Issuu on Google+


2


To je jedina ideja koja može povezati čitav svijet. Svijet se i ne može ujediniti na jednoj moralnoj ili vjerskoj ideji, nego mora imati jednu vrlo široku podlogu kakvu ima humanizam. Humanizam se temelji na znanosti, ljudskoj umjetnosti i solidarnosti. Prema tome, on je dovoljno širok da sve religije i svi politički sistemi u njemu nađu svoje mjesto. To je ono važno jer humanizam nije totalitaran i dopušta različite forme unutar sebe. Ivan Supek fizičar, književnik, povjesničar, filozof, borac

za

mir

i

humanista

3


4


UVOD O knjizi

13

O nakladniku

15

Kako čitati ovu knjigu

17

PRVI DIO – HUMANIZAM JE ZA SVE Tko su humanisti

19

Znanje

20

Kritička svijest

20

Spoznaja

21

Znanstvena metoda

23

Mitovi o postanku

24

Podrijetlo vrsta

25

Evolucija

27

Prirodoznanstveni zakoni

28

Demokracija

30

Antifašizam

32

Ljudska prava

33

Teizam

34

Ateizam

36

Humanizam

37

Prosvjetiteljstvo

38

Sekularnost

40

Slobodni ljudi

41

Hrabre žene

44

Rodna ravnopravnost

46

Feminizam

49

Ponosni ljudi

51

Priroda

Društvo

Humanističke misli

56 5


6


DRUGI DIO - KAKO ŽIVJETI NAJBOLJIM MOGUĆIM ŽIVOTOM Humanost

57

Moral

58

Promišljanje moralnih pravila

59

Deset prijedloga za dobar život

60

1.

Brini o sebi!

62

2.

Budi slobodan čovjek!

64

3.

Budi sretan čovjek!

71

4.

Budi solidaran čovjek

74

5.

Budi brižan čovjek!

80

6.

Brini o svijetu!

83

7.

Budi razuman čovjek!

86

8.

Budi pravedan čovjek!

90

9.

Budi odgovoran čovjek!

96

10.

Budi hrabar čovjek!

Život vrijedan življenja

106 111

7


8


PRVI DIO – HUMANIZAM JE ZA SVE! TKO SU HUMANISTI Kako živjeti dobrim i pravednim životom? Ljudi koji odgovor na ova pitanja pronalaze u ljudskom znanju i kritičkoj svijesti, potaknuti suosjećanjem i solidarnošću za potrebe i prava drugih, sebe nazivaju humanistima i humanistkinjama ili humanisticama. Riječ „humanist“ potiče od latinske riječi „humanus“ što znači ljudski. Korijen riječi „humanus“ u sebi sadrži riječ „homo“ koja na latinskom jeziku znači čovjek.

9


10


ZNANJE Što čini ljudsko znanje? Znanje je mnoštvo činjenica, podataka i vještina koje čovjek stječe kroz vlastiti doživljaj ili obrazovanje. Iskustvo s vatrom uči nas da se možemo ozlijediti ako nismo oprezni s plamenom.

KRITIČKA SVIJEST Kako objasniti kritičku svijest? Kritička svijest je čovjekov tihi unutarnji glas razuma koji preispituje njegove misli i djela. Koristeći već stečeno znanje o vatri, naš razum promišlja smijemo li i na koji način koristiti šibice bez da sebe ili ikoga povrijedimo. Propitivanje i promišljanje, prvenstveno sebe, a zatim drugih, okoliša i društva u kojem živimo – naziva se kritičko razmišljanje. Ono može dovesti do promjene ponašanja ako ljudi dođu do zaključka da to što čine ili što namjeravaju činiti nije ispravno.

11


12


EVOLUCIJA Proučavajući okamine znanstvenici su doznali da je Zemlja stara više od četiri i pol milijardi godina te da su sve različite vrste životinja i biljaka svoj život na Zemlji započele razvijajući se iz jednostavnijih oblika životinja i biljaka. Te promjene zovu se evolucija. Evolucija znači da se životinje i biljke postupno i vrlo polako, s naraštaja na naraštaj mijenjaju kako bi se prilagodile prirodi te time lakše preživjele. One jedinke koje su slabije prilagođene uvjetima života bivaju uništene, a one bolje prilagođene preživljavaju. Evolucijom nastaju nove vrste biljaka i životinja.

Prvi oblici života bile su vrlo sićušne bakterije koje su živjele u ranim oceanima na Zemlji. Tijekom milijuna godina ti su se jednostavni oblici života mijenjali i prilagođavali svojoj okolini. Zahvaljujući prilagodbama postupno su se pojavile bakterije koje su proizvodile kisik koji je kasnije omogućio nastanak mnoštva različitih životnih oblika počevši od morskih organizama. Kopno su prve naselile biljke, a tek kasnije i prve životinje. Prilagođavanjem okolini nastali su preci gmazova od kojih su najpoznatiji dinosaur. Oni su također i preci ptica. Nakon izumiranja dinosaura koji su milijunima godina vladali Zemljom konačno su se mogle razviti brojne vrste sisavaca. Nakon mnogo milijuna godina pojavili su se čovjekoliki majmuni, a tek u nekoliko posljednjih milijuna godina - ljudi! Ljudi nisu nastali od majmuna, kao što se pogrešno zna reći, nego su ljudi i čovjekoliki majmuni rođaci, jer imaju zajedničke pretke koji su živjeli prije više od 7 milijuna godina 13


14


HUMANIZAM Većina ljudi na svijetu štuje neku vrstu božanstva, pa se na one ljude koji to uopće ne čine često gleda sumnjičavo. Neki vjernici smatraju da oni koji ne slijede božje zapovijedi ili koji se odriču vjere u boga, postupaju loše. A u nekim društvima tvrditi da bog ne postoji zna čak biti opasno po ljudski život. Ateisti ne moraju vjerovati u nadnaravna božanstva da bi imali sretan i ispunjen život. Oni mogu živjeti dobrim životom i bez božjih zapovijedi. Svoje vrijednosti mogu oblikovati prema vlastitim potrebama i mogućnostima na osnovi kritičkih spoznaja o ljudskoj biti i vlastitoj kulturnoj povezanosti s drugim ljudima. Humanistička misao stavlja čovjeka, njegovo znanje, iskustvo i kritičku misao u središte ljudske pozornosti. Ljudi

koji

prihvaćaju

humanističku misao nazivaju se humanistima i humanistkinjama ili humanisticama. Većina

humanista

odbacuje

vjerovanja u nadnaravna bića, ali prihvaća i poštuje pravo drugih ljudi na vjerovanja. No postoje i vjernici

koji

humanistima

sebe i

u

nazivaju

humanizmu

prepoznaju svoja moralna pravila, tj. načela. Humanisti ne prihvaćaju tvrdnje koje su u sukobu sa znanstvenim spoznajama. Oni također odbijaju one misli – bile religiozne ili ireligiozne - koje pozivaju na kršenje ljudskih prava ili nasilje. Znak „Happy Human“ (sretan čovjek) u raznim oblicima i bojama često se koristi kao simbol humanističke misli.

15


16


HRABRE ŽENE Ne tako davno ljudi su smatrali da je priroda ta koja određuje ljudske sudbine: prema tadašnjim shvaćanjima žene su trebale rađati i dojiti djecu - kad im je već priroda podarila mogućnost rađanja i dojenja – te brinuti o odgoju djece i kućanstvu, dok su muškarci bili obavezni štititi i skrbiti se za obitelj. Žene nisu – za razliku od muškaraca - imale skoro pa nikakva građanska prava; nisu se smjele školovati, raditi i zarađivati vlastiti novac, nasljeđivati i posjedovati vlastitu imovinu, glasati ili biti birane na izborima, pa ni birati voljenu osobu za koju su se htjele udati. O njihovim je životima odlučivao otac ili ako bi se udale, suprug. Ta „vladavina oca“ opisana je u grčkoj riječi patrijarhat. Otac kao „glava“ obitelji donosi odluke kojima se moraju podrediti svi ostali članovi obitelji. Takav se odnos moći i vladavine muškaraca, te podređenosti žena oslikava i u ljudskim odnosima izvan obitelj – u samom društvu. Muškarci su stvarali, gradili i upravljali društvima. Oni su donosili zakone i sudske presude, vladali i vodili vojsku. Samo su oni dugo vremena mogli birati svoje predstavnike ili sami biti izabrani kao predstavnici drugih muškaraca. Muškarci su bili poznati vojskovođe, glazbenici,

pisci, državnici,

ratni heroji. O njihovim podvizima i otkrićima djeca uče u školama. Ženski

doprinos

u

ljudskoj povijesti dugo je bio

potpuno omalovažavan,

zanemarivan

i

prešućivan. Njen trud, njena mudrost, hrabrost i znanje bili su nebitni, samim tim što je žena. 17


18


Duga je povijest ženske potlačenosti, no žene su i pored toga postajale sve hrabrije i odlučnije u borbi za svoja prava. Prvo su se počele boriti za pravo glasa koje su uz brojne prosvjede na ulicama i izborile, zatim su tražile pravo na obrazovanje, pravo na vlastitu imovinu, pravo na izbor zanimanja i vlastitu zaradu i pravo odlučivati o svom tijelu. S vremenom se mijenjala svijest društva. Ljudi su počeli shvaćati da žene trebaju biti jednakovrijedne i ravnopravne s muškarcima i da same trebaju birati što žele biti i kojim životom žele živjeti. Zakoni su se prilagođavali društvenim promjenama, pa su mnoge odredbe koje su diskriminirale žene izbačene ili promijenjene. Ipak, u nekim zemljama i danas vrijede zakoni prema kojima žene nemaju sva prava poput muškaraca. U nekim muslimanskim zemljama ne smiju voziti automobil, ne smiju same izlaziti van svoga doma, nego samo u pratnji muških članova obitelji ili moraju skrivati svoju kosu pa i prekriti cijelo tijelo dugim plaštom. Često se takva pravila pokušavaju opravdati kao božje zapovijedi kojih se moraju bespogovorno pridržavati sve građanke, bile one vjernice te religije ili ne. No i u takvim zemljama postoje pojedinci koji se bore protiv mržnje i nerazumijevanja prema ženama. Ta se mržnja naziva mizoginija. Takve osobe smatraju da se vjerske knjige često pogrešno tumače, pa ih zloupotrebljavaju na štetu već nemoćnih i obespravljenih članica društva. Pitaj svoje bake ili starije žene kako je bilo živjeti u doba kad su bile mlade. Sjećaju li se kako se društvo odnosilo prema njima ili njihovim majkama?

19


20


HUMANISTIČKE MISLI Humanisti promišljaju o mnogim stvarima. Ovo su neki njihovi najbitniji zaključci: Da bi živjeli najboljim mogućim ljudima

životom, je

potrebno

znanje,

kritičko

mišljenje,

sloboda,

prava i pravedan način zajedničkog odlučivanja o pitanjima koja

se

tiču

cijelog

se

znanje

svakodnevno

razvija

društva. Ljudsko novim

spoznajama

o

svijetu.

Novi

svojim

pojavljivanjem

često

podaci

isključuju

valjanost starih, tako da je

svakodnevna

nadogradnja

znanja

potrebna. Iako mnoge pojave

još

ne

razumijemo i ne znamo objasniti, sve više znamo o sebi i načinu kako svojim razumom i stvarnom djelatnošću oblikujemo svijet. Svaka bi osoba trebala smjeti misliti i činiti ono što smatra ispravnim dok god njeno činjenje ne škodi okolini i okolišu. Čovjek je društveno biće, te je razumno da si ljudi međusobno pomažu i djeluju tako da svijet postane bolje mjesto za sve. Svijest o vlastitoj ulozi u oblikovanju svijeta čini nas i odgovornijim za njega.

21


22


DRUGI DIO – KAKO ŽIVJETI NAJBOLJIM MOGUĆIM ŽIVOTOM HUMANOST Jedno od glavnih načela humanizma je da ljudi mogu činiti dobro – kritički razmišljajući i djelujući. Humanisti koriste razum, znanje i trud da bi promislili, zaključili i djelovali. Oni se također udružuju u zajedničke pothvate, posjećuju razna zanimljiva događanja i druženja, pomažu potrebitim i nemoćnim ljudima, te sudjeluju u društvenom životu zajednice u kojoj žive. Kako trebamo živjeti i što trebamo činiti da bi svijet bio ugodno mjesto za sve njegove stanovnike?

23


24


MORAL Miran suživot ljudi u zajednici zahtijeva prihvaćanje i pridržavanje određenih pravila ljudskog ponašanja. Nepisana pravila koja nam pojašnjavaju kako se ljudi u zajednici trebaju odnositi jedni prema drugima nazivaju se moral. Čovjek je biće zajednice, a moral je preduvjet mirnog zajedničkog života svih članova zajednice, pa je uglavnom dobro pridržavati se moralnih pravila. Ali suživot u zajednici nije ugrožen samo kršenjem moralnih odredbi. Katkada moralna pravila mogu biti jednostavno zastarjela, pa i pogrešna. Često se moralna pravila prihvaćaju bez puno promišljanja, posebice kada ljudi tvrde da određena pravila moraju vrijediti jer je riječ o neupitnim božjim zapovjedima ili zbog toga što prenoseći se usmenim putem s naraštaja na naraštaj predstavljaju tradiciju zajednice. Mnogi su ljudi uvjereni da je poštovanje tradicije bitno jer podrazumijeva uvažavanje predaka, zajedničke povijesti i kulture. Pri tome zaboravljaju da je povijest, pa i kultura naših predaka, često ispunjena i mnogim diskriminacijama što se odražava i u obredima. Tako se u nekim religijama zahtijeva da muškarci i žene odvojeno mole: muškarci smiju moliti, pjevati, čitati naglas iz vjerskih knjiga, dok žene u međuvremenu moraju šutjeti. Mnogi ljudi takva pravila ne dovode u pitanje, pa i oni koji pate pod tim pravilima često ih se ne usuđuju propitivati, nego ih bespogovorno prihvaćaju, pa čak i brane. Neki ih se ljudi grčevito pridržavaju i često tvrdoglavo koriste kao opravdanje za vlastite predrasude. Zahvaljujući napretku znanosti i kritičkoj svijesti svakodnevno dopunjujemo svoja saznanja o sebi, društvu i okolišu koji nas okružuje. U tome nam pomaže filozofija morala ili etika koja propituje izvore, smisao, ciljeve, društvenu opravdanost i razložnu zasnovanost moralnih pravila. U skladu s novostečenim saznanjima razumno je i humano kritički propitivati dosadašnja moralna pravila. To je posebno važno jer se većina moralnih pravila odlukama zakonodavnih tijela pretvara u zakone čime postaju obvezujuća za sve građane države. Njihovo kršenje u pravilu sadrži određenu kaznu. Ako se pokaže da moralna pravila isključuju ili obezvređuju načela ljudskosti i jednakopravnosti, humano ih je i razumno odbaciti te stvoriti nova, pravednija pravila zajednice. 25


26


PRIJATELJSTVO Promisli kako bi nam život bio prazan bez prijatelja. Prijatelji su jedan od najvažnijih uvjeta za sreću. Prijatelji se zajedno dobro zabavljaju, no to nije sve što čini prijateljstvo. Znaš li tko su tvoji prijatelji i zašto baš njih ubrajaš u svoje prijatelje? Prijatelji pomažu jedni drugima čak i kada to nije lako. Sjeti se koju sreću osjećaš kada možeš nekome pomoći. Tako su i tvoji prijatelji sretni kad tebi mogu pružiti pomoć u okviru njihovih mogućnosti. Zato pomozi svojim prijateljima i pusti ih oni da pomognu tebi. Prijatelji slušaju jedni druge. Prijateljima je važno kako se njihovi prijatelji osjećaju.

Slušanje je dobar način da pokažeš da si nekome prijatelj. Ljudi vole govoriti o onome što rade ili o onome što su naučili ili o nečemu što ih čini nesretnima. Uvijek ćeš imati prijatelje ako naučiš slušati druge. Kada razgovaraš s nekim, uoči kako se dobro osjećaš kada te slušaju. Zapamti da se drugi ljudi dobro osjećaju kad ti slušaš njih. Ponekad možda već znaš o čemu će ti netko govoriti. Čak i ako je tako, sjeti se da je njima važno da ti kažu.

27


Pokaži svojim prijateljima da voliš slušati o stvarima koje su njima bitne. Dobro je ponoviti ono što ti netko govori kako bi im dao do znanja da razumiješ što ti govore. Dok nekoga slušaš nemoj raditi ništa drugo. Nemoj gledati televizor ili čitati. Nemoj koristiti mobitel ili pogledavati na sat kao da ti se žuri! Voliš li ti da ljudi tebe slušaju dok im govoriš? Kako bi tebi bilo da te drugi ne slušaju dok im o nečemu pričaš? Daj riječima vremena i prostora da budu izrečene glasom onoga koji govori – bez prekidanja i bez požurivanja s tvoje strane. Trebaš čuti iskustvo, stavove i odluke svojih prijatelja. Neka tuđa priča postane i tvoja.

28


29


BUDI HRABAR ČOVJEK SLUŽI SE SVOJIM RAZUMOM! Kada smo djeca o našim potrebama razmišljaju naši roditelji ili osobe koje o nama skrbe. Što smo stariji, sve se manje trebamo prepustiti toj bezbrižnosti. Odrastanje od nas zahtijeva da postanemo zreliji. Zrelost podrazumijeva odgovornost za promišljanje naših stavova i odluka. Zauzvrat uživamo u slobodi samostalnog odlučivanja o svom životu. Kantova krilatica iz doba prosvjetiteljstva upravo glasi „Sapere aude!” – “Imaj hrabrosti služiti se svojim razumom!“. Ona nas podsjeća da je odgovornost svakog čovjeka služiti se vlastitim razumom. Ako su nas učili krivo, imamo pravo, ali i obavezu spoznati što je ispravno. Ta je odgovornost moguća samo uz hrabrost. Nije lako suočiti se s vlastitim neznanjem ili zabludama. Ljudi se često srame vlastitog neznanja i nemoći, pa više vremena gube u skrivanju neznanja, nego u njegovustjecanju. Kada ljudi žive u neznanju, strah je njihov stalni pratilac. Strah da ne pogriješe ili da netko ne sazna. A znanje je sloboda od neznanja i straha. Znanje je svijetlost i oslobođenje. Onoga trenutka kada zbog bilo kojeg razloga prestanemo misliti prepuštamo se pristajanju na ono što nam je ponuđeno. U tom trenutku prestajemo biti misleći i odgovorni građani i postajemo podanici tuđih stavova. Društvena moralna načela i tradicije koja unesrećuju i škode ljudima nisu vrijedna očuvanja. U vremenu lošeg gospodarskog stanja i neimaštine u ljudskim umovima zavlada nezadovoljstvo i očaj koje prerasta u netrpeljivost i mržnju prema drugim ljudima. Osnovna načela demokracije postaju nebitna, ljudska prava i humanost blijede pred pritiskom novih pravila i uvjerenja najglasnijih i najjačih pojedinaca društva. Ljudi su se priključivali pokretu jer su istinski vjerovali u izabranost nad drugim narodima ili pojedincima ili jer su se htjeli okoristiti trenutkom koji im se nudio. Mnogo ljudi se jednostavno iz straha i ne želeći razmišljati o svojoj vlastitoj odgovornosti priključilo tlačiteljima.

30


Humanizam za djecu (dio)