Page 1

Brankica Frančić

Vrtić u pjesmi


Z BRANKICA FRANČIĆ Još kao nerođeno dijete mjesec dana bila sam stanovnica grada Zagreba. Majka i ja stanovale smo kod očeve sestrične u Trnju. Svjetlo dana ugledala sam u Petrovoj bolnici godine Gospodnje 1958., točnije 30. siječnja 1958. Roditelji su me odnijeli u Konjščinu, zapravo u Sušobreg. Tamo su me petnaest godina hranili i odgajali. U Konjščini 1973. završavam osnovnu školu i po svojoj velikoj želji vraćam se u Zagreb, u kojem iste godine upisujem Školu za odgajatelje. Srednju školu završavam 1977. i od 1. lipnja iste godine zapošljavam se u ganc novom vrtiću Novog Zagreba, u Travnom. U tom se vrtiću ostajem igrati, pjevati i glumiti trideset pet godina. Slobodno vrijeme provodim pjevajući i glumeći u KUD-u Pleso već nekoliko godina, jer u Plesu i živim sa svojom obitelji trideset godina. Dječjom poezijom počela sam se baviti posljednjih godina, pišem na štokavštini i na kajkavštini. Sve što pišem koristim u radu s djecom, koja su mi poticaj za likovno, dramsko i glazbeno stvaralaštvo.

Z


Z Znamo da je predškolsko doba - doba intenzivnog razvoja djetetova jezika i govora te njegova prilagođavanja jeziku i govoru okoline. Pjesme Brankice Frančić melodijom i ritmom potiču temeljne djetetove potrebe: potrebu za komunikacijom, ali i za kretanjem. Sam po sebi govor jest pokret, odmjeren i vremenski ograničen; na primjeru odraslih, igrom i oponašanjem djeca ga savladavaju, usklađuju. U odnosu na rad s djecom, ove bismo pjesme mogli podijeliti u nekoliko „radnih” kategorija: -

prigodne: kronološkim slijedom prate boravak djeteta u vrtiću, opisujući svakodnevni život (Jesen, Dragi sveti Nikola, Proljeće ljetu, Rastanak). Neke su pjesme nastajale u procesu rada, npr. Ivine cipele koja oslikava pripremu djeteta za školu;

-

spoznajne: jednostavnošću izričaja i na primjeren način, predstavljaju djetetu svijet oko njega. Potiču dijete na promatranje, slušanje i rasuđivanje (Prijateljstvo, Lijek za naš planet ili Korak);

-

dramatizacijske: izmjenjivanjem likova (Gljiva i Ivica, Puž i gljiva) omogućuju sudjelovanje više djece u dramatizaciji, razvijaju ne samo slušnu percepciju, zahtijevajući od djeteta da prati slijed i replike, nego potiču i djetetovu pozornost, razvijaju empatiju i osjećaj za dobro i lijepo; 3


-

povijesne: izlažu crtice iz povijesti hrvatskog naroda (Croata-kravata). Jezik je povijesna poveznica naroda, no i u svojoj mijeni ipak prepoznatljiv identitet govornika;

-

dijalektalne: (Deca, Kmica i dan, Oblaček) koje njeguju kajkavsko narječje sjeverozapadne Hrvatske. Odlikuju se izvrsnim odabirom riječi jer odražavaju bogatstvo hrvatskog jezika, razvijaju osjećaj pripadnosti sredini. Bogatstvo poznavanja narječja odražava se u bogaćenju rječnika i proširenju dječjih spoznaja.

Sažeto rečeno: sve pjesme u ovoj zbirci, od pitalica Čije je jaje do brojalica Ivo i kiša i „nabrajalica” Bio jednom - bila jednom djeci su istovremeno i poticaj za igru, ali i igra sama. Zbog kratkog i jednostavnog izričaja djeci su lako pamtljive, razvijaju slušnu pažnju, potiču maštu i kreativnost. Pozitivno utječu na usvajanje novih riječi, bogate rječnik, potiču jezično izražavanje, osvješćuju postojanje ritma i rime, pravilan izgovor glasova, dikciju i usvajanje naglasaka. Višeglasno recitiranje pjesme zahtijeva kontrolirano i upravljano disanje, kao i usklađen tempo govora sa „sugovornikom”, čime se razvija tečnost govora. Zahvaljujući rimi, potiču se djetetovi pokreti jer se usklađivanjem ritma govora uz tapkanje, pljeskanje, poskakivanje i slično, zahtijeva uključivanje cijelog tijela u pjesmu i na taj se način potiče i koncentracija.

4


Čitajući ove pjesme, ne možemo ne uključiti se u igru koju autorica postavlja pred nas. Na suptilan način uvlači nas u nju pa nesvjesno postajemo sudionicima igre i dječjeg svijeta. Ispisane s humorom i ljubavlju, nastale prateći dječje odrastanje i boravak u vrtiću, pjesme odišu istodobno sigurnošću i mirom, ali i veselom dječjom galamom i „brzim trkom”. Činjenica je da djeca upoznaju svijet i uče igrajući se, stoga je jezik u igri i igra u jeziku u ovoj zbirci u pravoj funkciji. Danica Andrešić logopetkinja i predsjednica Hrvatskog logopedskog društva.

5


Z Pjesme u ovom izboru mogu se podijeliti u nekoliko tematskih skupina: tu su pjesme koje prate godišnji ciklus prirode, blagdane i običaje, pjesme o životinjama, pjesme koje se odnose na vrtićku i dječju svakodnevicu, kao i pjesme koje bih ovdje mogla nazvati jednostavno poučnima. U tim posljednjima stihovima progovara vrstan (i zaigran) pedagog koji iskreno vjeruje da je učenje zabava, i koji se sam zabavlja učeći, pa tako crtajući uz ritmične stihove pjesmice kao što je Glava, djeca uče o pojavama i pojmovima koji ih okružuju, a pjesmice poput Lujzijane i Kravate pripovijedaju povijesne priče. Najbolji stihovi ovog izbora su oni u kojima autorica bilježi svakodnevne scene, sličice iz dječjeg života, zaustavljene trenutke koji bi možda promaknuli promatraču manje osjetljivom i stihotvorcu manje dosjetljivom. Kada piše o djeci, piše s toplinom i ljubavlju nekoga tko poznaje dječju dušu, njezini su likovi pospanci i cendrave bebe, mali filozofi koji zamišljeno promatraju svoj odraz u ogledalu (Tko prepoznao me ne bi/Sav sam sličan samom sebi), nemirni dječaci koji ne mogu odoljeti skakanju po lokvicama, kao mali Ivo u ljupkoj tapšalici Ivo i kiša. Upravo se u tom ritmu tapšalice i stihovima namijenjenim posve maloj djeci osjeća da ove stihove piše netko tko

6


se svakodnevno druži s djecom i tko ih dobro poznaje. Te su pjesmice do te mjere dorađene i šarmantne da u njima kao da čujemo tapšanje dječjih ručica. U njima se otkriva autoričin istančan osjećaj za ritam i zavidan dar da sa samo nekoliko kratkih stihova oblikuje dojmljivu poetsku sličicu. Najuspjelije od njezinih pjesama su upravo one u kojima je tu svoju kvalitetu uspjela spojiti s dobrom dosjetkom i originalnom rimom. To su u pravilu kraće pjesme, minijature. U tome je autorica najuvjerljivija, u opisivanju trenutka, dojma, u dosjetljivoj asocijaciji, a to joj najbolje uspijeva u njezinim kajkavskim pjesmama (Oblaček, Njiva, Kmica i dan, Mesec). Čini se da se upravo pišući na kajkavšini autorica osjeća najslobodnije. Irena Plejić Premec

7


BARA Ni to ona Bara kaj kolače peče, saki v ove bare živeti neče! Tu ti živi roda kaj visoke hoda, krezubi žabec i njegov babec!

8

Bjelouška kača kaj furt povrača! Komarci i čaplje

i trska kaj kaplje, kornjača kaj se vleče i na se blate meče!


BEBA Ima jedna mala beba, sama ne zna što joj treba. Sad do mame, sad do tate, samo da joj vrijeme skrate. Beba vrišti, beba plače, oko nje se samo skače. Svi joj žele nešto dati, vrištanje neće samo stati. Beba želi da se mazi i po svojoj mami plazi!

9


BILA JEDNOM… BIO JEDNOM… Bila jednom jedna glista, uvijek mokra i nikad čista. Bila jednom jedna gljiva, ispod nje se mišić skriva. Bio jednom jedan puž, nikad brz i nikad muž. Bila jednom jedna trava, skrivala je crnog mrava. Bio jednom lijevi potok, u jezercu mali otok. Bio jednom medo jedan, u spavanju jako vrijedan.

10


Jednom jedna lija bila, kokice je stalno snila. Bilo jednom… svašta bilo, Bilo što se babi snilo!

BRZI PUŽ Si vidla puža kak leti? Kak da mu se fejst žuri! Već je prešel meter jeden, morti denes on je vrijeden! Pitaju se sad pak si kam se pužu tak žuri? 11


BOŽIĆ Isus tad se rodio, Betlehem pohodio. Pastiri su prvi bili, Isusu se poklonili. I tri su se kralja poklonila kako valja. A zločesti Herod htio vidjet’ gdje je Isus bio. Al’ pobježe obitelj sveta u Egipat, na kraj svijeta. Vratit će se opet kući tek kad Bog odluči.

12


BUBAMARA Nakrivila krila i ljutita bila bubamara stara jer joj viču Mara. Jadna, čula nije da je svi od prije zovu BUBAMARA. Ne zato što je stara, nego zato što je buba mala, a priroda joj točkice dala…

13


CROATA - KRAVATA U 17. stoljeću marama kroata bila je modni detalj hrvatskom vojniku oko vrata. U Francusku je donijeli vojnici Hrvati i tu je početak našoj kravati. U njoj je Luj 14. vidio foru i tako se našla na francuskom dvoru. Budući da je počela život u Hrvata, Europa je nazvala Croata - kravata. Diljem Europe širila se moda, pa se još i danas bez nje ne hoda. 14


CVETNI VRTEK V ovemu vrteku prek noći cvetja ni, saki cvetek vu svom domu tad slatke spi. Kad se sunce na nebu digne i zlatnim okem im namigne, šareni cveteki v naš vrt bežiju i svojim pajdašima se veseliju. Tu su fijolice, ljubice i ruže, a oko njih tulipani i ljiljani kruže. Po danu je vrtek veseli, v igri, pesmi su si. A onda dojde črni mrak i opet vu vrteku nikoga ni.

15


Brankica Frančić

Vrtić u pjesmi Predškolsko doba je doba intenzivnog razvoja djetetova jezika i govora te njegova prilagođavanja jeziku i govoru okoline. Pjesme Brankice Frančić melodijom i ritmom potiču temeljne djetetove potrebe: potrebu za komunikacijom, ali i za kretanjem. Ispisane s humorom i ljubavlju, nastale prateći dječje odrastanje i boravak u vrtiću, pjesme odišu istodobno sigurnošću i mirom, ali i veselom dječjom galamom i „brzim trkom”. Djeca upoznaju svijet i uče igrajući se, stoga je jezik u igri i igra u jeziku u ovoj zbirci u pravoj funkciji. Pjesme su lako pamtljive, razvijaju slušnu pažnju, potiču maštu i kreativnost. Pozitivno utječu na usvajanje novih riječi, bogate rječnik, potiču jezično izražavanje, osvješćuju postojanje ritma i rime, pravilan izgovor glasova, dikciju i usvajanje naglasaka. Zahvaljujući rimi, potiču se djetetovi pokreti što zahtijeva uključivanje cijelog tijela u pjesmu pa se na taj način potiče i koncentracija. Danica Andrešić logopetkinja

49,90 HRK

Vrtić u pjesmi  

Predškolsko doba je doba intenzivnog razvoja djetetova jezika i govora te njegova prilagođavanja jeziku i govoru okoline. Pjesme Brankice Fr...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you