična oblika. Smetaju li mi neobični nokti? Zurim u gole zidove u dnevnoj sobi i iznenada shvatim da mi treba zraka. Zaista mi treba zraka. Otvorim prozor u hodniku i nesigurnim se nogama popnem požarnim stubama do krova. Kad sam prije devet mjeseci prvi put bila ovdje gore, tip iz agencije za promet nekretninama pokazivao mi je kako je prošli stanar na krovu uredio malen vrt, postavio nekoliko metalnih posuda za biljke, čak i klupicu. “Naravno, nije službeno vaš,” rekao je, “ali jedino vi imate izravan pristup vrtu iz svog stana. Mislim da je baš lijep. Mogli biste ovdje održavati zabave.” Gledala sam ga tupo, pitajući se izgledam li kao osoba koja priređuje zabave. Biljke su već odavno uvenule i osušile se. Očito nisam osoba koja se zna brinuti o nečemu. Sad stojim na krovu i gledam dolje u londonsku tamu i svjetla koja mi iz nje namiguju. Oko mene živi, diše, jede, svađa se milijun ljudi. Milijun života potpuno odvojenih od moga. Neobična je to vrsta mira. Ulična rasvjeta svjetluca, a kroz filtar noćnoga zraka do mene dopiru zvukovi grada, motori automobila, zalupljena vrata. Nekoliko kilometara južnije udaljen potmuo zvuk policijskog helikoptera čiji svjetlosni snop reže tamu u potrazi za nekim odbjeglim nitkovom u obližnjem parku. Negdje u daljini sirena. Uvijek sirena. “Neće vam trebati dugo da se počnete osjećati kao kod kuće”, rekao je tip iz agencije. Zamalo sam se nasmijala. Grad mi je jednako stran kao što je uvijek bio. Doduše, ovih to dana vrijedi i za sva druga mjesta.


BalkanDownload

Nakratko oklijevam pa zakoračim na parapet raširenih ruku, kao pripit hodač po žici. Nogu pred nogu, odmičem niz beton, a povjetarac mi diže dlačice na raširenim rukama. Kad sam se doselila ovamo, kad me sve to najjače zdrmalo, ponekad bih samu sebe izazivala da se usudim hodati od jednog do drugog kraja bloka zgrada. Došavši do drugoga kraja, nasmijala bih se u noć. Vidiš? Ovdje sam - živim - na samome rubu. Radim što si mi rekao! Nekako mi je to postalo tajna navika: ja, obrisi grada, utjeha mraka, anonimnost i spoznaja da ovdje gore nitko ne zna tko sam. Podignem glavu, osjećam noćni povjetarac, čujem smijeh odozdo, prigušen zvuk razbijanja boce, promet koji vijuga prema gradu i beskrajnu rijeku crvenih stražnjih svjetala, kao automobilski krvotok. Samo su sati između tri i pet ujutro relativno spokojni i mirni: pijanci su pozaspali, kuhari u restoranima svukli su kute i pregače, pubovi zabarikadirali vrata. Tišinu tih sati samo povremeno prekinu noćni kamioni, otvaranje židovske pekarnice malo niže u ulici, meki udarci snopova novina isporučenih pred trgovine. Poznajem i te najsuptilnije pokrete grada jer više ne spavam. Negdje dolje ispod mene u Bijelom konju i nakon zatvaranja piju odabrani gosti - hipsteri i stanovnici East-Enda, neki se par svađa na ulici, a u glavnoj gradskoj bolnici krpaju i sastavljaju bolesne i ozlijeđene, i one koji su nekako ipak uspjeli pregurati dan. Ovdje gore postoji samo zrak, mrak, a negdje iznad i FedExov teretni let s Heathrowa za Beijing i bezbroj putnika poput gospodina Škotskog Viskija na putu na neko novo mjesto. “Osamnaest mjeseci. Punih osamnaest mjeseci. Kad će napokon biti dovoljno?” kažem u mrak. I evo ga - osjećam kako u meni opet vri i kipi taj neočekivani bijes. Napravim još dva koraka pogledavajući u stopala. “Jer ovo nije život. Ovo nije ništa.” Dva koraka. Još dva. Večeras idem samo do ugla. “Nisi mi dao vražji novi život, zar ne? Zapravo nisi. Samo si razbio moj stari život. Smrskao ga u komadiće. Što da učinim s tim što je ostalo? Kad ću napokon osjećati...” Raširim ruke osjećajući hladan noćni zrak na koži i shvatim da opet plačem.


BalkanDownload

“Jebi se, Wille”, šapnem. “Jebi se jer si me ostavio.” Bol se u meni nadima i valja kao iznenadna plima, snažna, preplavljujuća. I baš kad osjetim da polako tonem u nju, iz sjene začujem glas: “Mislim da ne bi smjela stajati tu gore.” Napola se okrenem i nakratko ugledam sitno, blijedo lice na požarnim stubama i široko otvorene tamne oči. U šoku stopalo mi se posklizne na parapetu i težina mi je iznenada na krivoj strani. Srce mi potone, trenutak prije nego što i tijelo krene u istom smjeru. A zatim, kao u noćnoj mori, više nemam težinu u bezdanu noćnoga zraka, noge mi lamataju iznad glave i začujem krik koji bi mogao biti moj... Krc A onda se sve zacrni.


BalkanDownload

Drugo poglavlje “Kako se zovete, dušo?” Medicinski okovratnik oko vrata. Ruka koja mi nježno, brzo opipava glavu. Živa sam. Što je prilično iznenađujuće. “Tako je. Otvorite oči. Pogledajte me. Gledajte u mene. Možete li mi reći kako se zovete?” Želim govoriti, otvoriti usta, ali glas mi iziđe prigušen i besmislen. Mislim da sam si zagrizla jezik. U ustima mi je krv - topla je, metalna okusa. Ne mogu se pomaknuti. “Stavit ćemo vas na tvrda nosila, dobro? Možda će vam nakratko biti neudobno, ali dat ću vam malo morfija da vam olakša bol.” Muškarčev je glas smiren, ravan, kao da je najnormalnija stvar na svijetu ležati polomljen na betonu i zuriti u mračno nebo. Najradije bih se nasmijala. Želim mu reći kako je smiješno da sam ovdje. Ali čini se da ništa ne radi kako bi trebalo. Muškarčevo mi lice nestane iz vida. Nada mnom se sad nadvija žena u neonskoj jakni, tamne kovrčave kose vezane u rep i brzo mi tankom svjetiljkom svijetli u oči gledajući me s jednakim ravnodušnim zanimanjem kao da sam kakav uzorak, a ne osoba. “Treba li joj ambu-vrećica?” Želim govoriti, ali pozornost mi odvlači bol u nogama. Isuse, kažem, ali nisam sigurna je li naglas. “Višestruki prijelomi. Zjenice normalnih reakcija. Tlak devedeset sa šezdeset. Ima sreće što je pala na nadstrešnicu. Koji su izgledi da ćeš pasti na ležaljku, ha? Doduše, ne sviđa mi se ovaj podljev.” Hladan zrak na trbuhu, lak dodir toplih prstiju. “Unutarnje krvarenje?” “Trebamo li još jednu ekipu?”


BalkanDownload

“Molim vas da se udaljite, gospodine. Odmaknite se, dobro?” Glas nekog drugog muškarca: “Izišao sam popušiti jednu, a ona mi je tresnula na prokleti balkon. Čovječe, skoro je pala na mene.” “Pa, eto - danas očito imate sreće. Jer ipak nije pala na vas.” “Nikad se dosad nisam tako šokirao. Ne očekuješ da s neba padaju ljudi. Pogledajte moj stolac. Iz Conrati Shopa, stajao me osamsto funti... Mislite li da bih mogao tražiti nadoknadu štete?” Kratka tišina. “Možete što god želite, gospodine. Mogli biste joj usput naplatiti i čišćenje krvi s balkona. Kako vam se to čini?” Pogled prvog muškarca poleti prema kolegici. Vrijeme klizi, ljuljam se s njim. Pala sam s krova? Lice mi je hladno i shvatim, kao iz daljine, da se počinjem tresti. “Same, upada u stanje šoka.” Negdje dolje otvore se klizna vrata kombija. Zatim se nosila ispod mene pomaknu i nakratko - bol bol bol - sve se zacrni. Sirena i plavo svjetlo koje se vrti. U Londonu se uvijek negdje čuje sirena. Krećemo se. Neon klizi po unutrašnjosti kola hitne pomoći štucavo i ponavljajući se, osvjetljavajući neočekivano krcatu unutrašnjost i muškarca u zelenoj odori, koji tipka nešto u mobitel pa se okrene i namjesti protok na vrećici za infuziju iznad moje glave. Bolje sad slabiji - morfij? - ali sa svjesnošću dolazi sve jači užas. U meni se polako napuhava divovski zračni jastuk nepokolebljivo zaklanjajući sve drugo. O, ne. O, ne. “Oprostite?” Muškarac koji se rukom drži za stražnji dio vozila čuje me tek iz drugog pokušaja. Okrene se prema mom licu. Miriše na limune i promakao mu je jedan dio kad se brijao. “Jeste li dobro?” “Jeam i...” Čovjek se prigne. “Oprostite. Teško vas čujem preko sirene. Uskoro ćemo biti u bolnici.” Položi ruku na moju. Suha je i topla i utješna. Iznenada me


BalkanDownload

obuzme panika: što ako je makne? “Držite se. Koliko još, Donna?” Ne mogu izgovoriti riječi. Kao da mi jezik ispunjava cijela usta. Misli su mi zamagljene, zbrkane. Jesam li pomaknula ruke kad su me podigli? Podigla sam desnu ruku, jesam, zar ne? “Jea mi araliliana?” “Paralizirana?” Čovjek oklijeva, gleda me u oči, a zatim mi pogleda dolje na noge. “Možete li promrdati nožne prste?” Pokušavam se sjetiti kako pomaknuti stopala. Čini se da mi treba malo više usredotočenosti nego prije. Čovjek ispruži ruku i lagano mi dotakne nožni palac, kao da me želi podsjetiti gdje su mi nožni prsti. “Pokušajte opet. Eto.” Niz obje me noge prostrijeli bol. Soptanje, moguće i jecaj. Moj. “Dobro ste. Bolje dobar znak. Ne mogu biti siguran, ali mislim da nema ozljede kralježnice. Sredili ste si kuk i još nekoliko stvarčica.” Gleda me u oči. Blagim pogledom. Čini se da shvaća koliko mi sad treba utjeha. Osjećam njegovu ruku na svojoj. Nikad mi dosad nije više trebao ljudski dodir. “Zaista. Prilično sam siguran da niste paralizirani.” “O, lala Vogu.” Čujem svoj glas kao iz daljine. Oči mi se pune suzama. “Neojte ve ustiti, olivas”, šapnem. Primakne se još bliže mom licu. “Neću vas pustiti.” Želim nešto reći, ali njegovo se lice zamuti i opet potonem. Poslije mi kažu da sam pala s dva kata od pet, proletjela kroz platnenu nadstrešnicu i zaustavila pad na vrhunskoj velikoj ležaljci od kombinacije platna i imitacije pletene trske s vodootpornim jastukom na balkonu gospodina Antonyja Gardinera, odvjetnika za autorska prava i susjeda kojega dotad nisam poznavala. Smrskala sam kuk na dva mjesta, a pukla su mi i dva


BalkanDownload

rebra i ključna kost. Slomila sam dva prsta lijeve ruke i metatarzalnu kost, koja je probila kožu na stopalu te provirila van i usput izazvala da pri pogledu na to jedna studentica medicine padne u nesvijest. Moje rendgenske snimke izvor su zanimanja. Stalno čujem glas bolničara hitne pomoći koji me obradio: Nikad ne znale što će biti kad padnete s velike visine. Navodno sam imala mnogo sreće. Kažu mi to i čekaju, smiješeći se, kao da bih trebala odgovoriti širokim osmijehom ili veselim pocupkivanjem. Ne osjećam se sretnom. Ne osjećam ništa. Tonem u san i budim se, a ponekad iznad sebe vidim blistava svjetla operacijske dvorane, a poslije tihu, mirnu sobu. Lice medicinske sestre. Čujem djeliće razgovora. Jesi li vidjela kakav je nered napravila ona starica na D4? Krasan kraj smjene, ha? Radiš gore u Bolnici princeze Elizabete, zar ne? Reci im da mi znamo kako se vodi hitnu službu. Ha-ha-ha-ha-ha. Samo se odmarajte, Louisa. Mi ćemo se pobrinuti za sve. Samo se odmarajte. Spava mi se od morfija. Pojačaju mi dozu i eto dobrodošlih hladnih kapi zaborava. Otvorim oči i ugledam majku u podnožju kreveta. “Budna je, Bernarde. Da pozovemo sestru?” Promijenila je boju kose, pomislim kao iz daljine. A zatim: Oh. To je moja majka. Moja majka više ne razgovara sa mnom. “O, hvala Bogu. Hvala Bogu.” Majka podigne ruku i dotakne križić na lančiću oko vrata. Podsjeća me na nekoga, ali ne mogu se sjetiti na koga. Nagne se naprijed i lagano me pogladi po obrazu. Iz nekog razloga oči mi se odmah napune suzama. “O, curice moja.” Nadvija se nada mnom kao da će me tako zaštititi od daljnjih ozljeda. “O, Lou.” Papirnatim rupčićem otire mi suze. “Premrla sam od straha kad su nazvali. Boli li te? Trebaš li što? Je li ti


BalkanDownload

udobno? Što da ti donesem?” Govori tako brzo da ne stignem odgovoriti. “Došli smo čim su nam dopustili. Treena pazi na djeda. Puno te pozdravlja. Pa, dobro, ispustio je onaj svoj zvuk, znaš, ali svi znamo što to znači. O, dušo, pa kako si se ovako unesrećila? Pa gdje ti je bila pamet?” Čini se da joj ne treba odgovor. Dovoljno je da samo ležim ovdje. Majka potapka rupčićem svoje oči pa moje. “Još si mi kći. I... ne bih mogla podnijeti da ti se nešto dogodi a da nismo... znaš.” “Nga...” Progutam riječi. Jezik mi je kao klada. Zvučim pijano. “Nigad disam hdjela...” “Znam. Ali tako si mi otežala stvar, Lou. Nisam mogla...” § “Ne sad, dušo, ha?” Tata je dotakne po ramenu. Ona se zagleda nekamo na pola puta između blizu i daleko i primi me za ruku. “Kad su nas nazvali... O, mislila sam - nisam znala...” Opet šmrcne i pritisne rupčić na usta. “Hvala Bogu da je dobro, Bernarde.” “Naravno da jest. Od gume je ova naša mala, ha?” Tata se nadvije nad mene. Posljednji put razgovarah smo telefonom prije dva mjeseca, ali nismo se vidjeli već godinu i pol, sve otkad sam otišla iz rodnoga grada. Izgleda golemo i poznato i očajno, očajno umorno. “Oprosti”, šapnem. Ne znam što bih drugo rekla. “Ne budi luda. Sretni smo da si dobro. Makar izgledaš kao da si prošla šest rundi s Mikeom Tysonom. Jesi li se pogledala u ogledalo otkad si ovdje?” Odmahnem glavom. “Možda... Na tvome mjestu ja bih još malo pričekao. Sjećaš se ono kad je Terry Nicholls preletio preko volana bicikla kraj minimarketa? E, pa tako sad ti otprilike izgledaš, samo što nemaš brkove. Zapravo,” pozornije me pogleda


BalkanDownload

u lice, “možda sam se malo zaletio...” “Bernarde.” “Sutra ćemo ti donijeti pincetu. Uglavnom, kad sljedeći put poželiš naučiti letjeti, hajdemo do stare piste, može? Skok s krova i mahanje rukama očito ne radi.” Pokušam se nasmiješiti. Oboje se naginju nada me. Lica su im napeta, tjeskobna. Moji roditelji. “Smršavjela je, Bernarde. Je li da je mršava?” Tata se sagne još bliže i primijetim da su mu oči malo vlažne, a osmijeh drhtaviji nego inače. “Ah... prelijepa je, dušo. Vjeruj mi. Lijepa si k’o slika.” Stisne mi ruku pa je prinese usnama i poljubi. Moj tata nikad prije nije učinio ništa slično. Tek tad shvatim da su mislili da ću umrijeti i iznenada mi se iz prsa otme jecaj. Sklopim oči da zaustavim vrele suze i osjećam njegov velik dlan, ogrubio od drva, oko svoje ruke. “Ovdje smo, zlato. Sve je u redu. Sad će sve biti dobro.” Sljedeća dva tjedna svakodnevno mi dolaze u posjet putujući ranojutarnjim vlakom osamdeset kilometara do Londona. Poslije toga dolaze svaki drugi dan. Tata je dobio posebnu poštedu od posla jer mama ne želi sama putovati. Na kraju krajeva, u Londonu ima svakakvih tipova. Učestalo to ponavlja i svaki put brzo pogleda preko ramena kao da se i u tom času kroz odjel šulja neki zlikovac s nožem u ruci. Treena pazi na djeda. Majka to uvijek kaže s takvim prizvukom da se zapitam je li moja sestra baš rado pristala na takav dogovor. Mama mi nosi domaću hranu sve otkad smo kolektivno zurili u moj ručak a da nakon pet minuta i dalje nismo uspjeli shvatiti koje je to jelo. “Poslužuju na plastičnim pladnjevima, Bernarde. Kao u zatvoru.” Potišteno je nabadala hranu vilicom pa je pomirisala. Otad mi donosi goleme sendviče od bijeloga kruha s debelim kriškama šunke ili sira i domaću juhu u termosici. “Hrana koju možeš prepoznati”, kaže i hrani me kao dijete. Jezik mi se polako vraća


BalkanDownload

na normalnu veličinu. Čini se da sam ga zamalo pregrizla kad sam sletjela. Nije to neobično, kažu mi. Obavljene su dvije operacije da mi učvrste kuk, a lijeva su mi ruka i lijevo stopalo u gipsu do lakta i koljena. Keith, jedan od pomoćnog osoblja, pita smije li mi se potpisati na gips - navodno nije dobro da ostane djevičanski bijel, to donosi nesreću - pa nažvrlja takvu prostotu da je sestra Eveline, Filipinka, svaki put prije vizite mora prekriti flasterom. Dok me gura na RTG ili do ljekarne, Keith mi prepričava tračeve iz cijele bolnice. Radije ne bih slušala o pacijentima koji umiru polako i bolno, a kojih je očito beskrajno mnogo, ali njega to veseli. Ponekad se pitam što priča drugima o meni. Ja sam ona koja je pala s petoga kata i preživjela. U bolničkoj hijerarhiji to me stavlja visoko iznad opstrukcije crijeva na odjelu C ili One Blesave Što Si Je Slučajno Vrtnim Škarama Odrezala Palac. Nevjerojatno je kako brzo postaneš dio institucije. Probudim se, prihvatim pomoć i usluge nekolicine ljudi koje sad već prepoznajem, trudim se na viziti davati odgovore koji se od mene očekuju i čekam da mi dođu roditelji. Uvijek nadu nešto čime se mogu zabaviti u mojoj maloj sobi, a u nazočnosti liječnika neuobičajeno su pokorni. Tata se opetovano ispričava za moju nesposobnost da odskočim, sve dok ga mama ne udari - prilično jako nogom u gležanj. Nakon vizite mama obično ode prošetati do trgovina u bolničkom krugu, a na povratku prigušenim glasom zgroženo komentira broj zalogajnica s brzom hranom. “Onaj jednonogi čovjek sa srčanog odjela, Bernarde, sjedi dolje i trpa u se hamburger sa sirom i pomirit. Da čovjek ne povjeruje.” Tata sjedi na stolcu u podnožju mog kreveta i čita mjesne novine. Prvih tjedan dana pozorno traži vijest o mojoj nesreći. Pokušavam mu objasniti da u ovoj četvrti i dvostruko ubojstvo jedva bude spomenuto u crnoj kronici, ali u Stortfoldu je prethodnoga tjedna na naslovnici bila vijest da ljudi ostavljaju kolica iz supermarketa na parkiralištu umjesto da ih vrate na mjesto. Tjedan prije naslovna je vijest bila “Školarci tužni zbog lošeg stanja umjetnog jezerca za patke” pa ga je teško razuvjeriti.


BalkanDownload

U petak, nakon posljednje operacije kuka, majka mi donese broj prevelik kućni ogrtač i papirnatu vrećicu sa sendvičima. Ne moram ni pitati od čega su, jer sumporast miris jaja ispuni sobu čim ona otvori vrećicu. Tata zamaše rukom ispred nosa. “Sestre će me okriviti da puštam vjetrove, Josie”, kaže on otvarajući i zatvarajući vrata da provjetri sobu. “Od jaja će ojačati. Premršava je. Osim toga, bolje ti je da šutiš. Krivnju za svoj smrad svaljivao si na psa i dvije godine nakon što je uginuo.” “Trudim se održati romansu, ljubavi.” Mama spusti glas: “Treena kaže da joj je prošli dečko stavio deku preko glave kad je pustio vjetar. Ma daj zamisli!” Tata se okrene prema meni. “A kad ja to učinim, tvoja majka samo što ne zatraži azil u drugoj zemlji.” Čak i kad se smiju osjeća se napetost u zraku. Kad ti se cijeli svijet smanji na četiri zida, postaneš akutno svjestan i najmanjih promjena u ozračju. Toga kako se liječnici malo odmaknu kad gledaju rendgenske snimke ih kako sestre prekriju usta rukom kad govore o nekome tko je umro. “Što?” kažem. “Što je?” Nelagodno se pogledaju. “Pa...” Mama sjedne na rub kreveta. “Liječnik kaže... i savjetnica kaže... nije jasno kako si pala.” Zagrizem sendvič s jajima. Sad već i lijevom rukom mogu primiti stvari. “A, to. Nešto mi je skrenulo pažnju.” “Dok si hodala po krovu.” Žvačem minutu. “Jesi li možda hodala u snu, zlato?” “Tata, nikad u životu nisam mjesečarila.” “Jesi. Kad si imala trinaest godina, u snu si sišla dolje u kuhinju i pojela pola Treenine rođendanske torte.” “Ahm. Ne znam baš da je to bilo hodanje u snu.”


BalkanDownload

“A tu je i količina alkohola u krvi, Kažu... da si... baš puno popila.” “Imala sam tešku večer na poslu. Popila sam čašu ili dvije i otišla na krov udahnuti malo svježeg zraka. A onda me u tome omeo glas.” “Čula si glas” “Stajala sam na vrhu, gledala grad. Ponekad to činim. A onda sam iza leđa začula ženski glas. Lecnula sam se i izgubila ravnotežu.” “Glas neke djevojke?” “Nisam je vidjela, samo sam joj čula glas.” Tata se nagne naprijed. “Sigurna si da je to bila stvarna djevojka? A ne imaginarna...” “Sredila sam si kuk, tata, ne mozak.” “Pa i rekli su da je neka djevojka pozvala hitnu.” Mama dotakne tatu po ruci. “Znači kažeš da je to stvarno bio nesretni slučaj”, kaže on. Prestanem jesti. Oni se brzo prestanu pogledavati, s izrazom krivnje na licu. “Što? Mislili ste... da sam skočila?” “Ništa mi ne kažemo.” Tata se počeše po glavi. “Samo što... pa... sve je nekako pošlo nizbrdo nakon... i već te tako dugo nismo vidjeli... Malo nas je iznenadilo to da bi u taj sitni sat šetala krovom grade. Svojevremeno si se bojala visine.” “Svojevremeno sam i bila zaručena za muškarca koji je smatrao da je normalno računati koliko kalorija potrošiš dok spavaš. Isuse. Zato ste tako dobri prema meni? Mislite da sam se pokušala ubiti?” “Ma, stvar je u tome da nam je postavljao svakojaka pitanja...” “Tko?” “Onaj psihijatar. Samo žele biti sigurni da si dobro, zlato. Znamo da ti je bilo teško... pa, znaš... otkako je...”


BalkanDownload

“Psihijatar?” “Stavili su te na listu čekanja za stručnjaka. Nekoga s kim ćeš razgovarati. A i mi smo razgovarali s doktorima i dogovorili da ideš kući s nama. Samo dok se ne oporaviš. Ne možeš biti sama u tom svom stanu. Stan je...” “Bili ste u mom stanu?” “Pa, morali smo ti otići po stvari.” Duga tišina. Zamišljam ih kako stoje na pragu, majka grčevito stišće ručku torbice dok prelazi pogledom preko neoprane posteljine, praznih boca vina poredanih na dasci iznad kamina, usamljenu energetsku voćno-orašastu pločicu u hladnjaku. Zamišljam kako vrte glavama, pogledavaju jedno drugo. Jesi li siguran da smo na pravome mjestu, Bernarde? “Sad trebaš biti s obitelji. Samo dok opet ne staneš na noge.” Želim reći da ću biti dobro u svom stanu, ma što oni mislili o njemu. Želim raditi svoj posao i doći kući i ne razmišljati do sljedeće smjene. Želim reći da se ne mogu vratiti u Stortfold i opet biti ta djevojka, ona koja je... Ne želim osjećati težinu majčina pažljivo zamaskirana neodobravanja, očeva vedra uvjeravanja da je sve u redu, sve je dobro, kao da će uistinu i biti tako bude li to dovoljno puta ponovio. Ne želim svaki dan proći pokraj Willove kuće, razmišljati o onome čega sam bila dio i što će uvijek biti ondje. Ali ne kažem ništa od toga jer odjednom sam tako umorna i sve me boli i jednostavno više nemam snage za borbu. Dva tjedna poslije tata me doveze kući u svom poslovnom kombiju. Naprijed ima mjesta samo za dvoje pa je mama ostala kod kuće da sve pripremi za moj dolazak. Kako autocesta promiče ispod nas, tako mi se želudac sve više nervozo steže. Vesele ulice rodnoga grada sad su mi nekako strane. Gledam ih s distance, analitičkim pogledom, primjećujući kako je sve maleno, umorno, sladunjavo. Shvatim da je to zacijelo tako izgledalo Willu kad je nakon nesreće došao


BalkanDownload

kući pa brzo odgurnem tu misao. Dok vozimo našom ulicom, uhvatim se kako tonem malo dublje u sjedalo. Ne želim se upuštati u uljudno čavrljanje sa susjedima, objašnjavati situaciju. Ne želim da prosuđuju moje postupke. “Jesi dobro?” Tata se okrene kao da sluti nešto od misli koje mi se motaju po glavi. “Jesam.” “To je moja curica.” Kratko me dotakne po ramenu. Mama nas čeka na vratima. Naslućujem da je proteklih pola sata prestajala pred prozorom. Tata spusti jednu od mojih torbi na stubu pa se vrati da mi pomogne izići, a drugu prebaci preko ramena. Oprezno spustim štap na popločen prilaz i osjećam lelujanje zastora iza sebe dok polako hodam prema kući. Vidi tko je došao, čujem ih kako šapću. Što misliš što je ovaj put napravila? Tata me usmjerava naprijed, pažljivo prati moje korake, kao da bi mi stopala mogla iznenada poletjeti naprijed i otići nekamo kanio ne bi trebala ići. “Možeš?” stalno zapitkuje. “Nemoj prebrzo.” Iza mame u hodniku vidim djeda u kariranoj košulji i vesti za svečane prigode. Ništa se nije promijenilo. Tapete su iste. Baš kao i izlizani sag u hodniku na kojemu se vide tragovi što ih je mama jutros ostavila usisavačem. Na vješalici još visi moja stara plava jakna. Osamnaest mjeseci. A osjećam se kao da me nije bilo cijelo desetljeće. “Ne požuruj je”, kaže mama čvrsto stisnutih dlanova. “Hodaš prebrzo, Bernarde.” “Pa nije baš da juri kao Usain Bolt! Ako još malo uspori, izgledat će kao da izvodimo tai chi.” “Pazi na stube. A da staneš iza nje, Bernarde, dok se uspinje? Za slučaj da počne padati natraške.” “Znam gdje su stube”, protisnem kroz stisnute zube. “Pa živjela sam ovdje dvadeset šest godina.”


BalkanDownload

“Pazi da se ne popikne na onaj izbočeni rub, Bernarde. Ne želiš valjda da si razbije i drugi kuk.” O, Isuse, pomislim. Je li tako bilo tebi, Wille? Svaki božji dan? A onda se na vratima pojavi moja sestra, gura se da prođe pokraj mame. “Za Boga miloga, mama. Hajde, zeko lakonogi. Radiš cirkusku atrakciju od nas.” Treena me podupre ramenom ispod pazuha i kratko ljutitim pogledom ošine susjede podigavši obrve kao da želi reći: Stvarno? Zamalo da čujem kako se zastori brzo navlače. “Znatiželjne trač-babe. No, požuri. Obećala sam Thomasu da ćeš mu pokazati ožiljke prije nego što ga odvedeni u igraonicu. Isuse, koliko si smršavjela? Cice ti valjda izgledaju kao dvije mandarine u čarapama.” Teško je hodati i smijati se u isto vrijeme. Thomas mi potrči u zagrljaj pa moram stati i osloniti se rukom na zid da me ne sruši. “Stvarno su te razrezali i onda te opet sašili?” upita. Njegova mi glava dopire do prsa. Nedostaju mu sva četiri prednja zuba. “Djed kaže da su te sigurno krivo sastavili. I Bog zna kako ćemo to ikad znati.” “Bernarde!” “Šalio sam se.” “Louisa.” Djedov je glas otežao i kao da oklijeva. Nesigurno ispruži ruke prema meni i zagrli me, a ja mu uzvratim zagrljaj. On se odmakne, a njegove mi stare ruke iznenađujuće snažno drže nadlaktice. Namršti se hineći ljutnju. “Znam, tata, znam. Ali sad je kod kuće”, kaže mama. “Smjestili smo te u tvoju staru sobu”, kaže tata. “Ali moram priznati da smo stavili nove tapete s Transformerima za Thoma. Neće ti smetati Autobot i Predacon, ha?” “Imao sam crve u guzi”, kaže Thomas. “Mama kaže da ne smijemo o tome govoriti izvan kuće. I da ne smijem gurati prste u...”


BalkanDownload

“O, Bože dragi”, kaže mama. “Dobro došla kući, Lou”, kaže tata i spusti mi torbu ravno na stopalo.


BalkanDownload

Treće poglavlje Kad se osvrnem unatrag, prvih devet mjeseci nakon Willove smrti kao da sam bila u nekoj izmaglici. Otišla sam ravno u Pariz i jednostavno se nisam vraćala, opijena slobodom i strastima koje je Will probudio u meni. Zaposlila sam se u baru kamo su zalazili emigranti i gdje nikomu nije smetao moj loš francuski, iako je s vremenom postajao sve bolji. Unajmila sam sićušnu sobu u 16. arondismanu1, u potkrovlju iznad srednjoistočnog restorana. Ležala bih budna osluškujući zvuk kasnih gostiju i ranih dostava, i svaki sam dan imala osjećaj kao da živim nečiji tuđi život. Tih prvih mjeseci bilo je kao da sam izgubila sloj kože - sve sam osjećala intenzivnije. Budila sam se nasmijana ili uplakana, sve sam vidjela kao da mi je maknut filtar ispred očiju. Kušala sam nova jela, šetala nepoznatim ulicama, razgovarala s ljudima na jeziku koji nije bio moj. Katkad su me progonila sjećanja na njega, imala sam osjećaj da sve promatram njegovim očima, čula sam mu glas u uhu. I, što misliš o ovome, Clarkice? Rekao sam ti da će ti se svidjeti. Jedi to! Kušaj! No! Bila sam izgubljena bez naše svakodnevne rutine. Trebah su tjedni da se moje ruke ne osjećaju beskorisne bez svakodnevna kontakta s njegovim tijelom: bez meke košulje koju zakopčavam, svilenkaste kose koju sam još osjećala među prstima. Nedostajao mi je njegov glas, njegov iznenadni teško zarađen smijeh, osjećaj njegovih usana na prstima i ono kako bi mu se vjede spustile prije nego što će utonuti u san. Moja majka, još zgrožena onim čega sam bila dio, rekla mi je da unatoč tomu koliko me voli, jednostavno ne može povezati tu Louisu s kćeri koju je podigla i tako je gubitkom obitelji - kao i čovjeka kojega sam voljela - bila prerezana svaka nit koja me povezivala s osobom koja sam nekoć bila. Osjećala sam se kao da sam, tako odvezana, odlebdjela u neki nepoznati svemir. V tako sam glumila novi život. Stvarala sam neobvezujuća prijateljstva s


BalkanDownload

drugim putnicima: s mladim engleskim studentima koji su zamrznuli studentska prava i odlučili proputovati godinu, s Amerikancima koji su išli stopama svojih književnih uzora sigurni da se nikad više neće vratiti na Srednji zapad, s imućnim mladim bankarima, turistima na jednodnevnim izletima, plejadom likova koji su se stalno izmjenjivali - bjeguncima iz drugih života. Smiješila sam se i čavrljala i radila govoreći si da radim što bi on htio da radim. Da bi, ako ništa drugo, u tome moralo biti utjehe. Zima je popustila stisak, a proljeće je bilo prekrasno. A onda sam se, gotovo preko noći, jednog jutra probudila sa spoznajom da više nisam zaljubljena u taj grad. Ili, u najmanju ruku, da se ne osjećam Parižankom dovoljno da ostanem. Priče emigranata počele su mi zvučati naporno slično, Parižani su mi se počeli činiti neljubaznima - ili sam barem nekoliko puta na dan primijetila gomilu toga u što se nikad neću uklopiti. Ma koliko se divila gradu, ostavljao mi je osjećaj glamurozne dizajnerske haljine koju sam kupila u žaru trenutka, ali koja mi na kraju baš i ne stoji dobro. Dala sam otkaz i pošla na put po Europi. Ne sjećam se da sam se ikad prije osjećala tako nedoraslo i manjkavo kao tijekom tih dvaju mjeseci. Gotovo sve vrijeme bila sam usamljena. Mrzila sam ne znati gdje ću svake noći spavati, briga o voznom redu vlakova i valutnom tečaju izazivala mi je tjeskobu, a bilo mi je teško sklapati prijateljstva kad nisam vjerovala nikomu koga sam upoznala. A i što bih im mogla reći o sebi? Kad me netko i pitao, mogla sam reći samo ono najbanalnije. Ono važno i zanimljivo o sebi nisam bila voljna ni s kim podijeliti. Bez osobe s kojom bih mogla razgovarati o tome, sve što sam vidjela - bila to fontana Trevi ili kanal u Amsterdamu - ostavljalo je dojam samo još jedne stavke na popisu koju sad mogu precrtati. Posljednji tjedan provela sam na plaži u Grčkoj koja me previše podsjećala na plažu na kojoj sam ne tako dugo prije toga bila s Willom, i tako sam nakon sedam dana sjedenja na plaži i odbijanja ponuda preplanulih muškaraca, koji kao da su se svi redom zvali Dimitri, i pokušaja da samu sebe uvjerim da se zabavljam, napokon odustala i vratila se u Pariz. Najviše zato što mi je tad prvi put sinulo da, zapravo, nemam kamo drugdje otići.


BalkanDownload

Dva tjedna spavala sam na kauču bivše kolegice iz bara pokušavajući odlučiti što dalje. Prisjetivši se razgovora s Willom o karijeri, poslala sam upit o studiju mode na nekoliko fakulteta, ali nisam imala nikakve radove koje bih im mogla priložiti pa su me svi uljudno odbili. Mjesto koje sam bila osvojila nakon Willove smrti već je bilo dodijeljeno nekom drugom jer nisam zatražila odgodu. Rekli su mi da se opet mogu prijaviti sljedeće godine tonom koji je jasno davao do znanja da znaju da to neću učiniti. Pretražila sam ponudu poslova na netu i shvatila da unatoč svemu što sam prošla i dalje nisam kvalificirana za poslove koji bi me zanimali. A onda me igrom slučaja, dok sam se pitala što dalje, nazvao Willov odvjetnik Michael Lawler i rekao da bi bilo vrijeme da učinim nešto s novcem koji je Will ostavio. Bila je to izlika koju sam trebala. Pomogao mi je pregovarati i dobiti dobru cijenu za strašno skup dvosobni stan na rubu Square Milea2, koji sam kupila najvećim dijelom zbog toga što mi je Will jednom pričao o baru na uglu pa mi je to dalo osjećaj da sam mu malo bliže. Nije mi ostalo mnogo novca za namještaj. Šest tjedana poslije vratila sam se u Englesku, našla posao u pubu Četverolisna djetelina, spavala s nekim Philom kojega nikad više neću vidjeti i čekala da počnem osjećati da sam počela živjeti. Devet mjeseci poslije još to čekam. Prvih tjedan dana nakon povratka kući nisam mnogo izlazila. Sve me boljelo i brzo sam se umarala pa mi nije bilo teško ležati i drijemati omamljena prilično jakim tabletama protiv bolova, govoreći si da je sad najvažnije dati tijelu da se oporavi. Čudno, ali povratak u našu malu obiteljsku kuću kao da mi je godio: prvi put nakon godinu i pol opet sam uspjela spavati dulje od četiri sata u komadu. Kuća je bila dovoljno mala da sam u svakom trenutku mogla ispružiti ruku i osloniti se na zid. Mama me hranila, djed mi je pravio društvo (Treen se vratila na faks i povela Thoma sa sobom), gledala sam TV danju čudeći se količini reklama za kredite i stolcedizala za lakši uspon uza stube, te zaokupljenosti lokalnim “poznatim” osobama za koje nakon gotovo godinu dana u inozemstvu nisam imala pojma


BalkanDownload

tko su. Kao da sam bila u maloj čahuri u čijem je jednom kutu - doduše stajao golem plišani slon. Nismo razgovarali ni o čemu što bi moglo poremetiti tu krhku ravnotežu. Gledala bih vijesti o poznatima u dnevnim emisijama pa bih poslije, za večerom, mogla reći: “Pa, što kažete na tu Shaynu West, ha?” A mama i tata zahvalno bi se uhvatili za tu temu komentirajući da je flundra ili da ima lijepu kosu ili da joj tako i treba. Pretresali smo emisije tipa Antikviteti na vašem tavanu (“Uvijek sam se pitala koliko je vrijedila ona viktorijanska posuda za cvijeće... ona ružna, stara, od tvoje majke.”) i Idealni domovi izvan grada (“Ajme, ja ne bih ni psa kupala u toj kupaonici.”). Nisam razmišljala dalje od sljedećeg obroka, dalje od osnovnih izazova poput odijevanja, pranja zubi i sitnih zadataka koje bi mi majka zadala (“Znaš, dušo, dok sam ja vani, ti bi mogla pogledati što imaš od prljavog rublja jer danas perem šareno”). Ali baš kao plima, vanjski je svijet nezaustavljivo nadirao. Čula sam kako susjedi ispituju majku dok vješa rublje. Vaša je Lou doma, ha? I mamin nekarakteristično kratak odgovor: Da. Uhvatila sam se kako izbjegavam sobe s pogledom na dvorac. Ali znala sam da je ondje, da u njemu dišu ljudi, živi podsjetnici na Willa. Ponekad bih se zapitala što se događa s njima. Dok sam bila u Parizu, roditelji su mi proslijedili pismo gospođe Traynor u kojemu mi je službeno zahvalila za sve što sam napravila za njezina sina. “Svjesna sam da si učinila sve što je bilo u tvojoj moći.” Ali to je bilo to. Ta obitelj koja je nekoć bila cijeli moj svijet postala je samo sablastan podsjetnik na vrijeme kojemu nisam mogla dopustiti mjesto u sjećanju. Tih nekoliko sati predvečer svakoga dana kad je naša ulica čamila usidrena u sjeni dvorca, osjećala sam prisutnost Traynorovih kao prijekor. Tek sam nakon dva tjedna kod kuće shvatila da tata i mama više ne idu u svoj društveni klub. “Zar nije utorak?” rekla sam u trećem tjednu dok smo večerali za stolom. “Zar već niste trebali krenuti?” Pogledali su se. “Ma, ne. Dobro nam je i ovdje”, rekao je tata žvaćući zalogaj svinjetine. “Dobro mi je i samoj, stvarno”, rekla sam im. “Puno mi je bolje. I sasvim


BalkanDownload

mi je u redu gledati TV.” Potajno sam žudjela za prilikom da sjedim sama u sobi i da me nitko ne drži na oku. Otkad sam došla kući, ne znam jesam li bila sama dulje od pola sata. “Stvarno. Idite van i zabavite se. Ne obazirite se na mene.” “Pa... zapravo više ne idemo u klub”, rekla je mama prerezavši krumpir . “Ljudi su... svašta govorili. O svemu što se dogodilo.” Tata je slegnuo ramenima. “Na kraju je bilo jednostavnije više ne ići.” Tišina koja je uslijedila potrajala je punih šest minuta. A bilo je i drugih, konkretnijih podsjetnika na život koji sam bila ostavila za sobom. Onih u pripijenim trkaćim hlačicama s posebnim drenažnim učinkom. Tek kad je Patrick četvrti put protrčao pokraj naše kuće, sinulo mi je da to možda nije slučajnost. Prvoga dana čula sam mu glas i tupo odšepala do prozora pa provirila kroz roletu. Stajao je i istezao tetive razgovarajući s plavokosom djevojkom kose vezane u rep; i ona je bila odjevena u plavu likru, tako pripijenu da sam gotovo mogla dokučiti što je doručkovala. Izgledali su kao dvoje olimpijaca, samo im je još nedostajao bob. Odmaknula sam se od prozora za slučaj da podigne glavu i ugleda me. Minutu poslije već ih nije bilo, otrčali su niz ulicu uspravnih leđa galopirajući kao par blistavih ponija. Dva dana poslije baš sam se odijevala kad sam ih začula. Patrick je glasno govorio nešto o opterećenju ugljikohidratima, a taj je put djevojka dobacila sumnjičav pogled prema mojoj kući kao da se pita zašto su se opet zaustavili na istome mjestu. Trećega dana bila sam u dnevnoj sobi s djedom kad su stigli. “Trebali bismo vježbati sprint”, govorio je Patrick glasno. “Znaš što, ti otrči do trećeg rasvjetnog stupa i natrag, a ja ću ti mjeriti vrijeme. U dvominutnim intervalima. Kreni!” Djed je znakovito zakolutao očima.


BalkanDownload

“Radi li to sve vrijeme otkad sam se vratila?” Djedove oči samo što nisu napravile salto unatrag. Kroz mrežaste sam zastore promatrala kako Patrick stoji sa štopericom u ruci okrenut prozoru boljim profilom. Na sebi je imao crni gornji dio trenirke od flisa i pripijene kratke trkaće hlačice od likre; gledajući ga tako, samo nekoliko metara s druge strane zastora, u sebi sam se čudila činjenici da sam tako dugo bila uvjerena da ga volim. “Nastavi!” viknuo je podigavši pogled sa štoperice. Kao poslušan psić djevojka je dotaknula rasvjetni stup pokraj njega i opet otrčala natrag. “Četrdeset dvije zarez trideset osam sekundi”, rekao je s odobravanjem kad se vratila zadihana. “Mislim da bi mogla skinuti još pola sekunde.” “To je predstava za tebe”, rekla je moja majka ušavši s dvjema šalicama čaja. “Baš sam se pitala.” “Srela sam njegovu majku u supermarketu pa me pitala jesi li se vratila. Rekla sam da jesi. Ne gledaj me tako, pa nisam joj mogla lagati u lice.” Klimnula je prema prozoru. “Ova si je sredila cice. Cijeli Stortfold bruji o tome. Navodno može na njih odložiti dvije šalice čaja.” Nakratko je stala pokraj mene. “Znaš da su zaručeni?” Čekala sam da me ubode žalac ljubomore, ali ako ga je i bilo, bio je tako blag da je lako mogao biti i vjetar. “Pa... čini se da su dobar par.” Još je neko vrijeme stajala i gledala ga. “Nije on tako loš, Lou. Nego si se ti... promijenila.” Pružila mi je šalicu i otišla. Na kraju, kad je četvrti dan za redom zastao pred našom kućom i počeo raditi sklekove, otvorila sam vrata i izišla. Naslonila sam se na trijem i ostala stajati prekriženih ruku sve dok nije podigao pogled. “Na tvome mjestu ne bih se dugo zadržavala baš tu. Susjedov pas smatra da je taj dio pločnika njegov.” “Lou!” uskliknuo je kao da sam posljednja osoba koju je očekivao sresti


BalkanDownload

ispred moje kuće, u koju je bio dolazio nekoliko puta tjedno tijekom sedam godina naše veze. “Pa... čudi me da si se vratila. Mislio sam da si otišla osvojiti svijet.” Njegova zaručnica, koja je izvodila sklekove pokraj njega, podigla je pogled pa ga brzo spustila natrag na pločnik. Možda mi se samo učinilo, ali kao da su joj se guzovi još čvršće stisnuli. Gore-dolje, žestoko je nastavila. Gore-dolje. Malo sam se zabrinula za dobrobit njezinih novih grudi. On je skočio na noge. “Ovo je Caroline, moja zaručnica.” Nije skidao pogled s mene, vjerojatno čekajući nekakvu reakciju. “Treniramo za sljedeći triatlon Ironman. Već smo zajedno odradili dva.” “Kako... romantično”, rekla sam. “Pa, Caroline i ja smatramo da je dobro raditi stvari zajedno”, odgovorio je. “Vidim”, rekla sam. “I to u istoj tirkiznoj likri!” “O, da. Timska boja.” Nastala je kratka tišina. Sportski sam udarila šakom u zrak. “Naprijed, time!” I Caroline je skočila na noge i počela istezati bedrene mišiće savijajući nogu iza sebe kao roda. Klimnula mi je, što je bio najmanji znak pristojnosti s kojim se mogla izvući. “Smršavjela si”, rekao je. “Pa, fiziološka je otopina prilično niskokalorična. Takozvana lnfuzijska dijeta.” “Čuo sam da si... doživjela nesreću.” Suosjećajno je nakrivio glavu. “Vijesti se brzo šire.” “Svejedno. Drago mi je da si dobro.” Šmrcnuo je, pogledao niz ulicu. “Sigurno ti je bilo teško proteklih godinu dana. Znaš. S obzirom na to što si napravila i sve.” I eto ga. Pokušala sam zadržati nadzor nad disanjem. Caroline me odlučno


BalkanDownload

odbijala pogledati istežući stražnje tetive. Potom: “Uglavnom, čestitam na zarukama.” Ponosno je pogledao svoju buduću ženu izgubljen u divljenju njezinoj mišićavoj nozi. “Pa, kao što kažu - jednostavno znaš kad je to to.” Uputio mi je osmijeh hinjene isprike. To mi je prelilo čašu. “Sigurna sam. A pretpostavljam da si dosta stavio na stranu za vjenčanje. Nije to jeftin sport, zar ne?” Oboje su me pogledali. “Koliko si dobio za prodaju moje priče novinama, Pate? Nekoliko tisuća? Treena nije uspjela otkriti točnu svotu. Svejedno, Willova smrt sigurno je pokrila barem nekoliko kompleta kombinezončića od likre za dvoje, ha?” Brzina kojom se Carolineino lice okrenulo prema njegovu jasno mi je reklo da je to dio Patrickove prošlosti koji još nije podijelio s njom. Zurio je u mene, a obrazima su mu se počele širiti dvije mrljice boje. “Nisam imao nikakve veze s tim.” “Naravno da nisi. Lijepo je bilo opet te vidjeti, Pate. Sretno s vjenčanjem, Caroline! Sigurna sam da ćeš biti... najutegnutija mlada u okolici.” Okrenula sam se i polako se vratila unutra. Zatvorila sam vrata i naslonila se na njih, a srce mi je lupalo kao ludo. Ostala sam tako sve dok nisam bila sigurna da su napokon otrčali dalje. “Šupak”, rekao je djed kad sam ušepala natrag u sobu. Pa opet, prezirno pogledavši prema prozoru: “Šupak.” A onda se zahihotao. Zurila sam u njega. I, potpuno neočekivano, prasnula u smijeh prvi put nakon dugo, dugo vremena. “I, jesi li odlučila što ćeš učiniti? Kad se oporaviš.” Ležala sam na krevetu. Treena me zvala s faksa čekajući da Thomasu završi nogometni trening. Zurila sam gore u strop, gdje je Thomas polijepio cijelu galaktiku fluorescentnih naljepnica, koje očito nitko nije uspio skinuti a da s njima ne otpadne i pola plafona.


BalkanDownload

“Ne baš.” “Moraš nešto raditi. Ne možeš cijelu vječnost sjediti na lijenom dupetu.” “Neću sjediti na dupetu. Kuk me još boli. Fizioterapeut kaže da je bolje da ležim.” “Mama i tata pitaju se što ćeš raditi. U Stortfordu nema poslova.” “Znam.” “Ali zabušavaš. Kao da te ništa ne zanima.” “Treen, nedavno sam pala s krova. Oporavljam se.” “A prije toga si lunjala naokolo i putovala. A onda si radila u baru dok ne odlučiš što ćeš. Morat ćeš u jednom trenutku to stvarno i učiniti. Ako ipak ne namjeravaš na faks, moraš odlučiti što ćeš učiniti sa životom. “Samo kažem. Uglavnom, ako namjeravaš ostati u Stortfordu, iznajmi taj svoj stan. Mama i tata ne mogu te zauvijek uzdržavati.” “To mi kaže žena koja već osam godina živi na teret Roditeljske banke d.d.” “Ja studiram. To je drugo. Nego, dok si bila u bolnici, pogledala sam stanje tvog računa. Nakon što sam poplaćala račune, ostalo ti je otprilike tisuću petsto funti, uključujući i naknadu za bolovanje. Usput, kakvi su ti to prekooceanski pozivi? To te stajalo k’o suho zlato.” “Ne tiče te se.” “Sastavila sam ti popis agencija za nekretnine koje se bave iznajmljivanjem stanova. I mislila sam da bismo nakon toga mogle opet pogledati prijave za faks. Možda je netko odustao od onog smjera koji si htjela upisati.” “Treen. Umaraš me.” “Nema smisla gubiti vrijeme. Osjećat ćeš se bolje kad budeš imala neki fokus.”


BalkanDownload

Koliko god mi je išlo na živce, sestrino prigovaranje bilo je i utješno. Nitko drugi nije mi se usudio ništa reći. Kao da su moji roditelji još vjerovali da je negdje u meni nešto i dalje slomljeno i da sa mnom valja postupati u rukavicama. Mama mi je ostavljala uredno složeno oprano rublje u podnožju kreveta, kuhala mi tri obroka na dan, a kad bih je uhvatila da me gleda, nasmiješila bi se nekim nategnutim poluosmijehom koji kao da je obuhvaćao sve što nismo htjele reći jedna drugoj. Tata me vozio na fizikalnu terapiju, sjedio sa mnom na kauču i gledao TV, a čak me više i nije zadirkivao. Treena je jedina koja se prema meni ponašala kao prije. “Znaš što ću reći, zar ne?” Okrenula sam se na bok, bolno se lecnuvši. “Znam. I ne znam.” “Pa, znaš što bi Will rekao. Imali ste dogovor. Ne možeš se izvući iz toga.” “Dobro, to je to, Treen. Gotove smo s razgovorom.” “U redu. Thom upravo izlazi iz svlačionice. Vidimo se u petak!” rekla je kao da smo upravo bile razgovarale o glazbi ili o nekoj sapunici ili o tome kamo će na praznike. Ostala sam buljiti u strop. Imali ste dogovor. Aha. I gle kako je ispalo. Bez obzira na to što je Treena rekla, u tjednima otkad sam došla kući ipak je bilo napretka. Prestala sam se služiti štapom uz koji sam se osjećala kao da mi je devedeset godina i koji sam uspjela zaboraviti gotovo svagdje gdje sam bila otkako sam se vratila. Gotovo svako jutro vodila sam djeda u park, na majčinu zamolbu. Liječnik mu je prepisao svakodnevno kretanje, ali kad je jednoga dana pošla za njim, otkrila je da jednostavno odšeće do obližnje trgovine gdje si kupi vrećicu svinjskih čvaraka, koje onda pojede na povratku


BalkanDownload

kući. Hodali smo polako, oboje smo šepali, a nijedno od nas nije imalo neko posebno mjesto gdje bismo trebali biti. Mama je stalno predlagala neka odemo šetati oko dvorca, da malo promijenimo okolinu, ali nisam se obazirala na nju, a djed je svako jutro čim bi se vrata zatvorila za nama klimnuo glavom prema parku. Mislim da je znao da ne želim ići do dvorca. Nisam još bila spremna. Nisam bila sigurna hoću li ikada i biti. Napravili smo dva spora kruga oko pačjeg jezera pa sjeli na klupu obasjanu vodenastim proljetnim suncem i promatrali klince koji s roditeljima hrane debele patke, tinejdžere koji puše, galame i prijateljski se međusobno udaraju u bespomoćnoj borbi ranog stadija udvaranja. Odšetali smo do kladionice da djed može izgubiti tri funte kladeći se na konja po imenu Rep Maše Psom. Kad je zgužvao listić i bacio ga u koš, rekla sam da ću mu kupiti krafnu s pekmezom u supermarketu. “Ma masno”, rekao je dok smo stajali na odjelu pekarskih proizvoda. Namrštila sam se i pogledala ga. “Ma masno”, rekao je pokazujući na krafne i nasmijao se. “Aha. Mami ćemo reći da su to malomasne krafne.” Mama je rekla da je hihotav od novoga lijeka. Zaključila sam da ima i gorih stvari od takvih nuspojava. Djed se još smijuljio svojoj šali kad smo stali u red na blagajni. Glava mi je bila pognuta, kopala sam po džepu tražeći sitniš. Razmišljala sam o tome bih li mogla ovaj vikend malo pomoći tati u vrtu. Zato mi je trebala cijela minuta da shvatim što šapću iza mene. “To ti je teret krivnje. Kažu da se pokušala baciti sa zgrade.” “Pa, nije čudo. Je ne bih mogla živjeti s tim na savjesti. Ti bi?” “Čudi me da ima obraza pojaviti se ovdje.” Stajala sam vrlo nepomično. “Znaš, jadna Josie Clark, još je sva izvan sebe. Svaki božji tjedan ide na ispovijed, a znaš da je toj ženi duša čista kao netom oprano rublje.”


BalkanDownload

Djed je pokazivao na krafne i govorio blagajnici: “Ma masno.” Uljudno mu se smiješila. “Osamdeset šest penija, molim.” “Traynorovi više nisu isti.” “Pa, dotuklo ih je, ne?” “Osamdeset šest penija, molim.” Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da blagajnica gleda u mene i čeka. Izvukla sam šaku kovanica iz džepa i nespretnim ih prstima pokušala razvrstati. “Čovjek bi pomislio da se Josie neće usuditi ostaviti je samu s djedom, ha?” “Ne misliš valjda da bi...” “Pa, nikad se ne zna. Na kraju krajeva, već je to jednom napravila...” Obrazi su mi gorjeli. Kovanice su zazvečale po blagajni. Djed je još ponavljao: “MA MASNO. MA MASNO!” zbunjenoj blagajnici čekajući da ona shvati njegovu šalu. Povukla sam ga za rukav. “Dođi, djede, idemo.” “Ma masno”, ustrajao je. “Aha”, rekla je ona i dobrohotno mu se nasmiješila. “Molim te, djede.” Bilo mi je vruće i tako mi se vrtjelo u glavi da sam pomislila da ću se onesvijestiti. Možda su još šaptale o meni, ali tako mi je zujilo u ušima da nisam ništa drugo čula. “Pa-pa”, rekao je. ‘“Đenja”, rekla je blagajnica. “Lijepo”, rekao je djed kad smo izišli na sunce. A zatim, pogledavši me: “Zašto suze?” §


BalkanDownload

Evo u čemu je štos kad si dio nekog katastrofalnog događaja koji ti promijeni život. Misliš da je taj događaj jedino s čime ćeš se morati nositi: sjećanja, besane noći, beskrajno vrtenje istog filma u mislima, preispitivanje sebe jesi li ispravno postupila, jesi li rekla što si trebala reći, jesi li mogla nešto promijeniti samo da si ovo ili ono učinila drukčije. Majka me bila upozorila da će to što ću biti uz Willa na samome kraju imati golem utjecaj na ostatak mog života. Bila sam uvjerena da je mislila na mene i moje psihičko stanje. Na to da ću se morati naučiti nositi s osjećajem krivnje, tugom, nesanicom, s čudnim, neprimjerenim ispadima bijesa, beskonačnim unutrašnjim dijalogom s nekim koga više nema. Ali sad sam shvatila da nije bila riječ samo o tome: u digitalnom dobu zauvijek ću biti ta osoba. Čak i da uspijem izbrisati cijelu stvar iz sjećanja, nikad mi neće biti dopušteno da se distanciram od Willove smrti. Moje će ime biti povezano s njegovim sve dok bude piksela i zaslona. Ljudi će stvarati predodžbe o meni utemeljene na vrlo šturim spoznajama - ponekad i bez ikakvih podataka - a ja tu neću moći ništa učiniti. Ošišala sam se na paž-frizuru. Promijenila sam stil odijevanja, spremila u vreće sve što me činilo upadljivom i gurnula to na dno ormara. Ugledala sam se na Treenu i njezine generičke traperice i majice. Kad god bih naletjela u novinama na priču o bankovnoj službenici koja je ukrala golemu svotu, o ženi koja je ubila svoje dijete, o nečijoj nestaloj sestri, ne bih se samo stresla od užasa kao nekoć, nego bih se umjesto toga zapitala kakav je onaj dio priče koji nije završio u novinama. Osjećala sam neku čudnu povezanost s tim ljudima iz članaka. Bila sam obilježena. A svijet oko mene to je znao. Što je najgore, i ja sam to počinjala shvaćati. Ostatak tamne kose gurnula sam pod kapu, stavila sunčane naočale i krenula prema knjižnici iz petnih se žila trudeći da ne šepam, premda me već brada boljela od toga koliko sam stiskala zube od usredotočenosti. Prošla sam pokraj raspjevane skupine klinaca na dječjem odjelu i tihih


BalkanDownload

genealoških entuzijasta zadubljenih u pokušaj da potvrde da su zaista u srodstvu s kraljem Richardom III. u tko zna kojem koljenu. Sjela sam u kut gdje je bio smješten arhiv mjesnih novina. Nije bilo teško pronaći kolovoz 2009. Duboko sam udahnula i otvorila ih pa preletjela pogledom naslove. Mještanin okončao život u švicarskoj klinici. Obitelj Traynor moli za privatnost u ovom teškom trenutku. Tridesetpetogodišnji sin Stevena Traynora, kustosa dvorca Stortfold, okončao je život u Dignitasu, kontroverznom centru za potpomognuto samoubojstvo. Gospodin Traynor ostao je kvadriplegičar nakon tragične nesreće 2007. Do klinike je otputovao u pratnji obitelji i dvadesetsedmogodišnje njegovateljice Louise Clark, također iz Stortfolda. Policija istražuje okolnosti njegove smrti. Iz pouzdanih izvora doznajemo da nije isključena mogućnost podizanja optužnice. Bernard i Josephine Clark, roditelji Louise Clark, nastanjeni u Renfrew Roadu, odbili su dati izjavu. Sutkinja Camilla Traynor navodno je nakon sinova samoubojstva podnijela ostavku na položaj na sudu. Prema riječima osobe upućene u slučaj, s obzirom na postupke njezine obitelji, njezin je položaj postao neodrživ. I eno ga: Willovo lice gledalo me sa zrnate novinske fotografije. Taj njegov pomalo ciničan osmijeh, izravan pogled. Nakratko sam ostala bez daha. Smrću gospodina Traynora okončana je uspješna karijera u Cityju, gdje je


BalkanDownload

bio poznat po nemilosrdnosti u preuzimanju kompanija, ali i kao osoba s dobrim okom za moguću zaradu. Njegovi su se kolege jučer okupili u velikom broju odati počast čovjeku kojega su opisali kao... Zaklopila sam novine. Pogled sam podigla tek kad sam bila sigurna da opet imam nadzor nad licem. Knjižnica oko mene brujila je aktivnostima. Djeca su i dalje pjevala, a visoki su im glasovi zvučali kaotično i raštimano, praćeni pljeskanjem njihovih majki. Knjižničarka iza mene šaptom je raspravljala s kolegicom o najboljem receptu za tajlandski curry. Muškarac pokraj mene prelazio je prstom po prastarom biračkom popisu mrmljajući: “Fisher, Fitzgibbon, Fitzwilliam...” Nisam učinila ništa. Prošlo je već više od osamnaest mjeseci, a ja nisam učinila ništa osim što sam prodavala piće u dvjema različitim državama i samosažaljevala se. A sad, samo četiri tjedna nakon povratka kući u kojoj sam odrasla, osjećam da Stortfold poseže za mnom i pokušava me usisati, uvjeriti me da bi mi ovdje moglo biti dobro. Da će sve biti u redu. Dobro, možda neće biti veličanstvenih pustolovina, a i bit će pomalo nelagodno dok se ljudi opet ne priviknu na moju nazočnost, ali ima i gorih stvari - zar ne? nego biti sa svojom obitelji, biti voljen i na sigurnom? I zaštićen? Pogledala sam dolje na snop novina ispred sebe. Najsvježija je naslovnici imala naslov: SVAĐA OKO PARKIRNOG MJESTA ZA INVALIDE ISPRED POŠTANSKOG UREDA Sjetila sam se tate kako je sjedeći na mom bolničkom krevetu uzalud tražio vijest o mojoj neobičnoj nezgodi. Iznevjerila sam te, Wille. Na svaki mogući način. Vika se čula do početka ulice. Kad sam otvorila vrata, uši mi je proparao


BalkanDownload

Thomasov plač. Moja ga je sestra grdila u kutu dnevne sobe, usto mašući prstom. Mama je bila sagnuta iznad djeda držeći posudu s vodom i spužvicu, dok ju je on pristojno pokušavao otjerati. “Što se događa?” Mama je stala u stranu i sad sam jasno vidjela djedovo lice. Imao je nove ugljeno crne obrve i debele, pomalo neravne brkove. “Vodootporni flomaster”, rekla je mama. “Da više nikad nitko nije ostavio Thomasa samog u sobi s djedom dok djed spava!” “Moraš prestati šarati po stvarima”, vikala je Treena. “Smiješ samo po papiru, jasno? Ne po zidovima. Ne po licu. Ne po psu gospođe Reynolds. Ne po mojim gaćama.” “Pisao sam ti koje su 2a koji dan u tjednu!” “Ne trebaju mi kalendarske gaće!” viknula je. “A čak i da mi trebaju, voljela bih da nazivi dana nemaju pravopisne pogreške!” “Ne grdi ga, Treen”, reče mama nagnuvši se unatrag da pogleda jesu li njezine riječi imale ikakva učinka. “Moglo je biti i gore.” U našoj maloj kući zvuk tatinih koraka niza stube zvučao je kao posebno empatična grmljavina. Uletio je u dnevnu sobu ramena pogrbljenih od frustracije, kose zaležane na jednoj strani. “Pa dobro, zar čovjek ne može malo odrijemati u vlastitoj kući kad ima slobodan dan? Ovdje je kao u vražjoj ludnici.” Svi smo zastali i pogledali ga. “Što? Što sam rekao?” “Bernarde...” “Ma daj. Pa naša Lou zna da ne mislim na nju...” “O, Bože blagi.” Mamina je ruka poletjela prema licu. Treena je počela gurati Thomasa van iz sobe, “O, joj”, prosiktala je. “Thomase, bolje da se makneš iz sobe. Jer kad te djed dohvati...” “Što?” Tata se namrštio. “O čemu je riječ?” Djed je prasnuo u smijeh. Upro je drhtavim prstom.


BalkanDownload

Bilo je to gotovo veličanstveno. Thomas je plavim flomasterom obojio cijelo tatino lice. Oči su mu sjale kao dva ogrozda u moru kobaltnoplave boje. “Što?” Zamičući niz hodnik, Thomas je cendrao: “Gledali smo Avatara! Rekao je da ne bi imao ništa protiv da i on bude avatar!” Tata je razrogačio oči. Brzo je prišao zrcalu iznad kamina. Uslijedila je kratka tišina. “O, Bože dragi.” “Bernarde, ne zazivaj ime gospodnje uzalud.” “Obojio me u plavo, Josie. Mislim da mi to daje pravo da zazivam Boga dok ne promuknem. Je li to vodootporni flomaster? THOMMO? JE LI VODOOTPORNI FLOMASTER?” “Skinut ćemo ti to nekako, tata.” Moja sestra zatvorila je za sobom vrata koja vode u vrt. Iza njih se čulo Thomasovo tuljenje. “Sutra bih trebao nadzirati postavljanje nove ograde oko dvorca. Dolaze mi radnici. Kako ću se baviti time ovakav plav?” Pljunuo je u dlan i počeo si trljati lice. Boja se tek neznatno razmazala. Zapravo, samo si je uprljao i dlan. “Ne skida se, Josie. Ne skida se!” Mama je pustila djeda i prišla tati sa spužvicom u ruci. “Budi miran, Bernarde. Trudim se koliko mogu.” Treena je posegnula za prijenosnikom. “Idem pogledati na internetu. Sigurna sam da postoji neki način. Pasta za zube ili aceton ili izbjeljivač ili...” “Da ti nije palo na pamet stavljati mi vražji izbjeljivač na lice!” zagrmio je tata, dok se djed sa svojim piratskim brkovima hihotao u kutu sobe. Počela sam se polako udaljavati. Mama je lijevom rukom držala tati lice i trljala ga spužvicom. Okrenula se prema meni kao da me tek sad vidjela. “Lou! Nisam te ni pitala - jesi li dobro, zlato? Jesi li se dobro prošetala?” Svi su naglo zastali i nasmiješili mi


BalkanDownload

se osmijehom koji je govorio: Sve je u redu, Lou. Ne moraš se brinuti. Mrzila sam taj osmijeh. “Dobro sam.” Bio je to odgovor koji su htjeli čuti. Mama se okrenula tati. “Odlično. Nije li to odlično, Bernarde?” “Jest. Divne vijesti.” “Ako odvojiš svoje bijelo rublje od šarenoga, zlato, oprat ću ga poslije s tatinim.” “Zapravo,” rekoh, “nemoj se zamarati time. Razmišljala sam. Vrijeme je da se vratim kući.” Nitko nije odgovorio. Mama je brzo pogledala tatu. Djed se opet zahihotao i brzo pokrio usta rukom. “Dobro”, reče tata s onoliko dostojanstva koliko je mogao imati sredovječni muškarac lica obojena u plavo. “Ali ako se vraćaš natrag u taj stan, Louisa, ideš pod jednim uvjetom...”


BalkanDownload

Četvrto poglavlje “Zovem se Natasha. Prije tri godine izgubila sam muža. Umro je od raka.” Uvečer jednog sparnog ponedjeljka članovi terapijske skupine Krenimo dalje sjedili su u krugu narančastih stolaca u dvorani Pentekostne crkve uz voditelja Marca, visoka muškarca s brkovima iz čijeg je cijelog bića zračila neka vrsta izmučene melankolije. Jedan je stolac bio prazan. “Ja sam Fred. Moja žena Tilly umrla je u rujnu. Imala je sedamdeset četiri godine.” “Sunil. Moj brat blizanac umro je od leukemije prije dvije godine.” “William. Ostao sam bez oca prije šest mjeseci. Sve mi je ovo malo bez veze, zapravo, jer nismo se baš dobro slagali dok je bio živ. Stalno se pitam što radim ovdje.” Tuga ima specifičan miris. Mirisala je na vlažne crkvene dvorane s lošom ventilacijom i vrećice jeftina čaja. Imala je miris obroka za jednu osobu i ustajalih cigareta koje si popušio vani stisnut od hladnoće. Zaudarala je na nasprejanu kosu i pazuha, te male praktične pobjede nad glibom očaja. Taj mi je miris bio dovoljan da budem sigurna da ne pripadam ovamo, ma što da sam obećala tati. Osjećala sam se kao varalica. Osim toga, svi su izgledali tako... tužni. Nelagodno sam se promeškoljila na stolcu, što nije promaklo Marcu. Utješno mi se nasmiješio. Znamo, govorio je taj osmijeh. Svi smo mi to prošli. “Oprostite. Žao mi je što kasnim.” Vrata su se otvorila pustivši unutra nalet topla zraka, a na prazni se stolac spustio tinejdžer bujne, raskuštrane kose i uredno presavio udove kao da su uvijek nekako predugi za mjesto gdje se nadu. “Jake. Propustio si prošlotjedni sastanak. Je li sve u redu?”


BalkanDownload

“Žao mi je. Tata je nešto zeznuo na poslu pa me nije mogao dovesti.” “Ne brini se. Dobro je da si uspio doći. Znaš gdje stoje sokovi.” Vireći ispod dugih šiški, pogledom je prelazio po prostoriji nakratko zastavši kad mu je za oko zapela moja šljokičasta zelena suknja. Povukla sam torbu na krilo u pokušaju da je pokrijem, a on je brzo skrenuo pogled. “Zdravo, dušo. Ja sam Daphne. Moj si je muž sam oduzeo život. Mislim da nije zbog mog kvocanja!” Iz ženina polusmijeha kao da je curila bol. Zagladila je pažljivo namještenu kosu i nelagodnim se pogledom zagledala u koljena. “Bili smo sretni. Bili smo.” Dječak je zabio dlanove pod bedra. “Ja sam Jake. Tu sam zbog mame. Prije dvije godine. Dolazim proteklih godinu dana jer se moj tata ne zna nositi s tim, a meni treba netko s kim mogu razgovarati o tome.” “Kako ti je tata ovaj tjedan, Jake?” upita ga Marc. “Nije loše. Mislim, prošli je petak doveo doma jednu ženu, ali ono, ovaj put nakon toga nije sjedio na kauču i plakao. To je već nešto.” “Jakeov se otac nosi s tugom na svoj način”, reče Marc u mom smjeru. “Seksanjem”, reče Jake. “Pretežno seksanjem.” “Eh, da sam mladi”, reče Fred čeznutljivo. Nosio je košulju uškrobljena ovratnika i kravatu kao muškarac koji bi se bez nje osjećao neprimjereno odjevenim. “Mislim da bi to bio odličan način da se nosim s Jillynom smrću.” “Moja rođaka pokupila je nekog frajera na tetinu pogrebu”, reče žena u kutu koja se možda zvala Leanne; nisam se mogla sjetiti. Sitna i okrugla, s gustim šiškama boje čokolade. “Baš tijekom sprovoda?” “Rekla je da su poslije ukopa otišli u Travelodge na sendviče.” Slegnula je ramenima. “Navodno je to posljedica pojačanih emocija.” Bila sam na pogrešnu mjestu. Sad mi je to bilo jasno kao dan. Kradomice


BalkanDownload

sam prikupila svoje stvari pitajući se bih li trebala najaviti da odlazim ili bi bilo jednostavnije samo dići sidro. A onda se Marc neočekivano okrenuo prema meni. Blijedo sam ga gledala. Podigao je obrve. “Oh. Ja? Zapravo, baš sam na odlasku. Mislim da sam... ovaj... mislim da nisam...” “O, prvi put svi požele otići, dušo.” “Ja sam htio otići i drugi i treći put.” “To je zbog keksa. Stalno govorim Marcu da bismo trebali imati bolje kekse.” “Kaži nam samo najosnovnije, ako hoćeš. Ne brini se. Medu prijateljima si.” Svi su čekali. Nisam mogla dati petama vjetra. Opet sam sjela, pogrbljena. “Hm... Dobro. Pa, zovem se Louisa, a čovjek kojega sam... voljela... umro je s trideset pet godina.” Nekoliko ljudi suosjećajno je klimalo glavom. “Premlad. Kad je to bilo, Louisa?” “Prošlo je dvadeset mjeseci. I jedan tjedan. I dva dana.” “Tri godine, dva tjedna i dva dana,” Natasha mi se nasmiješila preko prostorije. Začuo se tih žamor suosjećaja. Daphne, koja je sjedila pokraj mene, bucmastom me rukom punom prstenja potapšala po nozi. “Ovdje smo često razgovarali o tome da je posebno teško kad umre netko mlad”, reče Marc. “Koliko ste dugo bili zajedno?” “Ah, mi... pa... malo manje od šest mjeseci.” Nekoliko jedva skrivenih iznenađenih pogleda. “To je... prilično kratko”, reče netko.


BalkanDownload

“Siguran sam da je Louisina bol jednako duboka”, reče Marc glatko. “A kako je otišao, Louisa?” “Otišao?” “Umro”, reče Fred uslužno. “Oh. On... ovaj... oduzeo si je život.” “Zacijelo je to bio golem šok.” “Ne baš. Znala sam da to planira.” Čini se da postoji neobična vrsta tišine koja nastane kad prostoriji punoj ljudi koji misle da znaju sve što se može znati o smrti drage osobe kažeš da nije tako. Duboko sam udahnula. “Znao je da to želi učiniti i prije nego što sam ga upoznala. Pokušala sam ga navesti da se predomisli, ali nisam uspjela. Pa sam pristala biti uz njega jer sam ga voljela i jer mi se u to vrijeme činilo da to ima smisla. A sad mi se to čini mnogo manje smislenim. Zato i jesam ovdje.” “Smrt nikad nema smisla”, reče Daphne. “Osim ako nisi budist”, reče Natasha. “Trudim se razmišljati budistički, ali brinem se da će se Olaf vratiti kao miš ili tako nešto i da ću ga otrovati.” Uzdahnula je. “Moram postavljati otrov jer imamo strašan problem s najezdom miševa u kvartu.” “Nikad ih se nećeš riješiti. Kao buhe su”, reče Sunil. “Na svakoga kojega vidiš dolazi stotinu onih koje ne vidiš.” “Možda da ipak malo razmisliš o tome što radiš, Natasha draga”, reče Daphne. “Možda naokolo trčkaraju na stotine malih Olafa. I moj bi Alan mogao biti jedan od njih. Moglo bi se dogoditi da otruješ obojicu.” “Pa,” reče Fred, “ako je budist, to samo znači da bi se i nakon toga opet vratio kao nešto drugo, zar ne?” “Ali što ako se vrati kao muha, a Natasha ubije i nju?” “Ne bih se volio reinkarnirati u muhu”, reče William. “Grozni, crni,


BalkanDownload

dlakavi stvorovi.” Stresao se od gađenja. “Pa nisam masovni ubojica”, reče Natasha. “Po vama ispada kao da hodam naokolo i ubijam vaše reinkarnirane muževe.” “Pa, taj bi miš mogao biti nečiji muž. Čak i ako nije Olaf.” “Mislim da bismo se trebali vratiti na temu”, reče Marc masirajući si sljepoočnice. “Louisa, hrabro je od tebe što si došla i ispričala nam svoju priču. Reci nam malo više o tome kako ste se ti i - kako se zvao? -upoznali. Ovo je krug povjerenja. Svi smo se zarekli da sve priče ostaju unutar ova četiri zida.” U tom sam trenutku uhvatila Jakeov pogled. Brzo je pogledao Daphne pa opet u mene i jedva zamjetno zatresao glavom. “Upoznala sam ga na poslu”, rekoh. “Zvao se... Bill.” § Premda sam tati obećala da ću ići, zapravo nisam bila planirala doći na sastanak skupine Krenimo dalje. Ali povratak na posao bio je tako grozan da se na kraju dana nisam bila u stanju suočiti s pomisli na prazan stan. “Vratila si se!” Carry je položila šalicu kave na šank, uzela sitniš što joj ga je pružio neki poslovni čovjek pa me zagrlila, istodobno glatkim pokretima ubacujući kovanice u pripadajuće im odjeljke u blagajni. “Pa koji se vrag dogodio? Tim nam je samo rekao da si doživjela nesreću. A onda je otišao pa nisam bila sigurna hoćeš li se uopće više i vratiti.” “Duga priča.” Zurila sam u nju. “Uh... što to imaš na sebi?” Ponedjeljak, devet ujutro, muškaraca koji pune baterije poslovne stranice ili diskretno pogled nekoga s druge strane otkad te nema.”

zračna je luka bila plavosiva izmaglica prijenosnih računala, zure u iPhone, čitaju razgovaraju o dionicama. Carly je uhvatila blagajne. “Ah. Pa, stvari su se promijenile


BalkanDownload

Okrenula sam se i ugledala poslovnog čovjeka s krive strane šanka. Trepnula sam i spustila torbu na pod. “Oprostite, molim vas da pričekate s druge strane. Odmah ću vas poslužiti...” “Ti si sigurno Louise.” Stisak njegove ruke bio je snažan i bez imalo topline. “Ja sam novi voditelj bara. Richard Percival.” Pogledom sam obuhvatila njegovu zalizanu kosu, odijelo, bljedoplavu košulju i zapitala se kakvu je vrstu bara prije vodio. “Drago mi je.” “Ti si ona koje nije bilo dva mjeseca.” “Pa, da, ja...” Hodao je uzduž police odmjeravajući svaku bocu. “Želim da znaš da nisam ljubitelj beskrajnih bolovanja.” Vrat mi se pomaknuo nekoliko centimetara unatrag. “Samo postavljam granice, Louise. Nisam jedan od onih voditelja koji zažmire na jedno oko. Znam da se u mnogo firmi na slobodne dane gleda kao na uobičajenu povlasticu zaposlenika. Ali ne u onima gdje ja radim.” “Vjerujte, proteklih devet tjedana sasvim sigurno nisam smatrala povlasticom.” Provjerio je donju stranu točilice i zamišljeno je protrljao prstom. Udahnula sam prije nego što ću progovoriti. “Pala sam sa zgrade. Mogu vam pokazati ožiljke od operacije. Tako da možete biti sigurni da nije vjerojatno da ću opet poželjeti proći kroz to.” Zurio je u mene. “Nema potrebe da budeš sarkastična. Ne kažem da ćeš imati još nezgoda, ali duljina tvog bolovanja je, pro rata, na neuobičajeno visokoj razini za nekoga tko relativno kratko vrijeme radi za ovu tvrtku. To je sve što sam htio istaknuti. Da je to uočeno.” Na manšetama je imao puceta s trkaćim autima. “Poruka primljena, gospodine Percival”, rekoh. “Ubuduće ću se truditi izbjeći zamalo fatalne


BalkanDownload

nesreće.” “Trebat će ti odora. Daj mi pet minuta i donijet ću ti jednu iz skladišta. Koji broj nosiš? Četrdeset? Četrdeset dva?” Zurila sam u njega. “Trideset osam.” Podigao je obrvu. Uzvratila sam istom gestom. Dok je išao prema svom uredu, Carly se nagnula od aparata za kavu i slatko se nasmiješila za njim. “Koji je to seronja!” reče kroz stisnute usne. Imala je pravo. Od trenutka kad sam se vratila, Richard Percival zalijepio se za mene kao žvaka za kosu, kako bi to rekao moj otac. Mjerio je količinu pića koju sam točila, pregledavao svaki kutak šanka u potrazi za mikroskopskim mrvicama kikirikija, stalno je ulazio u WC i provjeravao je li čist, a nije dopustio da odemo s posla sve dok se nije uvjerio da iznos u blagajni u potpunosti - do u peni! - odgovara izdanim računima. Više nisam imala vremena čavrljati s gostima, provjeriti termine polaska, vraćati ljudima izgubljene putovnice, razmišljati o zrakoplovima čije se uzlijetanje vidjelo kroz naše velike prozore. Čak nisam imala vremena primijetiti Keltske frule, CD 3 ili dopustiti da me uzrujaju. Ako je neki gost dulje od deset sekundi čekao da ga poslužimo, odmah bi se odnekud - kao čarolijom - stvorio Richard napadno uzdišući pa se glasno i opetovano ispričavajući što su čekali tako dugo. Carly i ja, obično zauzete posluživanjem drugih gostiju, krišom bismo razmijenile rezigniran pogled pun prezira. Pola dana provodio je sastajući se s trgovačkim predstavnicima, a ostatak na telefonu s upravom blejeći o posjećenosti i potrošnji po glavi. Rekao nam je neka u svakoj transakciji pokušamo gosta nagovoriti da kupi još nešto, a kad god bismo to zaboravile, povukao bi nas u stranu i održao nam prodiku. Već je i sve to bilo dovoljno loše. Ali šlag na torti bila je odora. Carly je ušla u ženski WC baš kad sam završila s presvlačenjem. Stala je pokraj mene ispred zrcala. “Izgledamo kao dvije idiotkinje”, rekla je.


BalkanDownload

Nezadovoljan tamnim suknjama i bijelim bluzama, neki marketinški genij visoko gore na korporacijskoj ljestvici zaključio je da bi ozračje u Četverolisnoj djetelini bilo mnogo bolje za posao kad bismo nosile pravu irsku odjeću. Tu je odjeću očito osmislio netko tko vjeruje da u današnje vrijeme poslovne žene i blagajnice u Dublinu na svojim radnim mjestima izvode piruete odjevene u svjetlucave smaragdnozelene izvezene prslučiće i suknjice, dokoljenke i plesne cipele. S pripadajućim kovrčavim perikama. “Isuse. Da me dečko vidi ovako odjevenu, ostavio bi me.” Carly je zapalila cigaretu i popela se na umivaonik da onesposobi protupožarni aparat na stropu. “Doduše, vjerojatno bi me prije toga htio okrenuti. Perverznjak.” “A što muškarci moraju nositi?” Povukla sam kratku suknju malo niže, s nelagodom pogledavajući Carlyn upaljač i pitajući se koliko sam zapaljiva. “Baci oko van. Nema drugih muških osim Richarda. A on mora nositi tu košulju sa zelenim logom. Jadnik.” “To je to? Nema vilenjačkih cipela? Ili šiljatog šešira?” “Kojeg li iznenađenja, ha? Samo mi cure moramo raditi izgledajući kao vrtne pornopatuljčice.” “S ovom perikom izgledam kao Dolly Parton u ranim godinama.” “Uzmi crvenu. Srećom pa imamo na izbor tri boje.” Izvana se začulo Richardovo dozivanje. Želudac mi se već refleksno grčio na zvuk njegova glasa. “Uglavnom, ne ostajem ovdje. Otplesat ću irskim korakom van pa na drugi posao”, reče Carly. “Može si djetelinu gurnuti u napeto korporacijsko dupe.” Sarkastično je izvela nekoliko koraka irskog plesa i izišla iz WC-a. Ostatak dana, svako malo pecnuo bi me statički elektricitet. Sastanak skupine Krenimo dalje završio je u pola deset. Izišla sam u sparnu ljetnu večer iscrpljena mukom na poslu i mukom na sastanku. Bilo mi je vruće pa sam svukla jaknu i iznenada mi se učinilo da i nema neke velike razlike između toga da ogoliš dušu pred potpunim strancima i toga da te vide


BalkanDownload

u lažnoj irskoj plesnoj nošnji, koja mi je - istinu govoreći - ipak bila mrvicu tijesna. Nisam mogla razgovarati o Willu - ne onako kako su oni razgovarali, kao da su njihovi najdraži još dio njihovih života, kao da su negdje u susjednoj sobi. O, da, moja Jilly je to stalno radila. Ne mogu obrisati bratovu glasovnu poruku. Kad god se bojim da ću zaboraviti kako je zvučao, poslušam mu glas. Ponekad ga čujem u drugoj sobi. Ja sam jedva uspijevala izreći Willovo ime. A slušajući njihove priče o obiteljskim vezama, o tridesetgodišnjem bračnom stažu, zajedničkim domovima, životima, djeci, osjećala sam se kao varalica. Ja sam šest mjeseci bila nečija njegovateljica. Voljela sam ga i gledala ga kako si okončava život. Kako bi ti neznanci mogli shvatiti što smo tijekom toga vremena Will i ja bili jedno drugomu? Kako da im objasnim koliko smo brzo shvatili jedno drugo, kako da objasnim naše interne šale, bolne istine i tajne? Kako da im predočim do koje su mjere ti kratki mjeseci promijenili moj pogled na sve? I to da je okrenuo moj svijet naglavce tako da bez njega više nije imao smisla? A, na kraju krajeva, kakva smisla ima stalno iznova pretresati svoju tugu? To je kao da stalno trgaš krastu i ne daš da rana zaraste. Znam čega sam bila dio. Znam koja je bila moja uloga. Čemu stalno razgovarati o tome? Sad sam bila sigurna da sljedeći tjedan neću doći. Pronaći ću neki izgovor za tatu. Polako sam hodala preko parkirališta kopajući po torbi u potrazi za ključevima, tješeći se mišlju da barem nisam morala provesti još jednu večer sama pred televizorom, užasavajući se prolaska tih dvanaest sati prije nego što se moram vratiti na posao. “Nije se stvarno zvao Bili, ha?” Jake je uhvatio korak s mojim. “Ne.” “Daphne je kao hodajući odašiljač. Ne misli ništa loše, ali rastrubit će


BalkanDownload

tvoju priču po svem Facebooku dok si rekla reinkarnirani glodavac.” “Hvala na upozorenju.” Široko mi se nasmiješio i klimnuo prema mojoj smaragdnozelenoj metalik suknji. “Usput, dobre krpice. Prava stvar za terapiju ožalošćenih.” Nakratko je zastao da zaveže vezice na tenisicama. I ja sam stala. Oklijevala sam pa ipak rekla: “Žao mi je za tvoju mamu.” Lice mu je bilo ozbiljno. “Ne možeš to reći. Kao što u zatvoru ne smiješ pitati nekoga zašto je završio unutra.” “Stvarno? Oprost, nisam...” “Šalim se. Vidimo se sljedeći tjedan.” Muškarac naslonjen na motocikl podigao je ruku u pozdrav. Kad je Jake prešao parkiralište, čovjek je zakoračio naprijed i privukao ga u medvjedi zagrljaj pa ga poljubio u obraz. Zastala sam gledajući ih, najviše zato što je prava rijetkost vidjeti da muškarac tako grli sina u javnosti, pogotovo kad klinci prijeđu određene godine. “Kako je bilo?” “Dobro. Kao i inače.” Jake je pokazao prema meni. “O, ovo je... Louisa. Ona je nova.” Muškarac je zaškiljio prema meni. Bio je visok, širokih ramena. Nekoć možda slomljen nos davao mu je izgled bivšeg boksača. Uljudno sam klimnula u znak pozdrava. “Drago mi je da smo se upoznali, Jake. Laku noć.” Podigla sam ruku i krenula prema svom autu. Ali muškarac je i dalje zurio u mene i osjetila sam kako mi obrazi žare pod njegovim prodornim pogledom. “Ti si ona djevojka”, rekao je. O, ne, pomislila sam, iznenada usporivši. Ne i ovdje. Na trenutak sam stajala zagledana u tlo, duboko udahnuvši. A zatim sam se okrenula prema obojici. “Dobro. Kao što sam upravo objasnila u grupi,


BalkanDownload

moj je prijatelj donio vlastitu odluku. Ja sam ga samo podržala u tome. I, da budem iskrena, ne da mi se o tome raspravljati ovdje s potpunim strancem.” Jakeov otac i dalje je škiljio u mene. Podigao je ruku do glave. “Znam da neće svi to shvatiti. Ali tako je bilo. I zaista sam umorna, imala sam težak dan i mislim da sad idem kući.” Nakrivio je glavu na stranu. I rekao: “Nemani pojma o čemu govoriš.” Na mrštila sam se. “Šepanje. Primijetio sam da šepaš. Živiš pokraj onog golemog bloka novih zgrada, zar ne? Ti si djevojka koja je pala s krova. Negdje u ožujku. Travnju.” Iznenada sam ga prepoznala. “Oh - ti si bio...” “Bolničar iz hitne. Moja te je ekipa pokupila. Pitao sam se što je bilo s tobom.” Zamalo su mi koljena popustila od olakšanja. Prelazila sam mu pogledom preko lica, kose, ruku, iznenada se sjetivši njegova utješna pristupa, zvuka sirene, blagog mirisa limuna. Izdahnula sam zrak koji sam zadržavala. “Dobro sa. Pa. Ne baš dobro. Imam polomljen kuk i novoga šefa koji je seronja na kvadrat i - kao što vidiš - sjedim na terapiji za ožalošćene u vlažnoj crkvenoj dvorani s ljudima koji su zaista, zaista...” “Tužni”, ubaci Jake uslužno. “Kuk će se oporaviti. Očito ti ne ometa plesačku karijeru.” Moj je smijeh zvučao kao truba. “O, ne. Ovo je... Odjeća ima veze sa šefom seronjom. Inače se ne odijevam ovako. Svejedno. Hvala ti. Čovječe...” Podigla sam ruku do lica. “Ovo je čudno. Ti si me spasio.” “Lijepo je opet vidjeti te. Ne događa nam se često da saznamo kako sve završi.” “Sjajno ste obavili posao. Bilo je... Pa, ti si bio zaista ljubazan. Toga se


BalkanDownload

jasno sjećam.” “De nada,” Zurila sam u njega. “De nada. ‘Nema na čemu’, na španjolskom.” “O, dobro, onda povlačim što sam rekla. Hvala ni na čemu.” Nasmiješio se i podigao ruku veličine manjeg vesla. Poslije nisam bila sigurna zašto sam to učinila. “Hej.” Opet je pogledao prema meni, “Zovem se Sam, zapravo.” “Same. Nisam skočila.” “Dobro.” “Ne. Stvarno. Mislim, upravo si me vidio kako izlazim sa sastanka za ožalošćene i tako to, ali... pa... jednostavno... ne bih skočila.” Pogledao me pogledom koji kao da je govorio da je svašta čuo i vidio. “Dobro je znati.” Gledali smo se cijelu minutu. A onda je opet podigao ruku. “Lijepo te opet vidjeti, Louisa.” Navukao je kacigu, a Jake je skliznuo na sjedalo iza njega. Uhvatila sam se da gledam za njima dok su izlazili s parkirališta. I upravo sam zato i primijetila da je Jake naglašeno zakolutao očima prije nego što je i on stavio kacigu. A onda sam se sjetila što je rekao na sastanku. Kompulzivni ševac. “Idiote”, rekla sam sama sebi i odšepala preko asfalta do mjesta gdje se moj auto lagano kuhao na večernjoj vrućini.


BalkanDownload

Peto poglavlje Živjela sam na rubu Cityja. Za slučaj ikakve sumnje u to, na drugoj strani ulice bio je golem krater veličine poslovne zgrade okružen skelama na kojima je pisalo: FARTHINGATE - GDJE POČINJE CITY. Postojali smo na samoj točki gdje se blistavi stakleni financijski hramovi naslanjaju na neuredne stare zgrade od opeke i izloge indijskih zalogajnica i dućančića koji rade nonstop, pubove sa striptizetama i urede taxi-službi, koji su odlučno odbijali umrijeti. Moja je stambena četvrt ležala među tim arhitektonskim otkaznicima3, olovom zamrljanim zgradama nalik na skladišta koje su tupo zurile u postojano nadiranje stakla i čelika pitajući se koliko još dugo mogu preživjeti i hoće li ih možda spasiti otvaranje pomodnog bara sa zdravim sokovima ili nekog lanca moderne odjeće. Ovdje nisam poznavala nikoga osim Samira iz trgovine kućnim potrepštinama i žene iz pekarnice, koja mi se uvijek smiješila, ali činilo se da ne govori ni riječ engleskoga. Većinu vremena ta mi je anonimnost odgovarala. Na kraju krajeva, i došla sam ovamo bježeći od svoje povijesti, od osjećaja da svi znaju sve o meni. A City me počeo mijenjati. Upoznala sam svoj mali kut u njemu, njegove ritmove i opasnosti. Naučila sam da ne smijem dati novac pijancu na autobusnoj postaji jer će mi sljedećih osam tjedana sjediti ispred stana; ako želim noću hodati svojom stambenom četvrti, mudro je to činiti s ključevima zaglavljenim između prstiju u stisnutoj šaci; ako se zaputim van po kasnovečernju bocu vina, bolje je da i ne pogledam skupinu mladića okupljenih ispred Kebaba na uglu. Više me nije uznemirivalo stalno vuuump vuuump policijskog helikoptera. Znala sam preživjeti. Osim toga, znala sam - bolje nego mnogi drugi - da ima i gorih stvari od toga. “Hej.” “Hej, Lou. Opet ne možeš spavati?” “Ovdje je tek prošlo deset.”


BalkanDownload

“Što ima?” Bivši Willov fizioterapeut Nathan proteklih je devet mjeseci proveo u New Yorku, radio je za sredovječna izvršnog direktora s dobrom reputacijom na Wall Streetu, kućom na tri kata i problematičnim mišićima. Polako mi je već prešlo u naviku zvati ga u gluho doba besane noći. Bilo je lijepo znati da tamo negdje u mraku postoji netko tko razumije, unatoč tomu što bi me njegove vijesti katkad malo zaboljele -svi drugi nastavili su sa životom. Svi su nešto postigli. “I, kako je u Velikoj Jabuci?” “Nije loše?” Uz njegovo je australsko otezanje u govoru svaki odgovor zvučao kao pitanje. Ispružila sam se na kauč, podigla stopala na naslon za ruke. “Aha. To mi baš ne govori mnogo.” “Dobro. Pa, dobio sam povišicu, što nije loše. Rezervirao sam si let kući za nekoliko tjedana da vidim starce. To će biti dobro. Rit će presretni jer sestra očekuje bebu. O, i upoznao sam stvarno utegnutu curu u nekom baru na Šestoj aveniji. Složili smo se od prve pa sam je pozvao van. Ali kad sam joj rekao čime se bavim, rekla je da joj je žao, ali da izlazi samo s muškarcima koji na posao idu u odijelu.” Nasmijao se. Shvatila sam da se i ja smiješim. “Znači, bolničarsko se odijelo ne računa?” “Očito ne. Doduše, rekla je da bi se možda predomislila da sam liječnik.” Opet se nasmijao. Nathan je bio oličenje staloženosti. “Ma nema veze. Takve su cure ionako previše izbirljive po pitanju restorana kamo ih vodiš i tako to. Bolje je da to saznaš prije nego kasnije. Kako je kod tebe?” Slegnula sam ramenima. “Ide. Otprilike.” “Još spavaš u njegovoj majici?” “Ne. Više ne miriše na njega. A, iskreno govoreći, već je to postalo malo nehigijenski. Oprala sam je, umotala u krep-papir i spremila. Ali još imam


BalkanDownload

njegovu vestu za one gadne dane.” “Dobro je imati rezervu.” “Eh, da, i otišla sam na sastanak grupe za potporu ožalošćenima.” “Kako je bilo?” “Sranje. Osjećala sam se kao varalica.” Nathan je čekao. Pomaknula sam jastuk pod glavom. “Jesam li sve to samo zamislila, Nathane? Ponekad se zapitani nisam li u mislima napuhala sve to što se dogodilo između mene i Willa. Jer kako sam mogla nekoga tako zavoljeti u tako kratkom vremenu? I sve te stvari koje mislim o nama dvoma - jesmo li zaista osjećali to ćega se sjećam? Kako vrijeme prolazi, tako mi se tih šest mjeseci sve više čine kao neki čudan... san.” Odgovorio je nakon kratke stanke. “Nisi to samo zamislila, stara.” Protrljala sam oči. “Jesam li ja jedina? Kojoj još nedostaje?” Još jedna kratka stanka. “Ne. Bio je dobar dečko. Najbolji.” To je jedna od stvari koje sam voljela kod Nathana. Nisu mu smetale duge tišine u telefonskim razgovorima. Na kraju sam sjela i ispuhala nos. “Uglavnom, mislim da više neću ići. Nisam sigurna da su takve grupe za mene.” “Otiđi još koji put, Lou. Ne možeš suditi na temelju jednog sastanka.” “Zvučiš kao moj tata.” “Pa, uvijek je bio razuman tip.” Lecnula sam se na zvuk zvona na vratima. Nitko mi nikad nije zvonio, osim gospođe Nellis iz stana broj dvanaest u situacijama kad bi poštar slučajno zamijenio našu poštu. Ali dvojila sam da je ona budna ovako kasno. A i sasvim sigurno ovaj tjedan nisam zabunom dobila njezin časopis Elizabetanske lutke. Opet je zazvonilo. Pa i treći put, ustrajno, resko. “Moram ići. Netko mi zvoni na vratima.”


BalkanDownload

“Cice gore, draga. Bit ćeš dobro.” Odložila sam telefon i oprezno ustala. Nisam imala prijatelja u blizini. Još nisam uspjela dokučiti kako ih steći kad se doseliš u novi grad, a većinu vremena provedeš radeći. Na vratima sigurno nisu bili moji roditelji, jer čak i da su se odlučili umiješati i na prepad me odvesti natrag u Storttord, izveli bi to usred bijela dana jer ne vole voziti noću ni u vrijeme kad ljudi odlaze na posao ili se s njega vraćaju, da izbjegnu gužvu. Čekala sam, pitajući se hoće li taj netko shvatiti da zvoni na pogrešna vrata i otići. Ali zvono se opet oglasilo beskrajno dugo i zvrndajuće, kao da se taj netko naslonio na njega. Prišla sam vratima. “Tko je?” “Moram razgovarati s tobom.” Glas neke djevojke. Provirila sam kroz špijunku. Stajala je spuštena pogleda pa sam vidjela samo dugu kestenjastu kosu i preveliku sportsku jaknu. Lagano se ljuljala na nogama i trljala si nos. Pijana? “Mislim da si pogriješila stan.” “Jesi li ti Louisa Clark?” Zastala sam. “Kako znaš moje ime?” “Moram razgovarati s tobom. Zar ne možeš jednostavno otvoriti vrata?” “Zamalo je pola jedanaest.” “Da. Zato radije ne bih stajala vani na hodniku.” U ovom sam dijelu grada živjela dovoljno dugo da znam da nije mudro otvarati vrata nepoznatima. Ovdje nije neuobičajeno da narkomani zvone na vrata u nadi da će dobiti nešto novca. Ali ovo je bila pristojna djevojka. I mlada. Premlada da bi bila jedna od novinara koji su se nakratko usredotočili na priču o nekadašnjem štreberu koji si je odlučio okončati život. Premlada da bude vani ovako kasno navečer? Nakrivila sam glavu pokušavajući vidjeti je li još netko s njom na hodniku. Činilo se da nije. “Možeš li mi reći o čemu je riječ?”


BalkanDownload

“Ne ovdje vani, ne.” Otvorila sam vraća samo toliko koliko je to dopuštao sigurnosni lanac, tako da smo se mogle gledati u oči. “Morat ćeš mi ipak reći malo više od toga.” Nije joj moglo biti vise od šesnaest godina, obrazi su još bili mladenački rosni i napeti. Kosa duga i bujna. Dugačke, mršave noge u uskim crnim trapericama. Neravno povučena crta olovkom oko očiju, lijepo lice. “Pa... kako si ono rekla da se zoveš?” “Lily. Lily Houghton-Miller. Čuj”, rekla je i podigla bradu nekoliko centimetara. “Moram razgovarati s tobom o svom ocu.” “Mislim da si me s nekim zamijenila. Ne poznajem nikoga tko se preziva Houghton-Miller. Vjerojatno si me pobrkala s nekom drugom Louisom Clark.” Počela sam zatvarati vrata, ali već je gurnula vrh cipele između njih i dovratka. Pogledala sam dolje pa polako podigla pogled natrag na nju. “Nije to njegovo prezime”, rekla je kao da sam glupa. A kad je progovorila, pogled joj je istodobno plamtio i pretraživao moje lice. “On se zove Will Traynor.” Lily Houghton-Miller stajala je nasred moje dnevne sobe i odmjeravala me s rezerviranim zanimanjem znanstvenika koji promatra novu vrstu beskralježnjaka balegara. “Uau. Što to imaš na sebi?” “Ja... radim u irskom pubu.” “Plešeš oko motke?” Očito izgubivši svako zanimanje za mene, polako se okretala i ogledavala po sobi. “Stvarno živiš ovdje? Gdje ti je namještaj?” “Tek sam uselila.” “Kauč, TV i dvije kutije s knjigama?” Klimnula je prema stolcu gdje sam sjedila još isprekidana daha, pokušavajući naći neki smisao u tome što je maloprije rekla.


BalkanDownload

Ustala sam. “Idem si po neko piće. Hoćeš li ti što?” “Coca-Colu. Osim ako nemaš vina.” “Koliko ti je godina?” “Zašto te zanima?” “Ne razumijem...” Obišla sam kuhinjski šank. “Will nije imao djece. Znala bih da jest.” Namrštila sam se na nju, iznenada sumnjičava. “Je li ovo nekakva šala?” “Šala?” “Will i ja... razgovarali smo o svemu. Rekao bi mi.” “Aha. Pa, čini se da ipak nije. A ja trebam razgovarati o njemu s nekim to neće totalno flipnuti čim spomenem njegovo ime, kao što je slučaj s ostatkom moje obitelji.” Podigla je razglednicu koju mi je bila poslala majka pa je opet odložila. “Teško da ću to pričati kao šalu. Mislim, stvarno. Moj pravi tata, neki jadni tip u kolicima. Da, baš smiješno.” Pružila sam joj čašu vode. “Ali tko... tko je tvoja obitelj? Hoću reći, tko ti je majka?” “Imaš li cigarete?” Počela je koračati po sobi, dodirivati stvari, podizati ih i vraćati natrag. Kad sam odmahnula glavom, rekla je: “Majka mi se zove Tanya. Tanya Miller. Udana je za mog očuha, koji se zove Francis Glupi Pizdun Houghton.” “Lijepo ime.” Odložila je čašu, izvukla kutiju cigareta iz jakne i zapalila jednu. Htjela sam joj reći da ne može pušiti u mom stanu, ali bila sam toliko zatečena situacijom da sam samo otišla otvoriti prozor. Nisam mogla svrnuti pogled s nje. Kao da sam nazirala nešto Willovo. Te karamelaste mrljice u plavim očima. To kako nagne bradu prije nego što će nešto reći. To kako me gleda ne trepćući. Ili sam vidjela ono što sam htjela


BalkanDownload

vidjeti? Zagledala se kroz prozor dolje u ulicu. “Lily, prije nego što nastavimo, moram ti nešto...” “Znam da je mrtav”, reče ona. Oštro je udahnula pa ispuhnula dim prema sredini sobe. “Tako sam i saznala. Na TV-u je bio neki dokumentarac o potpomognutom samoubojstvu u kojem su spomenuli njegovo ime, a mama je iznenada flipnula i otrčala u kupaonicu. Pizdun je otišao za njom pa naravno da sam prisluškivala s druge strane vrata. Bila je u potpunom šoku jer nije znala ni da je završio u kolicima. Sve sam čula. Mislim, nije baš da nisam znala da mi Pizdun nije pravi tata. Nego mi mama nikad nije rekla da je moj pravi tata šupak koji me nije htio u svom životu.” “Will nije bio šupak.” Slegnula je ramenima. “Zvuči kao da je bio. Svejedno. Kad sam je počela ispitivati o tome, totalno je pošizila i rekla da znam sve što trebam znati i da mi je Pizdun Francis bio bolji otac nego što bi mi Will Traynor ikad bio i da bih trebala prestati zapitkivati o tome.” Pijuckala sam svoju vodu. Nikad prije nisam toliko žudjela za čašom vina. “I što si učinila?” Povukla je još jedan dim. “Guglala sam ga, naravno. I pronašla tebe.” Trebala mi je samoća da probavim sve što mi je rekla. Bilo mi je previše. Nisam znala što da mislim o toj kuštravoj djevojci koja je hodala po mojoj dnevnoj sobi, a zrak oko nje kao da je bio naelektriziran. “Znači, nije rekao ni riječi o meni?” Zurila sam u njezine cipele: balerinke, izlizane, kao da su previše vremena provele smucajući se londonskim ulicama. Osjećala sam se kao da sam se zakvačila za udicu i netko me vuče. “Koliko imaš godina, Lily?” “Šesnaest. Jesam li mu barem malo slična? Vidjela sam totku na Googleu, ali mislila sam da ti možda imaš pravu fotografiju.” Ogledala se po dnevnoj sobi. “Sve su ti fotografije još u kutijama?”


BalkanDownload

Pogledavala je kartonske kutije u kutu; zapitala sam se hoće li ići toliko daleko da ih otvori i počne kopati po njima? Bila sam prilično sigurna da se u onoj prema kojoj se zaputila nalazi Willova vesta. Iznenada me obuzela panika. “Ovaj... Lily. Ovo je priličan šok. A ako si zaista tko kažeš da jesi, onda zaista ima... mnogo toga... o čemu bismo trebale razgovarati. Ali sad je već blizu jedanaest i nisam sigurna da je vrijeme za početak tog razgovora. Gdje živiš?” “U St. John’s Woodu.” “Pa... Tvoji se roditelji već sigurno pitaju gdje si. Dat ću ti svoj broj mobitela pa me možeš... “Ne mogu ići kući.” Okrenula se prema prozoru i uvježbanim pokretom stresla pepeo van. “Iskreno govoreći, ne bih ni trebala biti ovdje. Preko tjedna sam u internatu. Sad već svi šize što nisam tamo.” Izvukla je mobitel, kao da joj je to tek sad palo na pamet, i iskrivila lice na to što je vidjela na zaslonu, a zatim ga gurnula natrag u džep. “Pa... Nisam sigurna što bih ja mogla učiniti, osim da...” “Mislila sam da bih možda mogla ostati ovdje? Samo noćas? A ti bi mi za to vrijeme mogla ispričati nešto o njemu.” “Ostati ovdje? Ne. Ne. Žao mi je, ne možeš. Ne poznajem te.” “Ali poznavala si mog tatu. Jesi li rekla da misliš da uopće nije znao za mene?” “Moraš ići kući. Gle, nazovimo tvoje roditelje. Neka dođu po tebe. Učinimo tako pa...” Zurila je u mene. “Mislila sam da ćeš mi pomoći.” “I hoću, Lily. Ali ovo nije način...” “Ne vjeruješ mi, zar ne?” “Ja... Ne znam što da...” “Ne želiš mi pomoći. Ne želiš ništa učiniti. Što si mi uopće rekla o mom


BalkanDownload

tati? Ništa. Kako si mi zapravo pomogla? Nikako. Baš ti hvala.” “Čekaj malo! To nije pošteno - tek smo se...” Ali djevojka je već kvrcnula prstom opušak cigarete kroz prozor i prošla kraj mene prema izlazu iz sobe. “Što? Kamo ideš?” “O, a tebe je, kao, briga?” rekla je, a prije nego što sam stigla išta drugo reći, ulazna su se vrata zalupila i više je nije bilo. Sjedila sam nepomično na kauču gotovo sat vremena pokušavajući probaviti to što se upravo dogodilo, a sve vrijeme u glavi mi je zvonio Lilyn glas. Jesam li je dobro čula? U mislima sam premetala njezine riječi pokušavajući ih odvojiti od zujenja u ušima. Moj je otac bio Will Traynor. Majka joj je očito rekla da Will nije htio imati nikakve veze s njom. Ali sigurno bi meni nešto spomenuo. Nismo imali tajni jedno pred drugim. Nismo li mi bili dvoje ljudi koji su uspjeli razgovarati o svemu? Na trenutak sam se pokolebala: je li moguće da Will nije bio tako iskren sa mnom kao što sam vjerovala? Je li zapravo uspio izbrisati postojanje kćeri iz vlastite savjesti? Misli su mi se rojile u glavi i vrtjele ukrug. Dohvatila sam laptop, sjela prekriženih nogu na kauč i utipkala ‘Lily Hawton Miller’ u tražilicu, a kad to nije dalo rezultate, pokušala sam s drukčije napisanim prezimenom: Lily Houghton-Miller, što mi je izbacilo nekoliko izvješća o rezultatima hokejaških utakmica u školi Upton Tilton u Shropshireu. Kliknula sam na neke od slika; zumiravši, ugledala sam je: nenasmiješena djevojčica u nizu nasmiješenih hokejašica. Lily Houghton-Miller odvažno je, ali neuspješno branila. Članak je bio od prije dvije godine. A ta je škola internat. Rekla je da bi trebala biti u internatu, ali to svejedno nije značilo da je zaista u rodu s Willom, a i nije bilo potvrda da joj je njezina majka rekla istinu o biološkom ocu. Suzila sam potragu samo na prezime Houghton-Miller i našla kratku vijest da su Francis i Tanya Houghton-Miller nazočili večeri bankara u Savoyu te


BalkanDownload

zahtjev za građevinsku dozvolu za gradnju vinskog podruma ispod kuće u St. John’s Woodu. Zavalila sam se unatrag razmišljajući, a zatim u tražilicu upisala ‘Tanya Miller’ i ‘William Traynor’. Bez rezultata. Pokušala sam opet, skrativši ime na ‘Will’ i iznenada sam se našla na Facebookovim stranicama diplomanata Sveučilišta Durham, na kojima je nekoliko žena (sve redom s imenima koja završavaju na ‘-ella’: Estella, Fenella, Arabella) raspravljalo o Willovoj smrti. Nisam mogla vjerovati kad sam čula na vijestima. Od svih ljudi baš on! Počivao u miru, Wille. Nitko ne prođe kroz život bez neke tragedije. Znaš li da je Rory Appleton poginuo glisirajući na otocima Turks i Caicos? On je studirao geografiju? Onaj crvenokosi? Ne, politiku, filozofiju i ekonomiju. Sigurna sam da sam se ljubakala s Roryjem na brucošijadi. Golem jezik. Nisam konzervativna, Fenella, ali to je zbilja neukusno, jadnik je mrtav. Nije li Will Traynor onaj tip koji je hodao s Tanyom Miller cijelu treću godinu faksa? Ne vidim kako je neukusno spomenuti da sam se možda ljubila s nekim, samo zato što je taj netko poslije umro.


BalkanDownload

Ne kažem da trebaš promijeniti povijest, ali ovo možda čita njegova žena, a nju možda ne zanima je li njezin voljeni muž gurao jezik u grlo nekoj ženi s Facebooka. Sigurna sam da ona zna da je imao golem jezik. Pa, mislim, bila je u braku s njim. Rory Appleton se oženio? Tanya se udala za nekog bankara. Evo poveznice na članak. Dok smo bili na faksu, uvijek sam mislila da će se ona i Will oženiti. Bili su tako krasan par. Kliknula sam na poveznicu koja me odvela na fotografiju nasmiješene, vrlo mršave plavuše s pomno razbarušenim šinjonom, koja je stajala na stubama matičnog ureda sa starijim tamnokosim muškarcem. Nedaleko od nje, sa samoga ruba fotografije mrštila se djevojčica u haljini od tila. Prilično je sličila Lily Houghton-Miller koju sam upoznala. Ali slika je bila stara sedam godina i zapravo je mogla prikazivati bilo koju mrzovoljnu djeverušu duge smeđe kose. Pročitala sam cijelu temu na Facebooku i zaklopila prijenosnik. Što da učinim? Ako je zaista Willova kći, bih li trebala nazvati školu? Bila sam prilično sigurna da imaju stroga pravila o nepoznatim ljudima koji pokušavaju kontaktirati s tinejdžerkama. A što ako je uistinu riječ o nekakvoj domišljatoj prevari? Will je umro kao imućan čovjek. Nije nevjerojatno da bi netko mogao pokušati smisliti zakučast plan kako izvući novac od njegove obitelji. Kad je tatin prijatelj Kreda umro od srčanog udara, na karminama se pojavilo sedamnaestero ljudi koji su njegovoj udovici rekli da im je dugovao novac.


BalkanDownload

Zaključila sam da bi bilo bolje da se ne miješam u to. Jer ako pogriješim, previše je mogućnosti da to završi bolno i uznemirujuće. Ali kad sam legla u krevet, utihlim je stanom odzvanjao odjek Lilyna glasa. Will Traynor bio je moj otac.


BalkanDownload

Šesto poglavlje “Oprostite. Budilica mi nije zvonila.” Žurno sam se progurala pokraj Richarda i objesila kaput na kukicu povlačeći sintetičku suknju niže niz bedra. “Kasniš tričetvrt sata. To je neprihvatljivo.” Bilo je osam i trideset ujutro. A osim nas dvoje u baru nije bilo nikoga, primijetila sam. Carly je otišla; nije se ni potrudila reći Richardu u lice. Jednostavno mu je poslala SMS poruku da će vražju odoru donijeti krajem tjedna i da joj duguje plaću za preostala dva tjedna usranog godišnjeg, koja će iskoristiti umjesto prokletog otkaznog roka. Da se potrudila pročitati pravilnik, pjenio se on, znala bi da je potpuno neprihvatljivo iskoristiti godišnji odmor kao otkazni rok. Lijepo piše u Članku br. 3, jasno kao dan, samo da se potrudila pogledati. A sve te psovke jednostavno su nepotrebne. Sad je bio zauzet službenim postupkom pronalaska nove zaposlenice, što je značilo da do službenog kraja službenog postupka radim samo ja. I Richard. “Žao mi je. Nešto mi je... iskrsnulo.” Probudila sam se u pola osam tako bunovna da isprva nekoliko minuta nisam znala u kojoj sam zemlji i kako se zovem pa sam ležala, ne mogavši se pomaknuti, i razmišljala o događajima prethodne večeri. “Dobar radnik ne donosi osobne probleme na posao”, odrecitirao je Richard gurajući se u prolazu s rokovnikom u ruci. Gledala sam za njim pitajući se ima li on uopće privatni život i dom. Činilo se da nikad nije kod kuće. “Da. Kao što ni dobar poslodavac ne tjera zaposlenike da nose odore koje bi čak i striptizete ocijenile kičastima”, promrmljala sam si u bradu utipkavajući svoju šifru u blagajnu i slobodnom rukom potežući šljokičastu


BalkanDownload

suknju niže. Munjevito se okrenuo i opet prišao baru. “Što si rekla?” “Ništa.” “Jesi, rekla si nešto.” “Rekla sam da ću zapamtiti za ubuduće. Hvala vam što ste me podsjetili.” Slatko sam mu se nasmiješila. Gledao me nekoliko sekundi dulje nego što je oboma bilo ugodno, a zatim je rekao: “Čistačica je opet na bolovanju. Morat ćeš oprati muški WC prije nego što se primiš posla.” Pogledom me izazivao neka mu se usudim proturječiti. Podsjetila sam se da si ne mogu priuštiti da izgubim ovaj posao. Progutala sam slinu. “Dobro.” “O, a u trećem je odjeljku netko ostavio priličan nered.” “Krasno”, rekoh. Okrenuo se na peti sjajno ulaštenih cipela i odšetao natrag u svoj ured. Cijelim sam ga putom gađala zamišljenim vudu-strelicama u glavu. “Tema ovotjednog sastanka terapijske skupine Krenimo dalje jest osjećaj krivnje koji imaju preživjeli, osjećaj da nismo učinili dovoljno... Često je baš to ono što nas sprječava da nastavimo sa životom.” Marc je pričekao da kutija s keksima obiđe čitav krug pa se tek onda nagnuo naprijed na plastičnom stolcu sklopivši ruke pred sobom. Nije se obazirao na prigušen žamor neodobravanja što nema keksa s čokoladnom kremom. “Znao sam biti tako nestrpljiv s Jilly”, rekao je Fred i prekinuo tišinu. “U vrijeme kad je imala demenciju, stavila bi prljave tanjure natrag u kuhinjski ormarić pa su ondje znali biti i nekoliko dana, sve dok ih ne bih primijetio i... Sram me priznati, ali nekoliko sam puta podviknuo na nju.” Otro je suzu. “Prije je bila tako ponosna na svoju urednu kuću. To je bilo najgore od


BalkanDownload

svega.” “Dugo ste živjeli s Jillynom demencijom, Frede. Morali biste biti superčovjek da vam to u nekom trenutku ne bude naporno.” “Mene bi prljavi tanjuri izludjeli”, reče Daphne. “Mislim da bih ja vikala grozote.” “Ali nije ona bila kriva, ne?” Fred se uspravio na stolcu. “Često razmišljam o tim tanjurima. Da se barem mogu vratiti u prošlost. Ne bih joj rekao ni riječi, samo bih oprao tanjure. I radije ju lijepo zagrlio.” “Ja se uhvatim kako maštam o muškarcima koje sretnem u podzemnoj”, reče Natasha. “Ponekad razmijenim pogled s nekim muškarcem na pokretnim stubama, ja idem dolje, on gore. I u tih nekoliko sekundi prije nego što dođem do perona već u glavi sagradim cijelu vezu s njim. Ono, priču o tome kako se on strčao niza stube jer jednostavno zna da između nas postoji nešto čarobno. I tako stojimo među putnicima na peronu zagledani jedno drugomu u oči, a onda odemo na piće i dok si rekao keks već smo...” “Zvuči kao film Richarda Curtisa”, reče William. “Volim filmove Richarda Curtisa”, reče Sunil. “Pogotovo onaj o glumici i onom tipu u gaćama.” “Shepherd’s Bush”, reče Daphne. Nastane kratka stanka. “Mislim da je Netting Hill4, Daphne”, reče Marc. “Meni se više sviđala Daphneina verzija. Što?” reče William smijuljeći se. “Sad se više ne smijemo niti smijati?” “I tako se u mojoj glavi već ženimo”, nastavi Natasha. “A onda, dok stojimo pred oltarom, pomislim Što radiš, ženo? Olaf je umro prije samo tri godine, a ja maštam o drugim muškarcima.” Marc se zavalio u stolac. “Ne misliš li da je to prirodno nakon tri godine samoće? Maštati o drugim, budućim vezama?” “Ali da sam stvarno voljela Olafa, sigurno ne bih razmišljala o drugim


BalkanDownload

muškarcima.” “Pa nismo u viktorijanskom dobu”, reče William. “Ne moraš nositi udovičku crninu do smrti.” “Da sam ja ta koja je umrla, bila bi mi mrska pomisao da se Olaf zaljubljuje u neku drugu.” “Ne bi znala”, reče William. “Bila bi mrtva.” “A što je s tobom, Louisa?” Marc je primijetio moju tišinu. “Muči li i tebe osjećaj krivnje?” “Može... može li radije netko drugi?” “Ja sam katolkinja”, reče Daphne. “Ja se osjećam kriva zbog svega. To ti usade opatice, znaš.” Otpila sam gutljaj kave. Osjećala sam poglede na sebi. No, hajde, rekla sam u sebi. Progutala sam kroz stisnuto grlo. “Osjećam se krivom što ga nisam uspjela zaustaviti”, rekoh. “Ponekad mislim... da sam samo bila pametnija ili... da sam se drukčije postavila u nekim situacijama... ili da sam jednostavno - ne znam - bila više.” “Osjećaš se krivom u vezi s Billovom smrću jer misliš da si ga mogla u tome spriječiti?” Čupkala sam konac. Kad mi je ostao u ruci, kao da se rasparalo i nešto u mome umu. “Osjećam se krivom i zato što živim život koji je toliko mnogo manje od života koji sam mu obećala da ću živjeti. I krivom zbog činjenice da sam novcem koji mi je ostavio kupila stan, a moja si to sestra vjerojatno nikad u životu neće moći priuštiti. I krivom što mi čak i nije lijepo živjeti u njemu jer nemam osjećaj da je moj, a nekako osjećam da bi bilo pogrešno da ga lijepo uredim jer me taj stan samo podsjeća na činjenicu da je W-Bill mrtav i da sam se ja na neki način time okoristila.” Uslijedila je kratka tišina. “Ne bi se trebala osjećati krivom zbog nekretnina”, reče Daphne. “Da barem meni netko ostavi stan”, reče Sunil. “Ali to je bajkovit završetak, nije li? Čovjek umre, svi iz toga nešto nauče,


BalkanDownload

žive dalje i stvore nešto divno iz njegove smrti.” Sad sam govorila bez razmišljanja. “Ja nisam učinila ništa od toga. U osnovi sam u svemu podbacila.” “Moj tata plače svaki put kad poševi nekoga tko nije moja mama”, lanuo je Jake stišćući ruke, Virio je ispod šiški. “Šarmira žene do te mjere da požele spavati s njim, a njemu više od seksa treba tuga koju osjeća nakon toga. Ono, sve dok se poslije toga osjeća užasno krivim, sve je u redu.” “Hoćeš reći da misliš da mu taj osjećaj krivnje služi kao štaka.” “Mislim - ili se seksaj i budi sretan što se seksaš ili...” “Ja se ne bih osjećao krivim zbog seksa”, reče Fred. “... ili se prema ženama ponašaj kao prema ljudskim bićima pa se nećeš imati zbog čega osjećati krivim. Ili nemoj ni s kim spavati, nego se drži dragocjenih sjećanja na mamu sve dok ne budeš spreman nastaviti dalje sa životom.” Glas mu je pukao na dragocjenih i čeljust mu se stisla. Dosad smo se već svi navikli na to iznenadno grčenje lica i nepisano je pravilo skupine nalagalo da svi skrenemo pogled dok suze ne presuše. Marcov je glas bio blag. “Jesi li rekao ocu kako se osjećaš, Jake?” “Ne razgovaramo o mami. On je dobro sve dok je ne spominjemo.” “To je prilično velik teret za tebe, ne bi ga trebao nositi sam.” “Da. Pa... Zato i jesam ovdje, ne?” Opet kratka tišina. “Uzmi keks, Jake, zlato”, reče Daphne pa smo jedno drugomu dodavali kutiju sve dok nije došla do Jakea, a kad je napokon uzeo jedan keks, kao da nam je to svima donijelo neku utjehu, premda nitko nije znao zašto. Misli su mi se stalno vraćale Lily. Jedva da sam i čula Sunilovu priču o tome kako se rasplakao na odjelu pekarskih proizvoda u supermarketu a uspjela sam nekako složiti suosjećajan izraz lica kad je Fred pričao o samotnoj proslavi Jillyna rođendana sa sjajnim balonima. Već mi se danima ta epizoda s Lily činila nekako snovitom, živopisnom i nestvarnom.


BalkanDownload

Kako je moguće da je Will imao kćer? “Izgledaš jako sretno.” Jakeov otac stajao je naslonjen na motocikl, a ja sam hodala preko crkvenog parkirališta prema autu. Stala sam pred njim. “To je savjetovanje za ožalošćene. Nije baš velika vjerojatnost da ću izići pocupkujući.” “Istina.” “Ali nije to što misliš. Hoću reći, nema veze sa mnom”, rekoh. “Nego s tinejdžericom.” Nagnuo je glavu unatrag, ugledao Jakea iza mene. “O. Tako. Pa, moja sućut. Iako mi izgledaš premlada da bi imali dijete tih godina, ako smijem primijetiti.” “Oh. Ne, nije moja! Malo je... komplicirano.” “Rado bih ti dao savjet. Ali ni sam nemam pojma.” Zakoračio je naprijed i privukao Jakea u zagrljaj, a dječak je to stoički podnosio. “Jesi li dobro, momče?” “Super.” “Super”, reče Sam pogledavši me postrance. “Eto ga na. Univerzalni odgovor svih tinejdžera na sve. Rat, glad, dobitak na lutriji, svjetska slava. Sve je super.” “Nisi trebao doći po mene. Idem k Jools.” “Hoćeš da te odvezem?” “Ona živi u susjednoj zgradi. Doslovno.” Jake pokaže prstom. “Mislim da mogu i pješice.” Samov je izraz ostao isti. “A da mi sljedeći put pošalješ poruku? I uštediš mi dolazak ovamo i čekanje?”


BalkanDownload

Jake je slegnuo ramenima i otišao s naprtnjačom prebačenom preko ramena. Gledali smo za njim u tišini. “Vidimo se kasnije, ha, Jake?” Jake je podigao ruku u pozdrav, ali nije se okrenuo. “Dobro”, rekoh. “Sad mi je malo lakše.” Sam je tek jedva zamjetno zatresao glavom. Gledao je za sinom kao da čak ni sad nije mogao podnijeti pomisao da ga mora pustiti da ode. Zatim se okrenuo prema meni. “Jesi li za kavu ili tako nešto, Louisa? Tek toliko da se ne moram osjećati kao najveći gubitnik na svijetu? Dobro sam zapamtio zoveš se Louisa, zar ne?” Prisjetila sam se što je Jake rekao na sastanku. U petak je tata doveo neku munjenu plavušu po imenu Mags, koja je opsjednuta njime. Dok se tuširao, stalno me ispitivala spominje li je kad nije kod nas. Kompulzivni ševac. Ali bio je simpatičan i pomogao je da me opet sastave na hitnoj, a jedina druga mogućnost bila je još jedna večer kod kuće razmišljajući o tome što se događa u glavi Lily Houghton-Miller. “Može, uz uvjet da razgovaramo o bilo čemu osim o tinejdžerima.” “Možemo li razgovarati o tvojoj odjeći?” Pogledala sam svoju metalik suknju i irske plesne cipele. “Apsolutno ne.” “Vrijedilo je pokušati”, rekao je i zajašio svoj motor. § Sjedili smo u gotovo praznu baru nedaleko od mog stana. On je pio crnu kavu, a ja voćni sok. Sad kad nisam izbjegavala aute na parkiralištu ili ležala zavezana za nosila, mogla sam ga pošteno pogledati. Nos mu je imao izdajničku kvrgu koja je odavala mjesto gdje je bio slomljen, a borice oko očiju ostavljale su dojam da nema toga što nije vidio i što mu, u nekoj mjeri, nije bilo pomalo zabavno. Bio je visok i plećat, lica grublja od Willova, a ipak, kretao se s


BalkanDownload

nekom blagom ekonomičnošću, kao da je u sebe upio sav trud uložen u pokušaj da ništa ne ošteti samom svojom veličinom. Očito mu je bilo ugodnije slušati nego govoriti, ili je možda stvar bila u tome da sam ja osjećala toliku nelagodu što sam nakon dugo vremena sama s muškarcem da sam doslovno blebetala. Pričala sam o svom poslu u baru (smijao se na priče o Richardu Percivalu i mojoj radnoj odori), o tome kako je neobično bilo opet nakratko živjeti kod kuće, o tatinim lošim šalama, o djedu i njegovim krafnama, o nećakovoj maštovitoj uporabi vodootpornog flomastera. Ali dok sam govorila, bila sam svjesna - kao i obično u zadnje vrijeme - svega onoga što nisam rekla: o Willu, o nestvarnom susretu prethodne večeri, o sebi. S Willom nikad nisam morala razmišljati o tome što ću reći: razgovor s njim bio je lak i prirodan kao disanje. Sad sam se već izvježbala u tome kako razgovarati, a ne reći ništa o sebi. On je samo sjedio i klimao glavom, promatrao aute s druge strane stakla i pijuckao svoju kavu kao da mu je sjediti i ubijati vrijeme s grozničavo brbljavom neznankom u smaragdnozelenoj minici od lureksa najnormalnija stvar na svijetu. “I, kako kuk?” upitao je kad sam napokon zastala udahnuti zraka. “Nije loše. Ali rado bih prestala šepati.” “I do toga će doći ako nastaviš s fizikalnom.” Na trenutak sam čula onaj glas iz hitne. Miran, postojan, utješan. “A druge ozljede?” Pogledala sam dolje u sebe, kao da kroz odjeću mogu vidjeti u unutrašnjost. “Pa, osim što izgledam kao da me netko išarao žarkocrvenim flomasterom, nije loše.” Sam je klimnuo. “Imala si sreće. Bio je to gadan pad.” Evo ga opet. Grč u želucu. Praznina pod nogama. Nikad ne znaš što će se dogoditi kad padneš s tako velike visine. “Nisam se pokušavala...” “Rekla si.” “Ali nisam sigurna da mi itko vjeruje.”


BalkanDownload

Nekako smo se nespretno nasmiješili jedno drugomu i nakratko sam se zapitala je li i on jedan od tih koji mi ne vjeruju. “I... pokupiš li mnogo ljudi koji padnu s krovova zgrada?” Odmahnuo je glavom i zagledao se preko ulice. “Ja samo skupljam dijelove. Drago mi je da su se u tvom slučaju dalo opet sastaviti cjelinu.” Još smo neko vrijeme sjedili. Stalno sam razmišljala o tome što ću reći, ali već sam do te mjere zaboravila kako je to biti nasamo s muškarcem da sam stalno gubila hrabrost zijevajući nijemo kao riba na suhom. “Pa, hoćeš li mi ispričati što je bilo s tom tinejdžericom?” upita Sam. Laknulo mi je da mogu nekomu reći. Ispričala sam mu o kasnovečernjoj zvonjavi na vratima, o našem susretu i svemu što sam pronašla na Facebooku, o tome kako je pobjegla prije nego što sam stigla smisliti što ću učiniti. “Ajoj”, rekao je kad sam završila. “To je...” malo je zavrtio glavom. “Misliš li da je zaista to što kaže da jest?” “Malo mu sliči. Ali zaista ne znam. Tražim li neke znakove? Vidim li ono što želim vidjeti? Moguće je. Pola vremena po glavi mi se vrti misao kako je divno da je negdje ostao djelić njega, a drugu polovicu provodim pitajući se jesam li baš takva naivka. A tu je i cijeli taj dodatni sloj u sredini - ako mu je to zaista kći, kako je nepošteno da je nikad nije imao priliku upoznati. Kako će se njegovi roditelji nositi s tim? Što ako bi ga susret s njom bio naveo da se predomisli? Što ako je to bila jedina stvar koja ga je mogla uvjeriti...” Nisam završila. Sam se zavalio u stolac i namrštio. “A taj je čovjek razlog zašto ideš na sastanke grupe za ožalošćene?” “Da.” Osjećala sam da me proučava, možda ponovno procjenjuje što mi je Will značio. “Ne znam što učiniti”, rekoh. “Ne znam bih li je trebala potražiti ili bi bilo


BalkanDownload

bolje da se ne petljam u to.” Zamišljeno se zagledao van u ulicu. A potom rekao: “Pa, što bi on učinio?” I to je bilo to, dovoljno da sve spone popuste. Pogledala sam gore u tog krupnog muškarca iskrena pogleda, njegovu dvodnevnu bradu i blage, sposobne ruke. I sve su moje misli isparile. “Jesi li dobro?” Otpila sam velik gutljaj pokušavajući sakriti ono što mi je vjerojatno bilo jasno ispisano na licu. Iznenada, bez nekog posebnog razloga, poželjela sam zaplakati. Bilo mi je previše. Ta čudna večer izbacila me iz kolosijeka. Činjenica da se nada mnom opet nadvijao Will, sveprisutan u svakom razgovoru. Pred očima mi je bljesnulo njegovo lice, ona cinično podignuta obrva, kao da želi reći: Što sad pak izvodiš, Clarkice? “Ah... dug dan. Zapravo, bi li ti smetalo da...” Sam je odgurnuo stolac, ustao. “Ne, ne, samo ti idi. Oprosti. Nisam mislio...” “Ovo je bilo vrlo ugodno. Samo što...” “Nema problema. Dug dan. I sve to sa žalovanjem. Shvaćam. Ne, ne, ne brini se za to”, rekao je kad sam posegnula za novčanikom. “Zaista. Mogu ti platiti sok.” Mislim da sam otrčala do auta unatoč šepanju. I sve sam vrijeme osjećala njegov pogled na leđima. Skrenula sam na parkiralište i ispustila dah koji kao da sam zadržavala sve vrijeme otkad sam izišla iz bara. Bacila sam pogled prema dućančiću na uglu, a zatim natrag prema svom stanu i zaključila da ne želim biti razumna. Htjela sam vino, nekoliko velikih čaša, jednu za drugom, sve dok se ne uspijem uvjeriti da bi bilo bolje da prestanem gledati u prošlost. Ili u bilo što. Kuk me bolio kad sam izišla iz auta. Otkad je došao Richard, stalno me bolio; fizioterapeut u bolnici rekao mi je da ne bih trebala provoditi previše vremena na nogama, ali pomisao da to moram reći Richardu ispunjavala me


BalkanDownload

strepnjom. Shvaćam. Dakle, radiš u baru, ali želiš da ti se dopusti da cijeli dan sjediš, je li tako? To mlijekom tovljeno lice s izrazom spremam-se-za-viši-položaj, ta pomno bezlična frizura. To umorno nadmoćno držanje, iako je bio samo dvije godine stariji od mene. Sklopila sam oči trudeći se razmrsiti čvor tjeskobe u želucu. “Samo ovo, molim”, rekoh stavivši bocu hladna Sauvignon Blanca na blagajnu. “Maskenbal, ha?” “Što? “Šljokičasta odjeća. Ideš kao... joj, nemoj mi reći.” Samir se gladio po bradi. “Snjeguljica?” “Da”, rekoh. “Pazi s ovim. Prazne kalorije, ne? Bolje ti je piti votku. Možda s malo limuna. Tako kažem i Ginny, onoj koja živi preko puta. Znaš da je plesačica, od onih koje plešu gostima u krilu? One moraju paziti na liniju.” “Savjeti o prehrani. Lijepo.” “Stvar je u šećeru. Moraš paziti na šećer. Nema smisla kupovati malomasne proizvode ako su puni šećera, ne? Jer eto ti praznih kalorija. A ti su kemijski šećeri najgori. Zalijepe ti se za crijeva.” Naplatio mi je vino, pružio mi ostatak novca. “Što to jedeš, Samire?” “Rezance s dimljenom slaninom. Odlično je, čovječe.” Bila sam izgubljena u mislima - negdje u mračnim pukotinama između bolne zdjelice, egzistencijalnog očaja i neobične želje za rezancima s dimljenom slaninom - kad sam je ugledala. Sjedila je ispred ulaza u moju zgradu obgrljenih koljena. Uzela sam ostatak novca od Sumira i napola prešla, napola pretrčala ulicu. “Lily?”


BalkanDownload

Polako je podigla glavu. Jezik joj se petljao, oči su joj bile crvene, kao da je plakala. “Nitko me nije htio pustiti unutra. Pozvonila sam svima, ali nitko me nije htio pustiti unutra.” Otključala sam ulazna vrata i zaglavila ih torbom da se ne zatvore pa čučnula pokraj nje. “Što se dogodilo?” “Samo želim ići spavati”, rekla je, trljajući oči. “Tako sam jako umorna. Htjela sam uzeti taksi do doma, ali nemam love.” Zapuhne me kiseo zadah alkohola. “Jesi li pijana?” “Ne znam.” Trepnula je prema meni nakrivivši glavu. Zapitala sam se je li u pitanju samo alkohol. “Ako nisam, onda si se ti totalno pretvorila u vilenjakinju.” Potapšala se po džepovima. “O, vidi - vidi što imam!” Podigla je napola popušenu smotanu cigaretu, a već mi je po mirisu bilo jasno da nije riječ samo o duhanu. “Ajmo to popušiti, Lily”, reče. “Joj, ne. Ti si Louisa. Ja sam Lily.” Zahihotala se i nespretno izvukla upaljač iz džepa pa odmah pokušala zapaliti krivi kraj. “Dobro, vrijeme je da pođeš kući.” Uzela sam joj džoint iz ruke i odlučno ga zgazila ne obazirući se na njezine slabašne prosvjede. “Pozvat ću ti taksi.” “Ali nemam...” “Lily!” Podigla sam pogled. Na drugoj strani ulice stajao je mladić s rukama u džepovima traperica i pozorno nas promatrao. “Tko je to?” upitah je. Zurila je u svoje cipele. “Lily. Dođi ovamo.” U glasu mu se čula vlasnička posesivnost. Stajao je lagano raširenih nogu kao da je i s te daljine očekivao da ga posluša bez pogovora. Odmah me obuzela neka nelagoda. Nitko se nije pomaknuo. “Je li ti to dečko? Želiš li razgovarati s njim?” upitah tiho. Kad je progovorila, nisam uspjela razabrati što je rekla. Morala sam se prignuti bliže


BalkanDownload

i zamoliti je neka ponovi. “Makni ga odavde.” Sklopila je oči i okrenula lice prema vratima. “Molim te.” Krenuo je preko ulice prema nama. Ustala sam i pokušala glasu dati autoritativan prizvuk. “Sad možeš ići, hvala. Lily ulazi unutra sa mnom.” Zastao je nasred ulice. Uzvraćala sam mu pogled. “Možeš nekom drugom prilikom razgovarati s njom. Dobro?” Držala sam prst na portafonu i govorila nekom izmišljenom dečku kratka fitilja: “Aha. Možeš li sići i malo mi pomoći, Dave? Hvala.” Izraz na momkovu licu davao je do znanja da ovo nije kraj priče. Ali okrenuo se, izvadio mobitel iz džepa i započeo tih, žučan razgovor s nekim pa krenuo niz ulicu ne obazirući se na taksi koji ga je morao zaobići i dobacivši nam tek kratak pogled preko ramena. Uzdahnula sam malo drhtavije nego što sam očekivala, a potom sam primila Lily Houghton-Miller ispod pazuha te je ne baš elegantno i uz mnogo prigušenih psovki uspjela nekako odvući u predvorje. Tu je noć prespavala u mom stanu. Nisam znala što da drugo učinim s njom. Dvaput je povraćala u kupaonici tjerajući me rukom kad sam joj pokušala pridržati kosu. Odbila mi je dati broj telefona svojih roditelja, ili ga se možda nije mogla sjetiti, a njezin je mobitel bio zaključan PIN-om. Malo sam je oprala, pomogla joj da se presvuče u moj donji dio trenirke i majicu, a zatim je povela u dnevnu sobu. “Pospremila si!” uskliknula je kao da sam to učinila samo zbog nje. Natjerala sam je da popije čašu vode i polegla je na kauč, na bok - za svaki slučaj, iako sam dotad već bila sigurna da u želucu vise nema ništa što bi još moglo izići. Kad sam joj podigla glavu i položila je na jastuk, otvorila je oči i kao da me tad prvi put zaista i prepoznala. “Oprosti.” Rekla je to tako tiho da na


BalkanDownload

trenutak nisam bila sigurna što je rekla, a oči su joj se napunile suzama. Pokrila sam je i gledala dok nije zaspala: blijedo lice, plavi podočnjaci, luk obrva isti kao Willov, baš kao i jedva zamjetne pjegice. Tek tad mi je palo na pamet zaključati vrata. Ključeve sam ponijela sa sobom u spavaću sobu i gurnula ih pod jastuk da je spriječim da mi nešto ne ukrade ili da ne ode, nisam bila sigurna koje od toga. Ležala sam budna, um mi je još bio zauzet zvukovima sirena i zračne luke, licima ožalošćenih u crkvenoj dvorani i prodornim, pronicljivim pogledom mladića s druge strane ulice, kao i spoznajom da sam dopustila da pod mojim krovom spava netko tko mi je - u osnovi - potpuni stranac. A sve to vrijeme neki mi je unutrašnji glas govorio: Koga vraga radiš? Ali što sam drugo mogla učiniti? Napokon, u neko doba nakon što su se već oglasile ptice, a pekarski je kombi dostavio robu u trgovinu ispod, misli su mi napokon usporile i smirile se, a ja sam zaspala.


BalkanDownload

Sedmo poglavlje Osjetila sam miris kave. Trebalo mi je nekoliko sekundi da se domislim zašto bi se mojim stanom mogao širiti taj miris, a kad mi je odgovor napokon došao do budnog dijela mozga, skočila sam iz kreveta i brzo navukla majicu s kapuljačom. Sjedila je prekriženih nogu na kauču, a moja najbolja šalica služila joj je za pepeljaru. Na uključenom TV-u treštala je neka dječja emisija s voditeljima u šarenoj odjeći, koji su se kreveljili. Na dasci iznad kamina stajale su dvije visoke čaše od stiropora. “O, zdravo. Ona desna je tvoja”, reče ona nakratko se okrenuvši prema meni. “Nisam znala što voliš, pa sam ti donijela americano.” Trepnula sam namreškavši nos na dim cigarete. Prešla sam sobu i otvorila prozor. Pogledala sam na sat. “Već je toliko sati?” “Aha. Kava je možda već malo hladna. Nisam znala bih li te trebala probuditi.” “Danas sam slobodna”, rekoh posežući za kavom. Bila je dovoljno topla. Zahvalno sam otpila gutljaj. I zagledala se u čašu. “Čekaj malo. Kako si otišla po kavu? Zaključala sam vrata.” “Sišla sam po požarnim stubama”, reče ona. “Nisam imala love pa sam tipu u pekarnici rekla za čiji je to stan, a on je rekao da možeš poslije platiti. Eh, da, duguješ mu i za dvije pogačice s lososom i sirom.” “Da?” Htjela sam se ljutiti, ali iznenada sam bila zaista gladna. Slijedila je moj pogled. “Pojela sam obje.” Otpuhnula je krug dima prema sredini sobe. Nemaš baš Bog zna što u hladnjaku. Stvarno bi trebala malo srediti stan.” Jutrošnja Lily bila je toliko različita od djevojke koju sam sinoć pokupila s ulice da je bilo teško vjerovati da je riječ o istoj osobi. Vratila sam se u spavaću sobu da se odjenem slušajući kako gleda TV sve dok nije otapkala u kuhinju po nešto za piće.


BalkanDownload

“Hej, kako se ono zoveš... Louise. Možeš li mi posuditi nešto love?” doviknula je. “Ako ti treba za to da se opet urokaš, ne.” Ušla je u moju spavaću sobu bez kucanja. Privukla sam majicu na prsa. “A mogu li i noćas prespavati ovdje?” “Moram razgovarati s tvojom mamom, Lily.” “Zašto?” “Moram saznati malo više o tome što se ovdje zapravo događa.” Stajala je na pragu. “Znači, ne vjeruješ mi.” Mahnula sam joj neka se okrene da mogu odjenuti grudnjak. “Vjerujem ti. Ali tako stoje stvari. Ako želiš nešto od mene, najprije moram saznati malo više o tebi.” Okrenula se baš kad sam navukla majicu preko glave. “Kako god hoćeš. Ionako mi treba još nešto odjeće od doma.” “Zašto? Gdje si bila do jučer?” Počela se udaljavati, kao da me nije čula. Pomirisala si je pazuho. “Mogu li se istuširati kod tebe? Smrdim do neba.” Sat poslije odvezle smo se u St. John’s Wood. Bila sam iscrpljena od sinoćnjih događaja i od neobične energije kojom je Lily zračila pokraj mene. Stalno se vrpoljila, pušila cigaretu za cigaretom, a zatim sjedila u tišini koja je bila tako nabijena da sam zamalo osjetila težinu njezinih misli. “I, tko je ono bio? Onaj momak sinoć.” Gledala sam preda se trudeći se da mi glas ostane neutralan. “Nitko poseban.” “Rekao mi je da ti je dečko.” “Onda mi je dečko.” Glas joj se stvrdnuo, lice zatvorilo. Kad smo se približili kući njezinih roditelja, prekrižila je ruke, privukla koljena bradi, a iz pogleda joj je sijevao prkos kao da već vodi neku nečujnu bitku. Bila sam se


BalkanDownload

zapitala je li mi slagala da živi u St. John’s Woodu, ali pokazala je prema širokoj ulici s drvoredom na obje strane i rekla neka skrenem u treću slijeva. Našli smo se u ulici u kakvoj žive diplomati ili američki bankari, jednoj od onih iz kojih naoko nikad nitko ne izlazi niti ikad itko u njih ulazi. Zaustavila sam auto gledajući kroz prozor u visoke bijele zgrade, uredno podrezanu živicu od tise i besprijekorne žardinjere s cvijećem. “Živiš ovdje?” Tako je silovito zalupila vratima na suvozačevoj strani da se zatresao čitav moj mali auto. “Ja ne živim ovdje. Oni žive ovdje.” Otvorila je vrata, a ja sam krenula za njom osjećajući se nelagodno, kao uljez. Ušle smo u prostrano predvorje visoka stropa: na podu je bio parket, na zidu golemo zrcalo u pozlaćenu okviru, za koji je bilo zataknuto mnoštvo otmjenih pozivnica za razne događaje. Na antiknom stoliću stajala je vaza s prelijepo složenim buketom cvijeća, čiji je miris ispunjavao zrak. Odozgo se čulo komešanje, možda dječji glasovi - bilo je teško reći. “Moja polubraća”, reče Lily kao da je riječ o nekom posve nevažnom, pa se zaputi prema kuhinji očito očekujući da je slijedim. Bila je golema, uređena u modernističkim sivim tonovima, s beskrajnom radnom plohom od poliranog betona boje šampinjona. Sve u njoj na sav je glas brujilo o bogatstvu, od Dualitova tostera do aparata za kavu, tako golema i tako složena da je izgledala kao da joj je mjesto u nekom milanskom kafiću. Lily je otvorila hladnjak i zagledala se u sadržaj pa napokon izvukla kutiju s komadima svježeg ananasa te ga počela jesti prstima. “Lily?” Glas odozgo, zabrinut, ženski. “Lily, jesi li to ti?” Zvuk brzih koraka niza stube. Lily je zakolutala očima. Na vratima se pojavila plavokosa žena. Zagledala se najprije u mene pa u Lily, koja je lijeno ubacila komadić ananasa u usta. Prišla joj je i istrgnula joj posudu iz ruku. “Dovraga, gdje si bila? U školi su izvan sebe. Tata je vozio po cijelom kvartu tražeći te. Mislili smo da te netko ubio! Gdje si bila?”


BalkanDownload

“On mi nije tata.” “Ne pametuj, mlada damo. Ne možeš jednostavno ušetati kao da se ništa nije dogodilo! Imaš li ikakvu predodžbu o tome koliko si problema izazvala? Pola noći probdjela sam s tvojim bratom, a onda nisam mogla spavati od brige za tebe. Morala sam otkazati odlazak baki Houghton jer nismo znali gdje si.” Lily ju je hladno gledala. “Ne znam zašto si se uopće trudila. Obično te nije briga gdje sam.” Žena se ukočila od bijesa. Bila je mršava, ali nije to bila prirodna vitkost, nego ona koja je očito rezultat raznih dijeta ili kompulzivnog vježbanja; kosa joj je bila ošišana i obojena tako skupo i stručno da je izgledala kao da i ne mora frizeru, a na sebi je imala dizajnerske traperice. Ali unatoč preplanulosti lice joj je odavalo iscrpljenost. Okrenula se prema meni. “Je li bila kod vas?” “Pa, da, ali...” Odmjerila me od glave do pete i očito je se nije pretjerano dojmilo to što je vidjela. “Jeste li svjesni problema koje ste izazvali? Znate li uopće koliko joj je godina? Koga vraga uopće radite s tako mladom djevojkom? Vama je... koliko? Trideset?” “Zapravo...” “Je li u tome stvar?” upitala je svoju kćer. “Jesi li u vezi s ovom ženom?” “O, mama, daj začepi.” Lily je opet dohvatila posudu s ananasom i prstom pecala komadić. “Nije to što ti misliš. Ništa od ovoga nije njezino djelo.” Ubacila je posljednji komadić ananasa u usta i zastala žvačući ga, možda zato da doda na dramatičnosti prije nego što opet progovori. “Ona je žena koja se brinula za mog tatu. Mog pravog tatu.” Tanya Houghton-Miller zavalila se među bezbroj jastuka na bež kauču miješajući kavu. Ja sam sjedila na rubu drugog kauča nasuprot njoj


BalkanDownload

pogledavajući prevelike svijeće Diptique i strateški nehajno odložene časopise Interiors. Pomalo sam se bojala da će mi se kava izliti u krilo ako se zavalim tako duboko kao ona. “Kako ste upoznali moju kćer?” upitala je umorno. Na prstenjaku su joj blistala dva najveća dijamanta koja sam ikad vidjela. “Zapravo, nisam. Pojavila mi se na vratima. Nisam imala pojma tko je.” Prošla je cijela minuta dok je to probavljala, “A vi ste se brinuli o Willu Traynoru?” “Da. Do njegove smrti.” Nakratko smo se obje zagledale u strop jer zazvučalo je kao da je gore iznad naših glava nešto palo. “Moji sinovi.” Uzdahnula je. “Imaju nekih problema s ponašanjem.” “Jesu li oni iz vašeg...?” “Nisu Willovi, ako to pitate.” Sjedile smo u tišini. Ako se to moglo nazvati tišinom, s obzirom na divlju galamu koja je dopirala odozgo. Začuo se još jedan tresak popraćen zloslutnom tišinom. “Gospođo Houghton-Miller”, rekoh. “Je li istina? Je li Lily Willova kći?” Malo je podigla bradu. “Jest.” Odjednom mi se zavrtjelo pa sam odložila kavu na stol. “Ne razumijem. Ne razumijem kako...” “Jednostavno. Will i ja bilo smo zajedno na posljednjoj godini faksa. Bila sam zaljubljena u njega preko ušiju, naravno. Svi su bili. Premda moram dodati da ipak nije bilo potpuno jednostrano, znate?” Lagano se osmjehnula kao da očekuje da nešto kažem. Nisam mogla. Kako je moguće da mi Will nije rekao da ima kćer? Nakon svega što smo prošli? Tanya je nastavila, otežući: “No, uglavnom. Bili smo zlatan par u našoj


BalkanDownload

skupini. Tenis, veslanje, romantični vikendi, znate kako to ide. Will i ja - pa, bili smo svagdje.” Govorila je kao da su joj sjećanja još vrlo živa, kao da je to nešto o čemu je često razmišljala. “A onda sam na našem osnivačkom balu morala otići pomoći prijateljici Lizi, koja se uvalila u neke nevolje, a kad sam se vratila, Willa više nije bilo. Nisam imala pojma gdje je. Čekala sam cijelu vječnost. Limuzine su dolazile i odvozile goste kućama, a na kraju mi je prišla djevojka koju sam poznavala samo iz viđenja i rekla mi da je Will otišao s djevojkom po imenu Stephanie Loudon. Ne poznajete je, ali ona je godinama imala Willa na nišanu. Isprva nisam vjerovala to što sam čula, ali odvezla sam se do njezine kuće i ostala sjediti ispred prilaza sve dok se u pet ujutro nisu otvorila vrata i izišao je on. Stajali su na pragu i ljubili se kao da ne mare tko bi ih mogao vidjeti. Kad sam izišla iz auta i suočila se s njim, nije se udostojio ni hiniti da mu je nelagodno i da je posramljen. Samo je rekao da nema smisla da se uzrujavamo i da takve stvari primamo k srcu kad ionako nema izgleda da budemo zajedno nakon faksa. “A onda je, naravno, faks završio, što je - da budem iskrena - bilo prilično olakšanje jer tko želi biti djevojka koju je Will Traynor ostavio? Ali bilo je to vrlo teško preboljeti jer završilo je tako naglo. Nakon diplome, kad je već počeo raditi u Cityju, pisala sam mu i upitala ga možemo li se naći na kavi i razgovarati da barem dobijem neku predodžbu o tome što je pošlo krivo. Jer, što se mene ticalo, bili smo stvarno sretni, znate? Ali on je naložio svojoj tajnici da mi pošalje... dopisnicu na kojoj je pisalo da joj je jako žao, ali Willov je raspored apsolutno popunjen i sad jednostavno nema vremena, ali želi mi sve najbolje. Sve najbolje.” Iskrivila je lice. Lecnula sam se u sebi. Ma kako bih rado otpisala njezinu priču kao nemoguću, ta je inačica Willa imala strašan prizvuk istine. I sam mi je, gledajući unatrag na svoj prijašnji način života, priznao da se loše odnosio prema ženama kad je bio mlađi. (Njegove su riječi bile: “Bio sam prava šupčina”) Tanya je još govorila. “A onda sam otprilike dva mjeseca poslije toga otkrila da sam trudna. I već je bilo prekasno. Mjesečnice su mi uvijek bile


BalkanDownload

neredovite, tako da u toj zbrci nisam ni zamijetila da su mi izostale već dvije. Pa sam odlučila zadržati trudnoću i roditi Lily. Ali...” Opet je podigla glavu, kao da se priprema za obranu. “Nije imalo smisla reći mu. Ne nakon svega što je rekao i učinio.” Kava mi se ohladila. “Nije imalo smisla?” “Dao mi je do znanja da ne želi imati nikakve veze sa mnom. Da sam mu rekla, ponašao bi se kao da sam to učinila namjerno, da ga uhvatim u zamku.” Zinula sam. Pa zatvorila usta. “Ali... zar ne mislite da je imao pravo znati, gospođo Houghton Miller? Zar ne mislite da bi možda htio upoznati svoje dijete? Bez obzira na sve što se dogodilo između vas dvoje?” Odložila je šalicu. “Lily ima šesnaest godina”, rekoh, “Imala je četrnaest, petnaest kad je umro. To je strašno dugo...” “U to je vrijeme već imala Francisa. On joj je bio otac. Vrlo je dobar prema njoj. Bili smo obitelj. Jesmo obitelj.” “Ne razumijem...” “Will nije zaslužio poznavati je.” Riječi su se slijegale u zraku između nas. “Bio je seronja. Dobro? Will Traynor bio je sebični seronja.” Odmaknula je pramen s lica. “Očito, nisam znala što mu se dogodilo. Bila sam u šoku kad sam čula. Ali iskreno govoreći, čak i da sam znala, ništa se ne bi promijenilo.” Trebao mi je trenutak da pronađeni glas. “Sve bi se promijenilo. Za njega.” Oštro me pogledala. “Will se ubio”, rekoh, a glas mi je lagano napukao. “‘Will si je okončao život zato što nije vidio nijedan razlog da nastavi živjeti. Da je znao da ima


BalkanDownload

kćer...” Ustala je. “A, ne, nećete to prikvačiti meni, gospođice Tko-god-da-ste. Nećete na mene svaliti krivnju za njegovo samoubojstvo. Mislite da mi život nije dovoljno zamršen? Da se niste usudili osuđivati me. Da se vi morate nositi samo s pola toga s čime se ja nosim... Ne. Will Traynor bio je užasan čovjek.” “Will Traynor bio je najbolji čovjek kojega sam poznavala.” Odmjerila me od glave do pete. “Da. Pa... mogu pretpostaviti da je tako.” Nikad prije nisam osjetila tako trenutačnu antipatiju prema nekome. Ustala sam s namjerom da odem kad je tišinu prekinuo glas: “Znači da moj tata stvarno nije znao za mene.” Na pragu je nepomično stajala Lily. Tanya Houghton-Miller problijedjela je kao krpa. Ali brzo se pribrala. “Htjela sam tebe poštedjeti boli, Lily. Dobro sam poznavala Willa i nisam bila spremna nijednu od nas izložiti poniženju pokušaja da ga nagovorim da bude dijelom odnosa koji ne bi želio.” Zagladila je kosu. “I zaista moraš izgubiti tu ružnu naviku prisluškivanja. Jer mnogo je vjerojatnije da ćeš tako uvijek izvući kraći kraj.” Više to nisam mogla slušati. Zaputila sam se prema vratima baš u trenutku kad je odozgo doprlo vrištanje dječaka. Niza stube doletio je plastični kamion i razletio se na komadiće. Preko ograde stubišta nagnulo se tjeskobno lice - Filipinka? Krenula sam niza stube. “Kamo ideš?” “Žao mi je, Lily. Razgovarat ćemo... neki drugi put.” “Ali jedva da si mi išta rekla o tati.” “On ti nije bio otac”, reče Tanya Houghton-Miller. “Francis je za tebe učinio mnogo više no što bi učinio Will.” “Francis nije moj tata”, zagrmi Lily.


BalkanDownload

Opet tresak odozgo i ženski glas koji viče na meni nerazumljivu jeziku. Puška-igračka ispaljivala je tihe štektave rafale u zrak. Tanya se primila za glavu. “Ne mogu to više podnijeti. Jednostavno to više ne mogu podnijeti.” Lily me sustigla na vratima. “Mogu li ostati kod tebe?” “Što?” “U tvom stanu? Ne mogu ostati ovdje.” “Lily, ne mislim da...” “Samo noćas. Molim te. “O, samo izvolite. Neka ostane s vama dan-dva. Krasno je društvo.” Tanya odmahne rukom. “Uljudna, brižna, uslužna. Divota je imati je u blizini!” Lice joj se stvrdnulo. “Da vidimo kako će to ići. Znate da pije? I puši u kući? I da su je u školi suspendirali? Rekla vam je sve to, zar ne?” Lily je izgledala kao da joj sve to ide na živce, kao da je sve to čula već tisuću puta. “Nije se potrudila čak ni doći na ispite. Učinili smo sve što smo mogli. Psihološka savjetovanja, najbolje škole, privatne instrukcije. Francis se ponaša prema njoj kao da je njegova vlastita kći, A ona nam sav taj trud baca natrag u lice. Moj muž trenutačno prolazi kroz teško razdoblje u banci, dječaci imaju svoje probleme, a ona nam ne popušta ni centimetar. Nikad i nije.” “A kako bi ti to uopće i znala? Pola života provela sam s dadiljama. Kad su se dečki rodili, poslala si me u internat.” “Nisam se mogla nositi sa svima vama! Učinila sam što sam mogla!” “Učinila si što si htjela, to jest osnovala si svoju savršenu obitelj ispočetka, bez mene.” Lily se opet okrenula prema meni. “Molim te? Samo nakratko? Obećavam da ti neću smetati. Pomagat ću ti.” Trebala sam reći ne. Znala sam da bih trebala. Ali bila sam tako ljutita na tu ženu. I na trenutak me prožeo osjećaj da moram uskočiti umjesto Willa i


BalkanDownload

učiniti ono što on nije mogao. “Dobro”, rekoh u trenutku kad mi je kraj uha prozujilo nešto sazdano od Lego-kockica i rasprsnulo se u šarene sastavne dijelove podno mojih stopala. “Uzmi svoje stvari. Čekam te vani.” Ostatak dana prošao mi je kao u magli. Preselile smo kutije iz gostinjske sobe u moju spavaću sobu, a od gostinjske sobe napravile njezinu ili barem nešto što je manje sličilo skladištu. Stavile smo rolete koje dotad nikako da dođu na red, donijele drugi noćni ormarić i svjetiljku iz moje sobe. Kupila sam krevet na sklapanje pa smo ga zajedno dovukle uza stube, kao i stalak za vješanje njezinih nekoliko odjevnih predmeta, i novu posteljinu. Činilo se da joj godi ta svrhovitost, a i da joj nije nimalo neobična zamisao da se useljava u stan nekomu koga jedva da i poznaje. Te sam je večeri gledala dok je slagala svoje stvari u gostinjskoj sobi i preplavila me neka tuga. Kako nesretna moraš biti da poželiš sav onaj luksuz zamijeniti sobičkom s krevetom na sklapanje i klimavom vješalicom? Skuhala sam tjesteninu, svjesna neobičnosti činjenice da kuham za nekoga, a poslije smo zajedno gledale TV. U pola devet došla joj je poruka na mobitel. Zatražila me papir i kemijsku. “Evo”, reče, pišući. “Ovo je mamin broj mobitela. Ona želi tvoj broj i adresu. Za slučaj da se nešto dogodi.” Nakratko sam se zapitala što misli koliko će dugo Lily ostati. U deset sam joj, iscrpljena, rekla da idem u krevet. Još je gledala TV sjedeći podvijenih nogu na kauču i tipkajući poruku nekomu na svom malom prijenosniku. “Nemoj predugo ostati budna, dobro?” Iz mojih je to usta zvučalo nekako lažno, kao kad to kaže netko tko se pretvara da je odrastao. Pogled joj je još bio prikovan za TV. “Lily?” Podigla je glavu kao da je tek sad primijetila da sam i ja u sobi. “Eh, da, mislila sam ti reći. Bila sam tamo.” “Gdje?”


BalkanDownload

“Na krovu. Kad si pala. Ja sam pozvala hitnu.” Iznenada sam joj vidjela lice, te velike oči, blijedo lice u noći. “Ali što si radila gore?” “Našla sam tvoju adresu. Nakon što su svi doma prolupali, htjela sam vidjeti tko si prije nego što pokušam razgovarati s tobom. Vidjela sam da se požarnim stubama može gore, a kod tebe je gorjelo svjetlo. Zapravo sam samo čekala. Ali kad si i ti došla gore i počela šetati po rubu, iznenada sam pomislila da ćeš se izbezumiti ako nešto kažem.” “Pa si učinila baš to.” “Je, da, nisam namjerno. Zapravo sam mislila da sam te ubila.” Nervozno se nasmijala. Minutu-dvije sjedile smo šutke. “Svi misle da sam namjerno skočila.” Brzo se okrenula prema meni. “Stvarno?” “Aha.” Razmislila je o tome. “Zbog onoga što je bilo s mojim tatom?” “Da.” “Nedostaje ti?” “Svaki dan.” Šutjela je. Na kraju je rekla: “Kad ti je sljedeći slobodan dan?” “U nedjelju. Zašto?” upitah dovukavši misli natrag u sadašnjost. “Možemo li otići u tvoj rodni grad?” “Želiš ići u Stortfold?” “Htjela bih vidjeti gdje je živio.”


BalkanDownload

Osmo poglavlje Nisam rekla tati da dolazimo. Nisam baš bila potpuno sigurna kako započeti taj razgovor. Parkirala sam ispred naše kuće. Minutu-dvije ostala sam sjediti u autu svjesna situacije, a ona je škiljila kroz prozor prema maloj kući mojih roditelja, koja je u usporedbi s njezinom izgledala prilično umorno. Kad sam joj rekla da će moja majka ustrajati na tome da ostanemo na ručku, sugerirala je da joj donesemo cvijeće i naljutila se na moj prijedlog da kupimo karanfile na benzinskoj, premda su bili za nekoga koga ne poznaje. Morala sam nas odvesti do supermarketa na drugom kraju Stortfolda, gdje je izabrala golem buket frezija, božura i ranunkula. Koji sam ja platila. “Ostani ovdje minutu”, rekoh kad je krenula van iz auta. “Moram im objasniti tko si prije nego što uđes.” “Ali...” “Vjeruj mi”, rekoh. “Trebat će mi minuta.” Pošla sam uskim puteljkom kroz prednje dvorište i pokucala na vrata. Čuo se TV u dnevnoj sobi i zamislila sam djeda kako gleda utrke i nečujno miče usnama u ritinu konjskih koraka. Prizori i zvukovi doma. Razmišljala sam o svim onim mjesecima koje sam provela daleko od doma, sigurna u to da nisam dobrodošla, i o tome kako si nisam dopustila niti pomisliti na osjećaj koji uvijek imam kad hodam ovim puteljkom, na mamin zagrljaj koji ima miris omekšivača za rublje, na tatin gromoglasan smijeh u daljini. Tata je otvorio vrata, a obrve su mu se digle do pola čela. “Lou! Nismo te očekivali! Ili... jesmo li te očekivali?” Zakoračio je prema meni i čvrsto me zagrlio. Shvatila sam da mi se sviđa opet imati obitelj. “Zdravo, tata.” Čekao je na stubi, ispružene ruke. Niz hodnik je dopirao miris pečenog pileta. “Ulaziš? Ili ćemo imati piknik na trijemu?” “Najprije ti moram nešto reći.”


BalkanDownload

“Ostala si bez posla.” “Ne, nisam ostala bez...” “Imaš novu tetovažu.” “Znaš za moju tetovažu?” “Otac sam ti. Znam za svaku vražju stvar koju ste ti i tvoja sestra napravile od treće godine nadalje.” Nagnuo se naprijed. “Meni tvoja majka nije dala da se tetoviram.” “Ne, tata, nemam novu tetovažu.” Duboko sam udahnula. “Imam... Willovu kćer.” Tata se ukipio. Iza njega pojavila se mama u pregači. “Lou!” Primijetila je izraz na tatinu licu. “Što? Što se dogodilo?” “Kaže da ima Willovu kćer.” “Ima Willovo što?” zaskvičala je mama. Tata je problijedio kao smrt. Posegnuo je rukom prema radijatoru iza leđa i čvrsto ga zgrabio. “Što?” rekoh tjeskobno. “Što vam je?” “Ti... ne govoriš nam valjda da ste izvadili njegove... znaš... male punoglavce?” Iskrivila sam lice. “U autu je. Ima šesnaest godina.” “O, hvala Bogu. O, Josie, hvala Bogu. U posljednje vrijeme tako si... nikad ne znam što ćeš...” Pribrao se. “Willova kći, kažeš? Nikad nam nisi rekla da ima...” “Nije znao. Nitko nije znao.” Mama je zaškiljila mimo njega prema autu, gdje se Lily silno trudila izgledati kao da ne zna da je tema našega razgovora. “Pa, bolje je uvedi unutra”, rekla je mama, a ruka joj je poletjela prema vratu. “Pile je prilično veliko. Bit će dovoljno za sve ako dodam još koji krumpir.” Zavrtjela je glavom u čudu. “Willova kći. Bože, Lou, ti si stvarno


BalkanDownload

puna iznenađenja.” Mahnula je Lily, koja joj je sramežljivo uzvratila. “Uđi, zlato!” Tata je podigao ruku u pozdrav, a zatim tiho promrmljao. “Zna li gospodin Traynor?” “Još ne.” Tata se protrljao po prsima. “Ima li još toga?” “Na primjer?” “Još nešto što mi trebaš reći. Znaš, osim skakanja s krova i dovođenja tuđe davno izgubljene djece kući. Nećeš se pridružiti cirkusu ili usvojiti dijete iz Kazahstana ili tako nešto?” “Neću, časna riječ. Još.” “Pa, hvala Bogu na tome. Koliko je sati? Mislim da sam zreo zajedno piće.” “Gdje si išla u školu, Lily?” “U mali internat u Shropshireu, Nitko nije čuo za njega. Tamo najčešće idu bogati idioti i daleki rođaci moldavske kraljevske obitelji.” Nagurali smo se oko stola u dnevnoj sobi - svih sedmero - koljeno do koljena, a šestero je molilo Boga da nitko ne mora na WC jer to bi značilo da svi moramo ustati i pomaknuti stol petnaestak centimetara prema kauču. “Internat, ha? Mali non-stop dućančići i ponoćne zakuske i tako to. Kladim se da je zabavno.” “Ne baš. Lani su zatvorili dućančić jer pola cura ima neki poremećaj prehrane pa su se prejedale Snickersa,” “Lilyna majka živi u St. John’s Woodu”, rekla sam. “Lily je nekoliko dana kod mene dok... dok upoznaje drugu stranu obitelji.” “Traynorovi žive ovdje već nekoliko generacija”, reče mama. “Stvarno? Poznajete ih?” Mama se sledila. “Pa, ne blisko...”


BalkanDownload

“Kakva im je kuća?” Mamino se lice zatvorilo. “Bolje da to pitaš Lou. Ona je ta koja je... stalno bila gore kod njih,” Lily je čekala. Tata je dodao: “Ja radim s gospodinom Traynorom, on upravlja imanjem.” “Djed!” uskliknuo je djed i nasmijao se. Lily pogleda njega pa mene. Nasmiješila sam se, iako mi je i samo spominjanje imena gospodina Traynora izazivalo osjećaj nesigurnosti. “Tako je, tata”, reče mama. “On je Lilyn djed. Baš kao što si ti djed. Tko želi još krumpira?” “Djed”, ponovi Lily tiho, očito zadovoljna. “Nazvat ćemo ih i... reći im”, rekoh. “A ako želiš, možemo se provesti pokraj njihove kuće na odlasku. Tako da je možeš vidjeti.” Moja je sestra sve to vrijeme šutjela. Lily su posjeli pokraj Thoma, možda u pokušaju da ga time potaknu na lijepo ponašanje, premda je i dalje postojao velik rizik da će započeti razgovor o crijevnim parazitima. Treena je promatrala Lily. Bila je sumnjičavija nego moji roditelji koji su jednostavno prihvatili sve što sam im rekla. Dok je tata pokazivao Lily vrt, odvukla me gore na kat i postavila mi sva ona pitanja koja su mi divlje lepetala u glavi, kao golub zarobljen u zatvorenoj sobi. Kako znaš da je to što kaže da jest? Što želi? I, napokon: Zašto bi njezina rođena majka htjela da mala živi s tobom? “I, koliko dugo ostaje?” upitala je za stolom dok je tata objašnjavao Lily kako se obrađuje zeleni hrast. “Još nismo razgovarale o tome.” Na licu joj se pojavio izraz koji mi je istodobno govorio da sam glupa k’o panj i da je to nimalo ne iznenađuje. “Kod mene je tek dvije noći, Treen. I još je mlada.” “Baš to i mislim reći. Što ti znaš o brizi za dijete?”


BalkanDownload

“Teško da bi je se moglo nazvati djetetom.” “Još je gora od djeteta. Tinejdžeri su u osnovi kao dvogodišnjaci s hormonima - dovoljno stari da žele raditi svašta, a bez trunke zdravog razuma. Mogla bi se uvaliti u svakakve nevolje. Ne mogu vjerovati da si se zaista primila toga.” Pružila sam joj posudu s umakom. “A da kažeš: ‘Zdravo, Lou. Bravo što si uspjela zadržati posao s obzirom na krizu. Čestitam što si se oporavila od strašne nesreće. Baš je lijepo vidjeti te.’“ Dodala mi je sol i promrmljala ispod glasa. “Znaš, nećeš se moći nositi s tim i...” “I s čim još?” “Svojom depresijom.” “Nemam depresiju”, prosiktala sam. “Nisam u depresiji, Treena. Za Boga miloga, nisam se bacila sa zgrade.” “Već odavno nisi ona stara. Sve otkad se dogodilo to s Willom.” “Što moram učiniti da bih te uvjerila? Imam posao. Redovito idem na fizikalnu terapiju da si sredim kuk i na grupnu terapiju za ožalošćene da si sredim um. Mislim da mi prilično dobro ide.” Sad su me svi slušali. “Zapravo - evo... Lily je bila na krovu. Vidjela je moj pad. Ispada da je ona bila ta koja je pozvala hitnu.” Svi članovi moje obitelji zagledali su se u mene. “Tako da znate, govorim istinu. Vidjela je da sam pala. Nisam skočila. Lily, upravo sam govorila sestri. Ti si bila ondje kad sam pala, zar ne? Vidite? Rekla sam vam da sam čula glas neke djevojke. Nisam sišla s uma. Ona je sve vidjela. Poskliznula sam se, nisam li?” Lily je podigla pogled s tanjura još žvačući. Nije prestala jesti otkad smo sjeli. “Aha. Definitivno se nije pokušala ubiti.” Mama i tata razmijenili su poglede. Majka je uzdahnula, krišom se prekrižila i nasmiješila. Sestra je podigla obrve, što je najbliže isprici što sam


BalkanDownload

mogla očekivati od nje. Nakratko sam osjetila ushit. “Aha. Samo je vikala u nebo.” Lily je podigla vilicu. “I bila je pijana k’o letva.” Nastala je kratka tišina. “O”, reče tata. “Pa to je...” “To je... dobro”, reče mama. “Ovo je pile fenomenalno”, reče Lily. “Mogu li dobiti još malo?” Ostale smo do kasno poslijepodne, dijelom zato što nam je mama donijela još hrane svaki put kad sam ustala s namjerom da krenemo, a dijelom i zato što mi je - sad kad je oko mene bilo i drugih ljudi koji su razgovarali s Lily situacija bila malo manje neobična i zahtjevna. Tata i ja preselili smo se u stražnje dvorište na dvije vrtne ležaljke koje nekim čudom nisu istrulile preko zime (premda je, za svaki slučaj, nakon što se smjestiš u njih bilo najmudrije ostati gotovo posve nepomičan). “Znaš da tvoja sestra čita Ženskog eunuha? I neko staro sranje koje se zove Ženska spavaća soba ili tako nekako. Kaže da je tvoja majka klasični primjer potlačene ženskosti i da sama činjenica da to mama negira pokazuje koliko je potlačena. Pokušava joj reći da bih ja trebao kuhati i čistiti, a ja ispadam kao da sam vražji neandertalac. Ali ako se usudim išta reći, kaže mi neka ‘samo sagledam svoje privilegije’. Da sagledam svoje privilegije! Rekao sam joj da bih to rado učinio, ali ne znam kamo ih je tvoja majka spremila.” “Meni se mama čini dobro”, rekoh. Otpila sam gutljaj čaja i osjetila grižnju savjesti shvativši da čujem kako u pozadini pere posuđe. Pogledao me postrance. “Već tri tjedna nije obrijala noge. Tri tjedna, Lou! Da ti iskreno kažem, sav se stresem kad me slučajno dotakne njima. Zadnje dvije noći spavam na kauču. Ne znam, Lou. Zašto ljudi više nisu zadovoljni time da stvari jednostavno budu? Tvoja je mama bila sretna, ja sam sretan.


BalkanDownload

Znamo svaki svoju ulogu. Ja sam onaj s dlakavim nogama. Ona je ta koja nosi gumene rukavice. Jednostavno.” Dolje u vrtu Lily je učila Thoma kako oponašati ptičji pjev zviždanjem preko debele vlati trave. Držao je travku među prstima, ali vjerojatno mu je nedostatak prednjih zuba ometao proizvodnju zvuka jer iz njegovih je usta izišla samo malina i kapljice sline. Neko smo vrijeme samo opušteno sjedili slušajući kriještanje ptica, djedovo zviždanje i susjedova psa koji je cvilio neka ga puste unutra. Bila sam sretna što sam kod kuće. “Kako je gospodin Traynor?” upitah napokon. “Ah, odlično. Znaš da će opet postati tata?” Oprezno sam se okrenula u ležaljci. “Stvarno?” “Ne s gospodom Traynor. Ona se iselila odmah nakon... znaš. Nego s onom crvenokosom ženskom, uvijek zaboravim kako se zove.” “Delia”, rekoh iznenada se sjetivši. “Da, s njom. Čini se da se već dugo poznaju, ali mislim da je sve to s bebom, znaš, bilo iznenađenje za oboje.” Tata je otvorio još jednu bocu piva. “Ali čini se da se on tomu veseli. Pretpostavljani da je dobro za njega da ima novo dijete na putu. Nešto na što se može usredotočiti.” Dio mene htio ga je osuđivati. Ali bilo mi je prilično lako zamisliti potrebu da iz toga što se dogodilo stvori nešto novo, da opet ispliva na površinu, što god to značilo. Još su zajedno samo zbog mene, nekoliko mi je puta rekao Will. “Što misliš kako će reagirati na Lily?” upitah ga. “Nemani pojma, zlato.” Nakratko je razmislio. “Mislim da će biti sretan. To je kao da će dobiti dio svoga sina natrag, zar ne?” “A što misliš kako će to primiti gospođa Traynor?” “Ne znam, dušo. Ne znam ni gdje sad živi.”


BalkanDownload

“Lily je... S njom ima dosta brige.” Tata je prasnuo u smijeh. “Ma što ne kažeš! Ti i Treena godinama ste izluđivale mene i majku kašnjenjem doma, svojim dečkima i slomljenim srcima. Vrijeme je da i ti iskusiš kako je to.” Potegnuo je gutljaj piva i opet se zasmijuljio. “To je dobra vijest, zlato. Drago mi je da nećeš biti sama u onom svom praznom starom stanu.” Thomova travka uspjela je proizvesti nekakvo kriještanje. Lice mu se ozarilo i pobjedonosno ju je podigao prema nebu. Pokazali smo mu palac gore. “Tata.” Okrenuo se prema meni. “Znaš da sam dobro, ha?” “Da, zlato.” Blago me udario u rame. “Ali briga je u opisu mog roditeljskog posla. Brinut ću se sve dok ne budem prestar da samostalno ustanem.” Pogledao je dolje na ležaljku. “Doduše, to bi moglo biti prije nego što sam mislio.” Otišle smo nešto prije pet. Treena je bila jedina koja nam nije mahala na odlasku. Stajala je ruku prekriženih na prsima, gledajući za nama i sve vrijeme lagano vrteći glavom. Kad smo došle kući, Lily je šmugnula na krov. Nisam bila gore od nesreće. Govorila sam si da nema smisla sad kad su požarne stube klizave od proljetne kiše, a i pogled na sve te mrtve biljke izazvao bi osjećaj krivnje u meni. Ali zapravo sam se bojala. Već i na samu pomisao da se zaputim gore srce bi mi zakucalo brže; u trenu bi mi se vratilo sjećanje na osjećaj da svijet ispod mojih stopala nestaje kao kad netko izvuče tepih pod tobom. Gledala sam je kako se provlači kroz prozor na odmorištu i doviknula joj neka se vrati za dvadeset minuta. Kad je već prošlo dvadeset pet, obuzela me lagana tjeskoba. Zazvala sam je kroz prozor, ali jedini je odgovor bio zvuk prometa odozdo. Kad je prošlo trideset pet, uhvatila sam se kako stiha psujem, a onda sam zakoračila kroz prozor na požarne stube.


BalkanDownload

Bila je topla ljetna večer i betonska je krovna ploča isijavala toplinu. Zvukovi grada ispod nas sricali su lijenu nedjelju: spor promet, spušteni prozori, glazba koja trešti kroz njih, mladež na uglovima ulica i miris roštilja s drugih krovova. Lily je sjedila na prevrnutoj posudi za cvijeće zagledana u City. Stajala sam leđima naslonjena na spremnik za vodu pokušavajući zatomiti refleksni val panike kad god se nagnula naprijed prema rubu. Dolazak gore nije bio mudra zamisao. Osjetila sam kako mi se asfalt pod stopalima lagano ljulja, kao paluba broda. Nesigurno sam došla do zahrđale željezne klupice i spustila se na nju. Moje je tijelo jako dobro znalo kakav je osjećaj stajati na tom rubu i da se beskrajno mala razlika između čvrsta tla pod nogama života i praznine koja će donijeti kraj može izmjeriti u najmanjim mjernim jedinicama, u gramima, milimetrima, stupnjevima, a od te su mi se spoznaje naježile sve dlačice na rukama i izbile sitne kapi znoja na zatiljku. “Možeš li sići, Lily?” “Uvenule su ti sve biljke.” Trgala je mrtvo lišće s osušena grmića. “Da. Pa, već mjesecima nisam bila ovdje gore.” “Ne bi smjela pustiti da biljke umru. To je okrutno.” Oštro sam je pogledala da vidim je li se šalila, ali činilo se da nije. Ustala je, odlomila grančicu i zagledala se u osušenu sredinu. “Kako si upoznala mog tatu?” Došla sam do ruba spremnika za vodu pokušavajući zaustaviti klecanje nogu. “Prijavila sam se na oglas za posao kojim su tražili njegovateljicu. I dobila ga.” “Iako nemaš medicinsku naobrazbu.” “Da.” Razmislila je o tome, bacila grančicu u zrak i odšetala na drugi kraj terase pa stala poluraširenih nogu, podbočivši se rukama, kao mršava Amazonka. “Bio je zgodan, je l’ da?” Krov se ljuljao poda mnom. Morala sam se vratiti dolje. “Ne mogu


BalkanDownload

razgovarati ovdje gore, Lily.” “Stvarno se bojiš?” “Jednostavno bih radije da siđemo. Molim te.” Nakrivila je glavu i pogledala me, kao da pokušava odlučiti bi li me poslušala ili ne. Napravila je korak prema zidu i podigla stopalo na rub, kao da će zakoračiti gore i ostala tako dovoljno dugo da me spontano oblije znoj. Potom se okrenula prema meni s cigaretom među zubima i krenula preko krova prema požarnim stubama. “Nećeš opet pasti, blento. Nitko nema baš takav peh.” “Pa, trenutačno baš i nisam raspoložena za ispitivanje te vjerojatnosti.” Nekoliko minuta poslije, kad sam uspjela postići da noge slušaju mozak, sišle smo niz dvoje željezne stube. Kad smo stale ispred prozora moga stana, shvatila sam da mi se noge previše tresu da bih se mogla provući unutra pa sam sjela na stube. Lily je zakolutala očima čekajući. Kad je shvatila da se zaista ne mogu pomaknuti, sjela je kraj mene. Bile smo samo tri-četiri metra niže nego maloprije, ali sad kad sam kroz prozor vidjela svoj hodnik i rukohvat sa svake strane, opet sam počela disati normalno. “Znaš što ti treba”, rekla je i izvukla džoint. “Stvarno mi kažeš da bih se trebala napušiti? Četiri kata iznad zemlje? Znaš da sam nedavno pala s krova?” “To će te opustiti.” A kad ipak nisam pristala: “Ma daj. Što - stvarno si najveća konzerva u cijelom Londonu?” “Nisam iz Londona.” Poslije nisam mogla vjerovati da me izmanipulirala šesnaestogodišnjakinja. Ali Lily je bila cool cura u razredu, ona na koju potajno želiš ostaviti dojam. Prije nego što je stigla reći išta drugo, uzela sam joj smotak iz ruke i oprezno povukla dim pokušavajući zatomiti kašalj kad mi je udario u grlo. “Imaš šesnaest godina”, promrmljah. “Ne bi to trebala


BalkanDownload

raditi. I gdje uopće netko poput tebe nabavlja takve stvari?” Zaškiljila je preko ograde. “Je li ti se sviđao?” “Tko? Tvoj tata? Ne odmah.” “Zato što je bio u kolicima.” Zato što je oponašao Daniela Day-Lewisa iz filma Moje lijevo stopalo i nasmrt me prepao, htjela sam reći, ali trebalo bi predugo objašnjavati. “Ne. Kolica su bila najmanje važna stvar u vezi s njim. Nije mi bio privlačan zato što je... bio strašno ljutit. I pomalo zastrašujuć. Pa ga je zbog tih dviju stvari bilo teško smatrati privlačnim.” “Jesam li mu slična? Guglala sam ga, ali ne mogu procijeniti.” “Malo. Imate sličnu boju puti i kose. I možda oči.” “Mama mi je rekla da je bio jako zgodan i da je baš zbog toga bio takav šupak. To je jedna od stvari koje mi je rekla. U zadnje vrijeme, kad god joj idem na živce, kaže mi da sam isti on. O, bože, ista si kao Will Traynor. Uvijek ga zove Will Traynor. Nikad ne kaže ‘tvoj otac’. Čvrsto je odlučila da je Pizdun moj tata, iako očito nije. Ponekad mi se čini da misli da će od nas napraviti obitelj ako dovoljno uporno tvrdi da jesmo obitelj.” Povukla sam još jedan dim. Osjećala sam kako počinjem lelujati. Ne računajući onu jednu večer na tulumu u Parizu, već godinama nisam pušila travu. “Znaš, mislim da bih više uživala u ovome kad ne bi postojala mala mogućnost da padnem s požarnih stuba.” Uzela mi ga je iz ruke. “Isuse, Louise. Moraš se malo zabavljati.” Duboko je udahnula i zabacila glavu. “Je li ti govorio o tome kako se osjeća? Mislim, o stvarnim osjećajima.” Opet je udahnula pa mi vratila džoint. Činilo se da na nju uopće ne djeluje. “Da.” “Jeste li se svađali?” “Prilično. Ali smo se i smijali.” “Jesi li se ti njemu sviđala?”


BalkanDownload

“Sviđala? Pa... ne znam je li sviđala prava riječ.” Usta su mi se nečujno oblikovala oko riječi koje nisam uspijevala naći. Kako da ovoj djevojci objasnim što smo Will i ja bili jedno drugomu? Kako da joj objasnim osjećaj da me nitko nikad nije i nikad više neće razumjeti kao on? Kako bi ona mogla shvatiti da je izgubiti ga bilo kao da me netko prostrijelio i ostavio rupu, kao bolan i neizbrisiv podsjetnik, praznina koju ničim ne mogu ispuniti? Zurila je u mene. “Jesi! Sviđala si mu se fizički!” Zahihotala se. Bila je to tako šašava zamisao, tako besmislena riječ u kontekstu onoga što smo Will i ja bili jedno drugomu da sam se i ja zahihotala. “Moj se tata palio na tebe. Ludo, ha?” Zinula je. “Isuse! U nekom drugom paralelnom svemiru mogla si mi biti MAĆEHA.” Pogledale smo se hineći užasnutost, a ta se činjenica nekako nadimala između nas sve dok se negdje u mojim prsima nije stvorio mjehurić radosti. Prasnula sam u smijeh, onaj koji graniči s histerijom, onaj od kojega te bole trbušni mišići, onaj koji iznova izleti iz tebe svaki put kad pogledaš drugu osobu. “Jeste li se seksali?” To ga je napokon zaustavilo. I pokvarilo trenutak. “Dobro. Razgovor je upravo postao malo previše čudan.” Lily je iskrivila lice. “Cijela vaša veza zvuči čudno.” “Uopće nije bila čudna. Nego... nego...” Iznenada mi je bilo previše: krov, pitanja, džoint, sjećanja na Willa. Činilo mi se kao da smo ga prizvale iz zraka između nas: njegov osmijeh, kožu, dodir njegova lica na mome, a nisam bila sigurna da to želim. Pustila sam da mi glava klone. Diši, rekoh u sebi. “Louisa?” “Što?” “Je li uvijek imao namjeru otići onamo? U Dignitas.” Klimnula sam. Ponovila sam si: samo diši pokušavajući zatomiti paniku koja je rasla u meni. Udahni. Izdahni. “Jesi li ga pokušala navesti da se predomisli?”


BalkanDownload

“Will je bio... tvrdoglav.” “Jeste li se svađali oko toga?” Progutala sam kroz stisnuto grlo. “Do posljednjeg dana.” Posljednjeg dana. Zašto sam to rekla? Sklopila sam oči. Kad sam ih opet otvorila, gledala me. “Jesi li bila s njim kad je umro?” Gledale smo se u oči. Mladi su užasavajući, pomislila sam. Nemaju granica. Ničega se ne boje. Vidjela sam da joj se na usnama i pogledu već oblikuje sljedeće pitanje. Ali možda ipak nije bila tako hrabra kao što sam mislila. Napokon je spustila pogled. “I, kad ćeš njegovim roditeljima reći za mene?” Srce mi je poskočilo. “Ovaj tjedan. Nazvat ću ih ovaj tjedan.” Klimnula je i okrenula glavu pa joj nisam mogla vidjeti izraz lica. Opet je povukla dim. A zatim je naglo ispustila džoint kroz rešetke požarnih stuba, ustala i provukla se kroz prozor unutra i ne osvrnuvši se. Pričekala sam dok nisam bila sigurna da će me noge držati pa sam tek onda krenula za njom.


BalkanDownload

Deveto poglavlje Nazvala sam u utorak oko ručka, kad je zbog zajedničkog štrajka njemačkih i francuskih kontrolora letenja bar bio gotovo prazan. Čekala sam da Richard ode do nabavljača, a zatim sam izišla pred bar i u mobitelu potražila broj koji iz nekog razloga nikad nisam mogla izbrisati. Zazvonilo je triput, četiriput, i na trenutak me obuzela silna želja da pritisnem tipku za završetak poziva. Ali tad se javio muški glas poznatih odsječnih samoglasnika. “Halo?” “Gospodine Traynor? Lou je.” “Lou?” “Louisa Clark.” Kratka tišina. Gotovo da sam mogla čuti kako su se na sam zvuk moga imena na njega obrušila sjećanja. Obuzeo me neobičan osjećaj krivnje. Posljednji sam ga put vidjela pokraj Willova groba: prerano ostarjela muškarca koji je stalno ispravljao ramena obješena pod teretom tuge. “Louisa. Pa... Bože. Ovo je... Kako si?” Pomaknula sam se da propustim Violet s njezinim kolicima. Nasmiješila mi se i slobodnom rukom malo namjestila ljubičast turban. Primijetila sam da noktima ima naslikanu britansku zastavu. “Dobro sam, hvala na pitanju. A kako ste vi?” “O - znaš. Zapravo, i ja sam dobro. Okolnosti su se promijenile od našeg posljednjeg susreta, ali sve je... znaš...” Taj nekarakteristični nedostatak uobičajeno topline zamalo me pokolebao. Duboko sam udahnula. “Gospodine Traynor, zovem jer zaista moram razgovarati s vama.” “Mislio sam da je Michael Lawler sredio sve financijske stvari.” Ton se njegova glasa jedva zamjetno promijenio.


BalkanDownload

“Nema veze s novcem.” Sklopila sam oči. “Gospodine Traynor, nedavno me posjetila osoba koju mislim da biste trebali upoznati.” Neka mi je žena okrznula noge kovčegom što ga je vukla za sobom pa je tiho promrmljala ispriku. “Dobro. Ne postoji jednostavan način da to izvedeni pa ću jednostavno reći. Will je imao kćer koja mi se pojavila na pragu. Očajnički vas želi upoznati,” Ovaj put tišina je bila dulja. “Gospodine Traynor.” “Oprosti. Možeš li ponoviti što si upravo rekla?” “Will je imao kćer. Nije znao za nju. Majka je njegova davna djevojka s faksa, koja je tu činjenicu odlučila zadržati za sebe. Imao je kćer koja je došla do moje adrese i sad vas zaista želi upoznati. Ima šesnaest godina. Zove se Lily.” “Lily?” “Da. Razgovarala sam s njezinom majkom i čini se da je istina. Ona se zove Tanya Miller.” “Ja... ne sjećam je se. Ali Will je imao mnogo djevojaka.” Još jedna duga tišina. Kad je opet progovorio, glas mu je bio napukao. “Will je imao kćer?” “Da. Vašu unuku.” “Zaista... zaista misliš da mu je kći?” “Upoznala sam njezinu majku i saznala cijelu priču. Da, mislim da zaista jest njegova.” “Oh. O, Bože.” U pozadini se začuo glas: “Steven? Steven? Jesi li dobro?” Opet tišina. “Gospodine Traynor?” “Žao mi je. Samo sam... malo...”


BalkanDownload

Podigla sam ruku do glave. “Golem je to šok. Znam. Žao mi je. Nisam znala kako bih vam drukčije rekla. Nisam vam htjela samo banuti na vrata, za slučaj da...” “Ne. Ne, neka ti ne bude žao. To je lijepa vijest. Iznimna vijest. Unuka.” “Što se događa? Zašto si tako sjeo?” Glas u pozadini zvučao je zabrinuto. Čula sam da je dlanom poklopio mikrofon, a zatim tiše: “Dobro sam, draga, doista. Ja... Sve ću ti objasniti za minutu.” Još malo prigušena razgovora. A potom se opet obratio meni, a glas mu je odjednom postao nesiguran. “Louisa?” “Da?” “Potpuno si sigurna? Hoću reći, ovo je tako...” “Sigurna koliko mogu biti, gospodine Traynor. Rado bih vam podrobnije objasnila, ali njoj je šesnaest godina i puna je života i... pa, silno želi saznati što više o obitelji za koju donedavno nije znala.” “O, Bože. O... Louisa?” “Ovdje sam.” Kad je opet progovorio, iznenađeno sam shvatila da su mi se oči neočekivano ispunile suzama. “Kako bih je mogao upoznati? Kad ćemo upoznati... Lily?” Sljedeće nedjelje odvezle smo se gore. Lily se bojala ići sama, ali nije htjela priznati. Samo je rekla da bi bilo bolje da ja sve objasnim gospodinu Traynoru jer “stari ljudi se bolje sporazumijevaju međusobno”. Vozile smo se u tišini. Bilo mi je gotovo fizički mučno pri pomisli da ću opet ući u kuću Traynorovih, ali nisam to baš mogla objasniti svojoj suputnici.


BalkanDownload

Lily je šutjela. Je li ti povjerovao? Jest, rekla sam joj. Mislim da jest. Premda bi bilo mudro napraviti krvne pretrage, za svaki slučaj. Je li baš on sam rekao da me želi upoznati ili si mu ti to predložila? Nisam se mogla sjetiti. Moj je mozak uključio statički šum istog trenutka kad sam morala opet razgovarati s njim. Što ako ne ispunim njegoiva očekivanja? Nisam bila sigurna da išta očekuje. Tek je otkrio da ima unuku. Lily se pojavila u petak navečer, iako je nisam očekivala do subote ujutro. Rekla je da se posvađala s majkom i da joj je Pizdun Francis rekao neka odraste. Šmrcnula je. “To mi je rekao muškarac koji smatra da je normalno imati cijelu sobu za svoje vlakiće.” Rekla sam joj da može ostati ako (a) dobijem potvrdu njezine majke da uvijek zna gdje je, (b) ako ne bude pila i (c) pušila u mom stanu. Što je značilo da je, dok sam se ja kupala, ona otišla preko ulice do Samirove trgovine, gdje je čavrljala s njim taman onoliko koliko joj je trebalo da popuši dvije cigarete, ali činilo mi se da to nije vrijedno rasprave. Tanya Houghton-Miller gotovo je punih dvadeset minuta cendrala o nemogućem ovom i nemogućem onom, četiri mi je puta rekla da ću u roku dva dana potjerati Lily kući, a prekinula je razgovor tek kad se iza nje začulo vrištanje dječaka. Slušala sam kako Lily zvecka posuđem u mojoj maloj kuhinji i kako ono malo pokućstva koje imam vibrira od neke meni nerazumljive glazbe. Dobro, Wille, rekla sam mu u sebi. Ako je ovo tvoj način da me gurneš u novi život, našao si vraški zahtjevan način. Kad sam sljedećeg jutra ušla u gostinjsku sobu s namjerom da probudim Lily, zatekla sam je već budnu. Sjedila je obgrlivši privučena koljena i pušila kraj otvorena prozora. Po krevetu su ležali razbacani komadi odjeće kao da


BalkanDownload

je isprobala desetak kombinacija, ali svakoj je našla neku zamjerku. Ošinula me pogledom, kao da me izaziva neka se samo usudim nešto reći. Bljesnula mi je slika Willa u kolicima kako se okreće od prozora i sijeva pogledom punim ljutnje i boli, i na trenutak sam ostala bez daha. “Krećemo za pola sata”, rekoh. Do ruba grada došle smo nešto prije jedanaest. Ljeti su uske uličice Stortfolda vrvjele turistima koji su, kao jata šareno obojenih lastavica, besciljno lunjali oko kafića i suvenirnica s podlošcima za čaše i kalendarima sa slikom dvorca, koje će kod kuće gurnuti u neku ladicu i vjerojatno zaboraviti. Polako sam vozila pokraj dvorca, u dugačkoj koloni busova čudeći se šuškavim jednokratnim kabanicama, vjetrovkama i slamnatim šeširima koji su svake godine uspijevali biti isti. Ove godine slavila se petstogodišnjica dvorca i posvuda su visjeli plakati s najavama događanja povezanih s tom obljetnicom: muški narodni plesovi, svinje na ražnju, svetkovine... Dovezla sam nas do kuće zahvalna na činjenici da prilaz ne gleda na dograđeni dio gdje sam bila provela toliko vremena s Willom. Sjedile smo u autu i osluškivale zvukove gašenja motora. Primijetila sam da je Lily izgrizla gotovo sve nokte, “Jesi li dobro?” Slegnula je ramenima. “Onda, hoćemo li?” Zurila je u svoje cipele. “Što ako mu se ne svidim?” “A zašto mu se ne bi svidjela?” “Nitko me drugi ne voli.” “Sigurna sam da to nije istina.” “U školi me nitko ne voli. Moji roditelji ne mogu dočekati da me se riješe.” Divlje je zagrizla kut preostalog nokta na palcu. “Koja majka pusti kćer da ode živjeti u pljesnivi stan neke nepoznate žene?” Duboko sam udahnula. “Gospodin Traynor dobar je čovjek. I ne bih te


BalkanDownload

dovela ovamo da ne mislim da će sve proći dobro.” “Ako mu se ne svidim, možemo li se jednostavno pokupiti? Ono, stvarno brzo?” “Naravno.” “Znat ću. Već po tome kako će me gledati.” “Izjurit ćemo na dva kotača, bude li trebalo.” Nevoljko se nasmiješila. “Dobro”, rekoh trudeći se ne pokazati da sam živčana gotovo koliko i ona. Vrata su se polako otvorila i pojavio se na pragu: još u istoj košulji boje različka koju pamtim od prije dva ljeta, ali s novijom, kraćom frizurom, možda uzaludnim pokušajem borbe protiv prebrza starenja koje dolazi uz duboku tugu. Otvorio je usta kao da će mi nešto reći, ali odjednom se više nije mogao sjetiti, a zatim je pogledao u Lily i oči su mu se malo raširile. “Lily?” Klimnula je. Prodorno se zagledao u nju. Nitko se nije pomaknuo. A onda su mu se usta stisla i oči napunile suzama, zakoračio je naprijed i privukao je u zagrljaj. “O, draga moja. O, Bože. O, kako je lijepo upoznati te. O, Bože.” Njegova se sijeda glava naslonila na njezinu. Nakratko sam se zapitala hoće li se izmaknuti: Lily nije bila osoba koja voli tjelesni kontakt. Ali njezine su ga ruke polako obujmile oko pojasa i primile se za njegovu košulju tako čvrsto da su joj zglobovi pobijelili. Sklopila je oči i prepustila se njegovu zagrljaju. Tako su stajali naoko cijelu vječnost, i ne pomaknuvši se s praga, starac i njegova unuka. Nagnuo se unatrag, a niz obraze su mu klizile suze. “Daj da te vidim. Da te vidim.” Bacila je pogled prema meni, izgledala je kao da joj je istodobno drago i nelagodno. “Da. Da, vidim sličnost. Ma vidi te! Vidi te!” Okrenuo se prema meni. “Sliči mu, zar ne?”


BalkanDownload

Klimnula sam. I ona je zurila u njega, možda u potrazi za tragovima svoga oca. Kad je spustila pogled, još su se držali za ruke. Sve do tog trenutka nisam shvatila da plačem. Ganulo me golo olakšanje na istrošenu, starom licu gospodina Traynora, radost zbog nečega što je smatrao zauvijek izgubljenim, a sad mu je djelomično vraćeno. I čista, neočekivana sreća dvoje ljudi koji su naslijedilo drugo. A kad mu je uzvratila osmijeh - polagan, nježan osmijeh prepoznavanja - sve moje sumnje oko Lily Houghton-Miller isparile su. Nisu prošle ni dvije godine, ali Kuća Granta prilično se promijenila od mog prošlog posjeta. Više nije bilo golemih antiknih vitrina, kutija sa sitnicama na ulaštenim stolićima od mahagonija, teških zastora. Gegava figura Delle Layton nudila je odgovor zašto je tako. Još je bilo nekoliko divnih primjeraka antiknog pokućstva, da, ali sve drugo bilo je bijelo i vedrih boja - novi sunčanožuti dizajnerski zastori i blijedi sagovi na starim drvenim podovima, moderne grafike u jednostavnim okvirima. Polako je išla prema nama, a osmijeh joj je bio pomalo oprezan i suzdržan, kao nešto na što se morala prisiliti. Nesvjesno sam malo ustuknula unatrag: bilo je nešto neobično šokantno u pogledu na ženu u tako visokoj trudnoći - sama njezina veličina, gotovo opscena oblost njezina trbuha. “Zdravo, vi ste sigurno Louisa. Kako je lijepo napokon vas upoznati.” Gustu crvenu kosu pridržavala je velika ukosnica, a rukavi bljedoplave košulje malo su se zavrnuli oko blago otečenih zapešća. Nisam mogla ne primijetiti golem prsten s dijamantom koji joj se urezivao u prstenjak pa sam se, osjetivši lagan ubod, zapitala kakvi su bili protekli mjeseci za gospodina Traynora. “Čestitam”, rekoh pokazujući prema njezinu trbuhu. Htjela sam još nešto reći, ali nisam bila sigurna je li primjereno reći da je trudnica krupna, nije prebujna, da je procvjetala, sva zrači ili neki drugi ublaženi izraz iza kojega


BalkanDownload

ljudi skrivaju ono što zapravo žele reći, a to je više-manje nešto u stilu Isuse Kriste! “Hvala. Bilo nam je to iznenađenje, ali dobrodošlo iznenađenje.” Pogled joj je skliznuo s mene. Gledala je gospodina Traynora i Lily. Još je objema rukama držao jednu njezinu govoreći joj da je kuća već naraštajima u njihovoj obitelji. “Jeste li možda za šalicu čaja?” upitala je. A zatim opet: “Steven? čaj?” “Može, divno, draga. Hvala ti. Lily, piješ čaj?” “Bih li mogla dobiti sok, molim vas? Ili vodu?” nasmiješila se Lily. “Ja ću vam pomoći”, rekoh Delli. Gospodin Traynor počeo je Lily pokazivati pretke na portretima na zidu držeći je za lakat, skrećući joj pozornost na sličnost njezina nosa s ovim ili boje kose s onim ondje. Delia ih je još malo promatrala i učinilo mi se da joj je nakratko licem preletjelo nešto slično očaju. Uhvatila je moj pogled i brzo se nasmiješila kao da se srami što je tako pokazala osjećaje. “To bi bilo divno. Hvala vam.” Motale smo se po kuhinji pripremajući mlijeko, šećer, čajnik, uljudno čavrljajući o keksima. Primijetivši da je to njoj teško, sagnula sam se po šalice i stavila ih na radnu ploču. Nove šalice, primijetila sam. Moderan, geometrijski dizajn umjesto istrošena porculana profinjeno oslikana divljim biljkama i cvjetovima latinskih naziva koji je voljela njezina prethodnica. Činilo se da su svi tragovi tridesetosam godina vladavine gospođe Traynor nemilosrdno i brzo izbrisani. “Kuća izgleda... lijepo. Drukčije”, rekoh. “Da. Pa, Steven je u razvodu izgubio veći dio pokućstva pa smo morali malo promijeniti stil.” Dohvatila je metalnu kutiju s čajem. “Ostao je bez stvari koje su već naraštajima u njegovoj obitelji. Naravno, uzela je sve što je mogla.” Dobacila mi je pogled kao da procjenjuje jesam li na njezinoj strani. “Nisam razgovarala s gospođom... s Camillom od Willove...” rekoh


BalkanDownload

osjećajući se nekako nelojalno. “Tako. Steven je rekao da vam je djevojka samo osvanula na pragu.” Osmijeh joj je bio slabašan i namješten. “Da. Bilo je to prilično iznenađenje. Ali upoznala sam Lilvnu majku. Ona je... pa, očito je da je svojevremeno bila vrlo bliska s Willom.” Delia se primila za križa, a zatim se okrenula prema čajniku. Mama mi je rekla da ima odvjetnički ured u susjednom gradu. Čovjek se mom zapitati što nije u redu sa ženom koja se do tridesete već nije udala, rekla je pa nakon brza pogleda prema meni dodala: Četrdesete. Mislila sam reći do četrdesete. “Što mislite, što želi?” “Oprostite?” “Što mislite da želi? Djevojka.” Čula sam kako Lily u hodniku postavlja pitanja, djetinje i sa zanimanjem, i osjetila neobičan zaštitnički poriv. “Mislim da ne želi ništa. Upravo je otkrila oca za kojega nije znala i želi upoznati njegovu obitelj. Svoju obitelj.” Delia je zagrijala čajnik vrućom vodom pa ga ispraznila, a zatim je odmjerila količinu čaja (u listićima, kao i gospoda Traynor). Polako ga je prelila kipućom vodom pazeći da se ne poškropi. “Već dugo volim Stevena. On on bilo mu je jako teško proteklih godinu i nešto. Bilo bi mu...”, nije me gledala dok je govorila, “jako teško kad bi mu Lily u ovom trenutku zakomplicirala život.” “Mislim da Lily nema namjeru zakomplicirati vaše živote”, rekoh oprezno. “Ali smatrani da ima pravo bolje upoznati svoga djeda.” “Naravno”, reče ona glatko, a osmijeh joj automatski sklizne na mjesto. U tom sam trenutku shvatila da sam upravo pala na nekom unutrašnjem ispitu, ali i to da me nije briga. Još jednom provjerivši je li sve na mjestu, Delia je podigla pladanj sa šalicama pa je, prihvativši moju ponudu da ja ponesem čajnik i kolač, krenula prema blagovaonici.


BalkanDownload

“A kako si ti, Louisa?” Gospodin Traynor zavalio se u svoj naslonjač, a mlohavo mu se lice ozarilo osmijehom. Razgovarao je s Lily gotovo sve vrijeme dok smo pili čaj ispitujući je o majci, o tome gdje živi, što uči (nije mu rekla za probleme u školi), voli li više čokoladni kolač ili voćni (“Čokoladni? I ja!”) ili možda onaj s đumbirom (ne), voli li kriket (ne - “Pa, morat ćemo nešto učiniti po tom pitanju!”). Činilo se da mu je utješna njezina prisutnost, njezina sličnost s pokojnim sinom. U tome mu trenutku vjerojatno ne bi bilo važno ni da mu je rekla da joj je majka brazilska striptizeta. Vidjela sam kako je krišom gleda dok je govorila, kako joj proučava profil, kao da i u njemu vidi Willa. Povremeno bih uhvatila tračak melankolije u izrazu njegova lica. Proveo ju je po terenu oko kuće. Kad su se nakon pola sata vratili, uskliknuo je da je Lily našla izlaz iz labirinta “...iz prvog pokušaja! Mora to biti genetski!” Lily se smiješila tako široko kao da je upravo osvojila neku nagradu. “A ti, Louisa? Što se događa u tvom životu?” “Dobro sam, hvala.” “Još radiš kao... njegovateljica?” “Ne. Malo sam... malo sam putovala, a sad radim na aerodromu.” “O! Dobro! U British Airwaysu, nadam se?” Osjetila sam kako mi se boja penje u obraze. “Neko rukovodeće mjesto, je li?” “Radim u baru. Na aerodromu.” Oklijevao je samo djelić sekunde, a zatim čvrsto klimnuo. “Ljudi uvijek trebaju barove. Pogotovo u zračnoj luci. Ja uvijek prije leta popijem dvostruki viski, zar ne, draga?” “Da”, odgovori Delia. “Pretpostavljam da je prilično zanimljivo gledati ljude što svaki dan


BalkanDownload

nekamo lete. Uzbudljivo.” “Imam još neke planove.” “Naravno da imaš. Dobro. Dobro...” Nakratko je zavladala tišina. “Kad bi trebala stići beba?” upitah da skrenem pozornost sa sebe. “Sljedeći mjesec”, reče Delia položivši obje ruke na zaobljen trbuh. “Djevojčica je.” “Baš lijepo. Kako ćete je nazvati?” Pogledali su se kao budući roditelji koji su već izabrali ime, ali ne žele nikomu reći. “Oh... još ne znamo.” “Vrlo neobičan osjećaj. Opet biti otac. U mojim godinama. Ne mogu zamisliti. Znaš, mijenjanje pelena, takve stvari.” Pogledao je Dellu i dodao kao da je želi razuvjeriti. “No, istodobno je i čudesno. Ja sam vrlo sretan čovjek. Oboje smo sretni, zar ne, Delia?” Nasmiješila mu se. “Sigurna sam da jeste”, rekoh. “Kako je Georgina?” Možda sam samo ja zamijetila da mu se izraz lica promijenio, samo malo. “Oh, dobro je. Još je u Australiji, znaš.” “Ah, da.” “Došla je nakratko prije nekoliko mjeseci, ali većinu je vremena provela s majkom. Bila je vrlo zauzeta.” “Naravno.” “Mislim da ima dečka. Siguran sam da mi je netko rekao da ima dečka. To je... baš lijepo.” Delia je posegnula za njegovom rukom i stisnula je. “Tko je Georgina?” Lily je jela keks. “Willova mlađa sestra”, reče gospodin Traynor okrenuvši se prema njoj. “Tvoja teta! Da! Zapravo, pomalo ti je sličila kad je bila tvojih godina.” “Mogu li vidjeti njezinu sliku?”


BalkanDownload

“Potražit ću je,” Protrljao se po obrazu. “Pokušavam se sjetiti kamo smo stavili onu s mature.” “U tvoju radnu sobu”, reče Delia. “Ostani ovdje, dragi. Ja ću je donijeti. Dobro je da se malo krećem.” Podigla se s kauča i odgegala iz sobe. Lily je ustrajala na tome da pođe s njom. “Želim vidjeti i druge fotke. Hoću vidjeti na koga sve sličim.” Gospodin Traynor gledao je za njim još se smiješeći. Sjedili smo i pijuckali čaj u tišini. Okrenuo se prema meni. “Jesi li već razgovarala s njom? S Camillom?” “Ne znam gdje živi. Htjela sam vas pitati za pojedinosti. Znam da bi Lily voljela upoznati i nju.” “Jako je teško sve to podnijela. Tako mi kaže George. Nas dvoje nismo baš razgovarali. Sve je to malo zamršeno zbog...” Klimnuo je prema vratima i gotovo jedva zamjetno uzdahnuo. “Biste li joj radije vi rekli? Za Lily?” “O, ne. O... Ne. Nisam siguran da bi uopće htjela...” Povukao je prstima preko čela. “Vjerojatno bi bilo bolje da to ti učiniš.” Zapisao mi je adresu i broj telefona na listić papira i pružio mi ga. “Nije baš blizu”, rekao je i nasmiješio se osmijehom punim isprike. “Mislim da je htjela novi početak. Lijepo je pozdravi, hoćeš li? Neobično je... napokon imati unuče, u ovoj situaciji.” Spustio je glas. “Koje li ironije -Camilla je jedina osoba koja bi mogla shvatiti kako se sad osjećam.” Da je bio bilo tko drugi, možda bih ga zagrlila, ali oboje smo bili Englezi, a on mi je nekoć bio poslodavac - moglo bi se reći - pa smo se samo nespretno nasmiješili jedno drugomu. I možda oboje poželjeli da smo negdje drugdje. Uspravio se u naslonjaču. “Svejedno. Ja sam sretan čovjek. Novi početak u mojim godinama. Nisam siguran da ga zaslužujem.” “Nisam sigurna da sreća ima veze s tim što zaslužujemo.”


BalkanDownload

“A ti? Znam da ti je Will bio vrlo drag...” “Nije lako naći nekoga tko bi mu bio ravan.” Bila sam svjesna stisnuta grla. Kad je prošlo, gospodin Traynor još me gledao. “Moj je sin uvijek naglašavao da život treba živjeti, Louisa. Ne moram ti to govoriti,” “U tome i jest stvar, zar ne?” Čekao je. “Jednostavno je bio bolji od nas ostalih.” “Doći ćeš do toga, Louisa. Svi dođemo do toga. Svatko na svoj način.” Dotaknuo mi je lakat, a lice mu se smekšalo. Vrativši se u sobu, Delia je počela tako naglašeno slagati šalice natrag na pladanj da to nije moglo biti ništa drugo nego jasan znak. “Vrijeme je da krenemo”, rekla sam kad je Lily ušla s uokvirenom fotografijom u ruci. “Stvarno izgleda kao ja, zar ne? Čini li ti se da imamo slične oči? Misliš da bi htjela razgovarati sa mnom? Ima li e-adresu?” “Siguran sam da bi htjela”, reče gospodin Traynor. “Ali ako nemaš ništa protiv, Lily, radije bih najprije ja razgovarao s njom. Ovo je prilično velika vijest za sve nas. Bolje je da joj damo nekoliko dana da se privikne na nju.” “Dobro. A kad mogu doći i malo ostati?” S moje desne strane Delli je zamalo pala šalica s pladnja. Malo se sagnula i poravnala je. “Ostati?” Gospodin Traynor nagnuo se naprijed kao da nije siguran da ju je dobro čuo. “Pa, ti si mi djed. Mislila sam da bih možda mogla doći i ovdje provesti ostatak ljetnih praznika. Da se bolje upoznamo. Imamo toliko toga o čemu možemo razgovarati, zar ne?” Lice joj se ozarilo iščekivanjem. Gospodin Traynor pogledao je prema Delli, a izraz na njezinu licu u korijenu je srezao što god je bio mislio reći. “Bilo bi lijepo da jednom prilikom dođeš,” reče Delia držeći pladanj


BalkanDownload

ispred sebe, “ali sad smo zauzeti nekim drugim stvarima.” “Dellije ovo prvo dijete, znaš. Mislim da bi htjela...” “Samo trebam malo vremena nasamo sa Stevenom. I s bebom.” “Mogla bih pomoći. Jako sam dobra s bebama”, reče Lily. “Stalno sam čuvala braću dok su bili mali. A bili su grozni. Stvarno užasne bebe. Vrištali su, ono, non-stop.” Gospodin Traynor pogledao je Dellu. “Siguran sam da bi bila sjajna, Lily dušo”, rekao je. “Ali sad nam zaista nije pravi trenutak.” “Ali imate hrpu soba. Mogu odsjesti u jednoj od gostinjskih. Nećete ni znati da sam ovdje. Pomagat ću s pelenama i svim... I mogu vam pričuvati bebu da možete otići van. Mogla bih samo...” Nije dovršila. Pogledavala je čas jedno, čas drugo čekajući. “Lily...” rekoh nelagodno premještajući težinu s noge na nogu, stojeći blizu vrata. “Ne želite me ovdje.” Gospodin Traynor zakoračio je naprijed, krenuo rukom prema njezinu ramenu. “Lily, dušo. Nije tako...” Izmaknula se. “Sviđa ti se ideja da imaš unuku, ali zapravo me ne želiš u svom životu. Želiš... nekoga tko je samo posjetitelj.” “Stvar je samo u krivom trenutku, Lily”, reče Delia pribrano. “Dugo sam čekala Stevena - tvog djeda - i ovi prvi trenutci s bebom vrlo su nam dragocjeni.” “A ja nisam.” “Uopće nije tako.” Gospodin Traynor opet zakorači prema njoj. Mahnula je rukama. “O, Bože, svi ste vi isti. Vi i vaše savršene male obitelji, vaše zatvorene cjeline. Nitko nema mjesta za mene.” “Oh, daj. Nemoj biti tako dramatična...” počne Delia.


BalkanDownload

“Nosi se”, ispljune Lily. Kad je Delia ustuknula, a gospodin Traynor raširio oči u šoku, istrčala je van, a ja sam požurila za njom ostavivši ih u tišini blagovaonice.


BalkanDownload

Deseto poglavlje Poslala sam e-mail Nathanu. Odgovorio je: Lou, jesi li na nekim jakim lijekovima? Koji ti je vrag? Odgovorila sam mu s malo više pojedinosti, nakon čega mu se vratila uobičajena staloženost. Ma vidi ti starog vuka. Još nas iznenađuje, ha? Lily mi se već dva dana nije javila. Dio mene bio je zabrinut, a drugom je dijelu malčice laknulo što ću imati kratak predah mira. Zapitala sam se hoće li možda, kad se oslobodi bajkovitih predodžbi o Willovoj obitelji, biti voljnija popraviti odnose s vlastitom. Zanimalo me i hoće li je gospodin Traynor izravno nazvati i pokušati izgladiti stvari. Pitala sam se gdje je Lily i je li njezino izbivanje povezano s mladićem koji je bio stajao s druge strane ulice i promatrao je dok je sjedila ispred moje zgrade. Nešto na njemu - i nešto u tome kako je Lily izbjegavala odgovor kad sam je pitala o njemu - i dalje me pomalo kopkalo. Razmišljala sam o Samu žaleći što sam tako naprasno otišla. Gledajući unatrag, sad mi se to kako sam pobjegla od njega činilo malo previše emocionalno i čudno. Vjerojatno sam ostavila dojam da sam baš onakva osoba kakva sam tvrdila da nisam. Čvrsto sam odlučila da ću se pri sljedećem susretu ponašati vrlo smireno, možda ga samo pozdraviti sa zagonetnim osmijehom nedepresivne osobe. Na poslu je bila muka i tlaka. Došla je nova kolegica Vera, pomalo odbojna Litavka koja je sve radila s neobičnim poluosmijehom nekoga tko razmišlja o prljavoj bombi koju je postavio u blizini. Sve je muškarce


BalkanDownload

nazivala prljavim, prljavim zvijerima pazeći da je ne čuje Richard. Odnedavno nam je počeo držati motivacijske razgovore, nakon kojih smo svi morali dizati šake u zrak i skakati i vikati “TO!” Od toga bi mi se uvijek pomaknula najlonska perika, na što bi se on namrštio kao da je to nekakav moj neuspjeh i ujedno pokazatelj moga karaktera, a ne jedna od logičnih nuspojava činjenice da mi je prevelika. Verina je čvrsto stajala. Možda joj se bojala skliznuti s glave. Jedne večeri nakon povratka s posla potražila sam na internetu članke o problemima tinejdžera, da vidim mogu li nekako popraviti štetu od prošlog vikenda. Našla sam gomilu toga o hormonalnim prištićima, ali ama baš ništa o tome kako postupiti nakon što šesnaestogodišnjakinju koja ti je tek nedavno ušla u život upoznaš s preostalom obitelji njezina pokojnog oca kvadriplegičara. U pola deset napokon sam odustala. Ogledavši se po sobi gdje je pola moje garderobe i dalje bilo u kutijama, obećala sam si da ću ovaj tjedan učiniti nešto po tom pitanju, ne, zaista, časna riječ, a onda sam zaspala. U pola dva ujutro probudio me zvuk pokušaja otvaranja ulaznih vrata. Isteturala sam iz kreveta, dohvatila krpu za pod na štapu i provirila kroz špijunku. Srce mi je lupalo kao ludo. “Zvat ću policiju!” viknuh. “Što želite?” “Lily je. Čovječe.” Kad sam otvorila vrata, zamalo je pala unutra. Zaudarala je na duhan, a maskara joj se razmazala oko očiju. Omotala sam kućni ogrtač oko sebe i zaključala vrata za njom. “Isuse, Lily. Doslovno je usred noći.” “Hoćeš li da odemo na ples? Palo mi je na pamet da bismo mogle otići plesati. Volim plesati. Zapravo, to baš i nije istina. Volim plesati, ali nisam zato došla. Mama me neće pustiti u kuću. Promijenili su bravu. Možeš li to vjerovati?” S obzirom na to da ustajem u šest, bila sam u iskušenju da joj kažem da,


BalkanDownload

zapravo, mogu. Teško se naslonila na zid. “Nije htjela niti otvoriti ta glupa vrata. Kao da sam... beskućnica. Pa sam mislila da bih mogla ostati ovdje kod tebe. Ili možemo otići plesati...” Oteturala je prema glazbenoj liniji, uključila je i pojačala do zaglušujuće razine. Potrčala sam stišati glazbu, ali zgrabila me za ruku. “Zaplešimo, Louisa! Moraš malo protresti guzom! Stalno si tako tužna! Opusti se! Hajde!” Istrgnula sam ruku iz njezine i požurila stišati buku, baš kad se začulo gnjevno lupanje susjeda odozdo. Kad sam se opet okrenula, već je šmugnula u gostinjsku sobu, gdje je još malo bauljala i napokon se srušila licem prema dolje na pomoćni krevet. “O. Bože. Dragi. Ovaj je krevet smeeeeće.” “Lily? Ne možeš jednostavno banuti i... O, za Boga miloga.” “Samo malo”, dopro je prigušen odgovor. “Ovo mi je doslovno samo kratak predah. A onda idem plesati. Mi idemo plesati.” “Lily, sutra ujutro radim.” “Volim te, Louisa. Jesam li ti to rekla? Stvarno te volim. Ti si jedina koja...” “Ne možeš samo doći i srušiti se...” “Mmmm... disco drijemanje...” Ostala je nepomično ležati. Dotakla sam je po ramenu. “Lily... Lily?” Tiho je zahrkala. Uzdahnula sam, pričekala nekoliko minuta, a zatim joj pažljivo skinula iznošene štikle i ispraznila joj džepove (cigarete, mobitel, zgužvana novčanica od pet funti) pa sve to odnijela u svoju sobu. Okrenula sam je na bok, za svaki slučaj, a na kraju sam u tri ujutro, ne mogavši zaspati od straha da ne povrati i ne uguši se, otišla natrag do nje i sjela na stolac da je mogu držati na oku.


BalkanDownload

Imala je spokojan izraz na licu. Oprezan, namršten pogled i maničan, gorljiv osmijeh smirili su se u nešto nezemaljsko i prelijepo, a kosa joj se rasula oko lica. Ma koliko me njezino ponašanje izluđivalo, nisam se mogla ljutiti. Stalno mi se u misli vraćala povrijeđenost na njezinu licu one nedjelje. Lily je bila moja potpuna suprotnost. Ona nije skrivala povrijeđenost niti ju je obuzdavala. Udarala je sve oko sebe, napila se, radila bog-zna-što-sve-ne samo da zaboravi. Bila je sličnija svom ocu no što sam mislila. Što bi ti mislio o ovome, Wille? upitah ga u sebi. Jednako kao što nisam znala pomoći njemu, tako nisam znala ni kako pomoći njoj. Sjetila sam se sestrinih riječi: Nećeš se znati nositi s tim. I u tih sam je nekoliko trenutaka prije zore mrzila jer je imala pravo. Razvile smo nekakvu rutinu - Lily bi se pojavila svakih nekoliko dana. Nikad nisam bila sigurna koju ću Lily zateći na pragu: manijakalno veselu Lily koja zahtijeva da idemo u taj i taj restoran, ili da odem pogledati apsolutno prekrasnu mačku na zidu ispred zgrade, ili da plešemo u dnevnoj sobi na glazbu nekog benda koji je upravo otkrila; ili povučenu, opreznu Lily koja samo šutke klimne i uđe pa sve vrijeme leži na kauču i gleda TV. Ponekad bi mi postavljala nasumična pitanja o Willu: koje je programe volio? (Jedva da je i gledao TV, više je volio filmove.) Je li imao omiljeno voće? (Crveno grožđe bez koštica.) Kad sam ga posljednji put vidjela da se smije? (Nije se često smijao. Ali njegov osmijeh... Vidim ga u mislima: rijedak bljesak pravilnih bijelih zubi, borice smijalice oko očiju.) Nikad nisam bila sigurna je li zadovoljna mojim odgovorima. A svakih desetak dana pojavila bi se pijana Lily, ili Lily opijena nečim jačim od alkohola (nisam mogla pouzdano znati), koja bi mi usred noći zalupala po vratima, uteturala unutra razmazane maskare i bez jedne cipele pa se srušila na pomoćni krevet, gdje bi zaspala kao klada ne budeći se ni ujutro prije mog odlaska na posao.


BalkanDownload

Činilo se da nema hobija, a ni prijatelja. Razgovarala je s nepoznatim ljudima na ulici, nehajno tražeći od njih razne usluge kao neko dijete odraslo u divljini bez društvenih normi. Ali kod kuće nije se javljala na telefon i očekivala je da se neće svidjeti nikomu tko je upozna. Budući da je većina internata preko ljeta zatvorena, upitala sam je gdje je kad nije kod mene ili u posjetu majci. Nakon kratke stanke odgovorila je: “Kod Martina.” Kad sam je upitala je li joj to dečko, iskrivila je lice u tipičan izraz koji tinejdžeri imaju kad odrasla osoba kaže nešto što nije samo spektakularno glupo, nego je i gnusno. Katkad je bila ljutita, katkad neuljudna. Ali nikad je nisam mogla odbiti. Ma koliko kaotično bilo njezino ponašanje, stekla sam osjećaj da joj je moj stan utočište. Uhvatila sam se kako tražim tragove: pokušavam pročitati poruke na mobitelu (zaključan PIN-om), a jednom sam prilikom, deset minuta nakon što je ušla uplakana i pijana, s prozora zurila u auto ispred zgrade, koji je dobrih četrdeset pet minuta trubio s prekidima. Na kraju je jedan od susjeda sišao i tako mu šakom zalupao po prozoru da se vozač odvezao. “Znaš, ne osuđujem te, ali nije baš pametno napiti se tako da ne znaš što radiš, Lily”, rekla sam jednoga jutra skuhavši objema kavu. Lily je sad već sa mnom provodila toliko vremena da sam svoj način života morala prilagoditi tomu: kupovala sam za dvije osobe, pospremala nered koji nisam ja napravila, pripremala tople napitke za dvije osobe, stekla naviku zaključavati kupaonska vrata da izbjegnem usklike tipa Isuse Krste! Užas! “Itekako osuđuješ, jer ‘to nije baš pametno’ znači točno to.” “Ozbiljno ti kažem.” “Govorim li ja tebi kako da živiš svoj život? Kažem li ti da je ovaj stan depresivan i da se oblačiš kao netko tko je izgubio želju za životom, osim naravno - kad si obučena kao šepava pornovila? Ha? Govorim li ti to? Ne. Ni riječ nisam rekla, pa tako i ti mene pusti na miru.” Htjela sam joj tad reći. Htjela sam joj ispričati što mi se dogodilo prije devet godina, one večeri kad sam previše popila, i kako me u gluho doba


BalkanDownload

noći sestra vodila kući bosu i u suzama. Ali nedvojbeno bi to dočekala s istim djetinjastim prezirom kao i većinu mojih izjava, a to je bila tema o kojoj sam dosad uspjela razgovarati samo s jednom osobom. A njega više nema. “Jednako tako nije pošteno probuditi me usred noći. Znaš da moram rano ustati zbog posla.” “Onda mi daj ključeve. Pa te neću morati buditi, ne?” Zaslijepila me tim svojim pobjedničkim osmijehom. Bio je rijetka pojava, a dovoljno nalik na Willa da sam se uhvatila kako joj pružam ključeve. I znala sam što bi moja sestra rekla na to. Tijekom tog razdoblja dvaput sam razgovarala s gospodinom Traynorom. Silno ga je zanimalo kako je Lily i počeo se brinuti što će ona dalje učiniti sa životom. “Hoću reći, vidi se da je pametna. Ne bi bilo dobro da sa šesnaest godina napusti školu. Imaju li njezini roditelji ikakva utjecaja na to?” “Čini se da ne razgovaraju prečesto.” “Bih li možda ja trebao razgovarati s njima? Misliš li da joj treba novac za studij? Moram priznati da ne živimo više tako kao prije razvoda, ali Will je ostavio dosta toga, a mislim da bi bilo primjereno da se taj novac iskoristi za njezino školovanje.” Spustio je glas. “No, možda ne bi bilo mudro da to spominjemo pred Dellom. Ne bih htio da stekne pogrešan dojam.” Othrvala sam se porivu da upitam koji bi bio ispravan dojam. “Louisa, misliš li da bi mogla nagovoriti Lily da opet dođe u posjet? Stalno razmišljam o njoj. Rado bih da počnemo ispočetka. Mislim da bi je i Delia voljela bolje upoznati.” Sjetila sam se Dellina izraza dok smo obilazile jedna drugu u kuhinji i zapitala se zatvara li gospodin Traynor namjerno oči pred tim ili je samo nepopravljivi optimist. “Pokušat ću”, obećala sam. Kad si za vrućih vikenda sam u gradu, stanom zavlada posebna vrsta


BalkanDownload

tišine. Radila sam jutarnju smjenu, završila s poslom u četiri, došla kući u pet umorna kao pas i potajno zahvalna da je na nekoliko kratkih sati moj dom samo moj. Istuširala sam se, pojela malo prepečenca, bacila oko na oglase za posao na netu tražeći nešto s plaćom većom od minimalne i s ugovorom na barem nekoliko mjeseci, a zatim sam jednostavno sjedila u dnevnoj sobi sa širom otvorenim prozorima osluškujući zvukove grada filtrirane kroz topao zrak. Većinu vremena bila sam relativno zadovoljna životom. Sad sam već bila na dovoljno grupnih terapija da znam koliko je važno biti zahvalan za male životne radosti. Bila sam zdrava. Opet sam imala obitelj. Posao. I premda se još nisam posve pomirila s Willovom smrću, barem sam osjećala da polako pužem van ispod njezine duboke sjene. A ipak. U večerima poput ove, kad su ulice ispod pune parova u šetnji, kad iz pubova izlaze nasmijani ljudi već planirajući zajedničke obroke, izlaske, odlaske u klubove... nešto praiskonsko u meni bolno me podsjećalo da sam na pogrešnu mjestu, da nešto propuštam. To su bili trenutci kad sam se najviše osjećala samom i ostavljenom. Malo sam pospremila, oprala radnu odoru, a zatim - baš kad sam tonula u nekakvu tihu melankoliju - zazujio je portafon. Ustala sam i umorno podigla slušalicu očekujući upit vozača UPS-a ili dostavljača havajske pizze o nekoj adresi, ali umjesto toga začula sam muški glas: “Louisa?” “Tko je?” upitala sam, iako sam odmah znala tko je. “Sam. Bolničar Sam iz hitne. U prolazu sam, idem s posla, i jednostavno... Pa, prošli si put otišla tako naglo da sam htio provjeriti jesi li dobro.” “Dva tjedna poslije? Dosad su me već mogle pojesti mačke.” “Nagađam da ipak nisu.” “Nemam mačku.” Kratka tišina. “Ali dobro sam, bolničaru Same. Hvala.”


BalkanDownload

“Super... Dobro je to čuti.” Malo sam se pomaknula da ga mogu vidjeti na zrnatu crno-bijelom zaslonu. Na sebi je imao motorističku kožnatu jaknu, a ne bolničarsku odoru. Jednom je rukom bio naslonjen na zid, ali sad ju je spustio i okrenuo se prema ulici. Vidjela sam kako je uzdahnuo i ta me sitna gesta navela da progovorim: “I, što ima?” “Ne baš puno. Uglavnom, pokušavam, ali ne uspijevam udvarati se preko portafona.” Prebrzo sam se nasmijala. Preglasno. “Ja sam već odavno odustala od toga”, rekoh. “Stvarno nije lako nekomu platiti piće preko portafona.” Vidjela sam da se smije. Ogledala sam se po svom tihom stanu. I rekla prije nego što sam stigla promisliti: “Ostani. Silazim.” Mislila sam ići vlastitim autom, ali kad mi je pružio rezervnu biciklističku kacigu, činilo mi se uštogljenim ustrajati na vlastitu prijevozu. Gurnula sam ključeve u džep i stajala čekajući da mi mahne neka se popnem na sjedalo. “Radiš kao bolničar u hitnoj pomoći. A voziš motor.” “Znam. Ali to mi je više-manje jedini preostali porok.” Divlje se nasmiješio. Nešto u meni neočekivano se pomaknulo. “Ne osjećaš se sigurno sa mnom?” Nije bilo odgovarajućega odgovora na to pitanje. Uzvratila sam mu pogled i popela se na sjedalo iza njega. Čak i da učini nešto opasno, znat će me poslije pokrpati. “Što trebam učiniti?” upitah navukavši kacigu na glavu. “Nikad prije nisam bila na motoru.” “Drži se za ručke na sjedalu i jednostavno prati pokrete motora. Nemoj se upirati u mene. Ako ti nešto ne odgovara, lagano me dotakni po ramenu i stat ću.” “Kamo idemo?”


BalkanDownload

“Razumiješ li se u unutrašnje uređenje?” “Nimalo. Zašto?” Uključio je motor. “Mislio sam ti pokazati svoju novu kuću.” U sljedećem trenutku već smo bili uključeni u promet vijugajući između automobila i kamiona, slijedeći putokaze prema autoputu. Morala sam zažmiriti, stisnuti mu se uz leđa i nadati se da ne čuje moje cičanje. Došli smo do samog ruba grada, do dijela gdje su vrtovi postajali sve veći, da bi se uskoro stopili s livadama, a kuće su imale imena umjesto brojeva. Prošli smo kroz selo koje se nadovezivalo na ono koje smo netom napustili i Sam je usporio pred vratima drvene ograde i napokon ugasio motor. Skinula sam kacigu osluškujući srce koje mi je još tuklo u ušima i pokušavajući prstima utrnulim od grčevita stiskanja ručki malo odići znojnu kosu s glave. Sam je otvorio vrata i pokazao mi neka uđem. Pola livade bio je travnjak, a druga polovica nepravilna gomila betona i kvadara. U kutu iza gradilišta, zaklonjen visokom živicom, stajao je željeznički vagon, a pokraj njega kokošinjac iz kojega je nekoliko kokoši gledalo u nas s očekivanjem. “Moja kuća.” “Divno!” Ogledala sam se. “Ovaj... a gdje je?” Zaputio se niz livadu. “Evo je. Ovo su temelji. Trebala su mi gotovo tri mjeseca da ih postavim.” “Živiš ovdje?” “Aha.” Zurila sam u betonske ploče. Kad sam opet pogledala u njega, nešto na njegovu licu navelo me da prešutim što sam kanila reći. Počešala sam se po glavi. “No... Hoćeš li tako stajati cijelu večer ili ćeš me povesti u obilazak?”


BalkanDownload

Okupani večernjim suncem, okruženi mirisom trave i lavande te lijenim zujenjem pčela, polako smo išli od jednog do drugog betonskog bloka, a Sam mi je pokazivao gdje će biti prozori i vrata. “Ovo je kupaonica.” “Malo je propuh.” “Da, morat ću nešto učiniti u vezi s tim. Pazi. To nisu vrata. Upravo si ušetala u tuš-kabinu.” Zakoračio je preko naslaganih kvadara na drugu veliku sivu betonsku ploču pa mi pružio ruku da ih i ja mogu sigurno prekoračiti. “A evo i dnevne sobe, tako da gledajući kroz onaj prozor,” prstima je oblikovao četverokut, “imaš divan pogled na prirodu.” Pogledala sam svjetlucav krajolik ispod nas. Kao da smo bili milijun kilometara od grada, ne deset. Duboko sam udahnula uživajući u neočekivanosti svega ovoga. “Lijepo je,” rekoh, “ali kauč ti je na krivome mjestu. Trebaju ti dva. Jedan ovdje, a drugi možda ondje. A pretpostavljam da će ovdje biti prozor?” “O, da. Nije dovoljan jedan.” “Hmm. Osim toga, moraš ponovno isplanirati gdje ćeš držati stvari.” Najluđe od svega bilo je to što sam već nakon nekoliko minuta zapravo i vidjela kuću. Pratila sam pokrete Samove ruke dok mi je pokazivao nevidljive kamine, prizivao stubišta iz mašte, povlačio linije preko nevidljivih stropova. Vidjela sam visoke prozore, rukohvate koje će njegov prijatelj istesati od stare hrastovine. “Bit će divno”, rekoh nakon što smo ni iz čega prizvali i posljednju kupaonicu u sklopu spavaće sobe. “Za desetak godina. Ali da, nadam se.” Ogledala sam se po livadi obuhvativši pogledom povrtnjak, kokošinjac, slušajući ptičji pjev. “Moram ti priznati da nisam očekivala ovo. Nisi u iskušenju da... znaš... dovedeš prave majstore?’ “Na kraju vjerojatno i hoću. Ali gušt mi je to raditi. Gradnja kuće dobra je


BalkanDownload

za dušu.” Slegnuo je ramenima. “Kad dane provodiš krpajući ubodne rane, i pretjerano samouvjerene bicikliste, i žene koje su muževima poslužile kao vreće za udaranje, i klince s kroničnom astmom od vlage u stanu...” “... i tupave žene koje padnu s krova.” “I njih.” Pokazao je prema miješalici za beton, naslaganim opekama. “Da bih mogao živjeti s tim, radim ovo. Pivo?” Popeo se u vagon i mahnuo mi neka mu se pridružim. Unutra više nije bio vagon, nego prostor s malom, besprijekornom kuhinjom i klupom za sjedenje u obliku slova L, iako se još osjećao blag miris voska i putnika u odijelima. “Ne volim pokretne kućice na kotačima”, rekao je kao da želi objasniti. Mahnuo je prema sjedalu. “Sjedni”, rekao je i izvadio hladno pivo iz hladnjaka, otvorio ga i pružio mi bocu. Sebi je pristavio čaj. “Ti nećeš?” Odmahnuo je glavom. “Nakon nekoliko godina u hitnoj došao bih navečer kući i popio piće da se opustim. Uskoro su mi trebala dva. A onda sam shvatio da se ne mogu opustiti ako ne popijem ta dva, možda i tri pića.” Otvorio je kutiju s čajem, izvadio vrećicu i ubacio je u šalicu. “A onda sam... izgubio dragu osobu i zaključio da moram potpuno prestati ili nikad više neću moći prestati piti.” Nije me gledao dok je to govorio. Kretao se po vagonu: krupan, a ipak nekako neobično graciozan unutar tih uskih zidova. “Ponekad popijem pivo, ali ne večeras. Vozim te kući.” Takve su izjave nekako umanjile neobičnost činjenice da sjedim u željezničkom vagonu s muškarcem kojega jedva poznajem. Kako ostati rezervirana s nekim tko se brinuo za tvoje slomljeno, djelomično golo tijelo? Kako bih mogla osjećati tjeskobu u nazočnosti muškarca koji mi je već rekao da me planira odvesti natrag kući? Kao da su okolnosti našeg prvog susreta uklonile sve uobičajene prepreke za bolje upoznavanje dvoje ljudi. Vidio me u donjem rublju. Ma, zapravo, vidio me i ispod kože! Zbog toga sam se u njegovu društvu osjećala opuštenije nego i s kim drugim. Vagon me podsjetio na ciganske karavane o kojima sam čitala u


BalkanDownload

djetinjstvu. Ovdje je, kao i u njima, sve imalo svoje mjesto, postojao je red u skučenu prostoru. Osjećalo se ozračje doma, ali i jednostavnosti; bilo je očito da ovdje živi muškarac. Mirisalo je na drvo ugrijano Sunčevim zrakama, sapun i slaninu. Novi početak, pretpostavila sam. Zapitala sam se što se dogodilo s njegovim i Jakeovim starim domom. “A... ovaj... što Jake misli o svemu?” Sjeo je na drugi kraj klupe i odložio šalicu s čajem na stol. “Isprva je mislio da sam poludio. Sad mu se prilično sviđa. On se brine za životinje dok sam ja na poslu. Zauzvrat sam mu obećao da ću ga naučiti voziti po livadi čim napuni sedamnaest.” Podigao je šalicu. “Bože mi pomozi.” I ja sam podigla pivo u zdravicu. Možda zbog neočekivanosti činjenice da toplu ljetnu večer provodim s muškarcem koji me gleda u oči dok govori i ima kosu kroz koju bi čovjek poželio provući prste, ili je možda stvar bila u drugoj boci piva, ali napokon sam počela uživati. U vagonu je postalo zagušljivo pa smo se preselili van na dva sklopiva stolca. Promatrala sam kako kokoši kljucaju travu, što je imalo neobično umirujući učinak, i slušala Samove priče o pretilim pacijentima za koje su trebale četiri ekipe da ih izvuku iz njihovih domova, i o mladim članovima uličnih bandi koji su se međusobno napadali čak i dok su ih šivali na nosilima u vozilu hitne pomoći. Dok smo razgovarali, uhvatila sam se kako krišom bacani pogled na njegove ruke oko šalice, na neočekivane osmijehe koji bi mu stvorili tri savršene borice u kutovima očiju, kao iscrtane vrlo tankim tušem. Pričao mi je o svojini roditeljima: o ocu umirovljenom vatrogascu i majci pjevačici u noćnom klubu, koja se bila odrekla karijere zbog djece. (“Mislim da mi se zato svidjela tvoja odjeća. Navikao sam na šljokice.”) Nije spomenuo pokojnu ženu poimence, ali rekao je da njegovu majku brine nedostatak trajnijeg ženskog utjecaja u Jakeovu životu. “Dođe jednom mjesečno i odvuče ga u Cardiff, tako da ona i njezine sestre mogu oblijetati oko njega i nahraniti ga i pobrinuti se da ima dovoljno pari čarapa.” Oslonio je laktove na koljena. “On uvijek gunđa, ali zapravo potajno voli ići.”


BalkanDownload

Rekla sam mu da se Lily vratila, a lecnuo se dok sam prepričavala susret s Traynorovima. Ispričala sam mu za njezine zbunjujuće promjene raspoloženja i nepredvidljivo ponašanje, a on je samo klimnuo kao da je sve to bilo očekivano. Čuvši priču o Lilynoj majci, samo je zavrtio glavom. “To što imaju novca ne čini ih boljim roditeljima”, rekao je. “Da živi na socijalnoj pomoći, vjerojatno bi joj na vrata već odavno pokucao netko iz socijalne skrbi.” Nazdravio mi je šalicom. “Radiš dobru stvar, Louisa Clark.” “Ali nisam sigurna da je radim dobro.” “Nitko nikad nema osjećaj da im s tinejdžerima ide dobro”, reče on. “Mislim da u tome i jest štos kad su oni u pitanju.” Bilo mi je teško povezati tog Sama, opuštena u svom domu, muškarca koji se brine za kokoši, s onim ženskarom koji ganja suknje pa poslije rida u mraku o kojemu smo slušali na grupnoj terapiji. Ali dobro sam znala da lice koje pokazuješ prema van može biti veoma različito od onoga kakav si iznutra. Znala sam da te tuga može navesti na ponašanje koje ti je inače neshvatljivo. “Baš mi se sviđa tvoj vagon”, rekoh. “I tvoja nevidljiva kuća.” “Onda se nadam da ćeš opet doći”, reče on. Kompulzivni ševac. Ako je ovako udvarao ženama, pomislili pomalo sjetno, onda je zaista dobar u tome. Bila je to moćna kombinacija: ucviljeni otac kavalirska ponašanja, rijetki osmijesi, to kako podigne kokoš jednom rukom, a ona izgleda kao da joj to zapravo godi. Nikad si ne bih dopustila postati jednom od njegovih psihotičnih cura, ponavljala sam u sebi. Ali stalno se vraćao taj osjećaj uživanja u neobaveznu koketiranju s privlačnim muškarcem. Bilo je lijepo osjećati nešto drugo osim tjeskobe ili nijema gnjeva, tih dvaju osjećaja koji kao da su ispunjavali većinu mog svakodnevnog života. U proteklih nekoliko mjeseci svi moji drugi susreti sa suprotnim spolom bili su potaknuti prevelikom količinom alkohola i završili su povratkom kući taksijem i stajanjem pod tušem s osjećajem gađenja prema sebi. Što misliš, Wille?Je li ovo u redu?


BalkanDownload

Smračilo se. Gledali smo kako se kokoši vraćaju u kokošinjac nezadovoljno kvocajući. Sam ih je promatrao zavaljen u stolac. “Imam osjećaj, Louisa Clark, da se dok razgovaraš sa mnom istodobno negdje drugdje odvija još jedan razgovor.” Htjela sam odgovoriti nešto pametno, ali imao je pravo. Nisam imala što reći. “Ti i ja. Oboje obilazimo oko nečega.” “Vrlo si izravan.” “A sad se osjećaš nelagodno.” “Ne.” Brzo sam ga pogledala. “Pa, možda malo.” Iza nas uzletjela je vrana bučno grakćući, a nepomičan je zrak zavibrirao od lepeta njezinih krila. Othrvala sam se porivu da si zagladim kosu i radije otpila gutljaj piva. “Dobro. Pa. Evo iskrenog pitanja. Što misliš koliko treba čovjeku da preboli smrt nekoga koga je stvarno volio?” Nisam sigurna zašto sam to pitala. Bilo je to gotovo okrutno izravno, s obzirom na njegovu situaciju. Možda sam se bojala da će uskoro na scenu stupiti kompulzivni ševac. Oči su mu se malo raširile. “Uh. Pa..” zagledao se u šalicu pa dalje u sjenovito polje. “Nisam siguran da ikad preboliš.” “To je baš optimistično.” “Ne. Zaista. Često sam razmišljao o tome. Naučiš se živjeti s tim. S njima. Jer ostanu s tobom, iako više nisu živi, ne dišu kraj tebe. Nije to više ona ista prvobitna bol koja te drobi iznutra, ona koja te preplavi i tjera te da plačeš na krivim mjestima i da se nerazumno ljutiš na sve idiote koji su još živi, a osoba koju ti voliš mrtva je. Jednostavno se naučiš nositi se s tim. Kao da se privikneš na prazninu i živiš oko nje. Kao da od kruga postaneš kolut.” Na njegovu je licu bilo toliko tuge da me iznenada preplavio osjećaj


BalkanDownload

krivnje. “Kolut.” “Glupa analogija”, reče on uz poluosmijeh. “Nisam mislila reći...” Zatresao je glavom. Pogledao je travu između stopala pa postrance u mene. “Dođi. Da te odvezemo kući.” Prešli smo livadom do njegova motocikla. Zrak se rashladio pa sam prekrižila ruke preko prsa. Vidio je i pružio mi svoju jaknu ustrajući čak i kad sam rekla da ne treba. Bila je ugodno teška i mirisala je vrlo muški. Trudila sam se ne udahnuti duboko. “Sa svim si svojim pacijentima ovakav?” “Samo sa živima.” Nasmijala sam se. Smijeh je izišao iz mene tako neočekivano i glasnije nego što sam htjela. “Zapravo ne smijemo izlaziti s pacijenticama.” Pružio mi je kacigu. “Ali ti mi više nisi pacijentica.” Primila sam je. “A ovo nije izlazak.” “Nije?” filozofski je klimnuo, a ja sam se popela na sjedalo iza njega. “Dobro.”


BalkanDownload

Jedanaesto poglavlje Toga tjedna Jake nije došao na sastanak skupine Krenimo dalje. Dok je Daphne pričala o poteškoćama s otvaranjem staklenki bez muškarca u kuhinji, a Sunil o problemima koje ima s podjelom bratovih stvari među preostalom braćom i sestrama, uhvatila sam se kako stalno čekam da se otvore teška crvena vrata na drugom kraju dvorane. Rekla sam si da se brinem za Jakea jer znam da mu treba sigurno mjesto gdje može izraziti nelagodu izazvanu očevim ponašanjem. Odlučno sam si rekla da nije stvar u tome da se nadam ugledati Sama naslonjena na svoj motocikl. “Koje sitnice tebe izbace iz kolosijeka, Louisa?” Možda je Jake završio s grupnom terapijom, pomislih. Možda je zaključio da mu više ne treba. Ljudi često odustanu, svi to kažu. I to bi bilo to. Nikad ih više ne bih vidjela. “Louisa? Svakodnevne sitnice? Zacijelo i kod tebe postoji nešto.” Nisam mogla prestati razmišljati o toj livadi, o urednoj skučenosti vagona, o tome kako je Sam hodao travnjakom noseći kokoš pod rukom kao da nosi nešto dragocjeno. Pera na prsima bila su joj meka kao šapat. Daphne me lagano gurnula laktom. “Razgovarali smo o sitnicama u svakodnevici koje te prisile da se suočiš sa stvarnošću gubitka”, reče Marc. “Meni nedostaje seks”, reče Natasha. “To nije sitnica”, odgovori William. “Nisi poznavao moga muža”, reče ona i nasmije se kroz nos. “Joj. Ne baš. To je grozna šala. Žao mi je. Ne znam što mi je došlo.” “Zapravo je smiješno”, reče Marc ohrabrujući je. “Olaf je bio sasvim solidno obdaren. Ustvari, prilično obdaren.” Natashin je pogled kružio po okupljenima. Kad nitko nije ništa rekao, podigla je ruke i dlanovima pokazala nekih trideset centimetara pa naglašeno klimnula. “Bili


BalkanDownload

smo jako sretni.” Uslijedila je kratka tišina. “Dobro”, reče Marc. “To je lijepo čuti.” “Ne želim da itko misli... Hoću reći, ne želim da to bude slika koja ljudima bljesne u glavi na spomen moga muža. Da je imao maloga... “Siguran sam da nitko to ne misli o tvome mužu.” “Ja ću to misliti, ako nastavite”, reče William. “Ne želim da razmišljaš o penisu moga muža”, reče ona. “Ustvari, zabranjujem ti da o tome razmišljaš.” “Pa onda prestani više govoriti o tome!” reče William. “Možemo li stvarno prestati govoriti o penisima?” upita Daphne. “Nekako mi je neugodno. Opatice su nas udarale ravnalima čak i kad bismo rekle ona stvar.” U Marcovu se glasu sad već čuo prizvuk očaja. “Možemo li se maknuti s teme... odnosno natrag na simbole gubitka, Louisa, ti si se spremala reći nam koje te sitnice podsjete na gubitak.” Pokušavala sam se ne obazirati na Natashu koja je opet u zraku pokazivala neku nevjerojatnu duljinu. “Mislim da mi nedostaje netko s kim mogu razgovarati o svakodnevnim stvarima”, rekoh oprezno. Začuje se žamor odobravanja. “Mislim, nisam od ljudi sa širokim krugom prijatelja. S prošlim sam dečkom bila cijelu vječnost, a... nismo baš previše izlazili. A onda je došao... Bill. Mi smo sve vrijeme razgovarali. O glazbi, o ljudima, o stvarima koje smo učinili i o onima koje bismo htjeli učiniti, i nikad se nisam morala brinuti hoću li reći nešto krivo ili nekoga uvrijediti, jer jednostavno me shvaćao, znate? A sad sam se doselila u London i praktički sam sama, ako ne računamo obitelj, a razgovor s njima uvijek je... hod po tankom ledu.” “Potpisujem”, reče Sunil. “A sad mi se događa nešto o čemu bih zaista voljela razgovarati s njim. Razgovaramo u mojoj glavi, ali nije to isto. Nedostaje mi ono... kad jednostavno možeš upitati: ‘Hej, što ti misliš o tome?’ I biti sigurna da je njegov odgovor ono kako trebaš postupiti.” Svi su nakratko zašutjeli.


BalkanDownload

“Možeš razgovarati s nama, Louisa”, reče Marc. “ Komplicirano je.” “Uvijek je komplicirano”, reče Leanne. Pogledala sam njihova lica, ljubazna i puna iščekivanja, svjesna da nema teorije da shvate išta što bih im rekla. Ne da zaista shvate. Daphne je namjestila svoj svileni šal. “Louisi treba drugi mladi čovjek s kojim bi mogla razgovarati. Naravno da joj treba. Mlada si i lijepa. Naći ćeš nekog drugog”, reče. “A ti, Natasha. Iziđi u svijet. Za mene je prekasno, ali vas dvije ne biste trebale sjediti u ovoj jadnoj dvorani. Oprosti, Marc, ali ne bi trebale. Trebale biste biti vani, plesati, zabavljati se.” Natasha i ja samo smo se pogledale. Očito joj je do plesa bilo koliko i meni. Iznenada sam se sjetila bolničara Sama. Odgurnula sam tu misao u stranu. “A ako ikad poželiš drugi penis,” reče William, “siguran sam da bih mogao nacrtati...” “Dobro. Razgovarajmo malo o oporukama”, reče Marc. “Je li itko bio iznenađen ostavštinom?” Kući sam došla mrtva umorna u devet i petnaest. Zatekla sam Lily u pidžami, ispruženu na kauču ispred televizora. Spustila sam torbu na pod. “Koliko si već dugo ovdje?” “Od doručka.” “Jesi li dobro?” “Mhm.” Bila je blijeda kao od iscrpljenosti ili bolesti. “Ne osjećaš se dobro?” Jela je kokice iz zdjele lijeno pecajući mrvice s dna. “Jednostavno mi se danas nije ništa dalo.” Stigla joj je poruka na mobitel. Beživotno ju je pogledala, a zatim gurnula mobitel pod jastuk.


BalkanDownload

“Je li stvarno sve u redu?” upitala sam nakon nekog vremena. “Dobro sam.” Nije izgledala tako. “Mogu li kako pomoći?” “Rekla sam ti da sam dobro.” Nije me gledala dok je to govorila. Prespavala je kod mene. Sljedećegje dana, baš kad sam se spremala na posao, nazvao gospodin Traynor i upitao bi li mogao razgovarati s njom. Ležala je na kauču i tupo me pogledala kad sam joj rekla tko je na telefonu, a onda je napokon, oklijevajući, ispružila ruku. Stajala sam pokraj nje dok ga je slušala. Nisam čula riječi, samo ton njegova glasa: blag, utješan, koji smekšava. Kad je završio, kratko je šutjela pa rekla: “Dobro. U redu.” “Hoćeš li se opet vidjeti s njim?” upitala sam kad mi je vratila mobitel. “Želi doći u London i posjetiti me.” “Pa, to je lijepo.” “Ali ne može biti predaleko od nje, za slučaj da baš tad počne rađati.” “Hoćeš li da te opet odvezem do njega?” “Ne.” Naslonila je bradu na koljena, dohvatila daljinski upravljač i počela prebacivati s programa na program. “Želiš li razgovarati o tome?” upitah nakon minute. Nije odgovorila. Nakon nekog vremena bilo mi je jasno da je razgovor završen. U četvrtak otišla sam u spavaću sobu, zatvorila vrata i nazvala sestru. Razgovarale smo nekoliko puta tjedno. Sad kad između nas više nije - kao minsko polje mogućih tema razgovora - stajala moja otuđenost od roditelja, išlo je mnogo lakše. “Misliš li da je to normalno?”


BalkanDownload

“Tata mi je rekao da jednom prilikom, kad sam imala nekih šesnaest godina, puna dva tjedna nisam razgovarala s njim. Samo sam neartikulirano gunđala. A sjećam se da sam bila prilično sretna u to vrijeme.” “Ona čak i ne gunđa. Samo izgleda potišteno.” “Svi su tinejdžeri takvi. To se podrazumijeva u tim godinama. Razlog za brigu su oni vrckavi i veseli - takvi vjerojatno skrivaju neki poremećaj prehrane ili kleptomaniju.” “Protekla tri dana provela je ležeći na kauču.” “Pa?” “Mislim da nešto nije u redu.” “Ima šesnaest godina. Njezin tata nije imao pojma da ona uopće postoji, a otišao je u vječna lovišta prije nego što ga je imala priliku upoznati. Majka joj se udala za tipa kojega ona zove Pizdun, ima dva mlađa brata koji zvuče kao mini verzije zloglasne braće Kray, a još su i promijenili brave na vratima obiteljske kuće. Na njezinu mjestu ja bih na kauču vjerojatno preležala i godinu dana.” Zvučno je srknula čaj. “A uza sve to, živi s nekim tko radi u baru u šljokičastoj suknji od spandeksa i to naziva karijerom.” “Lureks. Od lureksa je.” “Svejedno. Kad ćeš napokon naći neki pošten posao?” “Uskoro. Moram najprije srediti tu situaciju.” “Tu situaciju.” “Stvarno je potištena. Žao mi je zbog nje.” “Znaš što mene deprimira? To kako stalno obećavaš da ćeš početi živjeti, a onda se žrtvuješ za svako siroče i nahoče na koje naletiš.” “Will nije bio nahoče i siroče.” “Ali Lily jest. Jedva da je i poznaješ, Lou. Trebala bi se usredotočiti na to da nastaviš sa svojim životom. Trebala bi se javljati na oglase, slati životopis, razgovarati s kontaktima, otkrivati stvari u kojima si dobra, a ne


BalkanDownload

stalno pronalaziti nove izlike za stavljanje života na čekanje.” Zurila sam kroz prozor u noćno gradsko nebo. Iz susjedne sobe čula sam zvuk TV-a, a zatim i kako Lily ustaje, odlazi do hladnjaka pa se vraća natrag na kauč. Nastavila sam tiše: “Što bi ti učinila, Treen, da ti se na vratima pojavi dijete čovjeka kojega si voljela, a svi su drugi naoko digli ruke od nje i odrekli se odgovornosti za nju? Bi li i ti to napravila?” Šutjela je. Bila je to rijetka pojava pa sam osjećala obvezu da nastavim govoriti. “Recimo da se za osam godina Thom i ti iz nekog razloga posvađate i recimo da on bude prepušten sam sebi i da radi gluposti, zar bi ti bilo drago da osoba koju je zamolio za pomoć zaključi da joj je to prevelika gnjavaža i da mu kaže neka nosi svoje probleme nekom drugom?” Naslonila sam glavu na zid. “Trudim se postupiti ispravno u situaciji u kojoj sam se našla, Treen. Zauzdaj malo osuđivanje, dobro?” Ništa. “Ovako se osjećam bolje. Dobro? Osjećam se bolje zato što joj pomažem.” Sestra je već tako dugo šutjela da sam se zapitala nije li prekinula vezu. “Treen?” “Dobro. Pa, sjećam se da sam u knjizi iz socijalne psihologije čitala da tinejdžere iscrpljuje previše kontakta licem u lice.” “Što, da razgovaram s njom kroz vrata?” Rado bih da jednoga dana moj telefonski razgovor sa sestrom ne uključuje barem jedan umoran uzdah osobe koja nešto objašnjava mulcu. “Ne, blento. To znači da ćeš je lakše dobiti da razgovara s tobom u nekoj situaciji kad budete nešto zajedno radile.” Sljedeće sam večeri na putu kući s posla svratila u trgovinu za projekte tipa uradi sam. Dovukla sam vrećice na četvrti kat i ušla u stan. Lily je bila gdje sam i očekivala: ispružena ispred televizora. “Što je to?” upitala je.


BalkanDownload

“Boja za zidove. Stan izgleda pomalo umorno. Stalno mi govoriš da bi ga trebalo malo osvježiti. Pa eto. Da se napokon riješimo te dosadne boje magnolije.” Nije si mogla pomoći. Pretvarala sam se da sam zauzeta spravljanjem pića, ali krajičkom oka gledala sam kako se proteže pa polako ustaje i prilazi bolje pogledati kantice s bojom. “Ovo baš i nije mnogo manje sumorno. Svjetlosiva boja.” “Rekli su mi da je siva sad jako popularna. Zamijenit ću za neku drugu ako misliš da neće biti dobro.” Zaškiljila je u boju. “Ne. U redu je.” “Mislila sam da bismo u gostinjskoj sobi mogle obojiti jedan zid u sivo, a ostale u krem. Kako ti se to čini?” Govoreći, raspakiravala sam široke kistove i valjke za ličenje. Presvukla sam se u staru košulju i kratke hlače. Zamolila sam je neka pusti neku glazbu. “Kakvu?” “Ti izaberi.” Odvukla sam naslonjač u stranu i postavila zaštitni najlon uza zid. “Tvoj tata rekao je da sam glazbena neznalica.” Nije ništa rekla na to, ali zaintrigirala sam je. Otvorila sam limenku s bojom i počela je miješati. “Natjerao me na prvi koncert u životu. Klasične glazbe. Pristala sam samo zato što je to značilo da će i on izići iz kuće. U tim prvim danima nije volio izlaziti. Odjenuo je košulju i lijep sako i tad sam ga prvi put vidjela da izgleda kao...” Sjetila sam se osjećaja koji me prostrijelio kad sam nakratko vidjela muškarca kakav je bio prije nesreće. Grlo mi se stislo. “Uglavnom, otišla sam na koncert spremna na to da ću se smrtno dosađivati, a onda sam tijekom cijelog drugog dijela plakala kao kišna godina. Bilo je to nešto najčudesnije što sam ikad čula.” Kratka tišina. “A što je to bilo? Što ste slušali?” “Ne mogu se sjetiti. Sibeliusa? Jesam li dobro rekla?” Slegnula je ramenima. Započela sam s ličenjem, a ona mi je prišla i dohvatila kist. Isprva nije ništa rekla, ali činilo se da je opušta ponavljanje stalno istih pokreta. Bila je pažljiva i stalno je namještala zaštitni najlon da ne pokapa pod, a i brisala


BalkanDownload

je višak boje s kista povlačeći njime po rubu kantice. Nismo razgovarale, osim kad bismo jedna drugu nešto zamolile mrmljajući: Možeš li mi dodati manji kist? Misliš li da će se ovo još vidjeti kad nabacimo i drugu ruku boje? Za prvi nam je zid trebalo samo pola sata. “I, što kažeš?” rekoh diveći se. “Misliš da bismo mogle još jedan?” Pomaknula je zaštitni najlon i započela sljedeći zid. Pustila je neki alternativni bend za koji nikad prije nisam čula, ali zvučalo je ugodno i lagano. Nastavila sam s bojenjem ne obazirući se na bol u ramenu i poriv za zijevanjem. “Trebala bi nabaviti neke slike.” “Imaš pravo.” “Kod kuće imam velik, šaren plakat sa slikom Kandinskoga. Ne slaže mi se baš s ostatkom sobe. Dam ti ga, ako želiš.” “To bi bilo super.” Sad je već radila brže prekrivajući bojom sve veći dio zida, pažljivo ličeći oko velikog prozora. “Nego”, rekoh. “Razmišljala sam o tome da bismo trebale razgovarati s Willovom mamom. Tvojom bakom. Bi li ti bilo u redu da joj pišem?” Nije odgovorila. Čučnula je naoko zaokupljena bojenjem zida uz rubnu podnu letvicu. Napokon je ustala. “Je li ona poput njega?” “Poput koga?” “Gospođa Traynor? Je li poput gospodina Traynora?” Zakoračila sam dolje s kutije na kojoj sam stajala pa sam otrla kist o rub limenke. “Ona je... drukčija.” “Hoćeš reći da je grozna.” “Nije grozna. Samo je... Čovjeku treba dulje da je upozna, to je sve.” “Hoćeš reći da je grozna i da joj se neću svidjeti.”


BalkanDownload

“Uopće to ne želim reći, Lily. Ali ona je osoba koja teško pokazuje osjećaje.” Lily je uzdahnula i odložila četku. “Ja sam valjda jedina osoba na svijetu koja je najprije otkrila djeda i baku za koje nije znala, a onda to da se nijednomu od njih ne sviđa.” Zurile smo jedna u drugu. A onda iznenada, neočekivano, prasnule u smijeh. Poklopila sam kanticu s bojom. “Dođi”, rekoh. “Idemo van.” “Kamo?” “Ti si ta koja stalno govori da bih se trebala više zabavljati. Pa ti reci meni kamo idemo.” Iz jedne od svojih kutija izvlačila sam majice i košulje sve dok Lily napokon nije jednu proglasila prihvatljivom, a poslije sam joj dopustila da me odvuče u minijaturan, špiljolik klub u nekoj uličici blizu West Enda, gdje su je izbacivači znali po imenu i nikomu nije palo na pamet provjeriti je li uopće punoljetna. “Puštaju glazbu devedesetih. Stare stvari!” rekla je veselo, a ja sam pokušala ne razmišljati previše o činjenici da sam u njezinim očima gotovo pa gerijatrija. Plesale srno sve dok nisam prestala imati osjećaj da svi bulje u mene, dok nam znoj nije promočio odjeću, dok nam se kosa nije slijepila u pramenove i dok me kuk nije počeo tako boljeti da sam se zapitala hoću li sljedeći tjedan moći stajati za šankom. Plesale smo kao da nemamo što drugo raditi na ovome svijetu nego plesati. Gospode, bilo je to tako dobro. Već sam bila zaboravila radost čistog bivanja i kako je dobro izgubiti se u glazbi, u gomili, kakav je osjećaj kad ta gomila postane homogena, organska masa koja živi i pulsira u ritmu. Tih nekoliko mračnih, glasnih sati otpustila sam sve, moji su problemi odlebdjeli kao baloni s helijem; moj grozan posao, moj šef gnjavator, moj neuspjeh u nastavljanju dalje sa životom. Postala sam stvar, živa, radosna. Pogledala sam preko gomile prema Lily: oči su joj bile


BalkanDownload

zatvorene, a kosa joj je letjela preko lica na kojemu se vidjela ona neobična mješavina usredotočenosti i slobode koja se rodi kad se netko posve prepusti ritmu. A onda je otvorila oči i rado bih se bila naljutila na činjenicu da je u podignutoj ruci držala bocu u kojoj nije bila cola, ali uhvatila sam se kako joj uzvraćam osmijehom - euforičnim, širokim, od uha do uha - i kako se pitam nije li neobično da me to zbrkano dijete koje jedva da poznaje samu sebe može toliko toga naučiti o tome kako živjeti punim plućima. Posvuda oko nas London je bio glasan i u pokretu, premda je bilo dva ujutro. Zastale smo da Lily snimi našu zajedničku fotku pred kazalištem pa fotku nekog kineskog znaka i čovjeka u kostimu medvjeda (činilo se da svaki događaj treba biti popraćen fotografskim dokazima), a zatim smo se nastavile probijati kroz krcate ulice u potrazi za noćnim busom prolazeći pokraj kasnonoćnih pečenjara kebaba i bučnih pijanaca, svodnika i jata hihotavih, glasnih djevojaka. Kuk mi je bolno pulsirao, a znoj mi se već neugodno hladio ispod vlažne odjeće, ali i dalje sam se osjećala kao da su mi sve baterije pune i da me netko opet uključio. “Bog zna kako ćemo kući”, rekla je Lily veselo. A onda sam začula povik. “Lou!” Kroz prozor na vozačevoj strani hitne pomoći naginjao se Sam. Kad sam podigla ruku u pozdrav, okrenuo je vozilo nasred ceste. “Kamo idete?” “Kući. Ako uspijemo naći bus.” “Uskočite. Hajde. Neću nikomu reći ako vi ne kažete. Upravo smo završili smjenu.” Pogledao je ženu pokraj sebe. “Ma daj, Don. Ona je pacijentica. Slomila je kuk. Ne možemo je ostaviti da hoda do kuće.” Lily je bila oduševljena tim neočekivanim razvojem događaja. Uto su se otvorila stražnja vrata vozila, a bolničarka u zelenoj odori zakolutala je očima i mahnula nam neka uđemo. “Dobit ćemo otkaz zbog tebe, Same”, rekla je i pokazala nam neka sjednemo na nosila. “Zdravo. Ja sam Donna. Ne, čekaj... sjećam te se. Ti si ona koja je...”


BalkanDownload

“... pala sa zgrade. Da.” Lily me privukla bliže za fotku u hitnoj, a ja sam pokušala ne gledati kako Donna opet koluta očima. “I, gdje ste bile?” doviknuo je Sam. “Išle smo plesati”, reče Lily. “Pokušavam nagovoriti Louisu da prestane biti dosadni stari prdonja. Možemo li uključiti sirenu?” “Ne. Gdje ste to plesale? Pita drugi stari prdonja, usput rečeno. Ionako neću znati o čemu je riječ, koji god klub spomeneš.” “U Dvadeset dva”, reče Lily. “Dolje blizu kraja Tottenham Court Roada.” “Tamo smo imali hitnu traheotomiju, Same.” “Sjećam se. Izgledate kao da ste se dobro provele.” Pogledi su nam se sreli u retrovizoru i malo sam pocrvenjela. Odjednom mi je bilo drago da sam bila vani u plesnom klubu. To je ostavljalo dojam kao da sam netko sasvim drugi. Ne samo tragična aerodromska šankerica kojoj je najveći domet pasti s krova. “Bilo je super”, rekoh ozareno. A onda je pogledao dolje u zaslon na upravljačkoj ploči. “O, krasno. Imamo zeleni kod dolje blizu Spencer’sa.” “Ali završili smo sa smjenom”, reče Donna. “Zašto nam to Lennie uvijek radi? Taj je tip sadist.” “Nitko drugi nije dostupan.” “Što se događa?” “Iskrsnuo nam je slučaj. Morat ću vas iskrcati. Ali mjesto kamo idemo nije daleko od tvog stana. Dobro?” “Spencer’s”, reče Donna i duboko uzdahne. “Divota. Držite se, cure.” Uključio je sirenu i u sljedećem smo trenu već jurili kroz londonski promet s plavom bljeskalicom na krovu, a Lily je cičala od ushićenja. Dok smo se grčevito držale za rukohvate, Donna nam je pričala da ih


BalkanDownload

svake večeri zovu u Spencer’s da se pobrinu za one koji zatvaranje nisu dočekali na nogama ili da zašiju lica mladića koji nakon šest piva postanu ratoborni i izgube zdrav razum. “Ta bi mladež trebala biti zahvalna za život koji imaju, ali ne, umjesto toga oni svaku zarađenu funtu troše na opijanje. Svaki božji tjedan.” Za nekoliko minuta već smo bili ondje, a hitna je usporila da izbjegne pijance koji su se slijevali iz pubova na ulicu. Znak na mutnom staklu prozora na noćnom klubu Spencer’s oglašavao je besplatna pića za djevojke do 10 navečer. Unatoč momačkim i djevojačkim večerima, ženama u kičastoj odjeći i muškarcima koji dobacuju djevojkama, u krcatim ulicama te zone opijanja manje se osjećalo karnevalsko ozračje, a više neka eksplozivna napetost. Uhvatila sam se kako oprezno pogledavam kroz prozor. Sam je otvorio stražnja vrata i uzeo svoju torbu. “Ostanite unutra”, rekao je i izišao. Prišao mu je policajac i nešto mu promrmljao. Gledali smo ih kako prilaze mladiću koji je sjedio na rubu pločnika krvareći iz rane na čelu. Sam je čučnuo kraj njega dok je policajac pokušavao držati podalje pijane znatiželjnike, prijatelje koji su htjeli pomoći i uplakane djevojke. Izgledalo je kao da je okružen gomilom dobro odjevenih statista iz serije Živi mrtvaci, koji se bezumno ljuljaju i neartikulirano glasaju i povremeno ruše, neki od njih okrvavljeni. “Mrzim ovakve situacije”, reče Donna brzo provjeravajući svoju medicinsku opremu. “Dajte mi ženu koja rada ili bakicu s kardiomiopatijom, ne ovo. O, kvragu, eto ga na!” Sam je naginjao mladićevu glavu da je može pregledati, kad ga je drugi momak - kose zalizane gelom i okrvavljena okovratnika košulje - zgrabio za rame. “Oj! Ja trebam hitnu, ne on!” Sam se polako okrenuo prema mladom pijancu iz čijih je usta prskala krv i slina dok je govorio. “Odmakni se, dečko. Dobro? Pusti me da radim svoj posao.”


BalkanDownload

Ali alkohol zaglupljuje. Momak je pogledao svoje prijatelje, a onda se unio Samu u lice ogolivši zube. “Nemoj ti meni govoriti da se odmaknem.” Sam se nije obazirao na njega, nego se nastavio baviti ozljedom drugog mladića. “Hej! Hej, ti! Treba me odvesti u bolnicu.” Gurnuo je Sama u rame. “Hej!” Sam je na trenutak ostao nepomično čučati. Zatim se polako uspravio i okrenuo tako da je bio licem u lice s pijancem. “Objasnit ću ti nešto, sinko. Vrlo razgovijetno i polako da možeš razumjeti. Nećeš ući u vozilo, dobro? To je to. Zato sačuvaj energiju, idi završi večer s prijateljima, stavi si hladan oblog na to i javi se svom liječniku opće prakse sutra ujutro.” “Nemaš ti meni pravo ništa govoriti. Tvoja plaća ide iz mog džepa. Kvragu, nos mi je slomljen.” Sam ga je i dalje mirno gledao, a momak je ispružio ruku i pritisnuo je Samu o prsa. Sam je spustio pogled na njegovu ruku. “O-o”, reče Donna pokraj mene. Kad je progovorio, Samov je glas zvučao kao režanje: “Dobro. Sad te upozoravam...” “Nemaš ti mene što upozoravati!” Momak ga je prezirno gledao. “Tko si ti da mene upozoravaš?” Donna je iskočila iz vozila i potrčala prema policajcu. Promrmljala mu je nešto na uho i oboje su se okrenuli. Na Donninu je licu bio molećiv izraz. Momak je još vikao i psovao, sad već naguravajući Sama. “Zato se pobrini za mene pa tek onda za onog drkaroša.” Sam si je popravio okovratnik. Lice mu je postalo opasno mirno. I baš u trenutku kad sam shvatila da zadržavam dah, između njih se stvorio policajac. Donnina je ruka bila na Samovu rukavu, vukla ga je natrag prema dečku koji je sjedio na pločniku. Policajac je nešto mrmljao u radio


BalkanDownload

držeći pijanca za rame. Momak se okrenuo i pljunuo Samu na jaknu. “Jebi se!” Zavladala je kratka, šokirana tišina. Sam se ukočio. “Same! Dođi, pomogni mi, ha? Trebam te.” Donna ga je gurkala naprijed. Kad sam mu napokon mogla vidjeti lice, Samov je pogled blistao tvrd poput dijamanta. “Dođi”, rekla je Donna, a zatim su unijeli polukomatoznog dečka u vozilo. “Idemo odavde.” Vozio je u tišini. Lily i ja stisnule smo se na suvozačevu sjedalu pokraj njega. Donna mu je obrisala pljuvačku s jakne, a on je samo zurio preda se isturivši bradu na kojoj se već vidio izrast. “Moglo je biti i gore”, reče Donna veselo. “Prošli mi je mjesec jedan tip povratio u kosu. I to namjerno. Gurnuo si je prste u grlo i prikrao mi se s leđa samo zato što ga nisam htjela povesti kući, kao da smo taksi-služba.” Ustala je i mahnula neka joj dodamo energetski napitak koji je držala naprijed u kabini. “Koje traćenje resursa. Kad samo pomislim što bismo mogli raditi umjesto da skupljamo ova mala...” Otpila je gutljaj pa pogledala dolje na dečka u polusvijesti. “Ne znam. Moraš se zapitati što imaju u glavi.” “Ne baš mnogo”, reče Sam. “Da. Pa, ovoga moramo držati na kratkom lancu”, reče ona potapšavši Sama po ramenu. “Lani je zaradio opomenu.” Sam me postrance pogledao iznenada pokajnički. “Išli smo pokupiti djevojku u Commercial Streetu. Nasilje u obitelji. Lice joj je bilo kao mljeveno meso. Kad sam je htio podići na nosila, iz puba je izjurio njezin dečko i opet krenuo na nju. Nisam si mogao pomoći.” “Udario si ga?” “I ne samo jednom”, podsmjehnula se Donna. “Je, pa... nije mi to baš bilo dobro razdoblje.” Donna se malo pomaknula da me može pogledati i iskriviti lice. “Da, ovaj ovdje ne može si priuštiti još


BalkanDownload

jednu takvu situaciju. Inače leti iz službe.” “Hvala”, rekoh kad nas je pustio van. “Za prijevoz.” “Nisam te mogao ostaviti u toj uličnoj ludnici”, rekao je. Nakratko su nam se pogledi sreli. A onda je Donna zatvorila vrata i već su krenuli prema bolnici vozeći svoj izubijani ljudski teret. “Totalno se pališ na njega”, reče Lily dok smo gledali za njima. Gotovo da sam bila zaboravila na nju. Uzdahnula sam i posegnula u džep za ključevima. “On je kompulzivni ševac.” “Pa?Ja bih se seksala s njim”, reče Lily dok sam ja otvarala vrata. “Mislim, da sam stara kao ti. I pomalo očajna. Kao ti.” “Mislim da nisam spremna za vezu, Lily.” Hodala je iza mene pa to nisam mogla dokazati, ali kunem se da sam osjetila da mi se beljila cijelim putom gore do stana.


BalkanDownload

Dvanaesto poglavlje Pisala sam gospođi Traynor. Nisam joj rekla za Lily, samo da se nadam da je dobro, da sam se vratila s putovanja i da ću za nekoliko tjedana biti u njezinu kraju, s prijateljicom, i da bih joj se rado javila, ako je moguće. Pismo sam poslala prvom klasom osjećajući se neobično uzbuđeno kad sam ga ubacila u sandučić. Tata mi je preko telefona rekao da je otišla iz Stortfolda samo nekoliko tjedana nakon Willove smrti. Rekao je da su svi zaposlenici bili šokirani, ali s obzirom na to da sam jednom prilikom bila naletjela na gospodina Traynora s Dellom, ženom s kojom je sad očekivao dijete, zapitala sam se koliko je njih bilo zapravo iznenađeno. U malenu gradu nema mnogo tajni. “Sve joj je to jako teško palo”, rekao je tata. “A čim je otišla, crvenokosa se uselila dok si rek’o keks. Odmah je iskoristila priliku. A bome to i nije loša prilika: simpatičan stariji tip koji drži do sebe, još ima vlastitu bujnu kosu i veliku kuću - takav ne bi dugo ostao sam, ha? Kad smo već kod držanja do sebe, Lou, bi li mogla razgovarati s majkom o pazusima? Ako nastavi puštati te dlake, uskoro će moći plesti pletenice.” Nisam mogla prestati razmišljati o gospođi Traynor. Pokušavala sam zamisliti njezinu reakciju na vijest o Lily. Sjetila sam se radosti i nevjerice na licu njezina bivšeg muža kad je prvi put vidio unuku. Bi li joj Lily mogla malo ublažiti bol? Ponekad sam, kad bi se Lily smijala nečemu na TV-u ili kad bi se zamišljeno zagledala kroz prozor, u njezinim crtama lica - u preciznim kutovima njezina nosa, u tim gotovo slavenskim jagodičnim kostima - tako jasno vidjela Willa da sam zaboravila disati. (U tom bi trenutku ona obično progunđala: “Prestani buljiti u mene kao čudakinja, Luisa. Plašiš me.”) Lily je došla na dva tjedna. Tanya Houghton-Miller nazvala je i rekla da idu na obiteljski odmor u Toskanu, a da Lily ne želi ići s njima. “Da budem iskrena, s obzirom na to kako se ponaša, nije mi previše žao. Iscrpljuje me.”


BalkanDownload

Rekla sam da, uzevši u obzir činjenicu da gotovo uopće nije kod kuće i da su oni promijenili bravu na vratima, ne vidim kako je moguće da Lily ikoga iscrpljuje, osim ako im ne kuca po prozoru i ne pjeva tužaljku pod njim. Nastala je kratka tišina. “Kad budete imali vlastitu djecu, Louisa, možda ćete imati djelić predodžbe o čemu ja govorim.” O, argument svih roditelja. Kako bih ja mogla shvatiti kad sama nisam roditelj? Ponudila mi je novac za Lilyne troškove dok njih nema. S užitkom sam joj skresala da mi ni na kraj pameti nije uzeti novac od njih, premda me to iskreno govoreći - stajalo više nego što sam bila očekivala. Ispalo je da Lily nije zadovoljna mojim večerama od graha na prepečencu ili toplim sendvičima sa sirom. Tražila bi da joj dam novac, a onda bi se vratila kući s kruhom iz neke šminkerske pekarnice, egzotičnim voćem, grčkim jogurtom, organskom piletinom - osnovnim namirnicama u kuhinji bogate srednje klase. Sjetila sam se Tanyine kuće i kako je Lily stajala pred golemim hladnjakom rastreseno ubacujući komadiće svježeg ananasa u usta. “Usput,” rekla sam, “tko je Martin?” Kratka stanka. “Martin je moj bivši partner. Čini se da Lily ustraje na tome da se i dalje viđa s njim iako zna da se meni to ne sviđa. “Mogu li dobiti njegov broj? Htjela bih u svakom trenu znati gdje je Lily. Dok vas nema.” “Martinov broj? Zašto bih ja imala njegov broj?” zakriještala je i prekinula vezu. Nešto se promijenilo otkad sam upoznala Lily. Ne samo da sam se naučila živjeti s eksplozijom tinejdžerskog nereda u mom gotovo praznom stanu, nego sam i počela uživati u tome da mi je ona dio života, da imam s kim jesti, da imam kraj koga sjediti na kauču i komentirati to što gledamo na TV-u ili da uopće imam priliku pokušavati zadržati pokeraški bezizražajno lice kad mi ponudi nešto što je sama pripremila. A otkud da ja znam da se za salatu od


BalkanDownload

krumpira krumpir mora najprije skuhati? Za Boga miloga, pa zašto se to onda zove salata? Na poslu sam počela slušati telefonske razgovore očeva sa svojom djecom prije odlaska na poslovni put: - Budi dobar mami, Luke... Jesi li? ...Jesi! Pametan dečko! - i prepirke o starateljstvu prosiktane u mobitel: Me, nisam rekao da ću ga toga dana pokupiti iz škole. Da, jesam, rekao sam ti da toga dana moram biti u Barceloni... Da, jesam... Samo što me po običaju nisi slušala. Nisam mogla vjerovati da možeš roditi dijete, voljeti ga, brinuti se o njemu, a onda šesnaest godina poslije reći da si toliko ljut na njega da si promijenio brave na vratima kuće. Sa šesnaest godina oni su ipak još samo djeca. Iza sve te glume, u Lily se još vidjelo dijete. U iznenadnim provalama uzbuđenja i ushita. U durenju, u isprobavanju raznih komada odjeće pred zrcalom, u tome kako naglo utone u nevin san. Sjetila sam se svoje sestre i njezine nimalo zamršene ljubavi prema Thomu. Sjetila sam se svojih roditelja koji su mene i sestru još ohrabrivali, podržavali i brinuli se o nama, premda smo već obje bile odrasle. U tim sam trenutcima osjećala Willovu neprisutnost u Lilynu životu jednako kao što sam je osjećala u svom. Trebao si biti ovdje, Wille, rekla sam mu u sebi. Zapravo je trebala tebe. Zatražila sam slobodan dan - što je, prema Richardovim riječima, bila nevjerojatna drskost. (“Tek je pet tjedana otkako si se vratila na posao. Zaista ne shvaćam zašto opet trebaš slobodno.”) Nasmiješila sam se, naklonila mu se kao prava mala zahvalna irska plesačica i odvezla se kući gdje sam zatekla Lily kako boji jedan od zidova gostinjske sobe u žarku žadzelenu. “Rekla si da želiš unijeti malo života u stan”, rekla je dok sam ja stajala i gledala zinuvši u čudu. “Ne brini se, ja sam kupila boju.” “Pa,” skinula sam periku i razvezala cipele, “samo se pobrini da završiš večeras jer sutra imam slobodan dan.” Presvukla sam se u traperice.


BalkanDownload

“Pokazat ću ti jednu od stvari koje je tvoj tata volio.” Zastala je, a zelena je boja kapala s kista na tepih. “Što?” “Vidjet ćeš.” Dan smo provele vozeći se uz zvučnu pratnju pjesama s Lilyna iPoda: čas je to bila srcedrapateljna tužaljka o ljubavi i gubitku, čas gnjevna himna mržnje prema svemu ljudskom od koje su pucali bubnjići. Usavršila sam vještinu mentalnog izdizanja iznad te buke da bih se mogla usredotočiti na cestu, dok je Lily sjedila pokraj mene i klimala glavom u ritmu, a povremeno čak i odbubnjala kratku dionicu dlanovima po ploči ispred sebe. Ali bilo je dobro da se zabavlja. Uostalom, komu trebaju netaknuti bubnjići? Turneju smo počele u Stortfoldu, a zatim krenule u obilazak svih mjesta gdje smo Will i ja sjedili i jeli, livada iznad grada kamo smo išli na piknik i njegovih omiljenih klupa na zemljištu oko dvorca, a Lily je bila dovoljno pristojna da ne pokaže koliko se dosađuje. Doduše, i nije lako biti ushićen takvim stvarima. Kad smo sjele, ispričala sam joj kako na početku, kad sam ga tek upoznala, Will uopće nije izlazio iz kuće, i kako sam ga mješavinom lukavosti i tvrdoglavosti pokušavala izvući van. “Moraš shvatiti”, rekla sam, “da je tvoj otac mrzio biti ovisan o drugima. A izlazak iz kuće nije značio samo to da se mora oslanjati na nekoga, nego i da to mora činiti u javnosti.” “Čak i ako si ta osoba na koju se oslanjao bila ti?” “Čak i ako sam to bik ja.” Nakratko je utonula u misli. “I meni bi bilo mrsko da me ljudi vide takvu. Ne volim ni kad me netko vidi mokre kose.” Posjetile smo i galeriju gdje mi je bio pokušao objasniti razliku između “dobre” i “loše” moderne umjetnosti (još to nisam uspijevala razlikovati), a ona se mrštila i radila grimase pri pogledu na gotovo sve izloške. Zavirile smo i u trgovinu vinom gdje me natjerao da kušam razna vina (“Ne, Lily, nećemo danas kušati vina.”), a zatim prošetale do salona za tetoviranje gdje sam, na njegov nagovor, napravila tetovažu. Pitala je mogu li joj posuditi


BalkanDownload

novac da se i ona tetovira i zamalo zaplakala od olakšanja kad je tip rekao da ne tetoviraju mlađe od osamnaest godina. Zatražila je da joj pokažem svoju tetovažu bumbara. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad sam je se uspjela dojmiti. Glasno se nasmijala kad sam joj rekla što si je on dao istetovirati na prsa - rok trajanja: Najbolje upotrijebiti do... “Imate isti grozan smisao za šalu”, rekla sam, a ona se trudila ne pokazati da joj je to drago ćuti. Načuvši naš razgovor, vlasnik je rekao da ima fotografiju tetovaže. “Čuvam fotke svih tetovaža”, rekao je ispod navoštenih dugačkih brkova. “Volim imati arhiv. Samo me podsjetite na datum.” Čekale smo u tišini dok je listao kroz mapu s plastificiranim fotografijama. I eno je, od prije gotovo dvije godine, u krupnom planu: crnobijela tetovaža precizno ucrtana tintom u Willovu kožu boje svijetle karamele. Stajala sam i zurila u fotografiju, a poznati me prizor ostavio bez daha. Malen, crno-bijeli četverokut koji sam prala mekom krpicom, sušila, mazala kremom s visokim zaštitnim faktorom, na koji sam naslanjala lice. Bila bih posegnula rukom i dotaknula fotografiju, ali Lily me preduhitrila. Njezini prsti izgrizenih noktiju lagano su pratili tintom iscrtane linije na očevoj koži. “Mislim da ću si i ja dati napraviti tetovažu”, reče. “Poput njegove. Kad budem dovoljno stara.” “Kako je on?” Obje smo se okrenule. Vlasnik je sjedio na stolcu češkajući se po iscrtanoj ruci. “Sjećam ga se. Ne dolazi nam baš mnogo kvadriplegičara.” Nacerio se. “Baš je faca, zar ne?” Iznenada mi se grlo stislo. “Mrtav je”, lane Lily. “Moj tata. Mrtav je.” Tip se lecnuo. “Oprosti, dušo. Nisam imao pojma.” “Mogu li je zadržati?” Lily je već pokušavala izvaditi fotografiju iz plastične navlake. “Naravno”, rekao je žurno. “Uzmi je ako želiš. Evo, uzmi i plastičnu


BalkanDownload

košuljicu. Za slučaj da počne kiša.” “Hvala vam”, rekla je uredno je tutnuvši pod ruku, a zatim smo, dok je tip mucao još jednu ispriku, izišle iz salona. Ručale smo u zalogajnici koja cijeli dan poslužuje doručak. Jele smo u tišini. Osjećajući da nam dobro raspoloženje prvog dijela dana polako odlazi u dim, počela sam joj prepričavati ono malo što sam znala o Willovoj romantičnoj povijesti, o njegovoj karijeri, o tome kako je bio tip čovjeka kojemu želiš ugoditi i za čijom pohvalom žudiš bez obzira na to je li riječ o nečemu što bi ga se dojmilo ili tome da mu nekom glupom šalom izmamiš osmijeh. Rekla sam joj kakav je bio kad sam ga upoznala i kako se promijenio, smekšao, počeo uživati u malim stvarima, premda su te male stvari ponekad uključivale ismijavanje mene. “Nisam baš bila neki gurman. Moja majka u osnovi ima deset jela koje vrti ukrug već dvadeset pet godina. A nijedno od njih ne uključuje kvinoju. Ili limunsku travu. Ili guacamole5. A nije bilo toga što tvoj tata ne bi jeo.” “A sad i ti eksperimentiraš s hranom?” “Zapravo, i dalje svakih nekoliko mjeseci pojedem guacamole. Najviše zbog njega.” “Ne sviđa ti se?” “Okus mi nije loš, ali jednostavno ne mogu prijeći preko činjenice da izgleda kao nešto što ispuhneš iz nosa.” Rekla sam joj za njegovu bivšu djevojku i ispričala joj što smo izveli na njezinu vjenčanju: kako sam sjedila Willu u krilu pa smo plesali okrećući njegova električna kolica ukrug po podiju, na što se ona tako zagrcnula da joj je šampanjac izišao na nos. “Stvarno? Na vjenčanju?” U toj pregrijanoj i skučenoj zalogajnici uspjela sam joj najbolje predočiti oca. Možda zato što smo bile daleko od svih komplikacija doma, ili možda


BalkanDownload

zato što su joj roditelji bili u drugoj zemlji, ili zato što joj je - za promjenu netko o njemu pričao nešto jednostavno i zabavno, smijala se i postavljala pitanja, često klimajući, kao da su joj moji odgovori potvrdili nešto što je ionako već vjerovala. Da, da, takav je bio. Da, možda sam i ja takva. Poslijepodne je odmicalo u razgovoru, a u šalicama ispred nas hladio se čaj. Kad je konobarica opet umorno ponudila da će odnijeti tanjure s ostatcima prepečenca koji smo jele već dva sata, napokon mi je sinulo da se sad prvi put prisjećam Willa bez tuge. “A što je s tobom? “Sa mnom?” Ubacila sam posljednju koricu u usta pogledavajući konobaricu, koja je izgledala kao da joj je to znak neka nam opet priđe. “Što se dogodilo s tobom nakon što je tata umro? Hoću reći, čini mi se da si puno više toga radila dok si bila s njim - iako je bio u kolicima - nego sad.” Kruh u ustima odjednom je poprimio okus kartona. Jedva sam ga progutala. Kad je napokon skliznuo niz grlo, rekoh: “Pa i dalje radim stvari. Jednostavno sam bila zauzeta. Poslom. Hoću reći, kad radiš u smjenama, teško je išta planirati.” Malo je podigla obrve, ali ništa nije rekla. “A i kuk me još prilično boli. Još nisam spremna za uspon na planine.” Lijeno je miješala čaj. “U mom se životu stalno nešto događa. Mislim, pad s krova nije baš uobičajena stvar. To je sasvim dovoljno uzbuđenja za jednu godinu!” “Ali teško da se može ubrojiti u nešto što si napravila, zar ne?” Nekoliko smo trenutaka šutjele. Duboko sam udahnula pokušavajući utišati iznenadno zujenje u ušima. Odnekud se stvorila konobarica i brzo uzela naše prazne tanjure pa ih, gotovo pobjednički, odnijela u kuhinju. “Hej,” rekoh, “jesam li ti pričala kako sam tvog tatu vodila na konjske utrke?”


BalkanDownload

Naravno da mi se auto baš tog dana pregrijao na autocesti, šezdeset kilometara od Londona. Lily je to primila iznenađujuće dobro. Zapravo, kao da je to u njoj probudilo znatiželju. “Nikad prije nisam bila u autu koji je crkao. Nisam znala da se to još uvijek događa.” Meni se na te njezine riječi čeljust objesila do pupka (moj se tata redovito molio svom starom karavanu obećavajući mu najbolji benzin, provjeru tlaka u gumama, beskrajnu ljubav, samo ako ga opet doveze do kuće). A onda mi je rekla da njezini roditelji svake godine kupuju novi Mercedes. Uglavnom zbog štete koju njezina mlađa braća naprave na kožnatim unutrašnjim presvlakama, dodala je. Sjedile smo u autu uz cestu čekajući vučnu službu. Mali se auto povremeno zatresao kad bi pokraj nas projurili kamioni pa srno zaključile da bi bilo sigurnije da čekamo izvan auta. Sjele smo na travu promatrajući kako poslijepodnevno sunce gubi toplinu i lagano zamiče za drugu stranu nadvožnjaka. “Tko je Martin?” upitala sam kad smo iscrpile sve druge teme povezane s prekidima veza. Lily je cupkala vlat trave. “Martin Steel? On je tip uz kojega sam rasla.” “Mislila sam da je to bio Francis.” “Ne. Pizdun se pojavio na sceni tek kad sam imala sedam godina.” “Znaš, Lily, mogla bi ga prestati tako zvati.” Pogledala me ispod oka. “Dobro. Vjerojatno imaš pravo.” Zavalila se unatrag na travu i slatko se nasmiješila. “Odsad ću ga zvati Vulvolik.” “Ostanimo onda kod Pizduna. Kako to da i dalje posjećuješ Martina?” “On je jedini tata kojega se sjećam. Mama se spetljala s njim dok sam bila mala. Glazbenik je. Jako kreativan. Čitao mi je priče i smišljao pjesmice o meni, takve stvari. Jednostavno se...” Nije dovršila. “Što se dogodilo? Između njega i tvoje mame?” Posegnula je u torbu, ispecala cigarete i zapalila jednu. Udahnula je pa izdahnula dim, a trajalo je


BalkanDownload

to tako dugo da sam pomislila da će si iščašiti čeljust. “Jednog sam se dana vratila kući s našom au pair djevojkom, a mama je jednostavno objavila da je otišao. Rekla je da su se složili da mora otići jer se više nisu dobro slagali.” Opet je povukla dim. “Navodno ga nije zanimao njezin osobni razvoj ili nije dijelio njezinu viziju budućnosti. Takvo neko sranje. Mislim da je vjerojatno već upoznala Francisa i postalo joj je jasno da joj Martin nikad neće moći pružiti ono što je željela.” “A što je to bilo?” “Novac. I veliku kuću. I priliku da dan provede u šopingu, tračanju s prijateljicama, namještanju čakri i čemu već ne. Francis zarađuje hrpu love u nekoj privatnoj banci s drugim privatnim bankarima.” Okrenula se prema meni. “I tako, danas mi je Martin bio tata - hoću reći, zvala sam ga tata sve do dana kad je otišao - a sutra ga već nije bilo. On me vodio u vrtić i u školu i sve. A onda ona odluči da joj ga je dosta i... njega više nema. Kuća je bila njezina pa je morao otići. Samo tako. A meni nije dala da ga viđam, čak ni da razgovaram o njemu jer to je značilo da izvlačim neugodne stvari na površinu. A ona je - navodno - prošla kroz toliko boli i emocionalne patnje!’ Na tom je mjestu izvrsno oponašala Tanyin glas. “A kad sam se stvarno naljutila na nju, rekla mi je da se nema smisla tako uzrujavati jer mi on ionako nije pravi tata. Baš krasan način da mi kaže istinu.” Zurila sam u nju. “Prije nego što sam se snašla, eto Francisa na vratima s golemim, preraskošnim buketima cvijeća i takozvanim obiteljskim izletima, koji se svode na to da se ja igram skrivača s dadiljama dok njih dvoje plaze jedno po drugome u nekom luksuznom hotelu. Šest mjeseci poslije odvela me na pizzu. Mislila sam da me želi počastiti i ponadala se da će mi možda reći da se Martin vraća, ali objavila mi je da se će se ona i Francis vjenčati i da je to divno te da će mi on biti divan tata i da ga moram jako, jako voljeti.” Otpuhnula je krug dima u nebo gledajući kako se širi, treperi i iščezava. “A nisi.” “Mrzila sam ga.” Pogledala me postrance. “Znaš, skužiš kad te netko ne


BalkanDownload

voli, nego samo podnosi. Čak i kad si još mala. Nikad nije htio mene, samo moju majku. Mislim, mogu to shvatiti - tko želi tuđe dijete? I tako, kad je rodila blizance, strpala me u internat. Puf. Gotovo.” Oči su joj se napunile suzama i htjela sam je nekako utješiti, ali obgrlila je koljena rukama i zurila ravno preda se. Nekoliko minuta sjedile smo u tišini promatrajući sve gušći promet dok je Sunce klizilo sve niže prema obzoru. “Našla sam ga, znaš.” Okrenula sam se prema njoj. “Martina. Kad sam imala jedanaest godina. Čula sam kako moja dadilja govori drugoj dadilji da mi ne smije reći da je zvao. Pa sam joj rekla da mi mora reći njegovu adresu ili ću mami reći da je nešto ukrala. Živio je samo petnaestak minuta pješice od nas. U Pyecroft Roadu - znaš li gdje je to?” Odmahnula sam glavom. “Je li mu bilo drago da te vidi?” Oklijevala je. “Jako. Zapravo, skoro se rasplakao. Rekao je da sam mu jako nedostajala i da mu je bilo grozno biti daleko od mene i da mogu doći kad god poželim. Ali već je imao drugu vezu i imali su dijete. A kad baneš nekomu tko ima bebu i svoju pravu obitelj, shvatiš da ti više nisi dio njegove obitelji. Da si višak. Ili ostatak.” “Sigurna sam da nitko nije mislio...” “Da, pa... Uglavnom, jako je drag i sve to, ali rekla sam mu da se zapravo ne mogu viđati s njim, da je to prečudno. I, ono, kao što sam i njemu rekla, ja mu zapravo nisam prava kći. Doduše, i dalje me stalno zove. Glupo, zapravo.” Ljutito je zavrtjela glavom. Još smo neko vrijeme sjedile u tišini, a onda je pogledala gore u nebo. “Znaš što me stvarno ždere?” Čekala sam. “Promijenila mi je ime kad se udala. Moje vlastito ime, a nitko se nije potrudio pitati me što ja mislim o tome.” Glas joj je malo napukao. “Nisam ni htjela biti Houghton-Miller.” “O, Lily.” Brzo je nadlanicom povukla preko očiju kao da se srami da je netko vidi uplakanu. Povukla je dim pa ugasila cigaretu na travi i glasno šmrcnula.


BalkanDownload

“Doduše, u zadnje se vrijeme Pizdun i mama stalno svađaju. Ne bi me čudilo da se rastanu. Ako se to dogodi, opet ćemo se seliti i mijenjati imena i nitko neće ništa smjeti reći zbog njezine boli i njezine potrebe da emocionalno krene dalje ili kako već. Za dvije godine pojavit će se neki drugi Pizdun i moja će braća postati Houghton-Milter-Branson ili Ozymandias ili Toodlepip ili bog-te-pitaj-kako.” Napola se nasmijala. “Srećom, mene dotad već neće biti. Iako to ona neće niti primijetiti.” “Zaista misliš da joj je tako malo stalo do tebe?” Lily okrene glavu prema meni, a pogled koji mi je uputila bio je odveć mudar za njezinu dob i slamao mi je srce. “Mislim da me voli. Ali sebe voli više. Jer kako bi inače radila to što radi?”


BalkanDownload

Trinaesto poglavlje Dijete gospodina Traynora rodilo se sljedećeg dana. Telefon je zazvonio u šest i trideset ujutro. Na trenutak, sam pomislila da se dogodilo nešto strašno. Ali bio je to gospodin Traynor, bez daha i sa suzama u glasu, uskliknuvši pomalo u nevjerici: “Curica je! Tri cijela devet kilograma! I apsolutno je savršena!” Govorio mi je koliko je lijepa, koliko je nalik na Willa kad je bio beba i da je svakako moram doći vidjeti, a zatim me zamolio neka probudim Lily - pa jesam. Gledala sam kako snena i šutljiva sluša vijest da je... da je dobila... (trebala im je minuta da se domisle) tetu! “Dobro”, rekla je na kraju. A zatim, nakon što je kratko slušala: “Da... naravno.” Završila je poziv i pružila mi mobitel. Pogledi su nam se sreli, a onda se okrenula u zgužvanoj majici i vratila se u krevet čvrsto zatvorivši vrata za sobom. U četvrt do jedanaest procijenila sam da su dobro podmazani prodavači dodatnog zdravstvenog osiguranja samo jednu rundu od zabrane ukrcaja na let i baš sam se pitala bih li im to trebala spomenuti kad se u baru pojavila dobro poznata jakna s reflektirajućim prugama. “Nikomu ovdje ne treba medicinska pomoć.” Polako sam mu prišla. “Barem ne još.” “Nikad mi neće dosaditi ta tvoja odora. Ne znam zašto.” Sam se popeo na barski stolac i oslonio se laktovima na šank. “Perika je... zanimljiva.” Povukla sam usku suknju niže. “Stvaranje statičkog elektriciteta - to je moja supermoć. Hoćeš li kavu?” “Hvala. Ali ne mogu se zadržati.” Provjerio je radio i vratio ga natrag u džep jakne. Napravila sam mu americano i trudila se ne pokazati koliko mi je drago


BalkanDownload

što ga vidim. “Kako si znao gdje radim?” “Imali smo intervenciju na izlazu broj 14. Sumnja na infarkt. Jake me podsjetio da radiš na aerodromu i... pa... nije te baš bilo teško naći.” Prodavači osiguranja malo su se stišali. Primijetila sam da je Sam od one vrste muškaraca oko kojih se drugi muškarci stišaju. “Donna je otišla baciti oko u djutić. Torbice.” “Pretpostavljam da si se pobrinuo za pacijenta?” Nacerio se. “Ne. Htio sam te pitati za najkraći put do izlaza broj 14 nakon što popijem kavu.” “Ha ha. Jesi li mu spasio život?” “Dao sam joj aspirin i savjetovao joj da nije pametno popiti dva espressa prije deset ujutro. Laska mi da imaš predodžbu da je moj dan tako uzbudljiv.” Nisam si mogla pomoći, nasmijala sam se pružajući mu kavu. “Nego, pitao sam se... Jesi li možda za to da uskoro opet iziđemo na nespoj?” “U vozilu hitne?” “Definitivno ne.” “A hoćemo li razgovarati o problematičnim tinejdžerima?” Uhvatila sam se kako uvijam pramen najlonske kose oko prsta. O, za Boga miloga. Igrala sam se s kosom koja uopće nije bila moja. Brzo sam spustila ruku. “Možemo razgovarati o čemu god želiš.” “Što si imao na umu?” Stanka je bila dovoljno duga da mi navre boja u obraze. “Večera? Kod mene? Večeras? Ako slučajno padne kiša, obećavam da te neću tjerati da sjediš u blagovaonici.” “Dogovoreno.” “Pokupit ću te u pola osam.” Ispijao je posljednji gutljaj kad se pojavio Richard. Pogledao je Sama pa


BalkanDownload

mene. Još sam stajala naslonjena na šank, samo nekoliko centimetara od njega. “Ima li kakvih problema?” upitao je. “Nikakvih”, reče Sam. Kad je ustao, bio je za glavu viši od Richarda. Richardovim je licem proletjelo nekoliko misli tako prozirnih da sam im jasno vidjela slijed: Zašto je ovaj bolničar ovdje? Zašto Louisa ništa ne radi? Rado bih je ukorio što očito ljenčari, ali ovaj je tip previše krupan, a očito je da među njima postoji neka dinamika koju ne razumijem pa sam malo oprezan. Zamalo sam se naglas nasmijala. “Dakle. Večeras.” Sam mi je klimnuo. “Ostavi periku. Volim kad si zapaljiva.” Jedan od trojice poslovnih ljudi, rumen i samozadovoljan, naslonio se unatrag na stolcu do te mjere da mu je trbuh rastezao šavove košulje. “Hoćete li nam sad održati prodiku o opasnosti alkohola?” Druga su se dvojica nasmijala. “Ne, samo vi nastavite, gospodo”, reče Sam i uputi im vojnički pozdrav. “Vidimo se za godinu-dvije.” Gledala sam za njim dok je išao prema izlazu, a ispred kioska pridružila mu se Donna. Kad sam se opet okrenula prema šanku, Richard me gledao. “Moram ti reći, Louisa, da mi nije drago da na radnome mjestu obavljaš privatne razgovore”, rekao je. “Nema problema. Reći ću mu neka sljedeći put ignorira infarkt na izlazu broj četrnaest.” Richard je stisnuo čeljust. “A i to što je rekao za tvoju periku. Ta je perika vlasništvo puba Četverolisna djetelina. Ne smiješ je nositi u slobodno vrijeme. Taj se put nisam mogla suzdržati. Prasnula sam u smijeh. “Stvarno?” Čak se i on uspio malo zacrvenjeti. “Takva su pravila. Klasificirana je kao dio radne odore.”


BalkanDownload

“Kvragu”, rekoh. “A, ništa, čini se da ću ubuduće morati sama kupovati plastične perike u stilu irskih plesačica. Hej, Richarde!” doviknuh za njim dok je žurio natrag prema uredu. “Znači li to da se vi i gospođa Percival ne smijete igrati doktora dok na sebi imate polo-majicu s logom firme?” Kad sam došla kući, nije bilo ni traga Lily, ako ne računamo kutiju žitnih pahuljica na kuhinjskom ormariću i hrpicu osušena blata na podu u hodniku. Pokušala sam je nazvati, ali nije mi se javila. Zapitala sam se kako ljudi uspiju naći ravnotežu između Prekomjerno Zabrinuta Roditelja, Normalno Brižna Roditelja i Tanye Houghton-Miller. A onda sam uskočila pod tuš i počela se spremati za spoj koji apsolutno sto posto nije spoj. Pala je kiša. Nebo se otvorilo tik nakon što smo stigli do Samova polja. U tom kratkom vremenu koliko nam je trebalo da pretrčimo od njegova motocikla do vagona oboje nas je promočilo do kože. Zatvorio je vrata za nama, a ja sam se - dok se cijedilo s mene - prisjećala neugodnog osjećaja mokrih čarapa. “Ostani tako”, rekao je rukom otresajući kapi s kose. “Ne možeš sjediti u toj mokroj odjeći.” “Ovo je kao početak lošeg pornića”, rekoh. Stao je na mjestu i tek tad sam shvatila da sam to izgovorila naglas. Uputila sam mu pomalo naheren osmijeh. “Dobro”, rekao je i podigao obrve. Nestao je u stražnjem dijelu vagona i pojavio se s puloverom i nečim što je izgledalo kao donji dio trenirke. “Jakeova trenirka. Svježe oprana. Doduše, nije baš odjeća u stilu pornozvijezde.” Pružio mi je odjeću. “Moja je soba iza, ako se želiš presvući. Kupaonica je iza ovih vrata, ako ti je to draže.”


BalkanDownload

Otišla sam u njegovu sobu i zatvorila vrata za sobom. Kiša je glasno bubnjala po krovu iznad moje glave i slijevala se niz prozore. Primijetila sam da nema zastora, ali sjetila sam se da me ionako nema tko vidjeti, osim kokoši koje su u kokošinjcu otresale kapi s perja. Svukla sam mokru majicu i traperice, osušila se ručnikom koji mi je dao zajedno s odjećom. Za šalu, pokazala sam grudi kokošima. To je nešto što bi Lily napravila, sinulo mi je poslije. Kokoši nisu izgledale kao da ih se to previše dojmilo. Prinijela sam ručnik licu i udahnula miris osjećajući se krivom, kao netko tko šmrče zabranjenu drogu. Bio je svježe opran, ali svejedno je uspijevao mirisati nepogrešivo muški. Takav miris nisam osjetila još od Willa. Na trenutak me to uzdrmalo pa sam ga odložila. Veliki krevet zauzimao je veći dio sobe. Nasuprot njemu bio je uzak ormar, a u kutu su bila uredno složena dva para čizama. Na noćnom ormariću ležala je knjiga, a pokraj nje fotografija Sama s nasmiješenom ženom kose ležerno skupljene na potiljku. Grlila ga je oko ramena i široko se smiješila u objektiv. Nije bila lijepa poput supermodela, ali imala je nešto neodoljivo u osmijehu. Izgledala je kao netko tko se često smijao. Kao ženska inačica Jakea. Iznenada me silno rastužila činjenica da je izgubio majku pa sam brzo skrenula pogled da to ne probudi i moju tugu. Ponekad sam imala osjećaj da svi mi gazimo kroz tugu i ustručavamo se priznati koliko smo duboko u njoj. Nakratko sam se zapitala je li razlog zašto Sam izbjegava razgovarati o ženi isti onaj zašto ja oklijevam govoriti o Willu: spoznaja da će se onoga trenutka kad otvoriš kutiju i iz nje pustiš samo šapat o svojoj tuzi, taj šapat ubrzo pretvoriti u grmljavinu koja će prigušiti sve drugo. Pribrala sam se i duboko udahnula. “Samo se lijepo provedi”, promrmljah prisjećajući se razgovora s grupne terapije. Dopusti si trenutke sreće. Obrisala sam razmazanu maskaru ispod očiju, a pred malim zrcalom zaključila da se s kosom ne da ništa učiniti. Navukla sam Samov preveliki pulover preko glave trudeći se ne razmišljati o neobičnoj intimnosti koju podrazumijeva nošenje muškarčeve odjeće. Odjenuvši i Jakeovu trenirku, zagledala sam se u svoj odraz.


BalkanDownload

Što ti misliš, Wille? Samo ugodna večer. Ne mora to ništa značiti, zar ne? Kad sam izišla iz sobe zavrćući rukave njegova pulovera, Sam se nasmiješio od uha do uha: “Izgledaš kao da ti je dvanaest godina.” Otišla sam u kupaonicu i ocijedila hlače, majicu i čarape iznad umivaonika pa ih objesila preko šipke tuš-zavjese. “Što se kuha?” “Pa, mislio sam nam napraviti salatu, ali više baš i nije salatno vrijeme. Pa improviziram.” U posudi na štednjaku vrela je voda, a para je zamaglila prozore. “Jedeš tjesteninu?” “Jedem sve,” “Odlično.” Otvorio je bocu vina i natočio mi u čašu pokazujući mi neka sjednem na klupu. Stol ispred mene bio je postavljen za dvoje. Pri pogledu na to lagano sam zadrhtala. Nema ničega lošeg u tome da uživaš u trenutku, u malim životnim radostima, podsjetila sam samu sebe. Išla sam plesati. Pokazala grudi kokošima. A sad ću uživati u tome što provodim vrijeme s muškarcem koji mi želi skuhati večeru. Bio je to nekakav napredak. Možda je Sam naslutio nešto od te moje unutrašnje borbe jer je pričekao da otpijem prvi gutljaj pa je tek onda rekao miješajući nešto na štednjaku: “Je li onaj tip danas bio šef o kojemu si mi pričala?” Vino je bilo izvrsno. Otpila sam još gutljaj. Otkad je Lily bila sa mnom, nisam se usudila piti bojeći se da mi ne popuste kočnice. “Aha.” “Znam taj tip ljudi. Ako ti je to ikakva utjeha, za pet godina imat će čir na želucu ili dovoljno visok tlak da izazove erektilnu distunkciju.” Nasmijala sam se. “Obje su mi te misli neobično utješne.” Napokon je sjeo i stavio preda me zdjelu s tjesteninom iz koje se dizala para. “Živjeli”, reče nazdravivši mi čašom vode. “A sad mi reci što se događa s tom tvojom davno izgubljenom curom.”


BalkanDownload

O, kakvo je to bilo olakšanje - moći razgovarati o tome s nekim. Bila sam tako nenavikla na ljude koji me slušaju (za razliku od onih u baru koje zanima samo zvuk vlastita glasa) da mi je razgovor sa Samom bio pravo otkriće. Nije me prekidao, nije mi govorio što on misli ili kako bih trebala postupiti. Slušao je i klimao, nadotakao mi vino i tek na kraju, kad se vani već odavno smračilo, rekao: “Preuzela si veliku odgovornost.” Zavalila sam se unatrag na klupi i podigla noge na sjedalo. “Nemam osjećaj da imam izbora. Stalno se pitam ono što si mi ti rekao: što bi Will htio da učinim?” Otpila sam malo vina. “Ali teže je nego što sam mislila. Očekivala sam da ću je samo odvesti da upozna baku i djeda i svi će biti izvan sebe od sreće, kao u TV emisijama, i otići zagrljeni u zalazak sunca.” Zagledao se u svoje ruke. A ja u njega. “Misliš da sam luda što sam se upustila u sve to.” “Ne. Previše ljudi slijedi samo svoju sreću ne razmišljajući o šteti koju ostavljaju za sobom kad prođu. Ne bi vjerovala kakve sve klince pokupimo vikendom: pijane, drogirane, izbezumljene, svašta. Roditelji su zaokupljeni svojim problemima ili uopće nisu u igri tako da ti klinci egzistiraju kao u nekom vakuumu i naravno da donose loše odluke.” “Sad je gore nego prije?” “Tko zna? Znam samo da stalno nailazim na takve smrdane klince. A lista čekanja na odjelu juvenilne psihijatrije dugačka je kao ruka.” Suho se nasmiješio. “Zadrži misao. Moram ići zatvoriti kokoši.” Htjela sam ga upitati kako netko tako mudar može biti tako nepažljiv s osjećajima vlastita sina. Htjela sam ga upitati zna li koliko je Jake nesretan. Ali činilo mi se neprimjerenim s obzirom na to kako je razgovarao sa mnom i na činjenicu da mi je skuhao odličnu večeru... U namjeri me omeo i pogled na kokoši koje su jedna za drugom uskakale u kokošinjac, a onda se već on vratio donijevši sa sobom tračak mirisa prirode i hladnijeg zraka - i trenutak je prošao.


BalkanDownload

Natočio mi je još vina. Pijuckala sam i dopustila si uživati u ugodnoj skučenosti malena željezničkog vagona i osjećaju puna želuca. Slušala sam Sama. Pričao mi je o noćima kad se intervencija svodila na to da drži za ruku neku staricu koja ne želi raditi veliku stvar od toga što joj se događa, o ciljevima koje je pred njih postavila uprava i koji su opasno narušavali moral i u njima izazivali osjećaj da ne rade posao za koji su bili obučeni. Slušala sam ga izgubljena u svijetu cako dalekom od moga, gledala sam njegove ruke koje su živo gestikulirale i pokajnički osmijeh kad mu se učinilo da samoga sebe shvaća preozbiljno. Gledala sam mu ruke. Gledala sam mu ruke. Lagano sam se zacrvenjela shvativši kamo su mi misli odlutale pa sam brzo otpila još gutljaj vina da to prikrijem. “Gdje je Jake večeras?” “Jedva sam ga i vidio. Kod cure je, mislim.” Doimao se tužnim. “Ona ima jednu od onih TV obitelji, milijardu braće i sestara i mamu koja je cijeli dan kod kuće. Sviđa mu se kod njih.” Otpio je malo vode. “A gdje je Lily?” “Ne znam. Poslala sam joj dvije poruke, ali nije se potrudila odgovoriti.” Sama njegova prisutnost. Kao da je bio dvaput veći i dvaput življi nego drugi muškarci. Misli su mi stalno lutale nošene plimom pogleda prema njegovim očima, koje bi se lagano suzile dok me slušao, kao da pazi da mu ne promakne nijedna riječ... Sjena izrasta na bradi, oblik njegova ramena ispod meke vune pulovera. Pogled mi je stalno bježao prema njegovim rukama na stolu i prstima koji su rastreseno lupkali po njemu. Tako sposobne ruke. Sjetila sam se kako mi je nježno primio glavu i kako sam se grčevito držala za njega u vozilu hitne pomoći kao da je jedino što me držalo usidrenu za život. Pogledao me i nasmiješio se blago upitno, a nešto se u meni rastalilo. Bi li to bilo tako loše, ako ni u jednom trenutku ne zažmirim? “Želiš li kavu, Louisa?” Gledao me na taj neki svoj način. Odmahnula sam glavom. “Želiš li...” Prije nego što sam stigla razmisliti, nagnula sam se preko stola, privukla njegovu glavu i poljubila ga. Oklijevao je samo na trenutak, a zatim mi je uzvratio poljubac. Mislim da je u nekom trenutku jedno od nas prevrnulo čašu, ali nisam mogla prestati. Htjela sam ga ljubiti zauvijek. Odgurnula sam


BalkanDownload

sve misli o tome što je ovo, što bi moglo značiti, na koji bih si sve način mogla ovim dodatno zakomplicirati život. Hajde, živi, rekla sam si. I ljubila ga sve dok mi sav zdrav razum nije ispario kroz pore, a ja postala samo otkucaji srca, živa samo za ono što sam mu htjela raditi. On se prvi odmaknuo pomalo ošamućen. “Louisa...” Komad pribora za jelo otkotrljao se na pod. Ustala sam., I on je ustao i privukao me sebi. Iznenada smo bauljali po malome vagonu vrelih ruku i usana, a - o, Bože! - njegov okus i miris... Kao da su posvuda u meni prštali minijaturni vatrometi, kao da su se budili i oživljavali dijelovi mene za koje sam bila mislila da su mrtvi. Podigao me i omotala sam se oko njegova tijela od čistih mišića i snage. Ljubila sam mu lice, uho, zaronila prstima u meku, tamnu kosu. A onda me opet spustio na noge; stajali smo tako, udaljeni samo nekoliko centimetara, i gledali se, a na licu mu je bilo neizgovoreno pitanje. Teško sam disala. “Nisam se ni pred kim svukla od... nesreće”, rekoh. “U redu je. Imam medicinsku naobrazbu.” “Ozbiljno kažem. Nije baš lijep prizor.” “Hoćeš da ti pomognem da se osjećaš bolje?” “To je najveći klišej koji sam...” Podigao je majicu i ogolio ljubičast ožiljak preko trbuha dug nekih petšest centimetara. “Eto. Ubo me nožem neki poludjeli Australac prije četiri godine. Evo još.” Okrenuo se i pokazao golemu žuto-zelenu modricu preko donjeg dijela leđa. “Udarac nogom prošle subote. Neka pijana žena.” Ispružio je ruku. “Slomljeni prst. Prignječila ga kolica s pretilim pacijentom. I - o, da ovo.” Pokazao mi je kuk niz koji se spuštala krivudava srebrnkasta crta uz koju su se još nazirali tragovi šavova. “Ubodna rana nepoznata podrijetla, tučnjava u noćnom klubu na Hackney Roadu prošle godine. Murija nikad nije otkrila počinitelja.” Gledala sam njegovo čvrsto tijelo i raštrkane ožiljke. “Što je ovo?” upitala sam lagano dotaknuvši malen ožiljak sa strane na trbuhu. Koža ispod majice


BalkanDownload

bila mu je topla. “To? Oh. Slijepo crijevo. Kad sam imao devet godina.” Pogledala sam ga u prsa pa u lice. A zatim sam, gledajući ga u oči, polako svukla pulover preko glave. Zadrhtala sam od hladna zraka ili od živaca, nisam bila sigurna. Prišao mi je bliže, tako blizu da nas je dijelilo samo nekoliko centimetara. Nježno je prstom pratio liniju moga kuka. “Sjećam se ovoga. Sjećam se da sam ovdje pod prstima osjetio lom.” Nastavio je preko gole kože mog trbuha tako paperjastim dodirom da su mi se mišići grčili. “I ovdje. Ovdje je bilo kao da se rascvalo nešto purpurno. Bojao sam se da je oštećen neki od organa.” Položio je dlan na to mjesto. Bio je topao. Zadržala sam dah. “Nikad prije nisam mislila da će mi riječi oštećenje organa zvučati seksi.” “O, tek sam počeo.” Polako me vodio natraške prema svom krevetu. Sjela sam ne skidajući pogled s njegovih očiju, a on je kleknuo i prelazio mi rukama niz noge. “A onda ovo.” Primio mi je desno stopalo, sa žarkocrvenim ožiljkom preko gornje strane. Nježno ga je pratio palcem. “Ovdje. Lom. Oštećenje mekoga tkiva. To je moralo vraški boljeti.” “Sjećaš se mnogo toga.” “Većinu ljudi sljedećeg dana ne bih prepoznao na ulici. Ali ti, Louisa, ti si mi nekako ostala u sjećanju.” Sagnuo je glavu i poljubio mi rist, a zatim se vratio prstima gore uz moje noge i oslonio se na dlanove sa svake strane moga tijela tako da se nadvijao nada mnom, držeći težinu na rukama. “Sad te više ništa ne boli, zar ne?” Nijemo sam odmahnula glavom. Više me nije bilo briga. Nije mi bilo važno je li kompulzivni ševac ili igra neke svoje igre. Preplavila me takva silna želja za njim da me ne bi bilo briga ni da mi pritom slomi drugi kuk. Pomicao se preko mene, centimetar po centimetar, kao plima. Legla sam na krevet. Sa svakim njegovim pokretom moje je disanje bivalo sve pliće, sve dok nije postalo jedini zvuk u tišini. Gledao je dolje u mene, a zatim sklopio oči i poljubio me polako, nježno. Oslonio se na mene s tek toliko


BalkanDownload

težine da osjetim slatku bespomoćnost požude i čvrstinu tijela pritisnutog o moje. Poljubili smo se, usne su mu bile na mom vratu, koža na mojoj koži, sve dok mi se nije zavrtjelo u glavi, sve dok se nisam nagonski izvila i obujmila ga nogama. “O, Bože”, dahnula sam kad su nam se usne odvojile da udahnemo zraka. “Da barem nisi tako totalno pogrešan izbor za mene.” Podigao je obrve. “To je... hm... zavodljivo.” “Nećeš poslije plakati, ha?” Trepnuo je. “Uhm... ne.” “I tek toliko da znaš, nisam neka opsesivna čudakinja. Neću te poslije slijediti- Niti tražiti od Jakea da mi priča o tebi dok se ti tuširaš.” “To je... dobro je to znati.” Čim smo postavili temeljna pravila, preokrenula sam se tako da sam ja bila na njemu i nastavila ga ljubiti sve dok nisam zaboravila sve o čemu smo maloprije razgovarali. Sat i pol poslije ležala sam na leđima i pomalo sanjivo zurila u nizak strop. Koža mi je bridjela, kosti brujile, boljelo me i na mjestima gdje nisam ni znala da može boljeti, a ipak, obuzeo me nevjerojatan osjećaj spokoja, kao da se moja jezgra rastalila i preoblikovala u nešto novo. Nisam bila sigurna da ću ikad više ustati. Nikad ne znaš što će biti kad padneš s velike visine. Nisam to mogla biti ja. Pocrvenjela sam pri pomisli na ono što se odvijalo prije samo dvadeset minuta. Jesam li uistinu... i jesam li i...? Sjećanja su lovila jedno drugo ukrug. Nikad prije nisam doživjela takav seks. Ni u sedam godina s Patrickom. Bilo je to kao da usporediš topli sendvič s... čime? Raskošnim obrokom u više sljedova? Golemim biftekom? Nisam mogla zatomiti hihot pa sam brzo prekrila usta rukom. Osjećala sam se kao potpuno druga osoba.


BalkanDownload

Sam je zadrijemao pokraj mene. Okrenula sam glavu i pogledala ga. Bože moj, pomislila sam diveći se crtama njegova lica, njegovih usana - bilo je nemoguće gledati ga i ne poželjeti ga dotaknuti. Zapitala sam se bih li mogla primaknuti svoje lice malo bliže, a ruku staviti ovako, pa da mogu... “Hej”, reče on tiho pospanih očiju. ... a onda mi je sinulo. Isuse, postala sam jedna od njih. Odjenuli smo se gotovo u tišini, Sam mi je ponudio čaj, ali rekla sam da bih vjerojatno trebala krenuti jer moram provjeriti je li se Lily vratila kući. “S obzirom na to da joj je obitelj na odmoru i tako.” Provukla sam prstima kroz razbarušenu kosu. “Naravno. Oh. Želiš ići sad?” “Da... Molim te.” Otišla sam po svoju odjeću u kupaonicu iznenada se osjećajući nezgrapno i trijezno. Nisam mu smjela pokazati koliko sam neuravnotežena. Svaki komadić mene bio je usredotočen na ponovno dizanje zidova, što je cijelu situaciju učinilo nelagodnom. Kad sam izišla, bio je odjeven i raščišćavao je stol i štednjak. Trudila sam se ne gledati ga. Tako mi je bilo lakše. “Bih li mogla posuditi ovu odjeću i u njoj otići kući? Moja je još vlažna.” “Naravno. Samo... Kako god želiš.” Iz ladice je izvadio plastičnu vrećicu. Primila sam je. Stajali smo tako u polumraku. “Večer je bila... ugodna.” “‘Ugodna’.” Pogledao me kao da pokušava nešto dokučiti. “Dobro.” Dok smo se vozili kroz vlažnu noć, trudila sam se ne nasloniti obraz na njegova leđa. Ustrajao je na tome da će mi posuditi kožnatu jaknu, premda sam ja tvrdila da mi ne treba. Nakon nekoliko kilometara bila sam mu zahvalna jer zrak je bio hladan i bilo mi je drago da me nagovorio. Do mog smo stana stigli nešto poslije jedanaest. Dvaput sam provjerila na satu jer


BalkanDownload

činilo mi se kao da sam proživjela nekoliko života otkad je bio došao po mene. Sišla sam s motocikla i počela svlačiti jaknu. Ali petom je otkvačio nogar i naslonio motocikl. “Kasno je. Daj da te barem otpratim gore.” Oklijevala sam. “Dobro. Ako malo pričekaš, odmah ću ti vratiti odjeću.” Trudila sam se zvučati nehajno. Slegnuo je ramenima i krenuo za mnom prema vratima. Na vrhu stubišta dočekala nas je glasna glazba. Odmah sam znala odakle dopire. Brzo sam odšepala niz hodnik, zastala ispred stana i polako otvorila vrata. Lily je stajala nasred hodnika s cigaretom u jednoj ruci i čašom vina u drugoj. Na sebi je imala žutu haljinu s cvjetićima koju sam bila kupila u vintage butiku nekoć davno dok sam još marila za to kako izgledam. Zurila sam u nju. Moguće je da sam zateturala kad sam shvatila što još ima na sebi jer osjetila sam kako me Sam primio za nadlakticu. “Fora kožnjak, Louisa!” Ispružila je nogu. Nosila je moje zelene cipele sa šljokicama. “Zašto ne nosiš ove cipele? Imaš toliko fora odjeće, a uvijek si u trapericama i majicama. Što je tako do-sa-dno!” Otišla je natrag u moju sobu i vratila se minutu poslije držeći u ruci moj zlatni kombinezon od lamea, u stilu sedamdesetih, koji sam nekoć nosila sa smeđim čizmama. “Mislim, gle ovo! Totalno ti zavidim na ovome.” “Svuci ih”, rekoh kad mi se vratila moć govora. “Što?” “Te čarape. Svuci ih.” Glas mi je zvučao napeto, neprepoznatljivo. Pogledala je dolje u crno-žute prugaste čarape. “Ne, ozbiljno. Imaš stvarno divnih vintage komada. Biba, DVF6. Onu ljubičastu šanelastu stvar. Znaš li koliko sve to vrijedi?” “Svuci ih. Odmah.” Možda primijetivši moju iznenadnu ukočenost, Sam me počeo lagano


BalkanDownload

gurati prema dnevnoj sobi. “Gle, pođimo u drugu sobu i...” “Ne idem nikamo dok ne svuče te čarape.” Lily je iskrivila lice. “Isuse. Ne moraš se ponašati kao derište.” Drhteći od ljutnje, gledala sam kako ih počinje svlačiti tresući stopalima kad nisu same skliznule. “Nemoj ih poderati!” “Pa to su samo čarape.” “Nisu samo čarape. Bile su... dar.” “Svejedno su samo čarape”, promrmljala je. Napokon ih je svukla ostavivši ih u crno-žutoj hrpici na podu. Iz moje se sobe čulo zveckanje vješalica. Pretpostavila sam da na brzinu vraća ostalu moju odjeću na mjesto. Trenutak poslije pojavila se u dnevnoj sobi samo u gaćicama i grudnjaku. Kad se uvjerila da smo potpuno usredotočeni na nju, polako je i razmetljivo navukla minihaljinu preko glave migoljeći tijelom dok ju je vukla preko uskih kukova. Zatim mi se slatko nasmiješila. “Idem u klub. Ne čekaj me. Lijepo vas je opet vidjeti, gospodine...” “Fielding”, reče Sam. “Gospodine Fielding.” Nasmiješila mi se osmijehom koji uopće nije bio osmijeh. Zalupila je vratima i nestala. Drhtavo sam uzdahnula pa prišla i podigla čarape s poda. Sjela sam na kauč i izravnala ih prelazeći prstima po tkanini da budem sigurna da nema izvučenih konaca ili rupa od cigarete. Sam je sjeo pokraj mene. “Jesi li dobro?” upitao je. “Znam da misliš da sam luda,” rekoh napokon, “ali te su čarape bile...” “Ne moraš mi objašnjavati.” “Bila sam druga osoba. Značile su da sam... bila sam... dao mi ih je...” Glas mi je pukao. Sjedili smo u tišini moga stana. Znala sam da bih trebala nešto reći, ali ponestalo mi je riječi, a grlo mi se stisnulo tako da sam jedva disala.


BalkanDownload

Pružila sam mu njegovu jaknu. “U redu je”, rekla sam. “Ne moraš ostati.” Osjetila sam njegov pogled na sebi, ali moj je ostao uperen u pod. A onda, prije nego što sam stigla išta drugo reći, već ga više nije bilo.


BalkanDownload

Četrnaesto poglavlje Tog sam tjedna kasnila na sastanak skupine Krenimo dalje. Nakon što mi je ujutro ostavila kavu, možda umjesto isprike, Lily je nakon toga prolila zelenu boju po podu u hodniku, ostavila cijelu kanticu sladoleda da se topi na kuhinjskom ormariću, uzela moje ključeve od stana - zajedno s ključem od auta - jer nije mogla naći svoje, a još je k tome bila bez pitanja posudila moju periku. Našla sam je na podu njezine sobe, a kad sam je navukla, izgledala sam kao da mi čupavi ovčar radi na glavi nešto što ne bi smio. Kad sam napokon stigla do crkvene dvorane, svi su već sjedili. Natasha se pomaknula za jedno mjesto oslobodivši plastični stolac za mene. “Večeras ćemo govoriti o znakovima koji pokazuju da smo možda krenuli dalje sa životom”, rekao je Marc držeći šalicu čaja. “Ne moraju to biti velike stvari - nove veze ili bacanje stare odjeće ili što već. Nego male stvari koje nam pomognu sagledati da postoji put van iz tuge. Iznenađujuće mnogo takvih znakova prođe nezamijećeno ili ih odbijemo primijetiti jer se osjećamo krivi što nastavljamo sa životom.” “Ja sam se uključio na stranicu za upoznavanje ljudi preko interneta”, reče Fred. “Zove se Od svibnja do prosinca.” Prolomio se tih žamor iznenađenja i odobravanja. “To je vrlo ohrabrujuće, Frede.” Marc je pijuckao svoj čaj. “Čemu se nadate? Društvu? Sjećam se da ste rekli da vam posebno nedostaje netko s kim biste nedjeljom popodne mogli otići u šetnju. Dolje do jezerceta s patkama, zar ne? Kamo ste nekoć išli vi i žena.” “Ma ne. Nadam se seksu.” Marc se zamalo zagrcnuo i ispljunuo čaj. Nastala je kratka stanka, a netko mu je pružio papirnati rupčić da potapka mrlju na hlačama. “Internetski seks. To sad svi rade, ne? Uključio sam se na tri takve stranice.” Podigao je ruku i počeo nabrajati na prste: “Od svibnja do prosinca, to je za mlade žene koje vole starije muškarce; Slatke sponzoruše,


BalkanDownload

za mlade žene koje vole bogate starije muškarce, i... ovaj... Komadine” Zastao je. “Oni nemaju neki podrobniji opis.” Zavladala je tišina. “Lijepo je biti optimističan, Frede”, reče Natasha. “A ti, Louisa?” “Ovaj...” Oklijevala sam jer je Jake sjedio nasuprot meni, ali onda sam pomislila: ma, kvragu sve. “Ovaj vikend bila sam na spoju.” Neki su tiho uskliknuli bodreći me. Pokajnički sam spustila pogled. O toj večeri nisam mogla niti razmišljati a da ne pocrvenim. “I, kako je prošlo?” “Bilo je... iznenađujuće” “Poševila se s nekim. Definitivno se poševila”, reče Natasha. “Da, ima taj postkoitalni sjaj”, reče William. “Je li tip znalac?” upita Fred. “Imaš koji savjet?” “I uspjela si ne razmišljati previše o Billu?” “Dovoljno da me to ne spriječi... Htjela sam učiniti nešto što...” Slegnula sam ramenima. “Samo sam se htjela osjećati živom.” Zažamorili su odobravanjem na tu riječ. Svi smo mi to htjeli. Osloboditi se okova žalosti. Biti pušteni iz tog podzemnog svijeta mrtvih, gdje nam je pola srca izgubljeno pod zemljom ili zarobljeno u malim porculanskim urnama. Bilo je tako dobro napokon moći reći nešto pozitivno. Marc je ohrabrujući klimnuo. “Mislim da to zvuči vrlo zdravo.” Na to je Sunit rekao da je opet počeo slušati glazbu, a Natasha nam je ispričala kako je premjestila neke fotografije svoga muža iz dnevne sobe u spavaću tako da “svaki put kad mi netko dođe u posjet ne završimo razgovarajući o njemu”. Daphne je prestala krišom mirisati muževe košulje u ormaru. “Da budem iskrena, ionako više nisu mirisale po njemu. Mislim da mi je to jednostavno bilo prešlo u naviku. “A ti, Jake?” Jos se doimao potištenim. “Malo vise izlazim, valjda.”


BalkanDownload

“Jesi li razgovarao s ocem o svojim osjećajima?” “Ne.” Trudila sam se ne gledati ga dok je govorio. Osjećala sam se neobično ranjivo jer nisam znala koliko on zna. “Ali mislim da mu se netko sviđa.” “Opet je ševio?” reče Fred. “Ne, hoću reći da mislim da mu se netko stvarno sviđa.” Osjećala sam kako crvenim. Počela sam trljati nevidljivu mrlju na cipeli da sakrijem lice. “Zašto to misliš, Jake?” “Neki je dan za doručkom počeo pričati o njoj. Govorio je da misli da će ona prekinuti cijeli taj njegov niz spavanja s nasumično odabranim ženama. Da je upoznao nekoga i da bi se možda htio upustiti u nešto više s njom.” Sjala sam kao svjetionik. Nisam mogla vjerovati da to nitko drugi u prostoriji ne zamjećuje. “Znači misliš da je napokon shvatio da usputne veze nisu pravi put naprijed? Možda je jednostavno trebao nekoliko partnerica prije nego što se opet zaljubi u nekoga.” “Taj je toliko išao usputno da bi se jedva moglo reći da je imao neki put”, reče William. “Jake? Kako se ti osjećaš u vezi s tim?” upita Marc. “Malo čudno. Hoću reći, nedostaje mi mama, ali mislim da je vjerojatno dobro da je krenuo dalje.” Pokušala sam zamisliti što je Sam rekao. Je li me spomenuo po imenu? Zamišljala sam njih dvojicu u kuhinji njegova malog vagona kako vode taj iskren razgovor uz šalicu čaja i prepečenac. Obrazi su mi žarili. Nisam bila sigurna želim li da Sam takve odluke o nama donosi tako rano. Trebala sam mu jasnije dati do znanja da to ne znači da smo u vezi. Bilo je još prerano za to. A i za to da Jake javno govori o tome. “A jesi li upoznao tu ženu?” upita Natasha. “Sviđa li ti se?”


BalkanDownload

Jake je pognuo glavu. “Da. To je bio najgori dio.” Podigla sam pogled. “Pozvao ju je u nedjelju na kasni doručak. Totalna katastrofa. Imala je turbo usku majicu i stalno me grlila oko ramena kao da me poznaje i preglasno se smijala, a kad god je tata otišao u vrt po nešto, pogledala bi me tim velikim okruglim očima i rekla: ‘A kako si mi ti?’ uz naginjanje glave koje mi je užasno išlo na živce.” “U, suosjećajno nagnuta glava, poznato”, reče William, a sa svih strana začuje se žamor slaganja s njim. Svima je to bilo poznato. “A kad je tata bio s nama, samo se hihotala i stalno zamahivala kosom, kao da pokušava biti tinejdžerica, iako je bilo više nego očito da ima najmanje trideset.” Nos mu se prezirno namreškao. “Trideset!” usklikne Daphne pogledavši nas postrance. “Ma daj zamisli!” “Zapravo mi je bila draža ona koja me ispitivala o tome što tata radi. Ta se barem nije pretvarala da mi je prijateljica.” Jedva sam i čula što je dalje govorio. U ušima mi je započela ona udaljena zvonjava koja je prigušila sve drugo. Kako sam mogla biti tako glupa? Iznenada sam se sjetila kao je Jake zakolutao očima kad mi se Sam počeo upucavati već na prvom susretu. Bilo je to jasno upozorenje, samo što sam bila toliko glupa da se nisam obazirala na njega. Bila sam sva zajapurena i lagano sam drhtala. Nisam više mogla ostati ondje. Nisam više mogla slušati. “Ovaj... upravo sam se sjetila. Imam prijašnji dogovor”, promrmljala sam, zgrabila torbu i skočila sa stolca. “Žao mi je.” “Je li sve u redu, Louisa?” upita Marc. “Naravno. Samo žurim.” Potrčala sam prema vratima s tako ukočenim lažnim osmijehom da me lice boljelo od njega. Bio je ondje. Naravno da je bio. Upravo je parkirao motocikl na parkiralištu i skidao kacigu. Izišla sam iz crkve i zastala na vrhu stuba


BalkanDownload

pitajući se postoji li ikakav način da dođem do auta a da ne moram proći pokraj njega, ali bilo je to beznadno. Fizički dio moga mozga registrirao je oblik njegova tijela prije nego što su ga ostale sinapse sustigle: val užitka, bljesak sjećanja na osjećaj njegovih ruku na mojoj koži. A zatim vrelina gnjeva, ubrzano kucanje srca od navale osjećaja poniženja. “Hej”, reče on ugledavši me. Osmijeh mu je lako skliznuo na lice, oči se naborale od zadovoljstva što me vidi. Vražji šarmer. Usporila sam korak tek dovoljno dugo da stigne vidjeti povrijeđenost na mom licu. Nije me bilo briga. Odjednom sam se osjećala kao Lily. Nisam to željela potiskivati u sebi. Nisam ja ta koja je skakala iz kreveta u krevet. “Bravo! Koji si ti seronja! Na kvadrat!” ispljunula sam i protrčala pokraj njega prema autu prije nego što mi se napuklina u glasu pretvori u jecaj. Kao odgovor na neku nečujnu zlobnu ultrazvučnu zviždaljku, tjedan je uspio nastaviti ići nizbrdo. Richard je sve više gnjavio prigovarajući nam da se ne smiješimo dovoljno i da se premalo šalimo s gostima pa putnici zato radije odlaze u bar i pečenjarnicu Krilca u zraku. I vrijeme se promijenilo bojeći nebo u olovno sivu i prizemljujući letove tropskim olujama tako da je zračna luka bila prepuna živčanih putnika, a zatim su - s nepogrešivim osjećajem za pravi trenutak - rukovatelji prtljagom započeli štrajk. “A što očekuješ? Merkur je retrogradan”, rekla je Vera divlje i zarežala na gosta koji je zatražio manje pjene na cappuccinu. Kod kuće je Lily hodala pod vlastitim olujnim oblakom. Sjedila je u dnevnoj sobi zalijepljena za mobitel, ali što god je na njemu bilo tako zanimljivo, nije u tome uživala. Kamena lica zurila je kroz prozor, baš kao što je to znao činiti i njezin otac. Kao da se i ona, poput njega, osjećala zarobljenom. Pokušala sam joj objasniti da mi je Will bio darovao te crnožute čarape, da njihova važnost nije u boji ili kvaliteti, nego da su... “Da, da, čarape. Baš me briga”, rekla je. Tri noći jedva da sam i spavala. Zurila sam u strop, nabrijana kameno


BalkanDownload

hladnim gnjevom koji mi se nastanio u prsima i odbijao otići. Bila sam tako bijesna na Sama, ali još sam se više ljutila na samu sebe. Dvaput mi je poslao izluđujuću kvazinevinu poruku “??”, na koju nijedanput nisam odgovorila ne vjerujući da bih se mogla suzdržati. Bila sam upala u klasičnu zamku u koju žene upadnu u takvim situacijama - kad ignoriraju sve što muškarac kaže i učini i radije slušaju vlastito neumoljivo zavaravanje koje im šapće: Sa mnom će biti drukčije. Ja sam njega poljubila. Ja sam bila pokretač cijele stvari. Pa sam za sve mogla okriviti samo sebe. Pokušala sam si reći da sam se vjerojatno sretno izvukla. Govorila sam si (s malim unutrašnjim uskličnicima) da je bolje da sam to shvatila sad nego za šest mjeseci! Pokušala sam to sagledati Marcovim očima: dobro je da sam napravila korak u tom smjeru i krenula dalje sa životom! A onda bi mi navrle vrele suze pa bih stisnula oči i rekla si: pravo ti budi kad puštaš ljude blizu. Na grupnoj smo terapiji naučili da depresija voli vakuum. U takvoj je situaciji bolje nešto raditi ili barem nešto planirati. Ponekad je popratna pojava privida sreće to da je nehotice i počnemo osjećati. Već umorna od prizora Lily na kauču svaki put kad dođem kući s posla, i jednako umorna od silnog truda da ne pokažem koliko me to uzrujava, u petak navečer rekla sam joj da sljedećega dana idemo posjetiti gospođu Traynor. “Ali rekla si da ti nije odgovorila na pismo.” “Možda ga nije dobila. Svejedno. U nekom će trenutku gospodin Traynor reći svojoj obitelji za tebe pa je bolje da je odemo posjetiti prije nego što se to dogodi.” Nije ništa rekla na to. Protumačila sam to kao pristanak i ostavila je na kauču u sobi. Te sam večeri premetala po odjeći koju je Lily bila povadila iz kutija, odjeći koju sam zanemarila već dvije godine, negdje od vremena kad sam otišla u Pariz. Nije imalo smisla nositi je. Otkad je Will umro, nisam se osjećala kao osoba koja nosi takvu odjeću.


BalkanDownload

Ali sad, sad mi je bilo važno odjenuti nešto što nisu traperice ili kostim irske plesačice. Našla sam mornarskoplavu kratku haljinu koju sam nekoć voljela. Činila mi se dovoljno ozbiljnom za pomalo služben posjet. Izglačala sam je i objesila. Rekla sam Lily da krećemo ujutro u devet i otišla u krevet razmišljajući o tome kako je naporno živjeti s nekim tko sve što je više od neartikulirana gunđanja smatra nadljudskim naporom. Deset minuta nakon što sam zatvorila vrata spavaće sobe, gurnula mi je rukom pisanu poruku ispod vrata. Draga Louisa, žao mi je što sam posudila tvoju odjeću. I hvala ti na svemu. Znam da sam ponekad grozna. Oprosti. Pusa Lily P.S. Ali stvarno bi trebala nositi tu odjeću. PUNO je bolja od svega što sad nosiš. Otvorila sam vrata. S druge strane stajala je Lily, nenasmiješena. Zakoračila je prema meni i kratko me zagrlila, tako čvrsto da su me zaboljela rebra. Zatim se okrenula i bez riječi otišla natrag u dnevnu sobu. Svanuo je dan ljepši od proteklih pa nam se i raspoloženje malo popravilo. Vozile smo nekoliko sati do seoceta u Oxfordshireu, mjesta s ograđenim vrtovima i suncem opečenim zidovima boje senfa. Cijelim sam putom brbljala, najvećim dijelom zato da prikrijem nervozu zbog ponovnog susreta s gospođom Traynor. Otkrila sam da je u razgovoru s tinejdžerima najgore to da sve što kažeš neizbježno zvuči kao riječi nečije postarije tete na vjenčanju. “I, što voliš raditi? Mislim, kad nisi u školi?” Slegnula je ramenima. “A što bi htjela raditi kad završiš školu?” Pogledala me onim


BalkanDownload

pogledom. “Pa sigurno si imala neke hobije u djetinjstvu?” Izrecitirala je popis od kojega mi se zavrtjelo u glavi: konjski paradni skokovi, lacrosse, hokej, klavir (peti stupanj), kros trčanje, tenis na razini okružnih natjecanja. “Sve to? I nisi htjela nastaviti ni s čim od toga?” Istodobno je slegnula ramenima i frknula nosom, a zatim podigla stopala na upravljačku ploču, kao da je time razgovor završen. “Tvoj je otac volio putovati”, pripomenula sam nekoliko kilometara poslije. “Rekla si mi već.” “Jednom mi je rekao da je bio svagdje osim u Sjevernoj Koreji. I Disneylandu. Imao je gomilu priča o mjestima za koja ja nisam ni čula.” “Ljudi mojih godina ne idu na pustolovna putovanja. Nema se više što otkriti, sve je već otkriveno. A ljudi koji uzmu godinu dana stanke za putovanje po svijetu s ruksakom na leđima nevjerojatno su naporni. Stalno trkeljaju o nekom baru koji su otkrili na Ko Phang Yanu ili o fenomenalnim drogama koje su kupili u prašumama Burme.” “Ne moraš putovati s ruksakom na leđima.” “Da, ali kad vidiš unutrašnjost jednog hotela Mandarin Oriental, vidio si sve.” Zijevnula je. “Išla sam u školu tu u blizini”, rekla je nešto poslije škiljeći kroz prozor. “To je bila jedina škola u kojoj mi je bilo lijepo.” Zastala je. “Imala sam prijateljicu. Holly.” “Što se dogodilo?” “Mama si je zabila u glavu da to nije prava vrsta škole. Rekla je da nisu dovoljno visoko na ljestvici ili tako nešto. Bio je to obični mali internat. Nedovoljno akademski. Pa su me premjestili u drugu školu. Nakon toga mi se više nije dalo truditi da se s nekim sprijateljim. Čemu, kad znaš da će te opet nekamo premjestiti?” “Jesi li ostala u kontaktu s Holly?” “Ne baš. Nije imalo previše smisla jer se nismo mogle vidjeti.” Blijedo


BalkanDownload

sam se sjećala jačine tinejdžerskih ženskih prijateljstava, koja su više strast nego normalno prijateljstvo. “Što planiraš raditi? Mislim, ako se ne namjeravaš vratiti u školu.” “Ne volim razmišljati o budućnosti.” “Ali morat ćeš početi razmišljati o nečemu, Lily.” Nakratko je sklopila oči pa spustila stopala na pod i srednjim prstom ogulila malo ljubičasta laka s palca. “Ne znam, Louisa. Možda ću jednostavno slijediti tvoj svijetli primjer i raditi sve uzbudljive stvari koje ti radiš.” Duboko sam udahnula, triput, da ne bih zaustavila auto nasred ceste. Živci, rekoh sama sebi. Rade joj živci, zato je takva. A onda sam, njoj iz inata, uključila Radio 2 prilično glasno i ostatak puta slušale smo to. Gdje je ulica Four Acres, rekla nam je mjesna šetačica pasa. Zaustavila sam auto ispred kućice koja je nosila naziv Koliba lisica: imala je zidove obijeljene vapnom i slamnati krov. Na početku vrtnog puteljka nadvijao se luk od lijevanog željeza niz koji su se spuštale grimizne ruže penjačice, a iza njega su se cvjetovi nježnih pastelnih boja borili za mjesto na urednim, održavanim gredicama. Na prilazu kući bio je parkiran malen automobil. “Čini se da je spala s konja na magarca”, reče Lily vireći van. “Kućica je lijepa.” “I veličine kutije za cipele.” Sjedila sam slušajući zvukove hlađenja motora. “Čuj, Lily... Prije nego što uđemo. Nemoj očekivati previše”, rekoh. “Gospođa Traynor prilično je službena u nastupu. Dobri su joj maniri kao utočište. Vjerojatno će razgovarati s tobom kao da ti je učiteljica. Hoću reći, ne vjerujem da će te zagrliti kao gospodin Traynor.” “Moj je djed licemjer.” Frknula je nosom. “Ponaša se kao da si mu najvažnija stvar na svijetu, a zapravo je totalna pičkica.” “I, molim te, ne govori pred njom riječi poput pičkica, dobro?”


BalkanDownload

“Nema smisla da se pretvaram da sam netko tko nisam”, odgovori ona nadureno. Još smo neko vrijeme sjedile u autu. Shvatila sam da nijedna od nas ne želi prva krenuti prema vratima. “Da je još jednom pokušam nazvati?” upitah držeći mobitel. Već sam bila pokušala - dvaput - ranije toga jutra, ali pozivi su otišli ravno na sekretaricu. “Nemoj joj odmah reći tko sam”, reče ona iznenada. “Najprije... Samo želim vidjeti tko je i kakva je. Prije nego što joj kažemo.” “Dobro”, rekoh mekše. Prije nego što sam stigla išta drugo dodati, Lily je već izišla iz auta i dugačkim se koracima zaputila prema ulazu u dvorište ruku stisnutih u šake, kao boksač koji ulazi u ring. Gospođa Traynor bila je sijeda. Njezina nekoć tamnosmeđa kosa sad je bila sijeda i kratka, pa je izgledala starija nego što je bila, ili kao netko tko se nedavno oporavio od ozbiljne bolesti. Rekla bih i da je imala pet-šest kila manje nego kad sam je posljednji put vidjela, a ispod očiju su joj se vidjeli žućkasti podočnjaci. Pogledala je Lily, a zbunjenost u njezinu pogledu rekla mi je da nije očekivala posjetitelje, ni sad niti inače. A onda me ugledala i oči su joj se raširile. “Louisa?” “Dobar dan, gospođo Traynor.” Zakoračila sam naprijed i pružila joj ruku. “Bile smo u blizini. Ne znam jeste li dobili moje pismo. Htjela sam samo nakratko svratiti da vas pozdravim...” Moj glas - šupalj i neprirodno vedar - postupno se stišavao. Posljednji me put vidjela kad smo raščišćavale sobu njezina mrtvog sina, a prije toga kad smo obje bile uz njega dok je izdisao posljednji dah. Gledala sam kako ponovno proživljava sjećanje na oba ta susreta. “Upravo smo se divile vašemu vrtu.” “Ruže David Austin”, reče Lily. Gospođa Traynor kao da ju je tek sad primijetila. Osmijeh joj je bio jedva zamjetan i pomalo drhtav. “Da. Da, jesu. Kako pametno od tebe. Ja... Žao mi


BalkanDownload

je, nemam često posjetitelje. Kako si rekla da se zoveš?” “Ovo je Lily”, rekoh gledajući kako se Lily rukuje s gospođom Traynor pozorno je promatrajući. Još smo nekoliko trenutaka stajale ispred vrata, sve dok se napokon - kao da je uvidjela da nema drugog izbora - nije okrenula i širom otvorila vrata. “Bilo bi bolje da uđete.” Kućica je bila zaista mala, a strop tako nizak da sam se čak i ja morala sagnuti kad sam iz hodnika ulazila u kuhinju. Gospođa Traynor krenula je pristaviti čaj, a ja sam sjedila i promatrala Lily, koja se nemirno ushodala po maloj dnevnoj sobi navigirajući između nekoliko komada ulaštena antiknog pokućstva kojih sam se sjećala iz vremena provedena u Kući Granta. Podizala je ukrasne predmete i vraćala ih na mjesto. “I... kako si?” Glas gospođe Traynor bio je ravan kao da to uopće nije pitanje na koje očekuje odgovor. “Oh, dobro sam, hvala.” Duga tišina. “Ovo je vrlo lijepo selo.” “Da. Pa... Nisam mogla ostati u Stortfoldu...” Ulila je kipuću vodu u čajnik, što me odmah podsjetilo na Dellu koja se bila slično kretala po nekadašnjoj kuhinji gospođe Traynor. “Poznajete li mnogo ljudi u ovome kraju?” “Ne.” Rekla je to tako da sam se zapitala nije li to možda i bio razlog zašto se doselila ovamo. “Bi li mogla donijeti vrč s mlijekom? Ne stane mi sve na pladanj.” Uslijedilo je mučnih pola sata nategnuta razgovora. Činilo se da je gospođa Traynor, žena s vještinom vladanja svakom situacijom - koja je urođena najvišem sloju srednje klase, izgubila sposobnost komunikacije. Kao da je samo napola bila s nama. Postavila bi nam neko pitanje pa bi nas deset minuta poslije pitala isto to kao da nije čula odgovor. Zapitala sam se je li na antidepresivima. Lily ju je krišom promatrala, a na licu sam joj vidjela misli.


BalkanDownload

Sjedila sam između njih sa svakim trenom sve većim čvorom u želucu čekajući da se nešto dogodi. Tišinu sam razbijala brbljanjem, pričajući o svom groznom poslu, o stvarima koje sam bila radila u Francuskoj, o tome da su moji roditelji dobro, hvala na pitanju - o svemu i ničemu, samo da se oduprem toj strašnoj, teškoj tišini koja bi počela puzati prema nama čim sam zašutjela. Ali tuga gospođe Traynor obavijala je kuću kao magla. Gospodin Traynor doimao se kao da ga je tuga iscrpila, ali gospođu Traynor kao da je progutala. Od žustre, ponosne žene koju sam nekoć poznavala gotovo da nije ostalo ništa. “Što vas dovodi u ovaj kraj?” upita napokon. “Ovaj... u posjetu smo prijateljima”, rekoh. “Odakle se vas dvije poznajete?” “Ja... Poznavala sam Lilyna oca.” “Baš lijepo”, reče gospođa Traynor. Nelagodno smo se nasmiješile. Gledala sam Lily čekajući da nešto kaže, ali sledila se kao da se i ona ne može suočiti sa stvarnošću boli te žene. Popile smo i drugu šalicu čaja pa treći, možda i četvrti put pohvalile njezin divan vrt. Borila sam se protiv osjećaja da joj sama naša nazočnost iziskuje gotovo nadljudski napor. Nije nas htjela u svojoj kući. Bila je odveć uljudna da bi to rekla, ali bilo je očito da je htjela biti sama. Osjetilo se to u svakoj gesti, svakom usiljenom osmijehu, svakom pokušaju da prati razgovor. Slutila sam da će, čim odemo, samo utonuti u naslonjač i tako ostati ili se odvući na kat i sklupčati u krevetu. A onda sam zamijetila da nigdje nema nijedne fotografije. Dok je Kuća Granta bila prepuna fotografija u srebrnim okvirima, fotografija njezine djece, obitelji, ponija, skijanja, dalekih rođaka, ova je kućica bila posve ogoljela. Mala brončana figura konja, akvarel s hijacintima, ali nigdje ljudi. Promeškoljila sam se na sjedalu pitajući se jesu li mi fotografije možda ipak samo promakle posložene negdje na stoliću ili prozorskoj dasci. Ali ne: kućica je bila gotovo surovo bezlična. Pomislila sam na vlastiti stan, na to kako ga nisam uspjela učiniti svojim ili ga pretvoriti u bilo kakav dom.


BalkanDownload

Odjednom sam osjetila težinu i očajničku tugu. Što si nam učinio, Wille? “Vjerojatno je vrijeme da pođemo, Louisa”, reče Lily naglašeno pogledavši na sat. “Rekla si da ne želiš da upadnemo u najveću gužvu.” Pogledala sam je. “Ali...” “O. Da. Promet zna biti mučno zamoran.” Gospođa Traynor počela je ustajati iz naslonjača. Ošinula sam Lily pogledom i zaustila se pobuniti, kad je zazvonio telefon. Gospođa Traynor lecnula se kao da joj je taj zvuk sad nepoznat. Pogledala je u nas kao da se pita bi li se trebala javiti, a zatim se - možda shvativši da pred nama ipak ne može ignorirati zvonjavu - ispričala i otišla u drugu sobu gdje se ipak javila. “Što radiš?” upitah. “Imam osjećaj da ne bi bilo dobro”, reče Lily potišteno. “Ali ne možemo otići a da joj ne kažemo.” “Jednostavno ne mogu danas. Sve je to tako...” “Znam da je zastrašujuće. Ali pogledaj je, Lily. Zaista mislim da bi joj pomoglo kad bi joj rekla. Ti ne?” Lilyne su se oči raširile. “Kad bi mi rekla što?” Okrenula sam glavu. Gospođa Traynor nepomično je stajala u malom hodniku pokraj vrata. “Što mi to trebate reći?” Lily je pogledala u mene pa natrag u gospođu Traynor. Vrijeme oko nas kao da se usporilo. Progutala je, malo podigla bradu. “Da sam ti unuka.” Kratka tišina. “Moja... što?” “Ja sam kći Willa Traynora.” Njezine su riječi odjeknule u maloj sobi. Pogled gospođe Traynor skliznuo je prema meni kao da provjerava nije li sve ovo samo neka neslana šala. “Ali... ne možeš biti.”


BalkanDownload

Lily je ustuknula. “Gospođo Traynor, znam da vam je ovo priličan šok...” počela sam. Nije me čula. Prodorno je gledala u Lily. “Kako bi moj sin mogao imati kćer za koju ja nisam znala?” “Tako što moja mama nikomu nije rekla.” Lilyn je glas izišao kao šapat. “Sve ovo vrijeme? Kako si sve ovo vrijeme mogla biti tajnom?” Gospođa Traynor okrenula se prema meni. “Ti si znala za to?” Progutala sam s mukom. “Zato sam vam pisala. Lily me pronašla. Htjela je saznati nešto o svojoj obitelji. Gospođo Traynor, nismo vam htjele nanijeti dodatnu bol. Ali Lily je silno željela upoznati baku i djeda, a susret s gospodinom Traynorom nije prošao baš dobro i...” “Ali Will bi nešto rekao.” Vrtjela je glavom. “Znam da bi. Bio mi je sin.” “Možemo obaviti pretragu krvi ako mi ne vjeruješ”, reče Lily prekriživši ruke preko prsa. “Ne tražim ništa od tebe. Ne moram doći i odsjesti kod tebe. Imam vlastiti novac, ako te to brine.” “Nisam sigurna što...” počela je gospođa Traynor. “Ne moraš izgledati tako užasnuto. Nisam neka zarazna bolest koju si naslijedila. Samo unuka. Isuse Kriste.” Gospođa Traynor polako je klonula natrag u naslonjač. Nakon nekoliko trenutaka drhtavom je rukom krenula prema glavi. “Jeste li dobro, gospođo Traynor?” “Mislim da...” Gospođa Traynor sklopila je oči i kao da se povukla nekamo u sebe. “Lily, mislim da bismo trebale poći. Gospođo Traynor, zapisat ću vam svoj broj telefona. Vratit ćemo se kad vam ova vijest malo sjedne.” “Tko kaže da ćemo se vratiti? Ja više neću doći ovamo. Ona misli da lažem. Isuse. Ta obitelj”


BalkanDownload

Lily je zurila u nas u nevjerici, a zatim se progurala pokraj nas van iz male sobe prevrnuvši stolić od orahovine. Sagnula sam se i podigla ga pa pažljivo vratila na njega srebrne kutijice koje su prije bile uredno posložene na njemu. Gospođa Traynor bila je ispijena od šoka. “Žao mi je, gospođo Traynor”, rekoh. “Zaista sam pokušala razgovarati s vama prije nego što smo došle.” Čula sam kako su se zalupila vrata auta. Gospođa Traynor duboko je udahnula. “Ne čitam ništa za što ne znam odakle je. Dobivala sam pisma. Užasna pisma. U kojima su mi govorili da... Više ni na što ne odgovaram... Ionako nikad nije nešto što želim čuti.” Izgledala je smeteno, staro i krhko. “Žao mi je. Zaista mi je žao.” Zgrabila sam torbicu i pobjegla. § “Nemoj ništa reći”, rekla je Lily kad sam ušla u auto. “Jednostavno nemoj. Dobro?” “Zašto si to učinila?” Sjedila sam s ključevima u ruci. “Zašto si sve sabotirala?” “Bilo mi je jasno što misli o meni čim me prvi put pogledala.” “Ona je majka koja očito još uvijek tuguje za sinom. Upravo smo joj priredile velik šok. A ti si se obrušila na nju kao raketa. Zar nisi mogla nakratko šutjeti i pustiti je da probavi tu vijest? Zašto uvijek moraš gurati ljude od sebe?” “A koga vraga ti znaš o meni?” “Čini se da si čvrsto odlučila upropastiti odnos sa svakim tko bi ti se mogao približiti.” “O, Isuse, je li opet riječ o onim glupim čarapama? Što ti znaš i o čemu? Cijeli život provodiš sama u usranom stanu gdje te nitko nikad ne posjećuje. Tvoji roditelji očito misle da si luzer. Nemaš muda niti dati otkaz na


BalkanDownload

najgorem poslu na svijetu.” “Nemaš pojma kako je teško naći bilo kakav posao ovih dana, zato mi nemoj govoriti...” “Jesi luzer. Još gore od toga, ti si luzerica koja misli da može drugima soliti pamet. Tko ti daje to pravo? Sjedila si uz mog tatu i gledala ga kako umire i nisi poduzela ništa. Ništa! Tako da baš i nisi neko mjerilo toga kako bi se čovjek trebao ponašati.” Tišina u autu bila je tvrda i krhka kao staklo. Zurila sam u upravljač. Pričekala sam dok opet nisam disala normalno. Tek tad sam pokrenula auto, a dvjesto kilometara do kuće vozile smo se u potpunoj tišini.


BalkanDownload

Petnaesto poglavlje Sljedećih nekoliko dana jedva da sam i vidjela Lily, što mi je posve odgovaralo. Na povratku s posla dočekao bi me trag mrvica ili prljave šalice, sve redom potvrde da je bila ovdje. Nekoliko mi se puta učinilo da je nešto u zraku, kao da se u stanu bilo odvijalo nešto što nisam mogla dokučiti, ali ništa nije nedostajalo i ništa nije bilo očito drukčije pa sam taj osjećaj pripisala neobičnosti dijeljenja stana s nekim s kim se ne slažeš dobro. Prvi sam si put dopustila priznati da mi nedostaje život samca. Nazvala sam sestru, a ona se uspjela suzdržati da mi ne kaže: “Nisam li ti rekla?” Dobro, dala mi je to naslutiti, ali ipak. “To ti je najgori dio roditeljstva”, rekla je kao da sam i ja roditelj. “Od tebe se očekuje da budeš spokojna, sveznajuća, susretljiva osoba koja se zna i može nositi sa svakom situacijom. A ponekad, kad je Thom bezobrazan ili sam umorna, najradije bih mu zalupila vratima pred nosom ili mu se izbeljila i rekla mu da je seronja.” Otprilike sam se tako i osjećala. Na poslu je postalo tako mučno da sam se morala natjerati da putom do posla pjevam u autu ne bih li skupila dovoljno snage da se dovezeni do zračne luke. A ne zaboravimo ni Sama. O kome nisam razmišljala. Nisam razmišljala o njemu ujutro kad bih u zrcalu u kupaonici ugledala svoje golo tijelo. Nisam se sjećala kako su njegovi prsti klizili po mojoj koži čineći moje žarkocrvene ožiljke ne toliko nevidljivima, koliko dijelom zajedničke prošlosti. Nisam se prisjećala kako sam se nakratko jedne večeri opet osjećala bezbrižnom i živom. Nisam razmišljala o njemu promatrajući parove kako priljubljenih glava provjeravaju ukrcajne propusnice prije odlaska na neku romantičnu


BalkanDownload

pustolovinu - ili samo na odmor pun ludog seksa - u daleke krajeve. Nisam razmišljala o njemu kad god bi putom na posao ili s posla kraj mene projurilo vozilo hitne pomoći, što je bilo i prečesto. I sasvim sigurno nisam razmišljala o njemu navečer sjedeći sama na kauču, rastreseno zureći u emisiju ili film čiju radnju poslije ne bih mogla prepričati, izgledajući kao najusamljenija zapaljiva pornovila na planetu. Nathan je nazvao i ostavio mi poruku neka ga zvrcnem. Nisam bila sigurna da imam snage slušati najnovije izvješće o tome kako je uzbudljiv njegov novi život u New Yorku pa sam to stavila na svoj mentalni popis stvari koje moram učiniti, a koje nikad neće biti učinjene. Tanya mi je poslala poruku da su se Houghton-Milleri vratili s puta tri dana ranije zbog nekih Francisovih poslovnih obveza. Nazvao je Richard da mi kaže da sam cijeli tjedan od ponedjeljka do petka u kasnoj smjeni. I molim te da ne kasniš, Louisa. Htio bih te još jednom podsjetiti da ti je ovo posljednje upozorenje. Učinila sam jedino što sam mogla: otišla sam kući u Stortfold i cijelim putom slušala radio tako glasno da mi je glazba nadglasala misli. Bila sam zahvalna što imam roditelje. Osjećala sam se gotovo kao da me pupčana vrpca vuče kući gdje me čeka utjeha koju nudi tradicionalna obitelj i nedjeljni ručak na stolu. “Ručak?” rekao je tata, ruku ogorčeno prekriženih na trbuhu. “A, ne, više nema nedjeljnog ručka. Ručak je znak patrijarhalnog ugnjetavanja.” Djed je tužno klimao u kutu. “Ne, ne, ne možemo kuhati nedjeljni ručak. Nedjeljom sad jedemo sendviče. Ili juhu. Juha očito nije u sukobu s feminizmom.” Treena, koja je učila za stolom u blagovaonici, zakolutala je očima. “Nedjeljom ujutro mama ide na tečaj ženske poezije u Centru za obrazovanje odraslih. Nije baš da se pretvorila u Andreu Dworkin7.” “Vidiš, Lou? Sad se od mene očekuje da znam sve o feminizmu, a taj Andrew Dorkin ukrao mi je prokleti nedjeljni ručak.”


BalkanDownload

“Dramatiziraš, tata.” “Kako je to dramatiziranje? Nedjelja je obiteljsko vrijeme. Trebali bismo imati obiteljski ručak.” “Cijeli mamin život bilo je obiteljsko vrijeme. Zašto je jednostavno ne pustiš da ima malo vremena za sebe?” Tata je uperio smotane novine u Treenu. “To je tvoje maslo. Tvoja mama i ja bili smo savršeno sretni prije nego što si joj ti počela govoriti da nije sretna.” Djed je klimao u znak slaganja. “Sve je otišlo kvragu. Više ne mogu niti gledati televiziju a da ona ne mrmlja ‘Seksizam!’ na reklame za jogurt. Kad sam došao doma s primjerkom Suna koji mi je posudio Ade Palmer da pročitam sportsku rubriku, bacila je novine u kamin zbog cure u toplesu na trećoj stranici. Nikad ne znam u kojem će raspoloženju koji dan biti.” “Jedno dvosatno predavanje”, reče Treena blago, ne dižući pogled s knjiga, “Samo nedjeljom.” “Ne pokušavam sad biti duhovita, tata,” rekoh, “ali te stvari na kraju tvojih podlaktica?” “Koje?” Tata pogleda dolje. “Što?” “Tvoje šake”, rekoh. “Nisu nacrtane. Od krvi i mesa su.” Namrštio se na mene. “Pa pretpostavljani da bi njima mogao skuhati ručak, da mamu dočeka lijepo iznenađenje kad se vrati s pjesničke radionice.” Razrogačio je oči. “Da ja skuham nedjeljni ručak? Ja? U braku smo trideset godina, Louisa. Ja ne kuham ručak. Ja zarađujem, a tvoja majka kuha ručak. Takva je pogodba! To sam potpisao! Kamo ide ovaj svijet ako ja moram opasati pregaču i guliti krumpire za nedjeljni ručak? Kako je to pošteno?”


BalkanDownload

“To se zove moderan život, tata.” “Moderan život. E, baš si mi od velike pomoći”, reče tata i ljutito uzdahne. “Kladim se da gospodin vražji Traynor dobije skuhan nedjeljni ručak. Ta njegova cura sigurno nije feministica.” “Ah. Za to ti treba dvorac, tata. Dvorac je jači od feminizma.” Treena i ja prasnule smo u smijeh. “Znate što? Postoji razlog zašto nijedna od vas dvju nema dečka.” “Uuuu. Crveni karton!” obje smo podigle desnu ruku. On je zamahnuo novinama u zrak i ljutito otutnjao u dvorište. Treena mi se nacerila. “Baš sam htjela predložiti da nas dvije skuhamo ručak, ali sad...?” “Ne znam. Ne bih htjela podupirati patrijarhalno ugnjetavanje. Da odemo u pub na ručak?” “Izvrsna ideja. Poslat ću mami poruku.” Činilo se da je moja majka u dobi od pedeset šest godina počela izlaziti iz svoje kućice, najprije oprezno kao rak pustinjak, ali sad već s očitim i svakim danom sve većim žarom. Godinama nije izlazila bez pratnje, zadovoljna svijetom između zidova naše tro-i-pol-sobne kuće. Ali tjedni koje je provela u Londonu nakon moje nesreće prisilili su je da iziđe iz svoje kolotečine i probudili davno zaspalu znatiželju o životu izvan Sortfolda. Počela je čitati neke od feminističkih tekstova koje je Treena donijela s faksa, i ta su dva alkemijska događaja izazvala neku vrstu buđenja u mojoj majci. Progutala je Drugi spol i Strah od letenja, a poslije toga i Ženskog eunuha. Pročitavši Žensku sobu, bila je tako šokirana onime što je protumačila kao sličnosti sa svojim životom da je tri dana odbijala kuhati, sve dok nije otkrila da je djed napravio zalihu četiriju kutija ustajalih uštipaka. “Stalno razmišljam o onome što je rekao tvoj Will”, rekla je dok smo


BalkanDownload

sjedile za stolom u dvorištu gledajući kako se Thom povremeno sudara s drugim klincima dok skaču po malo ispuhanu gumenom dječjem dvorcu. “Imaš samo jedan život - nije li ti tako rekao?” Na sebi je imala svoju staru plavu bluzu kratkih rukava, ali frizura je bila posve nova: začešljala ju je unatrag i izgledala je nekako mlade. “Pa samo želim maksimalno iskoristiti vrijeme koje imam. Naučiti nešto novo. Povremeno skinuti gumene rukavice.” “Tata je prilično raspižđen”, rekoh. “Pazi kako se izražavaš.” “Ruča sendvič”, reče moja sestra. “Pa nije baš da se četrdeset dana probija kroz pustinju Gobi u potrazi za hranom.” “A tečaj traje samo deset tjedana. Toliko će valjda preživjeti”, reče majka. Zavalila se u sjedalo i pogledala nas. “Pa, zar ovo nije lijepo? Nas tri nismo bile vani zajedno od... pa... otkad sam vas kao tinejdžerice vodila u subotnji šoping.” “A Treena se uvijek žalila da su svi dućani dosadni.” “Da, zato što je Lou stalno ulazila u one s rabljenom odjećom koji su zaudarali na pazuha.” “Lijepo te opet vidjeti u odjeći koju si voljela.” Mama je klimnula s odobravanjem. Bila sam odjenula žarkožutu majicu u nadi da ću izgledati sretnije nego što sam se osjećala. Pitale su me za Lily pa sam im rekla da sad više vremena provodi s majkom, da nije baš lako s njom, a one su se pogledale kao da su to i očekivale. Nisam im rekla za gospođu Traynor. “Cijela ta situacija s Lily bila je prilično čudna. Ne mogu imati visoko mišljenje o majci koja je jednostavno istovarila svoje dijete na brigu nekomu poput tebe.” “Mama to ne misli tako kako je zvučalo”, reče Treena.” “A i taj tvoj posao, Lou, zlato. Ne sviđa mi se pomisao da trčkaraš


BalkanDownload

naokolo po baru praktički polugola. Zvuči kao onaj... kako se zove?” “Hooters”, reče Treena. “Nije kao Hooters. Radim na aerodromu. Moje su dude potpuno pokrivene i na sigurnom.” “Nitko ne duda te dude”, reče Treena. “Ali poslužuješ goste u seksističkom kostimu. Ako je to nešto što želiš raditi, onda bi bilo bolje da to radiš u... štojaznam, Disneylandu u Parizu. Da si Mini ili medvjedić Winnie, ne bi trebala pokazati ni noge.” “Još malo pa ćeš navršiti tridesetu”, reče moja sestra. “Minnie, Winnie ili Nell Gwynnie8. Pa ti biraj.” “Pa”, rekoh kad nam je konobarica donijela ribu i krumpiriće. “Razmišljala sam i, da, imaš pravo. Krenut ću dalje sa životom. Usredotočiti se na karijeru.” “Možeš li to ponoviti?” Treena je preselila malo svojih krumpirića na Thomov tanjur. U dvorištu puba postalo je bučnije. “Usredotočit ću se na karijeru”, rekoh glasnije. “Ne. Onaj dio gdje si rekla da imam pravo. Mislim da to nisam čula od 1997. Thome, ne idi još natrag u gumeni dvorac, srećo. Bit će ti zlo od skakanja.” Prosjedile smo veći dio poslijepodneva ne obazirući se na tatine sve uzrujanije poruke i pitanja gdje smo i što radimo. Ovo je bio prvi put da majka, sestra i ja sjedimo kao normalni, odrasli ljudi i da naš razgovor ne uključuje dodaj mi ovo ili spremi ono ili prestani gnjaviti. Otkrile smo da nas prilično zanima kako koja od nas živi i što misli, kao da smo iznenada shvatile da svaka od nas ima i neku drugu ulogu koja nadilazi podjelu na onu pametnu, onu kaotičnu i onu koja radi sve po kući. “Mama,” rekoh nakon što je Thom pojeo i odjurio se igrati i otprilike pet minuta prije nego što je njegov ručak završio na dnu gumenog dvorca za skakanje, koji je potom bio zatvoren za daljnju uporabu, “je li ti ikad bilo


BalkanDownload

krivo što nisi imala karijeru?” “Ne. Voljela sam biti mama. Zaista. Ali čudno je to... Sve to što se dogodilo u protekle dvije godine natjeralo me na razmišljanje.” Čekala sam. “Čitala sam o svim tim ženama - hrabrim dušama koje su pokrenule tako velike promjene u tome kako ljudi razmišljaju i postupaju. A onda pogledam što sam ja napravila i zapitam se... pa... zapitam se bi li itko uopće primijetio da me nema,” Rekla je to takvim tonom da nisam mogla procijeniti muči li je to više nego što je spremna priznati. “Mi bismo primijetili, mama”, rekoh. “Ali nisam baš ostavila neki trag, zar ne? Uvijek sam bila zadovoljna. Ali kao da sam trideset godina radila jedno, a sad mi sve što čitani ili vidim na televiziji govori da to nije vrijedilo.” Sestra i ja zurile smo jedna u drugu. “Nama je vrijedilo, mama.” “Lijepo od vas da to kažete.” “Zaista to mislim. Ti...” Iznenada sam se sjetila Tanye Houghton-Miller. “Dala si nam osjećaj da smo sigurne. I voljene. Bilo mi je lijepo znati da ćeš me svaki dan dočekati kad se vratim kući.” Poklopila je moj dlan svojini. “Dobro sam. Jako sam ponosna na vas dvije i na to kako se probijate u svijetu. Stvarno. Ali jednostavno moram doći do nekih vlastitih spoznaja. Zanimljivo je to putovanje, zbilja jest. Uživam u čitanju. Gospođa Deans, knjižničarka, naručuje razne stvari za koje misli da bi me mogle zanimati. Uskoro počinjem s feministkinjama američkog novog vala. Jako su mi zanimljive njihove teorije.” Uredno je presavila ubrus. “Ali rado bih da se prestanu međusobno svađati. Ponekad bih im najradije udarila glavom o glavu.” “I... stvarno još ne briješ noge?” Otišla sam predaleko. Lice joj se zatvorilo i pogledala me kroz stisnute oči. “Ponekad ti treba vremena da prepoznaš istinske znakove opresije. Rekla sam tvom ocu, a reći ću i vama: onoga dana kad on bude otišao u salon da


BalkanDownload

mu premažu noge vrućim voskom koji će mu s njih jednim potezom strgnut i nekakva dvadesetogodišnjakinja, i ja ću opet depilirati svoje.” Sunce je klizilo niz obzor u Stortfoldu kao rastopljen maslac. Ostala sam dulje nego što sam bila planirala. Pozdravila sam se s obitelji i odvezla se kući. Osjećala sam se uzemljenom, usidrenom. Nakon emocionalne bure protekloga tjedna bilo je lijepo osjetiti malo normalnosti. A moja sestra, koja nikad nije pokazivala znakove slabosti, priznala je da misli da će zauvijek ostati samohrana majka, samo odmahnuvši rukom na mamino ustrajanje da je lijepa kao slika. “Ali ja jesam samohrana majka”, rekla je. “A što je još gore, uopće ne koketiram s muškarcima. Ne bih znala kako se to radi čak ni da Louisa stoji iza njih i diže mi plakate s uputama. A jedini muškarci koje sam upoznala u protekle dvije godine ili su pobjegli glavom bez obzira čim su čuli za Thoma ili su htjeli samo jedno.” “O, ne valj...” počela je majka. “Besplatne računovodstvene savjete.” Slušajući je, iznenada sam shvatila da suosjećam s njom. Imala je pravo: unatoč svemu, ja sam bila u prednosti: imala sam vlastiti stan, budućnost bez ikakve odgovornosti, a jedino što me sprječavalo da uživam u tome bila sam ja sama. Dojmila me se činjenica da ona svejedno nije nimalo ogorčena zbog toga. Čvrsto sam je zagrlila prije odlaska. Bila je prilično zatečena, a zatim odmah sumnjičava pipajući se po leđima da provjeri jesam li joj zalijepila natpis UDARI ME. Tek mi je nakon toga uzvratila zagrljaj. “Dođi i ostani malo kod mene”, rekla sam. “Stvarno. Dođi. Odvest ću te na ples u dobar klub. Mama može čuvati Thoma.” Nasmijala se i zatvorila vrata auta. “Aha. Ti i ples? Kao da bi se to ikad moglo dogoditi.” Još se smijala kad sam uključila motor i krenula. Šest dana poslije vratila sam se iz večernje smjene u vlastiti noćni klub. Penjući se stubama prema stanu, umjesto uobičajene tišine začula sam


BalkanDownload

udaljen zvuk smijeha i neujednačen ritam glazbe. Nakratko sam zastala pred vratima pomislivši da mi se pričinjava od umora, a zatim sam ih otključala. Najprije me zapahnuo miris trave tako snažan da sam nagonski zadržala dah umjesto da udahnem. Polako sam nastavila prema dnevnoj sobi, otvorila vrata i ostala stajati isprva ne mogavši vjerovati što vidim pred sobom. Lily je ležala na kauču u prigušeno osvijetljenoj sobi, kratka minica povukla joj se gore do ruba gaćica, a ruka s loše smotanim đžointom bila je na pola puta do usta. Na kauč su, sjedeći na podu, bila naslonjena dvojica mladića, kao otoci u moru ostataka ambalaže alkoholnih pića, praznih vrećica čipsa i plastičnih kutija dostavljene brze hrane. Na podu su uz njih sjedile i dvije djevojke Lilynih godina: ona s kosom skupljenom u rep pogledala me podignutih obrva kao da se pita koga vraga ja tu radim. Iz zvučnika je treštalo. Broj praznih limenki piva i prepune pepeljare pričale su priču o dugoj noći. “Oh”, reče Lily prenemažući se. “Bokić.” “Što radiš?” “Hm. Da. Bili smo vani i pobjegao nam je zadnji bus pa sam mislila da bi bilo okej da prespavamo ovdje. Ne smeta ti, ha?” Bila sam tako zatečena da sam jedva uspjela progovoriti. “Da”, rekoh napetim glasom. “Zapravo mi smeta.” “O-o.” Zasmijuljila se. Grubo sam spustila torbu. Ogledala sam se po smetlištu koje je nekoć bilo moja dnevna soba. “Tulum je završen. Dat ću ti pet minuta da počistiš nered za sobom i da nestaneš.” “O, Bože. Znala sam. Bit ćeš uštogljena duribaba, zar ne? Uh. Znala sam.” Melodramatično se bacila natrag na kauč. Jezik joj se pleo, pokreti bili usporeni od - čega? Droge? Čekala sam. Nekoliko dugih, napetih trenutaka dvojica mladića gledala su ravno u mene i bilo mi je jasno da procjenjuju bi li trebah ustati i jednostavno ostati gdje jesu.


BalkanDownload

Jedna od djevojaka glasno je coknula jezikom. “Četiri minute”, rekoh polako. “Brojim.” Možda mi je pravednički gnjev dao dozu autoriteta. Možda su bili manje hrabri nego što se činilo. Jedno po jedno ustali su i oteturali pokraj mene prema vratima. Posljednji od njih na izlazu je naglašeno podigao ruku i ispustio limenku na pod u hodniku tako da se pivo prolilo po tepihu i poprskalo zid. Nogom sam zatvorila vrata za njima i podigla limenku. Kad sam došla do Lily, tresla sam se od bijesa. “Koji je tebi vrag? Što izvodiš?” “Isuse. Pa to je samo nekoliko prijatelja.” “Ovo nije tvoj stan, Lily. Ne možeš ovamo dovoditi ljude kad god poželiš...” Iznenada mi bljesne nedavno sjećanje. “O, Bože. Već si to prije napravila, zar ne? Prošli tjedan. Imala si nekoga ovdje, ali otišli su prije nego što sam došla kući.” Nesigurno se osovila na noge. Povukla je minicu niže i provukla rukom kroz kosu raspetljavajući prstima čvorove. Šminka joj se razmazala oko očiju, a na vratu je imala modricu ili možda ljubavni ugriz. “Isuse. Zašto radiš takve drame oko svega? Pa to su bili samo neki ljudi.” “U mom domu.” “Pa... teško da bi se ovo moglo nazvati domom. Nemaš namještaj. Nemaš ništa osobno. Čak ni slike na zidu. Ovo je kao... garaža. Garaža bez auta. Bila sam na benzinskim crpkama koje su imale više domaće atmosfere nego ovaj stan.” “Ne tiče te se kako je uređen moj stan.” Podrignula se i zamahala rukom pred ustima. “Uh. Podrig na kebab.” Otapkala je u kuhinju i otvorila tri ormarića prije nego što je uspjela naći čašu. Natočila si je vode i iskapila je. “Nemaš ni pravi TV. Nisam znala da ljudi uopće još imaju televizore s ekranima od pedeset pet centimetara.” Počela sam skupljati limenke u plastičnu vreću. “Tko su bili ti ljudi?” “Nemam pojma. Ljudi.”


BalkanDownload

“Ne znaš?!?” “Frendovi.” Zvučala je uzrujano. “Ljudi koje poznajem iz klubova.” “Upoznala si ih u nekom klubu.” “Da. U klubu. Bla, bla, bla. Kao da se namjerno praviš glupa. Da. Neki trendovi koje sam upoznala u klubu. Tako rade normalni ljudi, znaš? Imaju prijatelje s kojima izlaze.” Grubo je spustila čašu u sudoper - čula sam kako je napukla - i ogorčeno istutnjila iz kuhinje. Zurila sam u nju i iznenada mi je srce potonulo u pete. Otrčala sam u svoju sobu i otvorila gornju ladicu. Kopala sam među čarapama tražeći malu kutiju za nakit u kojoj je bio bakin lančić i vjenčani prsten. Zastala sam i duboko udahnula govoreći si da je ne vidim zato što sam tako uspaničena. Naći ću je. Naravno da hoću. Počela sam vaditi stvar po stvar iz ladice i bacati na krevet. “Jesu li bili u mojoj sobi?” povikala sam. Pojavila se na vratima. “Što?” “Tvoji prijatelji. Jesu li bili u mojoj sobi? Gdje mi je nakit?” Kao da se malo pribrala. “Nakit?” “O, ne. O, ne.” Otvarala sam sve ladice redom izbacujući sadržaj na pod. “Gdje je? I gdje mi je novac koji čuvam za hitne slučajeve?’ Okrenula sam se prema njoj. “Tko su bili ti ljudi? Kako se zovu?” Ušutjela je. “Lily!” “Ja... Ne znam.” “Kako to misliš da ne znaš? Rekla si da su ti prijatelji.” “Samo... frendovi iz kluba. Mitch. I... Lise... i... ne mogu se sjetiti.” Potrčala sam prema vratima pa niz hodnik i niza stube s četvrtog kata do prizemlja. Ali kad sam izjurila kroz vrata zgrade, i prilaz i ulica bili su prazni. Vidjela su se samo stražnja svjetla noćnog busa za Waterloo.


BalkanDownload

Stajala sam ispred ulaza teško dišući. Sklopila sam oči da zadržim suze i oslonila se dlanovima na koljena pogrbivši se pod spoznajom što sam izgubila bakin prsten i lančić s malenim privjeskom, koji je nosila još kao dijete. Već sam znala da ih nikad više neću vidjeti. U mojoj je obitelji bilo tako malo stvari koje su se prenosile s naraštaja na naraštaj, a sad je i to malo bilo zauvijek izgubljeno. Polako sam se uspela stubama. Lily je stajala u hodniku. “Stvarno mi je žao”, rekla je tiho. “Nisam znala da će ti nešto ukrasti.” “Makni se od mene, Lily”, rekoh. “Činili su se simpatični. Trebala... Trebala sam misliti...” “Radila sam trinaest sati. Najprije ću provjeriti bez čega sam sve ostala, a zatim želim spavati. Majka ti se vratila s odmora. Idi kući.” “Ali ja...” “Ne. Dosta.” Polako sam se uspravila i pričekala trenutak da dođem do daha. “Znaš li koja je stvarna razlika između tebe i tvog tate? Čak ni kad je bio najnesretniji, nikad se ne bi tako ponio prema nekome.” Izgledala je kao da sam je pljusnula. Nije me bilo briga. “Ne mogu više, Lily.” Izvukla sam novčanicu od dvadeset funti iz novčanika i pružila joj. “Evo. Za taksi.” Pogledala je novčanicu pa mene i s mukom progutala slinu. Provukla je rukom kroz kosu i polako otišla natrag u dnevnu sobu. Svukla sam jaknu i ostala stajati zagledana u svoj odraz u malom zrcalu iznad komode. Izgledala sam blijedo, izmučeno, poraženo. “I ostavi svoje ključeve”, rekoh. Uslijedila je kratka tišina. Čula sam kad su zazveckali po radnoj ploči u kuhinji, a zatim i škljocaj ulaznih vrata kad ih je zatvorila za sobom i otišla.


BalkanDownload

Šesnaesto poglavlje “Sve sam zeznula, Wille. Privukla sam koljena prsima. Pokušala sam zamisliti što bi mi rekao kad bi me mogao vidjeti, ali više nisam čula njegov glas u mislima i ta me sitnica još više rastužila. Što da sad učinim? Bilo mi je jasno da više ne mogu ostati u stanu koji sam kupila Willovom ostavštinom. U njemu sam se osjećala kao da sam stalno okružena svojim neuspjesima, kao da je stan nagrada koju nisam zavrijedila. Kako da napravim dom od mjesta koje je postalo moje zbog svih mogućih pogrešnih razloga? Prodat ću ga i uložiti novac u nešto. Ali kamo da odem? Pomislila sam na posao, na to kako mi se želudac nagonski zgrči svaki put kad negdje čujem zvuk keltske frule, na to kako se zbog Richarda osjećam beskorisnom i bezvrijednom. Pomislila sam na Lily primjećujući tu posebnu težinu tišine koja ide uz spoznaju da u tvom domu nema nikoga osim tebe. Zapitala sam se gdje je pa odgurnula tu misao. Kiša je popustila usporavajući i slabeći gotovo kao da se ispričava, kao da vrijeme priznaje da zapravo nije znalo u što se upušta. Navukla sam nešto odjeće, usisavačem počistila podove i iznijela vreće pune smeća od tuluma. Prošetala sam do cvjetne tržnice, najviše zato da ne sjedim kod kuće. Uvijek je bolje izići i nešto raditi, rekao je Marc. Možda ću se osjećati bolje na Columbia Roadu okružena šarenim cvijećem i sporotekućom rijekom kupaca. Namjestila sam lice u osmijeh, prestrašila Samira kupivši si jabuku (“Jesi li na drogama, čovječe?”) i zaputila se u more cvijeća. Sjela sam popiti kavu u malom kafiću i kroz njegove zamagljene prozore promatrala tržnicu ne obazirući se na činjenicu da sam bila jedina osoba koja


BalkanDownload

je sjedila sama. Prehodala sam cijelu pokislu tržnicu udišući vlažan i opojan miris ljiljana, diveći se tajnama skrivenim u laticama peonija i ruža posutim staklastim kapljicama kiše. Kupila sam stručak dalija sve se vrijeme osjećajući kao da glumim, kao lik iz reklame: Neudana djevojka živi londonski san. Otpješačila sam kući s dalijama u ruci trudeći se ne šepati, a u misli su mi se stalno gurale riječi: O, koga ti muljaš? Večer se rastezala i tonula, kao i sve druge usamljene večeri. Počistila sam cijeli stan, ispecala opuške iz WC školjke, kratko gledala TV, oprala radnu odoru. Napunila sam kadu i ulila pjenušavu kupku, ali izišla sam već nakon pet minuta jer bojala sam se ostati sama sa svojim mislima. Nisam mogla nazvati majku ili sestru - znala sam da se pred njima ne bih mogla pretvarati da sam dobro. Na kraju sam posegnula u noćni ormarić i izvukla pismo za koje je Will bio unaprijed dogovorio da mi ga dostave u Pariz, u vrijeme dok sam još bila puna nade. U tih prvih godinu dana bilo je razdoblja kad sam ga čitala svake večeri pokušavajući ga prizvati u život kraj sebe. U posljednje sam vrijeme to dozirala na kapaljku: govorila si da ga ne moram čitati baš svaki dan. Bojala sam se da će izgubiti moć, prestati biti srećonoša, da će riječi izgubiti značenje. Pa, sad su mi trebale. Računalni ispis, jednako vrijedan i dragocjen kao da ga je napisao vlastitom rukom. Nešto njegove energije još se osjećalo u laserskom ispisu tih riječi. Neko vrijeme osjećat ćeš se pomalo nelagodno u svome novom svijetu. Uvijek je neobičan osjećaj kad se nađeš izvan onoga što ti je poznato... U tebi postoji glad, Clarkice. Neustrašivost. Samo što si je zakopala, kao i većina ljudi. Živi dobro. Samo živi.


BalkanDownload

Pročitala sam riječi muškarca koji je nekoć vjerovao u mene, spustila glavu na koljena i napokon zaridala. Zazvonio je telefon, preglasno, preblizu mojoj glavi, tako da sam poskočila. Nespretno sam ga dohvatila usput bacivši pogled na sat. Dva ujutro. Poznat refleksni strah. “Lily?” “Što? Lou?” S druge strane čulo se Nathanovo duboko otezanje. “Dva je ujutro, Nathane.” “Au, čovječe. Uvijek pobrkam tu vremensku razliku. Oprosti. Da prekinem?” Sjela sam u krevetu, protrljala si lice. “Ne. Ne... Lijepo je čuti ti glas.” Uključila sam noćnu svjetiljku na ormariću. “Kako si?” “Dobro! Opet sam u New Yorku.” “Super.” “Da. Bilo je lijepo vidjeti starce i sve to, ali nakon nekoliko tjedana jedva sam čekao da se vratim ovamo. Ovaj je grad zakon.” Prisilila sam se na osmijeh, za slučaj da ga može čuti u mom glasu. “Super, Nathane. Baš mi je drago za tebe.” “Jesi li još sretna u onom svom pubu?” “U redu je.” “Ne bi... htjela raditi nešto drugo?” “Znaš ono kad su stvari loše pa sebi govoriš da bi moglo biti i gore, da bi mogao biti osoba koja prazni koševe za pseća govanca? Pa, trenutačno bih radije bila osoba koja prazni te koševe.” “Onda imam prijedlog za tebe.” “To čujem od mnogih gostiju, Nathane. A odgovor je uvijek ne.”


BalkanDownload

“Ha-ha. Dakle. Ovdje se otvorilo radno mjesto, u obitelji s kojom živim. A ti si prva koja mi je pala na pamet.” Žena gospodina Gopnika, ispričao mi je, nije bila tipična žena burzovnog mešetara. Nije ju zanimala cjelodnevna kupnja i ručkovi, bila je poljska emigrantica sklona depresiji i vrlo usamljena. Kućna pomoćnica iz Gvatemale jedva da bi s njom progovorila dvije riječi. Gospodin Gopnik htio je nekoga tko bi mogao praviti društvo njegovoj ženi i pomoći oko djece, biti dodatni par ruku kad idu na putovanja. “Želi nekoga tko bi bio Katica za sve. Nekoga tko je vedar i pouzdan, komu se može vjerovati. Nekoga tko neće naokolo pričati njihove privatne stvari.” “Zna li...” “Rekao sam mu za Willa već na prvom susretu, ali ionako je već sam bio obavio provjeru moje prošlosti. Nije ga to odbilo. Baš naprotiv. Rekao je da ga se jako dojmilo to što smo poštovali Willovu želju i nikad nismo nikomu prodali svoje priče.” Nathan je zastao. “Došao sam do zaključka kako stvari stoje. Lou, mislim da su ljudima na toj razini povjerenje i diskrecija važniji od svega drugoga. Mislim, jasno je da ne možeš biti budala i da moraš dobro raditi svoj posao, ali da, to im je u osnovi najvažnije.” Um mi je zujio i brujio, kao poludjeli vrtuljak u lunaparku. Pogledala sam u zaslon telefona pa ga opet prinijela uhu. “Je li ovo... Spavam li?” “Nije taj posao baš mačji kašalj. Radi se cijeli dan i radi se naporno. Ali kažem ti, stara moja, nikad se nisam bolje provodio.” Provukla sam rukom kroz kosu. Pomislila sam na bar, na poslovne ljude i njihov ego, na Richardov pogled koji me svrdla. Pomislila sam na ovaj stan i njegove zidove koji se svake večeri približavaju. “Ne znam... To je... Hoću reći, čini se...” “To je zelena karta, Lou.” Nathanov je glas postao dublji. “Stan i hrana. New York. Slušaj. Tip je vrlo poduzetan. Radi dobro i pobrinut će se za tebe. Pametan je i pošten. Dođi ovamo, pokaži mu koliko vrijediš i mogla bi završiti s nevjerojatnim prilikama. Ne gledaj na to kao na posao dadilje.


BalkanDownload

Nego kao na vrata otvorena u novi život.” “Ne znam...” “Imaš nekog tipa kojega ne želiš ostaviti?” Oklijevala sam. “Ne. Ali toliko se toga dogodilo... Nisam bila...” Činilo mi se da dva ujutro nije vrijeme za objašnjavanje. “Znam da te potreslo sve to što se dogodilo. Sve nas je zdrmalo. Ali moraš krenuti dalje.” “Samo mi nemoj reći da je to ono što bi on želio.” “Dobro”, reče on. Oboje smo čuli dok je to govorio u sebi. Pokušala sam srediti misli. “Bih li morala ići u New York na razgovor za posao?” “Ljeti su u Hamptonsu tako da im treba netko tko bi počeo raditi u rujnu. Za nekih šest tjedana. Ako si zainteresirana, razgovor s tobom obavit će Skypeom, poslije srediti papirologiju, a dalje ćemo vidjeti. Bit će i drugih kandidata. Posao je predobar da ih ne bi bilo. Ali gospodin G. mi vjeruje, Lou. Ako mu nekoga preporučim, taj netko ima dobre izglede. No, da ubacim i tvoje ime u šešir? Može? Odgovor je da, nije li?” Progovorila sam gotovo bez razmišljanja. “Uh... da. Da.” “Odlično! Pošalji mi e-mail ako imaš pitanja. A ja ću tebi poslati nekoliko fotki.” “Nathane?” “Moram sad ići, Lou. Upravo me pozvao.” “Hvala ti. Hvala ti što si me se sjetio.” Kratka stanka prije nego što je odgovorio: “Ni s kim ne bih radije radio nego s tobom, stara moja.” Nakon razgovora s njim više nisam mogla spavati. Stalno sam se pitala jesam li sve to samo sanjala, a vrtjelo mi se u glavi od pomisli na golemost toga što me čeka ako ipak nisam. U četiri ujutro ustala sam i poslala Nathanu e-mail s nekoliko pitanja, a odgovorio je gotovo odmah.


BalkanDownload

Obitelj je u redu. Bogataši nikad nisu normalni (!), ali ovo su dobri ljudi. Minimalna količina drame. Imala bi svoju sobu s kupaonicom. Kuhinju bismo dijelili s domaćicom. Ona je okej. Malo starija. Drži se po strani. Radi se osam, najviše deset sati na dan. Za prekovremene sate dobiješ slobodne dane. Bilo bi dobro da naučiš koju riječ poljskoga. Napokon sam zaspala kad se počelo daniti, a um mi je bio pun dvoetažnih stanova na Manhattanu i ulične vreve. Kad sam se probudila, već me čekao e-mail. Draga gospođice Clark, Nathan mi kaže da biste razmotrili mogućnost da dođete raditi k nama. Jeste li dostupni za razgovor Skypeom u utorak poslijepodne u pet po Vašem vremenu (podne po istočnom standardnom vremenu)? Iskreno Vaš Leonard M. Gopnik. Punih dvadeset minuta zurila sam u taj dokaz da ipak nisam sve to samo sanjala. Potom sam ustala i istuširala se pa si skuhala jaku kavu i otipkala odgovor. Dobro će mi doći taj razgovor za posao, rekla sam sama sebi. Bude li se prijavilo mnogo profesionalaca iz New Yorka, neću dobiti posao, ali svejedno, bit će mi to dobra vježba za ubuduće. A i imat ću osjećaj da napokon nešto radim, da krećem naprijed. Prije odlaska na posao pažljivo sam uzela Willovo pismo s noćnog


BalkanDownload

ormarića. Pritisla sam ga na usne pa ga oprezno vratila u ladicu. Hvala ti, rekla sam mu u mislima. Tog nas je tjedna na grupnoj terapiji bilo nešto manje. Natasha je bila na odmoru, kao i Jake (čuvši to, istodobno sam odahnula od olakšanja i osjetila sićušan ubod boli koji si nisam mogla objasniti). Tema sastanka bila je kad bismo se mogli vratiti unatrag kroz vrijeme, što je značilo da su tih sat i pol William i Sunil u predasima između razgovora nesvjesno zviždukali ili pjevušili Cherinu pjesmu.9 Slušala sam Freda kako žali što nije manje vremena provodio na poslu, a Sunil je rekao da bi volio da je bolje poznavao brata (“Misliš da će zauvijek biti ovdje. A onda ih jednoga dana više nema.”) i zapitala sam se je li mi se uopće isplatilo doći. U nekoliko mi se navrata bilo učinilo da mi grupna terapija zapravo pomaže. Ali većinom sam osjećala da sjedim među ljudima s kojima nemam ništa zajedničko i koji tim razgovorima ubijaju vrijeme i samoću. Bila sam neraspoložena i umorna od sjedenja na neudobnu plastičnom stolcu, bolio me kuk i činilo mi se da bi mi za mentalno i emocionalno stanje od jednake koristi bilo da sam gledala neku sapunicu. Osim toga, keksi su zaista bili grozni. Leanne, samohrana majka, govorila je kako se dva dana prije sestrine smrti svađala s njom oko donjeg dijela trenirke. “Optužila sam je da ju je uzela jer uvijek je posuđivala moju odjeću. Rekla je da nije, ali tako je uvijek govorila.” Marc je čekao. Zapitala sam se imam li u torbi koju tabletu protiv bolova. “A onda ju je udario bus i sljedeći sam je put vidjela u mrtvačnici. Kad sam tražila nešto tamno što bih mogla nositi na njezinu sprovodu, znate što sam našla?” “Donji dio trenirke”, reče Fred. “Teško je kad neke stvari ostanu nedorečene i neriješene”, rekao je Marc.


BalkanDownload

“Ponekad jednostavno moramo sagledati veću sliku, za vlastito dobro.” “Možeš voljeti nekoga i svejedno reći da je mulac ako ti uzme donji dio trenirke.” Toga dana nisam htjela govoriti. Bila sam ondje samo zato da se ne moram suočiti s tišinom svoga stana. Iznenada mi je sinulo da bih lako mogla postati jedna od onih koji toliko žude za ljudskim kontaktom da započinju razgovore s nepoznatima u podzemnoj ili deset minuta biraju stvari u trgovini samo zato da bi mogli razgovarati s prodavačicom. Bila sam tako zauzeta pitanjem koliko je simptomatična činjenica da sam nedugo prije sastanka grupe raspravljala o svom novom elastičnom zavoju sa Samirom u minimarketu, da sam samo jednim uhom slušala Daphne, koja je priželjkivala da se toga dana vratila s posla sat ranije. Odjednom sam primijetila da se tiho rasplakala. “Daphne?” “Žao mi je. Ali toliko već dugo premećem po mislima to da sam barem. Da barem nisam zastala čavrljati s prodavačicom cvijeća. Da sam barem prije završila posao i došla ravno kući. Da sam barem stigla na vrijeme... Možda sam ga mogla odgovoriti od toga. Možda sam mogla učiniti nešto što bi ga uvjerilo da se isplati živjeti.” Marc se nagnuo naprijed i nježno položio kutiju papirnatih rupčića Daphne u krilo. “Je li se Alan već i prije pokušavao ubiti, Daphne?” Klimnula je i ispuhala nos. “O, da. Nekoliko puta. Od mladih je dana patio od potištenosti. Nisam ga voljela ostavljati samoga kad bi bio u takvu razdoblju jer bilo je... bilo je kao da te nije mogao čuti. Bez obzira na to što si mu govorio. Tako da sam često uzimala bolovanje da bih mogla biti uz njega, znate. Pripremala bih mu omiljene sendviče. Sjedila s njim na kauču. Bilo što, zapravo, samo da mu dam do znanja da sam tu, uz njega. Uvijek mislim da me zato nisu unaprijedili kao druge cure, jer sam stalno uzimala slobodne dane.” “Depresija može biti vrlo teška. I ne samo za osobu koja pati od nje.” “Je li uzimao lijekove?”


BalkanDownload

“O, ne. Jer to njegovo... znate... nije bilo kemijske prirode.” “Jesi li sigurna? Depresija često ne bude prepoznata...” “Daphne je podigla glavu. “Bio je homoseksualac.” Rekla je to vrlo razgovijetno, naglašavajući svaki slog, lagano zajapurena i gledajući nas kao da nas izaziva neka nešto kažemo. “Nikad to prije nisam nikomu rekla. Ali bio je homoseksualac i mislim da je bio potišten zbog toga. A bio je tako dobar čovjek da me nikad nije htio povrijediti pa nikad nije... znate... otišao i učinio nešto po tom pitanju. U njegovoj bi to glavi bilo kao da je time posramio mene.” “Zašto misliš da je bio gej, Daphne?” “Kad sam tražila jednu njegovu kravatu, našla sam nešto u njegovoj ladici. One časopise. Časopise u kojima muškarci rade neke stvari drugim muškarcima. Mislim da čovjek ne bi imao takve časopise ako nije...” Fred se lagano ukočio. “Svakako ne bi”, reče. “Nikad mu to nisam spomenula”, reče Daphne. “Samo sam ih vratila gdje su bili. Ali kockice su mi sjele na mjesto. Nikad nije bio previše zainteresiran za te stvari. Ali mislila sam da mi se jednostavno posrećilo s njim jer ni ja nisam bila za to. Zbog opatica. Navedu te da se osjećaš prljavo u vezi s tim. I tako, kad sam se udala za dobrog muškarca koji me nije zaskakivao svakih pet minuta, mislila sam da sam najsretnija žena na kugli zemaljskoj. Doduše, rado bih da smo imali djece. To bi bilo lijepo. Ali...” uzdahnula je, “nikad nismo razgovarali o takvim stvarima. U to se vrijeme nisu vodili takvi razgovori. Sad mi je žao što nismo. Kad pogledam unatrag, čini mi se to kao propuštena prilika. Šteta.” “Misliš da bi stvari bile drukčije da ste iskreno razgovarali?” “Pa, sad su druga vremena, zar ne? Sad je u redu biti homoseksualac. Vlasnik kemijske čistionice kamo nosim odjeću na čišćenje je gej i svima priča o svom dečku. Bilo bi mi žao izgubiti muža, ali ako je bio nesretan i osjećao se kao u zamci, pustila bih ga da ode. Pustila bih ga. Nisam tip žene koja bi ikoga držala protiv njegove volje. Voljela bih da je mogao biti malo


BalkanDownload

sretniji.” Lice joj se zbrčkalo pa sam je zagrlila. Kosa joj je mirisala na lak i janjeći umak. “No, no, dušo”, reče Fred. Ustao je i pomalo je nespretno lagano potapšao po ramenu. “Siguran sam da je znao da si mu željela samo najbolje.” “Misliš li da jest, Frede?” Glas joj je drhtao. Odlučno je klimnuo. “O, da. I potpuno si u pravu. U ono su vrijeme stvari bile drukčije. Nisi ti kriva.” “Vrlo je hrabro od tebe da si s nama podijelila tu priču. Daphne. Hvala ti.” Marc se suosjećajno nasmiješio. “I zaista ti se divim što si našla snage nastaviti dalje sa životom. Ponekad nam je potrebna nadljudska snaga da preguramo dan.” Spustila sam pogled. Daphne me držala za ruku. Osjetila sam kako se njezini bucmasti prsti isprepleću s mojima. Uzvratila sam joj stisak. I odjednom sam počela govoriti, bez previše razmišljanja. “Učinila sam nešto što bih rado promijenila.” Lica su se okrenula prema meni. “Upoznala sam Willovu kćer. Pojavila mi se u životu, iznebuha, i mislila sam da će mi to pomoći da se bolje osjećam u vezi s njegovom smrću, ali zapravo se osjećam samo...” Zurili su u mene. Fred je iskrivio lice. “Što?” “Tko je Will?” “Rekla si da se zvao Bill.” Malo sam utonula u stolac. “Will je Bill. Prije mi je bilo nekako čudno govoriti njegovo pravo ime.” Kao da su svi kolektivno ispustili dah koji su zadržavali. Daphne me potapšala po ruci. “Ne brini se, zlato. To je samo ime. U prošloj smo grupi imali jednu ženu koja je sve izmislila. Rekla je da joj je dijete umrlo od leukemije, a ispalo je da nije imala ni zlatnu ribicu.” “U redu je, Louisa. Možeš razgovarati s nama.” Marc mi je uputio svoj


BalkanDownload

posebni suosjećajni pogled. Uzvratila sam mu osmijehom, da mu pokažem da sam primila poruku i razumjela. I da Will nije bio zlatna ribica. Kvragu sve, pomislila sam. Moj život nije ništa zbrkaniji nego njihovi, stoga sam im ispričala kako mi se Lily pojavila na vratima i kako sam mislila da ću popraviti stvar i organizirati veliki obiteljski susret koji će usrećiti sve, i kako sam se glupo i naivno sad osjećala zbog svega toga. “Imam osjećaj da sam opet iznevjerila Willa - sve, zapravo”, rekoh. “A sad je otišla i ja se ne prestajem pitati što sam mogla učiniti drukčije, ali zapravo je istina to da se nisam mogla nositi s tim. Nisam bila dovoljno jaka da primim sve konce u svoje ruke i da stvari učinim boljima.” “Ali tvoj nakit! Ukrali su ti tvoje dragocjenosti!” I Daphnein drugi debeljuškast vlažan dlan poklopio je moj. “Imala si potpuno pravo razljutiti se.” “To što nema oca ne daje joj pravo da se ponaša kao razmaženo derište”, reče Sunil. “Mislim da je bilo jako lijepo od tebe da si joj uopće dopustila da ostane kod tebe. Nisam sigurna da bih ja postupila isto”, reče Daphne. “Što misliš što bi njezin otac učinio drugačije, Louisa?” Marc si je natočio još jednu šalicu kave. Poželjela sam da imamo nešto jače od kave. “Ne znam”, rekoh. “Ali imao je svoj način rješavanja problema. Unatoč tomu što nije mogao pomicati ruke i noge, svejedno je ostavljao dojam sposobnog čovjeka. On bi je spriječio da radi gluposti. Već bi je nekako doveo u red.” “Jesi li sigurna da ga ne idealiziraš? Idealiziranje obrađujemo u osmom tjednu”, reče Fred. “Ja stalno od Jilly radim sveticu, zar ne, Marc? Zaboravim da je ostavljala hulahopke preko šipke za zastor oko kade i da me to izluđivalo.” “Njezin otac možda ne bi mogao učiniti ništa da joj pomogne. Ne možeš znati. Možda se ne bi podnosili.” “Zvuči kao vrlo komplicirana mlada žena”, reče Marc. “I moguće je da si


BalkanDownload

joj pružila maksimalan broj prilika. Ali... ponekad, Louisa, krenuti dalje znači da moramo zaštititi sebe. Možda si to instinktivno osjetila, duboko u sebi. Ako je Lily u tvoj život unijela kaos i negativnost, onda je moguće da si učinila jedino što si, zapravo, mogla.” “O, da.” Svi su klimali glavama. “Budi blaga prema sebi. Sjeti se da si samo čovjek.” Bili su tako ljubazni, utješno se smiješili, htjeli su da se osjećam bolje. Zamalo sam im povjerovala. U utorak sam zamolila Veru da me zamijeni na desetak minuta. Promrmljala sam nešto o ženskim problemima, a ona je samo klimnula, kao da želi reći da je život žene ionako jedan velik problem, i promrmljala da će mi poslije ispričati o svojim miomima. Otrčala sam s prijenosnim računalom u torbi do najtišeg ženskog zahoda - jedinog mjesta gdje sam bila sigurna da me Richard neće naći. Navukla sam košulju preko odore, naslonila prijenosnik na rub umivaonika i priključila se na polusatni besplatni internet te se pažljivo namjestila ispred zaslona. Gospodin Gopnik nazvao me preko Skypea točno u pet, baš u trenutku kad sam s glave skinula kovrčavu periku irske plesačice. Da nisam vidjela ništa drugo nego ispikselizirano lice Leonarda Gopnika, bilo bi mi jasno da je bogat. Imao je vrhunski ošišanu prosijedu kosu, iz malog je zaslona zračio urođenim autoritetom, a govorio je ne trateći riječi. Dobro, nije bila naodmet činjenica da je iza njega na zidu visio original nekog od starih majstora u pozlaćenom okviru. Nije me pitao o naobrazbi, kvalifikacijama, životopisu ili zašto s njim razgovaram stojeći pokraj sušila za ruke. Gledao je dolje u neke papire, a zatim me upitao u kakvim sam odnosima s Traynorovima. “Dobrim! Sigurna sam da bi mi dali preporuke. Nedavno sam se vidjela s oboje, pojedinačno. Dobro se slažemo, unatoč... okolnostima...” “U kojima je završio vaš radni odnos.” Glas mu je bio dubok, odlučan. “Da, Nathan mi je objasnio situaciju. Zacijelo nije bilo lako.”


BalkanDownload

“Ne. Nije”, rekoh nakon kratke, nelagodne tišine. “Ali osjećala sam se privilegiranom što sam bila dijelom Willova života.” Vidjela sam da mu je to dobro sjelo. “Što ste radili nakon toga?” “Ahm, pa, malo sam putovala, većinom po Europi, što je bilo... zanimljivo. Lijepo je putovati. Sagledati stvari iz druge perspektive. Očito.” Pokušala sam se nasmiješiti. “Sad radim u zračnoj luci, ali to nije...” Uto su se iza mene otvorila vrata i ušla je žena vukući za sobom kovčeg na kotačima. Malo sam pomaknula zaslon nadajući se da ne čuje zvuk njezina ulaska u odjeljak. “Nije to nešto što bih htjela raditi dugoročno.” Molim te, nemoj piškiti čujno, molila sam je u mislima. Postavio mi je još nekoliko pitanja o odgovornosti na sadašnjem poslu te o visini plaće. Trudila sam se ignorirati zvuk puštanja vode u WC-u. Gledala sam ravno preda se ne obazirući se na ženu koja je izišla iz odjeljka. “A što želite...” zaustio je baš kad se ona progurala pokraj mene i pokrenula sušilo za ruke, koje je proizvodilo zaglušujuću buku. Namrštio se. “Samo trenutak, gospodine Gopnik, molim vas.” Palcem sam prekrila mikrofon (barem sam se nadala da je to mikrofon). “Žao mi je”, viknula sam prema ženi. “Ne možete se služiti tim sušilom. Pokvareno je.” Okrenula se prema meni trljajući savršeno manikirane ruke, a zatim natrag prema sušilu. “Ne, nije. Inače bi pisalo da nije za uporabu.” “Pregorjelo je. Iznenada. Opasno je za uporabu.” Sumnjičavo je pogledala najprije mene pa sušilo, a zatim ipak maknula ruke, dohvatila ručku kovčega i izišla. Postavila sam stolac ispod kvake da nitko više ne može ući, a zatim opet prišla prijenosniku da me gospodin Gopnik može vidjeti. “Ispričavam se. Na poslu sam i morala sam improvizirati pa je malo...” Bio je zagledan u papire. “Nathan mi kaže da ste nedavno doživjeli nesreću.” Progutala sam. “Jesam. Ali sad sam već mnogo bolje. Oporavila sam se.


BalkanDownload

Osim što jedva zamjetno šepam,” “Događa se i najboljima”, reče on uz lagan osmijeh. Uzvratila sam mu istim takvim. Netko je primio za kvaku. Naslonila sam se leđima na vrata. “Što je bilo najteže?” upita gospodin Gopnik. “Oprostite?” “Dok ste radili za Willa Traynora. Zvuči kao da je bilo zahtjevno. Što je bilo najteže?” Oklijevala sam. Tišina kao da se produbila. “Pustiti ga da ode”, rekoh. I iznenada sam jedva zadržavala suze. Leonard Gopnik gledao me s drugog kraja svijeta. Othrvala sam se porivu da otarem oči. “Moja će vam se tajnica javiti, gospođice Clark. Hvala vam na razgovoru.” Klimnuo je, slika njegova lica na trenutak se zaledila pa nestala. Ostala sam zuriti u prazan zaslon premećući po glavi misao da sam opet sve uprskala. Putom s posla odlučila sam da neću razmišljati o tom razgovoru za posao. Umjesto toga, u mislima sam - kao mantru - ponavljala Marcove riječi. Nabrajala sam redom sve stvari koje je Lily učinila: nepozvane goste, krađu, drogu, sve one prilike kad mi je banula usred noći, posuđivanje mojih stvari... i sagledala ih kroz prizmu savjeta s grupne terapije. Lily je bila kaos, nered, djevojka koja je samo uzimala, a ništa nije davala zauzvrat. Bila je mlada i u krvnom srodstvu s Willom, ali to nije značilo da ja trebam preuzeti potpunu odgovornost za nju ili da moram trpjeti uragan koji je ostavljala za sobom. Osjećala sam se malo bolje, zaista jesam. Podsjetila sam se na još nešto što je rekao Marc: da put koji vodi iz ožalošćenosti nikad nije lak. Ima dobrih dana, ima loših dana. Danas je jednostavno bio loš dan, grbav dio puta koji jednostavno treba prijeći i preživjeti. Ušla sam u stan i odložila torbu, iznenada zahvalna za sitan užitak


BalkanDownload

činjenice da je moj dom u istom stanju u kakvom sam ga bila ostavila. Pustit ću neka prođe malo vremena, rekla sam sama sebi, a onda ću joj poslati poruku. Pobrinut ću se da naše buduće viđanje ima neku strukturu. Usredotočit ću energiju na pronalazak novog posla. Za promjenu, stavit ću sebe na prvo mjesto. Dopustit ću da rane zacijele. Tu sam morala stati jer malo sam se zabrinula da počinjem zvučati kao Tanya Houghton-Miller. Pogledala sam prema požarnim stubama. Prvi korak bit će uspon na taj glupi krov. Popet ću se gore, sama, bez panike, i ostat ću pola sata, udisati svjež zrak i prestati dopuštati da dio moga doma ima tako negativan utjecaj na moju maštu. Svukla sam radnu odjeću pa navukla kratke hlače i - za dodatnu hrabrost Willovu laganu vestu od kašmira, onu koju sam uzela iz kuće nakon njegove smrti. Osjećala sam njezinu utješnu mekoću na koži. Otvorila sam prozor u hodniku. Bila su to samo dva kratka niza metalnih stuba. A onda ću već biti gore. “Ništa se neće dogoditi”, rekla sam glasno i duboko udahnula. Noge su mi bile neobično šuplje kad sam zakoračila na požarne stube, ali rekla sam si da je to samo osjećaj, samo odjek stare tjeskobe. Pregurat ću to, kao i sve ostalo. Čula sam Willov glas u uhu. Hajde, Clarkice. Korak po korak. Čvrsto sam se držala za rukohvate s obje strane i krenula gore. Nisam gledala dolje. Nisam si dopustila razmišljati o tome koliko sam visoko, ili o tome kako me lagani povjetarac podsjeća na prijašnje iskustvo, ili na bol u kuku koja nikako da nestane. Sjetila sam se Sama, a ljutnja koju je to izazvalo u meni dala mi je snage da nastavim. Nisam više htjela biti žrtva, osoba kojoj se stvari samo događaju. Uspjela sam prijeći i drugi niz stuba prije nego što su mi noge počele drhtati. Bojeći se da će popustiti poda mnom, prebacila sam se preko niskog zidića, nimalo elegantno, dočekavši se na sve četiri. Ostala sam tako sklopljenih očiju dajući si vremena da shvatim činjenicu da sam na krovu. Uspjela sam. Moja je sudbina bila u mojim rukama. Namjeravala sam ostati gore sve dok se opet ne budem osjećala


BalkanDownload

normalno. Sjela sam na pete, naslonila se na zidić iza leđa i duboko udahnula. Osjećala sam se dobro. Ništa se nije micalo ispod mene. Uspjela sam. A onda sam otvorila oči i ostala bez daha. Krov je bio more cvata i boja. Mrtve cvjetne posude koje sam bila zanemarivala mjesecima sad su prštale grimiznim i ljubičastim cvjetovima koji su se prelijevali preko rubova kao šarene fontane. Iz dviju novih posuda gljivasto se širilo mnoštvo sitnih plavih cvjetova, a pokraj jedne od klupica iz ukrasne je posude rastao japanski javor, a njegovi su listići nježno podrhtavali na povjetarcu. U sunčanom kutu uz južni zid pokraj spremnika za kišnicu čučale su dvije vreće za uzgoj iz kojih su rasle biljke otežale žarkocrvenim plodovima cherry-rajčica, a iz treće koja je stajala na asfaltu pokraj njih raslo je nešto sa zelenim nepravilnim listićima. Polako sam krenula prema njima udišući miris jasmina, a zatim sam stala i primila se za željeznu klupu. Klonula sam na jastuk iz svoje dnevne sobe. U nevjerici zurila sam u malenu oazu spokoja i ljepote koja je bila stvorena iz pustoši moje krovne terase. Sjetila sam se kako je Lily odlomila suhu grančicu iz cvjetne posude i ozbiljno mi rekla da je zločin pustiti biljke da umru. Prisjetila sam se i njezine nehajne primjedbe u vrtu gospođe Traynor: “Ruže David Austin.” A onda sam se sjetila i zagonetnih tragova zemlje u svom hodniku. Zarila sam lice u ruke.


BalkanDownload

Sedamnaesto poglavlje Poslala sam joj dvije poruke. U prvoj sam joj zahvalila za to što je učinila na krovnoj terasi. Predivno je. Da si mi barem rekla. Sljedećega dana poslala sam joj poruku da mi je žao da su stvari između nas završile tako kako su završile i da ću rado odgovoriti na njezina pitanja bude li ikad više htjela razgovarati o Willu. Dodala sam da se nadam da će otići vidjeti gospodina Traynora i njegovu bebu, jer ako itko zna koliko je važno ostati u vezi sa svojom obitelji, onda sam to ja. Nije mi odgovorila. Nisam bila previše iznenađena. Sljedeća dva dana stalno sam se vraćala na krov kao netko tko stalno prelazi jezikom po rasklimanu zubu. Zalila sam biljke osjećajući kako me nagrizaju ostatci osjećaja krivnje. Šetala sam između blistavih cvjetova zamišljajući ukradene sate koje je provela ovdje gore, i kako je vreće s kompostom i posude za cvijeće zacijelo teglila uz požarne stube dok sam ja bila na poslu. Ali svaki su mi se put misli vratile na to kako nam je bilo živjeti zajedno, i tako je to išlo ukrug. Što sam mogla učiniti? Nisam mogla natjerati Traynorove da je prihvate onako kako je njoj trebalo. Nisam je mogla učiniti sretnijom. Jedine osobe koja je to možda mogla više nije bilo. Ispred moje zgrade bio je parkiran motocikl. Vrativši se iscrpljena s posla, zaključala sam auto i odšepala preko ceste po mlijeko. Škropila je kiša pa sam pognula glavu da se zaštitim od kapljica. Podigavši pogled, ugledala sam poznatu odoru na ulazu u zgradu i srce mi je poskočilo. Prešla sam ulicu i prošla ravno pokraj njega kopajući po torbi u potrazi za ključevima. Zašto mi se prsti u stresnim situacijama uvijek pretvore u minihrenovke? “Louisa.” Nikako da nađem ključeve. Ponovno sam prekopala po torbi iz koje mi je


BalkanDownload

ispao češalj, papirnati rupčić, nekoliko kovanica. Opsovala sam ispod glasa i potapšala se po džepovima pokušavajući dokučiti gdje bi mogli biti. “Louisa.” Tad sam se, uz leden grč u želucu, sjetila gdje su: u džepu traperica iz kojih sam se bila presvukla tik prije odlaska na posao. Super. “Stvarno? Ignorirat ćeš me? Tako ćemo se ponašati?” Duboko sam udahnula i okrenula se prema njemu malo izravnavši ramena. “Same.” I on je izgledao umorno, imao je prosijed izrast. Vjerojatno je i on tek završio smjenu. Nije bilo pametno uočavati takve stvari. Usredotočila sam pogled negdje malo ulijevo od njegova ramena. “Možemo li razgovarati?” “Nisam sigurna da ima smisla.” “Nema smisla?” “Primila sam poruku. Bila je vrlo jasna, dobro? Nije mi jasno zašto si uopće ovdje.” “Ovdje sam zato što sam završio smjenu od usranih šesnaest sati i upravo sam odvezao Donnu kući nedaleko odavde, pa sam pomislio da bih mogao svratiti do tebe i pokušati dokučiti što se dogodilo s nama. Jer zaista nemam blage veze.” “Stvarno?” “Stvarno.” Ljutito smo se gledali. Kako to da prije nisam primijetila koliko je osoran? I neugodan. Nisam mogla shvatiti kako sam mogla biti tako zaslijepljena požudom prema čovjeku od kojega je sad svaki djelić mene želio pobjeći. Još sam jednom uzaludno prekopala torbu u potrazi za ključevima boreći se protiv poriva da udarim nogom u vrata. “No, hoćeš li mi dati barem nekakvu natuknicu? Umoran sam, Louisa, i ne


BalkanDownload

volim igrati igre.” “Ti ne voliš igrati igre.” Riječi su izišle kao ogorčen smijeh. Udahnuo je. “Dobro. Reci mi samo jedno. Samo jedno i onda idem. Samo bih htio znati zašto mi se ne želiš javiti na telefon.” Pogledala sam ga u nevjerici. “Zato što sam mnogo toga, ali nisam totalni idiot. Doduše, očito sam to bila - mislim, vidjela sam sve znakove upozorenja, ali zatvarala sam oči pred njima - ali na tvoje pozive nisam odgovorila zato što si pravi pravcati seronja. Dobro?” Sagnula sam se pokupiti stvari koje su mi poispadale iz torbe osjećajući kako mi se cijelo tijelo počinje žariti, kao da mi se iznenada pokvario unutrašnji termostat. “O, dobar si, znaš? Vraški si dobar u tome. Da sve to nije tako bolesno i jadno, bila bih impresionirana.” Uspravila sam se i zakopčala torbu. “Gle Sama, uzorna oca. Tako je brižan, tako intuitivan. A ipak, što se zapravo događa? Toliko si zauzet ševom s pola Londona da ne primjećuješ da ti je vlastiti sin nesretan.” “Moj sin.” “Da! Jer mi ga, za razliku od tebe, slušamo, znaš. Hoću reći, mi ne bismo smjeli govoriti drugima što se događa unutar grupe, a on ti neće reći jer je tinejdžer. Ali nesretan je, ne samo zbog toga što je ostao bez mame, nego i zato što si ti prezauzet utapanjem vlastite tuge u vojsci žena koje ti prolaze kroz krevet.” Sad sam već vikala, riječi su se spoticale jedna preko druge dok sam lamatala rukama po zraku. Vidjela sam da me kroz izlog dućana gledaju Samir i njegov brat, ali nije me bilo briga. To mi je možda bila posljednja prilika da mu kažem što mu imam reći. “I da, da, znam da sam bila dovoljno glupa da budem jedna od tih žena. Zato ti kažem, u njegovo i u svoje ime, da si seronja. I zato ne želim razgovarati s tobom. Ni sad niti ikad, zapravo.” Prošao je rukom kroz kosu. “Još razgovaramo o Jakeu?”


BalkanDownload

“Naravno da govorim o Jakeu. Koliko sinova imaš?” “Jake nije moj sin.” Zurila sam u njega. “Jake je sin moje sestre. Pokojne sestre”, dodao je. “On mi je nećak.” Trebalo je nekoliko sekundi da se te riječi filtriraju u oblik koji sam mogla razumjeti. Sam me prodorno gledao, a čelo mu je bilo naborano kao da i on pokušava shvatiti. “Ali... ti dolaziš po njega. Živi s tobom.” “Pokupim ga ponedjeljkom jer njegov otac radi u smjenama. A ponekad prespava kod mene, da. Ali ne živi sa mnom.” “Jake... nije tvoj sin?” “Nemam djece. Za koju znam. Iako cijela ta stvar s Lily natjera čovjeka da se zapita.” Prisjetila sam se kako je zagrlio Jakea, u mislima odvrtjela desetak razgovora. “Ali vidjela sam vas zajedno kad smo se upoznali. A kad smo nas dvoje počeli razgovarati, zakolutao je očima kao da...” Sam je spustio glavu. “O, Bože”, rekoh. Ruka mi je poletjela prema ustima. “Te žene...” “Nisu moje.” Stajali smo nasred ulice. Samir je sad stajao na vratima i gledao nas. Pridružio mu se još jedan od rođaka. S naše lijeve strane, na autobusnoj stanici, svi su naglo okrenuli glave čim su primijetili da smo shvatili da nas i oni promatraju. Sam je klimnuo prema vratima iza mene. “Možemo li nastaviti razgovor unutra?” “Da. Da. Oh. Ne, ne možemo”, rekoh. “Čini se da sam izišla bez ključeva.” “A rezervni ključevi?” “U stanu su.”


BalkanDownload

Prešao je dlanom preko lica pa pogledao na sat. Bilo je očito da je iscrpljen, umoran do kostiju. Zakoračila sam unatrag “Gle, idi kući i naspavaj se. Razgovarat ćemo sutra. Žao mi je.” Iznenada je počelo pljuštati, lijevalo je kao iz kabla, ljetna kiša stvarala je vrtloge u odvodima i poplavljivala ulicu. Samir i njegov rođak šmugnuli su unutra. Sam je uzdahnuo. Pogledao je gore u nebo pa u mene. Posudio je odvijač od Samira i slijedio me uza požarne stube. Dvaput sam se poskliznula na mokru metalu, ali njegova me ruka uhvatila i vratila mi ravnotežu. Svaki sam put zadrhtala od vreline njegova dodira. Kad smo došli do mog stana, gurnuo je odvijač duboko ispod donjeg ruba prozora i počeo ga dizati, a odvijač mu je poslužio kao poluga. Prozor je brzo popustio. “Evo,” Otvorio ga je i mahnuo mi rukom neka uđem. Na licu mu je bio izraz neodobravanja. “Ovo je bilo zabrinjavajuće lako za djevojku koja živi sama u ovom dijelu grada.” “Uopće ne izgledaš kao djevojka koja živi sama u ovom dijelu grada.” “Nisam se šalio.” “Dobro sam, Same.” “Ne vidiš što ja vidim. Želim da budeš na sigurnom.” Pokušala sam se nasmiješiti, ali noge su mi drhtale, a dlanovi se sklizali po mokrim rukohvatima. Pokušavajući proći pokraj njega, malo sam zateturala. “Jesi li dobro?” Klimnula sam. Primio me za ruku i napola me podigao pa mi pomogao da se nespretno provučem kroz prozor u stan. Klonula sam na tepih ispod prozora čekajući da se opet počnem osjećati normalno. Već noćima nisam spavala i osjećala sam se napola mrtvom, kao da je iz mene istekla i posljednja kap adrenalina koji me dotad bio držao na nogama. Sam je zakoračio unutra i zatvorio prozor za sobom pogledavajući


BalkanDownload

razbijenu bravicu. U hodniku je bio mrak, čulo se samo prigušeno bubnjanje kiše po krovu. Kopao je po džepovima sve dok među svim ostalim sitnicama nije našao i čavlić, koji je odmah zatim ručkom odvijača zabio pod kutom u okvir prozora tako da se izvana ne može otvoriti. Potom je teškim korakom prišao mjestu gdje sam sjedila i pružio mi ruku. “Prednost toga kad sam gradiš kuću. Uvijek se negdje u džepu nade pokoji čavao. Hajde”, reče. “Ako nastaviš tako sjediti, nikad više nećeš ustati.” Kosa mu je bila priljubljena uz glavu od kiše, a koža mu je blistala pod prigušenim svjetlom. Pustila sam da me povuče na noge. I lecnula se od bola. Nije mu promaklo. “Kuk?” Uzdahnuo je. “Da si mi barem sve to rekla prije.” Koža ispod očiju bila mu je ljubičasta od umora. Na lijevoj nadlanici imao je dvije dugačke ogrebotine. Zapitala sam se što se dogodilo prethodne noći. Nestao je u kuhinji, začulo se puštanje vode. Vratio se sa šalicom vode i dvjema tabletama. “Ne bih ti trebao dati ove tablete. Ali imat ćeš mirnu noć bez bolova.” Zahvalno sam ih uzela. Gledao me kako ih gutam. “Držiš li se ikad pravila?” “Kad mislim da imaju smisla.” Uzeo mi je šalicu iz ruke. “Je li sad sve među nama u redu, Louisa Clark?” Klimnula sam. Duboko je izdahnuo. “Nazvat ću te sutra.” Poslije nisam bila sigurna što me navelo da to učinim. Moja je ruka krenula prema njegovoj. Osjetila sam kako polako obavija prste oko mojih. “Ne idi. Kasno je. A motori su opasni.” Iz druge sam mu ruke uzela odvijač i pustila da padne na tepih. Dugo me, dugo samo gledao, a zatim je prešao rukom preko lica. “Mislim da trenutačno nisam ni za što.”


BalkanDownload

“Onda obećavam da te neću seksualno iskoristiti.” Gledala sam ga u oči. “Ovaj put.” Osmijeh mu se rađao sporo, ali kad je bljesnuo, kao da mi je s leđa pao golem teret kojega dotad i nisam bila svjesna. Nikad ne znaš što će se dogoditi kad padneš s velike visine. Zakoračio je preko odvijača i bez riječi sam ga povela prema spavaćoj sobi. Ležala sam u svome malom stanu noge prebačene preko krupna tijela usnula muškarca, ugodno zarobljena pod težinom njegove ruke i promatrala mu lice. - Fatalni srčani udar, motociklistička nesreća, tinejdžerski pokušaj samoubojstva, izbodeui članom bande u naselju Peabody. Neke su smjene jednostavna... - Šššš. U redu je. Spavaj. Jedva je uspio svući odoru sa sebe. Ostao je u majici i boksericama, poljubio me, srušio se u krevet i istog trena zaspao kao klada. Zapitala sam se bih li mu trebala nešto skuhati ili možda malo pospremiti stan, tako da kad se probudi - barem pokušam ostaviti dojam nekoga tko normalno živi. Ali umjesto toga, i ja sam se svukla u donje rublje i skliznula pod pokrivače pokraj njega. Tih nekoliko trenutaka samo sam mu htjela biti blizu, golom kožom pritisnuta o njegovu majicu, dok mi se dah miješa s njegovim. Ležala sam osluškujući mu disanje, čudeći se kako je moguće da netko leži tako nepomično. Proučavala sam kvržicu na grebenu njegova nosa, različite nijanse u izrastu na bradi, lagano uvijene trepavice. U glavi sam prevrtjela sve naše razgovore, sad ih propuštajući kroz novi filtar, koji ga je prikazivao kao neoženjena muškarca, privržena ujaka, i najradije bih se bila nasmijala na vlastitu glupost i lecnula se od srama na pogrešku koju sam počinila. Dvaput sam mu nježno dotaknula lice udišući miris njegove kože, blago oporu aromu antibakterijskog sapuna, praiskonsku seksualnu notu muškog


BalkanDownload

znoja, a kad sam to drugi put učinila, osjetila sam kako me nagonski čvršće obgrlio oko struka. Legla sam na leđa i zagledala se van u ulična svjetla i pomislila da se - za promjenu - ne osjećam kao tuđinka u ovom gradu. I napokon, osjetila sam kako tonem u san... Njegove se oči otvaraju kad i moje. Trenutak poslije shvati gdje se nalazi. “Hej.” Naglo buđenje. To neobično polusneno stanje kojim su prožeti sitni sati. On mi je u krevetu. Njegom je noga uz moju. Licem mi se polako širi osmijeh. “Hej i tebi.” “Koliko je sati?” Okrenem se i bacim oko na crvene brojke. “Petnaest do pet.” Vrijeme se sliježe na mjesto, a svijet - nevoljko - u nešto što ima smisla. Vani, s druge strane prozora, mrak razderan uličnom rasvjetom. Povremeno zabruji neki taksi ili noćni autobus. Ovdje gore samo smo on i ja, i noć, i topao krevet i zvuk njegova disanja. “Ne sjećam se ni kako sam završio ovdje.” Pogleda u stranu, a lice mu je blago okupano svjetlom izvana. Mršti se. Gledam kako sjećanja na prethodni dan polako slijeću, vidim mu na licu nečujno Ah, da. Okrene glavu prema meni. Usta su mu samo nekoliko centimetara od mojih. Dah mu je topao, sladak. “Nedostajala si mi, Louisa Clark,” Želim mu reći, tad. Želim mu reći da ne znam sto osjećam. Želim ga, ali bojim se željeti ga. Ne želim da moja sreća u potpunosti ovisi o nekom drugom, da budem talac sudbine koju ne mogu nadzirati. Pogled mu je na mom licu, čita me. “Prestani razmišljati”, kaže. Privuče me k sebi i ja se opustim. Ovaj muškarac provodi dane ondje vani, na mostu između života i smrti. On razumije. “Previše razmišljaš.” Ruka mu klizi niz moje lice. Okrenem se prema njemu, nagonski refleks, i poljubim ga u dlan. “Samo živi?” prošapćem.


BalkanDownload

Klimne i poljubi me, dugo i polako i slatko, sve dok mi se tijelo ne izvije i ne postanem samo potreba, i želja i čežnja. Glas mu je dubok, šapće mi na uho. Moje ime dok me privlači sebi. Iz njegovih usta zvuči kao nešto dragocjeno. Sljedeća tri dana bila su maglovita zbrka ukradenih noći i kratkih sastanaka. Propustila sam temu idealizacije na grupnoj terapiji jer pojavio se u stanu baš kad sam bila na odlasku i nekako smo završili kao masa isprepletenih ruku i nogu, prethodno ipak namjestivši alarm na mobitelu da ga podsjeti kad treba otići po Jakea. Dvaput me čekao na povratku s posla, a ako njegove usne na mom vratu i njegove velike ruke na mojim bokovima i nisu baš u potpunosti izbrisale sjećanje na poniženje zvano Četverolisna djetelina, barem su ga gurnule daleko u stranu. Rado bih mu bila odoljela, ali nisam mogla. Bila sam ošamućena, ushićena, neispavana. Dobila sam upalu mjehura od previše seksa, ali nije me bilo briga. Pjevušila sam na poslu i veselo se smješkala na Richardove prigovore. Moja sreća kao da ga je osobno pogađala: grizao je usne i stalno tražio još nešto što bi mi mogao spočitnuti. Uopće nisam marila za to. Pjevala sam pod tušem, sanjarila u budnom stanju. Nosila sam svoje stare haljine, šarene vestice i satenske štikle, i dopustila si da me obavije mjehurić sreće svjesna da mjehurići imaju rok trajanja prije nego li prsnu. “Rekao sam Jakeu”, rekao je. Imao je polusatnu stanku pa su on i Donna odlučili ručati ispred moga stana, tik prije nego što sam ja trebala krenuti u poslijepodnevnu smjenu. Sjedila sam pokraj njega na sjedalu suvozača u vozilu hitne pomoći. “Što si mu rekao?” Donio je sendviče s mozzarellom, cherry--rajčicama i bosiljkom. Rajčice, uzgojene u njegovu vrtu, bile su kao male eksplozije okusa u mojim ustima. Bio je zgrožen činjenicom kako se hranim kad sam sama.


BalkanDownload

“Nisi mu rekao da sam ti rekla da njegov tata plače nakon seksa, ha?” “Poznavala sam tipa koji je to radio”, reče Donna. “Ali taj je stvarno ridao. Bilo je prilično neugodno. Prvi sam put bila uvjerena da sam mu slomila penis.” Zinula sam u čudu i okrenula se prema njoj. “Da, i to je moguće. Stvarno. Imali smo nekoliko takvih slučajeva, zar ne?” “Jesmo. Iznenadila bi se kakve sve koitalne ozljede vidimo.” Klimnuo je prema mom sendviču, koji mi je još bio u krilu. “Reći ću ti kad ne budeš imala puna usta.” “Koitalne ozljede. Super. Jer nema dovoljno stvari u životu o kojima se trebam brinuti.” Pogled mu je skliznuo u stranu i zagrizao je u sendvič tako da sam pocrvenjela. “Vjeruj mi. Rekao bih ti.” “Tek toliko da se razumijemo, stari moj”, reče Donna ponudivši mi jedan iz svoje neiscrpne zalihe energetskih napitaka. “Nemoj očekivati da ću ja odgovoriti na poziv kad ti se to dogodi.” Voljela sam biti u kabini. Sam i Donna ponašali su se i razgovarali činjenično, kao ljudi koji su vidjeli druge ljude u gotovo svakom mogućem stanju i takvima im pomogli. Bili su duhoviti, crnohumorni i među njima sam se osjećala nekako kao kod kuće, kao da je moj život sa svim svojim neobičnostima zapravo prilično normalan. Za tih sam nekoliko ukradenih stanki za ručak saznala: - Gotovo nijedna osoba starija od sedamdeset godina ne žali se na bol ili na pruženu pomoć, čak ni ako im ruka ili noga visi na komadiću kože. - Isti ti stariji ljudi gotovo se uvijek ispričavaju na smetnji. - Da PPP nije medicinska terminologija, nego skraćenica za pijani pacijent pao’.


BalkanDownload

- Trudnice rijetko rode u vozilu hitne. (To me prilično razočaralo.) - Da više nitko ne rabi izraz vozač hitne. Pogotovo ne vozači hitne pomoći. - Da uvijek postoje muškarci koji će na pitanje o jačini bola na ljestvici od jedan do deset, reći da njih boli jedanaest. Ali kad bi se Sam vratio nakon duge smjene, najčešće su priče bile one sumorne: usamljeni umirovljenici; pretili muškarci pred televizorom, predebeli da bi se popeli stubama do spavaće sobe na katu; mlade majke koje nisu govorile ni riječ engleskog, zatvorene u stanu s čoporom male djece ne znajući kako pozvati pomoć kad im zatreba; ljudi u depresiji, kronični bolesnici, nevoljeni. Ponekad je, rekao bi, imao osjećaj da je to kao virus: morao si oribati melankoliju sa sebe zajedno s mirisom antiseptika. A tu su bila i samoubojstva, životi okončani pod kotačima vlaka ili u tišini kupaonice, i tijela koja ostanu nepronađena tjednima ili mjesecima, sve dok netko ne primijeti zadah ili se ne zapita zašto susjedova pošta viri iz poštanskog sandučića. “Bojiš li se katkad?” Ležao je, takav krupan, u mojoj maloj kadi. Voda je postala jedva zamjetno ružičasta od krvi pacijenta s prostrijelnom ranom, koji je bio krvario po njemu. Malo me iznenadilo kako sam se brzo navikla na blizinu gola muškog tijela. Pogotovo jednoga koje je pokretno. “Ne možeš ovo raditi ako se bojiš”, odgovorio je jednostavno. Prije hitne pomoći bio je u vojsci; nije to bio neuobičajen obrat u izboru karijere. “Vole takve poput mene jer nas nije lako prestrašiti, a svašta smo vidjeli. Doduše, neki od tih pijanih klinaca plaše me više nego što sam se ikad bojao talibana.” Sjedila sam na poklopljenu WC-u pokraj njega i zurila u Samovo tijelo u ružičastoj vodi. Bez obzira na njegovu veličinu i snagu, stresla sam se na tu


BalkanDownload

pomisao. “Hej”, reče vidjevši izraz koji mi je preletio licem. Ispružio je ruku prema meni. “U redu je, zaista. Imam dobar nos za nevolje.” Obavio je prste oko mojih. “Ali nije to dobar posao za veze. Moja bivša djevojka nije se mogla nositi s tim. Duge smjene. Rad noću. Nered.” “Ružičasta voda u kadi.” “Da. Žao mi je. Tuševi na poslu nisu radili. Trebao sam najprije otići kući.” Po tome kako me je pogledao, bilo je jasno da nije bio ni pomislio na to da najprije ode kući. Odčepio je kadu da ispusti malo vode, a zatim otvorio slavinu da pusti još tople. “Tko je bila tvoja bivša djevojka?” Glas mi je bio ravan. Nisam imala namjeru biti jedna od onih žena, premda se pokazalo da on nije jedan od onih muškaraca. “Iona. Radila je u putničkoj agenciji. Simpatična djevojka.” “Ali nisi bio zaljubljen u nju.” “Zašto to kažeš?” “Nitko ne kaže simpatična djevojka za nekoga u koga je bio zaljubljen. To je kao ono ostat ćemo prijatelji. To obično znači da nije bilo previše osjećaja.” Kao da ga je sve to pomalo zabavljalo. “A što bih rekao da sam bio zaljubljen u nju?” “Izgledao bi jako ozbiljno i rekao nešto u stilu: Karen. Prava noćna mora. ili bi se zatvorio i rekao da ne želiš razgovarati o tome.” “Vjerojatno imaš pravo.” Kratko je razmislio. “Da budem iskren, nakon što mi je sestra umrla, nisam htio previše osjećati. Tih posljednjih nekoliko mjeseci s Ellen, briga o njoj, sve me to izbacilo iz kolosijeka.” Pogledao me. “Rak može biti vrlo surov način odlaska. Jakeov se tata raspao. Kod nekih to bude tako. Pa sam pretpostavio da me trebaju. Zapravo, vjerojatno se ja nisam raspao po šavovima samo zato što nisam mogao dopustiti da svi


BalkanDownload

puknemo.” Nekoliko smo trenutaka sjedili u tišini. Nisam mogla biti sigurna jesu li mu oči pocrvenjele od sapuna ili od tuge. “Uglavnom. Da. Vjerojatno nisam bio idealan partner u to vrijeme. A tko je bio tvoj bivši dečko?” upita kad se opet okrenuo prema meni. “Will.” “Naravno. Nitko poslije njega?” “Nitko o kome bih htjela razgovarati.” Stresla sam se. “Svatko ima svoj način povratka u život, Louisa. Nemoj se tući po glavi zbog toga.” Koža mu je bila vruća i mokra pa su mi njegovi prsti klizili iz stiska. Pustila sam ih, a on je započeo s pranjem kose. Sjedila sam i gledala ga puštajući da mračne misli ispare i uživajući u mišićima njegovih ramena i blistavoj koži. Sviđalo mi se kako pere kosu: žustro i učinkovito, otresajući višak vode kao pas. “Oh. Imala sam razgovor za posao”, rekoh kad je završio. “U New Yorku.” “New Yorku?” Podigao je obrvu. “Neću ga dobiti.” “Šteta. Uvijek sam priželjkivao izgovor da odem u New York.” Polako je skliznuo pod vodu tako da su mu iznad površine ostala samo usta, koja su se rastegnula u osmijeh. “Ali ostat će ti kostim šumske pornovile, ha?” Raspoloženje se promijenilo. Ni zbog čega drugog nego jednostavno zato što to nije očekivao, ušla sam u kadu potpuno odjevena i poljubila ga, a on se smijao i prskao vodu na sve strane. Iznenada sam bila zahvalna na njegovoj postojanosti u svijetu u kojemu je bilo tako lako pasti. Napokon sam se potrudila malo srediti stan. Prvog slobodnog dana kupila sam naslonjač, stolić i malu uokvirenu grafiku, koju sam objesila blizu televizora. Već su i te tri stvari bile dovoljne da ostave dojam da ovdje zaista netko živi. Kupila sam i novu posteljinu i dva jastuka. Svu svoju vintage


BalkanDownload

odjeću objesila sam u ormar tako da me sad, kad god bih ga otvorila, umjesto nekoliko pari jeftinih traperica i prekratke minice od lureksa dočekao pregršt boja i uzoraka. Uspjela sam anoniman, bezličan stan preobraziti u nešto što je barem zračilo nekom dobrodošlicom, ako već nije bio pravi dom. Nekom se sretnom slučajnošću poklopilo da smo Sam i ja bili slobodni isti dan. Osamnaest neprekinutih sati tijekom kojih on nije morao slušati sirenu, a ja irske frulice i pritužbe o suhoprženom kikirikiju. Vrijeme provedeno sa Samom kao da je prolazilo dvaput brže nego sati koje sam provodila sama. Na pamet mi je palo milijun stvari koje bismo mogli raditi zajedno, ali pola njih odbacila sam kao nešto što je previše u stilu to rade parovi. Zapitala sam se je li mudro provoditi toliko vremena zajedno. Poslala sam još jednu poruku Lily. Molim te, javi mi se. Znam da se ljutiš na mene, ali samo me nazovi. Tvoj vrt izgleda prekrasno! Trebam te da mi pokažeš kako da se brinem o njemu i što da učinim sa stabljikama rajčice koje su narasle prilično visoke (Trebaju li biti takve?). Možda bismo poslije mogle ići plesati. Pusa, L. Poslala sam je i ostala zuriti u zaslon mobitela. Zazvonilo je zvono na vratima. “Hej.” Ispunjavao je cijeli dovratak. U jednoj je ruci držao kutiju za alat, u drugoj vrećicu s namirnicama. “Isuse,” rekoh, “pa ti si san svake žene.” “Police,” rekao je bezizražajna lica, “trebaju ti police.” “O, srce, nastavi govoriti.” “I nešto kuhano i domaće.” “To je to. Upravo sam svršila.” Nasmijao se, spustio kutiju za alat na pod u hodniku i poljubio me. Kad smo se napokon raspetljali, prošao je kraj mene u kuhinju. “Mislio sam da bismo mogli u kino. Znaš da je jedna od prednosti smjenskoga rada to da možeš ići na matineje i gledati filmove u polupraznoj dvorani?” Provjerila


BalkanDownload

sam mobitel. “Ali ništa krvavo. Malo mi je previše krvi.” Kad sam podigla pogled, vidjela sam da me gleda. “Što? Ne da ti se? Ili si se baš zagrijala za Noć krvavih zombija XV? Što?” Namrštila sam se i spustila ruke uz tijelo. “Ne mogu dobiti Lily.” “Zar nisi rekla da je otišla kući?” “Jest. Ali ne želi mi se javiti na mobitel. Mislim da se stvarno ljuti na mene.” “Njezini su te prijatelji pokrali. Ti bi trebala biti ta koja se ljuti.” Počeo je vaditi stvari iz vrećice - salatu, rajčice, avokado, jaja, začinsko bilje - i uredno ih slagati u moj gotovo prazan hladnjak. “Možda je izgubila mobitel, ostavila ga u nekom klubu ili joj je iscurio bon. Znaš kakvi su tinejdžeri. Ili se jednostavno duri. Ponekad im moraš dati vremena da to izbace iz sebe.” Primila sam ga za ruku i zatvorila vrata hladnjaka. “Moram ti nešto pokazati.” Pogled mu je zaiskrio. “Ne to, ne, zločestoćo. To će pričekati.” Spustio se na klupu. Sjela sam kraj njega pa smo oboje zurili u mali “Osjećam se grozno”, rekoh. “Doslovno sam je optužila da uništi sve vrt. čemu se približi. A ona je sve to vrijeme stvarala ovo.” Sagnuo se i opipao lišće na stabljici rajčice, a zatim se opet uspravio vrteći glavom. “Dobro. Onda ćemo otići razgovarati s njom.” “Stvarno?” “Aha. Najprije ručak. Pa kino. A onda ćemo joj banuti na vrata. Tako te neće moći izbjeći.” Prinio je moju ruku usnama i poljubio je. “Hej. Ne budi tako zabrinuta. Vrt je dobar znak. Pokazuje da joj u glavi ipak nije potpuni kaos.” Pustio mi je ruku, a ja sam zaškiljila u njega. “Kako to da uvijek nađeš nešto dobro u svemu?” “Ne volim te vidjeti tužnu.”


BalkanDownload

Nisam mu mogla reći da nisam tužna kad sam s njim. Nisam mu mogla reći da me čini tako sretnom da me to plaši. Pomislila sam na to koliko mi se sviđa imati njegovu hranu u svom hladnjaku, i to kako dvadeset puta na dan provjeravam je li mi stigla poruka od njega, kako u predasima na poslu zamišljam njegovo golo tijelo, a onda se moram prisiliti na razmišljanje o laštilu za pod ili sređivanju računa samo da prestanem blistati. Uspori, upozoravao me glasić. Nemoj se previše zbližiti. Pogled mu se smekšao. “Imaš divan osmijeh, Louisa Clark. To je jedna od nekoliko stotina stvari koje mi se sviđaju na tebi.” Dopustila sam si da ga nekoliko trenutaka upijam pogledom. Ovaj muškarac, pomislila sam, a onda sam se pljesnula po koljenima i brzo rekla: “No, pođimo onda u kino.” Kino je bilo gotovo prazno. Sjedili smo straga, na mjestu gdje je netko odlomio naslon za ruke između dvaju susjednih sjedala. Sam me hranio kokicama iz kartonske posude veličine kante, a ja sam se trudila ne razmišljati o težini njegove ruke na svojoj goloj nozi jer svaki put bi mi promakao dio radnje filma. Bila je to neka američka komedija o dvojici loše uparenih policajaca, koje zamijene za zločince. Nije bila pretjerano smiješna, ali svejedno sam se smijala. Pred ustima su mi se pojavili Samovi prsti s gomilicom slanih kokica. Pojela sam je, pa još jednu, a tek mi je na trećoj palo na pamet zadržati njegove prste u ustima. Pogledao me i polako odmahnuo glavom. Dovršila sam kokice i progutala. “Nitko neće vidjeti”, prošaptala sam. Podigao je obrve. “Prestar sam za to”, promrmljao je. Ali kad sam u mraku okrenula njegovo lice prema svome i poljubila ga, odložio je kokice, a ruka mu je krenula uz moja leđa. A onda mi je zazvonio mobitel. Začulo se siktanje neodobravanja od dvoje gledatelja iz jednog od prednjih redova. “Oprostite, vas dvoje.” (U cijeloj nas je dvorani bilo samo četvero.) Skliznula sam sa Samova krila i javila se.


BalkanDownload

Nisam prepoznala broj. “Louisa?” Trebalo mi je nekoliko trenutaka da prepoznam glas. “Daj mi minutu”, rekla sam Samu iskrivivši lice i šmugnula van. “Oprostite, gospođo Traynor. Morala sam... Jeste li još na vezi? Halo?” Predvorje je bilo prazno, nitko nije čekao u redu, a stroj za ledena pića tromo je miješao obojeni led. “O, hvala Bogu. Louisa? Pitala sam se bih li mogla razgovarati s Lily.” Stajala sam s mobitelom prislonjenim na uho. “Razmišljala sam o onome što se dogodilo prošli tjedan i silno mi je žao. Zacijelo sam ostavila dojam...” Oklijevala je. “Misliš li da bi ona pristala na susret sa mnom?” “Gospođo Traynor...” “Voljela bih joj objasniti. Proteklih godinu i nešto... pa, jednostavno nisam bila ja. Na terapiji sam lijekovima, koji me prilično omame. I bila sam jako zatečena kad ste mi se pojavile na pragu, a poslije jednostavno nisam mogla vjerovati što mi govorite. Sve mi se to činilo tako nevjerojatno. Ali... Pa, razgovarala sam sa Stevenom i on mi je sve potvrdio. Već danima sjedim i probavljam tu informaciju i... Will je imao kćer. Ja imam unuku. Stalno ponavljam te riječi. Ponekad mi se čini da sam sve to sanjala.” Slušala sam nekarakterističnu pomutnju u njezinim riječima. “Znam”, rekoh. “I ja sam se tako osjećala.” “Ne mogu prestati razmišljati o njoj. Silno bih je htjela upoznati na pravi način. Misliš li da bi pristala na još jedan susret?” “Gospođo Traynor, Lily više nije sa mnom. Ali da,” provukla sam rukama kroz kosu, “naravno da ću je pitati.” § Nisam se mogla usredotočiti na ostatak filma. Na kraju je, shvativši da


BalkanDownload

samo tupo buljim u zaslon, Sam predložio da odemo. Stajali smo na parkiralištu uz njegov motocikl dok sam mu pričala što je rekla. “Eto vidiš”, rekao je kao da sam učinila nešto na što bih trebala biti ponosna. “Idemo.” Čekao je naslonjen na motocikl s druge strane ulice dok sam ja kucala na vrata. Podigla sam bradu, čvrsto odlučivši da ovaj put neću dopustiti da me Tanya Houghton-Miller zastraši. Pogledala sam prema njemu, a Sam mi je ohrabrujuće klimnuo. Vrata su se otvorila. Tanya je na sebi imala lanenu haljinu boje čokolade i sandale gladijatorice. Odmjerila me od glave do pete, kao i pri prvom susretu, i moja je odjeća opet pala na nevidljivu ispitu. (Što me malo uzrujalo jer nosila sam svoju omiljenu kariranu treger-haljinu.) Osmijeh joj je na usnama zadržao samo nanosekundu prije nego što je skliznuo s njih. “Louisa.” “Oprostite što dolazim nenajavljena, gospođo Houghton-Miller.” “Je li se što dogodilo?” Trepnula sam. “Pa, da, zapravo jest.” Maknula sam kosu s lica. “Nazvala me gospođa Traynor, Willova majka. Žao mi je što vas gnjavim s tim, ali ona bi rado stupila u kontakt s Lily, a Lily mi se ne javlja na mobitel pa sam se pitala biste li je mogli zamoliti da me nazove?” Tanya me gledala ispod savršeno oblikovanih obrva. Trudila sam se da mi lice ostane neutralno. “Ili bih možda mogla nakratko razgovarati s njom?” Uslijedila je kratka tišina. “Zašto mislite da bih je ja mogla zamoliti?” Duboko sam udahnula pomno birajući riječi. “Znam kakvi su vaši osjećaji u vezi s obitelji Traynor, ali zaista mislim da bi to bilo dobro za Lily. Ne znam je li vam rekla, ali nedavno su imale prilično težak prvi susret, a gospođa Traynor voljela bi dobiti priliku za nov početak.”


BalkanDownload

“Lily može činiti što god želi, Louisa. Ali ne znam zašto očekujete da se ja uključim u to.” Trudila sam se ostati uljudna. “Ovaj... zato što ste joj majka?” “Kojoj se nije potrudila javiti već tjedan dana.” Stajala sam posve nepomično. U želucu mi se stvaralo nešto ledeno i teško. “Što ste rekli?” “Lily. Nije se potrudila nazvati me. Mislila sam da će se barem doći pozdraviti kad smo se vratili s odmora, ali ne, očito sam bila očekivala previše od nje. Misli samo na sebe, kao i uvijek. “Ispružila je ruku i zagledala se u nokte. “Gospođo Houghton-Miller, mislila sam da je Lily kod vas.” “Što?” “Lily. Mislila sam da je s vama. Otkad ste se vratili s odmora. Od mene je otišla... prije deset dana.”


BalkanDownload

Osamnaesto poglavlje Stajali smo u besprijekornoj kuhinji Tanye Houghton-Miller. Zurila sam u njezin sjajni aparat za kavu sa stotinu prekidača, koji je vjerojatno stajao više nego moj auto, i po tko zna koji put u mislima prevrtjela događaje prošloga tjedna. “Bilo je oko pola jedan ujutro. Dala sam joj dvadeset funti za taksi i rekla joj neka ostavi ključeve. Pretpostavila sam da je otišla kući.” Bilo mi je mučno. Otkoračala sam do šanka i natrag. Misli su mi se kovitlale. “Trebala sam provjeriti. Ali i inače je dolazila i odlazila kako i kad bi joj odgovaralo. A... malo smo se posvađale.” Sam je stajao pokraj vrata trljajući čelo. “A nijedna od vas nije bila u kontaktu s njom od tada?” “Poslala sam joj četiri-pet poruka”, rekoh. “Pretpostavila sam da se još ljuti na mene pa zato ne odgovara.” Tanya nam nije ponudila kavu. Otišla je do stubišta, pogledala gore pa na sat, kao da čeka da odemo. Nije se doimala kao roditelj koji je upravo saznao da mu nema djeteta. Odozgo se povremeno čuo tih zvuk usisavača. “Gospođo Houghton-Miller, je li itko bio u kontaktu s njom? Možete li na svom mobitelu vidjeti je li pročitala vaše poruke?” “Rekla sam vam”, reče ona. Glas joj je bio neobično miran. “Rekla sam vam kakva je. Ali niste me htjeli poslušati.” “Mislim da bismo...” Podigla je ruku i prekinula Sama. “Ovo nije prvi put. O, ne. Već je i prije znala nestati i ne pojavljivati se danima. Još dok je bila u internatu. Okrivljavam njih, naravno. Trebali su znati gdje se nalazi svake minute u danu. Nazvali su tek kad je nije bilo već četrdeset osam sati, a tad smo morali uključiti i policiju. Navodno je jedna od djevojčica lagala i govorila im da je Lily u spavaonici. Nije mi jasno kako je moguće da nisu znali tko


BalkanDownload

jest, a tko nije u spavaonici, pogotovo kad se uzme u obzir koliko im plaćamo. Francis ih je htio tužiti. Morao je otići s godišnjeg sastanka upravnog odbora da bi se pozabavio s time. Bila je to golema gnjavaža.” S kata se začuo tresak i nečiji plač. Tanya je prišla vratima kuhinje. “Lena! Odvedite ih u park, za Boga miloga!” Vratila se u kuhinju. “Znate da se opija, da se drogira. Ukrala mi je dijamantne naušnice Mappin & Webb. Neće priznati, ali znam da jest. Vrijede nekoliko tisuća. Nemam pojma što je s njima učinila. Uzela je i digitalni fotoaparat.” Sjetila sam se svoga nestalog nakita i nešto se u meni nelagodno zgrčilo. “Zato, da. Sve je ovo vrlo predvidljivo. Rekla sam vam. A sad me ispričajte, zaista se moram ići pobrinuti za dečke. Imaju težak dan.” “Ali pozvat ćete policiju, zar ne? Ima samo šesnaest godina i nema je već gotovo deset dana.” “Neće ih zanimati, ne kad čuju o kome je riječ.” Tanya je podigla vitak prst. “Izbačena je iz dviju škola zbog bježanja s nastave. Ukor zbog posjedovanja droge klase A. Pijanstvo i ometanje javnog reda i mira. Krađa po trgovinama. Kako ono kažu? Moja kći ima dosje. Da budem savršeno iskrena, čak i da je policija pronađe i dovede ovamo, ionako će samo opet otići čim joj se tako prohtije.” Kao da mi se oko prsa zategnula žica onemogućujući mi normalno disanje. Kamo je mogla otići? Ima li onaj momak koji se motao oko moje zgrade ikakve veze s tim? Ili prijatelji iz kluba koji su bili s njom u mom stanu one večeri? Kako sam mogla biti tako rastresena? “Pozovimo ih svejedno. Vrlo je mlada.” “Ne. Ne želim uključivati policiju. Francis trenutačno ima vrlo zamršenu situaciju na poslu. Bori se da zadrži mjesto u upravnom odboru. Ako samo načuju da ima nekakve veze s policijom, to će biti kraj.” Samova se čeljust stisnula. Progovorio je tek nakon nekoliko trenutaka. “Gospođo Houghton-Miller, vaša je kći vrlo ranjiva. Zaista mislim da je


BalkanDownload

vrijeme da uključite još nekoga.” “Ako ih pozovete, jednostavno ću im reći isto što i vama.” “Gospođo Houghton-Miller...” “Koliko ste je puta vidjeli, gospodine Fielding?” Naslonila se na štednjak. “Poznajete je bolje nego ja? Probdjeli ste noći i noći čekajući je da se vrati kući? Morali ste objašnjavati njezino ponašanje učiteljima i policiji? Ispričavati se prodavačima za stvari koje je ukrala? Platiti dugove koje je napravila na kreditnoj kartici?” “Upravo su takvi problematični klinci u najvećoj opasnosti.” “Moja je kći vrlo nadarena manipulatorica. Vjerojatno je kod nekoga od prijatelja. Kao i uvijek dosad. Jamčim vam da će se pojaviti ovdje za dandva pijano urlajući usred noći ili lupajući Louisi na vrata i moleći novac, i vjerojatno ćete imati razloga poželjeti da vas je zaobišla. Netko će je pustiti unutra i ona će reći da joj je tako žao i da se kaje i bit će strašno tužna, a onda će za nekoliko dana dovući kući grupicu prijatelja ili nešto ukrasti. I cijeli će se taj žalosni ciklus ponoviti.” Odmaknula je zlaćanu kosu s lica. Ona i Sam gledali su jedno u drugo. “Morala sam na psihoterapiju da bih se mogla nositi s kaosom koji mi je kći donijela u život, gospodine Fieldingu. Dovoljno je već teško nositi se s njezinom braćom i njihovim... poteškoćama u ponašanju. Ali jedna od stvari koju naučiš na terapiji jest da kad-tad dođeš do točke kad se moraš pobrinuti za sebe. Lily je dovoljno stara da donosi vlastite odluke...” “Još je dijete”, rekoh. “Oh, da, imate pravo. Dijete koje ste vi izbacili iz stana pola sata nakon ponoći.” Tanya Houghton-Miller gledala me pogledom nekoga tko je upravo dokazao da ima pravo. “Nije sve crno-bijelo. Ma koliko bismo mi to htjeli.” “Uopće niste zabrinuti, zar ne?” upitah je. I dalje me gledala u oči. “Iskreno, nisam. Već sam to previše puta prošla.” Zaustila sam nešto reći, ali preduhitrila me. “Imate prilično jak spasiteljski kompleks, zar ne, Louisa? Pa,


BalkanDownload

moju kćer ne treba spašavati. A čak i da treba, vi baš i niste pretjerano uspješni u tome.” Sam me obgrlio prije nego što sam stigla i udahnuti. Imala sam spreman otrovan odgovor, ali ona se već okrenula. “Dođi”, reče on gurajući me prema hodniku. “Idemo.” § Nekoliko smo se sati vozili po West Endu usporavajući svaki put kad smo naišli na skupinu glasnih djevojaka koje teturaju ulicom ili stoje okupljene pred ulazima zgrada. Potom smo parkirali motocikl i pješice obišli sva skrovita mjesta ispod mostova. Zavirili smo u noćne klubove raspitujući se je li itko vidio djevojku s fotografije na mom mobitelu. Otišli smo i u klub kamo me bila odvela na ples, a potom u još neke za koje je Sam rekao da su na zlu glasu po tome što služe piće maloljetnicima. Provezli smo se pokraj autobusnih postaja i zalogajnica. Što smo dalje išli, to mi se beznadnijom činila ta potraga za jednom djevojkom među tisućama koje se motaju središtem grada, Mogla je biti bilo gdje. A činilo mi se da je svagdje vidim. Opet sam joj poslala poruku, dvaput, da joj kažem da je tražimo, da je hitno trebam, a kad smo se vratili u moj stan, Sam je nazvao sve bolnice da provjeri je li primljena u neku od njih. Na kraju smo sjeli na kauč i pojeli malo prepečenca, a onda sjedili u tišini uz čaj. “Osjećam se kao najgori roditelj na svijetu. A čak i nisam roditelj.” Nagnuo se naprijed, oslonio se laktovima na koljena. “Ne možeš okrivljavati sebe.” “Mogu. Kakva osoba izbaci šesnaestogodišnjakinju iz stana u gluho doba noći a da ne provjeri kamo ide?” Sklopila sam oči. “To što je i prije znala ovako nestati ne znači da će i ovaj put biti dobro, zar ne? Završit će kao jedna od onih odbjeglih tinejdžerica koje nestanu i nitko više ne čuje za njih


BalkanDownload

sve dok neki pas u šetnji šumom ne iskopa njihove kosti.” “Louisa.” “Trebala sam biti jača. Trebala sam imati više razumijevanja. Trebala sam imati na umu koliko je mlada. O, Bože, ako joj se nešto dogodilo, nikad si neću oprostiti. A neki jadni šetač psa nema pojma da će mu život biti uništen...” “Louisa.” Sam mi je položio ruku na nogu. “Prestani. Vrtiš se ukrug. Ma koliko je iritantna, sasvim je moguće da Tanya Houghton-Miller ima pravo i da ti Lily osvane na vratima za nekoliko sati pa ćemo se svi osjećati kao idioti i zaboraviti što se dogodilo sve dok se ne ponovi.” “Ali zašto se ne javlja na mobitel? Zna da se brinem.” “Vjerojatno te baš zato ignorira.” Pogledao me postrance. “Možda uživa u tome što se malo brineš. Gle, večeras ionako vise ne možemo napraviti ništa. A ja moram ići. Sutra sam u jutarnjoj smjeni.” Odnio je tanjure u sudoper i naslonio se na kuhinjske ormariće. “Oprosti”, rekoh. “Nije baš najbolji način za početak veze.” Spustio je bradu. “Ovo je sad već veza?” Osjetila sam kako mi obrazi počinju žariti. “Pa, nisam mislila...” “Šalim se.” Privukao me u zagrljaj. “Prilično uživam u tome kako se svim silama trudiš uvjeriti me da me - u osnovi - samo seksualno iskorištavaš.” Mirisao je dobro. Čak i kad se na njemu osjetio blag miris anestetika, mirisao je dobro. Poljubio me u tjeme. “Naći ćemo je”, rekao je na odlasku. Nakon što je otišao, popela sam se na krov. Sjedila sam u mraku udišući miris jasmina, koji je usmjerila da se penje uz spremnik za kišnicu. Lagano sam prstima prelazila preko sićušnih ljubičastih cvjetova jastučca koji su se slijevali preko ruba cvjetne posude od pečene gline. Provirila sam preko ruba prelazeći pogledom po treperavim svjetlima grada, a noge mi nisu ni zadrhtale. Poslala sam joj još jednu poruku i


BalkanDownload

spremila se za počinak osjećajući kako me pritišće tišina stana. Provjerila sam mobitel po milijunti put, a zatim i e-mail, za svaki slučaj. Ništa od nje. Ali jedan od Nathana: Čestitam! Gopnik mi je jutros rekao da će ti ponuditi posao! Vidimo se u NY, stara!


BalkanDownload

Devetnaesto poglavlje Lily Peter opet čeka. Vidi ga kroz prozor, stoji naslonjen na svoj auto. I on ugleda nju, mahne joj i nečujno oblikuje riječi: “Duguješ mi.” Lily otvori prozor, baci pogled preko ceste prema Samiru, koji upravo iznosi novu kutiju sa svježim narančama. “Ostavi me na miru, Peter.” “Znaš što će se dogoditi...” “Dovoljno sam ti dala. Pusti me na miru, dobro?” “Loš potez, Lily.” On podigne obrvu. Čeka dovoljno dugo da se ona počne osjećati nelagodno. Lou se vraća kući za pola sata. Peter se toliko često mota ovuda da je sigurna da i on to zna. Na kraju sjedne u auto i skrene na glavnu cestu uopće ne provjerivši nailazi li itko. Na odlasku mahne mobitelom kroz prozor. Stigne poruka: Loš potez, Lily. Zavrtimo bocu. Igra zvuči tako nevino. Sudjelovala je ona i još četiri cure iz njezine škole, a došle su u London sa školskom propusnicom. Ukrale su ruževe za usne u Bootsu i kupile si prekratke minice u Top Shopu pa se uspjele besplatno ubaciti u noćne klubove jer su bile mlade i slatke, a vidjevši pet slatkica, vratari nisu postavljali previše pitanja. Unutra su, pijući rum-colu, upoznale Petera i njegove prijatelje. Završile su u nečijem stanu u Mareleyboneu u dva ujutro. Nije se baš posve sjećala kako su došli onamo. Svi su sjedili u krugu, pušili i pili. Prihvatila je sve što joj je bilo ponuđeno. Iz zvučnika je treštala Rhianna. Vreća za sjedenje mirisala je na osvježivač za sušilicu rublja. Nicole je povratila u kupaonici, budala. Vrijeme je curilo, dva i trideset, tri i sedamnaest, četiri... Izgubila je pojam o vremenu. A onda je netko predložio igru Istina ili izazov. Boca se okretala, udarila u pepeljaru i opušci su se razletjeli po tepihu.


BalkanDownload

Nečija istina, neke djevojke koju nije poznavala: na odmoru prethodne godine vodila je telefonski seks s dečkom dok je baka spavala u krevetu pokraj nje. “Fora”, rekao je netko. Peter je sve vrijeme gledao u nju. Isprva joj je to laskalo: bio je daleko najzgodniji dečko u sobi. Zapravo, gotovo muškarac. Kad ju je pogledao, nije spustila pogled. Nije imala namjeru biti kao druge cure. “Vrti!” Slegnula je ramenima kad je boca pokazala na nju. “Izazov”, rekla je. “Uvijek radije izazov.” “Lily nikad ničemu ne kaže ne”, rekla je Jemima. Sad se zapita je li bilo nečega u pogledu koji je uputila Peteru dok je to govorila. “Okej. Znaš što to znači.” “Ozbiljno?” “Ne možeš to učiniti!” Pippa je obujmila lice rukama, kao i inače kad je bila dramatična. “Onda istinu.” “A-a. Mrzim istinu.” Pa što? Znala je da će ti dečki biti kukavice i odustati. Ležerno je ustala. “Gdje? Ovdje?” “Isuse, Lily.” “Zavrti bocu”, rekao je jedan od njih. Nije joj palo na pamet da bi trebala biti zabrinuta. Pomalo joj se vrtjelo u glavi, bila je pripita i nekako joj je godilo stajati potpuno ravnodušna, dok su sve ostale djevojke pljeskale i cičale i ponašale se kao idioti. Iste one cure koje bi zveknule bilo koga u hokeju, koje razgovaraju o politici ili o karijerama u pravu ili biologiji kojima se nadaju, u prisutnosti dječaka pretvarale bi se u blesave, hihotave curetke koji zamahuju kosom ili stalno nanose ruž, kao da su spontano izrezale i odbacile sve zanimljive dijelove sebe. “Peter...”


BalkanDownload

“Ti bokca. Pete, čovječe, posrećilo ti se.” Dječaci su dovikivali i navijali da sakriju razočaranje ili možda činjenicu da im je laknulo što boca nije pokazala njih. Peter je ustao gledajući je suženim mačjim pogledom. Drukčiji od ostalih, njegov je naglasak dao naslutiti odrastanje u težim uvjetima. “Ovdje?” Slegnula je ramenima. “Svejedno.” “U sobi.” Pokazao je prema spavaćoj sobi. Uredno je prekoračila preko nogu drugih djevojaka dok su išli prema sobi. Jedna od njih zgrabila ju je za gležanj govoreći joj neka to ne čini, ali samo joj je otresla ruku. Hodala je lagano se ljuljajući, osjećajući poglede na sebi. Izazov. Uvijek izazov. Peter je zatvorio vrata za sobom, a ona se ogledala oko sebe. Krevet je bio u neredu, šareni pokrivač izgledao je kao da već godinama nije opran, a u zraku se osjećao blag zadah plijesni. U jednom je kutu bila bačena gomilica prljave odjeće, pokraj kreveta prepuna pepeljara. U sobi je vladala tišina, glasovi iz druge prostorije privremeno su bili prigušeni. Podigla je bradu, zabacila kosu s lica. “Zaista to želiš učiniti?” upitala je. Nasmiješio se polagano rastegnuvši usne u podrugljiv osmijeh. “Znao sam da ćeš odustati.” “Tko kaže da odustajem?” Ali nije to htjela učiniti. Više nije vidjela njegove privlačne crte lica, samo hladan sjaj u pogledu i ružno iskrivljene usne. Primio se za rasporak na hlačama. Stajali su tako cijelu minutu. “U redu je ako nećeš. Idemo van i reći ćemo da si se ustrtarila.” “Nisam rekla da to neću učiniti.”


BalkanDownload

“A što onda zapravo kažeš?” Ne može jasno razmišljati. U glavi joj počinje zujiti. Sad joj je žao što je ušla u sobu. On teatralno zijevne. “Sad se već dosađujem, Lily.” Mahnito kucanje na vratima. Jemimin glas. “Lily, ne moraš to napraviti. Dođi. Idemo kući.” “Ne moraš to napraviti, Lily.” Oponaša je rugajući se. Ona odvaguje. Što je najgore što se može dogoditi - dvije minute, maksimum? Dvije minute njezina života. Neće biti kukavica. Pokazat će mu. Pokazat će svima njima. On nehajno drži bocu Jacka Danielsa. Uzme mu je iz ruke, otvori je i potegne dva velika gutljaja ne skidajući pogled s njega. A onda mu je pruži i posegne za remenom njegovih hlača, Fotke ili se ne računa. Čuje nečije dovikivanje kroz nabijanje u ušima, kroz bol u skalpu jer prečvrsto je drži za kosu. Ali tad je već prekasno. Mnogo prekasno. Čuje škljocaj kamere mobitela baš u trenutku kad podigne pogled. Par naušnica. Pedeset funti u gotovini. Stotinu. Tjednima poslije zahtjevi ne prestaju stizati. Šalje joj poruke: Pitam se što bi bilo da to objavim na Facebooku? Pri pogledu na fotku najradije bi se rasplakala. Stalno joj je šalje: njezino lice, zakrvavljene oči, razmazana maskara. Ta stvar u njezinim ustima. Kad Louisa dođe kući, mora brzo gurnuti mobitel pod jastuk na kauču. Postao je radioaktivan, otrovna stvar koju mora držati uza se. Pitam se što bi rekli tvoji prijatelji. Druge djevojke poslije više ne razgovaraju s njom. Znaju što je učinila jer Peter je svima pokazao fotku čim su se vratili natrag u sobu naglašeno


BalkanDownload

zakopčavajući hlače, dugo nakon što je već sve prošlo. Morala se pretvarati da je nije briga. Cure su zurile u nju, a onda skrenule pogled, a čim su im se pogledi sreli, istog joj je trena bilo jasno da su njihove priče o pušenju i seksu s dečkima koje nitko nikad nije vidio bile izmišljene. Lagale su. O svemu. Nitko nije mislio da je hrabra. Nitko joj se nije divio što nije ispala kukavica. Bila je samo Lily, drolja, djevojka s kurcem u ustima. Želudac bi joj se zgrčio pri samoj pomisli na to. Potegla je još Jacka Danielsa iz boce i rekla im svima neka se nose. Nađemo se u McDonaldsu na Tottenham Court Roadu. U to je vrijeme njezina majka već bila promijenila brave na vratima. Više nije mogla do novca u njezinu novčaniku. A i oduzeli su joj pristup bankovnom računu. Nemam više ništa. Misliš da sam glup, mala bogatašice? Njezina majka nikad nije voljela te dijamantne naušnice Map-pin & Webb. Lily se nadala da neće niti primijetiti da su nestale. Pretvarala se da su joj lijepe kad joj ih je Pizdun Francis dao, ali poslije je promrmljala da ne shvaća zašto joj je kupio dijamante u obliku srca kad svi znaju da je to tako narodski, a oblik kapljica ionako više odgovara koštanoj strukturi njezina lica. Peter je gledao u naušnice kao da mu je dala nešto sitniša, a zatim ih je gurnuo u džep. Jeo je Big Mac, a u kutu usana ostala mu je mrlja majoneze. Bilo joj je mučno pri samom pogledu na njega. “Hoćeš doći upoznati moje frendove?” “Ne?” “Jesi za cugu?” Odmahnula je glavom. “To je to. Posljednja stvar. Te naušnice vrijede nekoliko tisuća.”


BalkanDownload

Iskrivio je lice. “Sljedeći put hoću gotovinu. Pravu lovu. Znam gdje živiš, Lily. Znam da imaš.” Osjećala je da ga se nikad neće riješiti. Slao joj je poruke u svako doba budeći je ili joj ne dajući da zaspi. Uvijek ista poruka: ta fotografija. Vidjela ju je u negativu, zauvijek joj se utisnula u mrežnice. Prestala je ići u školu. Opijala se s neznancima, visjela po klubovima mnogo dulje nego što joj je, zapravo, bilo ugodno. Sve samo da ne ostane sama sa svojim mislima i neumornim zvukom dolaska nove poruke. Odselila se na mjesto gdje je mislila da je neće pronaći, ali našao ju je i ostajao satima parkiran ispred Louisine zgrade šaljući joj jasnu poruku bez riječi. Nekoliko je puta bila u iskušenju da sve ispriča Louisi, ali što bi ona mogla učiniti? Pola vremena i sama je bila hodajuća katastrofa. Zaustila bi joj reći, ali ništa ne bi izišlo, a Louisa bi počela blebetati o organiziranju susreta s bakom ili bi je zasula pitanjima što je jela. Shvatila je da je u cijeloj toj stvari potpuno sama. Ponekad je noćima ležala budna pitajući se kako bi bilo da je njezin tata još živ. Mogla ga je zamisliti. Izišao bi, zgrabio Petera za vrat i rekao mu neka se nikad više ne približi njegovoj curici. Zagrlio bi je i rekao joj da će sve biti dobro, da će je on zaštititi. Osim što, zapravo, ne bi bilo tako. Jer bio je ljutiti kvadriplegičar koji nije htio čak niti živjeti. Bio bi zgrožen fotkom, zgadila bi mu se. I ne bi mu mogla zamjeriti. Prošli put, kad mu nije imala što donijeti, Peter je urlao na nju na pločniku blizu Carnaby Streeta vičući joj da je niš’ koristi, kurva, glupa mala drolja. Prišao joj je autom, a prije toga je bila popila dva viskija jer se bojala susreta. Kad je počeo urlati na nju i govoriti joj da laže, briznula je u plač. “Louisa me izbacila van. Mama me izbacila iz kuće. Ništa više nemam.” Ljudi su je žurno obilazili skrećući pogled. Nitko nije reagirao jer prizor muškarca koji urla na djevojku nije bilo ništa neobično za petak navečer u Sohou. Peter je opsovao i okrenuo se na peti, kao da će otići, ali znala je da neće. A onda se nasred ulice zaustavila velika crna limuzina i krenula


BalkanDownload

unatrag, a njezina su bijela svjetla blistala. Prozor se spustio uz jedva čujan električni šum. “Lily?” Trebalo joj je nekoliko sekundi da ga prepozna. Gospodin Garside iz tvrtke njezina očuha. Njegov šef? Partner? Pogledao je nju pa Petera. “Jesi li dobro?” Bacivši oko na Petera, brzo je klimnula. Nije joj vjerovao. Vidjelo se. Zaustavio je limuzinu uz rub pločnika, ispred Peterova auta i polako izišao u svome tamnom odijelu. Zračio je autoritetom, kao da ga ništa ne može poljuljati. Prisjetila se da je jednom prilikom njezina majka spomenula da on ima svoj helikopter. “Trebaš li prijevoz kući, Lily?” Peter je podigao ruku s mobitelom, samo nekoliko centimetara, tek toliko da ona vidi. Otvorila je usta i sve je izišlo van. “Ima groznu fotku mene na mobitelu i prijeti da će je pokazati svima, i želi novac, a ja ga više nemam. Dala sam mu sve što sam imala i jednostavno mi više ništa nije ostalo. Molim Vas, pomozite mi.” Peter je razrogačio oči. Nije to očekivao. Ali više je nije bilo briga što će se dogoditi. Bila je očajna i umorna i više nije htjela ni mogla taj teret nositi sama. Gospodin Garside kratko je odmjerio Petera. On je izravnao ramena i uspravio se, kao da razmišlja o tome da zbriše u svoj auto. “Je li to istina?” upitao je gospodin Garside. “Nije protuzakonito imati slike cura na mobitelu.” Peter se podsmjehnuo hineći neustrašivost. “Svjestan sam te činjenice. No, ne znam jesi li ti svjestan da je protuzakonito služiti se njima za iznudu novca.” Glas gospodina Garsidea bio je dubok i posve miran, kao da je savršeno normalno stajati nasred ulice i razgovarati o nečijim eksplicitnim fotografijama. Posegnuo je rukom u unutrašnji džep. “Koliko će trebati da nestaneš?”


BalkanDownload

“Što?” “Tvoj mobitel. Koliko želiš za njega?” Lily je zadržala dah. Gledala je od jednoga do drugoga. Peter je zurio u njega u nevjerici. “Nudim ti gotovinu za mobitel. Pod uvjetom da je to jedini primjerak te fotografije.” “Neću prodati mobitel.” “U tom te slučaju, mladiću, moram upozoriti da ću kontaktirati s policijom koja će te identificirati prema registraciji tvog automobila. Imam mnogo prijatelja u policiji. Na vrlo visokim položajima.” Nasmiješio se osmijehom koji to zapravo uopće nije bio. Iz restorana preko puta slila se skupina ljudi smijući se. Peter je pogledao nju pa gospodina Garsidea. Podigao je bradu. “Pet somova.” Gospodin Garside posegnuo je u unutrašnji džep. Odmahnuo je glavom. “Ne bih rekao.” Izvukao je novčanik i izbrojio snop novčanica. “Mislim da će ovo biti dovoljno. Zvuči mi kao da si dosad već dobio više nego dovoljno. Mobitel, molim.” Peter je bio kao hipnotiziran. Oklijevao je samo na trenutak, a onda je pružio gospodinu Garsideu svoj mobitel. Bez pogovora. Gospodin Garside provjerio je je li SIM kartica u njemu, a zatim ga je spremio u džep i otvorio vrata za Lily. “Mislim da je vrijeme da pođeš, Lily.” Poslušno je ušla u auto, a vrata su se zatvorila za njom. Već u sljedećem trenutku glatko su otklizili niz usku ulicu, a Peter je ostao stajati kao da je ošamućen - vidjela ga je u bočnom retrovizoru - i kao da i on ne može vjerovati što se upravo dogodilo. “Jesi li dobro?” Gospodin Garside nije je gledao dok joj se obraćao. “Je li... je li to to?” Pogledao ju je postrance, a zatim svrnuo pogled natrag na cestu.


BalkanDownload

“Mislim da jest, da.” Nije mogla vjerovati. Nije mogla vjerovati da je noćna mora koja joj je tjednima visjela nad glavom bila riješena tako jednostavno. Okrenula se prema njemu, iznenada obuzeta tjeskobom. “Molim vas, nemojte reći Francisu i mami.” Lagano se namrštio. “Ako tako želiš.” Duboko je izdahnula. “Hvala vam”, rekla je tiho. Potapšao ju je po koljenu. “Gadan tip. Moraš pažljivije birati prijatelje, Lily.” Vratio je ruku natrag na automatski mjenjač i prije nego što je uopće primijetila dodir. Nije ni trepnuo kad mu je rekla da nema kamo ići. Odvezao ju je do hotela u Bayswateru, tiho razgovarao s muškarcem na recepciji, koji joj je pružio ključ sobe. Laknulo joj što nije predložio da će je odvesti svojoj kući, ne bi voljela da mora još nekomu objašnjavati svoju situaciju. “Pokupit ću te sutra, kad se otrijezniš”, rekao je gurnuvši novčanik u džep sakoa. Teškim se koracima odvukla do sobe 311, bacila se na krevet potpuno odjevena i odspavala četrnaest sati u komadu. Nazvao je i rekao da će se naći s njom na doručku. Istuširala se pa izvadila nešto čiste odjeće iz naprtnjače i malo je izglačala nadajući se da će tako izgledati urednije. Nije bila dobra u glačanju - obično je to za nju radila Lena. Kad je sišla u restoran, već ju je čekao čitajući novine, a pred njim je na stolu stajala dopola popijena kava. Bio je stariji nego što se sjećala: kosa na tjemenu malo mu se prorijedila, koža na vratu počela poprimati izgled pergamenta. Posljednji put vidjela ga je na nekoj poslovnoj zabavi na trkalištu, gdje je Francis malo previše popio, a njezina je majka bijesno


BalkanDownload

siktala na njega kad god bi mislila da ih nitko ne vidi, ali gospodin Garside to je bio uočio pa je podigao obrve prema Lily kao da želi reći: “Roditelji, ha?” Skliznula je na stolac nasuprot njemu, a on je spustio novine. “Ah. Kako si danas?” Osjećala se nelagodno, kao da je prethodne večeri bila previše dramatična, kao da je digla veliku buku oko sitnice. “Mnogo bolje, hvala.” “Jesi li dobro spavala?” “Vrlo dobro, hvala vam.” Promatrao ju je preko ruba naočala gotovo cijelu minutu. “Vrlo službeno.” Nasmiješila se. Nije znala što bi drugo učinila. Bilo je prilično čudno sjediti u restoranu s očuhovim kolegom s posla. Konobarica joj je ponudila kavu. Prihvatila je i popila. Pogledavala je švedski stol pitajući se je li u noćenje uključen i doručak ili bi morala platiti. Činilo se da je naslutio što je muči. “Pojedi nešto. Ne brini se, plaćeno je.” Nastavio je čitati novine. Zapitala se hoće li reći njezinim roditeljima i što je učinio s Peterovim mobitelom. Nadala se da je usporio u svom velikom crnom autu negdje na obali Temze, spustio prozor i zavitlao telefon u rijeku. Nije željela nikad više vidjeti tu fotografiju. Ustala je i uzela kroasan i nešto voća. Čitao je dok je ona jela. Zapitala se kako izgledaju izvana - vjerojatno kao bilo koji otac i kći. Nije znala ima li on djece. “Zar ne morate biti na poslu?” Nasmiješio se, prihvatio još kave od konobarice. “Rekao sam im da imam važan sastanak.” Uredno je presavio novine i spustio ih na stol. Nelagodno se promeškoljila na sjedalu. “Trebam posao.” “Posao.” Zavalio se unatrag. “Kakav posao?” “Ne znam. Zeznula sam maturu.” “A što o tome misle tvoji roditelji?”


BalkanDownload

“Oni ne... Ja ne mogu... Trenutačno nismo u dobrim odnosima. Živjela sam kod prijateljice.” “Ne možeš natrag kući?” “U ovom trenutku ne. Ni moja prijateljica nije baš zadovoljna sa mnom.” “O, Lily”, rekao je i uzdahnuo. Pogledao je kroz prozor nakratko razmišljajući o nečemu, a zatim bacio pogled na svoj skupocjeni sat. Pričekao je još trenutak, a onda je nazvao ured i rekao nekomu da će se njegov sastanak malo odužiti. Čekala je što će sljedeće reći. “Jesi li završila?” Spremio je novine u torbu za spise i ustao. “Pođimo napraviti plan.” Nije bila očekivala da će on doći gore u sobu pa se sad osjećala malo posramljeno zbog nereda koji je ostavila: vlažni ručnici na podu, neka glupa emisija na TV-u. Brzo je bacila ručnike u kupaonicu i potrpala svoju odjeću u naprtnjaču. Pretvarao se da nije primijetio. Stajao je i gledao kroz prozor, a okrenuo se tek kad je ona sjela na stolac, i kao da je tek tad prvi put vidio sobu. “Nije ovo loš hotel”, rekao je. “Običavao sam odsjesti ovdje kad nisam imao snage voziti u Winchester.” “Tamo živite?” “Ondje živi moja žena, da. Djeca su mi već odavno odrasla.” Odložio je torbu na pod i sjeo na rub kreveta. Ustala je i dohvatila hotelski blok s noćnog ormarića, za slučaj da će trebati nešto zabilježiti. Stigla joj je poruka na mobitel: Lily, nazovi me. Louisa. Gurnula ga je u stražnji džep i sjela s blokom na krilu. “Što mislite?” “Mislim da si u škakljivu položaju, Lily. Iskreno, malo si premlada za posao. Nisam siguran tko bi te zaposlio.”


BalkanDownload

“Ali dobra sam u raznim stvarima. I marljiva. Znam vrtlariti.” “Vrtlariti! Pa, možda bi i mogla pronaći kakav posao u tom području. No, bi li uspjela zaraditi dovoljno da od toga i živiš, to je već pitanje. Imaš li kakve preporuke? Jesi li negdje radila ljeti, tijekom školskih praznika?” “Ne. Roditelji su mi uvijek davali džeparac.” “Hm.” Lupkao se po koljenima. “Imaš zamršen odnos s ocem, zar ne?” “Francis mi nije pravi otac.” “Da. Svjestan sam te činjenice. Znam da si otišla od kuće prije nekoliko tjedana. Sve se to čini kao vrlo tužna situacija. Vrlo tužna. Zacijelo se osjećaš vrlo osamljeno.” Grlo joj se stislo i na trenutak je pomislila da je posegnuo za rupčićem, ali iz džepa sakoa izvukao je Peterov mobitel. Kvrcnuo je po njemu, jednom, dvaput, i ugledala je svoju sliku. Dah joj je zastao u prsima. Kliknuo je na nju i povećao je. Krv joj je navrla u obraze. Zurio je u fotografiju cijelu vječnost. “Zaista si bila vrlo zločesta djevojčica, zar ne?” Ruka joj se zgrčila u šaku. Gledala je u gospodina Garsidea, a obrazi su joj žarili. Nije skidao pogled s fotografije. “Vrlo zločesta djevojčica.” Na kraju je podigao pogled prema njoj. Pogled mu je bio postojan, glas miran. “Pretpostavljam da bismo najprije trebali dogovoriti kako ćeš mi se odužiti za hotelsku sobu i mobitel.” “Ali,” počela je, “niste rekli...” “Oh, molim te, Lily. Ovakva živa vatra poput tebe? Sigurno znaš da ništa u životu ne dolazi besplatno.” Pogledao je dolje u sliku. “Zacijelo si to već odavno shvatila... I očito si dobra u tome.” Doručak joj se digao u grlo. “Znaš, mogao bih ti biti od velike pomoći. Pobrinuti se da imaš gdje biti dok ne staneš na noge, čak ti i malo pogurati karijeru. Ne bi trebala mnogo toga dati zauzvrat. Quid pro quo - je li ti poznata ta izreka? Učila si latinski u


BalkanDownload

školi, zar ne?” Naglo je ustala i dograbila naprtnjaču. Ruka mu je poletjela i primila je za nadlakticu. Slobodnom je rukom polako spremio mobitel u džep. “Nemojmo brzati s odlukama, Lily. Ne bismo htjeli da ovu fotografiju pokažem tvojim roditeljima, zar ne? Bogzna što bi mislili o tome.” Riječi su joj zapele u grlu. Potapšao je krevet kraj sebe. “Na tvome bih mjestu dobro razmislio o svom sljedećem potezu. No. Zašto ne bismo...” Zamahnuta je rukom i otresla njegovu. U sljedećem je trenutku već otvorila vrata hotelske sobe i potrčala niz hodnik, a naprtnjača je letjela za njom. London je vrvio životom i kasno navečer. Hodala je pločnikom dok su auti nestrpljivo požurivali noćne busove glavnim ulicama, taksiji se probijali kroz promet, a muškarci u odijelima žurili kući ili još sjedili u osvijetljenim uredima visoko gore na pola puta do neba ne obazirući se na čistačice koje su radile svoj posao oko njih. Hodala je spuštene glave, s naprtnjačom prebačenom preko ramena, a kad je sjela pojesti hamburger u zalogajnici koja radi cijelu noć, navukla je kapuljaču na glavu i pretvarala se da čita besplatne novine jer na takvim bi se mjestima uvijek našao netko tko će joj sjesti za stol i pokušati zapodjenuti razgovor. Ma daj, lutkice, samo pokušavam pristojno čavrljati. Sve to vrijeme u mislima je vrtjela jutrošnje događaje. Što je učinila? Koji je signal odaslala? Što to na njoj navodi ljude za pretpostave da je kurva? Riječi koje je rekao o njoj zamalo su je rasplakale. Navukla je kapuljaču još niže, mrzeći ga. Mrzeći sebe. Iskoristila je učenički pokaz i vozila se podzemnom sve dok ozračje nije postalo nepodnošljivo: alkoholne pare i usijane glave. Postalo je sigurnije biti iznad površine zemlje. Ostatak vremena provela je lunjajući među blistavim neonskim svjetlima Picadillyja pa niz Marleybone Road, oko pulsirajućih kasnonoćnih barova u Camdenu. Hodala je dugim koracima hineći da ima


BalkanDownload

neko odredište, neko mjesto gdje mora biti, usporavajući samo kad bi je već stopala zaboljela od nemilosrdna pločnika. Kad se umorila, počela je moljakati usluge. Jednu je noć provela kod prijateljice Nine, ali Nina je postavljala previše pitanja, a zvuk njezina vesela čavrljanja s roditeljima u prizemlju dok je ona ležala u kadi na katu i prala prljavštinu s kose navodio ju je da se osjeća najusamljenijom osobom na svijetu. Otišla je nakon doručka, iako je Ninina mama rekla da slobodno može prespavati barem još jednu noć, gledajući je majčinski zabrinutim pogledom. Dvije je noći provela na kauču djevojke koju je bila upoznala u nekom klubu, ali ta je djevojka dijelila stan s trojicom muškaraca pa se Lily nije mogla dovoljno opustiti da može zaspati, tako da je noći prosjedila odjevena grleći koljena i gledajući TV bez zvuka do jutra. Jednu je noć prespavala u skloništu za beskućnike čvrsto stežući naprtnjaču i slušajući kako se dvije djevojke prepiru u susjednom odjeljku. Rekli su joj da se može istuširati, ali bojala se ostaviti svoje stvari u ormariću dok je pod tušem. Popila je juhu koju su dijelili i otišla. Većinom je samo hodala naokolo, a preostali je novac potrošila na kavu i Egg McMuffin. Bivala je sve umornija i sve gladnija, sve je teže jasno razmišljala i sve sporije reagirala kad bi joj muškarci svašta dobacivali ili kad bi joj osoblje u kafiću dalo do znanja da predugo sjedi za tom jednom šalicom kave i da je vrijeme da krene dalje. A sve se vrijeme pitala što njezini roditelji rade u tom trenutku i što će gospodin Garside reći o njoj kad im pokaže fotografiju. U mislima je vidjela majčino šokirano lice, Francisovo polagano odmahivanje glavom kao da ga ta nova Lily uopće ne iznenađuje. Bila je tako glupa. Trebala mu je ukrasti mobitel. Trebala ga je razbiti petom. Trebala je i njega razbiti. Nije trebala otići u taj glupi stan i ponašati se kao glupača i uprskati si glupi život... i u tom bi se trenutku obično opet rasplakala i navukla kapuljaču oko lica i...


BalkanDownload

Dvadeseto poglavlje “Što?” U tišini koja je uslijedila čula sam nevjericu gospođe Traynor, a možda i (ako to nisam umislila) jedva zamjetan odjek onog nečeg drugog njezinog koje nisam uspjela zaštititi. “A pokušala si je zvati?” “Ne javlja mi se.” “Ni s roditeljima nije u kontaktu?” Sklopila sam oči. Bila sam se pribojavala tog razgovora. “Navodno je već prije učinila isto. Gospođa Houghton-Miller uvjerena je da će se Lily svakog časa pojaviti.” Gospođa Traynor probavljala je taj podatak. “Ali ti nisi uvjerena.” “Nešto nije u redu, gospođo Traynor. Znam da nisam roditelj, ali jednostavno...” Nisam dovršila rečenicu. “Uglavnom, radije bih nešto poduzela nego da samo sjedim i čekam, pa idem opet prolunjati ulicama u potrazi za njom. Samo sam vam htjela javiti kako stvari stoje.” Jedno je vrijeme šutjela. A onda reče odmjerenim, ali neobično odlučnim glasom: “Louisa, prije nego kreneš, bi li mi dala broj telefona gospođe Houghton-Miller?” Nazvala sam na posao i rekla da sam bolesna, a Richardovo kratko i hladno “Ah, tako...” bilo je zloslutnije nego prijašnje bujice riječi neodobravanja. Otisnula sam snop fotografija, Lilynu profilnu s Facebooka i onaj selfie nas dviju nakon plesa u klubu. Jutro sam provela vozeći središtem Londona. Svako malo zaustavila bih auto uz rub pločnika, uključila sva četiri žmigavca i brzo utrčala u pubove, zalogajnice, noćne klubove gdje bi me čistačice sumnjičavo pogledavale.


BalkanDownload

- Jeste li vidjeti ovu djevojku? - A koga zanima? - Jeste li vidjeli ovu djevojku? - Vi ste iz policije? Ne želim nevolje. Nekima je bilo zabavno vući me za nos. - A, tu curu! Smeđa kosa? Da, kako se ono zove...? Ne. Nikad je prije nisam vidio. Moj očaj kao da se povećavao usporedno s veličinom područja koje sam obišla. Postoji li uopće grad u kojemu je lakše nestati nego u Londonu? Milijunski velegrad gdje možeš skliznuti u tisuću prolaza i ulaza, izgubiti se u beskrajnoj gomili. Gledala sam u nebodere pitajući se leži li sad negdje gore u pidžami na nečijem kauču i gleda TV. Lily je lako sklapala prijateljstva, a nije se ustručavala tražiti kad bi nešto trebala - mogla bi biti bilo gdje i s bilo kim. A ipak. Nisam bila sigurna što me tjeralo da nastavim. Možda bijes koji sam osjećala prema vrlo nehajnu poimanju roditeljstva Tanye Houghton-Miller ili možda osjećaj krivnje što ni ja nisam učinila ono što sam predbacivala Tanyi. A možda jednostavno to što sam i predobro znala koliko ranjiva može biti mlada djevojka. Ali najvećim je to dijelom bilo zbog Willa. Hodala sami vozila te ispitivala i opet hodala u mislima vodeći beskrajne razgovore s njim, sve dok me kuk već nije tako bolio da sam neko vrijeme sjedila u autu žvačući ustajale sendviče i tablete protiv bolova. Kamo bi otišla, Wille? Što bi ti učinio? I - opet - žao mi je što sam te iznevjerila. Ima li kakvih vijesti? poslala sam poruku Samu. Bio je pomalo čudan


BalkanDownload

osjećaj razgovarati s njim dok istodobno u mislima vodim razgovore s Willom. Kao da sam nevjerna. Samo što nisam bila sigurna komu. Ništa. Nazvao sam sve ambulante za hitni prijam u Londonu. Kako si ti? Umorna. A kuk? Bit će bolje nakon nekoliko Neofena. Hoćeš li da svratim nakon smjene? Mislim da moram nastaviti tražiti. Ne idi nikamo kamo ja ne bih išao. Jako smiješno. Pusa. “Jesi li iznazivala bolnice?” Sestra me nazvala pod stankom između dvaju predavanja: Promjene u poreznoj politici i PDV iz europske perspektive. “Sam kaže da nitko pod njezinim imenom nije primljen ni u jednu bolnicu. Svi je njegovi kolege traže.” Razgovarajući s njom, stalno sam pogledavala preko ramena, kao da čak i ja napola očekujem da ću je svakog trena ugledati kako mi prilazi kroz gomilu. “Koliko je već dugo tražiš?” “Nekoliko dana.” Nisam joj rekla da jedva da sam i spavala. “Ovaj... Uzela sam slobodne dane.” “Znala sam! Znala sam da će ta mala donijeti nevolje. Tvoj šef nema ništa protiv da izbivaš s posla? Usput, što je bilo s onim drugim poslom? Onim u New Yorku. Jesi li obavila razgovor? Molim te, reci da nisi zaboravila na to.” Trebala mi je minuta da shvatim na što misli. “Ah, to. Da. Dobila sam ga.” “Što?” “Nathan je rekao da će mi tip ponuditi posao.” Westminster se punio turistima, okupljali su se oko štandova s kičastim suvenirima s britanskom zastavom ili visoko dizali mobitele i fotografirali Dom parlamenta. Gledala sam kako mi prilazi prometni policajac i zapitala se postoji li neki antiteroristički zakon koji zabranjuje zaustavljanje auta na


BalkanDownload

ovome mjestu. Podigla sam ruku dajući mu na znanje da se spremam otići. S druge strane linije zavladala je kratka tišina. “Čekaj malo... Ne kažeš valjda da...” “Ne mogu sad razmišljati o tome, Treen. Lily je nestala. Moram je pronaći.” “Louisa? Slušaj me. Moraš prihvatiti taj posao.” “Zašto?” “To ti je životna prilika. Isuse, što bih ja dala za priliku da se preselim u New York... sa zajamčenim poslom... I stanom. A ti ne možeš sad razmišljati o tome?” “Nije sve tako jednostavno.” Prometni policajac sad se već zaista uputio prema meni. “O, Isuse. To je to. To je ono što sam ti pokušavala objasniti. Svaki put kad dobiješ priliku da kreneš dalje sa životom, sama sebi podmetneš nogu i uprskaš sve. Kao da... kao da ne želiš krenuti dalje.” “Lily je nestala, Treen.” “Šesnaestogodišnja djevojka koju jedva i poznaješ, koja ima dvoje roditelja i najmanje dva para baka i djedova, digla je sidro i otperjala nekamo kao što je već i prije znala napraviti. Što nije neuobičajeno ponašanje za tinejdžericu. A ti ćeš to iskoristiti kao izgovor da prokockaš najveću priliku koja ti se ikad dosad ukazala? Isuse. Zapravo i ne želiš ići, zar ne?” “Što bi to trebalo značiti?” “Puno je lakše ostati na tom svom depresivnom poslu i kukati o njemu. Daleko lakše sjediti na sigurnom i ne riskirati i pretvarati se da nemaš nikakva utjecaja na to što ti se događa.” “Ne mogu jednostavno otići dok se ovo događa.” “Ti si gospodar svoga života, Lou. A ipak, ponašaš se kao da si stalno žrtva okolnosti koje su izvan tvoje kontrole. Što je to - osjećaj krivnje?


BalkanDownload

Osjećaš se dužnom Wilki? Ili je nekakva pokora? Odričeš se svog života jer nisi uspjela spasiti njegov?” “Ne shvaćaš.” “Ne. Savršeno shvaćam. Poznajem te bolje nego što ti samu sebe poznaješ. Njegova kći nije tvoja odgovornost. Čuješ li me? Ništa od ovoga nije tvoja odgovornost. A ako ne odeš u New York - što je prilika o kojoj ne mogu niti govoriti jer me uhvati želja da ti zavrnem vratom - nikad više neću s tobom progovoriti ni riječ. Nikad više.” Prometni policajac stajao mi je ispred prozora. Spustila sam ga i iskrivila lice u univerzalni izraz koji napraviš kad ti sestra s druge strane ne prestaje govoriti, a tebi je zaista žao, ali ne možeš je prekinuti. Kucnuo je po svom satu, a ja sam klimnula uvjeravajući ga da sam shvatila. “To je to, Lou. Dobro razmisli. Lily nije tvoja kći.” Ostala sam zuriti u mobitel. Zahvalila sam prometnom policajcu, podigla prozor i krenula. U mislima mi je bljesnulo sjećanje: ...a on mi čak i nije pravi tata. Odvezla sam se do benzinske crpke iza ugla i počela pregledavati staru kartu grada s popisom ulica, koja je ležala u pretincu moga auta. Pokušavala sam se sjetiti naziva ulice koju je Lily bila spomenula. Pyemore, Pyecrust, Pyecroft. Prstom sam odmjeravala udaljenost do St. John’s Wooda - je li to otprilike petnaest minuta hoda? Moralo je to biti isto mjesto. Guglala sam njegovo ime i ulicu... i eto ga. Na broju pedeset šest. Utroba mi se zgrčila od uzbuđenja. Ubacila sam u brzinu i krenula. Premda su bile udaljene manje od dva kilometra, razlika između kuće Lilyne majke i kuće njezina bivšeg očuha teško da je mogla biti izraženija. Dok su u ulici gdje su živjeli Houghton-Milleri bile veličanstvene višekatnice s bijelom štukaturom ili kuće cijele sagrađene od crvene opeke, a ispred njih uredno podrezane tise i veliki automobili koji kao da se nikad ne zaprljaju, ulica u kojoj je živio Martin Steele kao da se odlučno odupirala


BalkanDownload

gentrifikaciji10 pa je ostala dvokatni kutak Londona u kojem su cijene kvadrata vrtoglavo rasle, ali to se sasvim sigurno nije vidjelo na fasadama kuća. Vozila sam polako prolazeći pokraj automobila pod ceradama i prevrnute kante za smeće s kotačima te napokon našla parkirno mjesto blizu tipične male londonske viktorijanske kuće, ispred koje je na vrhu stuba stajala dječja kantica za zalijevanje. Molim te, neka bude ovdje, preklinjala sam u sebi. Neka bude na sigurnom između ovih zidova. Izišla sam iz auta, zaključala ga i prišla stubama. Iznutra se čuo klavir, isprekidan akord koji se stalno ponavljao i prigušeni glasovi. Oklijevala sam, samo na trenutak, a zatim pritisnula zvono. Glazba je naglo utihnula. Koraci u hodniku, a zatim su se vrata otvorila. Na njima je stajao muškarac od četrdesetak godina u kariranoj košulji i trapericama, s jednodnevnom bradom. “Da?” “Pitala sam se... je li možda Lily ovdje?” “Lily?” Nasmiješila sam se, pružila mu ruku. “Vi ste Martin Steele, zar ne?” Kratko me odmjerio prije nego što je odgovorio. “Možda jesam. A tko ste vi?” “Lilyna prijateljica. Ja... pokušavam stupiti u kontakt s njom pa sam pomislila da je možda ovdje kod vas. Ili da možda znate gdje je.” Namrštio se. “Lily? Lily Miller?” “Da.” Protrljao je bradu i pogledao preko ramena. “Biste li mogli malo pričekati ovdje, molim vas?” Vratio se niz hodnik i čula sam ga kako daje upute nekomu tko je sjedio za klavirom. Kad se vratio, iz sobe se začula ljestvica, odsvirana isprva s oklijevanjem pa sve naglašenije.


BalkanDownload

Martin Steele zatvorio je vrata za sobom. Nakratko je prignuo glavu bliže meni kao da pokušava naći smisao u tome što sam ga pitala. “Oprostite, malo sam zatečen. Vi ste prijateljica Lily Miller? A ovamo ste došli... zašto?” “Zato što mi je Lily pričala da vas je došla vidjeti. Vi ste joj... bili... očuh?” “Ne službeno, ali da. Nekoć davno.” “I glazbenik ste? Vodili ste je u vrtić? I još ste u kontaktu s njom. Rekla mi je da ste još bliski. I koliko to smeta njezinoj majci.” Zaškiljio je u mene. “Gospođice...” “Clark. Louisa Clark.” “Gospođice Clark. Louisa. Lily Miller posljednji sam put vidio kad je imala pet godina. Tanya je smatrala da je za sve nas bolje da prekinemo svaki daljnji kontakt.” Zurila sam u njega. “Znači, govorite mi da nije bila ovdje?” Kratko je razmislio. “Došla je jednom, prije nekoliko godina, ali nije baš bio pravi trenutak. Upravo smo bili dobili dijete, a ja sam pokušavao poučavati i... pa, iskreno, zapravo nisam znao što želi od mene.” “Znači otada je niste vidjeli ni razgovarali s njom?” “Osim tog jednog vrlo kratkog susreta, ne. Je li dobro? Je li u nekakvoj nevolji?” Iznutra se i dalje čuo klavir - do re mi ja so la ti do. Do re mi fa so la ti do. Gore i dolje. Mahnula sam već silazeći niza stube. “Ne. U redu je. Moja pogreška. Ispričavam se na smetnji.” Još sam jednu večer provela vozeći Londonom, ignorirajući sestrine pozive i e-mail koji mi je poslao Richard Percival s oznakom HITNO i OSOBNO. Vozila sam sve dok mi se oči nisu zacrvenjele od bljeska svjetala, i dok nisam shvatila da obilazim mjesta na kojima sam već bila, i dok mi nije


BalkanDownload

ponestalo gotovine i benzina. Dovezla sam se kući tik iza ponoći obećavajući si da ću samo uzeti karticu, popiti šalicu čaja, odmoriti oči na pola sata i opet se vratiti na ulice. Izula sam cipele i pripremila si prepečenac koji na kraju nisam mogla pojesti. Umjesto toga popila sam još dvije tablete protiv bolova i zavalila se na kauč, dok su mi misli brzale. Što mi je promaklo? Mora postojati neki trag. U glavi mi je zujilo od umora, a želudac mi je sad već bio stalno zgrčen od tjeskobe. Koje sam ulice propustila? Postoji li mogućnost da je otišla nekamo izvan Londona? Nemamo izbora, zaključila sam. Moramo obavijestiti policiju. Bolje da ispadnemo glupi i pretjerano dramatični nego da riskiramo da joj se nešto zaista i dogodi. Sklopila sam oči na pet minuta. Tri sata poslije probudila me zvonjava telefona. Skočila sam s kauča na trenutak ne znajući gdje sam. Zatim sam primijetila bljeskanje zaslona kraj sebe i nespretno prinijela mobitel uhu. “Halo?” “Imamo je.” “Što?” “Sam je. Našli smo Lily. Možeš li doći?” U večernjoj gužvi koja je uslijedila nakon što je Engleska izgubila u nogometnoj utakmici, u navali ozljeda izazvanih lošim raspoloženjem i previše alkohola, nitko nije primijetio sitnu figuru koja je spavala ležeći preko dvaju stolaca u kutu, kapuljače navučene preko lica. Tek kad je trijažna sestra počela obilaziti čekaonicu i provjeravati koliko još ljudi čeka na obradu, netko je prodrmao djevojku i probudio je. Priznala je da je ondje samo zato da bude na toplom, suhom i sigurnom. Sestra ju je ispitivala baš kad je naišao Sam gurajući u kolicima staricu s poteškoćama u disanju. Tiho je rekao sestrama u prijamnom uredu neka joj ne dopuste da ode, a onda me brzo nazvao prije nego što ga je ona uspjela vidjeti. Sve mi je to pričao dok smo žurili prema ambulanti za hitni prijam.


BalkanDownload

Gužva u čekaonici napokon se počela raščišćavati, djecu s visokom temperaturom smjestili su u izolacijske odjeljke zajedno s roditeljima, pijance su poslali kući. U ovo doba noći ostale su samo žrtve prometnih nesreća ili napada nožem. “Dali su joj čaj. Izgleda iscrpljeno. Mislim da je sretna što ima gdje biti.” Zacijelo sam izgledala vrlo tjeskobno jer dodao je. “U redu je. Neće joj dopustiti da ode.” Napola sam hodala, napola trčala niz osvijetljen hodnik. Sam je koračao uz mene dugim koracima. I tad sam je ugledala - činila mi se nekako manja nego što je bila, kose spletene u neurednu pletenicu, s plastičnom čašom u rukama. Pokraj nje je sjedila medicinska sestra i upisivala nešto u snop kartonskih mapa. Ugledavši mene i Sama, nasmiješila se, prikupila mape i ustala. Primijetila sam da su Lilyni nokti crni od prljavštine. “Lily?” rekoh. Njezine su se tamne oči okružene tamnim podočnjacima susrele s mojima. “Što - što se dogodilo?” Raširenih je očiju pogledala mene pa Sama, pomalo uplašeno. “Posvuda smo te tražili. Bili smo... Bože, Lily. Gdje si bila?” “Oprosti.” Odmahnula sam glavom pokušavajući joj reći da nije važno, da ništa drugo nije važno osim činjenice da je ona dobro i da je ovdje. Raširila sam ruke. Pogledala me u oči, zakoračila naprijed i nježno se naslonila na mene. Obavila sam je rukama osjećajući kako se njezini bezglasni jecaji stapaju s mojima. Mogla sam samo zahvaliti nekom nepoznatom bogu i u mislima reći: Wille. Wille - našli smo je.


BalkanDownload

Dvadeset prvo poglavlje Te prve noći nakon povratka kući smjestila sam je u svoj krevet - prespavala je osamnaest sati u komadu Probudila se tek navečer, okupala se i pojela malo juhe pa odspavala još osam sati. Ja sam spavala na kauču, sa zaključanim vratima, bojeći se izići iz stana za slučaj da ona opet nestane. Sam je svratio dvaput, prije i poslije smjene; donio nam je mlijeko i došao provjeriti kako je ona, a razgovarali smo šapćući, kao da razgovaramo o invalidu. Nazvala sam Tanyu Houghton-Miller da joj kažem da joj se kći sigurno vratila. “Rekla sam vam. Niste me htjeli poslušati”, likovala je, a ja sam prekinula vezu prije nego što je stigla išta drugo reći. Ili prije nego što meni nešto izleti. Nazvala sam gospođu Traynor, koja je drhtavo uzdahnula i neko vrijeme samo šutjela. “Hvala ti”, rekla je napokon, a zvučalo je kao da su te riječi došle odnekud iz velike dubine. “Kad je mogu doći vidjeti?” Napokon sam otvorila Richardov e-mail, u kojemu je pisalo Budući da si dobila tri zakonski nužna upozorenja, smatra se da - s obzirom na često izbivanje s radnoga mjesta i nepridržavanje obveza iz ugovora - ovime prestaje tvoj radni odnos u Četverolisnoj djetelini (zračna luka). Zatražio je da vratim radnu odoru (uključujući i periku) što prije ili će mi biti obračunata i od plaće oduzeta njezina puna maloprodajna cijena. Otvorila sam i e-mail koji mi je poslao Nathan. Gdje si? jesi li vidjela moj zadnji e-mail? Pomislila sam na ponudu gospodina Gopnika, uzdahnula i zaklopila prijenosnik. § Trećeg sam se dana probudila na kauču i shvatila da Lily nema. Srce mi je


BalkanDownload

refleksno potonulo u pete sve dok nisam zamijetila otvoren prozor u hodniku. Popela sam se požarnim stubama i našla je na krovu zagledanu u obrise grada. Na sebi je imala svoj svježe opran donji dio pidžame i Willovu preveliku vestu. “Hej”, rekla sam idući prema njoj. “Imaš hrane u frižideru”, primijetila je. “Bolničar Sam.” “I sve si zalijevala.” “I to je pretežno radio on.” Klimnula je kao da je to i bilo očekivano. Sjela sam na klupu kraj nje pa smo neko vrijeme uživale u tišini udišući miris lavande, čiji su ljubičasti cvjetići provalili van iz čvrstih zelenih pupoljaka. Cijeli je mali krovni vrt eksplodirao šarenilom i životom; latice i šaputavo lišće unijele su boju i pokret i miris u sivu betonsku pustaru. “Oprosti što sam ti zauzela krevet.” “Tebi više treba.” “Povješala si svu svoju odjeću.” Uredno je podvila noge pod sebe i zataknula pramen iza uha. Još je bila blijeda. “Onu lijepu.” “Pa, potaknula si me na zaključak da je više ne bih trebala skrivati u kutijama.” Uputila mi je brz pogled i kratak, tužan osmijeh, koji me iz nekog razloga rastužio vise nego da se uopće nije bila nasmiješila. Zrak je već nosio obećanje vrela dana, a zvukovi s ulice kao da su bili prigušeni toplinom. Već si je mogao osjetiti kako se uvlači kroz prozore, kako izbjeljuje zrak. Dolje ispod nas čulo se brujenje kamiona za odvoz smeća popraćeno glasovima smetlara i zvučnim signalom koji ih upozorava da kamion kreće. “Lily,” rekoh tiho kad su se napokon maknuli od naše zgrade, “što se događa?” Trudila sam se ne zvučati kao inkvizitor. “Znam da te nemam pravo ispitivati jer nisam ti obitelj, ali vidim da nešto nije u redu, a osjećam... pa,


BalkanDownload

osjećam se kao da smo nekako povezane i rado bih da mi vjeruješ. Voljela bih da se osjećaš kao da sa mnom možeš razgovarati.” Nije dizala pogled s ruku. “Neću te osuđivati. Ništa što mi kažeš neću prenositi dalje. Jednostavno... Pa, kad nekomu kažeš istinu, to uvijek pomogne. Zaista. Sve postane bolje.” “Tko kaže?” “Ja. Ne postoji ništa što mi ne bi mogla reći, Lily. Zaista.” Pogledala me pa skrenula pogled. “Nećeš razumjeti”, rekla je tiho. I tad sam znala. Znala sam. Svijet ispod nas nekako je neobično utihnuo ili možda ja više nisam mogla čuti ništa izvan kruga tih dvadesetak centimetara koliko smo bile udaljene jedna od druge. “Ispričat ću ti nešto”, rekoh. “Samo jedna osoba na svijetu zna tu priču jer godinama sam bila uvjerena da to ni s kim ne mogu podijeliti. Kad sam rekla njemu, sve se promijenilo: moj pogled na to, moji osjećaji prema tome i moji osjećaji prema sebi. Zato... Ne moraš mi ništa reći, ali ja ću tebi vjerovati dovoljno da ti unatoč tomu ispričam svoju priču, za slučaj da ti možda pomogne.” Pričekala sam trenutak, ali nije se pobunila, nije zakolutala očima ni rekla da će to biti do-sa-dno. Obgrlila je koljena rukama i slušala me. Slušala je dok sam joj pričala o tinejdžerici koju je jedne divne ljetne večeri ponijelo slavlje na mjestu koje je smatrala sigurnim, okružena prijateljicama i pristojnim dečkima iz dobrih obitelji, za koje je bila sigurna da poštuju pravila; i kako je zabavno, divlje i ludo bilo sve dok nekoliko pića poslije nije shvatila da su sve druge djevojke otišle, da je smijeh postao grub, a šala na njezin račun. Rekla sam joj, bez previše pojedinosti, kako je ta večer završila: kako je tinejdžerici sestra pomogla da dođe kući, bez cipela, osjećajući bol u skrivenim mjestima i veliku crnu prazninu u sjećanju. Ispričala sam joj o mračnim bljeskovima djelića slika koje su joj visjele nad glavom i svaki je dan podsjećale na to da je bila glupa i neodgovorna i da je sama kriva za sve to. I kako je godinama dopuštala da ta misao oboji sve što


BalkanDownload

je radila, sve kamo je išla, sve što je mislila da može postići. I kako je ponekad potrebno samo da ti netko kaže nešto tako jednostavno kao što je: Ne. Nisi ti kriva. Zaista nisi ti bila kriva. Završila sam. Lily me još gledala. Na licu joj nisam mogla pročitati nikakvu reakciju. “Ne znam što se događalo ili se još događa s tobom, Lily”, rekoh oprezno. “Možda je potpuno nepovezano s ovim što sam ti upravo ispričala. Samo želim da znaš da ne postoji ništa što bi bilo tako strašno da mi to ne možeš reći. I želim da znaš da nema toga što možeš učiniti što bi me navelo da ti opet zatvorim vrata.” I dalje je šutjela. Zagledala sam se preko krova namjerno ne gledajući u nju. “Znaš, tvoj mi je tata rekao nešto što nikad neću zaboraviti: ‘Ne moraš dopustiti da ta jedna stvar bude ono što te definira.’“ “Moj tata.” Podigla je bradu. Klimnula sam. “Što god bilo to što se dogodilo, čak i ako mi ne želiš reći, moraš shvatiti da je imao pravo. Ti protekli tjedni ili mjeseci ne moraju biti stvar koja te definira kao osobu. Čak i uz to malo što znam o tebi, vidim da si pametna, i duhovita, i suosjećajna i bistra, a ako se uspiješ izdići iznad ovoga, pred tobom je blistava budućnost.” “Kako to možeš znati?” “Po tome što si mu slična. Čak i nosiš njegov pulover”, dodala sam tiho. Polako je prinijela ruku licu, naslonivši obraz na meku vunu, razmišljajući. Naslonila sam se leđima na klupu. Zapitala sam se jesam li otišla predaleko pričajući o Willu. Ali tad je Lily duboko udahnula i tihim mi, za nju neuobičajeno monotonim glasom ispričala istinu o tome gdje je bila. Rekla mi je za mladića i za muškarca, za sliku na mobitelu koja ju je progonila, za dane provedene u


BalkanDownload

sjeni gradskih ulica. Dok je pričala, krenule su suze i kao da se uvlačila sve dublje u sebe, a lice joj se zbrčkalo kao petogodišnjakinji, pa sam je privukla bliže sebi i gladila je po kosi dok su riječi navirale iz nje, prebrzo, previše, isprekidane jecajima i štucanjem. U trenutku kad je opisivala posljednji dan, već je bila posve priljubljena uz mene, utapala se u puloveru, u vlastitu strahu, osjećaju krivnje i tuzi. “Žao mi je”, ridala je. “Tako mi je žao.” “Nisi ti ta,” rekoh žestoko držeći je, “nisi ti ta kojoj bi trebalo biti žao.” Te je večeri došao Sam. Bio je vedar, ljubazan i ležeran u ophođenju s Lily. Kad je rekla da ne želi ići van, skuhao nanije tjesteninu u umaku od vrhnja, slanine i gljiva pa smo - i sami kao neka čudna inačica obitelji gledali neku komediju o stvarnoj obitelji koja se izgubila u džungli. Smiješila sam se i smijala te nam skuhala čaj, ali unutra je u meni tinjao bijes koji se nisam usudila pokazati. Čim je Lily otišla u krevet, pozvala sam Sama na požarne stube pa smo se popeli na krov, gdje sam bila sigurna da nas neće čuti. Sjeo je na klupicu od lijevanog željeza i prepričala sam mu što je ona meni rekla na istome mjestu prije samo nekoliko sati. “Misli da će joj to stalno visjeti nad glavom. On još ima taj mobitel. Same.” Ne znam jesam li ikad prije bila tako bijesna. Cijelu večer, dok je TV zamorio ispred mene, u glavi sam vrtjela događaje proteklih nekoliko tjedana, ali sad u novom svjetlu: prisjetila sam se koliko se puta taj momak bio motao oko zgrade, kako je Lily ponekad skrivala mobitel pod jastuk kad bih ušla u sobu i kako se znala lecnuti kad bi joj stigla poruka. U mislima sam čula njezino zamuckivanje dok mi je opisivala olakšanje koje je osjetila misleći da je spašena, a zatim užas onoga što je uslijedilo. Razmišljala sam o aroganciji muškarca koji je naišao na mladu djevojku u nevolji i vidio to kao priliku. Sam mi je pokazao neka sjednem, ali nisam mogla biti na mjestu. Ushodala sam se po krovnoj terasi stisnutih šaka, ukočena vrata. Imala sam


BalkanDownload

potrebu baciti nešto preko ograde. Htjela sam otići pronaći Garsidea. Sam mi je prišao i masirao mi zgrčena ramena. Pretpostavila sam da je to njegov način da me navede da se smirim. “Najradije bih ga ubila.” “To se da srediti.” Okrenula sam se da vidim je li to rekao u šali i pomalo se razočarala kad sam shvatila da jest. Noćni povjetarac već je prilično rashladio zrak ovdje gore pa sam požalila što se nisam ogrnula jaknom. “Možda bismo trebali jednostavno otići na policiju. To se računa kao ucjena, iznuda, zar ne?” “Poreći će sve. Ima milijun mjesta kamo može sakriti mobitel. A ako je njezina majka govorila istinu, nitko neće uzeti njezinu riječ protiv riječi ugledna građanina. Tako se ljigavci poput njega i izvuku.” “Ali kako da se dočepamo tog mobitela? Ona neće moći naprijed sve dok bude znala da on ima tu sliku.” Drhturila sam. Sam je svukao jaknu i ogrnuo me njome oko ramena. Još je bila topla od njegove kože. Trudila sam se ne pokazati koliko sam zahvalna. “Ne možemo mu banuti u ured jer će to doći do njezinih roditelja. Da mu pošaljemo e-mail? I kažemo da nam mora dati mobitel ili ćemo...?” “Teško da će nam ga dati samo tako. Možda ne bi ni odgovorio na e-mail, a to bi se i moglo uporabiti kao dokaz.” “Onda je beznadno.” Tiho sam zastenjala. “Možda će Lily jednostavno morati naučiti živjeti s tim. Možda bismo je mogli uvjeriti da je i u njegovu najboljem interesu da zaboravi cijelu stvar, baš kao i u njezinu. Jer jest, zar ne? Možda će sam jednostavno baciti mobitel.” “Misliš da bi nam povjerovala?” “Ne.” Protrljala sam oči. “Ne mogu to podnijeti. Pomisao da će se on izvući. Taj odvratni, zlobni, manipulativni smrad u limuzini...” Ustala sam i zagledala se dolje u grad ispod nas, nakratko shrvana očajem. Mogla sam


BalkanDownload

zamisliti Lilynu budućnost: divlja i stalno u obrambenu stavu, pokušava pobjeći iz sjene svoje prošlosti. Taj je mobitel bio ključan za njezino daljnje ponašanje i život. Misli, rekoh si. Što bi Will učinio? On ne bi dopustio da taj muškarac pobijedi. Trebala sam razmišljati strateški, kao što bi on. Promatrala sam promet koji je milio mojom ulicom. Pomislila sam na veliki crni auto gospodina Garsidea koji klizi Sohoom. Pomislila sam na muškarca koji jednako tako tiho i lako klizi kroz život uvjeren da će mu sve uvijek ići na ruku. “Same?” rekoh. “Postoji li neki preparat kojim se može zaustaviti srce?” Pustio je da pitanje neko vrijeme visi u zraku. “Molim te, reci mi da se šališ.” “Ne. Slušaj. Imam ideju.” Isprva nije ništa rekla. “Ništa ti neće biti”, rekoh. “A tako nitko neće ništa saznati.” Najviše me dirnulo to da mi nije postavila pitanje koje sam ja sebi postavljala sve otkad sam plan ispričala Samu. Kako znaš da će upaliti? “Sve san: pripremio, dušo”, reče Sam. “Ali nitko drugi ne zna...” “Ništa. Samo da te tip uznemiruje.” “Zar nećeš nadrapati zbog toga?” “Ne brini se ti za mene.” Čupkala je rukav, a zatim promrmljala. “I nećete me ostaviti s njim. Uopće.” “Ni na minutu.” Grizla je usnicu. Pogledala je Sama pa mene. I kao da se nešto u njoj sleglo. “Dobro. Učinimo to.” Kupila sam jeftin mobitel na bonove, nazvala u tvrtku Lilyna očuha i


BalkanDownload

dobila Garsideov broj mobitela od njegove tajnice rekavši joj da smo se bili dogovorili da ćemo se naći na piću. Te sam večeri pričekala da stigne Sam, a onda sam poslala poruku Garsideu. Gospodine Garside, jako mi je žao što sam vas udarila. Uspaničila sam se. Rado bili da to izgladimo. L Pustio je da prođe pola sata prije nego što je odgovorio, vjerojatno je želeći pustiti da grize nokte od brige. Zašto bih razgovarao s tobom, Lily? Bila si vrlo neuljudna nakon svega što sam učinio da ti pomognem. “Šupčina”, promrmlja Sam. Znam. Žao mi je. Ali stvarno trebam vašu pomoć. To nije jednosmjerna ulica, Lily. Znam. Satno ste me zatekli. Trebalo mi je vremena da razmislim. Nađimo se negdje. Dat ću vam što želite, ali prvo vi meni morate dati mobitel. Mislim da nisi u poziciji da postavljaš uvjete, Lily. Sam me pogledao. Uzvratila sam mu pogled i počela tipkati. Čak ni ako budem... jako zločesta curica? Stanka. Sad si mi pobudila zanimanje. Opet smo se pogledali. “Želudac mi se digao”, rekoh. Onda sutra navečer, natipkala sam. Poslat ću vam adresu kad budem sigurna da prijateljica neće biti doma. Kad smo bili sigurni da neće odgovoriti, Sam je spremio mobitel u džep, gdje ga Lily ne može vidjeti, a onda me dugo samo držao u zagrljaju. Sljedećega dana živci su mi bilo tako napeti da mi je bilo mučno, a Lily je bila u još gorem stanju. Jedva da smo išta pojele za doručak, a dopustila sam joj da puši u stanu. Zamalo sam i sama pala u iskušenje da zapalim. Gledale


BalkanDownload

smo neki film i malodušno obavile nekoliko obveza, a kad je u pola osam navečer stigao Sam, u glavi mi je tako zujilo da sam jedva uspijevala složiti suvislu rečenicu. “Jesi li mu poslao adresu?” upitala sam. “Aha.” “Pokaži mi.” U poruci je bila samo adresa mog stana i potpis L. Odgovorio je: Imam sastanak u gradu, doći ću malo poslije osam. “Jesi li dobro?” upitao je. Želudac mi se zgrčio. Osjećala sam se kao da jedva mogu disati. “Ne želim te uvaliti u nevolje. Mislim... što ako netko sazna? Ostat ćeš bez posla.” Zatresao je glavom. “Neće se to dogoditi.” “Nisam te trebala uvući u sve ovo. Toliko si mi pomogao, a sad mi se čini da ti vraćam tako što te stavljam u rizičan položaj.” “Svi ćemo biti dobro. Samo diši.” Utješno mi se nasmiješio, ali učinilo mi se da mu vidim tračak napetosti oko očiju. Pogledao mi je preko ramena pa sam se okrenula. Lily je na sebi imala crnu majicu, kratke hlače od trapera i crne hulahopke, a našminkala se tako da je istodobno izgledala vrlo lijepa i vrlo mlada. “Jesi li dobro, dušo?” Klimnula je. Put, inače lagano svjetlomaslinasta poput Willove, sad joj je bila neuobičajeno blijeda, a oči su joj izgledale goleme na sitnu licu. “Sve će biti dobro. Iznenadilo bi me da traje dulje od pet minuta. Lou ti je sve objasnila, ne?” Samov je glas bio miran, utješan. Dobro smo uvježbale cijelu stvar jer htjela sam biti sigurna da se neće ukipiti i zamuckivati, nego da može bez razmišljanja izgovoriti naučeno. “Znam što radim.” “Dobro”, rekao je i pljesnuo. “Petnaest do osam. Pripremimo se.” Mora mu se priznati da je bio točan. Portafon je zazujio u osam i jednu


BalkanDownload

minutu. Lily je čujno udahnula. Stisnula sam joj ruku, javila se. Da. Da. Otišla je. Dođite gore. Nije mu palo na pamet da ga gore ne čeka ono što je očekivao. Pustila ga je u stan. Samo sam ja, vireći kroz odškrinuta vrata spavaće sobe, primijetila da joj se ruka trese dok poseže prema zasunu. Garside je prošao rukom kroz kosu i nakratko se ogledao po hodniku. Na sebi je imao dobro skrojeno sivo odijelo. Gurnuo je ključeve auta u unutrašnji džep sakoa. Nisam mogla prestati zuriti u njega, u njegovu skupu košulju, sitne gramzive oči koje prelaze pogledom po stanu. Čeljust mi se stisla. Kakav moraš biti čovjek da smatraš da imaš pravo nabacivati se četrdeset godina mladoj djevojci? I ucjenjivati dijete vlastita kolege? Izgledao je kao da osjeća nelagodu, kao da nije opušten. “Parkirao sam auto iza zgrade. Je li to sigurno?” “Mislim da je”, reče Lily. “Misliš da jest?” Zakoračio je natrag prema vratima, jedan od onih koji svoj auto doživljavaju kao produžetak određenog djelića sebe. “A tvoja prijateljica? Ili čije god da je ovo. Ne vraća se?” Zadržala sam dah. Osjetila sam Samovu ruku na donjem dijelu leđa. “Oh. Ne. Bit će u redu.” Nasmiješila se razuvjeravajući ga. “Neće je biti cijelu vječnost. Uđite. Hoćete li nešto popiti, gospodine Garside?” Pogledao ju je kao da je vidi prvi put. “Tako službeno.” Zakoračio je naprijed i napokon zatvorio vrata za sobom. “Imaš li škotski viski?” “Provjerit ću. Uđite.” Krenula je prema kuhinji, a on za njom svlačeći sako. Kad su ušli u dnevnu sobu, Sam je izišao iz sobe i teškim čizmama prešao preko hodnika pa zaključao vrata stana te zazveckao ključevima i naglašeno ih spremio u džep. Zatečen, Garside se okrenuo i ugledao ga, a iza njega i Donnu. Stajali su u odorama ispred vrata. Pogledavao je njih pa Lily oklijevajući, pokušavajući


BalkanDownload

dokučiti što se zbiva. “Živjeli, gospodine Garside”, rekoh zakoračivši iza vrata. “Vjerujem da imate nešto što pripada mojoj prijateljici.” Doslovno mu je izbio znoj na čelo, a i drugdje. Nisam znala da je to zaista moguće. Pogledom je brzo tražio Lily, ali kad sam ja zakoračila u hodnik, ona je stala tako da je bila napola iza mene. Sam mu je prišao. Bio je za glavu viši od Garsidea. “Mobitel, molim.” “Ne možete mi prijetiti.” “Ne prijetimo vam”, rekoh, a srce mi je lupalo kao ludo. “Samo bismo htjeli mobitel.” “Prijetite mi i samim time što mi priječite izlaz.” “O, ne, gospodine”, reče Sam. “Da vam stvarno prijetimo, spomenuli bismo činjenicu da vas moja kolegica i ja možemo primiti i ubrizgati vam dihipranol, koji bi vam usporio i na kraju zaustavio srce. To bi bila prijetnja, pogotovo kad uzmemo u obzir činjenicu da nitko ne bi posumnjao u riječ bolničara hitne, koji su vas - očito - pokušali spasiti. A dihipranol je jedan od samo nekoliko lijekova koji ne ostavljaju nikakav trag u krvotoku.” Ruku prekriženih na prsima, Doima je tužno odmahivala glavom. “Prava šteta, to kako se sredovječni biznismeni samo sruše i gotovo.” “Da, imaju svakakve probleme sa zdravljem, Previše piju, predobro jedu, premalo vježbaju.” “Sigurna sam da ovaj gospodin pred nama nije od tih.” “Nadam se da nije. Ali tko zna?” Činilo se da se gospodin Garside smanjio za nekoliko centimetara. “I neka vam ne padne na pamet prijetiti Lily. Znam gdje živite, gospodine Garside. Svim službenicima hitne dostupna je ta informacija. Nevjerojatno je što se sve može dogoditi kad raspizdite nekog bolničara hitne.” “Ovo je strašno.” Sad se već pjenio, a bio je blijed kao krpa.


BalkanDownload

“Aha. Stvarno jest.” Ispružila sam ruku. “Mobitel, molim.” Opet se ogledao oko sebe, a zatim napokon posegnuo u džep i pružio mi telefon. Dobacila sam ga Lily. “Provjeri ga.” Skrenula sam pogled iz poštovanja prema njoj i njezinim osjećajima. “Obriši je”, rekoh. “Samo je obriši.” Rad sam se opet okrenula prema njoj, u ruci je držala ugašen mobitel i samo je kratko klimnula. Sam joj je mahnuo neka mu ga dobaci. Pustio je da padne na pod, a zatim je svom snagom stao na njega teškom čizmom, tako da se plastika rasprsnula. Gazio ga je takvom silinom da se pod tresao. I ja sam se, baš kao i Garside, lecnula svaki put kad se Samova teška čizma silovito spustila. Napokon je stao i oprezno podigao sićušnu SIM karticu, koja je bila odletjela pod radijator. Pogledao ju je i podigao je do lica starijeg muškarca. “Je li to bio jedini primjerak?” Garside je klimnuo. Okovratnik košulje već mu je bio mokar od znoja. “Naravno da je jedini primjerak”, reče Donna. “Odgovoran Član društvene zajednice ne bi riskirao da se nešto takvo pojavi još negdje, zar ne? Zamislite samo što bi rekla obitelj gospodina Garsidea kad bi njegova prljava mala tajna izišla na vidjelo?” Garsideova su se usta stisla u tanku crtu. “Dobili ste što ste htjeli. Sad me pustite da odem.” “Ne još. Htjela bih nešto reći.” Glas mi je drhtao od napora da obuzdam bijes koji sam osjećala. “Vi ste gnusan, bijedan čovječuljak i ako...” Garsideova su se usta izvila u preziran osmijeh. Čovjek koji nikad u životi nije žene smatrao ni najmanjom prijetnjom. “O, zatvori ta usta, ti smiješna mala...” U Samovu je pogledu bljesnulo nešto opasno i zakoračio je naprijed. Brzo sam ga zgrabila za ruku. Ne sjećam se da sam zamahnula drugom rukom, sjećam se samo bola koji mi je prostrijelio kroz zglobove šake kad se susrela s Garsideovim obrazom. Zateturao je unatrag udarivši trupom u vrata, a ja


BalkanDownload

sam zamalo izgubila ravnotežu od neočekivane siline udarca. Kad se uspravio, šokirano sam gledala u krv koja mu je curila iz nosa. “Pustite me van”, prosiktao je kroz prste. “Ovog trena.” Sam je trepnuo prema meni pa otključao vrata, a Donna se odmaknula tek toliko da se on može provući. Nagnula se prema njemu. “Jeste li sigurni da ne želite da vam to pogledamo prije nego što odete?” Garside je hodao odmjerenim koracima, ali čim su se vrata za njim zatvorila, začulo se da je potrčao niz hodnik. Šutjeli smo sve dok se zvuk koraka nije izgubio, a onda smo kolektivno zvučno udahnuli. “Dobar udarac, Cassiuse”, reče Sam nakon minute. “Hoćeš da ti pogledam tu ruku?” Nisam mogla govoriti. Presavila sam se napola, psujući u sebi. “Uvijek boli više nego što očekuješ, ha?” reče Donna tapšući me po leđima. “Ne živciraj se, zlato”, rekla je okrenuvši se prema Lily. “Što god ti je rekao, taj je tip nula. Nema ga više.” “I neće se vratiti”, doda Sam. Donna se nasmije. “Samo što se nije usrao od straha. Kladim se da će odsad nadalje bježati čim te vidi. Zaboravi ga, srećo.” Brzo je zagrlila Lily, onako kako zagrliš dijete kad padne s bicikla, a zatim mi je pružila ostatke zdrobljenog mobitela. “Dobro. Obećala sam tati da ću svratiti nakon posla. Vidimo se.” Mahnula je i izišla ostavivši nas da osluškujemo njezine teške, ali vesele korake niz hodnik. Sam je prekopao po torbi u potrazi za nečim čime će mi zaviti ruku. Lily i ja otišle smo u dnevnu sobu i spustile se na kauč. “Bila si sjajna”, rekoh joj. “Ti si bila faca i pol.” Pogledala sam okrvavljene zglobove šake. Kad sam podigla glavu, na licu joj je titrao osmijeh. “Uopće to nije očekivao.” “Nisam ni ja. Nikad prije nisam nikoga udarila.” Uozbiljila sam se. “Nemoj me smatrati nekakvim uzorom ili dobrim primjerom.”


BalkanDownload

“Nikad te nisam smatrala dobrim primjerom, Lou.” Nacerila se, gotovo nevoljko, baš kad je ušao Sam sa sterilnim zavojem i škarama u ruci. “Jesi li dobro, Lily?” Podigao je obrve. Klimnula je. “Dobro. Krenimo onda na zanimljivije stvari. Komu se jedu spaghetti carbonara?” Kad je izišla iz sobe, ispustio je dug uzdah i nakratko se zagledao u strop kao da se pokušava sabrati. “Što?” upitah. “Hvala Bogu da si ga ti prva udarila. Bojao sam se da ću ga ubiti.” § Poslije, kad je Lily već bila otišla u krevet, pridružila sam se Samu u kuhinji. Prvi put u nekoliko tjedana mojim je domom zavladao nekakav mir. “Već je sretnija. Dobro, gnjavila je oko nove paste za zube i ostavila ručnik na podu, ali definitivno je bolje.” Klimnuo je i ispraznio sudoper. Bilo je lijepo imati ga u kuhinji. Promatrala sam ga zapitavši se kakav bi bio osjećaj da mu priđem i obgrlim ga oko pasa, “Hvala ti”, rekla sam umjesto toga. “Za sve.” Okrenuo se i obrisao ruke u kuhinjsku krpu. “Nisi ni ti bila loša, boksačice.” Privukao me k sebi. Poljubili smo se. Njegovi su poljupci bili tako slatki, tako meki u usporedbi sa snagom ostatka njega. Na trenutak sam se izgubila u njemu. Ali... “Što?” rekao je odmaknuvši se. “Što nije u redu?” “Mislit ćeš da je čudno to što te pitam.” “Čudnije od ove večeri?” “Stalno razmišljam o tom dihipranolu. Koliko je toga dovoljno da ubije čovjeka? Je li to nešto što svi vi rutinski nosite sa sobom? Zvuči mi...


BalkanDownload

zaista... opasno.” “Ne moraš se brinuti”, reče on. “Lako je reći. Ali što ako te netko mrzi? Može li ti to staviti u hranu? Bi li se teroristi mogli dočepati toga? Hoću reći, koliko bi im bilo dovoljno?” “Lou. Ne postoji ništa takvo.” “Što?” “Izmislio sam to. Dihipranol ne postoji. Potpuna je izmišljotina.” Nacerio se na izraz šoka na mom licu. “Ali zanimljivo je da je bio vraški učinkovit.”


BalkanDownload

Dvadeset drugo poglavlje Posljednja sam stigla na sastanak skupine Krenimo dalje. Auto mi nije htio upaliti pa sam morala čekati bus. Stigla sam taman kad se zaklapala kutija s keksima, što je bio znak da počinje konkretni dio sastanka. “Danas ćemo razgovarati o vjeri u budućnost”, reče Marc. Promrmljala sam ispriku što kasnim i sjela. “Eh, da, zaboravio sam dodati da danas na raspolaganju imamo samo sat vremena zbog izvanrednog sastanka izviđača. Žao mi je, ljudi.” Svakomu od nas uputio je svoj posebno suosjećajan pogled. Volio je taj pogled. Ponekad bi tako dugo njime zurio u mene da bih se zapitala viri li mi nešto iz nosa. Spustio je glavu kao da sređuje misli ili je možda čitao uvodne riječi s papira sa zabilješkama. “Kad iznenada ostanemo bez nekoga koga volimo, često je vrlo teško planirati budućnost. Ponekad ljudi kao da izgube vjeru u sutra ili postanu praznovjerni.” “Ja sam mislila da ću umrijeti”, reče Natasha. “Pa i hoćeš”, reče William. “Ne pomažeš time, Williame”, ubaci Marc. “Ne, ozbiljno, prvih osamnaest mjeseci nakon Olafove smrti mislila sam da imam rak. Kod liječnika sam bila sigurno deset puta uvjerena da imam rak. Tumor na mozgu, rak gušterače, rak maternice, čak i rak na malom prstu.” “Ne postoji rak malog prsta”, reče William. “A otkud ti znaš?” otrese se Natasha. “Imaš odgovor na sve, Williame, ali ponekad bi jednostavno trebao držati jezik za zubima, dobro? Postaje naporno slušati tvoje podrugljive komentare na sve što itko u grupi kaže. Mislila sam da imam rak na malom prstu. Liječnik opće prakse poslao me na pretrage i pokazalo se da nemam. Da, moguće je da je u pitanju bio samo iracionalni strah, ali ne moraš me poklopiti svaki put kad nešto kažem, jer ma


BalkanDownload

što ti mislio, ne znaš baš sve o svemu, dobro?” Nastala je kratka tišina. “Zapravo,” reče William, “radim na odjelu onkologije.” “Svejedno”, reče ona nakon mikrosekunde. “Nepodnošljiv si. Stalno podrivaš. I baš si gnjavator.” “Istina”, reče William. Natasha se zagledala u pod. Možda i svi ostali. Bilo je teško reći jer ja sam zurila u pod. Nakratko je zarila lice u ruke, a zatim pogledala u njega. “Zapravo nisi, Williame. Žao mi je. Mislim da jednostavno imam težak dan. Nisam se mislila tako otresti na tebe.” “Svejedno ne možeš imati rak malog prsta”, reče William. “Dakle...”, reče Marc, dok smo se trudili hiniti da ne čujemo Natashino psovanje ispod glasa, “... pitam se je li itko od vas došao do točke da može zamisliti život za pet godina. Gdje se vidite u to vrijeme? Osjećate li da sad već možete zamišljati budućnost?” “Ja ću biti zadovoljan ako će mi ova moja stara tika-taka u prsima još tiktakati”, reče Fred. “Što, sav taj internetski seks malo ti je prevelik napor za srce?” ubaci Sunil. “Ah, to!” usklikne Fred. “Bačen novac. Na prvoj stranici proveo sam dva tjedna šaljući e-mailove ženi u Lisabonu - usput, kakva ludara! - a kad sam predložio da se nađemo i malo... hm... valjamo u sijenu, pokušala mi je prodati bungalov na Floridi. A onda sam dobio privatnu poruku od tipa s nadimkom Nabildani Adonis, koji me upozorio da je ona zapravo jednonogi Portorikanac po imenu Ramirez.” “A druge stranice, Frede?” “Jedina žena koja je pristala na sastanak sa mnom izgledala je kao moja ujna Elsie, koja je držala ključeve stana u gaćama. Mislim, bita je simpatična i draga, ali tako stara da sam gotovo bio u iskušenju da je pitam za ključeve.”


BalkanDownload

“Ne odustajte, Frede”, reče Marc. “Možda jednostavno tražite na krivim mjestima.” “Ključeve? Ma, ne. Uvijek ih objesim na kukicu kraj vrata.” Daphne je odlučila da bi u sljedećih nekoliko godina voljela odseliti nekamo van i ondje provesti dane nakon mirovine. “Ovdje je hladno toliko da mi se hladnoća uvlači u kosti.” Leanne je rekla da se nada da će dovršiti magisterij iz filozofije. Blijedo smo se pogledali, onim pogledom koji jasno pokazuje da nitko ne želi priznati da smo mislili da radi u nekom dućanu. Ili možda u klaonici. William je rekao: “Pa, ne nadaj se Nietzschemu.” Nitko se nije nasmijao, a kad je shvatio na nitko i neće, naslonio se unatrag, a možda sam samo ja čula kako je Natasha promrmljala: “Ha-ha”, kao Nelson u Simpsonima. Sunil isprva nije htio govoriti. A onda je rekao da je razmišljao o tome i da bi za pet godina htio biti oženjen. “Osjećam se kao da sam se protekle dvije godine jednostavno isključio. Kao da zbog toga što se dogodilo nikomu nisam dopuštao da mi se približi. Hoću reći, kakvog smisla ima zbližiti se s nekim ako ćeš tu osobu izgubiti? Ali neki sam dan počeo razmišljati o tome što zapravo želim od života i shvatio sam da želim nekoga voljeti. Jer čovjek mora krenuti dalje, ne? Moraš pred sobom vidjeti nekakvu budućnost.” To je bilo najviše što je Sunil dosad rekao. Barem otkad sam ja počela dolaziti na sastanke. “To je vrlo pozitivno, Sunile”, reče Marc. “Hvala ti što si to podijelio s nama.” Slušala sam kako Jake govori o odlasku na faks i o tome da bi volio biti animator. Zapitala sam se gdje će za pet godina biti njegov otac. Hoće li još plakati za svojom pokojnom ženom? Ili će biti u sretnoj vezi s nekom drugom? Pretpostavila sam da je ovo drugo ipak vjerojatnije. Pomislila sam na Sama i zapitala se je li ono moje spominjanje veze bio mudro. A potom sam se zapitala što smo ako to nije veza. Još dok sam to premetala po


BalkanDownload

mislima, shvatila sam da, čak i da me on pita, ne bih znala u koju nas kategoriju svrstati. Nisam si mogla pomoći, stalno sam se pitala nije li naša potraga za Lily bila neka vrsta jeftina ljepila koje nas je prebrzo povezalo. Što smo drugo imali zajedničko osim moga pada s krova? Prije dva dana bila sam otišla do središnje Hitne pomoći pričekati Sama. Donna i ja čavrljale smo pokraj njezina auta dok je on prikupljao svoje stvari. “Nemoj ga vući za nos.” Okrenula sam se prema njoj ne znajući jesam li je dobro čula. Gledala je kako druga ekipa prazni svoje vozilo, a zatim se počešala po nosu. “On je u redu. Za klipana kakav je. I stvarno mu se sviđaš.” Nisam znala što reći. “Stvarno. Priča o tebi. A on ne govori ni o kome. Nemoj mu reći da sam ti nešto rekla. Samo što... Stvarno je čovjek na mjestu. Samo želim da znaš.” Bila je podigla obrve i pogledala me pa klimnula, kao da potvrđuje sama sebi. “Upravo sam primijetila,” reče Daphne, “više nisi u kostimu plesačice.” Prolomi se žamor kad su to i drugi uočili. “Jesu li te unaprijedili?” Prenula me iz misli. “Ne. Dobila sam otkaz.” “A gdje sad radiš?” “Nigdje. Još.” “Ali tvoja odjeća...” Na sebi sam imala malu crnu haljinu s bijelim okovratnikom. “Oh. Ovo. To je samo haljina.” “Mislila sam da radiš u nekom tematskom baru, gdje sve konobarice izgledaju kao tajnice. Ili francuske sobarice.” “Zar nikad ne odustaješ, Frede?” “Ne razumiješ. U mojim godinama nemaš vremena za gubljenje. Možda mi


BalkanDownload

je ostalo dvadesetak mogućih erekcija.” “Neki od nas nikad nisu imali toliko.” Zastali smo da Fredu i Daphne damo vremena da se prestanu hihotati. “A tvoja budućnost? Zvuči kao da te čekaju promjene”, reče Marc. “Pa... zapravo već imam ponudu za novi posao.” “Imaš?” Neki su tiho zapljeskali pa sam se blago zacrvenjela. “Ma, neću prihvatiti, ali u redu je. Već i to što sam dobila ponudu daje mi osjećaj da sam krenula dalje.” William upita: “Kakav je bio posao?” “Nešto u New Yorku.” Svi su zurili u mene. “Ponuđen ti je posao u New Yorku?” “Da.” “Plaćen posao?” “Uz stan i hranu”, rekoh tiho. “I ne bi morala nositi onaj grozni zeleni kostim?” “Ne mislim da je ta odora dovoljan razlog da emigriram.” Nasmijala sam se. Nitko drugi nije. “Ma dajte”, rekoh. I dalje su zurili u mene. Leanneina se čeljust čak malo objesila. “Baš u New Yorku? U Americi?” “Ne znate cijelu priču. Ne mogu sad ići. Moram se pobrinuti za Lily.” “Kćer tvog bivšeg poslodavca.” Jake se mrštio gledajući me. “Pa, bio mi je malo više od toga. Ali da.” “Zar ona nema vlastitu obitelj, Louisa?” Daphne se nagnula naprijed. “Komplicirano je.” Svi su se pogledavali. Marc je spustio blok na koljena. “Koliko osjećaš da si naučila na ovoj grupnoj terapiji, Louisa?” Već sam bila dobila paket iz New Yorka: snop dokumenata, obrazaca za useljeništvo i zdravstveno osiguranje, zajedno s debelim listom papira boje


BalkanDownload

pijeska, na kojemu mi je gospodin Gopnik poslao službenu ponudu da radim za njegovu obitelj. Zaključala sam se u kupaonicu da sve to pročitam na miru. Jednom pa još jednom. Preračunala sam plaću u funte, uzdahnula pa si obećala da neću guglati adresu. Nakon što sam guglala adresu, othrvala sam se porivu da legnem na pod i sklupčam se u fetalni položaj. Onda sam se sabrala, ustala i povukla vodu (za slučaj da se Lily zapita što tako dugo radim unutra), odnijela papire u svoju sobu i gurnula ih u ladicu za posteljinu ispod kreveta obećavši si da ih više nikad neću pogledati. Te je večeri, nešto prije ponoći, pokucala na vrata moje sobe. Mogu li ostati ovdje? Stvarno ne želim ići natrag mami. Možeš ostati koliko god hoćeš. Legla je na drugu stranu moga kreveta i sklupčala se. Gledala sam je kako spava, a onda je pokrila. Willova me kći trebala. Bilo je to tako jednostavno. Što god rekla moja sestra, dugovala sam mu. Preda mnom je bio način da se ne osjećam potpuno beskorisno. Još sam mogla učiniti nešto za njega. A ta je omotnica bila dokaz da sam netko tko može dobiti ponudu za dobar posao, što je predstavljalo napredak. Imala sam prijatelje, čak i neku vrstu dečka. I to je bio napredak. Ignorirala sam Nathanove pozive i izbrisala njegove glasovne poruke. Planirala sam mu sve objasniti za dan-dva. Imala sam osjećaj da imam nekakav plan ili barem nešto što mu je onoliko blizu koliko je to u ovom trenutku moguće. Sam je trebao doći nedugo nakon što sam se u utorak vratila sa sastanka skupine. U sedam poslao mi je poruku da će kasniti. U osam i petnaest stigla je druga, u kojoj je napisao da ne zna kad će moći doći. Cijeli sam se dan osjećala nekako ispuhano, boreći se s onim osjećajem kad nemaš posao na koji trebaš ići, kad se brineš kako ćeš platiti račune i kad si zatvoren u stanu


BalkanDownload

s nekim tko jednako tako nema kamo ići i ne žudi za izlaskom. Zvono se oglasilo u pola deset. Na vratima je stajao Sam, još u odori. Pustila sam ga u zgradu i zakoračila u hodnik zatvorivši vrata za sobom. Pojavio se na vrhu stuba hodajući prema meni pognute glave. Bio je siv od umora, a zračio je nekom čudnom, uznemirujućom energijom. “Mislila sam da nećeš doći. Što se dogodilo? Jesi li dobro?” “Moram na disciplinsku komisiju.” “Što?” “Druga ekipa vidjela je moju hitnu parkiranu ispred zgrade one večeri kad smo čekali Garsidea. Prijavili su to nadzornoj službi. Nisam im mogao dati dobar odgovor zašto smo bili na intervenciji koja nije bila zabilježena u sustavu.” “I što se dogodilo?” “Smuljao sam, rekao da je netko istrčao iz zgrade i zatražio pomoć. A da se pokazalo da je samo šala. Hvala Bogu, Donna je potvrdila moju priču, ali nisu bili sretni.” “Ali nije valjda tako strašno?” “Jedna od sestara na hitnom prijamu pitala je Lily odakle me poznaje, a Lily je rekla da sam je vozio kući iz noćnog kluba.” Ruka mi je poletjela prema ustima. “Što to znači?” “Sindikat raspravlja o mom slučaju. Ali ako ne presude u moju korist, bit ću suspendiran. Ili još gore.” Između obrva urezala mu se nova, duboka bora. “Zbog nas. Same, tako mi je žao.” Odmahivao je glavom. “Nije mogla znati.” Htjela sam zakoračiti prema njemu i zagrliti ga, nasloniti lice na njegovo. Ali nešto me zadržalo: iznenada mi je u mislima bljesnula slika Willa, koji se okreće od mene, nedokučiv u svom neodobravanju. Oklijevala sam, a zatim - sekundu prekasno - ispružila ruku i dotaknula ga po nadlaktici. Pogledao ju je lagano se namrštivši, a prožeo me pomalo nelagodan osjećaj da sluti što mi je prošlo kroz glavu.


BalkanDownload

“Uvijek postoji opcija da se makneš s tog posla, uzgajaš kokoši i gradiš svoju kuću.” I samoj mi je glas zvučao kao da se odveć trudim. “Imaš razne mogućnosti! Čovjek poput tebe. Nema toga što ti ne bi mogao!” Nasmiješio se osmijehom koji mu nije dosegao oči. I dalje je gledao u moju ruku. Još smo neko vrijeme tako stajali u nelagodnoj tišini. “Bolje da krenem”, rekao je napokon. “Eh, da”, dodao je pružajući mi paket. “Netko je ovo ostavio ispred vrata. Mislim da ne bi dugo potrajalo u predvorju.” “Uđi, molim te.” Prihvatila sam paket osjećajući se kao da sam ga iznevjerila. “Daj da ti nešto loše skuham. Dođi.” “Bolje da pođem kući.” Okrenuo se i zaputio niz hodnik prije nego što sam išta drugo stigla reći. Stojeći uz prozor, gledala sam ga kako ukočeno hoda prema svome motociklu i odlazi, i nakratko se nada me opet nadvio oblak. Nemoj se previše zbližiti. A onda sam se sjetila Marcova savjeta s prošlog sastanka: Shvatite da vaš ožalošćeni, tjeskobni um jednostavno odgovara na skokove u razini kortizola. Potpuno je prirodno bojati se zbližavanja s nekim. Ponekad sam se osjećala kao u crticu, kao da imam dva savjetnika koji se prepiru svaki sa svog ramena. Lily se okrenula od TV-a. “Je li to bio bolničar Sam?” “Aha.” Opet se zagledala u TV. A onda joj je pozornost ipak privukao paket. “Što je to?” “Oh. Bilo je u predvorju. Naslovljeno je na tebe.” Sumnjičavo je gledala u paket, kao da je još bila i previše svjesna mogućnosti neugodnih iznenađenja. Zatim je ipak razderala omotni papir: ispod je bio album za fotografije uvezen u kožu, a u korice je bilo utisnuto ‘Za Lily (Traynor)’.


BalkanDownload

Polako ga je otvorila. Na prvoj stranici, prekrivena tankim prozirnim papirom, bila je crno-bijela fotografija novorođenčeta. Ispod je bila rukom pisana poruka. Tvoj je otac imao 4140 g. Bila sam krupan, jer bili su mi rekli da ću dobiti vrlo zahtjevna beba, mjesecima jedva nasmiješio... Oh! Stare gospođe prelazile za obraščiće (što je on, naravno, mrzio).

jako ljutita na njega što je tako slatkog, majušnog sinčića! Bio je da sam spavala. Ali kad bi se su cestu samo da ga mogu primiti

Sjela sam pokraj nje. Prelistala je dvije stranica naprijed i eno Willa u mornarskoplavoj školskoj odori i kapi kako se mršti u objektiv. Ispod je pisalo: Will je toliko mrzio tu školsku kapu da ju je sakrio u pseću košaru. Drugu je ‘izgubio’ u jezercetu. Treći mu je put otac zaprijetio da će mu obustaviti džeparac, ali Will je jednostavno počeo trgovati svojim sličicama nogometaša i sam si zaradio dovoljno. Ni škola ga nije mogla natjerati da nosi tu kapu - mislim da je do trinaeste godine redovito svaki tjedan bio u kazni. Lily je dotaknula njegovo lice na slici. “Sličila sam mu kad sam bila mala.” “Pa,” rekoh, “tata ti je.” Dopustila si je slabašan osmijeh, a zatim okrenula sljedeću stranicu. “Vidi. Vidi ovu.” Na toj se smiješio ravno u objektiv - bila je to ista ona fotografija sa skijanja koju sam vidjela u njegovoj sobi onoga dana kad sam ga upoznala. Gledala sam njegovo prelijepo lice i preplavio me val poznate tuge. A zatim se Lily neočekivano nasmijala. “A vidi ovu!”


BalkanDownload

Will, lica blatnjava nakon utakmice ragbija. Druga na kojoj je u kostimu vraga skakao sa stoga sijena. Stranica puna nestašluka: Will kao mangup, nasmijan, tako ljudski. Sjetila sam se otisnutog lista papira koji mi je dao Marc nakon što sam propustila Tjedan idealiziranja: “Važno je da mrtve ne pretvorimo u svece. Nitko ne može hodati u sjeni sveca.” Htjela sam da vidiš kakav je tvoj otac bio prije nesreće. Bio je silno ambiciozan i profesionalan, da, ali ja se sjećam i vremena kad je pao sa stolca od smijeha, ili kad je plesao sa psom, ili kad je došao kući pun modrica zbog nekog šašavog izazova. Jednom je sestri gurnuo lice u kolač s trešnjama (slika na desnoj strani) samo zato što je ona rekla da to sigurno neće učiniti. Htjela sam se ljutiti na njega jer utrošila sam sate na pripremu kolača, ali na Willa se nikad nisi mogao dugo ljutiti. Ne, zaista nisi. Lily je prolistala album, a sve su fotografije imale male napomene. Taj Will koji se uzdizao sa stranica albuma nije bio dvoredna vijest u novinama, pomno sročena osmrtnica, ozbiljna fotografija uz tužnu priču o dugogodišnjoj pravnoj trakavici; ovo je bio muškarac - živ, trodimenzionalan. Gledala sam fotografiju po fotografiju, nekako iz daljine svjesna svakog stezanja u grlu. Na pod je skliznuo papir. Podigla sam ga i pročitala dvorednu poruku. “Želi te doći vidjeti.” Lily nije mogla odvojiti pogled od albuma. “Što misliš, Lily? Jesi li za to?” Trebao je tren da me čuje. “Mislim da nisam. Ono, sve je to lijepo, ali...” Raspoloženje se promijenilo. Zaklopila je kožnate korice i uredno odložila album na kauč pa se opet okrenula prema TV-u. Nekoliko minuta poslije bez riječi se primaknula i naslonila mi glavu na rame.


BalkanDownload

§ Te večeri, nakon što je Lily otišla spavati, poslala sam e-mail Nathanu. Žao mi je. Ne mogu prihvatiti. Duga priča, ali sa mnom živi Willova kći i mnogo se toga dogodilo i jednostavno ne mogu dići sidro i ostaviti je. Moram postupiti ispravno. Pokušat ću kratko objasniti... Završila sam: Hvala ti što si me imao u vidu. Napisala sam e-mail i gospodinu Gopniku zahvalivši mu na ponudi i rekavši da zbog nepredviđenih okolnosti neću moći prihvatiti posao. Htjela sam napisati više, ali golem grč u želucu kao da mi je isisao svu energiju iz prstiju. Pričekala sam sat vremena, ali nijedan od njih dvojice nije mi odgovorio. Kad sam se vratila u dnevnu sobu ugasiti svjetla, albuma više nije bilo na kauču.


BalkanDownload

Dvadeset treće poglavlje “Vidi, vidi... Djelatnica godine.” Spustila sam vrećicu s odorom i perikom na šank. Bilo je vrijeme doručka i stolovi u Ćetverolisnoj djetelini već su bili puni. Debeljuškasti poslovni čovjek u četrdesetima, čija je lagano klonula glava ukazivala na to da je rano počeo sa žesticama, tupo je zurio u mene držeći čašu među dlanovima. Na drugome je kraju Vera ljutito pomicala stolove i noge gostiju da može pomesti ispod njih mašući metlom kao da tjera miševe. Na sebi sam imala plavu košulju muškoga kroja (lakše se osjećati samouvjereno u muškoj odjeći, bila sam zaključila), gotovo iste nijanse kao Richardova. “Richarde, htjela sam razgovarati s vama o onome što se dogodilo prošli tjedan.” Zračna luka oko nas vrvjela je putnicima koji su iskoristili produženi vikend; bilo je manje poslovnih odijela nego inače, a više uplakane djece. Iza blagajne novi je plakat nudio priliku “Neka vaš put ima dobar početak! Kava, kroasan i sok!” Richard se brzo kretao oko šanka, stavljajući na pladanj netom napunjene šalice s kavom i žitne pločice u šuškavu celofanu, toliko usredotočen da mu se čelo naboralo. “Nema potrebe. Je li odora čista?” Posegnuo je za vrećicom i izvukao zelenu odoru. Pažljivo ju je pregledao pod fluorescentnom rasvjetom, lica napola iskrivljena u grimasu kao da očekuje bogzna kakve mrlje. Gotovo da sam očekivala da će je i pomirisati. “Naravno da je čista.” “Mora biti u odgovarajućem stanju za novu djelatnicu.” “Oprana je jučer”, otresla sam se. Iznenada sam primijetila da svira nova inačica keltskih frula. Manje harfe, više frula. “Dobro. Moraš još samo potpisati nekoliko dokumenata. Donijet ću ih ovamo. I to je to.”


BalkanDownload

“Možda bismo to mogli obaviti negdje... gdje ima malo više privatnosti.” Richard Percival nije me ni pogledao. “Bojim se da ne, prezauzet sam. Moram obaviti sto stvari, a danas imam jednu djelatnicu manje.” Brzo se progurao pokraj mene naglas brojeći preostale vrećice grickalica s okusom škampa. “Šest, sedam... Vera, možeš li, molim te, poslužiti onoga gospodina?” “Da, pa upravo sam o tome htjela razgovarati s vama. Pitala sam se postoji li možda...” “Osam, devet... Perika.” “Što?” “Gdje je perika?” “Oh. Ovdje.” Posegnula sam u torbu i izvukla je. Bila sam je počešljala i stavila u zasebnu vrećicu. Ležala je na šanku kao neka pregažena životinja čekajući neku drugu glavu kojoj će izazivati svrbež. “Jesi li je oprala?” “Periku?” “Da. Nije higijenski da je netko stavi na glavu ako nije prethodno oprana.” “Napravljena je od jeftinijih vlakana nega kosa lažne Barbie. Pretpostavila sam da bi se rastalila u perilici.” “Ako nije u odgovarajućem stanju za buduću djelatnicu, morat ću ti je naplatiti.” Zurila sam u njega. “Naplatit ćete mi periku?” Podigao ju je i gurnuo natrag u vrećicu. “Dvadeset osam funti i četrdeset penija. Naravno, dobit ćeš račun.” “Isuse. Stvarno ćete mi naplatiti periku.” Nasmijala sam se. Stajala sam nasred krcate zračne luke, s druge strane stakla uzlijetali su zrakoplovi, a ja sam razmišljala o tome kakav mi je život postao dok sam radila za ovog čovjeka. Izvadila sam novčanik iz džepa. “Dobro”, rekoh. “Dvadeset osam


BalkanDownload

funti i četrdeset penija, kažete? Znate što, zaokružit ću na trideset da imate i za administrativne troškove.” “Ne moraš...” Izbrojila sam novčanice i tresnula njima o šank ispred njega. “Znate što, Richarde? Volim raditi. Da ste bili voljni pogledati dalje od nosa i zacrtanih ciljeva, vidjeli biste da sam netko tko zapravo želi raditi najbolje što može. Radila sam dobro i marljivo. Nosila sam tu groznu odoru i periku, premda mi je svaki put naelektrizirala kosu, a da i ne spominjem da su djeca često plesala na ulici iza mene. Radila sam sve što ste mi rekli, uključujući i čišćenje muškog WC-a, što sasvim sigurno nije u mom ugovoru i za što sam sigurna da bi po zakonu trebalo nositi ono odijelo za zaštitu od svih mogućih zaraza. Odradila sam dodatne smjene dok ste vi tražili nove djelatnike, nakon što ste uspjeli otjerati sve koji su dobro radili. Svima sam nudila vaš ustajali kikiriki, iako zaudara kao da je netko pustio vjetrove. Ali nisam automat. Ljudsko sam biće i imam život, i nakratko sam imala odgovornosti i obveze koje su značile da ne mogu biti zaposlenica kakvu biste vi htjeli imati ili kakva bih, uostalom, i sama htjela biti. Zapravo, danas sam došla ovamo s namjerom da vas upitam... ne, da vas preklinjem da me primite natrag na posao, jer i dalje imam obveze i odgovornost i želim posao. Trebam posao. Ali upravo sam shvatila da ne želim ovaj posao. Radije bih radila besplatno nego da provedem još samo jedan dan u ovom bijednom baru koji ti uništava dušu uz irske frulice. Radije bih besplatno čistila zahode nego još samo jedan jedini dan radila za vas. Zato, hvala vam, Richarde. Zapravo ste me potaknuli na prvu pozitivnu odluku nakon tko zna koliko vremena.” Tutnula sam novčanik u torbu, gurnula periku prema njemu i pošla prema izlazu. “Ovaj si posao možete gurnuti na isto mjesto kamo i taj kikiriki.” Okrenula sam se. “Usput, to što radite s kosom? Sav taj gel i savršeno zalizana kosa? Strašno. Izgledate kao Action Man.” Poslovni čovjek uspravio se na barskom stolcu i zapljeskao. Richardu je ruka nesvjesno poletjela prema glavi. Pogledala sam poslovnog čovjeka pa opet Richarda. “Zapravo, zanemarite


BalkanDownload

ovaj posljednji dio. To je bilo ružno od mene.” I otišla sam. Koračala sam dugačkim koracima preko dvorane sa šalterima, kad sam ga začula kako me doziva: “Louisa! Louisa!” Napola je trčao za mnom. Palo mi je na pamet da bih ga mogla ignorirati, ali ipak sam stala pokraj parfumerije. “Što?” rekoh. “Promakla mi je mrvica kikirikija?” Stao je lagano zadihan. Nekoliko sekundi gledao je u izlog kao da razmišlja. A zatim se okrenuo i pogledao me. “Imaš pravo. Dobro? Imaš pravo.” Zurila sam u njega. “Četverolisna djetelina. Užasno je to mjesto. I znam da nije baš bilo lijepo raditi za mene. Ali mogu ti samo reći da na svaki prigovor koji sam ja uputio tebi, meni uprava deset puta jače stisne jaja. Žena me mrzi jer nikad nisam kod kuće. Dobavljači me mrze jer im svaki tjedan moram skresati maržu zbog pritiska naših dioničara. Moj područni upravitelj kaže da ne ispunjavam prodajnu kvotu i da ću, ne uspijem li izvesti čudo, završiti u podružnici u trajektnoj luci u Walesu. A tad će me žena definitivno ostaviti. I neću joj moći zamjeriti. Mrzim upravljati ljudima. Imam socijalne vještine rasvjetnog stupa, što je glavni razlog zašto ne mogu zadržati zaposlenike. Vera ostaje samo zato što ima kožu debelu kao nosorog, a i čini mi se da je bacila oko na moj posao. Eto. Žao mi je. Zapravo bih te rado vratio na posao jer, bez obzira na sve što sam prije rekao, zaista si dobro radila. I gosti te vole.” Uzdahnuo je i pogledao preko gomile koja se polako kretala oko nas. “Ali znaš što, Louisa? Trebala bi se maknuti odavde dok još možeš. Zgodna si, pametna, marljiva - možeš naći nešto puno bolje od ovoga. Da nemam hipotekarni kredit koji jedva otplaćujem, bebu na putu i rate za vražju Hondu Civic u kojoj se osjećam kao da mi je 120 godina, vjeruj mi da bih izletio odavde brže nego oni avioni.” Pružio mi je omotnicu. “Naknada za godišnji


BalkanDownload

odmor. Sad idi. Ozbiljno, Louisa. Idi.” Pogledala sam dolje u smeđu omotnicu u ruci. Putnici su se oko nas kretali gotovo puževom brzinom zavirujući u izloge, provjeravajući gdje su im putovnice, potpuno nesvjesni ovoga što se događalo među njima. A ja sam, umorna od neizbježnosti, znala što slijedi. “Richarde? Hvala za ovo, ali... mogu li se svejedno ipak vratiti na posao? Makar samo nakratko? Zaista mi treba.” Gledao me kao da ne može vjerovati što govorim. A onda je uzdahnuo. “Bilo bi mi veliko olakšanje da odradiš još dva mjeseca. U poslovnim sam govnima do grla. Zapravo, ako bi htjela odmah ostati u smjeni, mogao bih otići u veleprodaju po nove podloške za čaše.” Zamijenili smo mjesta, otplesali kratak valcer uzajamnog razočaranja. “Nazvat ću doma”, rekoh. “Oh. Evo”, reče. Još smo trenutak zurili jedno u drugo, a onda mi je pružio plastičnu vrećicu s mojom plastičnom odorom. “Pretpostavljam da će ti ovo trebati.” Richard i ja uskočili smo u neku vrstu rutine. On se prema meni odnosio s malo više obzira, tražeći da operem muški WC samo kad se novi čistač Noah ne bi pojavio na poslu, a više nije prigovarao da predugo razgovaram s gostima (iako se vidjelo da nije sretan zbog toga). Zauzvrat sam ja bila vedra i točna, a i trudila sam se prodati što više. Osjećala sam neobičan osjećaj odgovornosti za njegove... osobne kikirikije. Jednoga me dana pozvao u stranu i rekao da možda trči pred rudo, ali da su mu iz uprave rekli da bi nekoga od dugotrajno zaposlenih promaknuli na položaj pomoćnika voditelja, a ako se stvari nastave razvijati kao dosad, on bi bio sklon predložiti mene. (“Ne mogu riskirati i unaprijediti Veru. Ona bi mi ubacila sredstvo za pranje poda u kavu, samo da se dočepa mog posla.”) Zahvalila sam mu trudeći se izgledati zahvalnijom nego što sam bila.


BalkanDownload

U međuvremenu je i Lily pitala Samira bi li mogla raditi kod njega, a on je rekao da bi je primio na probnih pola dana, ako će ta četiri sata odraditi besplatno. U pola osam ujutro pružila sam joj kavu i pobrinula se da iz stana ode na vrijeme da stigne do trgovine prije 8. Kad sam se te večeri vratila kući, rekla mi je da je dobila posao. Doduše, uz satnicu od samo 2,73 funte, što je - otkrila sam poslije - zakonski najniža naknada koju joj je mogao ponuditi. Većinu dana provodila je slažući kutije u skladištu i lijepeći naljepnice s cijenom na limenke dok su Samir i njegov rođak gledali nogomet na njegovu iPadu. Bila je prljava i iscrpljena, ali iznenađujuće sretna. “Ako izdržim mjesec dana, kaže da će razmisliti o tome da me stavi na blagajnu.” Zamijenila sam se za smjenu pa smo se u četvrtak poslijepodne odvezle do kuće Lilynih roditelja u St. John’s Woodu. Pričekala sam u autu dok je Lily otišla po još nešto odjeće i plakat Kandinskoga za koji je rekla da bi dobro izgledao u mom stanu. Izišla je dvadeset minuta poslije, a lice joj je bilo bijesno i zatvoreno. Tanya je izišla na trijem, gdje je prekrižila ruke i šutke gledala kako Lily otvara prtljažnik i ubacuje pretrpanu torbu i pažljivo na nju naslanja uramljen plakat. Lily je ušla i sjela pokraj mene pa se zagledala ravno preda se u praznu ulicu. Postojala je mala mogućnost da je Tanya, zatvarajući kućna vrata za sobom, brisala suze. Okrenula sam ključ. “Kad odrastem,” reče Lily, a možda sam samo ja mogla uočiti jedva zamjetno podrhtavanje u njezinu glasu, “neću biti nimalo slična svojoj majci.” Pričekala sam trenutak pa krenula. Do mog smo se stana vozile u tišini. Jesi li večeras za kino? Dobro bi mi došlo malo bijega od stvarnosti. Mislim da ne bih trebala ostaviti Lily samu. A da je povedeš? Bolje ne. Žao mi je, Same. Pusa. Te sam večeri našla Lily na požarnim stubama. Čuvši zvuk otvaranja


BalkanDownload

prozora, podigla je pogled i mahnula mi cigaretom. “Činilo mi se da nije u redu pušiti u tvom stanu kad ti ne pušiš.” Pažljivo sam se provukla kroz prozor i sjela na stube pokraj nje. Ispod nas parkiralište se kuhalo na kolovoskoj vrućini, a miris vrela asfalta dizao se u zrak bez daška povjetarca. Iz nekog auta dopirao je zvuk basova. Metal stuba zadržao je toplinu nekoliko uzastopnih tjedana sunčanih poslijepodneva pa sam se naslonila i sklopila oči. “Mislila sam da će sve na kraju ispasti dobro”, reče Lily. Otvorila sam ih. “Mislila sam da će svi moji problemi biti riješeni ako se riješim Petera. Mislila sam da ću se, ako pronađem tatu, osjećati kao da napokon negdje pripadam. A sad nema ni Petera ni Garsidea, znam za svoga tatu i imam tebe. Ali ništa nije onako kako sam očekivala.” Htjela sam joj reći neka ne govori gluposti. Htjela sam joj reći da je u tako kratkom vremenu došla tako daleko, da ima prvi posao, blistavu budućnost pred sobom... Htjela sam joj dati tipičan odgovor odrasle osobe, ali sve mi je to zvučalo tako plitko i pokroviteljski. Na kraju ulice, blizu stražnjih vrata puba, za metalnim je stolom sjedila skupina radnika. Kasnije večeras taj će prostor ispuniti hipsteri i lutalice iz Cityja s čašama u rukama, a njihovo će mi se bučenje filtrirati kroz otvoren prozor u stan. “Znam što misliš”, rekoh. “Sve otkad je umro tvoj tata, i ja čekam trenutak kad ću se opet osjećati normalno. A osjećam se kao da sve radim automatski. Još sam na istom usranom poslu. Još živim u ovom stanu koji nikad neću doživljavati kao dom. Bila sam zamalo na rubu smrti, ali ne mogu reći da mi je to dalo mudrost ili osjećaj zahvalnosti za život koji imam ili išta takvo. Idem na grupnu terapiju za ožalošćene i sjedim tamo s ljudima koji su jednako zapeli u mjestu kao i ja. Zapravo nisam učinila ništa.” Lily je razmislila. “Pomogla si meni.” “To je otprilike jedino za što se mogu uhvatiti.” “I imaš dečka.”


BalkanDownload

“Nije mi dečko.” “Aha.” Gledale smo kako promet mili prema Cityju. Lily je povukla posljednji dim i ugasila cigaretu na metalnoj stubi, “To mi je sljedeći projekt”, rekoh. Potrudila se pokazati barem tračak nelagode. “Znam. Prestat ću. Obećavam.” Sunce je počelo kliziti preko krovova, a njegov narančast sjaj izgubio je nešto boje u olovnosivu večernjem zraku Cityja. “Znaš, Lily, možda za neke stvari jednostavno treba više vremena. Mislim da ćemo na kraju ipak doći do toga što čekamo.” Provukla je ruku pod moju i naslonila mi glavu na rame. Gledale smo kako Sunce lagano pada, a sve dulje sjene pužu prema nama. Pomislila sam na obrise New Yorka u noći i na to da nitko nije istinski slobodan. Možda do svake slobode - fizičke, osobne - dođemo samo po cijenu nečega ili nekoga drugoga. Sunce je nestalo, a narančasto nebo postajalo je petrolejplavo. Kad smo ustale, Lily je poravnala suknju pa pogledala kutiju u ruci. Iznenada je iz nje izvukla preostale cigarete i prelomila ih na pola pa ih bacila u zrak. Oko nas su lepršali konfeti od duhana i bijelih papirića. Pobjednički me je pogledala i podigla ruke. “Eto. Odsad sam službeno nepušač.” “Samo tako?” “Zašto ne? Rekla si da bi moglo potrajati dulje nego što smo mislile. Pa, ovo je moj prvi korak. Koji je tvoj?” “O, Bože. Možda ću nagovoriti Richarda da mi dopusti da ne nosim onu prokletu najlonsku periku.” “To bi bio odličan prvi korak. Bilo bi super da me sa svake kvake u stanu ne pecne statički elektricitet.” Osmijeh joj je bio zarazan. Uzela sam joj praznu kutiju iz ruke prije nego


BalkanDownload

što je baci na parkiralište, a onda sam je propustila da prva prođe kroz prozor natrag u stan. Zastala je i okrenula se, kao da joj je u toni trenutku nešto sinulo. “Znaš, ne moraš biti tužna da bi ostala povezana s njim.” Zurila sam u nju. “S mojim tatom. Samo kažem.” Slegnula je ramenima i zakoračila kroz prozor. Kad sam se sljedećeg jutra probudila, Lily je već bila otišla na posao. Ostavila mi je poruku da će donijeti kruh kad bude imala stanku za ručak, jer bile smo s kruhom pri kraju. Popila sam kavu, doručkovala i obula tenisice namjeravajući otići prošetati (Marc: “Vježbanje je dobro za duh koliko i za tijelo!”), kad mi je zazvonio mobitel. Nepoznat broj. “Zdravo!” Trebalo mi je nekoliko trenutaka. “Mama?” “Pogledaj kroz prozor!” Prešla sam preko dnevne sobe i provirila van. Odozdo s pločnika veselo mi je mahala majka. “Što... što radiš ovdje? Gdje je tata?” “Doma.” “Je li djed dobro?” “Djed je dobro.” “Ali nikad prije nisi sama došla u London. Ne ideš dalje od benzinske crpke bez tate u pratnji.” “Pa, bilo je krajnje vrijeme da to promijenim, ne? Da dođem gore? Ne bih htjela potrošiti sve minute na svom novom mobitelu.” Pustila sam je u zgradu i brzo obišla sobu skupljajući posuđe zaostalo od sinoćnje večere, a kad je došla do vrata, ja sam već stajala na pragu raširenih ruku. Na sebi je imala svoju bolju jaknu, torbu je nosila onako poštarski, preko


BalkanDownload

prsa (“Tako je lopovima teže da mi je ukradu!”), a kosa joj je padala u mekim kovrčama oko vrata. Sva je blistala, usne su joj bile pažljivo našminkane koraljnoružičastim ružem, a u ruci je držala kartu Londona negdje iz 1983. “Ne mogu vjerovati da si došla sama.” “Zar to nije divno? Osjećam se ushićeno. Nekom mladom dečku u podzemnoj rekla sam da je to prvi put unatrag trideset godina da se vozim podzemnom a da me nitko ne drži za ruku. Brzo se odmaknuo četiri sjedala niže. Umrla sam od smijeha. Hoćeš li pristaviti čaj?” Sjela je svlačeći jaknu i ogledavajući se oko sebe. “Pa... Sivo je... zanimljivo.” “Lilyn izbor.” Nakratko sam se zapitala je li njezin dolazak samo neka šala i sad će svakoga trena banuti tata smijući se i govoreći mi da sam blesava ako mislim da bi Josie ikamo otišla sama. “Ne razumijem. Zašto si došla bez tate?” Otpila je gutljaj čaja. “O, ovo je fino. Ti si uvijek pripremala najbolji čaj.” Odložila je šalicu na stolić, najprije pažljivo gurnuvši knjigu ispod nje da ne ostavi trag na drvu. “Pa, jutros sam se probudila i pomislila na sve što moram obaviti - oprati rublje, oprati prozore koji gledaju na dvorište, presvući djedu posteljinu, kupiti pastu za zube - i odjednom sam rekla ne, ne mogu ja to. Neću protratiti ovako lijepu subotu radeći isto što radim već trideset godina. Idem u pustolovinu.” “Pustolovinu.” “Pa sam mislila da bismo mogle u kazalište.” “Kazalište?” “Da, na predstavu. Louisa, jesi li se pretvorila u papigu? Gospođa Cousins iz osiguravajuće kuće kaže da na Leicester Squareu ima jedan kiosk gdje možeš jeftino kupiti karte za predstave koje igraju taj dan, a nisu popunjene. Pitala sam se bi li ti htjela ići sa mnom.” “A Treena?”


BalkanDownload

Mama je samo odmahnula rukom. “Ma, ona je bila zauzeta. I, što kažeš? Hoćemo li otići pogledati ima li karata?” “Moram reći Lily.” “Onda joj idi reći. Ja ću dovršiti čaj, ti napravi nešto s tom svojom kosom pa krećemo. Imam jednodnevnu kartu za podzemnu, mogu se cijeli dan vozikati naokolo!” Našle smo karte za Billyja Elliota u pola cijene. Bilo je to ili neka ruska tragedija, a mama je rekla da joj Rusi ne sjedaju dobro otkad joj je netko gladnoj poslužio juhu od cikle i pokušao je uvjeriti da Rusi to tako jedu. Cijelu je predstavu prosjedila kao opčinjena gurkajući me i šapćući: “Sjećam se tog štrajka rudara, Louisa. Tim jadnim obiteljima stvarno je bilo jako teško. Margaret Thatcher! Sjećaš li je se? O, grozna žena. Ali uvijek je imala lijepe torbice.” Kad je mladi Billy poletio u zrak, očito na krilima ambicija, tiho je zaplakala brišući nos čistim bijelim rupčićem. Gledala sam gospođu Wilkinson, ženu čije ambicije nikad nisu išle dalje od granica gradića u kojemu je živjela i pokušala sam ne vidjeti svoj život u njezinu. Ja sam bila žena koja ima posao, dečka (recimo) i sjedi u kazalištu na West Endu u subotu poslijepodne. Istaknula sam te stvari kao da su male pobjede nad nekim neprijateljem koga nisam mogla precizno odrediti. Izišle smo na poslijepodnevno sunce malo ošamućene i emocionalno iscrpljene. “Dobro”, reče mama čvrsto stežući torbicu (starih se navika teško riješiti). “Čaj u hotelu. Idemo se malo provesti:” Nije bilo mjesta ni u jednome od velikih, ali našle smo lijep hotel blizu Haymarketa u kojemu su posluživali čaj po maminu ukusu. Tražila je stol negdje u sredini. Sjele smo, a ona je imala nešto reći o svakoj osobi koja je ušla primjećujući odjeću, nagađajući jesu li naši ili izvana, čudeći se da neki dovode malu djecu ili male pse koji izgledaju kao štakori na povodcu. “Ma vidi nas!” uskliknula bi svako malo. “Nije li ovo baš lijepo?” Naručile smo English Breakfast Tea (Mama: “To je samo gospodski naziv za


BalkanDownload

normalni čaj, ne? Nije neki od onih koji imaju čudan okus?”) i pladanj pod nazivom Poslijepodnevni užitak pa smo jele sićušne sendviče bez kore, prhke slatke pogačice ni upola tako dobre kao mamine i kolačiće u zlatnoj foliji. Mama je pola sata pričala o Billyju Elliotu i rekla da bismo tako trebale jednom mjesečno pa dodala da bi se to sigurno i tati svidjelo, samo kad bismo ga mogle dovući ovamo. “Kako je tata?” “O, dobro je. Znaš kakav je.” Htjela sam pitati kakav, ali pribojavala sam se odgovora. Kad sam podigla pogled, gledala me malo suženih očiju. “Ne, Louisa, još ne brijem noge. I ne, nije sretan. Ali ima važnijih stvari u životu.” “Što je rekao na tvoj današnji dolazak ovamo?” Zagrcnula se od smijeha pa je to prikrila tihim kašljanjem. “Nije vjerovao da stvarno idem. Rekla sam mu ujutro kad sam mu donijela čaj, ali prasnuo je u smijeh. Da ti iskreno kažem, to me tako uzrujalo da sam se obukla i jednostavno otišla.” Razrogačila sam oči. “Nisi mu rekla?” “Jesam, prije nego što se nasmijao. Cijeli dan mi šalje poruke na telefon, mulac.” Bacila je pogled na zaslon pa opet gurnula mobitel u džep. Sjedila sam i gledala je kako vilicom damski komada još jednu pogačicu. Sklopila je oči uživajući u zalogaju. “Ovo je divno.” Progutala sam s mukom. “Mama, nećete se valjda razvesti?” Odmah je otvorila oči. “Razvesti? Ja sam dobra katolkinja, Louisa. Mi se ne razvodimo. Samo se potrudimo da naši muževi pate dok su živi!” Platila sam pa smo otišle u ženski WC, golemu prostoriju obloženu mramorom boje oraha i sa skupim cvjetnim aranžmanima, a uz niz umivaonika tiho je stajala podvornica. Mama je dvaput temeljito oprala ruke, zatim pomirisala razne losione poredane uz rub klimajući ili radeći grimase, ovisno o tome koji joj se kako svidio. “Ne bih to trebala reći, s obzirom na


BalkanDownload

moje protivljenje patrijarhiji i sve to, ali zaista bih rado da jedna od vas dviju ima nekog dobrog muškarca uza se.” “Upoznala sam nekoga”, rekoh prije nego što sam uopće shvatila što radim. Okrenula se prema meni s losionom u ruci. “Stvarno?” “Radi u hitnoj pomoći.” “Pa to je krasno! Medicinski tehničar! To je skoro jednako korisno kao da je vodoinstalater. Kad ćemo ga upoznati?” Počela sam zamuckivati. “Upoznati ga? Nisam sigurna da je...” “Da je što?” “Pa... mislim, još je rano. Nisam sigurna da je to takva veza...” Majka je odvrtjela poklopac ruža i zagledala se u zrcalo. “Hoćeš mi reći da si s njim samo zbog seksa?” “Mama!” Brzo sam pogledala podvornicu. “Pa, nego što mi onda hoćeš reći?” “Nisam sigurna da sam spremna za vezu.” “Zašto? Što još imaš u životu? Te svoje jajnike ne možeš staviti u ledenicu za poslije, znaš.” “Zašto Treena nije došla?” upitah, brzo mijenjajući temu. “Nije mogla naći nikoga tko bi čuvao Thoma.” “Rekla si da je zauzeta.” Mamin se pogled sreo s mojim u zrcalu. Pritisnula je usnu o usnu i vratila ruž u torbicu. “Čini se da se malo ljuti na tebe, Louisa.” Aktivirala je majčinske rendgenske zrake. “Jeste li se vas dvije nešto posvađale?” “Ne znam zašto ona uvijek mora imati mišljenje o svemu što ja radim.” Zvučala sam kao nadurena dvanaestogodišnjakinja. Fiksirala me pogledom. Pa sam joj rekla. Sjela sam na mramorni umivaonik, a mama se zavalila u


BalkanDownload

udoban stolac. Ispričala sam joj za posao u New Yorku i zašto ga ne mogu prihvatiti, o tome kako smo izgubili Lily i opet je našli te kako sad napokon polako izlazi iz mraka. “Dogovorila sam novi susret s gospođom Traynor. Napredujemo. Ali Treena jednostavno neće slušati. Da Thom prolazi kroz samo pola toga što je Lily prošla, Treena bi bila prva koja bi mi rekla da ga ne mogu ostaviti i otići.” Ispričavši majci, osjetila sam olakšanje. Ako nitko drugi, bila sam sigurna da će ona razumjeti teret odgovornosti. “Eto, zato ne razgovara sa mnom.” Majka je zurila u mene. “Isuse, Marijo i Josipe, jesi li izgubila razum?” “Što?” “Posao u New Yorku, plaćen stan i hrana i tako dobra plaća, a ti ostaješ ovdje raditi u onoj strahoti na aerodromu? Jeste li čuli ovo?” Okrenula se prema podvornici. “Ne vjerujem da to govori moja kći. Časna riječ, pitam se što se dogodilo s mozgom koji si definitivno imala u glavi kad si se rodila.” Podvornica je polako odmahnula glavom. “Nije dobro.” “Mama! Činim ono što je ispravno!” “Za koga?” “Za Lily!” “Misliš da nitko osim tebe nije mogao pomoći toj djevojci da opet stane na noge? Pa, jesi li razgovarala s tim tipom u New Yorku i pitala ga bi li mogla početi raditi kod njega nekoliko tjedana kasnije?” “Nije to takva vrsta posla.” “A otkud znaš? Tko ne traži, ne dobije. Nije li tako?” Podvornica je polako klimnula. “O, Isuse. Kad samo pomislim...” Podvornica joj je pružila rupčić i majka se sad hladila njime kao lepezom. “Slušaj me, Louisa. Imam jednu vraški pametnu kćer kod kuće s teretom odgovornosti na leđima zato što je u ranoj mladosti donijela jednu lošu


BalkanDownload

odluku. Znaš da volim Thoma najviše na svijetu, ali srce mi se slama na pomisao što je sve Treena mogla postići da ga je imala samo nekoliko godina kasnije. Ja sam zaglibila u brizi za tvog tatu i djeda, i to je u redu. Snalazim se. Ali to ne bi smjelo biti nešto čemu ti stremiš u životu, čuješ li me? Nemoj da ti vrhunac života budu karte za mjuzikl u pola cijene i otmjen čaj u hotelu. Trebala bi živjeti! Ti si jedina osoba u obitelji koja ima konkretnu priliku za to! A kad čujem da ćeš tu priliku prokockati zbog djevojke koju jedva da i poznaješ...” “Postupila sam ispravno, mama.” “Možda jesi. A možda je to bila situacija ili/ili.” “Tko ne traži, ne dobije”, reče podvornica. “Eto ti! Gospođa zna. Kontaktiraj toga gospodina u Americi i pitaj ga ima li ikakve šanse da počneš raditi malo kasnije. Ne gledaj me tako, Louisa. Bila sam preblaga s tobom. Nisam te gurala naprijed kad sam trebala. Moraš se izvući s tog posla koji ne vodi nikamo i početi živjeti.” “Posao je izgubljen, mama.” “A otkud znaš? Jesi li pitala?” Odmahnula sam glavom. Mama je otpuhivala i namještala si šal oko vrata, Izvukla je dvije kovanice od funte iz novčanika i pritisnula ih podvornici u dlan. “Pa, moram reći da ste jako dobro obavili svoj posao! S ovog bi se poda moglo jesti. A sve miriše fantastično.” Podvornica joj se toplo nasmiješila, a zatim podigla prst kao da joj je nešto sinulo. Provirila je kroz vrata pa prišla ormariću i brzo ga otključala. Gurnula je mami u ruku cvjetni sapun. Mama ga je pomirisala i uzdahnula. “Božanstveno. Kao komadić neba.” “Za vas.” “Za mene?” Žena joj je zaklopila dlan oko sapuna. “Oh, jako ste ljubazni. Smijem li


BalkanDownload

vas pitati kako se zovete?” “Maria.” “Maria, ja sam Josie. Kad sljedeći put budem u Londonu, pobrinut ću se da dođem u vaš toalet. Vidiš, Louisa? Tko zna što se sve može dogoditi kad riskiraš? Kao ja sa svojom malom pustolovinom. Dobila sam divan sapun od svoje nove prijateljice Marije!” Stisnule su jedna drugoj ruke kao da se poznaju već godinama pa smo izišle iz hotela. Nisam joj mogla reći. Nisam joj mogla reći da me taj posao proganja od trenutka kad ujutro otvorim oči do trenutka kad ih navečer sklopim. Što god govorila drugima, znala sam da ću zauvijek žaliti za prilikom da živim i radim u New Yorku. Da će bez obzira na to koliko si puta kažem da će biti i drugih prilika, drugih gradova, to biti ona propuštena prilika koju ću svuda nositi sa sobom kao jeftinu torbicu za koju ne mogu prežaliti da sam je kupila. I naravno, nakon što sam je ukrcala na vlak natrag kući mom nedvojbeno zbunjenom i uzrujanom ocu, i dugo nakon što sam Lily pripremila salatu od ostataka namirnica koje je Sam bio ostavio u hladnjaku, kad sam te večeri provjerila elektroničku poštu, dočekao me Nathanov e-mail. Ne mogu reći da se slažem, ali shvaćam što radiš. Pretpostavljam da bi se Will ponosio tobom. Dobra si osoba, Clarkice. Pusa.


BalkanDownload

Dvadeset četvrto poglavlje Ovo su stvari koje sam naučila o roditeljstvu premda nisam roditelj. Što god učiniš, vjerojatno će biti pogrešno. Ako si okrutan ili ne uvažavaš dijete ili ga zanemaruješ, ostavit ćeš mu duboke ožiljke. Ako si mu potpora, voliš ga, ohrabruješ i hvališ za svako i najmanje postignuće - ustajanje na vrijeme ili nepušenje cijeli jedan dan - nanosiš mu štetu na neki drugi način. Naučila sam da, kad si de facto roditelj, sve te stvari vrijede i za tebe, ali nemaš onaj prirodni autoritet koji bi razumno mogao očekivati kad nekoga hraniš i brineš se o njemu. Sa svim tim na umu, prvi sljedeći slobodan dan utovarila sam Lily u auto i rekla joj da idemo na ručak. Vjerojatno će sve opet poći po krivu, rekla sam sama sebi, ali barem će taj teret sa mnom nositi još jedan par ramena. Lily je bila tako zauzeta mobitelom i slušalicama u ušima da je prošlo četrdesetak minuta prije nego što je pogledala kroz prozor auta. Namrštila se kad smo naišli na putokaz. “To nije put prema tvojim roditeljima.” “Znam.” “A kamo onda idemo?” “Rekla sam ti. Na ručak.” Nakon što je odzurila u mene dovoljno dugo da može biti sigurna da neću odgovoriti, neko je vrijeme samo škiljila kroz prozor. “Isuse, ponekad mi stvarno ideš na živce.” Pola sata poslije stale smo ispred Krune i podvezice, hotela od crvene cigle okruženog uređenim parkom, dvadesetak minuta južno od Oxforda. Bila sam zaključila da je neutralni teren najbolji izbor. Lily je izišla i zalupila vrata za sobom dovoljno jako da mi jasno pokaže da joj još idem na živce. Nisam se obazirala na nju, nego sam nanijela sloj ruža i zaputila se u restoran pustivši je neka me slijedi.


BalkanDownload

Gospođa Traynor već je sjedila za solom. Vidjevši je, Lily je zastenjala. “Zašto to opet radimo?” “Zato što se stvari mijenjaju”, rekoh, gurajući je ispred sebe. “Lily.” Ustala je gospođa Traynor. Očito je bila kod frizera jer kosa joj je opet bila prekrasno ošišana i isfenirana. Bila je i jedva zamjetno našminkana, a zbog tih je dviju stvari opet sličila gospođi Traynor od prije: samouvjerenoj ženi koja shvaća da izgled nije sve, ali je temelj nečega. “Dobar dan, gospođo Traynor.” “Bok”, promrmljala je Lily. Nije ispružila ruku, a sjela je na stolac pokraj mene. Gospođa Traynor to je primijetila, ali samo se kratko osmjehnula i pozvala konobara. “Tvoj je otac jako volio ovaj restoran, bio mu je jedan od omiljenih”, rekla je položivši ubrus u krilo. “U rijetkim situacijama kad bih ga uspjela nagovoriti da se makne iz Londona, našli bismo se ovdje. Hrana je izvrsna, restoran ima Michelinove zvjezdice.” Pogledala sam jelovnik - turbot quenelles s frangipaneom od dagnji i škampa, dimljena pačja prsa s cavalo nerom i izraelskim kuskusom - i ponadala se da gospođa Traynor, koja je bila predložila ovaj restorana, kani i platiti račun. “Meni se čini malo pretenciozan”, reče Lily ne dižući pogled s jelovnika. Brzo sam pogledala gospođu Traynor. “Baš je to i Will rekao. Ali hrana je vrlo dobra. Mislim da ću naručiti prepelicu.” “Ja ću brancina”, reče Lily i zaklopi jelovnik uvezan u smeđu kožu. Zurila sam u popis pred sobom. Ništa nisam prepoznala. Što je rabarbara? Što su ravioli od koštane srži i motra? Zapitala sam se bih li mogla jednostavno zatražiti sendvič. “Jeste li spremni naručiti?” Konobar se stvorio kraj mene. Pričekala sam


BalkanDownload

da njih dvije najprije kažu svoje narudžbe. Uto sam primijetila riječ koju sam prepoznala iz vremena provedenog u Parizu. “Mogu li dobiti joues de boeuf confites?” “S njokima od krumpira i šparogama? Svakako, madame.” Govedina. Može govedina. Neobavezno smo čavrljale čekajući predjelo. Rekla sam gospođi Traynor da još radim u zračnoj luci, ali da sam u užem izboru za promaknuće. Pokušala sam to reći tako da zvuči kao izbor karijere, a ne poziv u pomoć. Rekla sam joj i da je Lily našla posao, a kad je čula kakav, gospođa Traynor nije se stresla (bojala sam se da hoće), nego je samo klimnula. “Zvuči razumno. Nema ništa loše u tome da čovjek na početku karijere zaprlja ruke.” “Nema nikakvih izgleda za napredovanje”, reče Lily odlučno. “Osim ako se napredovanjem ne smatra premještaj na blagajnu.” “Pa, ni raznošenje novina nema mogućnost napredovanja. Ali tvoj je otac to svejedno radio tijekom posljednjih dviju godina srednje škole. To razvija radnu etiku.” “A ljudima uvijek trebaju hrenovke u konzervama”, napomenuh. “Zar zaista?” upita gospođa Traynor, nakratko iskreno zgranuta. Gledale smo kako se za stol pokraj našega smješta postarija žena, uz mnogo prenaglašene brige dvojice rođaka. “Dobile smo album koji ste poslali”, rekoh. “Oh, jeste! Pitala sam se. Je li... je li ti se svidio?” Lilyn ju je pogled nakratko okrznuo. “Bilo je lijepo, hvala”, reče. Gospođa Traynor otpila je gutljaj vode. “Htjela sam ti pokazati drugu Willovu stranu. Ponekad mi se čini da je to što se dogodilo nakon njegove smrti zasjenilo cijeli njegov život. Htjela sam ti pokazati da je bio više od kolica. Više od načina kako je umro.” Nakratko se među nas spustila tišina. “Bilo je lijepo, hvala”, ponovi Lily.


BalkanDownload

Stigla nam je hrana i Lily je opet utihnula. Poslužitelji su marljivo i diskretno oblijetali oko nas, dotačući nam vodu u čaše kad bi se razina spustila i samo za centimetar. Pladanj s kruhom stavljen je na stol, maknut pa ponovno ponuđen pet minuta poslije. Restoran se punio dobro odjevenim ljudima poput gospođe Traynor: ljudima koji razgovaraju biranim riječima i kojima je turbot quenelles uobičajen ručak, a ne konverzacijsko minsko polje. Gospođa Traynor pitala je kako je moja obitelj i toplim riječima pohvalila mog oca. “Tako je dobro vodio brigu o dvorcu.” “Sigurno vam je čudno što više ne idete onamo”, rekla sam i odmah se lecnula u sebi pitajući se jesam li prešla neku nevidljivu granicu. Ali gospođa Traynor samo se zagledala u stolnjak pred sobom. “Jest”, rekla je i klimnula, a zatim otpila gutljaj vode pomalo nategnuta osmijeha. Razgovor se nastavio u istom stilu tijekom cijelog predjela (dimljeni losos za Lily, salata za gospođu Trynor i mene), uz stanke i trzaje i ponovno kretanje naprijed, kao kad netko tek uči voziti. Laknulo mi je kad sam vidjela da nam donose glavno jelo. Osmijeh mi je skliznuo s lica kad je konobar spustio tanjur pred mene. Nije izgledalo kao govedina, nego kao gnjecavi smeđi diskovi u gustom smeđem umaku. “Oprostite”, rekoh konobaru. “Naručila sam govedinu.” Njegov se pogled na mom licu zadržao trenutak predugo. “Ovo i jest govedina, madame.” Oboje smo zurili u moj tanjur. “Joues de bouef?” rekao je. “Goveđi obraz?” “Goveđi obraz?” Oboje smo se zagledali u moj tanjur, a meni se doslovno okrenuo želudac. “Oh, naravno”, rekoh. “Ja... da. Goveđi obraz. Hvala.” Goveđi obraz. Nasmiješila sam se gospođi Travnor i zagrizla u njoke. Jele smo u gotovo potpunoj tišini. Gospođa Traynor i ja više nismo imale tema za razgovor. Lily jedva da je i govorila, a kad bi nešto i rekla, bilo je to otresito ili cinično, kao da izaziva baku. Igrala se hranom, tinejdžerica koja je


BalkanDownload

protiv svoje volje dovučena na odveć otmjen ručak s odraslima. Jela sam sitne zalogaje pokušavajući zanemariti glasić koji mi je cvilio u uhu: Jedeš obraze! Prave obraze! Na kraju smo naručile kavu. Kad je konobar otišao, gospođa Traynor maknula je ubrus s krila i položila ga na stol. “Ne mogu više ovako.” Lily je podigla glavu. Pogledala je mene pa gospođu Traynor. “Hrana je vrlo ukusna i lijepo je čuti da obje imate posao, ali ovo baš i nije neki korak naprijed za našu situaciju, zar ne?” Zapitala sam se hoće li otići, je li je Lily gurnula predaleko. I na Lilynu se licu vidjelo iznenađenje, vjerojatno se i ona pitala isto. Ali gospođa Traynor odmaknula je šalicu u stranu i nagnula se preko stola. “Lily, nisam došla ovamo ostaviti dojam na tebe skupim ručkom. Došla sam reći da mi je žao. Teško je objasniti u kakvu sam stanju bila kad si došla, ali za to kako je prošao taj nesretni susret nisi ti kriva. Želim ti se ispričati za činjenicu da je tvoje upoznavanje s ovom stranom tvoje obitelji bilo tako... neprimjereno.” Prišao nam je konobar s vrčem kave, a gospođa Traynor samo je podigla ruku, i ne okrenuvši se. “Možete li nam dati dvije minute mira, molim vas?” Brzo se udaljio s pladnjem. Sjedila sam potpuno nepomično. Gospođa Traynor, napeta lica i nategnuta glasa, duboko je udahnula. “Lily, izgubila sam sina - tvoga oca, vjerojatno i nešto prije njegove stvarne smrti, koja mi je oduzela sve na čemu sam bila sagradila svoj život: ulogu majke, obitelj, karijeru, čak i vjeru. Iskreno, osjećala sam se kao da sam potonula u crnu rupu. Ali otkriće da je imao kćer - da ja imam unuku - navelo me na pomisao da možda ipak nije sve izgubljeno.” Progutala je s mukom. “Neću reći da si mi vratila dio njega, ne bi bilo pošteno prema tebi. Ti si što mi je posve jasno - u potpunosti svoja osoba. Donijela si mi u život baš to: novu osobu koju mogu voljeti. Nadam se da ćeš mi pružiti drugu priliku, Lily. Jer zaista bih htjela - ne, kvragu - zaista bih voljela provesti više vremena s tobom. Louisa mi kaže da si vrlo osebujna osoba. Pa, znaj da je to


BalkanDownload

obiteljska karakteristika, tako da ćemo se vjerojatno ponekad sudarati glavama, baš kao što smo to činili i ja i tvoj otac. Ali, u osnovi, ako se iz ovoga danas ne izrodi ništa drugo, moraš znati ovo...” Primila je Lily za ruku. “Tako mi je drago da sam te upoznala. Sve si promijenila samim time što postojiš. Moja kći, tvoja teta Georgina, doletjet će sljedeći tjedan iz Australije da te upozna i već je pitala bismo li nas dvije u nekom trenutku mogle otići do nje u Sydney i ostati neko vrijeme. Imam u torbici pismo koje ti je napisala.” Glas joj se spustio. “Znam da ti nikad ne možemo nadoknaditi odsutnost oca u tvom životu i znam da nisam... pa, još se izvlačim iz spomenute rupe... ali misliš li da bi... možda... mogla naći u svom životu malo mjesta za prilično tešku baku?” Lily je zurila u nju. “Bi li pristala... barem pokušati?” Glas gospođe Traynor na toj je posljednjoj rečenici malo napukao. Nastala je duga tišina. Čula sam otkucaje srca u ušima. Lily me pogledala, a nakon cijele vječnosti opet se okrenula prema gospođi Traynor. “Bi li... bi li htjela da dođem i malo ostanem kod tebe?” “Ako želiš. Da, jako bih to voljela.” “Kad?” “Kad možeš doći?” Camilla Traynor koju sam poznavala, uvijek je bila vrlo suzdržana, ali u tom joj se trenutku lice zbrčkalo. I druga ruka prišuljala se preko stola. Nakon trenutka oklijevanja Lily ju je prihvatila i čvrsto su ispreplele prste preko bijela lanenog stolnjaka, kao dvije duše preživjele nakon brodoloma, a konobar je još stajao s pladnjem ne znajući kad bi bio pravi trenutak da ga spusti. “Dovest ću je natrag sutra poslijepodne.” Stajala sam na parkiralištu, a Lily je već bila pokraj auta gospođe


BalkanDownload

Traynor. Pojela je dva deserta - svoj i moj čokoladni lava-kolač (ja sam dotad već bila posve izgubila tek) i sad je ležerno provjeravala stišću li je traperice. “Sigurno je to u redu?” Nisam bila sigurna koju od njih dvije pitam. Bila sam svjesna koliko je krhko to entente cordiale i kako bi malo trebalo da sve opet ode kvragu. “Bit ćemo dobro.” “Sutra ne radim, Louisa”, dovikne mi Lily. “Nedjeljom radi Samirov rođak.” Bilo mi je neobično ostaviti ih ondje, premda je Lily bila sva ozarena. Htjela sam joj reći nema pušenja i nema psovanja, a možda čak i kako bi bilo da ovo ostavimo za neki drugi put, ali Lily mi je samo mahnula i sjela na mjesto suvozača u golf gospođe Traynor jedva se i osvrnuvši preko ramena. Gotovo. Konci više nisu bili u mojim rukama. Gospođa Traynor otvorila je vrata i sjela u auto. “Gospođo Traynor? Smijem li vas nešto pitati?” Zastala je. “Camilla. Mislim da smo sad već nadišle formalnosti, nismo li?” “Camilla. Jeste li razgovarali s Lilynom majkom?” “Ah. Da. Jesam.” Sagnula se iščupati neki nevidljivi korov iz gredice na rubu parkirališta. “Rekla sam joj da se nadam da ću u budućnosti imati priliku provesti neko vrijeme s Lily. I da sam u potpunosti svjesna da u njezinim očima i nisam baš neki majčinski uzor, ali da - iskreno govoreći nitko od nas nije idealan u toj ulozi i da bi joj dolikovalo da pažljivo razmisli i da, za promjenu, stavi sreću svoga djeteta ispred svoje.” Moguće je da mi se čeljust malo objesila. “Dolikovati je izvrsna riječ”, rekoh, kad sam opet mogla govoriti. “Jest, zar ne?” Uspravila se. U očima joj se nazirao nagovještaj nestašluka. “Da. Hm. Tanye Houghton-Miller ovoga svijeta nisu mi dorasle. Mislim da ćemo se Lily i ja sasvim lijepo slagati.”


BalkanDownload

Okrenula sam se poći prema svome autu, ali ovaj put je gospođa Traynor zaustavila mene. “Hvala ti, Louisa.” Primila me za nadlakticu. “Nisam n-” “Jesi. Vrlo sam svjesna da ti na mnogočemu trebam zahvaliti. Nadam se da ću jednoga dana moći učiniti nešto za tebe.” “Oh, ma nije potrebno. U redu je.” Pogledom je pretraživala moj i lagano se nasmiješila. Primijetila sam da joj je ruž savršen. “Pa, javit ću ti sutra u koje ću vrijeme dovesti Lily kući.” Gurnula je torbicu pod ruku i zakoračila prema autu, gdje ju je čekala Lily . Gledala sam kako golf nestaje u daljini, a onda sam nazvala Sama. Lešinar je lijeno kružio azurnim nebom iznad polja, a golema krila kao da su mu bila posve nepomična na blistavoplavoj pozadini. Bila sam ponudila da ću mu pomoći da dovrši zidanje, ali postavili smo samo jedan red cigle (ja sam mu ih dodavala). Bilo je tako vruće da je predložio da popijemo pivo, a kad smo se zavalili u travu, nekako je postajalo sve teže pa na kraju i nemoguće opet ustati. Ispričala sam mu priču o goveđim obrazima. Smijao se cijelu minutu pokušavajući se uozbiljiti kad sam se pobunila zašto to nisu nazvali nekako drukčije i mislim, to je kao da ti netko kaže da jedeš kokošje guzove ili tako nešto. Sad sam ležala kraj njega slušajući ptice i blag šapat trave, gledajući kako Sunce boje breskve polako klizi prema obzoru i pomislila - u predasima, kad se nisam brinula je li Lily već izlanula koju riječ poput pizdun - da život uopće nije los. “Ponekad, kad je ovakav dan, pomislim da se možda uopće neću zamarati gradnjom kuće”, reče Sam. “Možda ću samo ležati u travi dok ne ostarim.” “Dobar plan.” Grickala sam travku. “Samo što će ti se tuširanje kišnicom u siječnju činiti mnogo manje privlačnim.” Osjetila sam njegov smijeh kao vibraciju. Došla sam k njemu ravno iz restorana, neobično izbačena iz ravnoteže neočekivanom Lilynom odsutnošću. Nisam htjela biti sama u stanu. Kad sam stala ispred ulaza na Samovu livadu, ostala sam sjediti u autu i


BalkanDownload

gledati ga kako, savršeno zadovoljan u samoći, nanosi žbuku na ciglu i pritišće je na sljedeću brišući znoj s čela izblijedjelom majicom. I nešto se u meni razmotalo. Ništa nije rekao o našem nedavnom nelagodnu razgovoru. Bila sam mu zahvalna na tome. Preko plavetnila klizio je usamljen oblačak. Sam je primaknuo nogu bliže mojoj. Njegovo je stopalo bilo gotovo dvaput veće od moga. “Pitam se je li gospođa T opet postavila slike po kući. Znaš, za Lily.” “Slike?” “Uokvirene fotografije. Rekla sam ti. Kad smo bile kod nje, nigdje u kući nije bilo nijedne Willove fotografije. Bila sam prilično iznenađena kad je poslala album jer se dio mene pitao nije li ih sve uništila.” Šutio je razmišljajući. “Čudno je to. Ali kad malo bolje razmislim, ni ja nemam nijednu Willovu fotografiju. Možda jednostavno treba neko vrijeme... da ih opet možeš imati pred očima. Koliko je tebi trebalo da opet kraj kreveta staviš sestrinu sliku?” “Nikad je i nisam maknuo. Volim je imati blizu, pogotovo tu na kojoj izgleda... kao što je prije izgledali.” Podigao je ruku iznad glave. “Nikad nije okolišala sa mnom. Bila je tipična starija sestra. Kad god sam svjestan da sam učinio nešto krivo, pogledam tu fotku i čujem njezin glas. Same, blesane, ispravi to i gotovo” Okrenuo se prema meni. “A, znaš, i za Jakea je dobro da vidi tu fotku. Treba mu taj osjećaj da je u redu pričati o njoj.” “Možda ću i ja staviti jednu. Bit će dobro za Lily da ima tatinu sliku u stanu.” Kokoši su još bile vani. Nekoliko metara od nas dvije su se kokice smještale u neobrasli dio polja rastresajući perje i pritom dižući oblačiće prašine. Ispalo je da kokoši imaju osobnost. Ona kestenjasta voljela je šefovati, ona šarena bila je privržena ljudima, malu bantamsku trebalo je svaku večer skidati s grma i nositi na spavanje u kokošinjac. “Misliš li da bih joj trebala poslati poruku? Da vidim kako je?”


BalkanDownload

“Komu?” “Lily.” “Pusti ih. Bit će dobro.” “Znam da imaš pravo. Čudno je. Gledala sam je u restoranu i mnogo mu je sličnija nego što sam isprva mislila. Mislim da je to i gospođa Traynor Camilla - uočila. Stalno je treptala na neke Lilyne osobitosti u ponašanju ili govoru, kao da se prisjećala stvari koje je Will radio. U jednom je trenutku Lily podigla obrvu i nijedna od nas nije mogla odvojiti pogled od nje. Učinila je to identično kao on.” “Što želiš raditi večeras?” “O, svejedno mi je. Ti izaberi.” Istegnula sam se osjećajući kako me trava škaklja po vratu. “Možda ću samo ležati ovako. Ako u nekom trenutku slučajno padneš na mene, to bi bilo u redu.” Čekala sam da se nasmije, ali nije. “Pa... možda da... razgovaramo o nama?” “O nama?” Provukao je travku između zubi. “Aha. Mislio sam... Pitao sam se kako ti gledaš na sve ovo.” “Zvuči kao da mi postavljaš matematički zadatak.” “Samo pokušavam izbjeći daljnje nesporazume, Lou.” Gledala sam kako baca travku i trga drugu. “Mislim da smo u redu”, rekoh. “Pa, ovaj te put neću optužiti da zanemaruješ sina. Ili biti ljubomorna na nepostojeći trag žena koji ostavljaš za sobom.” “Ali svejedno se suzdržavaš.” Rekao je to blago, ali imala sam osjećaj kao da me netko udario. Pridigla sam se na lakat, tako da sam gledala dolje u njega. “Ovdje sam, nisam li? Ti si prva osoba koju zovem na kraju dana. Vidimo se kad god stignemo. Ne bih to nazvala suzdržanošću.”


BalkanDownload

“Da. Viđamo se, seksamo se, jedemo dobru hranu.” “Nije li to ono kako si svaki muškarac zamišlja idealnu vezu?” “Ja nisam svaki muškarac, Lou.” Cijelu minutu gledali smo se u tišini. Više nisam bila opuštena. Osjećala sam se kao da se trebam braniti. Uzdahnuo je. “Ne gledaj me tako. Nisam rekao da želim brak ili tako nešto. Samo kažem da... nikad prije nisam bio sa ženom koja manje želi razgovarati o tome što se između nas događa.” Zasjenio je oči rukom, zaškiljio u sunce. “U redu je ako ne želiš da ovo bude nešto ozbiljno. Zapravo, nije mi u redu, ali samo bih volio znati kako razmišljaš. Otkad je Ellen umrla, shvatio sam da je život kratak. Ne želim...” “Ne želiš što?” “Tratiti vrijeme na nešto što ne ide nikamo.” “Tratiti vrijeme?” “Loš izbor riječi. Nisam dobar u ovome.” Pridigao se i sjeo. “Zašto ovo mora biti nešto? Lijepo nam je zajedno. Zašto ne možemo jednostavno uživati i pustiti da vidimo kamo će nas to odvesti?” “Zato što sam samo čovjek. Dobro? Dovoljno je teško već i samo biti s nekim tko je još zaljubljen u duha, a kamoli kad se taj netko ponaša kao da je s tobom samo radi seksa.” Podigao je ruku i pokrio oči. “Isuse Kriste, ne mogu vjerovati da sam to naglas izgovorio.” Moj je glas, kad sam progovorila, bio malo napukao. “Nisam zaljubljena u duha.” Ovaj me put nije pogledao. Opet je sjeo i protrljao lice. “Onda ga otpusti, Lou.” S mukom se uspravio i krenuo prema vagonu ostavivši me da gledam za njim.


BalkanDownload

Lily se vratila sljedeće večeri, malo opečena suncem. Ušla je u stan i prošla pokraj kuhinje gdje sam praznila perilicu, po petnaesti se put pitajući bih li trebala nazvati Sama, a onda se jednostavno bacila na kauč. Dok sam tako stajala i gledala, digla je noge na stolić, dohvatila daljinski i uključila TV. “I, kako je bilo?” upitah nakon nekoliko trenutaka. “Okej.” Čekala sam još nešto, spremna na to da daljinski svakog trena poleti preko sobe a da ona bijesno otutnji mrmljajući da je ta obitelj nemoguća. Ali samo je mijenjala programe. “Što ste radile?” “Ne baš puno. Malo razgovarale. Zapravo, vrtlarile smo.” Okrenula se, naslonila bradu na ruku na naslonu. “Hej, Lou. Ima li još onih žitnih pahuljica s lješnjacima? Gladna sam.”


BalkanDownload

Dvadeset peto poglavlje Razgovaramo li? Naravno. Što želiš reći? Ponekad gledam živote ljudi oko sebe i pitam se je li nam svima suđeno da za sobom ostavljamo trag štete koju smo nanijeli drugima. Ne sjebu te samo majka i otac, gospodine Larkine11. Ogledala sam se oko sebe, kao da mi je netko iznenada pružio naočale od čista stakla, i shvatila da više-manje svi nose surove biljege ljubavi, bilo da su je izgubili, bilo da im je bila istrgnuta iz ruku bilo da je jednostavno nestala u grobu. Sad sam shvaćala da je Will to učinio svima nama. Nije mu to bila namjera, ali samim time što nije htio živjeti, učinio je baš to. Voljela sam muškarca koji mi je otvorio cijeli jedan novi svijet, ali nije me volio dovoljno da ostane u njemu. A sad sam se ja previše bojala voljeti čovjeka koji možda voli mene, za slučaj da... Za slučaj da što? Prevrtala sam tu misao po glavi u tišini noći, satima nakon što se Lily povukla u digitalno utočište u svojoj sobi. Sam nije zvao. Nisam mu mogla zamjeriti. A i što bih mu rekla? Istinu? Da ne želim razgovarati o tome što smo jer ne znam što smo? Nije bila stvar u tome da ne volim biti s njim. Baš naprotiv. U njegovu sam društvu bila kao šiparica - blesavo sam se hihotala, moje su šale bile budalaste i djetinjaste, strast vrela i iznenađujuća, čak i meni samoj. Osjećala sam se bolje kad je on bio kraj mene, više kao osoba koja želim biti. Više sve. A ipak. A ipak. Vezati se za Sama značilo bi prihvatiti mogućnost ponovnoga gubitka. Statistički gledano, većina veza završi loše, a s obzirom na moje mentalno stanje u protekle dvije godine, izgledi da će moja veza biti iznimka nisu bas bili veliki. Mogli smo izbjegavati tu temu, dopustiti si da se izgubimo u tim kratkim trenutcima, ali na kraju ljubav znači još boli. Još štete - nanesene


BalkanDownload

meni ili, još gore, njemu. Tko je dovoljno jak za to? Opet nisam dobro spavala pa sam prespavala budilicu i unatoč silnoj žurbi ipak zakasnila na djedov rođendan. U čast njegovu osamdesetom rođendanu tata je izvukao sklopivu sjenicu koja nam je svojedobno bila poslužila za Thomove krstitke. Sad je beživotno lamatala na povjetarcu pri dnu dvorišta, kamo su kroz stražnja vrata iz pokrajnje uličice stalno ulazili susjedi čestitari noseći kolače i dobre želje. Djed je sjedio nasred svega toga na plastičnom vrtnom stolcu klimajući ljudima koje više nije prepoznavao, tek povremeno bacajući čeznutljiv pogled prema uredno presavijenim novinama s rezultatima konjskih utrka. “To promaknuće,” reče Treena točeći čaj iz golema čajnika i pružajući ga gostima, “što to točno znači?” “Pa, imam titulu pomoćnog voditelja. Provjeravam blagajnu na kraju svake smjene i imam ključeve bara.” Ovo je ozbiljna odgovornost, Louisa, rekao je Richard Percival pružajući mi ih tako pompozno kao da mi daje sveti gral. Koristi se njima mudro. Zaista je to rekao. Koristi se njima mudro. Htjela sam pitati što bih drugo mogla s ključevima? Orati njivu? “Plaća?” Pružila mi je šalicu. Otpila sam. “Funtu više po satu.” “Mmm.” Nije ju se to dojmilo. “I ne moram više nositi onu odoru.” Odmjerila je moj kombinezon u stilu Čharlijevih anđela, koji sam odjenula za ovu prigodu. “Pa, i to je nešto.” Uputila je gospođu Laslow prema sendvičima. Što sam drugo mogla reći? Bio je to posao. Nekakav napredak. Nisam joj spomenula dane kad sam to doživljavala kao posebnu vrstu mučenja: raditi na mjestu gdje stalno gledaš kako zrakoplov klizi pistom, prikuplja energiju kao velika ptica, a onda se vine u zrak. Nisam joj rekla da se svaki put kad navučem zelenu polo-majicu osjećam kao da sam nešto izgubila. “Mama


BalkanDownload

kaže da imaš dečka.” “Nije mi baš dečko.” “I ona je to rekla. A što ti je onda? Samo se povremeno pohvatate?” “Ne. Dobri smo prijatelji...” “Znači, krmak je.” “Nije krmak. Jako je zgodan.” “Ali koma u krevetu.” “Divan je. Ali ne tiče te se kakav je u krevetu. I pametan je, prije nego li...” “Onda je oženjen.” “Nije oženjen. Isuse, Treen. Daj me pusti da ti objasnim, ha? Sviđa mi se, ali nisam sigurna da se već želim upuštati u vezu.” “Misliš zbog dugačkog reda drugih zgodnih, zaposlenih, neoženjenih seksi muškaraca koji se grebu za tebe?” Ošinula sam je pogledom. “Samo kažem. Darovani konj, zubi, i tako to.” “Kad ćeš znati rezultate ispita?” “Ne mijenjaj temu.” Uzdahnula je i otvorila novi tetrapak mlijeka. “Za dva tjedna.” “Što je? Dobit ćeš odlične ocjene. Znaš da hoćeš.” “Ali kakve koristi od njih? Zaglavila sam ovdje.” Namrštila sam se. “U Stortfoldu nema posla. A ne mogu si priuštiti stanarinu u Londonu jer morala bih i plaćati nekomu da čuva Thoma dok ja radim. A nitko ne dobije bajnu plaću kao početnik, čak ni ako je diplomirao s najvišim ocjenama.” Natočila je još jednu šalicu čaja. Htjela sam se pobuniti, reći da nije tako, ali i predobro sam znala kakvo je stanje na tržištu rada. “Što ćeš učiniti?”


BalkanDownload

“Ostati ovdje, zasad. Možda putovati na posao. Nadati se da feministička metamorfoza neće spriječiti mamu da pokupi Thoma iz škole.” Nasmiješila se blijedim osmijehom koji uopće nije bio osmijeh. Nikad prije nisam vidjela sestru tako potištenu. Čak i kad je ponekad možda bila, nije se predavala, nastavljala je dalje kao robot čvrsto zagovarajući mišljenje “malo prošeći da se sabereš i nastavi dalje”. Pokušavala sam smisliti što bih mogla reći, kad se začulo komešanje oko stola s hranom. Mama i tata bili su zagledani u čokoladnu tortu. Razgovarali su tihim, piskavim glasovima ljudi koji ne žele da drugi znaju da se prepiru, ali ne dovoljno da bi se zato prestali prepirati. “Mama? Tata? Je li sve u redu?” Prišla sam im. Tata je pokazao na stol. “Ovo nije domaća torta.” “Što?” “Torta. Nije domaća. Vidi je.” Pogledala sam - bila je to velika, raskošno ukrašena čokoladna torta s čokoladnim ukrasima između svjećica. Mama je razdražljivo vrtjela glavom. “Morala sam napisati esej.” “Esej. Nisi u školi! Uvijek djedu ispečeš domaću tortu!” “Torta je dobra. Kupila sam je u Waitroseu. Tati nije važno je li domaća.” “Itekako mu je važno. Otac ti je. Važno ti je, zar ne, djede?” Djed je pogledao jedno pa drugo i lagano odmahnuo glavom. Razgovor oko nas polako je zamro. Susjedi su se nelagodno pogledavali. Bernard i Josie Clark nikad se nisu prepirali. “To samo tako kaže jer te ne želi povrijediti.” Tata je ljutito otpuhnuo. “Ako njegovi osjećaji nisu povrijeđeni, Bernarde, zašto bi tvoji trebali biti? To je čokoladna torta. Pa nisam zanemarila cijelu proslavu rođendana.” “Samo želim da ti obitelj bude na prvome mjestu! Tražim li previše, Josie? Jednu domaću tortu?”


BalkanDownload

“Ovdje sam! I ima tortu, sa svjećicama! Evo i vražjih sendviča! Pa nije da se sunčam na Bahamima!” Grubo je spustila snop tanjura na vrtni stol i prekrižila ruke na prsima. Tata je zaustio nešto reći, ali podigla je ruku i ušutkala ga. “No, Bernarde, ti odani obiteljski čovječe, koliko si od svega ovoga ti pripremio?” “O-o...” Treena je zakoračila bliže meni. “Jesi li ti kupio tati novu pidžamu? Jesi li? Ti si je umotao? Ne. Ne znaš ni koji broj nosi. Ne znaš ni koji broj hlača ti nosiš JER TI IH JA KUPUJEM. Jesi li ti jutros ustao u sedam i otišao po kruh za sendviče, jer je neki mulac sinoć nakon povratka iz puba odlučio jesti prepečenac pa je ostavio kruh vani da se osuši? Ne. Sjedio si na dupetu i čitao sportske stranice. Već me tjednima ždereš zbog toga što sam se usudila uzeti dvadeset posto svog života za sebe i pokušavam otkriti postoji li još nešto što bih mogla napraviti prije nego što odem s ovoga svijeta, iako pritom i dalje vodim brigu da imaš što čisto obući, pazim na djeda, perem sude i sve ostalo u kući, a ti mi kvocaš o hebenoj kupovnoj torti. Pa, Bernarde, možeš uzeti tu hebenu kupovnu tortu i gurnuti si je...”, zarežala je, “u... u... Uh. Eno ti kuhinja, eno ti moja vražja posuda za miješanje pa si sam ispeci vražju domaću tortu!” Rekavši to, prevrnula je pladanj s tortom tati pred noge, obrisala ruke o pregaču i ljutitim koracima otutnjala prema kući. Zastala je na trijemu, strgnula pregaču sa sebe i bacila je na tlo. “Eh, da, Treena? Bolje pokaži tatici gdje stoje kuharice. Znaš da on ovdje živi samo dvadeset osam godina. Ne možemo očekivati da zna gdje stoje.” Nakon toga djedova rođendanska zabava nije dugo trajala. Susjedi su se razišli tiho međusobno razgovarajući i prenaglašeno nam zahvaljujući na divnoj zabavi, a pogledi su im sve vrijeme bježali prema kuhinji. Vidjelo se da su uzdrmani koliko i ja. “To se kuha već tjednima”, promrmljala je Treena dok smo raščišćavale stol. “On se osjeća zapostavljeno, a ona ne može shvatiti zašto joj ne da da


BalkanDownload

malo naraste.” Pogledala sam prema tati, koji je mrzovoljno skupljao ubruse i prazne limenke piva s travnjaka. Izgledao je kao šaka jada. Sjetila sam se majke u londonskom hotelu i kako je sva blistala novim životom. “Ali stari su! Dosad bi već trebali politiku veze imati u malom prstu!” Sestra je podigla obrve. “Ne misliš valjda...?” upitah. “Naravno da ne”, reče Treena. Ali nije zvučala tako uvjereno kao što bi se očekivalo. Pomogla sam joj da počisti kuhinju, a zatim desetak minuta igrala Super Maria s Thomom. Mama se zatvorila u svoju sobu navodno radeći na eseju, a djed je - uz očito olakšanje - pronašao utjehu u trkama na Channelu 4. Zapitala sam se je li tata opet otišao do puba, ali kad sam krenula kući, zatekla sam ga kako sjedi u svom poslovnom kombiju. Pokucala sam na prozor, a on je poskočio. Otvorila sam vrata i skliznula na sjedalo suvozača. Mislila sam da možda sluša utakmicu, ali radio je bio ugašen. Duboko je uzdahnuo. “Kladim se da misliš da sam stara budala.” “Nisi stara budala, tata.” Gurnula sam ga laktom. “Pa, nisi star.” Sjedili smo u tišini gledajući kako se dječaci Ellisovih voze gore-dolje ulicom na biciklima. Oboje smo se lecnuli kad je mladi naglo zakočio i odsklizao se na sredinu ceste. “Želim da stvari ostanu iste. Zar tražim previše?” “Ništa ne ostaje zauvijek isto, tata.” “Samo... nedostaje mi moja žena.” Zvučao je tako malodušno. “Znaš, mogao bi jednostavno uživati u činjenici da si oženjen ženom koja još ima života u sebi. Mama je uzbuđena. Osjeća se kao da svijet gleda novim očima. Satno joj moraš dati malo prostora.” Stisnuo je usta u crtu.


BalkanDownload

“I dalje ti je žena, tata. Voli te.” Napokon se okrenuo prema meni. “A što ako dođe do zaključka da sam ja beživotan? Što ako joj sve te nove stvari zavrte glavom i...” Progutao je s mukom. “Što ako me ostavi?” Stisnula sam mu ruku. A onda sam se predomislila i zagrlila ga. “Nećeš dopustiti da se to dogodi.” Blijed osmijeh koji mi je uputio proganjao me cijelim putom kući. Lily je ušla baš kad sam se ja spremala otići na grupnu terapiju. Opet je bila s Camillom, a kući je kao i obično stigla noktiju crnih od vrtlarenja. Napravile su novi zeleni rub za susjedu, rekla mi je veselo, a žena je bila tako zadovoljna da joj je dala trideset funti. “Zapravo, dala nam je i bocu vina, ali rekla sam baki da si to može zadržati.” Primijetila sam to ležerno i spontano baki. “O, a sinoć sam se skajpala s Georginom. Kod nje je bilo jutro jer je u Australiji, ali bilo je lijepo. Poslat će mi e-mail s gomilom fotki iz vremena kad su ona i moj tata bili mali. Rekla je da mu stvarno sličim. Baš je lijepa. Ima psa Jakoba koji zavija kad god ona svira klavir.” Dok je čavrljala, stavila sam na stol salatu, kruh i sir za nju pitajući se bih li joj sad mogla reći da je zvao Steven Traynor, već četvrti put u jednako toliko tjedana, u nadi da će ona doći vidjeti njega i novorođeno dijete. “Svi smo mi obitelj. A Delia je mnogo opuštenija sad kad je beba sretno stigla.” Zaključila sam da je možda bolje taj razgovor ostaviti za neku drugu priliku. Dohvatila sam ključeve. “Eh, da”, reče ona. “Prije nego što odeš. Vraćam se u školu.” “Što?” “Idem natrag u školu. U onu blizu bakine kuće. Sjećaš se, pričala sam ti o njoj. To je ona u kojoj mi je bilo lijepo. Samo zadnji razred srednje. Internat je, ali bit ću tamo samo radnim danima. Vikende ću provoditi kod bake.”


BalkanDownload

Dio salate nisam prelila preljevom, promakao mi je. “Oh.” “Oprosti. Mislila sam ti i prije reći, ali sve se dogodilo tako brzo. Pričala sam baki o toj školi, a ona ih je nazvala pa su rekli da sam dobrodošla, a nikad nećeš pogoditi! - moja prijateljica Holly još je tamo! Razgovarala sam s njom na Facebooku i rekla je da jedva čeka da se vratim u školu. Mislim, nisam joj rekla sve što se dogodilo, a vjerojatno i neću, ali bilo je baš lijepo. Ona me poznaje iz vremena prije nego što je sve krenulo nizbrdo. Jednostavno je... dobra, znaš?” Slušala sam je kako živo i ushićeno govori i borila se protiv osjećaja da sam odbačena kao stara koža. “Kad će se sve to dogoditi?” “Pa, moram biti tamo na početku školske godine u rujnu. Baka misli da ne bi bilo loše da se uskoro preselim k njoj. Možda sljedeći tjedan?” “Sljedeći tjedan?” Kao da mi je netko izbio zrak iz pluća. “Što... što na to kaže tvoja mama?” “Drago joj je da se vraćam u školu, pogotovo s obzirom na to da baka plaća. Morala je ovima u školi reći nešto o mojoj bivšoj školi i činjenici da nisam polagala ispite, a i znaš da ne voli baku, ali rekla je da će sve biti dobro. Ako će te to usrećiti, Lily. I zaista se nadam da se prema baki nećeš odnositi kao prema svima drugima dosad.’“ Zasmijuljila se na vlastito oponašanje Tanye. “Uhvatila sam bakin pogled kad je to rekla. Baka je samo mrvicu podigla obrvu, ali totalno se vidjelo što misli. Jesam li ti rekla da je obojila kosu? U kestenjastosmeđu. Sad izgleda prilično dobro. Prije je izgledala kao ljudi koji boluju od raka.” “Lily!” “U redu je. Nasmijala se kad sam joj to rekla.” Nasmiješila se. “To je nešto što bi i tata rekao.” “Pa,” promrmljala sam, kad sam došla do daha, “zvuči kao da si sve lijepo organizirala.”


BalkanDownload

Pogledala me. “Nemoj to reći na takav način:” “Oprosti. Samo... Nedostajat ćeš mi,” Ozarila se i zabljesnula me osmijehom. “Neću ti nedostajati, blesačo, jer ću dolaziti k tebi na praznike i tako to. Ne mogu sve vrijeme biti u Oxfordshireu sa starim ljudima. Pa poludjela bih! Ali dobro je. Ona je... Osjećam da mi je obitelj. Nemam neki čudan osjećaj. Mislila sam da ću imati, ali nemam. Hej, Lou...” Čvrsto me zagrlila. “Ti ćeš mi i dalje biti prijateljica. Praktički si starija sestra koju nikad nisam imala.” Uzvratila sam joj zagrljaj i pokušala zadržati osmijeh. “Uostalom, treba ti privatnosti.” Odmaknula se, izvukla žvakaću iz usta i umotala je u komadić papira. “Bilo je prilično grozno slušati kako se ti i seksi bolničar Sam seksate u drugoj sobi.” Lily odlazi. Kamo? Živjeti s bakom. Osjećam se čudno. Tako je sretna zbog toga. Oprosti, znam da bih trebala stalno govoriti o stvarima koje su povezane s Willom, ali nemam s kim drugim razgovarati o tome. Lily je spakirala torbu veselo maknuvši iz moje gostinjske sobe gotovo svaki znak da je ikad bila ovdje, osim plakata s radom Kandinskoga i kreveta na sklapanje, snopa starih časopisa i prazna dezodoransa. Odvezla sam je do željezničke postaje slušajući njezino stalno brbljanje i trudeći se ne pokazati koliko sam izbačena iz ravnoteže. Camilla Traynor dočekat će je na drugoj strani. “Trebala bi nam doći u posjet. Stvarno smo lijepo sredile moju sobu. Susjed ima konja i kaže da ga mogu jahati. O, a u blizini je i stvarno dobar pub.” Podigla je pogled na oglasnu ploču i zacupkala shvativši koliko je sati. “Kvragu. Moj vlak. Dobro. Gdje je peron 11?” Brzo je potrčala kroz gomilu,


BalkanDownload

dugim nogama u crnim tajicama, s torbom preko ramena. Stajala sam kao kip gledajući za njom. Korak joj se produljio. Iznenada se okrenula i potražila me pogledom. Ugledavši me na ulazu, široko se nasmiješila, a kosa joj je letjela oko lica. “Hej, Lou!” povikala je. “Htjela sam ti reći. Krenuti dalje ne znači da si mog tatu voljela išta manje nego što jesi, znaš. Prilično sam sigurna da bi ti i on to rekao.” A onda je nestala u gomili. Osmijeh joj je bio toliko sličan njegovu. Nikad nije bila tvoja, Lou. Znam. Ali osjećala sam da daje neki smisao mom životu. Samo jedna osoba može dati smisao tvom životu. Dala sam si minutu da upijem te riječi. Možemo li se vidjeti? Večeras radim. A da dođeš do mene poslije smjene? Možda kasnije ovaj tjedan. Nazvat ću te. Ovo možda me uzdrmalo. Imalo je prizvuk nečeg konačnog, kao polagano zatvaranje vrata. Zurila sam u mobitel dok su se putnici žurno kretali oko mene. I nešto u meni se pokrenulo. Mogla sam otići kući i oplakivati još jednu stvar koju sam izgubila ili prigrliti neočekivanu slobodu. Kao da mi se upalila lampica: jedini način da ne zaostaneš za nekim jest da kreneš dalje i stalno budeš U pokretu. Vratila sam se kući, skuhala kavu i zurila u sivi zid. Zatim sam izvukla laptop. Dragi gospodine Gopnik, zovem se Louisa Clark i prošli ste mi mjesec ljubazno ponudili posao koji sam morala odbiti. Svjesna sam da ste dosad već našli nekog drugog za to mjesto, ali ako Vam ovo ne napišem, cijeli ću si to život predbacivati.


BalkanDownload

Zaista sam htjela taj posao. Da mi se na vratima nije pojavilo dijete mog prijašnjeg poslodavca u nevolji, prihvatila bih bez razmišljanja. Ne želim nju okriviti za svoju odluku jer osjećam se privilegiranom što sam joj mogla pomoći. Samo Vam želim reći da se, budete li u budućnosti opet trebali nekoga, toplo nadam da biste možda bili voljni razmotriti mogućnost da mi se javite. Znam da ste zauzet čovjek pa neću duljiti. To je sve što sam Vam htjela reći. Srdačan pozdrav Louisa Clark. Nisam bila sigurna što radim, ali barem sam učinila nešto. Pritisnula sam pošalji i s tom malom gestom moj je život iznenada dobio svrhu. Požurila sam u kupaonicu i istuširala se, zamalo se saplevši o traperice koliko sam se žurila pod mlaz tople vode. Prala sam kosu, već kujući planove. Otići ću do hitne i potražiti Sama i reći mu... Oglasilo se zvono na vratima. Opsovala sam i dograbila ručnik. “Dosta mi je”, reče moja majka. Trebao mi je trenutak da shvatim da pred vratima stoji ona, s torbom u ruci. Čvršće sam se ogrnula ručnikom, a s kose mi je kapalo na tepih. “Dosta čega?” Ušla je i zatvorila vrata za sobom. “Tvog oca. Stalno mi kvoca za sve. Ponaša se kao da sam nekakva raspuštenica samo zato što želim malo vremena za sebe. Pa sam mu rekla da idem ovamo na mali odmor.” “Odmor?” “Louisa, nemaš pojma kako mi je. Stalno gunđanje i prigovaranje. Nisam od kamena, znaš? Svi drugi dobiju priliku za promjenu. Zašto ja ne smijem?”


BalkanDownload

Kao da sam se našla usred razgovora koji se odvija već sat vremena. Moguće u baru. Nakon zatvaranja. “Kad sam krenula na tečaj feminističke osviještenosti, mislila sam da je dobar dio svega toga čisto pretjerivanje. Muškarčev patrijarhalni nadzor nad ženom? Čak i nesvjesno? Pa, samo su zagrebali po površini! Tvoj me otac jednostavno ne može vidjeti kao osobu, ne vidi dalje od onoga što stavim pred njega na stol ili pod njega u krevetu.” “Uh...” “Oh. Previše?” “Možda.” “Hajdemo nastaviti za šalicom čaja.” Progurala se pokraj mene prema kuhinji. “Pa, ovo je malo bolje. Još nisam sigurna za tu sivu. Izgleda malo isprano. Gdje držiš čaj?” Majka je sjedila na kauču, a čaj joj se hladio dok sam slušala litanije o njezinim frustracijama i trudila se ne misliti na to koliko je sati. Samu je za pola sata počinjala smjena. Meni bi trebalo dvadeset minuta do sjedišta hitne pomoći. A onda je majka podigla ruke i primila se za glavu i znala sam da ne idem nikamo. “Znaš li kako je to kad ti netko kaže da nikad nećeš moći ništa promijeniti? Do kraja života?Jer nitko oko tebe ne želi da se promijeniš? Znaš li kako je grozno kad imaš osjećaj da si zaglavila negdje?” Zdušno sam klimala glavom. Znam. Zaista znam. “Sigurna sam da tata ne želi da se tako osjećaš. Ali... čuj... ja...” “Čak sam mu predložila da i on krene na neki tečaj u večernjoj školi. Na nešto što bi ga moglo zanimati, znaš - obnova antikviteta ili crtanje ili već nešto. Uopće mi ne bi smetalo da gleda gole modele. Mislila sam da bismo mogli rasti zajedno! Takva žena pokušavam biti, ona kojoj čak ne smeta da njezin muž uživo gleda gole žene ako je u ime umjetnosti i kulture... Ali on


BalkanDownload

samo kaže A zašto bih ja htio ići na nekakve tečajeve?. Kao da je on u vražjoj menopauzi. A kako me tupi zbog toga što ne brijem noge! O, Isuse. Kakvo licemjerje. Znaš li koliko su mu duge dlake iz nosa, Louisa?” “N-ne.” “Reći ću ti! Mogao bi njima pomesti mrvice s tanjura. U posljednjih petnaest godina ja sam ta koja brijaču govori neka mu ih potkreše, znaš? Kao da je dijete. A kvocam li mu zbog toga? Ne! Jer je takav i gotovo. Ljudsko biće. S dlakama u nosu i svim! Ali ako se ja usudim ne biti glatka kao bebina guza, ponaša se kao da sam se pretvorila u vražjega Chewbaccu!” Bilo je već deset do šest. Sam će krenuti na teren u pola sedam. Uzdahnula sam i čvršće stisnula ručnik oko sebe. “I... ovaj... koliko dugo misliš ostati ovdje?” “Pa, ne znam.” Otpila je gutljaj čaja. “Iz centra za socijalnu skrb donose djedu ručak pa ne moram stalno biti doma. Možda ću ostati nekoliko dana. Prošli nam je put baš bilo lijepo, zar ne? Mogle bismo sutra otići posjetiti Mariju i njezin toalet. Zar to ne bi bilo lijepo?” “Divno.” “Dobro. Idem staviti posteljinu na krevet u gostinjskoj sobi. Gdje držiš posteljinu?” Baš smo ustale kad se opet oglasilo zvono. Otvorila sam vrata očekujući zalutala dostavljača pizze, ali na pragu su stajali Treena i Thom, a iza njih tata, ruku zabijenih duboko u džepove, kao tvrdoglavi tinejdžer. Nije me ni pogledala. Samo je prošla pokraj mene. “Mama, ovo je smiješno. Na možeš samo pobjeći od tate. Koliko godina imaš? Četrnaest?” “Nisam pobjegla, Treena. Samo sam si uzela malo predaha da dođem do zraka.” “Pa, sjedit ćemo ovdje dok vas dvoje ne sredite stvari između sebe. Znaš da spava u kombiju, Lou?”


BalkanDownload

“Što? Nisi mi to rekla.” Okrenula sam se prema mami. Podigla je bradu. “Nisi mi dala priliku. Nisam stigla doći do riječi.” Mama i tata uopće se nisu gledali. “Nemam što reći tvom ocu”, rekla je. “Sjednite”, reče Treena. “Oboje.” Pomaknuli su se prema kauču šutke sijevajući pogledom jedno prema drugome. Treena se okrenula prema meni. “Dobro. Idemo skuhati čaj. A onda ćemo to lijepo riješiti kao obitelj.” “Odlična ideja!” rekoh naslutivši priliku. “Mlijeko je u hladnjaku. Čaj ovdje sa strane. Ponudite se. Moram nakratko skočiti van nešto obaviti.” Prije nego što me itko stigao spriječiti, navukla sam traperice i majicu pa istrčala iz stana s ključevima od auta u ruci. Ugledala sam ga čim sam skrenula na parkiralište. Išao je prema vozilu hitne s torbom preko ramena, a nešto je u meni poskočilo. Bila mi je poznata čvrstoća tog tijela i meki kutovi tog lica. Okrenuo se i zastao, oklijevajući, kao da sam posljednje što je očekivao da će vidjeti. A onda je nastavio prema vozilu i širom otvorio stražnja vrata. Pošla sam prema njemu. “Možemo li razgovarati?” Podigao je bocu s kisikom kao da je limenka dezodoransa i pričvrstio je u nosač. “Naravno. Ali morat ćemo nekom drugom prilikom. Upravo krećemo:” “Ne može čekati.” Izraz lica nije mu se promijenio. Sagnuo se po kutije s gazom. “Gle, samo ti želim objasniti... Ono o čemu smo razgovarali. Drag si mi. Zaista mi je stalo do tebe. Samo... samo se bojim.” “Svi se mi bojimo, Lou.” “Ti se ničega ne bojiš.” “O, da. Bojim se. Samo ne stvari koje bi ti primijetila.” Zurio je u vrh čizama. A onda je ugledao Donnu kako trči prema njemu.


BalkanDownload

“A, kvragu. Moram ići.” Uskočila sam u vozilo. “Idem s tobom. Vratit ću se taksijem.” “Ne.” “Ma daj. Molim te.” “Tako da se još dublje uvalim na disciplinskom saslušanju?” “Crveno, drugi stupanj. Muškarac, izboden nožem.” Donna je ubacila torbu u stražnji dio vozila. “Moramo ići, Louisa.” Gubila sam ga. Osjećala sam to u tonu njegova glasa, u tome kako me nije htio pogledati u oči. Izišla sam proklinjući činjenicu da sam toliko kasnila. Ali Donna me primila za lakat i povukla prema kabini. “Za Boga miloga”, rekla je kad se Sam pokušao pobuniti. “Cijeli tjedan ponašaš se kao medvjed s teškom glavoboljom. Sredite to među sobom. Ostavit ćemo je negdje prije nego što dođemo na lice mjesta.” Sam je brzo krenuo prema vratima vozača i otvorio ih dobacivši pogled prema uredu kontrolora. “Bila bi dobra savjetnica za probleme u vezi.” Glas mu se stvrdnuo. “Da smo Louisa i ja u vezi.” Nije mi trebalo dvaput reći. Sam je sjeo za upravljač i pogledao me kao da će nešto reći, ali predomislio se. Donna je u stražnjem dijelu slagala opremu. Uključio je motor i rotirajuće svjetlo. “Kamo idemo?” “Mi idemo do stambenog naselja otprilike sedam minuta odavde uz rotirku i sirenu. Ti ideš do glavne ulice, dvije minute od Kingsburyja.” “Znači da imam pet minuta?” “I dug put natrag.” “Dobro”, rekoh. Kad smo pojurili naprijed, shvatila sam da nemam pojma što reći.


BalkanDownload

Dvadeset šesto poglavlje “Evo kako stvari stoje”, rekoh. Sam je dao žmigavac i skrenuo na cestu. Morala sam vikati da nadglasam sirenu. Bio je usredotočen na ulicu ispred sebe. Brzo je pogledao računalni zaslon na upravljačkoj ploči. “Što imamo, Don?” “Moguće ubodne rane. Dvije dojave. Mladi muškarac leži na stubištu.” “Je li ovo stvarno dobar trenutak za razgovor?” “Ovisi o tome što kaniš reći.” “Nije stvar u tome da ne želim vezu”, rekoh. “Nego sam jednostavno još sva zbrkana.” “Svi smo zbrkani”, reče Donna. “Svaki tip s kojim iziđem započne s pričom kako teško vjeruje ljudima.” Pogledala je Sama. “Oh, oprosti. Ne obazirite se na mene.” Sam je i dalje gledao ravno pred sebe. “U jednom trenutku govoriš mi da sam seronja jer si zaključila da spavam s drugim ženama, a u drugom me držiš na distanci jer si još vezana za nekoga drugog. Jednostavno mi je to...” “Willa više nema. Znam to. Ali ne mogu uskočiti u vezu tako lako kao ti, Same. Osjećam se kao da tek stajem na noge nakon dugo vremena... ne znam čega... Bila sam u totalnoj zbrci.” “Znam da jesi. Ja sam tu zbrku pokupio s pločnika.” “Ako i postoji problem, onda je to činjenica da mi se i previše sviđaš. Toliko da se bojim da bih se opet raspala kad bi ovo loše završilo. Nisam sigurna da sam dovoljno jaka.” “A zašto bi završilo loše?” “Možda ti se prestanem sviđati. Možda se predomisliš. Zgodan si. Možda neka druga žena padne s krova na tebe i više ti se svidi. Mogao bi se


BalkanDownload

razboljeti. Mogao bi nastradati na tom svom motoru.” “Stižemo za dvije minute”, reče Donna gledajući u zaslon GPS-a. “Ne prisluškujem, časna riječ.” “To možeš reći za svakoga. Pa što? Zar bismo svi trebali sjediti u kući i ne raditi ništa da nam se slučajno ne bi nešto dogodilo? je li to život?” Tako je naglo skrenuo ulijevo da sam se morala primiti za rub sjedala. “Još sam uštipak, dobro?” rekoh. “Rado bih bila kolač. Zaista. Ali još sam uštipak.” “Isuse, Lou! Svi smo mi uštipci! Zar misliš da sve vrijeme dok sam gledao kako rak izjeda moju sestru nisam bio svjestan da ću ostati slomljena srca, ne samo zbog nje nego i zbog njezina sina, i da će mi tako biti do kraja života? Misliš da ja ne znam kakav je to osjećaj? Postoji samo jedan odgovor na to, a znam ga jer ga vidim svaki dan. Živiš. Daš sto posto sebe i pokušaš ne razmišljati o modricama.” “O, to si baš lijepo rekao”, reče Donna klimajući. “Trudim se, Same. Nemaš pojma koliko sam daleko došla.” A onda smo već bili ondje. Ispred nas je bila ploča s nazivom naselja: Kingsbury. Prošli smo kroz nadsvođen ulaz, pokraj parkirališta pa u zamračeno dvorište, gdje je Sam zaustavio vozilo i tiho opsovao. “Kvragu. Zaboravio sam te iskrcati.” “Nisam vas htjela prekidati”, reče Donna. “Pričekat ću ovdje dok se ne vratite.” Prekrižila sam ruke. “Nema svrhe.” Sam je skočio van i dohvatio torbu. “Neću plesati kao medo u cirkusu da te navedem da budeš sa mnom. A, sranje. Nema putokaza s brojevima. Mogao bi biti bilo gdje.” Pogledala sam prema zgradama od tamnocrvene cigle, koje su se prijeteći nadvijale iznad nas. U tom je stambenom bloku bilo dvadesetak ulaza, a ostavljali su dojam mjesta na koja čovjek ne bi volio ući bez pratnje tjelesnog čuvara. Donna je brzo navukla reflektirajuću jaknu. “Kad sam prošli put bila


BalkanDownload

ovdje - infarkt - pravi smo ulaz našli tek iz četvrtog pokušaja, a onda smo otkrili da je zaključan. Morali smo potražiti kućepazitelja da nas pusti unutra. Kad smo napokon stigli do pravog stana, pacijent je već bio mrtav.” “Prošli su mjesec ovdje bila dva oružana obračuna između bandi.” “Da pozovem policijsku pratnju?” upita Donna. “Ne. Nema vremena.” Bilo je sablasno tiho, premda još nije bilo ni osam navečer. Prije samo nekoliko godina u stambenim naseljima u ovom dijelu grada vani bi se igrala djeca, krišom pušila ukradene cigarete ili dovikivala prolaznicima. Sad su stanari imali dvostruke brave na vratima i ukrasne metalne rešetke na prozorima. Pola uličnih svjetiljki bilo je razbijeno, a onih nekoliko preostalih žmirkalo je kao da nisu sigurne je li mudro privlačiti pozornost na sebe. Sam i Donna tiho su razgovarali izvan vozila. Donna je otvorila vrata i pružila mi jaknu s reflektirajućim oznakama. “Dobro. Navuci to i pođi s nama. Sam se boji ostaviti te samu u vozilu.” “Zašto mi to on nije...” “O, vas dvoje! Za Boga miloga! Gle, ja idem u ovom smjeru, ti kreni za njim u onom. Dobro?” Zurila sam u nju. “Poslije raspravljajte.” Udaljila se, a voki-toki koji je držala u ruci tiho je zujio. Krenula sam za Samom uzduž jednog prilaza pa drugog. “Kuća Savernake”, promrmljao je. “A kako da znamo koja se zgrada tako zove?” Radio je zazujio. “Kontrola, možemo li dobiti detaljnije upute? Na zgradama nema oznaka i nemamo pojma gdje je pacijent.” “Žao mi je”, začuje se glas zvučeći kao da se ispričava. “Na karti nemamo imena pojedinih zgrada.” “Da ja krenem onamo?” pokazala sam prstom. “Tako ćemo pokriti tri strane. Imam mobitel sa sobom.” Zastali smo na stubištu koje je zaudaralo na urin i ustajalu masnoću iz odbačene ambalaže brze hrane. Otvoreni hodnici s ogradom iz kojih se ulazilo u stanove bili su u sjeni, a samo se po tihu zvuku


BalkanDownload

TV-a moglo naslutiti da iza prozora u tim malim stanovima netko i živi. Bila sam očekivala neku naznaku komešanja, nešto u zraku što bi nas dovelo do ozlijeđenog čovjeka. Ali sve je bilo sablasno tiho i mirno. “Ne. Ostani blizu, dobro?” Vidjela sam da je uznemiren zbog toga što sam ondje. Zapitala sam se bih li mogla samo otići, ali nisam se usudila sama izići. Sam je zastao na kraju hodnika. Okrenuo se, zatresao glavom stisnutih usana. Donnin je glas zapucketao preko radija: “Ni ovdje ništa.” A onda smo začuli povik. “Tamo”, rekoh slijedeći zvuk. Na drugom kraju trga, u polusvjetlu ispod rasvjetnog stupa vidjelo se sklupčano tijelo. “Idemo”, reče Sam i potrči. Jednom mi je prilikom rekao da je u njegovu poslu najvažnija brzina. To je jedna od prvih stvari koje je naučio na obuci - da su ponekad presudne sekunde i da znače razliku između života i smrti. Ako pacijent krvari ili je doživio moždani ili srčani udar, možda baš o tih nekoliko sekundi ovisi hoće li preživjeti. Brzo smo trčali preko betonskog otvorenog hodnika pa niz smrdljive stube i zatim travnjakom prema osobi na tlu. Donna je već klečala pokraj nje. “Djevojka.” Sam je spustio torbu. “Siguran sam da su rekli da je muškarac. ” Dok ju je Donna pregledavala, on je provjerio u nadzornoj službi. “Da. Mladić, oko dvadeset godina, atrokaripskog podrijetla”, odgovorio je dispečer. Sam je ugasio radio. “Valjda su krivo čuli. Ponekad kao da se igramo pokvarenog telefona.” Imala je nekih šesnaest godina, kosu uredno spletenu u pletenice, a udovi


BalkanDownload

su joj bili mlitavi, kao da je nedavno pala. Bila je neobično mirna. Nakratko sam se zapitala jesam li ja tako izgledala kad me našao. “Čuješ li me, dušo?” Nije se ni pomaknula. Provjerio joj je zjenice, bilo, dišne putove. Disala je i nije bilo vidljivih ozljeda. A ipak, nije reagirala ni na što. Opet je provjerio sve parametre zureći u svoju opremu. “Je li živa?” Sam i Donna razmijenili su poglede. Uspravio se i ogledao oko sebe razmišljajući. Pogledom je prelazio preko prozora zgrade. Izgledali su kao prazne, neprijateljske oči. Mahnuo nam je neka priđemo i tiho nam se obratio. “Nešto nije u redu. Napravit ću test pada ruke. Želim da krenete prema vozilu i pokrenete motor. Ako je u pitanju ono što mislim, moramo se što prije maknuti odavde.” “Zasjeda zbog lijekova?” promrmlja Donna, a pogled joj sklizne nekamo preko mog ramena. “Mogla bi biti. Ili neki teritorijalni sukob. Trebali smo provjeriti adresu. Siguran sam da je ovo isto mjesto gdje su pucali na Andyja Gibsona.” Trudila sam se da mi glas ostane miran. “Što je test pada ruke?” “Podići ću joj ruku iznad lica i pustiti je. Ako samo glumi, pomaknut će ruku da se ne udari po licu. Uvijek je pomaknu, refleksno. Ali ako netko gleda, ne želim da vide da smo shvatili u čemu je stvar. Louisa, ponašaj se kao da ideš po još neku opremu, dobro? Čim mi pošalješ poruku da si kod vozila, napravit ću test. Ako je itko blizu vozila, ne idi unutra. Samo se okreni i vrati ovamo. Donna, prikupi svoju opremu i kreni za njom. Ako vide da nas dvoje odlazimo zajedno, znat će da smo ih provalili.” Pružio mi je ključeve. Podigla sam njegovu torbu kao da je moja i brzim korakom krenula prema vozilu. Odjednom sam bila vrlo svjesna nevidljivih očiju koje me promatraju iz sjene; srce mi je lupalo u ušima. Trudila sam se da mi lice ostane


BalkanDownload

bezizražajno, a pokreti svrhoviti. Činilo mi se da hodam cijelu vječnost. Došavši do vozila hitne, uzdahnula sam s olakšanjem. Posegnula sam za ključevima i otvorila vrata, a kad sam zakoračila gore, začuo se glas iz sjene: “Gospođice.” Okrenula sam se. Ništa. “Gospođice.” Iza betonskog stupa pojavio se dječak, za njim još jedan s kapuljačom navučenom duboko na lice. Zakoračila sam natraške prema vozilu, a srce mi je lupalo kao ludo. “Dolazi mi pojačanje”, rekoh pokušavajući održati glas mirnim. “Ovdje unutra nema nikakvih lijekova. Odmaknite se. Dobro?” “Gospođice, on je tamo kraj kanti za smeće. Ne žele da dođete do njega. Stvarno jako krvari. Zato se Emekina rođakinja tamo pretvara da joj je nešto. Da vam skrene pažnju. Tako da odete.” “Što? Kako to mislite?” “On je kraj kanti. Morate mu pomoći, gospođice,” “Što? Gdje su kante?” Ali dječak je oprezno pogledao preko ramena, a kad sam htjela ponoviti pitanje, već su obojica šmugnuli natrag u sjene. Ogledala sam se oko sebe pokušavajući dokučiti na što je mislio. A onda sam ga ugledala pokraj garaža - rub žarkozelena plastičnog kontejnera za smeće. Šuljala sam se kroz sjenu zgrade pazeći da me se ne vidi s glavnoga trga, sve dok nisam ugledala vrata koja vode u ograđeno odlagalište smeća. Potrčala sam onamo, do mjesta gdje je iza kante za reciklažnu plastiku virio par nogu u okrvavljenoj trenirci. Sjedio je naslonjen na kontejnere, a glava mu je visjela. Okrenuo se prema meni i tiho zastenjao. “Hej! Čuješ li me?” “Jesu me.” Iz rana na nogama curila mu je ljepljiva krv. “Jesu me...” Dohvatila sam mobitel i nazvala Sama govoreći tiho i s prizvukom hitnje:


BalkanDownload

“Ja sam kod kontejnera za smeće, s tvoje desne strane. Molim te, dođi brzo.” Vidjela sam ga kako se polako okreće sve dok me nije ugledao. Pokraj njega se već bilo stvorilo dvoje postarijih dobrih samaritanaca. Lica su im bila zabrinuta, ispitivali su ga o djevojci koja je i dalje ležala na tlu. Nježno ju je pokrio i zamolio ih neka paze na nju, a onda brzim korakom krenuo prema vozilu, kao da ide po još neke stvari. Doima je nestala. Otvorila sam torbu koju mi je bio dao i izvadila pakiranje sterilne gaze pa je pritisnula dječaku na nogu, ali bilo je previše krvi. “Dobro. Dolazi pomoć. Za minutu ćeš biti na nosilima.” Zvučala sam kao iz nekog lošeg filma, ali nisam znala što bih drugo mogla reći. Hajde, Same. “Morate me izvući odavde.” Dječak je zastenjao. Primila sam ga za nadlakticu pokušavajući ga umiriti. Hajde, Same. Gdje si? Iznenada sam začula zvuk motora i ugledala vozilo hitne koje se brzo kretalo natraške prema kontejnerima. Čim je stalo, iskočila je Donna i potrčala prema meni, prethodno širom otvorivši stražnja vrata. “Pomozi mi da ga ubacimo unutra”, reče. “Brišemo odavde.” Nije bilo vremena za nosila. Odnekud odozgo začulo se vikanje i zvuk mnogih koraka. Poduprle smo dječaka i odvukle ga do vozila. Donna je zalupila vrata, a ja sam potrčala prema kabini i bacila se unutra zaključavši vrata. Sad sam ih već vidjela: skupina mladića trčala je prema nama s jednoga od gornjih katova, a u podignutim rukama imali su - što? Pištolje? Noževe? Osjetila sam kako mi se utroba pretvara u tekućinu. Pogledala sam kroz prozor. Sam je hodao prema nama, glave okrenute gore: i on ih je opazio. Donna je vidjela prije nego on: pištolj u podignutoj ruci. Glasno je opsovala i ubacila u vožnju unatrag, obišla garaže i nastavila ravno prema travnjaku preko kojega je prema nama hodao Sam. Vidjela sam ga u vanjskom retrovizoru: zelena odora koja je postajala sve veća. “Same!” povikala sam kroz prozor. Pogledao me pa opet podigao pogled prema njima. “Ostavite bitnu na


BalkanDownload

miru”, povikao je. “Odmaknite se, dobro? Samo radimo svoj posao.” “Ne sad, Same. Ne sad”, rekla je Donna ispod glasa. Mladići su i dalje trčali provirujući preko ograde, kao da preračunavaju koji je najbrži put do dolje. Jedan se spretno prebacio preko ograde, s lakoćom doskočio s visine od tri-četiri metra. Toliko sam silno htjela pobjeći odavde da mi je tijelo omlitavjelo od straha. Ali Sam je još hodao prema njima, podignutih ruku, otvorenih dlanova. “Pustite hitnu, dečki, može? Samo smo došli pomoći.” Glas mu je bio smiren, autoritativan, ne odajući ni tračka straha koji sam ja osjećala. Kroz stražnji prozor vidjela sam da su momci usporili. Sad su već hodali, nisu više trčali. Neki daleki dio mene pomislio je o, hvala Bogu. Dječak iza nas još je stenjao. “To je to”, reče Donna naginjući se naprijed. “Hajde, Same. Unutra. Dođi ovamo. Pa da se maknemo...” Bang. Pucanj je proparao zrak, tako glasan u tom akustičnom prostoru da sam nakratko osjetila kao da mi se cijela glava najprije proširila pa skupila u skladu sa zvukom. A onda, prebrzo... Bang. Jauknula sam. “Koji ku-” povikala je Donna. “Moramo se maknuti odavde, čovječe!” povikao je dječak. Pogledala sam iza nas pokušavajući snagom volje natjerati Sama neka uđe. Hajde, penji se unutra. Molim te. Ali Sam je već otišao. Ne, nije otišao. Nešto je ležalo na tlu: zelena jakna s reflektirajućim prugama. Zelena mrlja na sivu betonu. Sve je stalo. Ne, pomislih. Ne.


BalkanDownload

Stali smo uz škripu kočnica. Donna je izletjela van, a ja sam potrčala za njom. Sam je ležao nepomično, u krvi - toliko krvi! - koja se širila oko njega. Ono dvoje starijih ljudi žurili su prema sigurnosti svoga doma, a navodno ozlijeđena djevojka trčala je preko travnjaka brzinom atletičarke. Naoružani mladići i dalje su dolazili prema nama trčeći gornjim hodnicima. Osjetila sam metalan okus u ustima. “Lou! Primi ga!” Vukle smo Sama prema stražnjem dijelu vozila. Bio je kao od olova, kao da nam se namjerno opire. Vukla sam ga za okovratnik, ispod pazuha, gdje god sam uspijevala zgrabiti, dašćući od napora. Lice mu je bilo blijedo kao kreda, a pod polu-sklopljenim očima isticali su se crni podočnjaci, kao da sto godina nije spavao. Osjećala sam njegovu krv na svojoj koži. Kako to da prije nisam znala da je krv tako topla? Donna je već bila unutra i vukla ga je gore, a ja sam gurala ruke, noge, osjećajući jecaj u grlu, vičući: “Pomozite mi!” kao da mi itko može pomoći. “Pomozite!” A onda je bio unutra, iako mu je noga bila pod krivim kutom, i vrata su se zalupila za nama. Puk! Nešto je udarilo u krov vozila. Vrisnula sam i sagnula glavu. Dio mene rastreseno je pomislio: Je li to to? Ovako ću umrijeti, u ružnim trapericama dok se samo nekoliko kilometara dalje moji roditelji i sestra prepiru oko rođendanske torte? Dječak na nosilima vrištao je od straha. A onda je hitna pojurila naprijed i udesno, baš kad je skupina mladića dotrčala slijeva. Vidjela sam podignutu ruku, a učinilo mi se i da čujem pucanj. Opet sam nagonski sagnula glavu. “jebem ti!” opsovala je Donna i opet naglo skrenula. Podigla sam glavu. Vidjela sam izlaz iz naselja. Naglo smo skrenuli lijevo pa desno, zamalo na dva kotača. Vanjski retrovizor okrznuo je parkirani auto. Netko se bacio prema nama, ali Donna je opet naglo skrenula i nastavila. Čula sam ljutito udaranje šakom po karoseriji, ali u sljedećem trenutku već smo bili na cesti, a naoružana skupina mladića iza nas počela je usporavati shvativši da nas neće stići.


BalkanDownload

“Isuse!” Uključivši plavo rotirajuće svjetlo, Donna je radijskom vezom obavijestila bolnicu da stižemo, ali u ušima mi je tako tuklo da su mi riječi bile posve nerazumljive. Samovo mi je lice bilo u krilu, sivo i kao prevučeno tankim svjetlucavim slojem, a pogled mu je bio staklast. Ležao je nepomičan i tih. “Što da radim?” viknula sam Donni? “Što da radim?” Brzo je okrenula glavu prema meni. “Nađi ozljedu. Što vidiš?” “Na trbuhu. Rupa. Dvije rupe. O, Bože, ima jako puno krvi.” Ruka mi je bila crvena, mokra, blistava. Disala sam kratko i isprekidano. Na trenutak mi se učinilo da ću se onesvijestiti. “Moraš se smiriti, Louisa, dobro? Diše li? Osjećaš li puls?” Provjerila sam i nešto u meni nečujno je odahnulo. “Da!” “Ne mogu sad stati. Preblizu smo. Podigni mu noge na povišeno, dobro? Savij mu koljena. Tako da mu krv bude u gornjem dijelu. Rastvori mu košulju. Poderi je ako treba. Brzo. Možeš li opisati ranu?” Taj trbuh, koji je bio ležao tako topao, čvrst i ravan uz moj, sad je bio razderana krvava masa. Iz grla mi se oteo jecaj. “O, Bože...” “Ne daj da te obuzme panika, Louisa, čuješ li me? Još malo pa smo u bolnici. Moraš pritisnuti ranu da zaustavimo krvarenje. Hajde, možeš ti to. Uzmi sterilnu gazu. Ono najveće pakiranje. Bilo što, samo da spriječimo da iskrvari. Dobro?” Vozila je jednosmjernom ulicom u pogrešnom smjeru. Dječak na kolicima tiho je psovao izgubljen u vlastitu svijetu bola. Ispred nas auti su se poslušno micali s puta, kao valovi na betonskome moru. Sirena, uvijek sirena. “Bolničar ranjen. Ponavljam, bolničar ranjen. Nastrijelna rana u abdomen!” vikala je Donna u radio. “Stižemo za tri minute. Trebat će nam oprema za oživljavanje.” Drhtavim rukama otvorila sam pakiranje sterilne gaze i rastrgala Samovu košulju pokušavajući održati ravnotežu dok je Donna skretala. Kako je


BalkanDownload

moguće da preda mnom leži muškarac s kojim sam se prepirala prije samo petnaest minuta? Kako mi netko tako krupan i čvrst može nestajati pred očima? “Same? Čuješ li me?” Klečala sam naginjući se nad njega, a njegova mi je krv natapala traperice. Sklopio je oči. Kaci ih je opet otvorio, pogled kao da mu je bio usredotočen na nešto daleko. Spustila sam glavu tako da mu je moje lice bilo u vidnom polju i na trenutak me pogledao i kao da mu je u očima bljesnulo nešto što je moglo biti prepoznavanje. Primila sam ga za ruku onako kako je on nekoć davno, prije milijun godina, u drugom vozilu hitne bio držao moju. “Bit ćeš dobro, čuješ? Bit ćeš dobro.” Ništa. Činilo se da moj glas uopće ne dopire do njega. “Same? Pogledaj me, Same.” Ništa. Opet sam bila ondje, u onoj sobi u Švicarskoj, a Willovo se lice okrenulo od mene. Gubila sam ga. “Ne, Da se nisi usudio.” Priljubila sam lice uz njegovo, a moje su mu riječi ispunjavale uho. “Same. Ostani sa mnom, čuješ?” Rukom sam pritiskala kompresu gotovo ležeći na njemu, drhteći u ritmu vožnje. Začula sam jecaje i shvatila da su moji. Drugom sam mu rukom okrenula lice prema sebi prisiljavajući ga da gleda u mene. “Ostani sa mnom! Čuješ li me? Same? Same! Same!” Nikad prije nisam osjetila takav strah. Izazivao ga je sve staklastiji pogled u njegovim očima i toplina njegove krvi, a rastao je u meni kao plima. Zvuk zatvaranja vrata. “Same!” Hitna se zaustavila. Donna je uskočila u stražnji dio. Rastrgala je plastični omot, izvukla iz njega neke lijekove, bijele komprese, štrcaljku, ubrizgala nešto Samu u nadlakticu. Drhtavim ga je rukama priključila na infuziju i stavila mu masku s kisikom na lice. Izvana su se čuli zvukovi. Tresla sam se kao list na vjetru. “Ostani ovdje!” zapovjedila mi je kad sam joj se htjela maknuti s puta. “Drži


BalkanDownload

tu kompresu. Tako je - dobro to radiš.” Približila je lice njegovu. “Hajde, stari. Hajde, Same. Samo što nisu došli,” Čula sam sirene dok je radila sve što je mogla, i dalje mu govoreći, a ruke su joj stalno bile zauzete, stalno u pokretu. “Bit ćeš dobro, kućo stara. Samo se drži, dobro?” Na monitoru je treperilo crno i zeleno. Čulo se biip biip biip. Vrata su se opet otvorila, preplavilo nas je neonsko svjetlo, a s druge strane navrla je gomila bolničara u zelenim odorama, liječnika u bijelim kutama... Izvukli su dječaka, koji je još psovao i žalio se, a zatim su nježno podigli Sama i odnijeli ga od mene. Cijeli je pod vozila bio pun njegove krvi. Kad sam pokušala ustati, poskliznula sam se i zaustavila pad rukom. Dlan mi je ostao potpuno crven. Glasovi su se udaljavali. Uhvatila sam bljesak Donnina lica, blijeda od tjeskobe. Netko je viknuo: “Ravno u operacijsku dvoranu!” Ostala sam stajati između otvorenih vrata vozila hitne gledajući ih kako trče uz njegova nosila, slušajući kako im teške čizme udaraju o asfalt. Bolnička vrata otvorila su se i progutala ga, a kad su se opet zatvorila, ostala sam sama u tišini parkirališta.


BalkanDownload

Dvadeset sedmo poglavlje Sati provedeni u bolničkim čekaonicama imaju neobičnu elastičnost. Čekajući Willa tijekom redovitih kontrola, jedva da sam ih bila primjećivala čitala sam časopise, odgovarala na poruke na mobitelu, odšetala popiti prejaku kavu u nekom od preskupih bolničkih kafića, brinula se da mi ne istekne parkirna karta, kolutala očima i prigovarala (zapravo to ne misleći) da sve to predugo traje. Sad sam sjedila na stolcu od lijevane plastike i potpuno otupjela uma zurila u zid. Nisam imala pojma koliko sam već dugo ondje. Nisam mogla misliti. Nisam mogla osjećati. Samo sam postojala: ja, plastični stolac i škripav linoleum pod mojim zakrvavljenim tenisicama. Fluorescentna rasvjeta iznad bila je nesmiljena konstanta osvjetljavajući medicinske sestre koje su žurno prolazile hodnikom jedva me i pogledavši. U nekom trenutku jedna od njih bila je toliko ljubazna da mi pokaže gdje je WC pa sam oprala ruke, ali Samova mi se krv još vidjela oko noktiju i ispod njih podsjećajući na ne tako davne strahote. Djelići njega u djelićima mene. Djelići njega gdje ih ne bi trebalo biti. Kad god sam sklopila oči, čula sam glasove, oštar udarac metka o krov hitne, odjek pucnja, sirenu, sirenu, sirenu. Vidjela sam njegovo lice, onaj kratki trenutak kad me pogledao, poslije kojega u njegovim očima više nije bilo ničega - ni straha, ni panike, ničega osim možda tračka zatečenosti činjenicom da leži na podu vozila i ne može se pomaknuti. Stalno sam pred očima vidjela te rane, ne uredne rupice kakve vidiš u filmovima, nego žive, pulsirajuće stvari koje izbacuju krv, kao da ga zlobno pokušavaju lišiti svake kapi. Nepomično sam sjedila na tom plastičnom stolcu jer nisam znala što bih drugo mogla raditi. Negdje na kraju tog hodnika nalazile su se operacijske dvorane. A on je bio u jednoj od njih. Živ ili mrtav. Vozili su ga na neki daleki odjel, okružena kolegama kojima je pao kamen sa srca, ili je netko


BalkanDownload

navlačio zelenu plahtu preko njegova... Glava mi je klonula u ruke. Osluškivala sam vlastito disanje. Udah, izdah. Udah, izdah. Tijelo mi je imalo nepoznat miris: krv i antiseptik i nešto kiselo, zaostalo od smrtnoga straha. Povremeno sam primjećivala da mi se ruke tresu, ali nisam bila sigurna je li to od niske razine šećera u krvi ili od iscrpljenosti, a jednostavno nisam imala snage otići po hranu. Sestra mi je prije nekog vremena poslala poruku. Gdje si? Idemo na pizzu? Razgovaraju, ali trebamo te ovdje da budemo Ujedinjeni narodi. Nisam odgovorila. Nisam znala kako. Opet govori o dlakavim nogama. Molim te, dođi. Ovo bi moglo postati gadno. Znaš da ona dobro gada. Sklopila sam oči i pokušala se sjetiti kakav je osjećaj bio - prije samo tjedan dana - ležati u travi pokraj Sama, i koliko su mu noge dulje od mojih, i utješna mirisa njegove tople majice, i vibracija njegova duboka glasa, i Sunčevih zraka na obrazu, i njegova lica koje se okreće prema mome i krade poljupce, i toga kako bi nakon svakoga izgledao jako zadovoljan sobom, i načina kako je hodao, lagano nagnut naprijed, ali ipak savršeno uravnotežen, najčvršći muškarac kojega sam ikad upoznala - kao da nema toga što bi ga moglo srušiti. Opet mi je zavibrirao mobitel. Izvadila sam ga iz džepa i pročitala sestrinu poruku. Gdje si? Mama se počinje brinuti. Provjerila sam koliko je sati: 10.48 navečer. Nisam mogla vjerovati da sam ista osoba koja je toga jutra ustala i odvezla Lily na vlak. Naslonila sam se unatrag, kratko razmislila i natipkala: U Gradskoj bolnici sam. Dogodila se nesreća. Ja sam dobro. Vratit ću se kad budem znala je li kad budem znala je li Prst mi je lebdio iznad tipkovnice. Trepnula sam i nakon trenutka pritisnula pošalji. Opet sam sklopila oči i počela se moliti.


BalkanDownload

Prenuo me zvuk pokretnih vrata. Niz hodnik je brzo koračala moja majka, u svojoj boljoj jakni, već raširenih ruku. “Što se dogodilo?” Treena je išla tik za njom vukući za sobom Thoma, koji je imao jaknu navučenu preko pidžame. “Mama nije htjela ići bez tate, a ja nisam mogla ostati u stanu i gristi nokte.” Thom me pospano pogledao i mahnuo mi znojnom rukom. “Nismo imali pojma što ti se dogodilo!” Mama je sjela kraj mene proučavajući mi lice. “Zašto se nisi javila?” “Što se dogodilo?” “Sam je nastrijeljen.” “Nastrijeljen? Tvoj bolničar iz hitne?” “Pištoljem?” upita Treena. Mama je tek tad primijetila moje traperice. U nevjerici je zurila u krvave mrlje pa se nijemo okrenula prema tati. “Bila sam s njim.” Pokrila je usta rukama. “Jesi li dobro?” A kad je vidjela da jesam, barem fizički, upitala je: “A on... je li dobro?” Stajali su ispred mene, njih četvero, lica ukočenih od šoka i brige. Iznenada sam osjetila golemo olakšanje i zahvalnost što su ovdje. “Ne znam”, rekla sam, a kad je tata zakoračio prema meni da me zagrli, napokon sam se rasplakala. Sjedili smo nekoliko godina, moja obitelj i ja, na tim plastičnim stolcima. Ili se tako činilo. Thom je zaspao Treeni u krilu, a lice mu se činilo blijedo pod fluorescentnom rasvjetom. Čvrsto je stiskao svoju iskrzanu plišanu macu u svilenkasto mekoj udubini između vrata i brade. Tata i mama sjedili su mi svaki s jedne strane, a svako malo bi me jedno od njih primilo za ruku ili pomilovalo po obrazu i reklo mi da će sve biti u redu. Naslonila sam se na tatu i pustila neka suze teku, a mama mi je stalno brisala oči svojim uvijek prisutnim čistim bijelim rupčićem. Povremeno bi otišla po neki topli napitak.


BalkanDownload

“Prije godinu dana ne bi se usudila sama hodati naokolo u ovo doba noći”, rekao je tata kad je prvi put otišla. Nisam mogla razlučiti je li mu u glasu bio prizvuk divljenja ili žaljenja. Malo smo razgovarali. Nije se imalo što reći. U mislima sam ponavljala iste riječi, kao mantru: Samo neka bude dobro. Samo neka bude dobro. Samo neka bude dobro. To je ono što katastrofa učini čovjeku: makne sve nevažno, sav statički šum, sve one bih li stvarno trebala i ali što ako... Htjela sam Sama. Sad mi je to bilo bolno i kristalno jasno. Htjela sam osjećati njegove ruke oko sebe, čuti mu glas, sjediti u kabini njegova vozila hitne pomoći. Htjela sam da mi priprema salatu od namirnica koje je sam uzgojio u svom vrtu i htjela sam osjetiti kako se njegova topla, gola prsa dižu i spuštaju pod mojom rukom dok spava. Zašto mu to dosad nisam mogla reći? Zašto sam protratila toliko vremena razbijajući glavu oko nevažnih stvari? A onda, baš kad se na drugom kraju hodnika pojavila mama s četirima šalicama čaja u kartonskom držaču, otvorila su se vrata koja vode u operacijske dvorane i pojavila se Donna, još u odori s krvavim mrljama, provlačeći rukama kroz kosu. Usporila je idući prema nama, a lice joj je bilo ozbiljno, oči crvene i umorne. Na trenutak sam pomislila da ću se onesvijestiti. Pogledi su nam se sreli. “Žilav je kao stara čizma, taj naš Sam.” Kad mi je pobjegao jecaj, primila me za nadlakticu. “Danas si to dobro obavila, Lou”, rekla je i drhtavo uzdahnula. “Dobro si to obavila.” Noć je proveo u jedinici za poslijeoperacijsku skrb, a ujutro su ga prebacili na odjel za manje intenzivnu skrb. Donna je nazvala njegove roditelje i rekla da će poslije, kad malo odspava, svratiti do njegove livade i nahraniti životinje. Otišle smo ga pogledati nedugo nakon ponoći, ali spavao je, još blijed kao krpa, a veći dio lica prekrivala mu je maska. Htjela sam mu prići bliže, ali bojala sam se dotaknuti ga jer bio je spojen na sve te žice i cijevi i monitore.


BalkanDownload

“Stvarno će biti dobro?” Klimnula je. Medicinska sestra nečujno se kretala oko kreveta provjeravajući očitanja, mjereći mu bilo. “Imali smo sreće da je bio stariji pištolj. Mnogi klinci u bandama imaju poluatomatske pištolje. Da su ga nastrijelili takvim, to bi bilo to.” Protrljala je oči. “Vjerojatno će biti na vijestima, ako se ne dogodi ništa drugo. Doduše, druga je ekipa sinoć imala ubojstvo majke i dojenčeta na Athena Roadu pa je moguće da ipak ne završimo u vijestima.” Otrgla sam pogled od njega i okrenula se prema njoj. “Hoćeš li nastaviti?” “Nastaviti?” “Raditi u hitnoj.” Iskrivila je lice kao da ne razumije pitanje. “Naravno. To mi je posao.” Potapšala me po ramenu. “Idi malo odspavaj, Lou. Ionako se vjerojatno neće buditi do sutra. U ovom trenutku njegovim žilama teče više anestetika nego krvi.” Roditelji su me čekali u hodniku. Ništa nisu rekli. Samo sam klimnula. Tata me primio za ruku, a mama me potapšala po leđima. “Hajdemo te odvesti kući, zlato”, rekla je. “I presvući u nešto čisto.” Čini se da postoji točno određen ton u glasu poslodavca koji je prije nekoliko mjeseci bio prisiljen slušati kako nisi mogla doći na posao jer si pala s petog kata, a sad bi se htjela zamijeniti za smjenu jer su muškarca koji ti možda jest dečko, a možda nije nastrijelili u trbuh, dvaput. “Ti - on - što?” “Dvaput su pucali u njega. Više nije u šok-sobi, ali htjela bih biti uz njega kad se ujutro probudi. Pa sam se pitala bismo li se mogli zamijeniti za smjenu.” Kratka tišina. “Dobro... Uh. U redu,” Oklijevao je. “Pucali su u njega? Iz pravog pištolja?”


BalkanDownload

“Možete doći provjeriti rupe ako želite.” Glas mi je bio tako miran da sam se zamalo nasmijala. Raspravili smo o još nekoliko logističkih pojedinosti - o pozivima koje treba obaviti, posjetu iz uprave i tako, a prije kraja razgovora Richard je nakratko utihnuo pa upitao: “Louisa, je li tvoj život uvijek takav?” Prisjetila sam se osobe kakva sam bila prije samo dvije i pol godine, dana koje sam mjerila prema kratkoj šetnji između kuće svojih roditelja i kafića u kojem sam radila, i rutine utorkom navečer - kad sam gledala Patricka kako trči ili večerala s roditeljima. “Moguće je. Iako volim misliti da je to ipak samo faza koju ću prerasti.” Nakon doručka moji su roditelji krenuli kući. Majka nije htjela ići, ali uvjeravala sam je da sam dobro, da ionako ne znam gdje ću biti sljedećih nekoliko dana pa nema smisla da ostaje. Usput sam je podsjetila da je djed, kad je prošli put ostao sam dulje od dvadeset četiri sata, umjesto pravih obroka jeo džem od maline i kondenzirano mlijeko. “Ali stvarno si dobro.” Pomilovala me po licu. Rekla je to kao da nije pitanje, iako je bilo jasno da jest. “Mama, dobro sam.” Vrtjela je glavom i sagnula se po torbicu. “Ne znam, Louisa. Baš ih znaš izabrati.” Bila je zatečena kad sam se nasmijala. Možda je to bio zaostatak šoka. Ali volim misliti da je to bio trenutak kad sam shvatila da se više ničega ne bojim. Istuširala sam se pokušavajući ne gledati ružičastu vodu koja mi je tekla s nogu, i oprala kosu. U Samirovu dućanu kupila sam kiticu cvijeća koja je izgledala najmanje uvenulo i zaputila se prema bolnici žureći da stignem do deset. Vodeći me prema vratima, sestra na odjelu rekla mi je da su njegovi


BalkanDownload

roditelji stigli nekoliko sati prije i da su zajedno s Jakeom otišli do Samova vagona po stvari koje će mu trebati. “Nije baš bio priseban kad su oni bili ovdje, ali sad je već bolje”, rekla je. “Nije to neobično nakon operacije. Neki ljudi brže dođu k sebi, neki sporije.” Usporila sam pred vratima. Ugledala sam ga kroz staklo: oči su mu bile sklopljene kao i sinoć, a ruka - spojena na razne monitore - beživotno mu je ležala uz tijelo. Na bradi mu se vidio izrast. Premda je i dalje bio blijed, sad je već bio više nalik na sebe. “Sigurni ste da je u redu da uđem?” “Vi ste Louise? Pitao je za vas.” Nasmiješila se i namreškala nos. “Javite mi ako vam dosadi. Divan je.” Polako sam gurnula vrata, a on je otvorio oči i lagano okrenuo glavu. Pogledao me kao da me upija, a nešto u meni zaljuljalo se od olakšanja. “Nema toga što neki neće učiniti samo da me nadmaše u broju ožiljaka.” Zatvorila sam vrata za sobom. “Da. Pa...” Glas mu je bio škripav. “Zasitio sam se te igre.” Uputio mi je blijed, umoran osmijeh. Stajala sam premještajući težinu s noge na nogu. Mrzila sam bolnice. Sve bih dala samo da nikad više ne moram ući ni u jednu. “Dođi ovamo.” Stavila sam cvijeće na stolić i prišla mu. Pomaknuo je ruku i pokazao mi neka sjednem na krevet pokraj njega. Sjela sam, a zatim - jer bilo mi je nekako čudno gledati ga odozgo - pažljivo legla uz njega pazeći da nešto ne pomaknem ili da mu ne nanesem bol. Naslonila sam mu se na rame i osjetila poznatu težinu kad je on naslonio glavu na moju. Podigao je podlakticu i zagrlio me. Neko smo vrijeme tako ležali u tišini slušajući prigušene korake na hodniku, udaljene razgovore. “Mislila sam da si mrtav”, šapnula sam.


BalkanDownload

“Navodno je neka divna žena, koja nije trebala biti u vozilu, uspjela usporiti gubitak krvi.” “Žena i pol.” “I ja mislim.” Sklopila sam oči osjećajući toplinu njegove kože na licu i nedobrodošao miris nekog kemijskog sredstva za dezinfekciju koji mu se širio oko tijela. Ni o čemu nisam razmišljala. Dopustila sam si da samo postojim u trenutku i da uživam, istinski uživam u tome što ležim uz njega i osjećam težinu njegova tijela uz svoje, zahvalna za mjesto koje zauzima u svijetu oko mene. Pomaknula sam glavu i poljubila mu meku kožu na unutrašnjoj strani nadlaktice osjećajući kako mi nježno provlači prste kroz kosu. “Prestrašio si me, bolničaru Same.” Zavladala je duga tišina. Čula sam kako mu kroz glavu prolazi milijun stvari koje je odlučio ne izreći. “Drago mi je da si ovdje”, rekao je na kraju. Još smo malo ležali u tišini. A kad je napokon ušla sestra i podigla obrve na to koliko sam blizu raznim važnim cjevčicama i žicama, nevoljko sam ustala i poslušala njezinu uputu neka odem nešto pojesti dok ona obavi sve što treba. Poljubila sam ga, svjesna da nas ona gleda, a kad sam ga pomilovala po kosi, kutovi očiju malo su mu se podigli i shvatila sam - sa zahvalnošću - dio toga koliko mu značim. “Doći ću opet nakon posla”, rekla sam. “Možda naletiš na moje roditelje.” Rekao je to kao upozorenje. “Nema veze”, rekoh. “Pobrinut ću se da ne dođem u majici s natpisom jebeš muriju!” Nasmijao se pa se lecnuo, kao da ga je zaboljelo. Dok su sestre obavljale svoje, ja sam se motala po sobi radeći sve ono što ljudi rade u bolničkim sobama kad traže izgovor da ostanu još malo: posložila sam nešto voća u zdjelicu, bacila papirnati rupčić, posložila novine koje sam znala da neće


BalkanDownload

čitati. A onda je došlo vrijeme da odem. Krenula sam prema vratima kad je rekao: “Čuo sam te.” Već sam bila ispružila ruku prema kvaki. Okrenula sam se. “Sinoć. Dok sam krvario. Čuo sam te.” Pogledi su nam se sreli. I u tom se trenutku sve promijenilo. Shvatila sam što sam zapravo učinila. Shvatila sam da mogu biti nečije središte svega, nečiji razlog za ostanak. Shvatila sam da mogu biti dovoljno. Prišla sam krevetu, obujmila mu lice i strastveno ga poljubila osjećajući kako mi vrele suze klize na njegove obraze. Slobodnom me rukom privukao sebi uzvraćajući mi poljubac. Priljubila sam obraz uz njegov napola se smijući, napola plačući, ne mareći za medicinske sestre, ne mareći ni za što osim za tog muškarca pred sobom. A onda sam se napokon odvojila od njega i krenula van brišući lice, smijući se suzama, ne obazirući se na znatiželjna lica prolaznika. Dan je bio divan, čak i pod fluorescentnim svjetlima. Vani su pjevale ptice, svanuo je novi dan, ljudi su živjeli i postajali bolji i radovali se starenju. Kupila sam kavu i preslatki kolač, i bilo je to nešto najbolje što sam u životu jela. Poslala sam poruku roditeljima i Treeni, a zatim i Richardu da mu kažem da uskoro dolazim. Poslala sam jednu i Lily: Samo da ti javim da je Sam u bolnici. Nastrijelili su ga, ali dobro je. Znam da bi mu bilo drago da mu pošalješ razglednicu s dobrim željama. Ili samo poruku, ako nemaš vremena. Odgovor je stigao za nekoliko sekundi. Nasmiješila sam se. Kako je moguće da djevojke tih godina tipkaju tako brzo, a sve drugo rade tako sporo? Isuse. Upravo sam rekla curama i sad sam najveća kulerica koju poznaju. Ozbiljno, pozdravi ga i reci da mu želim sve najbolje. Pošalji mi adresu pa ću poslije škole kupiti razglednicu. I žao mi je što sam onaj put bila pred njim u gaćama. Nisam mislila ništa loše. Ništa perverzno. Nadam se da ste vas dvoje stvarno sretni. Pusa, L


BalkanDownload

Nisam previše razmišljala o odgovoru. Pogledala sam bolničku kafeteriju, pacijente u papučama, blistavoplavo nebo s druge strane prozora, i moji su prsti sami poletjeli preko tipkovnice. Ja jesam.


BalkanDownload

Dvadeset osmo poglavlje Kad sam stigla na sastanak terapijske skupine Krenimo dalje, Jake me čekao ispred nadstrešnice na trijemu. Lijevalo je kao iz kabla, gusti oblaci boje vrijeska nenadano su nas zalili olujnim pljuskom koji je preplavio odvode i promočio me do kože u samo deset sekundi koliko mi je trebalo od auta do crkve. “Ne ideš unutra? Vani je...” Kad sam došla do vrata, zakoračio je naprijed i krakatim me rukama brzo privukao u nespretan zagrljaj. “Oh!” podigla sam ruke da ga ne smočim jer s mene se cijedilo. Pustio me i odmaknuo se. “Donna mi je rekla što si učinila. Samo sam ti znaš - htio reći hvala.” Oči su mu bile zasjenjene i umorne; shvatila sam koliko su mu teški bili ovi dani, s obzirom na to da je ne tako davno izgubio mamu. “Žilav je on”, rekoh. “Ma on kao da je od teflona! Sve samo sklizne s njega.” Nasmijali smo se, onako pomalo nelagodno, kako to već rade Britanci kad ih preplave snažni osjećaji. Jake je na sastanku neuobičajeno rječito govorio o tome da njegova djevojka ne razumije dubinu njegove ožalošćenosti. “Nije joj jasno zašto ponekad samo želim ostati u krevetu i pokriti se preko glave. Ili zašto se uspaničim kad se nešto događa ljudima koje volim. Njoj se nikad ništa nije dogodilo. Nikad. Čak je i njezin kućni ljubimac još živ. Zec, a već ima devet godina!” “Mislim da ljudima dojadi žalost”, reče Natasha. “Kao da ti dodijele neko određeno vrijeme - šest mjeseci, možda - a poslije toga im već lagano ide na živce što nisi bolje. Kao da se sebično držiš svoje boli i uživaš u njoj.” “Da!” prolomi se žamor slaganja s njezinim riječima.


BalkanDownload

“Ponekad pomislim da bi bilo lakše da, kao u davna vremena, moramo nositi udovičku crninu”, reče Daphne. “Tako bi svi znali da smo još ožalošćeni.” “Da, ali recimo da svake godine dobiješ svjetliju boju. Kad prođe najdublja žalost, prijeđeš s crne na - recimo - tamnoljubičastu”, reče Leanne. “I na kraju, kad opet budeš sretan, završiš u žutom”, nasmije se Natasha. “O, ne. Žuta mi jako loše stoji. Ne ide mi uz kožu.” Daphne se oprezno nasmiješi. “Morat ću ostati malo nesretna.” Slušala sam njihove priče u toj vlažnoj crkvenoj dvorani - plahe, oprezne korake naprijed preko sićušnih emocionalnih prepreka. Fred se upisao na kuglanje i sad je imao još jedan razlog za izlazak utorkom, koji - za razliku od ovoga - nije uključivao razgovor o pokojnoj ženi. Sunil je pristao na to da ga majka upozna s dalekom rođakinjom iz Elthama. “Nisam baš pristalica dogovorenih brakova, ali - da budem iskren - baš i nemam sreće s drugim metodama. Stalno si govorim da mi majka želi najbolje i da me sigurno ne bi pokušavala spojiti s nekom groznom ženom,” “Mislim da je to krasna ideja”, reče Daphne. “Moja bi majka sigurno primijetila... na koju stranu Alan naginje... puno prije nego što sam to ja shvatila. Uvijek je bila dobra u prosudbi ljudi.” Gledala sam ih kao s druge strane stakla. Smijala sam se njihovim šalama, lecnula se na priče o suzama u neprimjerenu trenutku ili o pogrešno protumačenim primjedbama. Ali dok sam sjedila na plastičnom stolcu i pijuckala instant-kavu, shvatila sam da sam se nekako našla na drugoj strani. Prešla sam most. Njihova borba više nije bila moja borba. Nije to značilo da ću ikad prestati tugovati za Willom i voljeti ga, ili da će mi ikad prestati nedostajati, nego da je moj život nekako opet sustigao sadašnjost i nastanio se u njoj. Osjetila sam - sve zadovoljnija tom činjenicom - da unatoč tomu što sam ovdje okružena ljudima koje već poznajem i kojima vjerujem, zapravo želim biti negdje drugdje: uz krupna muškarca u bolničkom krevetu, koji - znala sam i bila vrlo zahvalna na tome - pogledava na sat u kutu


BalkanDownload

pitajući se koliko će mi trebati da dođem do njega. “Ništa od tebe večeras, Louisa?” Marc me gledao podigavši obrvu. Odmahnula sam glavom. “Dobro sam.” Nasmiješio se, možda primijetivši nešto u tonu moga glasa. “Dobro.” “Da. Zapravo, mislim da više ne moram biti ovdje. Ja... dobro sam.” “Znala sam da se s tobom nešto događa”, reče Natasha nagnuvši se naprijed i pogledavši me gotovo sumnjičavo. “Seks”, reče Fred. “Siguran sam da je to pravi lijek. Eh, da je meni seksa, i ja bih brže prebolio Jilly.” Natasha i William samo su se pogledali. “Voljela bih dolaziti do kraja ovog ciklusa, ako je to u redu”, rekoh Marcu. “Nekako sam sve vas... počela doživljavati kao prijatelje. Iako mi više ne treba, rado bih još koji put došla. Za svaki slučaj. I... pa... da vas vidim.” Jake se nasmiješio. “Možda bismo trebali otići na ples”, reče Natasha. “Možeš dolaziti dokle god želiš”, reče Marc. “Zato smo ovdje.” Moji prijatelji. Šarolika skupina, ali tako je i inače u životu. Tjestenina orecchiette kuhana al dente, pinjoli, bosiljak, domaće rajčice, masline, tunjevina i svježe riban parmezan. Napravila sam salatu od tjestenine prema receptu koji mi je Lily dala telefonom, po bakinim uputama. “Dobra hrana za rekonvalescente”, doviknula je Camilla iz neke daleke kuhinje. “Lako probavljiva, pogotovo za ljude koji moraju mnogo ležati.” “Ja bih mu naručila nešto izvana”, promrmljala je Lily. “Jadnik je dovoljno propatio.” Tiho se zasmijuljila. “Uostalom, mislila sam da ga ionako najviše voliš u ležećem položaju.”


BalkanDownload

Kasnije te večeri koračala sam bolničkim hodnikom ponosna na svoj domaći obrok u Tupperware-posudici. Nosila sam je ispred sebe kao medalju časti, napola se nadajući da će me netko zaustaviti i upitati što je to. Da, moj se dečko oporavlja. Svaki mu dan donosim hranu. Sitnice koje voli. Znate, sama sam uzgojila te rajčice. Samove su rane počele zarastati, unutarnje ozljede cijeliti. Prečesto je pokušavao ustati, bio je mrzovoljan zato što i dalje mora ležati i zabrinut za svoje životinje, premda smo se Donna, Jake i ja izmjenjivali u brizi za njih i prilično nam je dobro išlo. Još dva do tri tjedna, prognozirali su. Bude li se pridržavao uputa. S obzirom na težinu ozljeda, imao je sreće. Nekoliko sam puta bila u sobi kad su liječnici govorili: “Samo centimetar u drugu stranu i...” Tijekom takvih razgovora pjevala sam la-la-la-la-la-la-la u sebi suzdržavajući se da ne začepim uši. Došla sam do njegova hodnika i ušla. Oprala sam ruke anti-baktenjskim sapunom i gurnula vrata tijelom. “Večer”, reče sestra s naočalama. “Kasnite!” “Imala sam sastanak.” “Upravo ste se mimoišli s njegovom mamom. Donijela mu je slasnu domaću mesnu pitu s biftekom i pivom. Cijeli je odjel mirisao. Još nam cure sline.” “Oh.” Spustila sam posudicu. “Baš lijepo.” “Dobro ga je vidjeti da slatko jede. Savjetnica će svratiti u sobu za pola sata.” Taman sam spremala posudicu sa salatom u torbu kad mi je zazvonio mobitel. Javila sam se još se bakćući s patentnim zatvaračem. “Louisa?” “Da?” “Ovdje Leonard Gopnik.”


BalkanDownload

Trebale su mi dvije sekunde da shvatim o kome je riječ. Zinula sam i nepomično stala, glupo se ogledavajući oko sebe, kao da je negdje u blizini. “Gospodine Gopnik.” “Dobio sam vaš e-mai!.” “Dobro.” Odložila sam posudicu na stolac. “Zanimljivo štivo. Prilično me iznenadilo kad ste odbili moju ponudu za posao. I Nathana. Činilo se kao dobar izbor za vas.” “Kao što sam napisala, gospodine Gopnik, zaista sam htjela taj posao, ali... pa... iskrsle su nepredviđene stvari.” “Znači, djevojka je sad dobro?” “Lily? Da. Vratila se u školu. Sretna je. S obitelji je. S novom obitelji. Bilo je to samo... razdoblje prilagodbe.” “Vrlo ste ozbiljno pristupili tomu.” “Nisam od onih koji mogu samo tako nekoga ostaviti.” Uslijedila je duga tišina. Okrenula sam se od Samove sobe i zagledala se kroz prozor dolje u parkiralište gdje se golem terenac s pogonom na sva četiri kotača pokušavao uparkirati na premalo mjesto. Bilo mi je jasno da neće stati. “Ovako stoje stvari, Louisa. Ne ide nam dobro s novom zaposlenicom. Nije sretna. Iz nekog se razloga ona i moja žena ne slažu dovoljno dobro da bi im bilo ugodno u društvu. Dogovorili smo se da će ostati do kraja mjeseca, a zatim ćemo sporazumno raskinuti ugovor. Što me ostavlja s problemom.” Slušala sam. “Volio bih vam opet ponuditi posao. Ali ne volim komplikacije, pogotovo kad uključuju bliske mi ljude. Pa vas zovem jer pokušavam dobiti jasnu sliku toga što vi zapravo želite.” “Oh, zaista jesam htjela taj posao. Ali...” Osjetila sam ruku na ramenu. Okrenula sam se i ugledala Sama, naslonjenog na zid. “Ja... ovaj...”


BalkanDownload

“Dobili ste drugi posao?” “Dobila sam promaknuće.” “Je li to posao na kojemu želite ostati?” Sam mi je promatrao lice. “N-ne nužno. Ali...” “Ali očito je da morate dobro odvagnuti stvari. U redu. Pa, pretpostavljam da sam vas zatekao ovim pozivom. Ali na temelju onoga što ste mi napisali, ako ste i dalje iskreno zainteresirani, rado bih vam ponovno ponudio posao. Isti uvjeti, početak što prije. Ako ste i dalje sigurni da ga želite. Biste li mi mogli javiti u roku od četrdeset osam sati?” “Da. Da, gospodine Gopnik. Hvala. Hvala vam što ste nazvali.” Čula sam kad je prekinuo vezu. Pogledala sam gore u Sama. Na sebi je imao bolnički ogrtač preko prekratke bolničke spavaćice. Nekoliko trenutaka nijedno od nas nije ništa reklo. “Na nogama si. Trebao bi biti u krevetu.” “Vidio sam te kroz prozor.” “Malo propuha u krivom trenutku i sestre će te imati na grbači do Božića.” “Je li to bio onaj tip iz New Yorka?” Osjećala sam se kao da me zatekao u nečemu što nisam trebala raditi. Gurnula sam mobitel u džep i posegnula za Tupperware-posudicom. “Položaj je opet slobodan.” Pogled mu je nakratko odlutao s mene. “Ali... tek sam te dobila natrag. Pa ću reći ne. Čuj, bi li nakon te fenomenalne pite mogao pojesti još malo tjestenine? Znam da si vjerojatno sit, ali znaš i sam kolika je to rijetkost da ja uspijem skuhati nešto jestivo.” “Ne.” “Nije tako loše. Mogao bi barem kušati...” “Ne mislim na tjesteninu. Nego na posao.” Zurili smo jedno u drugo. Provukao je rukom kroz kosu i pogledao niz hodnik. “Moraš prihvatiti, Lou. I


BalkanDownload

ti i ja to znamo. Moraš prihvatiti.” “Već sam jednom otišla od doma i samo sam postala još zbrkanija.” “Zato što je bilo prerano. I bježala si. Ovo je potpuno drukčije.” Gledala sam gore u njega. Mrzila sam sebe zbog toga što bih najradije učinila. I njega zato što je to shvaćao. Stajali smo u bolničkom hodniku u tišini. A onda sam primijetila da mu lice prebrzo gubi boju. “Moraš leći.” Nije se bunio. Primila sam ga pod ruku i pomogla mu do kreveta. Lecnuo se dok se oprezno spuštao na jastuke. Pričekala sam da mu se boja vrati u lice, a onda sam legla uz njega i primila ga za ruku. “Osjećam da smo taman sve posložili kako treba. Ti i ja.” Naslonila sam glavu na njegovo rame osjećajući kako mi se grlo steže. “Jesmo.” “Ne želim biti ni s kim drugim, Same.” “Pfft. Kao da smo ikad sumnjali u to.” “Ali veze na daljinu rijetko opstanu.” “Znači, ipak smo u vezi?” Počela sam se buniti, ali on se samo nasmiješio. “Šalim se. Neke. Neke veze ne opstanu. Pretpostavljam da druge ipak uspiju. Rekao bih da to ovisi o tome koliko su se obje strane voljne potruditi.” Privukao me bliže. Shvatila sam da plačem. Nježno mi je palcem otirao suze. “Lou, ne znam što će se dogoditi. Nitko ne zna. Možeš jednog jutra zakoračiti pred motor i cijeli ti se život promijeni u trenutku. Možeš rutinski otići na posao i napuca te neki tinejdžer koji smatra da ga to čini muškarcem.” “Možeš pasti s krova.” “Možeš. Ili možeš otići posjetiti tipa koji nosi bolničku spavaćicu i dobiti ponudu za posao iz snova. Takav je život. Nikad ne znamo što će se dogoditi. I baš zato moramo iskoristiti prilike koje nam se pruže. A mislim da... da bi ovo mogla biti tvoja.”


BalkanDownload

Stisnula sam oči ne želeći čuti njegove riječi, ne želeći priznati da ima pravo. Nadlanicom sam obrisala suze. Pružio mi je papirnati rupčić i pričekao da obrišem razmrljanu maskaru s lica. “Dobro ti stoji izgled pande.” “Mislim da sam možda malo zaljubljena u tebe,” “Kladim se da to kažeš svim muškarcima na intenzivnoj.” Okrenula sam se i poljubila ga. Kad sam opet otvorila oči, gledao me. “Ja sam voljan pokušati, ako si i ti voljna”, rekao je. Trebalo je nekoliko trenutaka da mi se stisnuto grlo opusti dovoljno da mogu progovoriti. “Ne znam, Same.” “Što ne znaš?” “Život je kratak, ne? Oboje to znamo. A što ako si ti moja prilika koju ne smijem propustiti? Što ako si ti ono što će me najviše usrećiti?”


BalkanDownload

Dvadeset deveto poglavlje Kad ljudi kažu da im je jesen omiljeno godišnje doba, vjerojatno misle na ovakve dane: ranojutarnja izmaglica koja brzo izgori i jasno, oštro svjetlo; zapusi lišća u kutovima; pomalo pljesniv, ali ne neugodan miris biljaka što polako trunu. Neki kažu da u gradu i ne primijetiš promjene godišnjih doba, da se beskrajno sivilo betona i mikroklima izazvana ispušnim plinovima pobrinu za to da nikad nema prevelike razlike - da postoji samo unutra i vani, suho ili vlažno. Ali na krovu se to jasno vidjelo. Ne samo u golemosti neba nego i na Lilynim stabljikama rajčica, koje su tjednima imale debele, mesnate plodove, po visećim gredicama s jagodama koje su mi povremeno davale slatke darove. Cvijeće je pupalo, cvalo i venulo, svježe zelenilo ranog ljeta ustupilo je mjesto osušenim grančicama i praznini gdje je prije bilo lišće. Gore na krovu već se u povjetarcu mogao naslutiti nagovještaj nadolazeće zime. Zrakoplov je ostavljao paperjast trag na nebu, a primijetila sam da su ulične svjetiljke još upaljene. Na krovu se pojavila moja majka ogledavajući se oko sebe i otresajući kapljice što su joj kapnule s požarnih stuba na hlače. “Stvarno je posebna ova tvoja terasa, Louisa. Ovdje bi lako stalo i sto ljudi.” Nosila je vrećicu s nekoliko boca šampanjca i pažljivo je spustila. “Jesam li ti već rekla da mislim da je jako hrabro od tebe da si smogla hrabrosti da se opet popneš ovamo gore?” “A ja još ne mogu vjerovati da si uspjela pasti s krova”, ubacila je moja sestra puneći čaše. “Samo ti možeš pasti s nečega ovako prostranog.” “Pa, bila je pijana k’o letva, srećo, sjećaš se?” Mama je krenula natrag prema požarnim stubama. “Odakle ti sav taj šampanjac, Louisa? Izgleda jako skupo.” “Dao mi ga je šef.” Proteklih nekoliko večeri čavrljali smo radeći obračun blagajne (sad smo često razgovarali, pogotovo otkad mu se rodilo dijete; o problemima koje je


BalkanDownload

gospođa Percival imala sa zadržavanjem vode i oticanjem nogu znala sam više nego što sam htjela znati). Bila sam mu spomenula svoj plan, a on je samo nestao, kao da me uopće nije čuo. Već sam to namjeravala smjestiti u kategoriju još jednog dokaza da je Richard i dalje priličan mamlaz, ali kad se nekoliko minuta poslije pojavio iz podruma, nosio je kutiju sa šest boca šampanjca. “Evo. Sa šezdeset posto popusta. Posljednji primjerci.” Pružio mi je kutiju i slegnuo ramenima, “Zapravo, fućkaš sve. Samo ih nosi. No. Zaslužila si.” Promucala sam hvala, a on je promrmljao nešto o tome kako ionako nisu neko dobro godište i kako su stvarno posljednji primjerci, ali uši su mu izdajnički pocrvenjele. “Mogla bi se barem pretvarati da ti je drago što nisam poginula.” Pružila sam Treeni još jedan pladanj s čašama. “O, davno sam već prerasla fazu priželjkivanja da sam jedino dijete. Dobro, možda ne tako davno. Ali sigurno prije barem dvije godine.” Prišla nam je mama s papirnatim ubrusima i obratila nam se prenaglašenim šaptom: “Misliš da će ovi biti dobri?” “A zašto ne bi bili?” “Pa zbog Traynorovih, ne? Oni ne upotrebljavaju papirnate salvete. Imaju platnene. Vjerojatno s izvezenim grbom.” “Mama, došli su na krov bivše poslovne zgrade u istočnom Londonu. Mislim da ne očekuju srebrni pribor za jelo.” “Oh”, reče Treena. “Donijela sam Thomov rezervni jastuk i poplun. Činilo mi se da bismo mogli pomalo početi donositi sitnice svaki put kad dolazimo. Sutra idem pogledati onaj dječji klub za čuvanje školaraca poslije škole.” “Krasno je da ste sve dogovorile i sredile, cure. Treena, ja ću ti sutra pričuvati Thoma ako treba. Samo mi reci.” Postavljale smo čaše i papirnate tanjure krećući se jedna oko druge sve dok mama nije otrčala po još neprimjerenije ubruse.


BalkanDownload

Spustila sam glas da me ne čuje. “Treen? Zar tata stvarno neće doći?” Iskrivila je lice i pokušavala ne pokazati da je jednako očajna kao i ja. “Zar situacija nije ništa bolja?” “Nadam se da će morati početi razgovarati kad ja odem. Sad se samo obilaze i razgovaraju preko mene ili Thoma. Izluđuju me. Mama se pretvara da joj je svejedno što nije došao s nama, ali znam da nije.” “Stvarno sam mislila da će doći.” Od one večeri u bolnici majku sam bila vidjela dvaput. Upisala je novi tečaj - modernu englesku poeziju - u centru za obrazovanje odraslih i sad bi se svako malo nad nečim zamislila. Svaki je otpuhnuti list bio znak neminovnosti propadanja, svaka uzletjela ptica znamen nade i snova. Prvi smo put otišle na čitanje poezije na South Banku, gdje je opčinjeno slušala i čak dvaput zapljeskala. Drugi put išle smo u kino, a poslije u otmjeni toalet u hotelu, gdje je podijelila sendvič s Marijom sjedeći na udobnim stolcima u garderobi. Oba puta bila je nekako neobično krhka svaki put kad smo ostale same. “Je li da nam je baš lijepo?” stalno je ponavljala kao da me izaziva neka joj se usudim proturječiti. A onda bi iznenada utihnula ili uskliknula da su sendviči u Londonu strahovito skupi. Treena je privukla klupu i rastresla jastuke donesene odozdo. “Brinem se za djeda. Teško mu pada ta stalna napetost. Presvlači čarape četiri puta na dan, a već je potrgao dvije tipke na daljinskom koliko ih jako pritišće.” “Bože, sad mi je palo na pamet - komu bi on jadan pripao u razvodu?” Sestra me užasnuto pogledala. “Ne gledaj mene”, rekle smo uglas. Prekinuli su nas prvi gosti iz skupine Krenimo dalje, Sunil i Leanne, koji su se upravo uspinjali stubama diveći se veličini terase i neočekivano veličanstvenu pogledu na istočni City. Lily je stigla točno u dvanaest bacivši mi se oko vrata i sretno zagunđavši. “Obožavam tu haljinu! Izgledaš fenomenalno!” Koža joj je bila osunčana, a lice vedro i pjegavo, sićušne dlačice na rukama posve izblijedjele. Na sebi je imala bljedoplavu haljinu i sandale gladijatorice. Promatrala sam je kako se


BalkanDownload

ogledava po krovnoj terasi, očito sretna što je opet ovdje. Polako se popevši stubama iza nje, Camilla je poravnala tanku jaknu i prišla mi, a lice joj je bilo pomalo prijekorno. “Mogla si i pričekati, Lily.” “Zašto? Pa nisi neka starica.” Camilla i ja razmijenile smo pogled, a zatim sam se - gotovo nagonski nagnula naprijed i poljubila je u obraz. Mirisala je na skupe trgovine, a frizura joj je bila savršena. “Drago mi je da ste došle.” “Čak si se i brinula za moje biljke.” Lily je pregledavala sve redom. “Pretpostavila sam da će ti sve povenuti. O, a vidi ovo! Sviđaju mi se. Jesu li nove?” Pokazala je na dvije posude koje sam bila kupila na cvjetnoj tržnici tjedan dana prije. Htjela sam nečim ukrasiti krov za danas, a nisam željela rezano cvijeće ili nešto drugo što bi moglo umrijeti. “To su pelargonije”, reče Camilla. “Ne bi ih trebalo ostaviti gore preko zime.” “Mogla bi ih prekriti Misom. Preteške su da ih se nosi gore-dolje.” “Neće preživjeti”, reče Camilla. “Odveć su izložene vremenu.” “Zapravo”, rekoh. “Thom dolazi živjeti ovamo, a nismo sigurni da je krov bezopasan za njega pa ćemo zatvoriti pristup. Ako biste htjele ponijeti te pelargonije sa sobom...” “Ne”, reče Lily kratko razmislivši. “Neka ostanu. Bit će lijepo razmišljati o vrtu takav kakav je sad. Kakav je bio.” Pomogla mi je postaviti stol pričajući mi o školi - bilo joj je lijepo ondje, ali malo ju je mučio zaostatak u gradivu - i o majci, koja je navodno koketirala sa španjolskim arhitektom Felipeom koji je bio kupio kuću do njihove u St. John’s Woodu. “Skoro pa mi je žao Pizduna. Nema pojma što mu se sprema.” “Ali ti si dobro?” “Dobro sam. Život je prilično lijep.” Ubacila je komadić čipsa u usta. “Baka me natjerala da odem vidjeti bebu - jesam li ti rekla?”


BalkanDownload

Zacijelo sam izgledala zatečeno. “Znam, i ja sam tako reagirala. Ali rekla je da se netko mora početi ponašati odraslo. Bila je totalna kulerica. Pravim se da ne znam, ali kupila si je novu Jaegerovu jaknu samo za tu priliku. Mislim da joj je ipak trebalo malo više hrabrosti za to nego što je htjela priznati.” Pogledala je prema Camilli koja je čavrljala sa Samom kraj stola s hranom. “Zapravo, malo mi je žao djeda. Kad je mislio da ga nitko ne vidi, stalno ju je gledao kao da mu je jako žao što je sve tako ispalo.” “A kako je prošao posjet?” “Beba kao beba. Sve one izgledaju isto, zar ne? Svi su se jako trudili biti pristojni i govorili stvari poput: ‘I, kako je u školi. Lily? Bi li htjela odabrati neki datum kad ćeš nam doći na nekoliko dana? Bi li htjela malo držati svoju tetu?’ Kako da to ne zvuči totalno čudno?” “Opet ćeš se vidjeti s njima?” “Vjerojatno. U redu su, valjda.” Pogledala sam prema Georgini, koja je uljudno razgovarala sa svojim ocem. Nasmijao se, malo preglasno. Otkad je stigla, jedva da se maknuo od nje. “Zove me dvaput tjedno da malo razgovaramo, a Delia stalno tupi s tim da bi voljela da ja i beba izgradimo odnos, kao da beba može išta drugo osim jesti, plakati i kakati.” Iskrivila je lice. Nasmijala sam se. “Što?” upitala je. “Ništa”, rekoh. “Samo mi je drago da te vidim.” “Oh. Donijela sam ti nešto.” Pričekala sam da iz torbe izvuče kutijicu koju mi je potom pružila. “Vidjela sam to u nekom dosadnom antikvarijatu u koji me baka odvukla i podsjetilo me na tebe.” Pažljivo sam otvorila kutiju. Unutra je, na tamnoplavu baršunu, ležala art deco narukvica od naizmjenično nanizanih crnih i jantarnih perlica. Podigla sam je i položila na dlan. “Malo je kičasta, znam. Ali podsjetila me na...” “Čarape.”


BalkanDownload

“Čarape. To ti je hvala za... pa... za sve. Ti si jedina osoba koju poznajem kojoj bi se svidjela ta narukvica. Ili ja. Ona ja od prije. Zapravo, totalno ti ide uz ovu haljinu.” Ispružila sam ruku i ona mi ju je zakopčala oko zapešća. Polako sam je okretala. “Divna je.” Vrhom cipele lupnula je o nešto, a lice joj se nakratko uozbiljilo. “Pa, mislim da ti dugujem nešto nakita.” “Ništa mi ne duguješ.” Pogledala sam Lily, njezinu novostečenu samouvjerenost i očeve oči, i pomislila na sve što mi je dala, i ne znajući. A onda me bubnula šakom u nadlakticu prilično jako. “Dobro. Nemoj se sad pekmeziti. Pokvarit ćeš mi maskaru. Idemo dolje po ostatak hrane. Uh, znaš li da je u mojoj sobi plakat Transformera? I Katy Perry? Pa koga to imaš za cimera?” Stigao je i ostatak članova skupine Krenimo dalje uspinjući se požarnim stubama s manje ili više straha i smijeha: Daphne je zakoračila na krov uz glasan usklik olakšanja, Fred ju je držao za ruku, William je ležerno preskočio posljednju stubu, a Natasha je kolutala očima njemu iza leđa. Drugi su zastali i divili se bijelim balonima s helijem koji su lagano lelujali. Marc mi je poljubio ruku i rekao mi da je ovo prvi takav događaj otkad on vodi grupne terapije. Bilo mi je zabavno primijetiti da Natasha i William dosta vremena provode zajedno odvojeni od ostalih. Posložile smo hranu na stol, a jake je bio zadužen za bar: točio je šampanjac i izgledao iznenađujuće zadovoljno. Lily i on isprva su se izbjegavali pretvarajući se da se ne primjećuju, kao što tinejdžeri rade na malim okupljanjima svjesni da svi očekuju da se automatski počnu družiti. Kad mu je napokon prišla, pružila mu je ruku vrlo službeno, a on ju je nekoliko trenutaka gledao prije nego što se polako osmjehnuo. “Dio mene volio bi da se sprijatelje. Drugi dio užasava i sama ta pomisao”, promrmljao mi je Sam na uho.


BalkanDownload

Skliznula sam ruku u njegov stražnji džep. “Sretna je.” “I jako zgodna. A on je upravo prekinuo s curom.” “A što je s onim tvojim život treba živjeti, ha?” Tiho je zastenjao. “Ne brini se, siguran je. Ona je većinu godine u Oxfordshireu.” “Nitko nije siguran kad ste vas dvije u pitanju.” Sagnuo je glavu i poljubio me. Dopustila sam si da na tih nekoliko raskošnih sekundi sve drugo oko mene nestane, “Sviđa mi se ta haljina.” “Nije previše kičasta?” Raširila sam prugastu plisiranu suknju. Ovaj dio Londona bio je prepun trgovina vintage odjećom. Prethodnu sam subotu provela izgubljena među vješalicama prepunim stare svile i perja. “Volim kičasto. Iako sam malo tužan što više ne nosiš svoju seksi vilenjačku odoru.” Odmaknuo se kad nam je prišla moja majka s drugim pakiranjem papirnatih ubrusa. “Kako si, Same? Dobro se oporavljaš?” Dvaput ga je bila posjetila u bolnici. Silno je suosjećala s mukom jadnika koji se moraju oslanjati na bolničku hranu pa mu je donijela domaće kobasice u tijestu i sendviče s jajima i majonezom. “Polako, hvala na pitanju.” “Nemoj se danas preforsirati. Nema nošenja i dizanja stvari. Cure i ja možemo same.” “Vjerojatno bismo trebali početi”, rekoh. Mama je opet pogledala na sat pa pogledom prešla po terasi. “Da pričekamo još pet minuta? Da budemo sigurni da svi imaju piće u ruci?” Njezin osmijeh - preširok i ukočen - slamao mi je srce. Sam je primijetio. Zakoračio je prema njoj i primio je pod ruku. “Josie, možete li mi pokazati kamo ste stavili salate? Upravo sam se sjetio da nisam donio umake odozdo.” “Gdje je ona?”


BalkanDownload

Mala skupina oko stola tiho je zažamorila. Okrenuli smo se prema gromku glasu, “Isuse Kriste, je li stvarno tamo gore ili me Thommo zafrkava?” “Bernarde!” Mama je odložila ubruse. Iznad parapeta ukazalo se lice moga oca i oči koje su pogledom pretraživale terasu. Uspeo se tih nekoliko posljednjih stuba i otpuhnuo diveći se pogledu. Čelo mu se lagano sjajilo od znoja. “Nemam pojma zašto se to mora održavati baš tu gore. Louisa? I-su-se.” “Bernarde!” “Nije crkva, Josie. Ali imam važnu poruku.” Mama se ogledala oko sebe. “Bernarde. Sad nije trenutak...” “A moja je poruka je... ovo.” Sagnuo se i naglašenim pokretima zavrnuo najprije jednu nogavicu pa drugu. S mjesta gdje sam stajala, na drugoj strani spremnika za kišnicu, vidjela sam da su mu potkoljenice blijede i istočkane crvenim mrljicama. Svi su utihnuli. Ispružio je jednu nogu. “Glatko kao bebina guza. No, Josie, opipaj.” Mama je neodlučno zakoračila naprijed i polako prešla prstima po tatinoj koži pa opipala cijelu potkoljenicu. “Rekla si da ćeš me ozbiljno shvatiti tek kad si ja napravim depilaciju voskom. Pa, eto ti ga na. Napravio sam.” Majka je zurila u njega u nevjerici. “Depilirao si noge voskom?” “Jesam. I da sam imao pojma da svaki put prolaziš takvu bol, ljubavi, držao bih glupi jezik za zubima. Kakva je to hebena tortura! Komu je palo na pamet da je to dobra ideja?” “Bernarde...” “Baš me briga. Prošao sam pakao. Josie, ali opet bih to učinio ako to znači da će među nama sve opet biti kako treba. Nedostaješ mi. Jako. Nema veze koliko ćeš tečajeva upisati - feminističku politiku, dalekoistočnu


BalkanDownload

kulturu, makrame za pse, bilo što - sve dok smo zajedno. A da ti dokažem koliko sam daleko spreman ići za tebe, naručio sam se u salon i sljedeći tjedan. Sve ću depilirati, leđa i - kako ono kažu - od muda do...?” “Od muda do gruda”, reče moja sestra nesretno. Pokraj mene Sam se počeo tiho tresti. “Zaustavi ih,” promrmljao je, “popucat će mi šavovi.” “Sve ću oguliti. Imat ću brazilku od glave do pete ako će ti to dokazati koliko mi značiš.” “O, Bože dragi, Bernarde.” “Ozbiljno to mislim, Josie. Toliko sam očajan,” “Evo zašto naša obitelj ne prakticira romantiku”, promrmlja Treena. “Što je to od muda do gruda?” upita Thomas. “O, ljubavi, strašno si mi nedostajao.” Mama ga je zagrlila i poljubila. Olakšanje na njegovu licu bilo je gotovo opipljivo. Zario joj je lice u rame pa je opet poljubio, u lice, uho, kosu, držeći je za ruke kao dječarac. “Fuj”, reče Thomas. “Znači ne moram...” Mama ga je pogladila po obrazu. “Sutra ćemo otkazati tvoj termin.” Vidljivo mu je laknulo. “Pa,” rekoh kad je predstava završila i kad mi je po bljedilu na Camillinu licu bilo jasno da joj je Lily objasnila čemu se moj otac bio namjeravao podvrgnuti u ime ljubavi, “mislim da bismo još jednom trebah provjeriti jesu li svima čaše u ruci, a zatim možda... početi?” § Uza sve veselje izazvano tatinom gestom, eksplozivnu promjenu pelene bebi Traynor i otkriću da Thomas baca minisendviče s jajima gospodinu


BalkanDownload

Gardineru na balkon (i na potpuno novu ležaljku iz Conran Sltopa), prošlo je još dvadeset minuta prije nego li je na krovu napokon zavladala tišina. Krišom pogledavajući zabilješke i pročistivši grlo, Marc je zakoračio na sredinu. Bio je viši nego što sam mislila - dosad sam ga uvijek bila vidjela samo u sjedećem položaju. “Dobrodošli, svi. Najprije bih želio zahvaliti Louisi što nam je ustupila ovaj divan prostor za završnu ceremoniju. Nekako je gotovo primjereno da budemo malo bliže raju...” Zastao je kad su se nasmijali. “Ovo je neuobičajen završni obred za nas - prvi su put s nama i lica koja nisu dio naše grupe, ali mislim da je dobra zamisao otvoriti se i proslaviti među prijateljima. Svi ovdje nazočni znaju kakav je osjećaj izgubiti nekoga koga voliš, tako da smo danas svi počasni članovi ove skupine.” Jake je stajao kraj svog oca, pjegava muškarca pješčanoplave kose, kojega - nažalost - nisam mogla pogledati a da ga odmah ne zamislim kako plače nakon seksa. Nježno je obgrlio sina i privukao ga bliže. Jake je uhvatio moj pogled i zakolutao očima. Ali nasmiješio se. “Htio bih reći da unatoč tomu što se naš mali krug zove Krenimo dalje, nitko od nas ne krene dalje a da ne gleda preko ramena. Krenemo dalje zauvijek noseći sa sobom one koje smo izgubili. Cilj je naše male grupe postići da nam to ne bude teret koji je nemoguće nositi, težina koja će nas prikovati u istome mjestu. Želimo njihovu prisutnost osjećati kao dar. “A dijeljenjem sjećanja i tuge i malih pobjeda jedni s drugima, naučimo da je u redu biti tužan. Ili se osjećati izgubljeno. Ili ljutito. U redu je osjećati cijeli raspon stvari koje drugi ljudi možda neće razumjeti i u redu je osjećati ih još dugo nakon gubitka. Svatko ima svoj put. Ne osuđujemo.” “Osim kad su u pitanju keksi”, promrmlja Fred. “Ja osuđujem izbor keksa. Prestrašno.” “Naučimo i da će svatko od nas - ma kako nam se nemogućim to činilo na početku - doći do točke kad će biti sretan zbog činjenice da je osoba o kojoj smo razgovarali, za kojom smo žalili i koju smo oplakivali, bila u njegovu ili


BalkanDownload

njezinu životu, i bez obzira na to je li nam je smrt uzela nakon šest mjeseci ili šezdeset godina, imati smo sreće da to vrijeme provedemo s njom.” Klimnuo je. “Imali smo sreće što su bili dijelom naših života.” Prešla sam pogledom po licima koja su mi postala draga, a koja su sad pozorno gledala u Marca slušajući njegove riječi, i sjetila sam se Willa. Sklopila sam oči i prizvala u sjećanje njegovo lice, njegov osmijeh i zvuk njegova smijeha te razmišljala o tome koliko me stajalo to što sam ga voljela, ali najviše o tome koliko mi je dao. Marc je pogledao našu malu skupinu. Daphne je krišom otrla suzu iz oka. “Pa... obično na kraju kažemo nekoliko riječi o tome gdje smo sad. Ne mora to biti mnogo. To je samo zatvaranje vrata za ovom etapom našeg putovanja. Nije obvezno, ali ako ste voljni, bilo bi lijepo.” Članovi skupine razmijenili su nelagodne osmijehe i nakratko se činilo da nitko neće ništa reći. Ali onda je Fred zakoračio naprijed. Popravio je ukrasni rupčić u džepu sakoa i malo se uspravio. “Samo bih htio reći hvala, Jilly. Bila si izvrsna žena i trideset osam godina bio sam jako sretan muškarac. Nedostajat ćeš mi svaki dan, dušo.” Zakoračio je unatrag, pomalo nespretno, a Daphne je nečujno oblikovala riječi: “jako lijepo, Frede.” Namjestila je svileni šal i sad je ona zakoračila u sredinu. “Ja bih samo htjela reći Alanu da mi je žao. Bio si tako dobar čovjek i rado bih da smo mogli iskreno razgovarati o svemu. Rado bih da sam ti mogla pomoći. Rado bih... pa, nadam se da si dobro i da imaš nekog dragog prijatelja, gdje god da si.” Fred ju je potapšao po nadlaktici. Jake je protrljao stražnju stranu vrata i iskoračio, pocrvenjevši, pa se okrenuo prema ocu. “Obojici nam nedostaješ, mama. Ali nosimo se s tim. Ne želim da se brineš oko toga. Bit ćemo dobro.” Otac ga je zagrlio i poljubio u tjeme trepćući da otjera suze. On i Sam razmijenili su osmijehe razumijevanja. Zatim su Leanne i Sunil rekli svatko po nekoliko riječi gledajući u nebo da


BalkanDownload

sakriju suze ili tiho klimajući jedno drugomu u znak ohrabrenja. Naprijed je zakoračio William i tiho položio bijelu ružu ispred sebe na tlo. Neuobičajeno tih, samo je nakratko gledao u nju bezizražajna lica, a zatim se opet odmaknuo. Natasha ga je obgrlila oko ramena i iznenada je čujno teško progutao kroz stisnuto grlo pa prekrižio ruke na prsima. Marc je pogledao prema meni i osjetila sam kako me Sam nježno stišće za ruku. Nasmiješila sam mu se i odmahnula glavom. “Ja ne. Ali Lily bi htjela reći nekoliko riječi ako je to u redu.” Lily je zakoračila u sredinu grizući usnu. Bacila je pogled na papir u ruci, ali kao da se predomislila pa ga je zgužvala u lopticu. “Ovaj... pitala sam Louisu bih li ja mogla reći nešto umjesto nje, iako nisam član vaše grupe. Nisam osobno poznavala svog tatu i nisam se imala priliku oprostiti od njega na pogrebu pa sam mislila da bi bilo lijepo da sad - kad ga malo bolje poznajem - kažem nekoliko riječi.” Nervozno se nasmiješila i odmaknula pramen s lica. “Dakle. Wille... Tata. Kad sam otkrila da si mi ti pravi otac, malo sam se izbezumila, da ti iskreno kažem. Bila sam se nadala da će ispasti da mi je pravi tata neki mudar, zgodan čovjek, koji će me učiti raznim stvarima i štititi me i voditi me na putovanja da mi pokaže sva čudesna i divna mjesta koja on voli. A dobila sam ogorčenog muškarca u kolicima koji se, ono, ubio. Ali, tata, zahvaljujući Lou i tvojoj obitelji, posljednjih nekoliko mjeseci bolje sam te upoznala i sad te malo bolje razumijem. “Uvijek ću biti tužna, a možda se i malo ljutiti što te nisam imala priliku upoznati, ali sad i ja želim reći hvala. I ne znajući, puno si mi dao. Mislim da sam ti slična u mnogo dobrih stvari, a vjerojatno i u nekim manje dobrim. Dao si mi plave oči i boju kose, i to da mi je Marmite12 odvratan, i to da dobro skijam i... Pa, navodno si mi dao i svojeglavost i sklonost promjenama raspoloženja, ali to kažu drugi. Ne ja.” Začuo se tih smijeh. “Ali najviše i najbolje od svega: dao si mi obitelj za koju nisam znala da je imam. A to je super. Jer, iskreno govoreći, nije mi baš bilo blistavo prije


BalkanDownload

nego što su oni ušli u moj život,” Osmijeh joj je zadrhtao. “Mi smo sretni da si ti ušla u naš život”, doviknula je Georgina. Osjetila sam stisak Samove ruke. Ne bi trebao tako dugo stajati, ali naravno da je odbio sjesti - tipično za njega. Kvragu, pa nisam invalid. Naslonila sam glavu na njega pokušavajući opustiti grlo koje se stezalo. “Hvala, G. I tako, ovaj, Wille... tata, neću duljiti jer govori su dosadni, a ova beba samo što nije počela urlati, što će totalno promijeniti raspoloženje. Ali samo sam ti htjela reći hvala, kao tvoja kći i da ću te uvijek voljeti i da ćeš mi nedostajati... i da se nadam da ti je - ako sad gledaš dolje i vidiš me drago da postojim. Jer to što sam ja ovdje, na neki način znači i da si ti još ovdje, ne?” Glas joj je napukao, a oči se napunile suzama. Pogled joj je pobjegao prema Camilli, koja joj je lagano klimnula. Lily je šmrcnula i podigla bradu. “Možda bi sad bilo pravo vrijeme da svatko pusti svoj balon?” Čulo se jedva zamjetno otpuštanje zadržana daha i nekoliko uzdaha. Iza mene šačica članova skupine Krenimo dalje tiho je zamorila posežući za uzicama balona koji su blago poskakivali u zraku. Prva je naprijed zakoračila Lily s bijelim balonom napunjenim helijem. Podigla je ruku, a zatim je - kao da joj je u tom trenutku palo na pamet otkinula sićušan cvjetić različka iz jedne od svojih posuda pa ga pažljivo zavezala za uzicu. Potom je opet podigla ruku i nakon kratka oklijevanja pustila balon. Gledala sam kako Steven Traynor čini isto, vidjela kako mu Delia nježno stišće ruku. Camilla je pustila svoj, a za njom Fred, Sunil pa Georgina. Moja majka, Treena, tata (čujno pušući u rupčić) i Sam. Stajali smo u tišini na krovu i gledali ih kako se uzdižu, jedan po jedan, u jasno plavo nebo, smanjujući se sve dok nam nisu nestali iz vida izgubljeni negdje u beskraju. I ja sam pustila svoj.


BalkanDownload

Trideseto poglavlje Muškarac u košulji boje lososa jeo je već četvrto pecivo bucmastim prstima trpajući velike komade u usta i povremeno ih zalijevajući hladnim pivom. “Doručak prvaka”, promrmlja Vera prošavši pokraj mene s pladnjem punim čaša i napravi grimasu kao da će povratiti. Nagonski sam osjetila zahvalnost što više nisam zadužena za muški WC. “No, Lou? Što čovjek mora napraviti da ovdje dođe na red?” Tata je sjedio na barskom, stolcu i naginjao se preko šanka vireći koje su sve vrste piva u ponudi. “Trebam li pokazati ukrcajnu propusnicu da dobijem cugu?” “Tata...” “Jesi li za to da na brzaka skočimo u Alicante? Ha, Josie?” Majka ga lupne laktom. “Mogli bismo ove godine. Stvarno.” “Znaš, ovo uopće nije tako loš pub. Kad pregrmiš činjenicu da puštaju klince unutra.” Tata se stresao i pogledao preko ramena prema mladoj obitelji s djetetom. Očito im je let kasnio jer po stolu je bila raširena mješavina Lego-kockica i grožđica, dok su oni pijuckali kavu. “Što preporučuješ, zlato? Što valja od točenih?” Pogledala sam Richarda koji nam je prilazio s papirima u ruci. “Sve je dobro, tata.” “Osim tih odora”, reče mama pogledavajući Verinu prekratku zelenu suknju od lureksa. “Uprava”, reče Richard koji je već odgulio dva razgovora s mojom majkom o objektifikaciji žena na radnome mjestu. “Nemam ništa s tim.” “Imate li tamno pivo, Richarde?” “Imamo Murphy’s, gospodine Clark. Slično je Guinnessu, kažu, iako se to ne bih usudio reći nekom znalcu.” “Ja nisam znalac, sinko. Ako je mokro i na etiketi piše pivo, meni je


BalkanDownload

dobro.” Kad je dobio čašu, tata je cmoknuo usnama. Mama je prihvatila kavu zahvalivši svojim društvenim glasom. Sad je gotovo svagdje u Londonu govorila tako, kao neka dostojanstvenica u službenom posjetu tvornici: Znači, to je latte? Pa, izgleda krasno. Vrlo pametan stroj. Tata je potapšao stolac pokraj mame. “Dođi i sjedi, Lou. Daj da kćeri platim piće.” Pogledala sam Richarda. “Popit ću kavu, tata”, rekoh. “Hvala ti.” Sjedili smo u tišini dok nas je Richard posluživao, a tata se udomaćio kao i u svakom baru u kojem je ikad bio klimajući drugim gostima i zavalivši se u barski stolac kao da sjedi u omiljenom naslonjaču. Daš mu pogled na red boca obješenih naopako i tvrdu podlogu da na nju nasloni laktove i njemu to odmah postane duhovni dom. Ali sve se vrijeme držao blizu mame tapšući je po nozi ili je držeći za ruku. Ovih dana jedva da su se odvajali, glave su im stalno bile priljubljene, hihotali su se kao tinejdžeri. Bilo je to prestrašno, prema riječima moje sestre. Prije odlaska na posao rekla mi je da joj je zamalo bilo draže kad nisu razgovarali. “Prošle subote morala sam spavati s čepićima u ušima. Možeš li si zamisliti tu grozotu? Djed je za doručkom bio blijed k’o krpa.” S druge strane stakla neki je mali putnički zrakoplov usporavao na pisti i polako nastavio prema terminalu slijedeći upute muškarca u reflektirajućem prsluku, koji ga je usmjeravao mašući signalnim pločicama. Mama je sjedila s torbicom u krilu i promatrala ga. “Thomu bi se to jako svidjelo”, rekla je. “Zar ne bi, Bernarde? Ne bi se dao maknuti od prozora cijeli dan.” “Pa, sad može doći ovamo kad god hoće, ne? Ne žive baš daleko. Treena ga može dovesti za vikend. Možda i ja dođem ako ovo pivo išta valja.” “Baš je lijepo od tebe što si im dala da ostanu u tvom stanu.” Mama je gledala za zrakoplovom koji se vinuo u nebo. “Znaš koliko će Treeni to značiti, sad dok je još na početničkoj plaći.” “Pa, činilo mi se logično.”


BalkanDownload

“Koliko god će nam nedostajati, svjesni smo da ne mogu zauvijek živjeti s nama. Znam koliko ona cijeni to što si napravila, zlato. Iako to možda ne pokazuje.” Nije mi bilo važno što nije pokazala. Čim su on i Thom prošli kroz vrata mog stana noseći svoje stvari i plakate, a tata za njima s plastičnom kutijom punom Thomovih omiljenih Predacona i Auto-botova, shvatila sam nešto važno: u tom sam se trenutku prvi put osjećala dobro u vezi s tim stanom kupljenim Willovim novcem. “Je li Louisa spomenula da se njezina sestra doselila ovamo, Richarde?” Majka se sad ponašala kao da je gotovo svatko koga upozna u Londonu prijatelj, stoga nedvojbeno jedva čeka da mu ona ispriča što se događa u obitelji Clark. Jutros je deset minuta davala savjete Richardu u vezi s mastitisom njegove žene i nije vidjela nikakav razlog zašto ne bi mogla otići vidjeti dijete. Doduše, za dva tjedna joj je u posjet u Stortfold trebala doći Maria, podvornica iz onog otmjenog toaleta, s kćeri, tako da možda i nije bila posve u krivu. “Naša je Katrina sjajna djevojka. Jako pametna. Ako vam ikad bude trebala pomoć u računovodstvu, slobodno joj se obratite.” “Imat ću to na umu.” Richardov se pogled sreo s mojim i skliznuo u stranu. Pogledala sam na sat. Petnaest do dvanaest. Nešto je u meni zatreperilo. “Jesi li dobro, zlato?” Moralo se priznati da mojoj mami nikad ništa ne promakne. “Dobro sam, mama.” Stisnula mi je ruku. “Tako sam ponosna na tebe. Znaš to, je l’ da? Što si sve postigla u zadnjih nekoliko mjeseci! Znam da nije bilo lako.” A onda je pokazala. “O, vidi! Znala sam da će doći. Idi, zlato. To je to!” I zaista, eno ga. Za glavu viši od svih, oprezno se kretao kroz gomilu kao da se i još pribojava da će se netko slučajno zaletjeti u njega i srušiti ga. Ugledala sam ga prije nego on mene, a lice mi se spontano razvuklo u osmijeh. Brzo sam mu zamahala rukom. Klimnuo je kad me primijetio.


BalkanDownload

Kad sam se okrenula prema mami, gledala me sa smiješkom na usnama. “Dobar je on.” “Znam.” Dugo me gledala, a na licu joj se ponos miješao s nečim mnogo složenijim. Potapšala me po ruci. “Dobro”, reče silazeći s barskoga stolca. “Vrijeme je da kreneš u pustolovinu.” S roditeljima sam se pozdravila u baru. Tako mi je bilo lakše jer znala sam da se neću previše prepustiti osjećajima pred čovjekom koji voli citirati poglavlja iz priručnika za upravljanje barom. Sam je kratko pročavrljao s mojim roditeljima - tata je povremeno oponašao sirenu hitne pomoći - a Richard ga je pitao kako se oporavio od ozljeda pa se nelagodno nasmijao kadje tata rekao: “Bolje nego njezin prošli dečko.” Tek je iz trećeg pokušaja uspio uvjeriti Richarda da se ne šali u vezi s Dignitasom i svim tim jako tužnim događajem. Mislim da je to bio trenutak kad je Richard vjerojatno zaključio da mu je, zapravo, drago što odlazim. Izvukla sam se iz mamina zagrljaja pa smo šutke krenuli prema šalterima. Podvukla sam ruku pod Samovu trudeći se ignorirati činjenicu da mi srce lupa kao ludo i da me roditelji još gledaju. Okrenula sam se prema njemu, pomalo uspaničeno. Mislila sam da ćemo imati više vremena. Pogledao je na sat pa na ploču s najavama odlaznih letova. “Sviraju tvoju pjesmu.” Pružio mi je ručku malog kovčega na kotačima. Primila sam je i pokušala se osmjehnuti. “Dobre putne krpice.” Pogledala sam dolje na svoju košulju s leopardovim uzorkom i sunčane naočale u stilu Jackie O. koje sam bila zataknula u džep. “Išla sam na jetsetterski izgled 70-ih.” “Izgledaš jako dobro. Za jet-settericu.” “Dakle,” rekoh, “vidimo se za četiri tjedna... Navodno je jesen u New Yorku krasna.”


BalkanDownload

“Bit će krasna kako god okreneš.” Zavrtio je glavom. “Isuse. Krasna. Mrzim tu riječ.” Pogledala sam u naše isprepletene ruke zureći u njih kao da pokušavam zapamtiti kakav je to osjećaj, kao kad u zadnji tren prije važna ispita pokušavaš ponoviti gradivo. Osjećala sam kako u meni raste neobična panika, a mislim da je i on osjetio jer stisnuo mi je ruku. “Imaš sve?” Klimnuo je prema mojoj drugoj ruci. “Putovnicu? Ukrcajnu kartu? Adresu kamo ideš?” “Nathan će me dočekati na JFK-u.” Nisam ga htjela pustiti. Osjećala sam se kao pokvareni magnet koji biva rastrgan između dvaju polova. Stala sam u stranu kad su drugi parovi krenuli prema izlazima, prema svojim zajedničkim pustolovinama, ili se razdvajali sa suzama u očima. I on ih je gledao. Lagano se odmaknuo od mene i poljubio mi prste prije nego što mi je pustio ruku. “Vrijeme je da kreneš”, rekao je. Htjela sam mu reći milijun stvari, ali nisam znala kako. Pa sam mu samo prišla i poljubila ga onako kako se ljudi ljube u zračnim lukama, s mnogo ljubavi i očajničke čežnje, poljupcem koji mora ostaviti dovoljno dubok trag da potraje cijelo putovanje i još tjednima i mjesecima poslije. Tim sam mu poljupcem pokušala reći koliko mi mnogo znači. Pokušala sam mu pokazati da je odgovor na pitanje koje nisam ni znala da sam postavila. Pokušala sam mu zahvaliti za to što je želio da ja budem ja više nego da ostanem. Zapravo sam mu vjerojatno rekla samo to da sam popila dvije velike kave i da poslije nisam oprala zube. “Pazi na sebe”, rekoh. “Ne žuri natrag na posao. I nemoj ništa zidati.” “Sutra mi dolazi brat. On će zidati.” “A ako se vratiš na posao, nemoj da te opet napucaju. Znaš da ti ne ide izbjegavanje metaka.” “Lou, bit ću dobro.”


BalkanDownload

“Mislim ozbiljno. Napisat ću e-mail Donni čim stignem u New York i reći ću joj da je smatram osobno odgovornom za tvoju dobrobit. Ili ću jednostavno reći tvom šefu neka te prebaci u ured. Ili neka te pošalje u neku mirnu postaju u sjevernom Norfolku. Ili neka te natjera da nosiš pancirku. Jesu li razmišljali o tome da ih uvedu? Kladim se da bili ti u New Yorku mogla kupiti neku laganu...” “Louisa.” Odmaknuo mi je pramen kose s očiju i osjetila sam kako mi se lice zbrčkalo. Naslonila sam ga na njegovo i udahnula njegov miris pokušavajući s njim upiti i malo njegove snage. A onda sam, prije nego što se stignem predomisliti, istisnula “Bok!” koje je lako moglo biti i jecaj ili kašljanje ili glup polusmijeh; čak i ja nisam mogla reći razliku. Okrenula sam se i brzim se korakom uputila prema sigurnosnoj provjeri vukući kovčežić za sobom. Službeniku u odori, čije sam lice jedva i nazirala kroz veo suza, pokazala sam putovnicu i elektroničku potvrdu za putnike iz zemalja koje ne trebaju vizu za ulazak u SAD. Kad mi je mahnuo neka prođem, okrenula sam se na peti. Još je stajao s druge strane barijere gledajući me. Pogledi su nam se sreli. Podigao je ruku otvorena dlana, a ja sam polako uzvratila. Zaključala sam tu sliku njega u maštu i sjećanje - to kako je stajao lagano nagnut naprijed, svjetlo koje mu se poigravalo u kosi, postojan pogled kakvim me uvijek gledao - nekamo odakle ću to moći izvući svaki put kad budem usamljena. Jer bit će takvih dana. I loših dana. I dana kad ću se zapitati koji mi je vrag bio da pristanem na sve to. Jer i to je dio pustolovine. Volim te, oblikovala sam nečujno usnama, premda nisam bila sigurna vidi li to s te daljine. A zatim sam se okrenula čvrsto stišćući putovnicu u ruci. Sam će biti ovdje, gledati kako moj zrakoplov ubrzava i uzdiže se u veliko plavo nebo. A, uz malo sreće, bit će ovdje, čekati me i kad se vratim kući.


BalkanDownload

Zahvale Kao i uvijek, hvala mojoj agentici Sheili Crowley i mojoj urednici Louise Moore za kontinuiranu vjeru u mene i bezrezervnu podršku. Hvala mnogim darovitim ljudima u Penguin Michael Josephu, koji pomažu pretvoriti sirov rukopis u nešto sjajno i blistavo na policama za knjige, a pogotovo Maxine Hitchcock, Francesci Russell, Hazel Orme, Hattie Adam-Smith, Sophie Elletson, Tomu Weldonu i svim neopjevanim junacima koji pomažu da riječi nas pisaca dopru do čitatelja. Volim biti dio vašeg tima. Golema hvala na podršci svima koji rade sa Sheilom u Curtis Brownu, pogotovo Rebecci Ritchie, Katie McGowan, Sophie Harris, Nicku Marstonu, Kat Buckie, Raneet Ahuja, Jess Cooper, Alice Lutyens, Sari Gad i, naravno, Jonnyju Gelleru. U SAD-u, hvala jednom i jedinom Bobu Bookmanu. Gotovo je, Bobe! Cathy Runciman, Maddy Wickham, Sarah Millican, Ol Parker, Polly Samson, Damianu Barru, Alex Heminsley, jess Ruston i svima u Writersblocku hvala na prijateljstvu i ručkovima s kojih sam došla mudrija. Divni ste. Bliže kući, hvala Jackie Tearne (jednoga ću dana odgovoriti na sve mailove, obećavam!), Claire Roweth, Chrisu Luckleyu, Drewu Hazellu i svima koji mi pomažu raditi ovo što radim. Također, hvala glumcima i ekipi koja je radila na filmu Tu sam pred tobom. Bila mi je golema privilegija vidjeti kako moji likovi oživljavaju, nikad to neću zaboraviti. Svi redom bili ste sjajni (ali posebno vi, Emilia i Same). Zahvalnost i ljubav idu mojim roditeljima - Jimu Moyesu i Lizzie Sanders - a najviše Charlesu, Saskiji, Harryju i Lockie. Moj ste svijet. Na kraju, hvala mnoštvu ljudi koji su mi pisali na Twitteru. Facebooku ili na mojim mrežnim stranicama, i kojima je bilo dovoljno stalo do Lou da su


BalkanDownload

željeli znati što je bilo s njom. Tko zna bih li uopće napisala ovu knjigu da ona nije nastavila živjeti u vašoj mašti. Drago mi je da jest. Neko vrijeme osjećat ćeš se nelagodno u svojem novom svijetu. Uvijek je čudno kad te katapultiraju iz poznatog okruženja. Ali nadam se da si i bar malo ushićena. Živi smjelo. Pomići vlastite granice. Nemoj se skrasiti. Samo živi dobro. Samo živi. Voli te Will KAKO NASTAVITI NAKON GUBITKA VOLJENE OSOBE? KAKO STVORITI ŽIVOT VRIJEDAN ŽIVLJENJA? Louisa Clark nije više obična djevojka koja živi sasvim običan život. Nakon nevjerojatnih šesr mjeseci koje je provela s Willom Traynorom, pokušava preboljeti gubitak. Kad je bila primorana vratiti se u obiteljski dom, osjetila je da je baš na mjestu gdje mora biti. Polako se oporavlja i pomišlja da njezin život počinje opet imati smisla, no kad se pojavila osoba iz Willove prošlosti, tu svi njezini planovi padaju u vodu i budućnost je sasvim drukčija od one koju je zamišljala... Nježan, humorom i nadom ispunjen pogled na ljubav, žalost i život. Trebat će vam velika kutija maramica. Stylist Ovdje smo na klasičnom terenu Jojo Moyes - ranjeni ljudi zamršenih života opisani su duhovito i osjećajno. Ovaj je roman oduševiti legije njezinih obožavatelja. Daily Mail


BalkanDownload

Sa svojim darom da o svakodnevnom životu piše divno toplo i uvrnuto, Moves ti nekako uspije najprije slomiti srce, a zatim ti vratiti vjeru u ljubav. Nakon tebe čita se u dahu. Sunday Express


BalkanDownload

Napomene 1 administrativno-upravna jedinica; Pariz je podijeljen na dvadeset arondismana; nap.prev. 2 Square Mile (četvorna milja) ili the City povijesna je jezgra Londona površine 2,7 četvornih kilometara, koja ima poseban status grada unutar grada te čak i svoga gradonačelnika. U Cityju živi samo nešto više od 10 000 stanovnika; nap. prev. 3 otkaznik - neslužbeni naziv za osobe kojima je vlast u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama Istočnog bloka odbila dati dozvolu za iseljenje; nap. prev. 4 I Shepherd’s Bush i Nutting Hill dijelovi su Londona; nap. prev. 5 jelo od zgnječena avokada s dodatkom luka, rajčice i začina: obično se jede kao prilog meksičkim jelima; nap. prev. 6 Diane von Fürstenberg; nap. prev. 7 američki radikalna feministica; nap. prev. 8 ekstravagantna ljubavnica kralja Charlesa II.; nap. prev. 9 “If I Could Turn Back Time”, Cher, 1989,; nap. prev. 10 funkcionalna prenamjena dijelova grada (najčešće središnjih) u kojima žive pripadnici radničke klase u rezidencijalnim područjima imućne srednje klase; nap. prev. 11 odnosi se na engleskog pjesnika Philipa Larkina i na uvodni stih iz njegove pjesme This Be The Verse, koji kaže: “Sjebu te, mama i tata / Ne namjerno, ali ipak”: nap. prev.


BalkanDownload

12 slan namaz vrlo specifična okusa, napravljen od pivskoga kvasca s nekoliko dodataka, maže se na prepečenac, a obično se kaže “ili ga obožavaš ili ga mrziš, nema sredine”; nap. prev.

Jojo moyes nakon tebe  
Jojo moyes nakon tebe  
Advertisement