KCIJA RAZORILA
UCIJU! GENETIKA POKAZUJE DA JE IDEJA EVOLUCIJE PUTEM MUTACIJA I SELEKCIJE DOSLOVNO NEMOGUĆA
ŠTO SE BABI SNILO...: Nema znanstvenog dokaza da je ideja darvinovske makroevolucije moguća niti da se ikada dogodila
na selekcija samo odabire informaciju koja već postoji i ona nema mogućnost dovesti do makroevolucije. Prirodna selekcija umanjuje genetsku informaciju, a ne može povećati ili dati novu informaciju. Prirodna selekcija dopušta organizmu da preživi u danom okolišu, a ne može dovesti do evolucije (da se jedan tip organizma pretvara u drugi tip organizma, npr. da se psi pretvaraju u ne-pse). Prirodna selekcija je „selektor“ili „birač“, ali nije izvor i začetnik. Unutar granica svakog tipa organizma postoji više vrsta. Na primjer, izvorno stvoreni tip psa imao je gene i za dugu i za kratku dlaku. Kada se npr. izgubi varijanta s kratkom dlakom i ostane varijanta s dugom dlakom, taj gubitak je prednost u hladnom okolišu, ali to više nije prednost ako klima zatopli ili ako se ti psi premjeste u tople krajeve. Zbog smanjene genetičke varijabilnosti (uslijed gubitka gena za kratku dlaku), psi s dugom dlakom nisu sposobni dati potomstvo s kratkom dlakom, a u toplom okruženju s dugom dlakom život im je otežan. Tako se prirodnom selekcijom genetička informacija (varijanta) izgubila. Psi su i dalje ostali samo psi jer je varijacija ostala unutar čvrstih granica tog tipa organizma. Prirodna selekcija nije dovela do evolucije jer nije dovela do formiranja novog tipa organizma iz pasa (tj. nije počela psa mijenjati u ne-psa). Dr. Gietych podsjeća da selekcija ovisi o eliminaciji iz populacije svih oblika koji nisu prilagođeni određenom okolišu. S ovom eliminacijom također neke varijacije gena (aleli) bivaju izgubljeni. Makroevolucija traži povećanje genetskih varijanti, tako formiranje rasa koje ovisi o njihovoj redukciji je proces u suprotnom smijeru, usporediv sa izumiranjima. Pozitivne mutacije, kao mehanizam koji dovodi do novih funkcija ili organa su nedemonstrirana hipoteza. Možemo demonstrirati mnoge neutralne i negativne mutacije, ali ne i one pozitivne. Formaciju rasa kao promatrani i ponovljiv proces navodi se kao mikroevoluciju, a korišten je, ili radije zlouporabljen, kao primjer malog koraka u evoluciji. Varijabilnost je činjenica. Kada je u pitanju izolacija, izolirane se populacije razlikuju. Kod izolacije je je važno znati da je varijabilnost svake izolirane populacije manja od one varijabilnosti koji je imala ona početna populacija od koje su se one izdvojile. Kada je populacija najmanja, smanjenje je vari-
Nacija « 47
» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI