Page 1

Nacija BROJ 12

BUDI • OPOMINJI • TJEŠI

H R V A T S K I

N A R O D N I

SVIBANJ 2012.

M J E S E Č N I K

24 kn

BIH: 6,5 KM

ISPOVIJEST BRANITELJA

BRAĆA PO KRUNICI Opasnosti yoge

Demonizacija ili meditacija? Kolesterol

»

Rušenje mita fra Zvjezdan Linić

Mjesec majke DRUŠTVENI ASPEKT STARENJA KOMPAS ZA ŽIVLJENJE KRŠĆANSTVA

TEČAJ: BOJNA OPREMA BOŽJA

BLEIBURG B R I S A N J E

S P O M E N A


N

ećete vjerovati, ali ovaj broj Nacije koji držite u rukama se stvorio sam od sebe. Nit­ ko ništa nije radio. Samo smo stajali po strani i gledali kako se novina sama od sebe stvarala. Prvo su se odnekuda pojavili listovi papira... dugački listovi. Kilometrima dugački. Nakon toga se nekako čude­ sno samo od sebe počela pojavljivati boja. Kada smo vidjeli što se događa, nismo mogli vjerovati očima. Odjed­ nom smo primjetili kako se ta boja počinje oblikovati u pravilne oblike. Kada su se počela slova pojavljivati shvatili smo kako je pred nama veli­ ka znanost. Našem oduševljenju nije bilo kraja kada su se počeli pojavlji­ vati naslovi, podnaslovi... slike... Au­ tori tekstova su se sami pojavljivali. A da ste tek vidjeli kada se novina počela sama od sebe odvajati u po­ jedinačne primjerke. Nitko ništa nije trebao stvoriti... samo se stvaralo. Moguće je da nam ne vjerujete. No, što ako vam dovedem pedeset dokto­ ra znanosti koji će vam potvrditi ovo što sam vam ispričao? Što ćete onda? Hoćete li mi onda vjerovati? Trebalo bi stvarno puno lakovjernosti pa da bi se povjerovalo kako novina može sama od sebe nastati bez da ju je netko napravio. No, nažalost, našu djecu uče još luđoj priči. Za one koji ne znaju, našu djecu uče evoluciji i prodaju im maglu kako se sav svijet stvorio sam od sebe. Postupno. Kada djetetu ispričate priču o tome kako je jedna princeza poljubila žabu i žaba se pretvorila princa, onda i vi i dijete znate kako se radi o bajci. I to je bajka sve dok vam se ne pojavi neki evolucionist i kaže kako je ipak moguće da se žaba pretvori u princa

Nacija GLAVNI UREDNIK: Elvis Duspara

Tekst: ELVIS DUSPARA

NACIJA 12

ako joj se daruje dovoljno vremena. Znate li vi da oni uče djecu da je dino­ saur legao na jaje i rodila se ptica?! E, da mi je bilo tada vidjeti tatu dino­ saura kako ispituje mamu s kime je to bila i kako mu ova objašnjava kako nije bila ni s kime jer takve životinje još ne postoje. Uče oni djecu svašta. Znate li što kažu otkuda je nastao kit? Znate ona velika životinja što pliva po moru a prijeti joj izumiranje? Evolucionisti, vrlo ozbiljno tvrde kako je prvo riba izašla na kopno se malo prošetati, a onda se pretvorila u medvjeda. Zatim je medvjed otišao u vodu i pretvorio se u kita. Sad se zove polarni kit. No, kršćani jako dobro znaju da je Isus Krist došao na svijet kako bi nas otkupio od posljedica grijeha. Za one koji ne znaju što je posljedica grijeha Pismo izričito kaže kako je to smrt. Katekizam Katoličke Crkve 1008 kaže isto to. Smrt je posljedica grijeha. Plan spasenja je sljedeći... dolazi Isus Krist i uzima sve grijehe na sebe i time otkupljuje čovjeka. Po Isusovoj žrtvi smo otkupljeni. Zato je Isus Ot­ kupitelj. I Spasitelj, naravno, jer Nje­ govom smrti na Križu je smrt izgubila moć nad čovjekom. Isus jako dobro zna zašto je na Križu. No, što zna Isus?! Evolucionisti misle kako znaju bolje. Još tvrde kako je evolucija dokazana stvar. Tako sam neki dan bio s jednim jako pametnim evolucionistom u društvu. I krenuo on kako je to dokazano... blabla... standardne fore... i u jednom trenut­ ku on meni kaže da što ja hoću kada postoji milijun dokaza koji dokazuju evoluciju. Taman kada je mislio kako ću se ja preplašiti tih njegovih milijun dokaza, ja njega zamolim da mi kaže samo jedan jedini dokaz od tih mili­ jun, pod uvjetom da nije interpretaci­ ja ili pretpostavka. Kada se on počeo vaditi i izmotava­ ti, ponudio sam mu jedan poslovni prijedlog. Predložio sam mu ako mi da samo jedan jedini dokaz za mak­ r­o­evoluciju koji nije interpretacija ili

pr­etpostavka da ću mu ja prepisati kuću, uz uvjet da on meni da po sto ku­na ako to nije dokaz. Sve pred svje­ docima. Nije htio pristati na moju poslovnu ponudu, a taman sam mislio malo se opariti. Eto, iskreno... bi li vi vjerovali u nekog mračnog lika koji je od početka stvo­ rio smrt kako to evolucionisti žele prikazati? Evolucionisti žele prikazati da je Isus bio nekakav luđak koji nije imao pojma zbog čega je na Križu, jer oni tvrde, kako je smrt od postanka svijeta. I naravno, nije izazvana kao posljedica grijeha pa ni Isus nije tre­ bao biti na Križu. To su vrlo opasne stvari koje udaraju u temelje kršćanstva. No, nemojte se bojati. Jedino što evolucionisti mogu je iskazivati agre­ sivnost, ismijavati i vrijeđati vas. Ali, to još uvijek nisu argumenti. Ja kad otrpim njihovu provalu bijesa, obično ih razvalim. Znaju skakati kao ping pong loptice na stolici. Na jednoj proslavi rođendana su me isprepadali s nekom profesoricom bio­­logije. Naravno, evolucija je bila tema. Malo mi poslije bilo žao jer je žena popucala kao cerada na suncu, i to nakon samo sat vremena i počela od mene prihvaćati odgovore iz bio­ logije. Meni bilo neugodno. Ipak je ona profesorica, a ja nisam... Za razliku od kršćana koji vjeruju kako je Bog Stvoritelj stvorio Adama i Evu kao prvi ljudski par od kojega su svi ljudi nastali, evolucionisti vjeruju da je njihov praprapradjed stijena. Dobro ste pročitali, oni vjeruju da je stijena sama od sebe oživjela i da je tako nastao život. A kad je stijeni kre­ nulo... pa se počela razmnožavati... Tako danas imamo potomke Velebi­ ta, Dinare, Jahorine, Triglava... treba stvarno završiti visoke škole i u takvo nešto vjerovati. Nije ni čudo da ako ustrajete, evolucionisti po­čnu pucati kao kokice. Zvrka ih stoji. I na kraju, pitanje života: Zašto je Isus Krist umro na Križu?

DIZAJN: Duspara kreativna radionica d.o.o. FOTO: shutterstock.com

IZVRŠNI UREDNIK: Vitomir Lucić

TISAK: Vjesnik d.d.

GRAFIČKA REDAKCIJA: Krešimir Bekić, Elvis Duspara

IZDAVAČ: Duspara kreativna radionica d.o.o.

AUTORI i SURADNICI: Damir Borovčak, Dražen Bušić, Nikola Duspara, Silvana Dragun, o. Marko Glogović, Boris Havel, Zvonimir Hodak, don Anđelko Kaćunko, Ivana Katanović, Veseljko Kralj, Antun Lisec, Mladen Lojkić, Ivan Matić Nević, Zlatko Miliša, Dražen Radman, Ivan Rusarin, Benjamin Tolić, Ivica Ursić, Marijo Živković

ADRESA REDAKCIJE: Keseri 40, 10250 Lučko tel.: 01-6155-241 redakcija@nacija.hr DISTRIBUCIJA ZA HRVATSKU: Tisak d.d. i Distri-press d.o.o. DISTRIBUCIJA ZA BiH: Udruga IHTIS, Mostar tel.: 063-837-002 udrugaihtis@gmail.com

Redakcija Nacije ne snosi odgovornost za nenaručene materijale (tekstovi, fotografije, pisma... u bilo kojem obliku) i ne smatra se dužnom vraćati ih pošiljateljima. Za sadržaj reklama odgovorni su oglašivači.

Redakcija Nacije, autori i suradnici međusobno nužno ne dijele mišljenja i stavove izrečene u pojedinim člancima.

Nacija « 3


IN MEMORIAM “PRIJATELJ” 14. 04. 1992. Postoje tekstovi kojima staviti bilo kakav podnaslov nije dostojno. Jedan od takvih tekstova koji bi se trebali pročitati i o njima dugo, dugo razmišljati vam ovdje i donosimo... DVADESET JE GODINA PROŠLO, A JA SE UVIJEK SJEĆAM I PONOVNO ONA ISTA ŽESTOKA BOL KOJA ODUZIMA DAH. DAO BIH SVE PLAKETE, SVE ORDENE, SVA PRIZNANJA DA MOGU SJESTI S NJIM, ZAPALITI CIGARETU, POPITI KOJU BOCU VOTKE I SLUŠATI KAKO PJEVA DALMACIJA U MOM OKU...

BRAĆA PO KRU 4 » Nacija


Priredio: Renato Šelj

S

reli smo se u spavaonici gardijske brigade sredinom 91. godine. Prilikom oblačenja uniforme uočio sam na njegovom ramenu istetovirano DINAMO ZAGREB, isto kao i on na mojoj ruci HAJDUK SPLIT. Pomislio sam, moglo bi biti gusto i u tom trenutku on mi priđe i kaže: “Ja sam Robert. Iz Zagreba sam. Pretpostavljam da si ti iz Splita.”, na što sam se samo nasmijao. Iz džepa je izvadio dvije krunice. Jednu je stavio sebi oko vrata, a drugu je pružio meni rekavši: “Splićo, za sreću...”. Tu i tamo znali bi žestoko upasti u raspravu tko je bolji, tko je stariji, tko ima više trofeja, HAJDUK ili DINAMO i na kraju bi završili s cigaretom i pokojom bocom votke. On bi tada pjevao DALMACIJA U MOM OKU a ja LEPE TI JE ZAGORJE ZELENE. Godina gospodnja 92., Livanjsko ratište, vuko*ebina bez imena i značaja, jutro, od hladnoće se ledi krv u žilama, dvije vreće za spavanje ne pomažu. Robi se diže prvi kao i svako jutro da naloži peć, izlazi van i nakon nekoliko trenutaka pucanj, jedan pa drugi... Iskočim iz vreće, zgrabim pušku, izletim na vrata a on leži nasred dvorišta dok krv natapa snijeg oko njega... Dopuzim do njega, podignem mu glavu, a iz usta mu lipti krv i pjena. Žestoko mi je stisnuo ruku rekavši: “SPLIĆO IDI KOD MOJE MAJKE I SESTRE. RECI IM DA IH VOLIM...”. Zadnji pogled, zadnji stisak i zauvijek kraj... Nije bilo suza. Samo tuga i bol. Žestoka bol koja oduzima dah... Sprovod je bio na groblju u Velikoj Gorici. Stotinjak ljudi, počasna straža, majka i sestra i lijes prekriven Hrvatskom zastavom... Nakon sprovoda prilazi mi njegova majka... drhtavim rukama mi pruža zastavu i kaže: “Uzmite ovo kao uspomenu na mog Bobu, znam da bi vam je i on dao...”. Nikada prije, nikada poslije, nisam vidio tužnije oči i krupnije suze nego tog dana na groblju u Velikoj Gorici. Umrla je četiri mjeseca poslije, kažu, od tuge za jedinim sinom... Dvadeset je godina prošlo, a ja se uvijek sjećam i ponovno ona ista žestoka bol koja oduzima dah. Dao bih sve plakete, sve ordene, sva priznanja da mogu sjesti s njim, zapaliti cigaretu, popiti koju bocu votke i slušati kako pjeva DALMACIJA U MOM OKU... Ponekad izvadim krunicu i zastavu iz ormara, presložim je u spomen na najboljeg prijatelja kojeg sam imao... i sjećam se !!! LJUBOMIR FRANK

UNICI

Nacija « 5


CRONIKE IZ NACIJE

KUKU-KOKOH

rvatski travanj ove godine Gospodnje ostat će dovijeka “obilježen” sramotnobesramnom odlukom tzv. hrvatskog parlamentarnog “kuku-koko-šinjca” o ukidanju pokroviteljstva hrvatskog Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Nakon što je takvom “likvidacijom” Bleiburga praktično uspostavljeno (stravično će zvučati ako se kaže na početku 21. st. da je – nastavljeno!) kuku-pokroviteljstvo nad zločinom, koalicija je jednoglasno i po starim notama otpjevala & odrecitirala & izdeklamirala staru dosadnu pjesmicu o Jasenovcu. Nakon toga vrli nam Treći (nominalni predsjednik) “otkrio” je da kod nas djeca ne znaju istinu o Drugom svjetskom ratu! Nevjerojatno – izgleda kao najveće otkriće nakon što je Columbo “zgazio” Ameriku ili ‘dr. Bojler’ “otkrio toplu vodu”! A baš bi bilo lijepo od bilo kojega kuku-mudraca čuti odgovor na pitanje gdje to u svijetu školski učbenici djeci otkrivaju povijesnu istinu! U kojoj zemlji, gospodo-drugovi? Pa danas je ISTINA o tzv. Povijesti prisutna u školi u istom postotku kao prije u komunizmu! Nažalost čak i mnogi političari nikad nisu čuli niti pročitali što je davno rekao Honore de Balzac: “Postoje dvije vrste svjetske povijesti: jedna je službena, lažljiva, namijenjena pouci u školi; druga je tajna povijest koja skriva prave uzroke događaja.” Ako dakle (naši) političari nešto važno skrivaju, oni dakle lažu. A tko laže taj krade. Tko pak krade taj i…! Ako i tu vrijedi isti zaključak, onda je lako razumljiv i ‘ubitačan’ kuku-odgovor na prigovor naših biskupa… No za sva vremena vrijedi i ona narodna: “Svaki sila za vremena!”

K

oliko je ‘nadvremenska’ umišljenost sadašnje vlasti u Hrvatskoj, pokazuje i odnos javnih medija prema međunarodnom znanstvenom skupu koji je u Zagrebu održan 25. i 26. travnja. Medijska ignorancija i ovaj put je “buknula” po staroj i standardnoj praksi bahatih moćnika iz sjene da treba prešutjeti

6 » Nacija

sve što se ne može tj. ne smije javno “popljuvati”. Sručila se na njima bolno područje “Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine”, iako je uz spomenuti znanstveni skup naglašeno kako je ta tema istaknuta da bude neposredno služenje istini koja je preduvjet i nacionalnog pomirenja i poštenoj politici da bi mogla sanirati predugo otvorene rane. Očito je da tajni i moćni ‘krugovi’ (piramidalnog oblika), čije sito i rešeto filtrira medijske sadržaje, i dalje uporno blokiraju širenje ISTINE i SVJETLA u hrvatskoj javnosti i njezinu nadzemlju. U pravu je bio Arthur Edward Waite, autor mnogih tekstova o temi tajnih društava, kad je napisao: “Ispod široke plime povijesti teku nevidljive podstruje tajnih društava, koje,

POD DOJMOM IZJAVE PREDSJEDNIKA RH DA DRŽAVA NE SMIJE BITI POKROVITELJ MANIFESTACIJA ‘USTAŠKE ZMIJE’, ČOVJEKU SE ZGADI NE SAMO RAZGOVARATI NEGO I MISLITI O TOJ CRNOJ TEMI. MOŽDA TAKO MISLE I “KUKURIKAVCI” PA SE RADO PRIKLANJAJU “DUGINIM BOJAMA” ODNOSNO TZV. ZAŠTITI PRAVA MANJINA (KOJE RADO ODLUČUJU O PRAVIMA VEĆINA!)

često, u dubini, određuju promjene koje će se odigrati na površini” (Ralf Epperson, Novi Svjetski Poredak, Sion, Zagreb 1997., str. 48). U istom je smislu davno rekao André Frossard (1915.-1995.), nekadašnji sekretar komunističke partije Francuske, a kasnije obraćenik, da postoje dvije povijesti i to povijest nasilja, mržnje, nepravde, povijest grijeha. Postoji i jedna druga povijest i to povijest koja se isprepliće s poviješću zla i grijeha, a to je povijest milosti spasenja, povijest ljubavi i svetosti, povijest pravde, ljubavi i mira. Samo je, dakle, pitanje kojoj se povijesti želimo prikloniti ter koju i kakvu povijest želimo graditi. Sapienti sat.

P

remda je doista pametnomu dosta da sve shvati, potrebno je - ne samo radi još jačeg os­ vjetljavanja odnosa pojedinih ‘snaga’ prema Bleiburgu nego i za razumijevanje sljedećih “hrvatskih mjeseci” dodati još malo “začina”. Evo kako je Milan Ivkošić “dosolio” tu ‘formulu’: “Budimo iskreni – logično je da crvena vlast ukine pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Zašto se lagati? Kako se s tim pokroviteljstvom može složiti Ivo Josipović koji govori o ljepoti petokrake, a pod petokrakom su na križnom putu ubijeni desetci tisuća Hrvata? Kako to pokroviteljstvo može odobravati Zoran Milanović koji 27. srpnja ide u Srb na obilježavanje dana četničke pobune i zastrašujućih zločina nad nedužnim hrvatskim stanovništvom? Kako ga može odobravati svekolika ljevica koja i danas – štiteći nazive ulica, trgova, škola… s njegovim imenom – čuva pozitivnu uspomenu na zločinca Tita koji je naredio sve pokolje što ih simbolizira Bleiburg…? Zaključno rečeno – kako pokroviteljstvo nad komemoracijom nevinim žrtvama mogu odobravati oni koji slave njihove ubojice!?

N

akon svega, poglavito pod dojmom izjave predsjednika RH da država ne smije biti pokrovitelj manifestacija ‘ustaške zmi-


Tekst: ANĐELKO KAĆUNKO

-ŠINJAC je’, čovjeku se zgadi ne samo razgovarati nego i misliti o toj crnoj temi. Možda tako misle i “kukurikavci” pa se rado priklanjaju “duginim bojama” odnosno tzv. zaštiti prava manjina (koje rado odlučuju o pravima većina!). Dobro je uočio Davor Krile da “zauzimanjem za homoseksualna prava i istospolne brakove ljevica samo tužno demonstrira istinu kako je svojedobno pobjegla od svih teškoća koje generira svemoć kapitala”. Međutim, orvelovskim novogovorom rečeno, crvenom “croljevu” (za razliku od europske ljevice) osim navedenih trendovskih tema ostaje “još neiscrpniji rudnik za dizajniranje identiteta: stara nacionalna podjela na partizane i ustaše”. Upravo tako - kad globalne korporacije zatraže od Linića i Čačića da im olakopredaju&jeftino-prodaju Croatia osiguranje, autoceste i izvore voda, ONI medijima samo namignu da narodu zaluđenu politikom i potpuno okrenutu u prošlost puste “crnu maglu” i “crvenu dimnu zavjesu” raznih koračnica “po šumama i gorama”!

S

vakako, čak je i seksualna orijentacija pretvorena u ideologiju. Zato se ponekad ističe kako je za hrvatsku budućnost presudna nova “obiteljska orijentacija” istospolne populacije! No ideologija i biznis idu zajedno. Valjda zato i istospolci i tzv. lijeva opcija složno štite narko-razbludna ljetna partijanja na plaži Zrće, protiv kojih se veliki dio stanovnika Novalje buni jer više ne mogu živjeti od “katastrofe od buke sa Zrća”. Svi su izgledi da će građani Novalje doživjeti “status” Bleiburga. Jer oni, očito je, ne mogu razumjeti apsurdan “misterij” bračno-obiteljske plodnosti tzv. partijanera i homogayskog plemena. Za razliku od Borisa Šprema koji se valjda sprema predložiti Gay paradu na Bleiburgu 1. srpnja 2013. A Predsjednik će za tu zgodu, prema libretu poznate homoseksualne ‘zvečarke’, skladati modernu operu pod naslovom “Seks-Drugs-Zrćs & Poskok za klavirom”!

T

o će sve biti na tragu “naših” medija koji su zajedno s politikom u hrvatskoj javnosti gušili, a zapravo svojim vjetrom ‘raspirivali’ svetu vatru koja je o Uskrsu zapaljena u srcima kršćanskog naroda. No stalna tema, poput baklji kojima su kraljevi vojnici pržili tijelo Sv. Ivana Nepomuka, jest tzv. pedofilija u Crkvi. Kad nema “domaćih” primjera onda se koriste uvozni. Ali – pazite ovo! – uz vijest o sudskoj presudi u jednom talijanskom slučaju, kao ilustraciju “naši” listovi objavljuju siluetu čovjeka koji (vidi se sasvim jasno) stoji ispred KRIŽA i u ruci drži MOLITVENIK. Sapienti sat!

KAKO GA MOŽE ODOBRAVATI SVEKOLIKA LJEVICA KOJA I DANAS – ŠTITEĆI NAZIVE ULICA, TRGOVA, ŠKOLA… S NJEGOVIM IMENOM – ČUVA POZITIVNU USPOMENU NA ZLOČINCA TITA KOJI JE NAREDIO SVE POKOLJE ŠTO IH SIMBOLIZIRA BLEIBURG…? ZAKLJUČNO REČENO – KAKO POKROVITELJSTVO NAD KOMEMORACIJOM NEVINIM ŽRTVAMA MOGU ODOBRAVATI ONI KOJI SLAVE NJIHOVE UBOJICE!?

U

jednom hrvatskom mjestu bli­ zu Zadra – ističu “hrvatski” me­diji – izbio je skandal glob­a­ l­nih razmjera: rasistički ispad prema Ro­mima! No ne sjećamo se da su se ra­zbacivali sličnim etiketama dok su sv­ojedobno na jugu Francuske dose­ lj­enici iz sjeverne Afrike palili autom­ o­bile i dizali barikade a Sarkozy “de­ložirao cigane”. Pa ni sada kada pr­enose “rasističke uvrjede” koje Ja­ m­­a­jčani upućuju svome sunarodnjaku Usainu Boltu (“najbržem čovjeku svijeta”) zato što je za djevojku izabrao bjelkinju, Kanađanku podrijetlom iz Slovačke… Jednako prozirno (medijsko) žutilo i crnilo!

T

ako je i na estradnoj pozornici. Unatoč tzv. trijumfu u Rijeci, gdje je dobio nekoliko Porina a najboljom pjesmom godine proglašen je njegov uradak “Teške boje”, prva zvijezda hrvatske alks-drugsrock scene Goran Bare slavodobitno je izjavio: “Šest Porina dokaz su da nisam narkoman!” Jadan čovjek. Čak i da nije ukupnim svojim ponašanjem i psovanjem novinarâ dokazivao suprotno od onoga što je tvrdio, njegova izjava pokazuje kako on više pojma nema u kakvom je okruženju i koji lobi upravlja i njegovim teškim “bojama” i famoznim “supstancama” pod čijim utjecajem nastaju njegove “teške” pjesme i padaju teške riječi, za koje ta ruševina od čovjeka dobiva prestižne nagrade… Težak i proziran “bijeli prah”! ovršavam ovaj tekst po povratku sa Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku, koji je veličanstveno protekao pod motom “U svjetlosti hodimo!” Radost na licima oko 30.000 mladih u Sisku u subotu 5. svibnja i njih više od 1.600 sutradan u Petrinji (gdje sam bio s mladima iz Otočkog dekanata), definitivno svakome tko je bilo kako “uskočio” u tu rijeku hrvatske mladosti, mora razbiti tmurnu sliku hrvatske budućnosti, koju nam svakodnevno nameću crno-žuti mediji. Bogu hvala na još jednom temelju za opravdanje nade koja je u nama!

D

Nacija « 7


PSSST... DAN DRŽAVNOSTI DRŽAVE IZRAEL

S

toga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: “Sabrat ću vas iz naroda, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov!” Knjiga Ezekielova 11,17-20 ••• Dana 14. svibnja 1948. proglašena je Država Izrael. Odmah nakon proglašenja, Izrael su napale armije Egipta, Jordana, Sirije, Libanona i Iraka, potpomognute postrojbama iz više drugih islamskih zemalja. No, Izrael je preživio i ovih dana slavi 64 godine postojanja. Mazal tov!

OBAVIJEST ZA PRETPLATNIKE

K

ako dobijamo upite od strane starih pretplatnika trebaju li oni doplatiti svoj iznos ovim putem sve obavještavamo da se promjena cijene Nacije odnosi samo na nove pretplatnike. Starim pretplatnicima pretplata bez ikakvih promjena vrijedi do isteka. Prema tome, dragi stari pretplatnici, mirno spavajte.

8 » Nacija


»

Činiti kompromis između evolucionističkih zabluda i naučavanja Katoličke Crkve je ne samo veoma pogubno nego znači i izdajstvo katoličkog dogmatskog naučavanja! Nekadašnji dekan zagrebačkog KBF-a, dr. Janko Oberški u časopisu Bogoslovska smotra

PRIJE 17 GODINA

OPERACIJA BLJESAK

Napadom Oružanih snaga Republike Hrvatske na južni i središnji dio zapadno­slavonskog okupiranog žteritorija iz smjera Novske i Nove Gradiške, 1. svibnja, prije 17 godina započela je vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske i specijalne policije, poznata pod nazivom “Bljesak”.

C

ilj operacije Bljesak je bio ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području. U ovoj akciji, koja je trajala od 1. do 3. svibnja 1995., na glavnim pravcima napada bile su 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada, te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade, a u potpori pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničkoraketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i postrojbama specijalne policije. Prvi put u Domovinskom ratu korišteni su i masovniji udari hrvatskog zrakoplovstva, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu čime je postignuto dodatno taktičko iznenađenje neprijatelja. U manje od trideset dva sata hrvatske snage koje su brojile

oko 7200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota HRZ-a koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju. Vojno redarstvena operacija “Bljesak“ prethodila je operaciji “Oluja“ koja je slijedila nakon tri mjeseca, čime je Hrvatska pokazala punu odlučnost da uspostavi državno-pravni poredak na cijelom svom području. (Hina / HRsvijet)

SAGRADIO NOINU ARKU

N

izozemac Johan Huibers, poznat je po tome što je sam sagradio ploveću repliku Noine arke za svega dvije godine. Ta replika je veličine kao pola Noine arke. Nedavno je Huibers ostvario svoju izvornu želju, te je uz pomoć skupine ljudi, nekih 60 km od Amsterdama, izgradio repliku Arke u punoj veličini kakva je opisana u Bibliji, duljine 137 m. Teška je 3000 tona. Na pitanje zašto je izgradio Arku, Huibers je odgovorio: „Želimo ljudima govoriti o Bogu. Željeli smo izgraditi nešto što će ljudima govoriti o Bibliji u stvarnim pojmovima.“ Hubiersova Arka ispunjena je modelima životinja u prirodnoj veličini, pa čak i nekim živim primjercima. Dovršio ju je za tri godine. Huibers se nada da će mu biti dopušteno da u vrijeme Ljetnih olimpijskih igara u Arci, rijekom Temzom, uplovi u London i da će tom prilikom s ljudima razgovarati o Bogu. Već je obavio probno uplovljavanje u Roterdamsku luku.

Nacija « 9


»

Edukativnim djelovanjem u javnosti protiv abortusa, uspjeli smo u Hrvatskoj smanjiti broj abortusa s 40.000 godišnje na nekih 4.000. Ovo nam je samo pokazatelj kako treba djelovati u javnosti i zastupati pravedna i poštena načela, Marijo Živković, voditelj Obiteljskog centra

UPOZNAJMO SVOJU VJERU

OTVORENO PISMO JAVNOSTI

KKC 2376

Nedavno je Mate Knezović, koordinator mreže udruga “Hoću tatu”, u jednoj televizijskoj emisiji umjetnu oplodnju usporedio s holokaustom. Objavljujemo priopćenje o “načelima” koja nam se žele progurati preko novog zakona. Jednog dana, ako nam se unuče, oženi s majkom ili sestrom, nećemo moći reći kako nismo znali. Narodna izreka kaže: Bolje spriječiti, nego liječiti

Katekizam Katoličke Crkve (KKC) o daru djeteta, neplodnosti i umjetnoj oplodnji

T

ehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bračni par (davanje sperme ili ženske gamete, posudba maternice), teško su nemoralne. Te tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijeđaju pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su među sobom vezani ženidbom. One su izdaja “isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga”.

KKC 2377

A

ko se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu bračnog para, možda su manje štetne, ali ostaju moralno neprihvatljive. One odvajaju spolni čin od čina rađanja. Čin zasnivanja djetetova postojanja nije više čin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, već čin koji “život i identitet zametka povjerava vlasti liječnika i biologa uvodeći gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednička roditeljima i djeci”.”S moralnog stanovišta rađanje je lišeno svog vlastitog savršenstva kad nije željeno kao plod bračnog cina, to jest specifičnog čina sjedinjenja supružnika (...). Samo poštujući vezu koja postoji izmedju značenja bračnog čina i poštivanja jedinstva ljudskog bića moguće je rađanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe”.

10 » Nacija

NEČOVJEČNA “NAČELA”

K

ao što je Vlada i najavljivala, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji doista je dosljedan u svojim protuljud­ skim “načelima”. Upravo zbog načela takav nečovječan Zakon treba odbaciti. Tko će to učiniti? Ili Hrvatski Sabor ili narod na referendumu. O kojim je načelima riječ?

1.

Sukladno “načelu zamrzavanja” lju­­dska bića se mogu zamrzavati, uni­štavati, darivati. Ovo “načelo” treba odbaciti jer svako ljudsko biće ima pravo na život i dos­ t­ojanstvo; ono nije stvar u trgovini s ko­jom se može raditi što se prohtije


PSSST... ne­kom drugom ljudskom biću ili indu­ striji prekrivenoj krinkom medicine.

2.

Načelo “izbora metoda” uistinu je načelo sve dotle dok se u tom izboru ne ugrožava ženu koja bira metodu i dok se ne zadire u dostojanstvo nastanka ljudskoga bića te u nesigurnost dovodi njegovo održavanje u životu. Budući da Zakon ništa od navedenog ne poštuje, mi ovo načelo moramo odbaciti.

3.

Načelo “zdravlja žene i djece” nije načelo zdravlja. Ovo načelo ne štiti ni ženu ni dijete. Prema tom načelu neku djecu, po slobodnoj procjeni, treba zamrznuti, a neku pokušati ostaviti u životu. Žena i budući roditelji moraju imati točnu informaciju o metodama i učincima postupka kojemu se podvrgavaju: kakvi su izgledi za začeće, koliko djece će biti začeto te koliko će ih i kako umrijeti prije implementacije. I kakvi su izgledi za rođenje zdravog djeteta!

4.

Načelo “pravednosti”, podrazumijeva novu pravednost prema kojoj žena ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju, bez obzira na bračni ili partnerski status, a dijete, kaže se, ima pravo na identitet. Ovo načelo također treba odbaciti jer ćemo u protivnom u svojoj okolini imati djecu, mladiće, djevojke i odrasle ljude bez identiteta, bez oca, možda i bez oba roditelja. Čak će i spol biti moguće birati (navodno iznimno). Kakve su tek sve pravne zavrzlame moguće ukoliko se radi o heterolognoj oplodnji? Tko su biološki otac i majka, hoće li dijete živjeti u laži o svom podrijetlu? Kakva je mogućnost incesta i koliko su tomu izloženi drugi ljudi u budućnosti zbog

skrivanja istine? Zakon je u pogledu identiteta uistinu velikodušan pa predviđa i “pravo uvida” u svoje biološko podrijetlo kada dijete navrši 18 godina. Zakon ništa ne navodi o pravu nakon “uvida”! Nitko prema njemu nema nikakve odgovornosti, ni država zbog onog što mu je priredila, ni “biološki” roditelji. Kako će se nositi s činjenicama nakon “uvida” i hoće li i nadalje smatrati svojim roditeljima one osobe koje je po Zakonu dobio, ili će ih smatrati najobičnijim prevarantima? Zakon o tome ne vod brigu.

5.

Načelo suradnje s nevladinim ud­rugama. Predlažemo Vladi i Saboru da svesrdno prihvati ovo načelo, te im nudimo da sukladno ovom načelu i u suradnji s Mrežom udruga Hoću tatu i svim udrugama koje su se na različite načine izjasnile o prijedlogu, odbace ovaj nazadni Zakon. Također predlažemo da nam daju goleme novčane iznose kao i udrugama s kojima su surađivali u izradi zakona – sukladno istaknutom nčelu. Na kraju upozoravamo da predloženi Za­kon ruši pravni poredak i negira pravo na život svakog ljudskog bića te poništava jednakost svih pred za­konom, ravnopravnost spolova, ne­povrjedivost čovjekove slobode i osobnosti, slobodu od zlostavljanja, zaštitu obitelji (unaprijed lišavajući djecu prava na roditelje), identitet, zaš­titu djeteta prije rođenja, zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta te pravo na život djeteta s roditeljima. Zagreb, 3. svibnja 2012. Za Mrežu udruga Hoću tatu Mate Knezović, koordinator Kontakt: 091/5405-917 ili 098/9330-792.

OĆU H OĆ TAT U MREŽA UDRUGA

TKO TU KOGA?

S

matramo važnim ukazati na obmanu koju u javnosti uporno koriste zagovornici umjetne oplodnje. Radi se o izrazu MEDICINSKI potpomognuta oplodnja. Smatramo korektnim upozoriti kako upotreba riječi MEDICINSKI ima isključivo za cilj zbunjivanja i davanja legitimiteta nečemu što nema nikakve veze s medicinom. Kod umjetne oplodnje je stvar inženjeringa i taj posao obavljaju inženjeri. Druga stvar koju uporno forsiraju zagovornici umjetne oplodnje je da se tu radi o liječenju neplodnosti. To je još jedna najobičnija podvala jer umjetnom oplodnjom se ne liječi neplodnost. One koje zanima načini kako se liječi neplodnost bi trebali imati priliku upoznati se s NaPro tehnologijom ili Fertility Care sustavima. No, tu nema velike zarade, pa se dečkima ne da igrati s time. A nema ni vrlo bolnih tjelesnih i duhovnih procesa kroz koje žena mora proći kao kod umjetne oplodnje.

Nacija « 11


Tekst: ZVONIMIR HODAK

IZVORNO HRV

Hrvatska je pospana, njeni radnici i sirotinja još drijemaju vjerujući da će od 1. srpnja 2013.g., netko čarobnim štapićem taknuti Lijepu našu pa će posao i plaće odmah krenuti, svatko tko pošteno radi dobivat će poštenu plaću, baš kako to zbori naš Premijer. Slično su valjda razmišljali i Grci pred ulazak u EU. Danas, pak, masovno traže ponovnu nacionalizaciju, izlazak iz EU-a i daju podršku ideji Europa bez granica na način što predlažu da svoje granice miniraju!

P

onovno se vraćam na svoju kolumnu od 12. srpnja 2010.g. U njoj sam ustvrdio kako će Milanović biti dobar i uspješan predsjednik Vlade RH te vjeru da će njegova vlada pokazati socijalnu osjetljivost, nužni respekt prema sindikatima i da neće dirati u radnička prava. To je nekako uobičajeno očekivati od stranke koja sebe naziva «socijaldemokratska», a koja je odlučujuća u današnjoj vladajućoj koaliciji. E, pogledajmo sada što su naivci, poput mene, dočekali nakon šest mjeseci vlasti Koalicije SDP-a i HNS-a. Dočekali smo da ćemo tek u nekoj neizvjesnoj dalekoj budućnosti slaviti ponovno godišnjicu od prve ovogodišnje tučnjave ushićenih radnika i seljaka za prvomajski grah. Hrvatsku svakodnevnicu danas nažalost predstavlja vojska nezaposlenih, zaposlenih koji ne primaju plaću i onih koji primaju plaću od koje sredinom mjeseca nemaju više niti kune. To su upravo oni koji su jurnuli na prvomajski grah i potukli se za njega. Oni su tada prvi puta ozbiljno shvatili staru kinesku poslovicu: «Čovjeka možeš uvjeriti da je sretan, ali ga teško možeš uvjeriti da je sit!». Hrvatska je pospana, njeni radnici i sirotinja još drijemaju vjerujući da će od 1. srpnja 2013.g., netko čarobnim štapićem taknuti Lijepu našu pa će posao i plaće odmah krenuti, svatko tko pošteno radi dobivat će poštenu plaću, baš kako to zbori naš Premijer. Slično su va-

12 » Nacija

ljda razmišljali i Grci pred ulazak u EU. Danas, pak, masovno traže ponovnu nacionalizaciju, izlazak iz EU-a i daju podršku ideji Europa bez granica na način što predlažu da svoje granice miniraju!

I stid je već revolucija U Hrvatskoj, pak, političari, osobito oni na vlasti, i dalje vjeruju u fetiš EU-a. Prema njihovu mišljenju, Hrvati nemaju sindikalnu tradiciju pa su valjda baš stoga spremni za opće dobro puno toga pretrpjeti, taklo da izlazak radnika na ulice je više demokratska scenografija negoli ozbiljni i opasni bunt. Tome svemu mogu se pridodati i izlizane floskule koje se mogu čuti na raznim TV forumima i panel diskusijama o tome da «koliko radimo, toliko imamo». Zamislite samo kad takva akademska naklapanja slušaju onih 350.000 nezaposlenih od kojih velika većina nema više nikakve šanse ponovno naći posao. Njima je parola «koliko tko radi, toliko i ima» stvarno najgrublje ruganje! Međutim, nitko od političke elite nema nimalo senzibiliteta upra-

vo za takve ljude i dok arogantno najavljuju i opravdavaju stečajeve, poskupljenja i otpuštanja ne osjećaju nimalo stida pred onima koji ili ne rade niti će ikada više to biti u prilici ili rade, ali ne primaju plaće. Ponekad se čak pozivaju i na Marxa koji je, međutim, davno napisao: «I stid je već revolucija». Naša politička elita uporno vjeruje kako su svi Hrvati krotke ovce koje neće raditi probleme kao što to danas rade građani u Grčkoj. Kako bih bio do kraja objektivan moram spomenuti jednog jedinog hrvatskog političara koji je pokazao bar neki građanski obzir prema problemima običnog čovjeka i sirotinje je potpredsjednik Vlade Grčić. Izrazio je svoje neslaganje sa svim tim silnim i lančanim poskupljenjima te priglupim usporedbama hrvatskih cijena sa cijenama u EU. Upozorio je na jasnu činjenicu da su naše plaće upola manje od onih u EU. Grčić opravdano kaže da ako želimo europske cijene onda moramo imati i europske plaće. Međutim, Grčićeva izjava nije naišla na veći interes naših medija, a još manje njegovih

TAKO MEDIJI USPJEŠNO ODRAĐUJU POSAO USPAVLJIVANJA I UMIRIVANJA ONIH KOJI SU POSTALI ŽRTVAMA DOMAĆEG ILI STRANOG KAPITALA. ZABORAVLJA SE ONA STARA NARODNA KAKO VRČ IDE NA VODU DOK SE NE RAZBIJE


VATSKO ZAISTA JE ŽALOSNO ŠTO SI SVE TAKVI NACIONALISTI DOPUŠTAJU – PJEVATI THOMPSONOVE PJESME! HAJTE, MOLIM VAS! UMJESTO DA SU PJEVALI PJESME LEPE BRENE, BORE ČORBE ILI ARKANOVE UDOVICE CECE! kolega političara. Mediji se gotovo isključivo bave kaznenim postupcima protiv HDZ-ovih kleptomana, vjerujući kako će svakom gladnom i nezaposlenom odmah prestati kruliti u želucu čim pročita ili čuje kako je protiv Sanadera otvorena neka nova istraga bilo zbog Fimi medije, crnog novca u HDZ-ovoj blagajni ili zbog zgrade u Planinskoj. Tako mediji uspješno odrađuju posao uspavljivanja i umirivanja onih koji su postali žrtvama domaćeg ili stranog kapitala. Zaboravlja se ona stara narodna kako vrč ide na vodu dok se ne razbije. Grčki scenarij je jackpot za neurotike, a svijet vuče do nedavno nezamislive poteze. Argentina je nedavno nacionalizirala svoju najveću naftnu kompaniju, a isto će ovih dana učiniti Bolivija sa svojom elektroprivredom s kojom su do sada većinski upravljali Španjolci. Tako tabui padaju iz dana u dan. Grčkom i Italijom upravljaju depolitizirani tehnokrati jer su stranačke političke elite potpuno izgubile povjerenje naroda. U Španjolskoj je 44% nezaposlenih, itd.,itd. Što u svemu tome reći o Hrvatskoj? Što nju čeka? Valjanje nezaposlenih i gladnih ulicama ili dolazak na vlast nezavisnih tehnokrata koji će pokušati iskoristiti komparativne prednosti Dalmacije i Istre u turizmu, Slavonije u proizvodnji hrane te koji će napokon shvatiti kako se ništa ne može na dulji rok riješiti beskonačnim poskupljenjima od kojih najviše uvijek strada upravo najveća sirotinja. Inače će nam se

desiti da jednog dana nećemo imati dovoljno specijalaca kako bismo ih poslali na sva mjesta gdje birači HDZ-a, SDP-a i HNS-a j…… mater svojim na izborima odabranim elitama. Ako dođu takva vremena da onih koji se tuku za grah bude više od specijalaca onda ni Stipe Mesić više neće biti siguran u svojim stanovima u sjevernom dijelu Zagreba. A to bi bilo zaista tužno. Onda bi Ratko Čačić mogao s punim pravom izreći utješnu rečenicu: «Shits happens!»

Nacionalna opasnost nacionalisti iz Gvozda Netko je u Gvozdu nazvao policiju i prijavio kako se u nekom kafiću remeti javni red i mir te da se puštaju čudne pjesme. Policajci, revni kakvi već jesu, skočiše na noge lagane i njih sedam sjednu u maricu te dojure u kultni kafić «Šokčić». Prijava je bila istinita jer se čulo kako nacionalisti slušaju Thompsona. Brkati policajac, zgrožen takvom provokacijom nacionalista, umiljato izvadi pištolji zaprijeti da će pucati, pa tko voli neka izvoli! Sedam policajaca započeše potom uhićivati goste. Zaslijepljeni nacionalisti-gosti postaviše priglupo pitanje; «Zašto nas hapsite? Samo smo pjevali!» Očevidci kažu kako su policajci strpali sedam-osam nacionalista u maricu, te se vozilo počelo tresti. Neki su mislili da se izvode nezgodne radnje u marici, ali kako su se ujedno čuli bolni povici i jauci postalo je jasno da ih policajci mlate u marici. Jedan od uhi-

ćenih Dean Vukčević, po tvrdnjama policije, sam se ozlijedio tako što se bacio na cestu i lupao glavom o asfalt. Eto, što sve nacionalisti ne čine samo da okaljaju revnost naše policije. Opasna 18-godišnja nacionalistkinja Nada Gugo rekla je svom bratu, koji se prepirao s policajcima, neka se smiri, ali je odmah uhićena i odvedena na policiju. Tu je dala kratku izjavu koja je trajala 40 sati. To je logično jer nisu policajci stenografkinje da brzo pišu. Onaj Dean toliko je pretjerao da mu je prijatelj Igor morao izvaditi jezik kako se ne bi ugušio. Zbog toga su uhićeni i maloljetni brat Mario te otac Željko i zadržani cijelu noć na policiji. Zaista je žalosno što si sve takvi nacionalisti dopuštaju – pjevati Thompsonove pjesme! Hajte, molim vas! Umjesto da su pjevali pjesme Lepe Brene, Bore Čorbe ili Arkanove udovice Cece! Kad mogu Thompsona zabraniti u Istri, zašto ga ne bi zabranili i u Vrginmostu! Usput rečeno, većina stanovništva tog kraja izjasnila se da se ružno ime Gvozd koje je navodno «nametnuo» Tuđman zamijeni autohtonim hrvatskim imenom Vrginmost. Onih koji su nakon genocidne Oluje zbrisali iz Vrginmosta vratili su se kasnije u Gvozd dok im iz policije netko nije objasnio da su se vratili preko Vrginog mosta pa će sve opet da bidne lepo i dobro kao pre, kako je to nekad pjevala Lola Novaković. Majka simulanta Deana prijeti policiji sudskom tužbom. Kad unutrašnja kontrola nesporno utvrdi kako su pjevači-nacionalisti grubo napali sedam policajaca koji su mirno došli spriječiti narušavanje javnog reda i mira zbog pjevanja Thompsonovih pjesama, možda se onda Deanova majka i predomisli. Uhapsilo i odvelo tri sina i muža, ali je glava ipak ostala na ramenu, a Dean ipak nije progutao jezik. Za tako sretan ishod vrijedi nešto i progutat i prešutit! Darwin je davno napisao: «Nisu loša vremena nego ljudi!» Nacija « 13

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


ABORTUS NIKADA NIJE RJEŠENJE!

NAZOVI BEBA FON POMOZI UDRUZI “BETLEHEM”

060 800 336 cijena poziva 4,97 kuna

o. Marko Glogović UDRUGA BETLEHEM Svetice 5, 47281 Mali Erjavec 091-788-5340 095-554-5102 047-641-800 udruga.betlehem@gmail.com

žiro račun: 2484008 -1104754353

» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

Idilična demokracija po Vuku Izvjesni Vuk Perišić svima nam je u Jutarnjem svojom briljantnom ana­ lizom otvorio oči. Sve u stilu: mala čela, velika načela! Vukovi su uvijek bili misaoni tipovi od Vuka Karadžića, preko Vuka Đuričića, do Vuka Draškovića i puk. JNA Vuka Obradovića. Sada naš Vuk Perišić objašnjava kako demokracija nastaje tamo gdje prestaje nacionalno ili tako nekako. Po njemu HDZ nikada nije bio demokratska stranka, nikada to neće ni biti jer je nacionalna stranka. Začudio sam se koliko je naš Vuk u pravu. Prisjetih se kako je od 1945.g. pa nadalje Vukov ljubimac drug Tito tetošio nacionalizam. Liječio je voljeni Maršal nacionaliste u elitnim sanatorijima kao što su Goli otok, Stara Gradiška i Lepoglava. Ljudi su u to doba radije priznali da su ubojice negoli da su nacionalisti. Kad je najbolji pijanista među bra­varima zatro sve nacionalno, po Našem Vuku je napokon došla demokracija. Jedna partija, jedan doživotni vođa, višegodišnji zatvor za verbalne delikte, stalna ubojstva političkih protivnika i emigranata itd. Sve to što smo do sada smatrali

KLASNI NEPRIJATELJI SU U ZANOSU PRIČALI KAKO ĆE U JUGOSLAVIJU DOĆI 100 MILIJUNA KINEZA I POBITI SVE KOMUNISTE I PEKARE. NARAVNO, NAIVNI SLUŠATELJ BI REFLEKSIVNO UPITAO: «A ZAŠTO PEKARE?»

klasičnom diktaturom i totalitarizmom, sad smo saznali od našeg Vuka da je zapravo bila idilična demokracija jer nije bilo nacionalizma. S druge strane, velike demokratske države u kojima je nacionalni osjećaj svetinja, kao npr. Francuska, SAD, Engleska, Irska, Španjolska itd., žive zapravo, po našem Vuku, u klasičnoj diktaturi. Ja bih Vuka Perišića odmah preporučio našem Predsjedniku RH Josipoviću da ga imenuje u tim Deana Jovića jer je pred njim velika karijera u Hrvatskoj. Mogao bi napisati knjigu o povijesti demokracije u KPJ. Bila bi to jedna od najtanjih knjiga na svijetu. Ciceron je napisao: «Papir podnosi sve!»

Zašto Bule toliko brine za dementne? Oduševio me ponovno Davor Butković. Svi se sjećamo kad je napravio sjajan intervju sa dragim Ivom dok je ovaj još bio Premijer. Neki je dan na­pravio briljantnu analizu skanda­ lo­znog ispada glavnog urednika Gla­sa Koncila don Miklenića na studentskoj tribini iako priznaje kako tamo uopće nije bio. Kaže da su mu o tome pričali pouzdani svjedoci, a on njima vjeruje! Kaže da je iz onog što je dokučio iz pričanja onih koji su to čuli od onih koji su tamo bili Miklenić je zajapureno tvrdio kako se sprema svjetski genocid. Iz svega što je čuo Bule je zaključio kako Kaptol misli da postoji svjetska vlada kojoj je cilj ubiti sve dementne i ograničiti broj zemljana. Tko je tu ograničen i ništa ne kuži, prilično je jasno! Bulino otkriće je vrijedno nagrade, recimo bar one Sedam sekretara SKOJ-a! Zašto se Bule toliko brine za dementne. To valjda jedino on zna! Podsjeća me sve to na jedan stari vic još iz doba komunizma: klasni neprijatelji su u zanosu pričali kako će u Jugoslaviju doći 100 milijuna Kineza i pobiti sve komuniste i pekare. Naravno, naivni slušatelj bi refleksivno upitao: «A zašto pekare?»


DA! PRETPLATI SE NA MJESEČNIK

NACIJA! Pretplatom dobijaš svoj primjerak Nacije na svoju kućnu adresu, a ujedno nama pomažeš da izlazimo i dalje. Pretplata na 12 brojeva iznosi 288,00 kn, a uključuje u sebi i troškove poštarine.

288 kn

12 brojeva

Kako se pretplatiti? Za pretplatu dovoljno nam je poslati puno ime i prezime, ulicu, poštanski broj i mjesto na koju treba slati sljedećih 12 brojeva Nacije. Podatke je moguće poslati s naznakom “za Naciju”: - na mail: pretplata@nacija.hr - sms-om na broj: 098-30-90-93 - ili na adresu: Nacija, Keseri 40, 10250 Lučko

Kako platiti? Uz sljedeći broj Nacije koji će ti stići na kućnu adresu ćeš dobiti i popunjenu uplatnicu koju je potrebno platiti.

Poklon pretplata Moguće je nekome i pokloniti pretplatu. U tome slučaju je važno poslati pune podatke kome treba slati Naciju na kućnu adresu i pune podatke tko je platitelj. Tada Naciju šaljemo na adresu kome ide pretplata, a uplatnicu šaljemo onome tko pretplatu poklanja.


A S KIME VI BANKARITE? NEVJEŠTI INVESTITORI U STVARI NE RAZUMIJU NAJBOLJE DA SU “PRE­PORUČENE” AKCIJE KOJE SU KUPILI - U STVARI DUGOVI NEZAPOSLENIH ALKOHOLIČRA I TAKO CIJENA DIONI­CA STALNO RASTE (!!!) I USKORO PO­­STAJU JEDNE OD NAJBOLJIH ZA TRGOVINU U NEKIM OD VODEĆIH DRŽAVNIH BROKERSKIH KUĆA.

PRIČA O HELGINOM

BARU 16 » Nacija


Priredio: Vitomir Lucić

Za one kojima još uvijek nije jasno kako je nastala financijska kriza objavljujemo priču o kojoj bi vrijedilo razmisliti­

H

elga je vlasnik bara. Ona shvaća da su ug­la­vnom sve njene mu­­š­terije ne­za­posl­ eni al­­­koholičari i da se od takvih mu­šterija njen bar ne može iz­državati. Da bi riješila ovaj problem, ona smi­ šlja novi marketinški plan koji dozvo­ ljava njenim mušterijama da piju ‘na kredu’, (piješ sad / platiš kasnije). Helga bilježi dugove svojih mu­šterija i praktično im odobrava kredite (za piće). To se jako brzo pročuje i kao rezul­ tat - mušterije navale u Helgin bar. Vrlo brzo njen bar ima najveći pro­ met u gradu. Kako mogu piti na odgođeno plaćanje, nitko od mu­ šterija se ne buni što Helga sva­ ki tjedan podiže cijene vina i piva (najčešće konzumiranih pića). Kao dodatna posljedica ovoga, do­ lazi do ogromnog povećanja bruto prihoda. Mladi i dinamični podpred­ sjednik lokalne banke prepozna­ je ogromni budući potencijal ovih dugova i povećava Helginom baru kreditni limit u svojoj banci. On ne vidi nikakav problem oko toga, jer iza svega stoje potpisani dugovi nezaposlenih alkoholičara - mušte­ rija, kao zalog! To brzo primijete i eksperti za bur­ zovno poslovanje, u centrali ban­ ke, i smisle način kako da ostvare ogromne bonuse pre­tvarajući ove zajmove u ALKO-OBVEZNICE. Ovim vrijed­nosnim papirima se onda tr­ guje na svjetskoj burzi dionica. Nevješti investitori u stvari ne razu­ miju najbolje da su “pre­poručene” akcije koje su kupili - u stvari dugovi nezaposlenih alkoholičra i tako cije­ na dioni­ca stalno raste(!!!) i uskoro po­­staju jedne od najboljih za trgovi­ nu u nekim od vodećih državnih bro­ kerskih kuća.

Jednog dana (iako cijene dionica i dalje rastu), menadžer u lokalnoj banci odluči da je ipak vrijeme da se zahtijeva plaćanje duga izda­ tog na račun odloženog konzumi­ ranja alkohola u Helginom baru. On obavještava Helgu, a ona od­ mah zahtijeva plaćanje od stra­ ne svojih mušterija, ali - kako su oni samo nezaposleni alkoholi­ čari naravno da ne mogu platiti. Kako Helga ne može ispuniti njene obveze u vezi kredita lokalne ban­ ke, ona proglašava bankrot. Bar se zatvara i njenih 11 zaposlenika gubi posao. Preko noći cijena ALKO-OB­VE­ZNICA pada za 90%. Uru­čene vrijednosti dionica uni­ štavaju likvidnost banke: banka ne može više odobravati nove kredite i njena ekonomska aktivnost biva za­ mrznuta. Kako su dobavljači takođe odobravali Helgi odgođeno plaćanje, a neki čak investirali u obveznice vi­ soke vrijednosti, sad moraju otpisati sav njen dug uz gubitak preko 90% nekadašnje vrijednosti obveznica. Njen dobavljač; vina proglašava bankrot, zatvarajući obiteljski biznis koji se uspješno odvijao pune tri generacije; njenog dobavljača pive preuzima konkurentska fi­rma koja odmah zatvara lokalnu pivovaru i otpušta svih 150 radnika. Srećom, banka, brokerska firma kao i njihovi direktori bivaju izbavljeni multi-mi­ lijunskom infuzijom od strane vla­ de, bez dodatnih obaveza. Fondovi neophodni za ovo izbavljenje biće osigurani iz novouvedenih poreza koji padaju na leđa zaposlene sred­ nje klase građana, koji uglavnom ne piju alkohol i nikad nisu ni bili u Hel­ ginom baru. lijepi pozdrav, tvoja banka

Nacija « 17


EURO BEZ EURA

NEMA PRED Ostaje nam čvrsta vjera u Boga i naše obitelji koje trebamo čuvati i paziti kao nikad dosad, te dodatni napori da lakše preživimo i ovo gadnu epohu koju su nam nakon smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana priuštile sve te političke neznalice, bruxelleski poltroni, lažni domoljubi, kleptomani i varalice Tekst: IVAN MATIĆ NEVIĆ

U

osvit skorašnjega Euro­ p­skoga nogometnog pr­ venstva (EURO) u Ukraji­ ni i Poljskoj, na kojemu na­ši „Vatreni“ s novim zanosom za uspjehom žele izbrisati gorko sjećanje na nesretno izgubljeno četvrtfinale s Turskom na zadnjem EURU 2008., poskupljuje plin (za 22%) i struja (za 20%). Uz sva osta­ la poskupljenja (prijevoza, hrane, goriva…) kao (ne)izravna posljedi­ ca nedavnoga povećanja PDV-a na 25%, koja hrvatske obitelji sa pro­ sječnim i ispodprosječnim primanji­ ma iz dana u dan zakucavaju za dno, bliži se kontinentalna nogometna smotra na kojoj hrvatska izabrana vr­sta predvođena izbornikom Sla­ venom Bilićem, objektivno, ima ma­ nje izglede nego na zadnjem EURU. Naime, kako vam je poznato, Hr­ vatska je u skupini sa aktualnim svjetskim i europskim prvacima Španjol­cima, te višestrukim svjet­ skim i eu­ropskim prvacima Talijani­ ma te borbenim i uvijek neugodnim Ircima. A za prolaz u četvrtfinale trebamo biti najmanje drugi. Dakle, uz Irce, trebamo poslati kući jed­ noga od dva velikana europskoga i svjetskog nogometa. No, kako se kaže: nada umire posljednja. Život u Hrvatskoj je težak, mnogi će reći da nikad nije bio teži, ali za EURO smo svi spremni i željno iščekujemo

18 » Nacija

prvu utakmicu 10. lipnja s Ircima u poljskom Poznanu. Iako eura (kuna) imamo sve manje u džepu ili banci. No, što nam preostaje? Nacionalni i državni ponos proiste­ kao iz veličanstvene pobjede nad srpskim agresorom u Hrvatskom obrambenom i oslobodi­lačkom ratu 1991.-1995.(1998.) su nam dotukli, obezvrijedili, ismijali, bagatelizirali, ugasili. Heroje-osloboditelje drža­ ve nam proglasili rat­nim zločinci­ ma, a legalnu i legitimnu obranu i oslobođenje Hrvatske optužili za zločinački pothvat. Državu su nam na pladnju isporučili Europskoj uniji, bez suvišnih pitanja, propitki­ vanja što nam to članstvo donosi, poglavito iz razloga što se uslijed programirane gospodarske krize ista ta Unija sve jače i ozbiljnije trese u samim svojim temeljima. Kao pripremu za članstvo Republika Hrvatske u Europskoj uniji na ljeto 2013. na djelu je proces usklađiva­ nja cijena energenata sa europskim. Što je ustvari obveza Hrvatske, proistekla iz „pregovora“ s EU, tj. diktata iz EU. Ove „mjere“ Kukuriku Vlada, dakako, provodi uz jak vjetar u leđa i većine domaćih medija, čiji su vlasnici (začudo) strana anarholi­ beralna kasta. Dakle, sve se to podr­ žava iz tzv. hrvatskih medija, iako su nam plaće iste ili manje (što je češći slučaj), iako je sve više nezaposle­ nih i nema obećavajućih vijesti da će ih uskoro biti manje. Valjda trebamo

poslušati prvoga potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, „uspješnog poduzetnika i talentiranoga psiholo­ ga mase“ iz Banskih dvora, koji nam se ponovno smije u lice i „savjetuje da manje telefoniramo i da ćemo imati tih dodatnih 77 kuna, odnosno 33 kune za plin i 44 kune za struju“?! Ovaj puta nije koristio epitete koji­ ma je častio obezvrijeđene hrvatske radnike iz pokradenih i uništenih tvornica (koje žive na rubu siromaš­ tva, ili doslovno u siromaštvu) kada ih je nazivao neradnicima, parazi­ tima… No, kada bi se barem vidje­ lo svjetlo na kraju ovog turobnog, mračnog, tunela u koji su ugurali Lijepu nam Našu u proteklih 12 go­ dina, još bismo shvatili kako je sve ovo nužnost. Ali umjesto svjetla na kraju toga tunela, naslućuje se nova magla, gusta i neprohodna magla, kojoj se polako ali sigurno bližimo, iz dana u dan. Ali, ni tračak svjetla se ne naslućuje, samo rezanja, kre­ sanja, poskupljenja, otpuštanja… Naravno, sve na teret ionako po­ niženih i obespravljenih građana i radnika, istih onih građana i radnika koje su neukrotivi kleptomani, „po­ litičari s europskim licem“, sve ove godine tako bezočno pokrali i zadu­ žili, te nas sve skupa zavili u crno. Da ne govorimo o reviziji povijesti koja se hrvatskoj javnosti i školarci­ ma nameće sve očitije i sve glasnije, što kroz medije, što kroz udžbenike, što kroz govore predstavnika aktu­


DAJE! alne vlasti, u kojoj se komunistički zločini nad civilima i zatvorenicima nakon Drugoga svjetskog rata zataš­ kavaju i opravdavaju te o sramotnoj odluci Hrvatskoga sabora o uskraći­ vanju pokroviteljstva komemoraciji za hrvatske žrtve stradale na Križnom putu, koja se svake godine tradicio­ nalno održava na Beiburškom polju. No o tome nekom drugom prilikom. I što nam onda ostaje? Moramo se boriti, svatko na svome području, jer bez borbe smo osuđeni na pro­ past, poglavito ako se samo prepu­ stimo da nas „vode“ ovi naši „vrli i sposobni“ političari i da čekamo ostvarenje njihovih obećanja. Dakle, ostaje nam čvrsta vjera u Boga i naše obitelji koje trebamo čuvati i paziti kao nikad dosad, te dodatni napori da lakše preživimo i ovo gadnu epo­ hu koju su nam nakon smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana priuštile sve te političke neznalice, bruxelleski poltroni, laž­ ni domoljubi, kleptomani i varalice. Ostaju nam i „Vatreni“ koji još uvi­ jek tinjaju, ali samo za TV-razonodu, jer eura nemamo (niti kuna) da ode­ mo uživo vidjeti našu reprezentaci­ ju. Pogotovo jer su poljski i ukrajin­ ski hotelijeri i ugostitelji besramno udeseterostručili cijene smještaja te hrane i pića i tako ukrale san i onim malobrojnim Hrvatima iz Domovine koji su marljivo štedili i odricali se go­ dinama da bi si priuštili barem jednu utakmicu u do jučer jeftinim poljskim gradovima Poznanu ili Gdanjsku. No, nema predaje! Ili, kako bi rekao John Lord O’Brian: Bez entuzijaz­ ma ne možete dobiti nijednu va­žnu bitku! Dakle, opet ćemo us­kliknuti kao i prije dviju sretnih uta­kmica s Turskom u dodatnim kva­lifikacijama za EURO 2012. u Po­ljskoj i Ukrajini: AJMO VATRENI!!

MORAMO SE BORITI, SVATKO NA SVOME PODRUČJU, JER BEZ BORBE SMO OSUĐENI NA PROPAST, POGLAVITO AKO SE SAMO PREPUSTIMO DA NAS „VODE“ OVI NAŠI „VRLI I SPOSOBNI“ POLITIČARI I DA ČEKAMO OSTVARENJE NJIHOVIH OBEĆANJA

Nacija « 19


www.makarska-danas.com OD SVIH STVARI U ZEMLJI KOJE ZAVRJEĐUJU PAŽNJU JOSIPOVIĆ JE UOČIO ZMIJU I TO USTAŠKU ZMIJU.

20 » Nacija


BLEIBURGOM PROTIV GLADI I SIROMAŠTVA Dok narod sve više gladuje, vladajući se bave stvarima od kojih se čovjeku diže želudac. Takvim djelovanjem, samo skreću pozornost s bitnih stvari, pokazujući koliko im je zapravo stalo do naroda Tekst: ŽELJKO PRIMORAC

U

godno s korisnim spojili su ovih dana Zoran Mi­la­nović i njegova vlada. Is­punili su davnu želju ideoloških prethodnika o zabrani ko­memoracije na Bleiburgu ili barem institucionalnom ukidanju po­kr­oviteljstva hrvatske države nad komemoracijom. Ovim potezom za­dovoljili su revanšizma željnu ideološku kamarilu SDP-a, a ponudili su i kost za glodanje gladnoj naciji. Fokus javnosti preusmjeren je sa stečajeva, povećanja cijena energenata, rasta PDV-a, novih zaduženja, pada BDP-a, otpuštanja u javnom i privatnom sektoru na bleiburšku tragediju. Ne tako davno dva predsjednika, Republike i Socijaldemokratske partije, posjetili su Bleiburg te su dali izjave kao osuđuju sve zločine, neovisno o tome koja ih je strana počinila. Samo su najveći utopisti

PRIKAZ U RECIMA IZNAD KARIKATURA JE JEDNE POLITIKE KOJA SE NE LIBI POIGRATI I S NAJBOLNIJIM OSJEĆAJIMA STOTINA TISUĆA HRVATA KAKO BI PREUSMJERILA PAŽNJU JAVNOSTI S TEKUĆIH ŽIVOTNIH PITANJA I KUPILA JOŠ KOJI MJESEC NA VLASTI

mogli povjerovati u iskrenost njihovih iz­java, međutim, Ivo Josipović i Zoran Milanović dali su izjave kao Predsjednik Republike i tada najveće oporbene stranke pa se ipak provukla nit optimizma kako će se desetljetni ideološki sukobi u Hrvatskoj preseliti s javne scene na katedre povijesti. Godinu dana poslije, nakon što je lijeva koalicijska vlada potpuno za­ gospodarila Saborom i Vladom, isti oni ljudi koji su se poklonili na Bleiburškom polju započinju raspravu o ustaškoj zmiji koja je vidljiva i na Bleiburgu. Predsjednik Republike više ne vidi potrebu da pritišće vladu u ekonomskim pitanjima, sada mu sustav nije ugrožen iako tisuće ljudi dnevno dobivaju otkaze, a iako vlada zabranjuje ja­v­na okupljanja ne vidi potrebu za sazivanjem sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. Od svih stvari u zemlji koje zavrjeđuju pažnju Josipović je uočio zmiju i to ustašku zmiju. Nije još jasno kako izgleda, koje je veličine i boje, je li cijelo leglo ili samo jedna, u kojem pravcu gmiže i koga želi ugristi, ali zmija je tu. Od trenutka kada je s govornice Kneseta preko Male Azije i Balkana Josipovićevo nepogrešivo oko, iako bolesno, u Hrvatskoj uočilo opasnu zmiju nastala je prava histerija. Organizirana je potjera nalik onoj s divljeg zapada, a jahača ne nedostaje. U potjeru žele Goldsteini, Milanović, Pupovac, Pusićka, Fumić, Butković, a putom se pridružuju i usamljeni jahači. Zmija više nije zmija već je putem narasla na opasnog zmaja pa se za obračun vadi najteže naoružanje od haubica do bombardera. Potjeri je javljeno kako je opasni gmaz uočen na Jelačića trgu pa su elitne jedinice upućene upravo u tom pravcu. Po dolasku na trg iznenađenje, od ustaške zmije nije ostala ni glista, ali mnogo otrovnija zmija sikće crveno s druge strane policijske barikade. Potjera se

OVIM POTEZOM ZA­DOVOLJILI SU REVANŠIZMA ŽELJNU IDEOLOŠKU KAMARILU SDP-A, A PONUDILI SU I KOST ZA GLODANJE GLADNOJ NACIJI vrlo brzo dogovorila da sa otrovnicom s trga nastavi progoniti ustašku zmiju preko Slovenije. Naime javljeno je kako je ogromna crna ustaška zmijetina ponovno viđena u šumama oko Bleiburga, vidio ju je Josipovićev tata kad je brao šparoge. Prikaz u recima iznad karikatura je jedne politike koja se ne libi poigrati i s najbolnijim osjećajima stotina tisuća Hrvata kako bi preusmjerila pažnju javnosti s tekućih životnih pitanja i kupila još koji mjesec na vlasti. Pitanje zdravog razuma je koga još Josipović i Milanović mogu uvjeriti u postojanje fašističkih legija u zemlji u kojoj nema ni prave nacionalne, a kamo li desne ideologije. Hrvati su do sada prošli razne psihoterapije u kojima su liječnici Haškog suda, Washingtona, Londona i Bruxellessa pokušali u mozgu Hrvata pronaći podvojenu osobnost koja ga u jednom trenutku transformira u okorjelog koljača. Tek pošto su inozemni eksperimenti završili pregled žele osobno obaviti Josipović i Milanović. Međutim, pored svih pregleda u mozgu Hrvata nije uočena genetska anomalija koja ih transformira u ustaške zmije. Zamijećeni su tek brojni ožiljci na potiljcima, ali nakon ponovljenih testiranja dokazano je kako su to tek otisci od poklopca kontejnera za smeće.  

Nacija « 21


BLEIB AKTUALNO

B

R

I

S

A

N

J

E

Donosimo vam pravo malo blago. Riječ je o propovijedi mostarskoduvanjskog biskupa i upravitelja trebinjsko-mrkanjskog dr. Ratka Perića na komemoraciji Bleiburških žrtava i Hrvatskoga križnoga puta u Bleiburgu, 16. svibnja 2009. Tekst: mons. dr. RATKO PERIĆ

U

doba Rimskoga Carstva postojao je zakon Senata, a odnosio se na delikte protiv imperatora i Imperija. Tako, dok su neki carevi zbog svojih zasluga posmrtno proglašivani božanstvima, drugi su zbog svoje tiranije osuđivani na izbacivanje iz  prirode i društva. Taj se kazneni zakon nazivao damnatio memoriae - osuda na zaborav! A sankcija se provodila u službenim ispravama i naspomenicima, podignutima dotičnoj osobi u čast. Tako je abolitionominis - brisanje imena - pogodila careve: Nerona (54.-68.), Domicijana (81.-96.), Maksencija (306.-312.) i neke druge zbog njihova veleizdajničkog zlotvorstva. Tako nekad bilo.

Sudbina hrvatskoga naroda

U povodu 13 stoljeća kršćanstva me­ đu Hrvatima (641.-1941.) spremao

22 » Nacija

STOGA SE NE ZANOSIMO NAIVNIM POVJERENJEM U LJUDSKE TRIBUNALE, NI DOMAĆE NI MEĐUNARODNE, POGOTOVO NE U POLITIČKE RELIKTE TOTALITARISTIČKIH IDEOLOGIJA! se crkveni i narodni jubilej, koji je u izvedbi svojoj bio ometen ratnim metežom. Trebao je obuhvatiti ne samo ulazak hrvatskoga naroda u zvjezdani krug kulturnih naroda Europe, i njegov milenijski razvoj, nego i svih onih 13 stajališta kroz 13 stoljeća

po­vijesnoga Križnog puta, glavne životne dionice svakoga vjernika i puka: - to jest od ulaska, po krštenju, u Kr­i­ stovu otajstvenu sudbinu, putem su­ đenja pred sinedrijima i tribunalima ovoga svijeta - preko višestoljetne nacionalne razjedinjenosti pod raz­ nim državnim vrhovništvima - da se tim narodom što jače zagospodari kako mu ne bi pala na pamet vlastita državna samostalnost; i kao da je nad njim stalno visjela ako ne osuda na zaborav, a ono barem područno svođenje na ostatke ostataka! - Pa onda križnim padovima na Petrovu Gvozdu (1097.), na Krbavskom polju (1493.), masovnim iseljenjem iz Bosne (1699.), ali i stalnim nacionalnim osvješćenjem i neizgubivom voljom za odlučnim hodom prema zemlji obećanja. - Napokon krvavim stajalištima bi­ če­vanja, zatvaranja, zamjene za zlo­­čince, krunjenja trnovinom, sve do čina samoga raspinjanja. A te su


BURG S

P

križne postaje u muci i smrti uvijek nosile i zalog nade, poput onoga izvornoga Kristova križnog puta, nade da “i naš uskrs jednom mora svanuti!”

Vrhunac Kalvarije

Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu u četiri godine doživio, kao cjelina ili u dobru svom dijelu, tri “izručenja”. - Najprije je izručen pod “svežanj” fašizma i “svastiku” nacizma,1941. - Zatim je, u onim nepreglednim mno­ štvima koja su se povlačila i uzdala u zapadnu demokratsku zaštitu, veći dio ostao na terenu Slovenije, a ma­ nji dio prešao na austrijsko područje saveznicima, koji su iz svojih motiva ignorirali Ženevsku konvenciju, iz 1929., o zarobljenicima, kad su bili u pitanju vojnici i građani Hrvatske države, koja je također pristupila potpisnicama Ženevske konvencije, 1943. - I konačno kad su mnogi hrvatski i drugi građani pomislili da su dospjeli u luku spasa, nakon svršetka rata, 15. svibnja 1945., Britanci su s blei­ burškoga i ostalih austrijskih po­dru­ čja izručili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja na desetke tisuća vojnika i civila, dok je glavninu u Slo-

O

M

E

AKO OVO O ČEMU GOVORIMO NIJE BIO GENOCID, TJ. POKUŠAJ ISTRJEBLJENJA DIJELA NARODNE ZAJEDNICE: UNIŠTENJEM, UBIJANJEM, OŠTEĆENJEM, SPRJEČAVANJEM ILI PRIVIDNIM SU­ĐE­NJEM - ŠTO JE TO ONDA GENOCID? veniji zarobila jugoslavenska vojska. I svaki put kod tih izručenja moglo se ponoviti poznato načelo: “Veći grijeh ima onaj koji me predao tebi” (Iv 19,11), jer se u praksi svi ti novi “gospodari” nisu odviše razlikovali u nepoštovanju dostojanstva ljudske osobe i cijeloga naroda. Pobjedom

N

A

novih vlastodržaca 1945. godine, skupljenih u ateističku partiju vodilju, otpočela je golgotska odnosno “Bl­ e­i­burška tragedija” hrvatskoga naroda, dotadašnji vrhunac Križnoga puta, proživljavan potom u kolonama smrti, bacanjem u rijeke, jazovke i jame bezimenke, u groblja za strance, u zloglasne logore. Sudovi bez svjedoka, presude bez pravde, pokopi bez časti, grobovi bez natpisa, tako da se uvrijeđenima i poniženima bez traga svaki spomen zatre. Ta je tragedija potresna u svome užasnu porazu po sav narod, jer je malo koja obitelj ostala neucviljena. A taj holokaust, viđen od zlikovačkih izvršitelja kao trijumf odmazde i rješenja “hrvatskoga pitanja”, neizrecivo je bolan i po tome što se do danas, više od 60 godina od toga zatora, ne zna ni približan broj ratnih i poratnih žrtava. A i kako bi se mogao ustanoviti točan broj žrtava ako je od 1945. kroz 45 godina trajala damnatio memoriae prokletstvo spomena! Naime, nakon te nacionalne katastrofe u kojoj je nestao cvijet hrvatske mladeži, uvedeno je korjenito zatiranje pamćenja, odnosno stalno osuđivanje u školi, u vojsci, u medijima. A za provedbu toga zatora može biti odgovoran sa­ mo partizansko-komunistički vrh:

Nacija « 23

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

AKTUALNO od­govoran u pripremi i izvršenju, od­ govo­ran u nekažnjavanju zlodjela i u kažnjavanju spomena. Za Rimskoga Carstva bila je osuđena na zaborav jedna osoba, a ovdje su zatirane bezbrojne osobe, zarobljenici, skupine, pa čak i ljudske kosti i grobovi! Hoćeš li dokaze?

Brisanje s popisa žrtava

Koliko je ta rasura memoriae – brisanje sjećanja - bila temeljita, vi­di se i po tome što je prigodom slu­ žbenih popisa ratnih žrtava, godine 1950. u uputama dotičnim komisijama objašnjeno kako “svi oni koji su u toku Narodno­oslo­bo­dilačke borbe izgubili život na strani okupatora ili domaćih izdajica bilo na koji način (kao borci, pomagači, simpatizeri) ne smatraju se žrtvama rata”. (Upute objavljene u tadašnjim dnevnicima, vidi Vjesnik, 14. I. 1950.) A koji su to “simpatizeri”, odredit će komunistička komisija! Štoviše, pod taj diskriminatorski zakon potpada i paradoks­ a­lna či­njenica da je 1964. proveden popis žrtava rata s gotovo isključivom svrhom kako bi se od SR Njemačke naplatila odšteta za te žrtve. Iako je, dakle, s obzirom na materijalnu korist novoj državi odgovarao što veći broj ratnih žrtava, tj. sve žrtve na kojoj god strani bile i pale, država se odrekla među ratne žrtve uvrstiti “borce, pomagače i simpatizere” na suprotnoj strani. (J. Jurčević, Bleiburg. Ju-

SUDOVI BEZ SVJEDOKA, PRESUDE BEZ PRAVDE, POKOPI BEZ ČASTI, GROBOVI BEZ NATPISA, TAKO DA SE UVRIJEĐENIMA I PONIŽENIMA BEZ TRAGA SVAKI SPOMEN ZATRE. TA JE TRAGEDIJA POTRESNA U SVOME UŽASNU PORAZU PO SAV NAROD, JER JE MALO KOJA OBITELJ OSTALA NEUCVILJENA 24 » Nacija

ISHODIŠTE HRVATSKE KATYNSKE ŠUME

Posljednje akcije imaju za cilj iskriviti javnu percepciju organiziranog zločina čiji je cilj bio uništenje intelektualnih i ljudskih resursa jednog naroda. Jasno je kako su političke grupacije koje baštine tradiciju KPJ itekako zainteresirane za prekrivanje prave istine Tekst ŽELJKO PRIMORAC

Z

ločin protiv razoružanih vo­ j­nih jedinica NDH-a i civila, za­počet od strane KNOJ-a i OZNE u svibnju 1945. na Bl­ei­burškom polju, u mnogim aspektima podudara se s masakrom poljskih časnika i intelektualne eli­te u Katynskoj šumi 1940. U Katynskoj šumi stradalo je oko 22 tisuće po­lj­ skih časnika i intelektualaca koji su zarobljeni prilikom sovjetske inv­ a­zije na istočni dio Poljske u jesen 1939. Broj ubijenih Poljaka teško se može usporediti s brojem smaknutih hrvatskih vojnika i civila od Bleiburga uzduž Križnog puta. Međutim, os­im broja ubijenih, počinitelji, mo­­tiv i način prikrivanja zločina su go­tovo identični. Poljska intelektualna i časnička elita morala je, prema Staljinovoj zamisli, nestati kako ne bi stvarala probleme u poslijeratnoj Po­ljskoj. Prema raspoloživim povi­ jesnim izvorima zločin je zapovjedio osobno sovjetski diktator Staljin. Eg­zekutori su bili pripadnici NKVD-a i specijalni vojni odredi sovjetske ar­ mije.

Brižno planiran zločin

U svibnju 1945. preko Slovenije prema savezničkim snagama zaputilo

se mnoštvo vojnika i civila. Nepregledne kolone slijevale su se prema austrijskoj granici. Ispred partizanskih snaga bježao je svatko tko je mogao predstavljati bilo kakvu prijetnju totalitarnom režimu koji će uskoro na gotovo pedeset godina zalediti Hrvatsku. Međutim, Tito je odlučio kako niti jedan bjegunac neće umaći partizanskim snagama. Sa mitinga u Ljubljani jasno je naznačio što mogu očekivati svi protivnici komunističkog režima. Ju­ goslavenski ekvivalent jedinicama NKVD-a bili su KNOJ i OZNA, koji su se trebali izvršiti brižno planiran zločin. Tito i vodstvo KPJ smatrali su kako vojska i civili koji bježe ispred partizanskih snaga mogu predstavljati ozbiljan problem komunističkom režimu unutar zemlje, ali ukoliko uspiju pobjeći i van granica ob­no­­vljene Jugoslavije. Iako se s vojskom i civilima prema saveznicima po­v­lačio i dio intelektualne eli­te, prema zamisli

OVAKVIM INTERPRETACIJAMA ZLOČINA GOTOVO DA MU SE POKUŠAVA DATI LEGITIMITET


komunističkih na­redbodavaca prvenstven cilj uni­štenja trebala je biti živa sila, vojno sposobni muškarci. Pogledamo li godine ubijenih i nestalih od Blei­burškog polja uzduž Križnog puta jasno se može učiti kako se mahom radi o mladićima u rasponu od tinejdžerskih do ranih tridesetih godina. Dakle o populaciji s kojom bi svaki režim imao problema unutar i van zemlje, ali što je mnogo važnije o populaciji koja je tek trebala zasnovati obitelj i stvoriti potomstvo. Takav luksuz jugoslavenski komunistički režim nije sebi mogao dozvoliti.

Zapad je znao za postojanje masovnih grobnica

Započet je zločin koji po temeljitosti, na ovim prostorima, nadilazi sve do tada poznate sustave masovne egzekucije. Nešto u jamama, nešto u tenkovskim rovovima, nešto u šumama, a nešto i u rudnicima nestao je najvitalniji dio jednog naroda, a s njime i svaka prijetnja komunističkim vlastodršcima. Nacisti su 1943. ekshumirali posmrtne ostatke poljskih vojnika i civila iz Katynske šume kako bi napravili razdor među tadašnjom savezničkom koalicijom. Međutim, na Zapadu usred ratnog vihora nitko nije želio da žrtve iz Katynske šume budu smetnja ratnom partnerstvu sa Staljinom i SSSR-om. Sovjeti su zločin pripisali nacistima i sve se uskoro zaboravilo. Masovne grobnice od Bleiburga uzduž Križnog puta nije imao tko ekshumirati jer su bile unutar čvrsto zatvorenih jugoslavenskih granica, iako je Zapad vrlo dobro znao za njihovo posto-

janje. U osjetljivoj podjeli svijeta na blokove u kojem je Jugoslavija imala važnu stratešku ulogu malo je koga interesirao zločin nad Hrvatima. Službena jugoslavenska politika potvrđivala je tek ratne okršaje u Sloveniji tjedan dana nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata.

Cilj – uništenje intelektualnih resursa

U samostalnoj Hrvatskoj dio političke scene i intelektualne javnosti, jugofilno nastrojene, pokušava progurati tezu kako se na Bleiburgu te na Križnom putu radilo o neorganiziranoj odmazdi zbog ustaških zločina počinjenih za vrijeme rata. To bi u pravnoj interpretaciji bilo najbliže ubojstvu na mah ili nehotičnom ubojstvu. Ovakvim interpretacijama zločina gotovo da mu se pokušava dati legitimitet. Treba znati kako je najnoviji zahtjev da Sabor prekine pokroviteljstvo nad Bleiburškom komemoracijom dolazi iz organizacija koje su po ideološkom i političkom svjetonazoru identične aktualnoj vladajućoj koaliciji. Vrlo je vjerojatno kako te grupacije govore, u dogovoru s aktualnom Vladom, ono što Vlada javno ne smije i ne može. Posljednje akcije imaju za cilj iskriviti javnu percepciju organiziranog zločina čiji je cilj bio uništenje intelektualnih i ljudskih resursa jednog naroda. Jasno je kako su političke grupacije koje baštine tradiciju KPJ itekako zainteresirane za prekrivanje prave istine o mjestu na kojem je započela najveća tragedija u hrvatskoj povijesti. www.makarska-danas.com

goslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb, 2005., str. 8.) Možda se taj broj žrtava nije mogao točno ustanoviti ni zbog već uništenih ili skrivenih tolikih dokumenata, brisa­ nja imena, prikrivanja grobova, a ni zbog zločinačke savjesti s kojom je novi vlastodržac trebao stati pred me­đunarodni sud pravde. Ako ovo o čemu govorimo nije bio genocid, tj. pokušaj istrjebljenja dijela narodne zajednice: uništenjem, ubijanjem, oš­ te­ćenjem, sprječavanjem ili prividnim su­đe­njem - što je to onda genocid?

ZLIKOVCIMA JE POVIJESNA ISTINA NAJVEĆI MEĐUNARODNI TRIBUNAL! ZAR JE TOMALO?! ISTINA NAM JE POTREBNA DA VIDIMO SNAGU NEVINOSTI JEDNIH I DUBINSKE RAZMJERE KRIVIČNOSTI DRUGIH. DA SE VIDI KOLIKI JE ZLOČIN KOJI TREBA PRIZNATI ILI KOJI TREBA OPROSTITI! Nacija « 25

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

AKTUALNO Na ljudskom sudu pravde u ovih 60 i više godina nije se pojavio nijedan zločinac za ovaj genocid, kojim su pokrivena grobišta od Bleiburga do Dubrovnika, od Stoca do Vukovara, i još dalje. Moderni imperator sa svojom kom-partijom, koji je represivnim mjerama zbio narode u umjetnu državnu tvorevinu, gušeći osobito dva neugušiva ljudska osjećaja i neotuđiva prava: narodno i vjersko, nakanu nacionalnom pogledu sve “jugoslavenizirati”, a u religijskom ”ateizirati”, upustio se u zatiranje imena i religioznog spomena jednoga 13-stoljetnoga ka­to­ličkog naroda. Umišljen, poput ostalih trijumfalnih zanesenjaka ovoga svijeta, da njegovo carstvo ne će vidjeti svršetka, a nemoćan predvidjeti što mu vrijeme iza brda valja, dogodilo se da mu se, 10-ak godina nakon smrti, umjetna državna tvorevina stala rastvarati na svoje naravne sastojke. Tako, nakon 45 godina sustavna brisanja memorije - ras­pukoše grobovi uskrsnuća: proklija zemlja istinom i vikom, vapajem u nebo za pravdom, molitvom i hodo­čašćem. Napose ovom svibanj­skom bleiburškom komemoracijom u počast izručenima, poginulima,  poklanima. I nikakvo čudo što i državotvorac i njegova tvorevina doživljavaju od svega pravdoljubiva svijeta damnatio memoriae koju je on primjenjivao na druge. Ne doživljava

osudu samo od onih kojimu podižu memorijalne ploče, dokazujući se njegovim ideološkim sumišljenicima. Komisija Hrvatskoga državnog sabora za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, osnovana 1991. i sastavljena od 60ak članova, željela se voditi načelom: “U ratne žrtve se ubrajaju vojnici ubijeni u borbi, pogubljenivojnici, poginuli, odnosno ubijeni pripadnici paravojnih formacija policija, financi, oružnici, poginuli građani, vojni službenici i svi ostali poginuli građani”, ističući da “svaka žrtva ima svoje ime i  prezime”. (Vjesnik, 15. X. 1999.) Komisija je prestala s radom 2000. u novim političkim promjenama i formalno ukinuta 2003. Prema njezinim podatcima, do mjeseca rujna 1999. na području Republike Hrvatske popisano je preko 1.000 grobišta. Njezinim dokidanjem onemogućeno je, na toj razini, daljnje prikupljanje podataka o ratnim i poratnim žrtvama. Skupština Europskoga parlamenta, 60 godina post factum, 25. siječnja 2006. priznaje da se međunarodna zajednica nije držala načela  pravednosti u odnosu na zlodjela nacizma i komunizma: “Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije  bio u svim slučajevima popraćen među­ naro­dnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud

međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam” (br. 5). Sve je potom prepušteno nacionalnim sudovima, tj. zaboravu! Na to se mogu navesti riječi velikoga Augustina, crkvenoga na­u­čitelja iz 4./5. stoljeća: “Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke dru­žine!” (Sv. Augustin, O Božjoj Državi, 4,4.) Otkako su zemaljski suci - Kajfe, Herodi i Pilati - pokazali svoje sudačke metode i presude nad Isusom Kristom, Sinom Božjim, Istinom i Pravdom, nas kršćane ništa ne iznenađuje. Stoga se ne zanosimo naivnim povjerenjem u ljudske tribunale, ni domaće ni međunarodne, pogotovo ne u političke relikte totalitarističkih ideologija! Mi vjerujemo u Boga pravde koji će na svome vječnom nepristranom sudu “naplatiti svakomu po djelima njegovim” (Mt16,27). Ali jest nam na ovome svijetu stalo do prave znanstvenopovijesne istine o svakoj osobi, žrtvi i životu, koja se može istražiti i objaviti. Jer  zlikovcima je povijesna istina najveći međunarodni tribunal! Zar je to malo?! Istina nam je potrebna da vidimo snagu nevinosti jednih i dubinske razmjere krivičnosti drugih. Da se vidi koliki je zločin koji treba priznati ili koji treba oprostiti! Sustavne su nam se laži na sve načine nametale, a nositelji bezočne neistine zasjeli na prijestolje vlasti, odakle su desetljećima donosili zakone i presude ne po istini i  po pravdi, nego nerijetko obrazloženjem “oca laži” i “čovjekoubojice od početka” (Iv 8,44). Osim toga, zločincima se genocid i zator spomena nije ni isplatio. Jer  kad neke ljude i narode Bog svojom prati zaštitom, onda se događa ovo: što ih drugi srpom više žanju ili čekićem tuku, oni se sve to bolje množe, rađaju i rastu! Kad Bog promiče život, onda mu ništa ne može nikakav genocid, ni genocidni faraon, ni njegov rasistički zakon (usp.Izl 1,22), ni damnatio memoriae!

Oživotvorenje

A ono što u ovoj suznoj dolini i na ovoj Bleiburškoj poljani, simbolu hrvatskih stratišta, možemo učiniti jest ovaj izraz religioznoga pijeteta i molitvenoga spomena na ratne i poratne žrtve  preporučujući njihove duše Božanskomu milosrđu i izražavajući svoju vjeru u Duha, Gospodina i Životvorca. Ne možemo se, dakle, danas ne sjetiti Ezekielove proročke slike o sasušenim kostima

26 » Nacija


PONESI NE SAMO NEIZBRISIVO PAMĆENJE SVOJIH RELIGIOZNIH I NACIONALNIH VLASTITOSTI, NEGO I VELIKODUŠNU LJUBAV I PRAŠTANJE, POPUT KRISTA GOLGOTSKOGA, PREMA ONIMA KOJI NE ZNAJU ŠTO ČINE. (37,1-14) iz prvoga čitanja, opisane ne prije 60 nego prije 2.600 godina. Prorok bijaše s drugim prognanicima dospio u Babilon. Bog ga je prenio u duhu “usred doline pune kostiju”, na neki tadašnji Bleiburg. U viđenju mu pokazao nepregledne hrpe ljudskih kostiju, razbacane bez veze i reda. Kao da je neka vojna pukovnija poskapala od gladi ili pobijena nakon predaje. Dok prorok zaprepašteno u viđenju motri te ljudske sablasne kosture, čuje Božji upit: - “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?” - “Jahve Gospode, to samo ti znaš,” odgovara ponizni sluga Božji. I Bog mu naredi da se obrati tim suhim kostima, da ih iz mrtvila budi i riječju povezuje. I misliš da će kosti ostati samo kosti? Dok im on  prorokuje, najednom među njima otpoče pomicanje i sraštanje. Kosti se kožom presvukoše i mišićima učvrstiše. Svaki kostur u svoj oblik. Digoše se trupla krupna. Vratiše se čitavi tjelesni sustavi, ali nema još onoga bitnoga. Nema krvi i životnog daha. Za prodisajno funkcioniranje hoće se drugi intervent, kao u stvaranju. I eto drugoga zova Božjega:- “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!”- I stade Ezekiel Božje proricati riječi i poče Duha Božjega zazivati da zapuhne s istoka i zapada, sa sjevera i juga. I uđe Duh i obuze ona tjelesa i, gle, čuda neviđena: srca prokucaše, mozgovi promisliše, lica se zaru­ meniše, ljudi prohodaše - vojska veoma velika. Još svježija nego prije tragična boja. Nije to više slika, nego stvarnost: To je savdom Izraelov, sine čovječji! Tu, u toj dolini osušenih kostiju, gdje maloprije vladaše sablasna smrt, sada proključa bujni život; prije kostur suh, sada živi Duh. I međunarodnu i domaću dolinu suhih kostiju samo je Duh Božji kadar oživiti, obući i na noge podići. Onaj koji je čovjeka i narod izmajčine utrobe izveo, kako ga ne bi mogao po milosti s novim srcem preporoditi i s

novim duhom uskrisiti u Dan onaj? A ti, lijepa naša europska zajednico, ne vidjela više nikada zločina bleiburških dubina! Ni izdajničkih čina iz 1945., počinjenih od opijenih pobjednika! Ne doživjela više nikada zlodjela nacizma i fašizma protiv čovječnosti!  Ni zlodjela antifašizma i komunizma protiv ljudskoga dostojanstva, ljudskih prava i narodnih sloboda! Kolijevko uljudbe naše kršćanske i europske: u tvome se školstvu umne moći razvijale; u tvome se sudstvu istinite i pravedne presude izricale; u tvome zakonodavstvu blistao razum i poštenje; u tvome liječništvu zdravlje nalazili bolesni i nemoćni; u tvome krilu ljudi i narodi očuvali svoju ulogu i snagu: nikada im nitko ne mogao uništiti njihova identiteta! Europski dome naš, ne disao samo s pomoću dvaju plućnih krila, istoka i zapada, nego i s pomoću dviju ploča božanskoga

Dekaloga: u tebi se zapovijedi Božje opsluživale, od prve do posljednje! - Boga se priznavalo i štovalo na slavu Božju i na čovjekovo dobro! - Nedjelja se slavila i vrjednovala, i u zaslužan odmor pretvarala! - Roditelji se u odgovornu očinstvu i majčinstvu častili. - Štitio se život od naravnoga začetka do naravnoga svršetka. - U urednu braku rasle zdrave i odgovorne obitelji. - Društvo se množilo i ne znalo za pobačaje i ostala umorstva; daleko od prijevare i pljačke! Ne bilo mjesta antidekaloškim i antihumanim zakonima, kojima se djeca i mladež kvare! Naravni se zakon poštovao! Zdrava se sloboda u tebi razvijala! Na istini pravda rasla! Na pravdinam mir mirisao! A u miru dobra djela cvala! Hodočasniče! Neka se po tvojoj današnjoj molitvi i ovoj uzvišenoj Kristovoj žrtvi “obraduju kosti satrvene” (Ps 51,10), kosti naših prognanih, izmučenih i izručenih! A ti s ovoga polja ponesi ne samo neizbrisivo pamćenje svojih religioznih i nacionalnih vlastitosti, nego i velikodušnu ljubav i praštanje, poput Krista golgotskoga, prema onima koji ne znaju što čine. Naš je danas vapaj iz drugoga misnoga kanona: “Molimo te”, Gospodine, “smiluj se svima nama”, jer nam svima treba tvoje neizmjerno milosrđe. Amen.

Nacija « 27


BUDI S Š to je kršćaninu duh? Ponajprije treća božanska se dotad nije znalo. Ne navodim ga stoga što bih mislio da je José Manuel Durão Barroso suvremena inkarnaciosoba –  Duh Sveti, Gospodin i životvorac. No, ima i drugih duhova. Drugih i drukčijih: či- ja Svjetskoga Duha. Ni govora! Barroso je tomu Duhu stih i nečistih, dobrih i zlih, plemenitih i podlih, samo prvi vitez. Nešto kao Radimir Čačić Zoranu Miladuhova živih i duhova mrtvih ljudi, duhova stvari i duho- noviću. To otkriće, upravo takvo kakvo jest, ovdje zlata va pojava. Duh može biti sablast (duh Hamletova oca); vrijedi. Ono otkriva zašto se Svjetski Duh u Hrvatskoj u smisao (duh zakona); način mišljenja i osjećanja (duh zadnje vrijeme tako grozomorno rita i zašto pušta toliboljševizma). Duh je uvijek metafora života. On uvijek ko dima. diše. Duh je – i zrak, i dah, i vjetar. On „puše gdje hoće“ Svi su ovdašnji prokuristi Svjetskoga Duha – od Ive Jo(Iv 3,8). Načelno je dakle slobodan. Ali može dospjeti sipovića preko Borisa Šprema do Zorana Milanovića i kukuriku-ministara – posvršavali i u ropstvo. Kao zrak (pneuma) kad studije na fakultetima; svi su užiga zbiju u zračnicu (pneumatik). SVI SU OVDAŠNJI vali prvorazredan građanski odgoj; Godine 1799. objavio je Friedrich svi su izvrsno naučili engleski. A gle von Hardenberg, umjetničkim imePROKURISTI kako se ponašaju! Josipović u Izranom Novalis, ogled „Kršćanski svijet SVJETSKOGA elu žonglira s „ustaškom zmijom“; ili Europa“. Naslov nije imao podruŠprem od sudca Turudića brani negljiv prizvuk. Razumljivo, Europa se DUHA – OD IVE napadnuto dostojanstvo Hrvatskotada tek počela žešće sekularizirati. JOSIPOVIĆA ga sabora; ministar športa Željko To će reći: očito odmicati od Duha Jovanović savjetuje Vlatku MarkoSvetoga i primicati Duhu Svijeta. A PREKO BORISA viću, Zdravku Mamiću i Borislavu Duh Svijeta (1Kor 2,12: to pneuma ŠPREMA DO Srebriću da pogledaju u zrcalo i tou kosmou) ili Svjetski Duh (Welpljunu na ono što vide, a Katoličku tgeist) redovito je vraški zloćudan. ZORANA crkvu izaziva neostvarivim zahtjeKao u Francuskoj god. 1789. UnaMILANOVIĆA vom da se vjeronauk u školama toč tomu neki ga ljudi oduševljeno I KUKURIKUodržava samo kao prvi ili posljednji prihvaćaju, a drugi upravo zbog nastavni sat; Milanović se „antifatoga ogorčeno odbijaju. Većina je MINISTARA – šistički“ junači protiv „fašizma“, obično ravnodušna. Georg Wilhelm POSVRŠAVALI osobno zabranjuje HČSP-ov skup Friedrich Hegel oduševljeno je god. „nacionalističke internacionale“, 1806. kod Jene gledao kako Svjetski STUDIJE NA i nije ga briga što tako – na štetu Duh u liku Napoleona Bonapartea FAKULTETIMA; svoga „karizmatičnog imagea“ pobjedonosno jaše na bijelcu. Filo–  otima posao ministru unutarnjih zofu se činilo da njegov Apsolutni SVI SU UŽIVALI poslova Ranku Ostojiću. Duh u Svjetskom Duhu Napoleonu PRVORAZREDAN Takvo ludovanje učenih ljudi mora „dolazi k sebi“. Posve drukčije doGRAĐANSKI ODGOJ; imati nekakav smisao. Svjetski je živio je Napoleonove ratove Johann duh ekonomičan, ne razbacuje se Gottlieb Fichte. On je umjesto SvjetSVI SU IZVRSNO građom. A u Hrvatskoj je prolio skoga Duha u sedlu vidio Sotonu. Zbog toga je držao vatrene „Govore NAUČILI ENGLESKI. more crnila. Iz dana u dan gledamo kako se u njemu praćakaju bivši njemačkoj naciji“ (Berlin, 1808.). A GLE KAKO predsjednik Vlade i nekoliko bivših Pozivao je Nijemce da mu se junačSE PONAŠAJU! ministara. Doda li se tomu inozeki odupru i stvore svoju nacionalnu mna nevolja   Milanovićeva prvog državu. „Radni narod“ bio je – zbog potpredsjednika, teško je povjerovati da je sve to zabanalnih razloga – prema svemu tomu ravnodušan. Bitne značajke Svjetskoga Duha otkrio je F. M. Dostoe- jedno nekakva igra, samo sebi svrha. Prije bi to mogla vskij za boravka u Parizu i Londonu ljeti god. 1862. Tu biti  dimna zavjesa. Za njom se u miru obavljaju ozbiljni vladaju, veli razočarani putnik u „Zimskim bilješkama o poslovi:  zadužuje se država, dodjeljuju se dugoročne koncesije, likvidira se brodogradnja, strancima se ljetnim dojmovima“, dva načela: prodaju Hrvatska poštanska banka (HPB) i Croatia osi1. zgrnuti što više novca i guranje (CO). Crna je to slutnja. Vidjet ćemo do kraja 2. pokupovati što više stvari. Ostalo su trice i kučine. Otkriće je banalno. Vjerojatno nije ni otkrilo nešto što godine. Dao Bog da se varam.

28 » Nacija


SVOJ

Tekst: BENJAMIN TOLIĆ

Nacija « 29


ZDRAVLJE

RUŠENJE M O KOLESTE Nekada su doktori stavljali pijavice na bolesnika i tako ga liječili. Danas se to više ne radi. Ne tako davno bi doktor prije pregleda prao ruke u jednoj te istoj posudi bez mijenjanja vode. Medicina svakim danom napreduje i omogućuje savjesnim doktorima da ispravljaju krivo učenje kolega. Koliko su nam ispravno govorili o kolesterolu, prehrambenim navikama i koje su posljedice? Dr. Dwight Lundell otkriva saznanja koja su nam rijetko dostupna jer smo medijski bombardirani o štetnosti kolesterola

ONO ŠTO MOŽETE UČINITI JE DA BIRATE CJELOVITU HRANU KAKVU JE SERVIRALA VAŠA BAKA, A NE ONU KOJOJ SE OKRENULA VAŠA MAMA KAD SU PRODAVAONICE POČELE NUDITI INDUSTRIJSKE PRERAĐEVINE 30 » Nacija


MITA EROLU

Tekst: dr. DWIGHT LUNDELL

M

i liječnici, uz svo naše ob­ razovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedu­ jemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medi­ cinskim i znanstvenim činjenicama. Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima - kreatorima javnog mi­ šljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađaju­ ći obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi. Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograni­ čenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i zlouporabom. Ali ovo ne funkcionira! Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.

DAVNO USPOSTAVLJENE PREHRAMBENE PREPORUKE DOVELE SU DO EPIDEMIJE PRETILOSTI I DIJABETESA, KOJI SU PO SMRTNOSTI, LJUDSKOJ PATNJI I MATERIJALNOM TROŠKU NADMAŠILI SVAKU DRUGU POŠAST U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA Nacija « 31

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

ZDRAVLJE Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemi­ je pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijal­ nom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva. Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za sni­ žavanje kolesterola) i unatoč činjeni­ ci da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerika­ naca nego ikada prije. Statistika iz American Heart Associ­ ations pokazuje da 75 milijuna Ame­ rikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dija­ betesa i 57 milijuna ima pred-dija­ betes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju. Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijen­ kama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cir­ kulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane za­ robljen u krvnim žilama. Upala nije ništa komplicirano - to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bak­ terije, toksini ili virusi. Ciklus (pro­ ces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto

toliko štetna, koliko je akutna (tre­ nutna) upala korisna. Koja bi se promišljena osoba dobro­ voljno izlagala hrani ili drugim tvari­ ma za koje se zna da uzrokuju ozlje­ de u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno. Mi ostali jednostavno slijedimo služ­ beno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim ma­ stima i ugljikohidratima, bez da zna­ mo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i preti­ losti. Dopustite da ponovim: ozljede i upa­ le u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih me­ dicinskih krugova. Koji su najveći krivci za kronične upa­ le? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljiko­ hidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih ome­ gom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađe­ vina. Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po meka­ noj koži dok ne postane crvena i sko­ ro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krva­ vo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavlja­ njem ozljede. Ovako otprilike izgleda

VIZUALIZIRAJTE DA OPETOVANO TRLJATE ČETKOM PO MEKANOJ KOŽI DOK NE POSTANE CRVENA I SKORO PROKRVARI. ZAMISLITE DA OVO RADITE NEKOLIKO PUTA NA DAN, SVAKI DAN, PET GODINA. AKO BISTE MOGLI PODNIJETI OVO BOLNO ČETKANJE, IMALI BISTE KRVAVO, OTEČENO, INFICIRANO PODRUČJE KOJE POSTAJE SVE GORE SA SVAKIM PONAVLJANJEM OZLJEDE. OVAKO OTPRILIKE IZGLEDA UPALNI PROCES KOJI SE MOŽDA DOGAĐA U VAŠEM TIJELU UPRAVO SADA 32 » Nacija

Kalcificirani plak na arteriji nastao tijekom upalnog procesa i oštećivanja stijenke krvne žile (na slici prikazan žutom bojom).

upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu - upravo sada. Bez obzira gdje se upalni poces doga­ đa - unutra ili izvana - potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisu­ ća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upal­ nim procesom. Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidrati­ ma, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve. Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih proce­ sa koji nas čine bolesnima? Zamislite da prolijete sirup po tipko­ vnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, še­­ ćer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je pri­ marna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada


D

r. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast. Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila. Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička - upala u arterijama. Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne - dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice - one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama. Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, (pogotovo visoko termički obrađenog

biljnog ulja op.ur. V.L.) stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu. Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje. Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled. Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane ko­nzumiramo, to više potičemo stvara­nje upale, iz dana u dan. Ljudsko ti­jelo ne može preraditi, niti je dizajni­rano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja. Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.  Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži

7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja. (i svinjsku mast kod terimčke obrade op.ur. V.L.) Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno “zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite “znanost” koju vam desetljećima ut­ u­vljuju u glavu. Znanost da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoji. Znanost da zasićene masnoće podižu kolesterol je također vrlo slaba. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna. Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do prevladavanja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti. Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i povećanom konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene namirnice, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu “američku prehranu”.

Nacija « 33


IDOLOPOKLONSTVO

DVA SU PSALAM 23 Psalam. Davidov.

Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Zapitamo li se što je moderno zlatno TELE i kome se moderni čovjek utječe? Koliko vremena potrošimo u druženju s Bogom i čovjekom time pokazujemo koliko nam je do njih stalo. Koliko nam je zlatna TELEvizija oltar kojemu se klanjamo? 34 » Nacija


PUTA... KANAL 23 Psalam. Zalutalog.

Televizija je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudjevam, na kauču mekom ili u fotelji mojoj ona mi odmora daje. Od Svetog Pisma podalje me vodi, dušu moju uništava. Na vrutke me seksa i nasilja vodi za korist oglašivača brojnih. Pa da mi je i dolinom smrti, mojih kršćanskih odgovornosti proći, prekida bilo ne bi, jer ona je sa mnom. Njezin kabel i daljinski, oni kontroliraju mene. Preda mnom reklame prostire na oči čitavoga svijeta ovoga. Jeftinom zabavom glavu moju puni i žudnja moja se preljeva. Sigurno lijenost i neznanje pratit će mene sve dane života moga. I u domu ću svom prebivati televiziju gledajući dovijeka.

Nacija « 35


IZ DANA U DAN, IZDAVAČ: TEOVIZIJA I TVOJA SE MAJKA U JEDNOM ČASU ODLUČILA NA ŽIVOT, OSJETILA ŽIVOT POD SVOJIM SRCEM I NASTAO SI TI. PO TEBI JE ONA OSJETILA DOSTOJANSTVO, ODGOVORNOST I RADOST MAJČINSTVA; PO NJOJ SI TI POČEO ŽIVJETI, DOŠAO NA OVAJ SVIJET, STAO NA NOGE

MJESEC MAJKE 36 » Nacija


Tekst: fra ZVJEZDAN LINIĆ

M

jesec svibanj ima svojih čari. To je proljetni mjesec, bogat cvijećem i životom. Na svakom koraku osjećamo novi život, zelenilo livada i stabala, šarenilo cvijeća. Život se budi; ima nade. Nije stoga čudno da je u kršćanskoj tradiciji taj mjesec posebno vezan sa ženom kao nositeljicom života, tj. s likom majke. Bog je ugradio u njezino biće sposobnost da pohrani u sebe nov život i da taj novi život kao dar djeteta pod srcem nosi devet mjeseci. Ljudi tu činjenicu nazivaju trudnoćom odnosno drugim stanjem, osobitim stanjem žene, a mi kršćani u dubokom poštovanju prema tajni života nazivamo to blagoslovljenim stanjem. To je osobit period u životu žene kada joj je darovana radost što je sudionik stvaranja i života. Tom snagom stvaranja Bog Stvoritelj obdario je čovjeka, osobito ženu. Ona

od časa začeća počinje ostvarivati svoje jedinstveno poslanje, svoj životni poziv majke. Žena postaje majkom. To znači, ona više po najdubljem instinktu svoje obogaćene naravi ne može sebe zamisliti neovisno o novom životu koji je u njoj začet, jer taj novi život nije neki nametnik, nešto neodređeno, neki fetus, začetak, strano tijelo, nego je to ljudsko biće, čovjek, nemoćno biće, dijete! Najdublji se osjećaji majčinstva oblikuju upravo u tom periodu blagoslovljenog stanja žene, kad se čitavo njezino biće usredotočuje na novi život koji joj je povjeren. Njezino je majčinsko srce kroz mjesece trudnoće pripravljeno dovoljno snažno da prihvati dijete kada dođe čas da se ono rodi. Svi smo mi bili u određenom periodu našega života nerođene bebe, skrivene pod srcem majke. Za svakoga od nas, bez obzira kako u ovom času bili odrasli, pripravljalo se majčinsko srce u nanježnijem periodu, u blagoslovljenom stanju, da nas prihvati i ponese u život. Tu se stvorio najdublji vez jedinstva i ljubavi između majke i djeteta. Na tom dubokom vezu po-

čiva svako daljnje zajedništvo života. Život nas uči koliko dugujemo majci. Pjesnici nam govore kako je majka neizrecivo blago. Srce nam govori kako je majka oličenje istinske ljubavi. Vjera nas uči kako je ime majke neizrecivo sveto. I ako u taj odnos nije ušlo nešto neprirodno, nešto što ne odgovara ljudskoj naravi, onda se taj odnos gaji i nosi sve do groba, bez obzira što čovjek polako prestaje biti dijete i ne osjeća više onu biološku navezanost na majčino biće. Svibanj je mjesec majki. I tvoja se majka u jednom času odlučila na život, osjetila život pod svojim srcem i nastao si ti. Po tebi je ona osjetila dostojanstvo, odgovornost i radost majčinstva; po njoj si ti počeo živjeti, došao na ovaj svijet, stao na noge. Neke stvarnosti nećemo moći nikada naplatiti, uzvratiti. Čak nećemo stići nekim osobama nikada dovoljno zahvaliti. Redovito se u odnosu na majku osjećamo uvijek dužnici. To posebno osjećaju oni kojima majka više nije na životu. Kao da ne stignemo zahvaliti do kraja, dovoljno. Međutim ako i nećemo stići dovoljno zahvaliti, ipak možemo, neprestano zahvaljivati, na ljubav uzvraćati ljubavlju.

Nacija « 37


PRIČE IZ HRVATSKE

VELIKI I MALI

Sjećate li se reklame za Commodore 64 (“ Njegovo je ograničenje jedino vaša mašta!), a sad to “čudo” nije više interesantno ni ti kao igračka. I zaista, cijeli svijet je jedan veliki Commodore namijenjen onima koji nemaju ograničenje mašte. Tko se god želi obrazovati ne bi smio ostati neobrazovan – sve mu je “na dlanu”. Jedino može biti zbunjen “viškom” informacija i sumnjom u njihovu točnost, ali mogućnost provjere postoji. S odgojem je nešto drugačija slika...

Viši interesi Malo koga brige more Što “obične, male ljude” Plaše mrakom, a bez zore, Što ih tlače, potom sude. “Male” brine praksa luda – Postale su uske staze, Jer “veliki” gmižu svuda – “Mali” mogu da ih zgaze. Do koljena kad je netko, Nije sasvim on bez dara, U visinu nerijetko Vidi jasno čak do čmara. Nikola Duspara 28 » Nacija


T

eško je reći da se danas ci­ jeni i obrazovanje, ali zato sa sigurnošću možemo tvrditi da se odgoj ne cijeni, ili, najblaže rečeno, ni približno onoliko koliko zaslužuje. Da bi nekog obrazovao moraš nešto znati, a da bi odgajao moraš netko biti. Što, zapravo, znači nešto znati i net­ ko biti i tko to određuje?! Politika si je uzela za pravo od­ ređivati tko nešto zna i tko netko jest. Postavljena je hijerarhija, pa izgleda da je sve riješeno. Nažalost nije. Stručnjaci ko­ji procjenjuju spo­ sobnost pred­škol­ske djece obraduju se kad dijete zna relacije: desno-lije­ vo, gore-dolje, malo-mnogo, jučerdanas-sutra, dobro-loše, naše-tuđe, istina-laž… Ako to mogu predškolci, zar nije nor­ malno očekivati bar toliko od odras­ lih, koji već nešto znaju i postali su netko – odgajaju druge?! Dok je za djecu desno ona strana na kojoj im je desna ruka, za mnoge odrasle označava onu stranu na kojoj su im politički protivnici, ma tko oni bili. Djeca uporno traže ono što im je obećano, pa roditelji ne daju obećanja koja neće, ili ne mogu, ispuniti, dok odraslima obećanja nikad dosta. Di­ jete nema povjerenja u onog tko ne ispuni obećanje, dok odrasli uredno napreduju gazeći svoja obećanja – i one kojima su nešto obećali. Isti je čovjek u fotelji veliki, a iz­ van nje mali, bez obzira na stvarnu veličinu. Najčešće lju­di vrijede ono­ liko koliko su pl­a­ć­e­ni, a nisu plaćeni onoliko koliko vrijede. Inteligentnija djeca vrlo rano nauče što je prošlo, a što nije, a kod odraslih to ni­je slučaj. Dok jedni rješavaju sa­dašnje prob­ leme, gledajući da se to pozitivno odrazi i na bu­dućnost, dotle se drugi “herojski“ obračunavaju protiv “ave­ ti prošlosti” koje su otišle u zaborav, jer ih je netko već odavno pobijedio. Moja generacija je išla na radne akcije graditi puteve, da bi nam u budućnosti dolazili prijatelji, a da­ nas u sred dana na ulicama traže neprijatelje iz prošlosti - fa­šiste i

SVE U SVEMU, DA NIJE HRVATSKOG ANTIFAŠIZMA (OVDJE I SADA), NIKADA NAS EU NE BI PRIHVATILA – BILI BI OSUĐENI NA NEZAVISNOST! antifašiste. Da ironija bude veća, iako fašizma ne­ma već sedamde­ setak godi­na, postalo je moderno biti anti­fašist, ma što to značilo. Ako bismo htjeli analizirati što je to, ukratko bi se mogli složiti da su to oni koji su se borili protiv fašizma. Ako fašizma nema, valjda se bore protiv vjetrenjača?! Ili ni antifašisti ne postoje?! E, današnji antifašisti neće to priznati, jer što su JNA, SKJ… nego antifašisti?! To se uvijek znalo. I Svijet je to primjetio, pa su antifašističke snage Ratka Mladića i Kofi Annana za “mir” u Srebrenici dobile Nobelovu nagradu 1995. go­ dine! Dobro je prošao i SKJ – podi­ jeljen je na frakcije, frakcije promje­ nile imena, pa ne moramo istraživati komunističke zločine. Europa se zadovoljila time da joj izručimo one koji su se borili za Hrvatsku u Domovinskom ratu! Sve u svemu, da nije hrvatskog antifašizma (ovdje i sada), nikada nas EU ne bi prihvatila – bili bi osuđeni na nezavisnost! Kad su u pitanju relacije naše-tuđe nisam siguran tko je više u pravu – djeca, ili odrasli. Često slušam djecu kako tješe roditelje: - U bankomatu ima “puuuuuno” novca! S druge strane odrasli tješe djecu: - Na mlađima svijet ostaje – i dugovi koje vam s ljubavlju ostavljamo!!! Tako posljedice mandata traju desetljećima. Zato izbori i jesu ukinuti! Nikola Duspara

Nacija « 29


ŠTO JUŽNIJE TO SVJETLIJE

DRUŠTVENI STAROSTI I U staroj Grčkoj je postojalo „vijeće mudraca“, kao danas u Švedskoj ili Danskoj, gdje znanstveni savjetnici (iz resornog ministarsta) ne znaju za poveznicu „umirovljenja“ s kronološkom dobi, dok ih je naš ministar Jovanović (u medijima) već otpisao! Tekst: ZLATKO MILIŠA

D

„TIHA REVOLUCIJA” STAROSTI I STARENJA NADILAZI DEMOGRAFSKE PODATKE. ONA IMA VIŠESTRUKE IMPLIKACIJE: SOCIJALNE, EKONOMSKE, ZNANSTVENE, KULTUROLOŠKE I PSIHOLOŠKE 40 » Nacija

emografi predviđaju da će Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija (četiri najveće zapadnoeuropske države) imati više od 10 posto stanovnika starijih od osamdeset godina do 2050. godine, a u Hrvatskoj predviđaju da će do tada biti više od 26 posto osoba starijih od 65 godina. Posljedice starenja neki smatraju vremenom demografske eksplozije starijega pučanstva u Europi..Tako na pr. neki Europu već nazivaju “starom damom“. Popu­lacijska predviđanja Ujedinjenih naroda govore da će u razvijenim državama svijeta svaka sedma osoba do 2030. biti starija od šezdeset godina. Odatle znanstvenici zaključuju kako će demografska depopulacija odrediti sudbinu razvijenog svijeta. Danas je nešto manje od 15 posto stanovnika u Hrvatskoj starije od 65 godina i oko 800 tisuća stanovnika u dobi između 5o i 6o godina. Broj umirovljenika i nezaposlenih popeo se na 1,5 milijuna, što je 2% više od broja zaposlenih. Za ekonomski prosperitet jedne države je princip da je broj zaposlenih znatno prelazi (zdru-

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


ASPEKT STARENJA

Nacija « 41


» NASTAVAK

S PRETHODNE STRANICE

STAROST žene) brojke umirovljenika i nezaposlenih. Tako je bilo i u Hrvatskoj do prošle godine kada se se odnos preokrenuo. Statistike kažu da zaposleni u Hrvatskoj “uzdržavaju” jednak broj nezaposlenih i umirovljenika. Imamo znatno slabiji omjer umirovljenika i zaposlenih koji se danas skoro izjednačio, dok je 1993. godine na jednog umirovljenika bio 1.5 zaposlenik. Ta „tiha revolucija” starosti i starenja nadilazi demografske podatke. Ona ima višestruke implikacije: socijalne, ekonomske, znanstvene, kulturološke i psihološke.

Društvena i pojedinačna nebriga

I dok stariji uštede svaku kunu za svoje unuke i praunuke odnos mlađih prema starijima je sve više nehuman. Nemali broj liječnika svjedoči kako djeca sve češće zadržavaju roditelje na bolničkom tretmanu, iako nema uvjeta za hospitalizaciju, samo da bi ga/ih se riješili i da ne bi skrbili za njih u svojim domovima. Mnogi ne žele ni snositi troškove njihova smještaja u Domove „za starce“ i/ili udomljavanja. U Hrvatskoj samo Caritas i rijetki entuzijasti, (izvaninstitucionalno) skrbe o starijima i nemoćnima. U Zagrebu ima gotovo 120 tisuća starijih osoba koji traže ili trebaju pomoć od drugih. Od ukupno, gotovo, 200 tisuća zagrebačkih umirovljenika su jedna trećina samci, od kojih su sedam posto djelomično nepokretne osobe i koje ovise o pomoći obitelji ili specijaliziranih društvenih ustanova. Žalosna je činjenica da u našoj svijesti ostaje neizbrisiv trag primitivizma da se na predstavnike treće životne dobi gleda kao na bespomoćne i beskorisne ‘’starce’’. U „trećoj životnoj dobi” spadaju i young olds (koji se prema demografima nazivaju oni od 65 do 75 godina). Te „mlade starce“, treba otpisati, kao na pr. znanstvene savjetnike, koje bi naš ministar Jovanović sada umirovio s napunjenih 65 godina života i „zamijenio“ znanstvenim novacima!? Znade li ministar Jovanović da Hrvatska rapidno zaostaje (u postotku) s redovitim profe-

sorima na Europskim sveučilištima, da je vrijeme stjecanje docenture kod nas u prosjeku za deset godina kasnije nego „vani“, da su plaće naših sveučilišnih profesora neusporedivo manje a mirovine ponižavajuće u odnosu na države na koje se poziva? Prije pola godine je moj kolega u statusu redovitog profesora, (znanstvenog savjetnika) otišao u „zasluženu“ mirovinu s 65 godina života i 42 godine radnog iskustva. Mirovina mu je manja je 4.9000 kn. Istovremeno, Sveučilište u Zadru i moj matični Odjel ne raspisuje/u natječaj jer nema(ju) nikoga (!) u Hrvatskoj tko bi

ŽALOSNA JE ČINJENICA DA U NAŠOJ SVIJESTI OSTAJE NEIZBRISIV TRAG PRIMITIVIZMA DA SE NA PREDSTAVNIKE TREĆE ŽIVOTNE DOBI GLEDA KAO NA BESPOMOĆNE I BESKORISNE ‘’STARCE’’ 42 » Nacija

Tekst: ZLATKO MILIŠA

U

stečajnoj generaciji djeca i mladi više nisu isključeni iz agonije egzistencijalne drame njihovih roditelja, koji rade a ne primaju plaće, u agoniji čekanja zaposlenja (nakon otkaza) … Drama „stečajne generacije“ ugrožava djecu i roditelje.

Nezaposlenost je „okidač“ današnje „bumerang generacije“

Nezaposlenost je jedan od najozbiljnijih društvenih problema, koji je sve do prije koju godinu selektivno najviše pogađao mladu generaciju. Dodatni problem je što su nezaposleni mladi u usporedbi sa zaposlenima (u pravilu) kvalificiraniji, a vrijeme čekanja na prvo (i odgovarajuće) radno mjesto sve više prolongira. U najmasovnijem općem štrajku u Italiji na ulice su izašli mahom


STEČAJNA GENERACIJA Pojavom „stečajne generacije“ možemo očekivati neviđeni odljev mozgova, nikada izraženiju agoniju preživljavanja i (auto)destrukcije mladi ljudi koji su se usprotivili odluci tadašnjeg premijera Silvija Berlusconija da se produži radni vijek s 57 na 65 godina starosti, odnosno pravo stjecanja mirovina s napunjenih 40 godina radnog staža. To su štrajkaši opravdano nazvali «atak na mlade» koji se u Italiji poslije diplomiranja zapošljavaju u prosjeku s dvadesetosam godina. Tijekom mučnog procesa čekanja prvog posla mladi su znali da im jedino ostaju roditelji na koje se mogu osloniti. Durkheimovim je­zikom kazano, mladi su s obzirom na očekivanu organsku solidarnost s državom ostali «kratkih rukava», a prevladavala je mehanička solidarnost u krugu obitelji. Tako se roditeljska skrb o djeci prolongirala i na godine kada ta «djeca» pređu tridesetu. Ovakva zavisnost mladih od roditelja predstavljala je snažnu zapreku na putu ostvarenja osobne i građanske samostalnosti. Kad se uz ovaj čimbenik uloge obitelji imaju na umu činjenice da velik broj nezaposlene mladeži radi na neadekvatnim i slabije plaćenim poslovima, nego što bi to trebalo odgovarati njihovim stvarnim kvalifikacijama, da im je poznat (naslijeđen) sustav zapošljavanja «preko veze» te da nisu uključeni u savladavanju objektivnih društvenih poteškoća na području prava na posao, onda je i razumljiva činjenica nastanka današnje „bumerang generacije“.

Od paternalizma do „stečajne generacije“

U Hrvatskoj jedna trećina dugotrajno nezaposlenih ima više od pedeset godina. Starosna diskriminacija postaje najrasprostranjeniji oblik diskriminacije na tržištu rada. Prema podacima Hrvatskog zavoda

za zapošljavanje (HZZ), u vrijeme socijalizma je manje od pet posto nezaposlenih građana Hrvata imalo preko pedeset godina. Prije jedanaest godina bilo ih je dvanaest posto, do 2010. godine postotak se udvostručio, a danas narastao na 27 posto! Kako sam u uvodu teksta konstatirao, ranije je postojao fenomen paternalizma kada su roditelji o svojoj „djeci“ skrbili i kada su pronašla pr­vo radno mjesto. Roditeljska sk­­ rb se nastavlja(la) jer unatoč za­po­­ slenju ta ista „djeca“ nisu se (bi­la) u mogućnosti osamostaliti. Sa­­­da se stvar značajno usložila sa „stečajnom generacijom“. Zadnjih godina imamo epidemiju s obiteljima gdje roditelji ne mogu skrbiti više ni o sebi niti o svojoj djeci. Na tisuće „starijih“ radnika ne mogu pronaći posao jer (još) ni­su stekli pravo na mirovinu i jer su zarobljeni u bezizlaznoj situaciji pr­eživljavanja na rubu siromaštva. To će imati dva, najvjerovatnija, is­h­ oda za mladu generaciju: Prvi je no­vi odljev mozgova, kao nikada do sa­da. U drugom slučaju imat ćemo mlade koji ostaju, proživljavajući sa svojim roditeljima agoniju pre­ži­vljavanja, što će izazvati dodatni val nemira i (auto)destrukcije. (Vidjeti Slobodnu Dalmaciju od 24. travnja, str. 4. i 16.) Ova mlada ge­n­eracija ­­ je svjesna da više ni od roditelja nemaju pomoć, osjećajući da bi oni sada roditeljima trebali po­­moći, što im nije moguće. To je dv­ostruko složenija situacija od „pa­ternalizma“. Mladi žive u dr­ ž­a­­vi/ma koja/e ih tretiraju kao pr­ o­blem, a izlaza nemaju. Agonija ne­­­izvjesnosti je već uočena s pora­ stima samoubojstava. Istraživači će tek otkrivati posljedice „stečajne ge­­ neracije“ (u suvremenim obiteljima), a psihijatri posla kao nikada!

istog zamijenio s istim znanstvenim zvanjem. Posljedica je da Sveučilište, a ponajviše studenti ispaštaju. U staroj Grčkoj je postojalo „vijeće mudraca“, kao danas u Švedskoj ili Danskoj, gdje znanstveni savjetnici (iz resornog ministarstva) ne znaju za poveznicu „umirovljenja“ s njihovom kronološkom dobi. Njihov angažman je trajan, kako na sveučilištima tako i kao savjetnika u vladama, danas kod nas iznimno rijetkih- „privilegiranih“prof. emeritusa.

Dodatne stigmatizacije starijih

U Hrvatskoj se računa da je jedva dva posto starijih osoba obuhvaćeno tretmanom u domovima koji skrbe za tu kategoriju pučanstva. Nisu samo tome krive samo predrasude, nego i slab rad sa starijim osobama u izvaninstitucionalnom tretmanu. Još je (sciodemokratska) Račanova Vlada donijela posebnu diskriminirajuću odluku za umirovljenike o plaćanju tzv. dopunskog zdravstvenog osiguranja, (u tadašnjoj visini od 50 kn mjesečno), a da su ti isti ljudi morali plaćati liječničke usluge! Danandanas preko dvije tisuće tzv. udomiteljskih domaćinstava u Hrvatskoj nemaju valjane isprave za rad jer nemali broj tih istih udomitelja nemaju završenu osnovnu školu!? A Zakon je jasan jer kaže da je minimalna srednja stručna sprema za rad sa starijim osobama. Domovi za starije, osobito u urbanim sredinama, su prava lutrija i financijski nedostupna većini umirovljenika. Zato je za svaku pohvalu činjenica da u Zagrebu nešto više od desetak neprofitabilnih udruga koje starijim osobama pomažu u kućnim poslovima, elementarnijim zdravstvenim uslugama, kupovini osnovnih namirnica… Demokratičnost jednog društva se može mjeriti i stupnjem senzibiliteta za starije osobe. Država koja kani biti demokratična ne zna za prognanike života, sporedne, neupotrebljive, niti optisanu starčad.. Ujedinjeni narodi su još prije tri desetljeća proglasili Svjetski dan starijih osoba s pet temeljnih zahtjeva: nezavisnost, sudjelovanje, zdravstvena skrb, osobno ostvarenje i dostojanstvo! Ako je mladost radost, onda je starost mudrost i mašta. Mudrost je proizvod iskustva ili poziv za obnovu odanosti životu. Zaključujem poučnim citatom: „Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen„ (John M. Tempelton)

Nacija « 43


SILVANA ĆURKOVIĆ

KAD IZ SRCA ČINIMO DOBRO S Tekst: SILVANA DRAGUN

ilvana Ćurković uspijeva iznaći sva potrebna financijska sredstva za pomoć svojim štićenicima, a znamo da bi i drugi htjeli pomoći, ali ne mogu. Mnoge udruge muku muče s financijama i volonterima kojih uvijek nedostaje. U čemu je tajna uspjeha gđe Ćurković? U vjeri i molitvi. Ona je doslovno za svaku svoju štićenicu, a ima ih preko 30 izmolila pomoć. Sve osobe za koje se pomolila ubrzo su dobile adekvatnu njegu, krov nad glavom, pomoć liječnika, svećenika i slično. Za neke osobe je sama prikupila donacije i do 50.000 kn. Nedavno je pokopala Deu Maltez, beskućnicu koju je njegovala i svaki dan posjećivala sve do njene smrti. Kako sve to stigne, pitate se, uz troje djece, muža, obveze na poslu? A stigne se i društveno angažirati kao potpredsjednica Županijskog ogranka Hrvatske demokršćanske stranke. Koliko dugo se bavite humanitarnim radom i što vas je motiviralo da se baš posvetite pomaganjem beskućnicima, starijima i nemoćnima? Već desetak godina bavim se pomoći starima, nemoćnima, napuštenima i bolesnima. U molitvama sam prepoznala da je to moja misija i moja karizma. Tu me Bog zove da djelujem. Neizmjerno sam sretna kad uspijem razveseliti te ljude koji se osjećaju odbačeni. Zaista mi nikakav novac ne bi mogao nadoknaditi tu radost koju osjećam u srcu kad mi se ukaže prilika da nekome pomognem. Tu ne pravim razlike. Tko god me nazove ja kažem u sebi ‘’Evo me Gospodine’’. Jednostavno ja o tome čak i ne volim

Razgovarali smo s jednom zbilja neobičnom ženom iz Splita. Iako živi skromno i prosječno, već više od desetak godina nesebično pomaže brojnim pojedincima na rubu egzistencije, a osobito suosjeća sa starijim i nemoćnim osobama. Što je u tome neobično, pitate se? govoriti. Žalosno je čuti da ljudi u ovom stoljeću umiru sami kod kuće a da ih nitko ne nazove i ne posjeti danima. Sve je više takvih ljudi koje su njihovi najmiliji odbacili. Mislite li sad na neku konkretnu osobu? Da. Kad sam upoznala gđu Deu Maltez (56), njena životna priča me je jako potresla. Ta se žena ni kriva ni dužna našla potpuno sama, napuštena i jako bolesna gotovo na ulici. Kad sam preko ‘’Slobodne Dalmacije’’ i č.s. Ljiljane Lončar saznala za njen slučaj, odmah sam osjetila poriv da je potražim i pomognem. Jedan dan sam gorko zaplakala kad sam je ugledala kako danima sjedi nepomična na stolici u stanu čija su vrata bila širom otvorena. Nije se mogla pomaknuti ni lijevo ni desno, niti što jesti, niti ići u toalet. Nije mogla ni spavati jer joj je danima glava visjela nad stolom. Noge su joj natekle od sjedenja, a oči upale. To je nešto najstrašnije što sam vidjela u svom životu. Da je bar navratio susjed i smjestio je u krevet, ili netko nazvao, došao, ali danima nikog nije bilo. Žena sa teškim karcinomom pluća umirala je usred grada potpuno napuštena od svih. Tu je socijalna služba zakazala. Čim sam ušla u stan odmah sam zvala hitnu pomoć, i hvala Bogu, pomogli smo joj da se izvuče. Nedavno sam je pokopala.

GORKO SAM ZAPLAKALA KAD SAM JE UGLEDALA KAKO DANIMA SJEDI NEPOMIČNA NA STOLICI, A VRATA OD STANA ŠIROM OTVORENA. NIJE SE MOGLA POMAKNUTI, JESTI, NITI IĆI U TOALET 44 » Nacija

Jeste li razmišljali da osnujete neku humanitarnu udrugu? Voljela bih u budućnosti osnovati dom za stare i nemoćne, ali se bojim da je to teško realizirati, jer društvo ima sve manje sluha za potrebe socijalno ugroženih. Često se iznenadimo i doživimo razočarenje jer od onih od kojih smo očekivali pomoć izostane, a onih od kojih se najmanje nadamo iznenade nas. Ja za sada radim bez udruge kao pojedinac. Pomažem svima koji mi se obrate. Nekad me ljudi zovu samo za razgovor, nekad nekome treba konkretno pomoći. Činim što je u mojim mogućnostima. E, kad bi svi tako činili, svijet bi bio bolji. Otkud vam snage za to? Mnogi i mlađi od vas često puta uzdišu da im je teško i kad dođu s posla kući ništa im se ne da, a kamoli da bi išli pomagati napuštene i nemoćne. Vi imate svoju obitelj, muža i troje djece, vodite trgovinu, pa ipak sve stignete, kako? Kad nešto radimo iz ljubavi, imamo snage i volje. Ništa nam tada nije teško. Posao koji radimo s ljubavlju vodi k uspjehu ako ne gledamo samo svoj interes. Ja ne pomažem ljudima da bi mi oni rekli hvala, nego to radim jer tako osjećam, od srca. Prije par godina sam upoznala č.s. Vinku iz samostana Gospe od Zdravlja i u njoj sam prepoznala tu nesebičnu ljubav Silvana Ćurković i gđa Dea Maltez


Obitelj Bubić - Jovanović koju Silvana također nosi u srcu

NARAVNO, KAD TAKO ČINITE NE MISLITE NA RUŽNE STVARI KOJE SE OKO NAS DOGAĐAJU. ŽIVOT JE ISPUNJEN TEK KAD ČINITE DOBRO. TADA JE SVAKI VAŠ KORAK BLAGOSLOVLJEN A SVAKI PROBLEM LAGAN KAO PERCE prema bližnjima. Od tada smo postale prijateljice. Ona me nazove kad sazna da netko treba našu pomoć i tada krećem u akciju. Za Božić ste usrećili obitelj BubićJovanović iz Žrnovnice tako što ste im pomogli u sanaciji kuće. Nakon što su majka Željka i otac Predrag ostali bez posla sa dvoje djece, njihovo zdravstveno stanje naglo se pogoršalo zbog vlage u kući. Za taj slučaj saznali ste iz medija i odmah krenula u akciju? Otišla sam u Žrnovnicu posjetiti ih i na licu mjesta se uvjeriti kako žive. Mislila sam ako to nije to, povlačim se, a ako im je pomoć zbilja potrebna, doći ću opet. No, čim mi je gospođa Željka otvorila vrata i provela me kroz kuću, bilo mi je jasno kako im je pomoć nužna za očuvanje zdravlja. A kada sam ih pitala što im je potrebno, skromno su odgovorili kako im ne treba novac, nego samo izolacija kuće - kaže Silvana Ćurković. Hvala Bogu, obitelji Bubić-Jovanović smo pomogli ne samo u sanaciji kuće nego i u pronalaženju zaposlenja. Za činiti dobra djela i pomagati ljudima oko sebe potrebno je samo malo volje. Naravno, kad tako činite ne mislite na ružne stvari koje se oko nas događaju. Život je ispunjen tek kad činite dobro. Tada je svaki vaš korak blagoslovljen a svaki problem lagan kao perce.

Nacija « 45


OBMANE U UDŽBENICIMA Tekst: IVAN RUSARIN

J

edan od znanstvenika čije ćemo zaključke upoznati jest populacijski genetičar, član poljske akademije znanosti, dr. Maciej Giertych, ugledni član Crkve u Poljskoj i višegodišnji bliski suradnik kardinala Glempa, primasa Poljske. O unutarcrkvenom ugledu dr. Giertycha svjedoči i činjenica da ga je osobno papa Ivan Pavao II. pozvao da sudjeluje na sinodi biskupa u Rimu na temu uloge laika u Crkvi. Dr. Giertych je član savjetodavnog vijeća katoličkog kreacionističkog Kolbe centra za izučavanje Stvaranja. Godine 2006., Giertych je izvijestio usred prestižnog evolucionističkog časopisa Nature o znanstvenim činjenicama koje snažno osporavaju hipotezu darvinovske evolucije. Već na početku jasno je dao do znanja: „Ja sam kritičan prema teoriji evolucije kao znanstvenik, bez religijske konotacije.“ Zatim je nastavio: „Vjerujem da, kao rezultat medijske neravnoteže, čini se postoji potpuno neznanje o novim znanstvenim dokazima protiv teorije evolucije.“ Od činjenica koje je dr. Giertych naveo, ovdje su nam važne ove: 1. Formiranje rasa (što je tzv. mikroevolucija) nije mali korak u makroevoluciji (to je ono u što evolucionisti vjeruju bez znanstvenog dokaza) zato što je formiranje rasa korak prema smanjenju genetske informacije, a ne prema njezinom povećanju, te 2. da informacija koja postoji u biologiji, a koja se prenosi generacijama kroz DNK/RNK/proteinski sustav može biti oštećena mutacijama, ali nikada informacija samu sebe spontano ne usavršava. Giertych ističe da pozitivne mutacije nikada nisu viđene jer prilagodbe na antibiotike i herbicide ne stvaraju novu genetsku informaciju. Giertych zaključuje da se za nedokazanu teoriju evolucije ne smije tvrditi da je ona činjenica. Objavljivanje Giertychevog kreacionističkog teksta

PRIRODNA SELEKCIJA SAMO ODABIRE INFORMACIJU KOJA VEĆ POSTOJI I ONA NEMA MOGUĆNOST DOVESTI DO MAKROEVOLUCIJE 46 » Nacija

PRIRODNA SELEK

EVOLU Učenike 7. razreda kroz udžbenik obmanjuju da su promjenjivost organizama, mutacije, prirodna selekcija i izolacija čimbenici koji dovode do evolucije. Donekle je razumljivo da je u to netko mogao povjerovati prije nekoliko desetljeća, ali danas, u 2012. godini, jasno je da ništa od toga ne dovodi niti do prvoga koraka za ostvarenje scenarija makroevolucije u kojega evolucionisti vjeruju bez znanstvenih dokaza. Što o tome kažu genetičari? Što je o tome rečeno na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji na Gustav Siewerth akademiji koja je službeno dobila blagoslov pape Benedikta XVI.? usred prestižnog evolucionističkog časopisa Nature razbjesnilo je mnoge evolucioniste i izazvalo burne reakcije, ali niti jedan evolucionist nije uspio valjano pobiti Giertycheve tvrdnje što je on u svojem odgovoru na napade za Nature i argumentirao. Poznati genetičar koji se bavi izučavanjem akumulacije mutacija u genomima, dr. John Sanford, na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji katoličkog International Institute for Culture, 2009., zaključio je da gene-

tika pokazuje da je ideja evolucije putem mutacija i selekcije doslovno nemoguća, te da u genomima organizama znanstveno uočavamo nešto što je suprotno ideji evolucije - vidimo genetičku entropiju, degeneraciju i devoluciju.

Prirodna selekcija (odabir): Nema evolucije

Molekularni genetičar dr. Georgia Purdom, stručnjak po pitanju rasprave oko evolucije, podsjeća da prirod-

NIKADA MAČKA NEĆE POSTATI MIŠ: Unutar nepremostivih granica svakog tipa organizma postoji više vrsta, ali to nije darvinovska evolucija (tj. mačke neće postajati ne-mačke, majmuni neće postajati ne-majmuni itd.)


KCIJA RAZORILA

UCIJU! GENETIKA POKAZUJE DA JE IDEJA EVOLUCIJE PUTEM MUTACIJA I SELEKCIJE DOSLOVNO NEMOGUĆA

ŠTO SE BABI SNILO...: Nema znanstvenog dokaza da je ideja darvinovske makroevolucije moguća niti da se ikada dogodila

na selekcija samo odabire informaciju koja već postoji i ona nema mogućnost dovesti do makroevolucije. Prirodna selekcija umanjuje genetsku informaciju, a ne može povećati ili dati novu informaciju. Prirodna selekcija dopušta organizmu da preživi u danom okolišu, a ne može dovesti do evolucije (da se jedan tip organizma pretvara u drugi tip organizma, npr. da se psi pretvaraju u ne-pse). Prirodna selekcija je „selektor“ili „birač“, ali nije izvor i začetnik. Unutar granica svakog tipa organizma postoji više vrsta. Na primjer, izvorno stvoreni tip psa imao je gene i za dugu i za kratku dlaku. Kada se npr. izgubi varijanta s kratkom dlakom i ostane varijanta s dugom dlakom, taj gubitak je prednost u hladnom okolišu, ali to više nije prednost ako klima zatopli ili ako se ti psi premjeste u tople krajeve. Zbog smanjene genetičke varijabilnosti (uslijed gubitka gena za kratku dlaku), psi s dugom dlakom nisu sposobni dati potomstvo s kratkom dlakom, a u toplom okruženju s dugom dlakom život im je otežan. Tako se prirodnom selekcijom genetička informacija (varijanta) izgubila. Psi su i dalje ostali samo psi jer je varijacija ostala unutar čvrstih granica tog tipa organizma. Prirodna selekcija nije dovela do evolucije jer nije dovela do formiranja novog tipa organizma iz pasa (tj. nije počela psa mijenjati u ne-psa). Dr. Gietych podsjeća da selekcija ovisi o eliminaciji iz populacije svih oblika koji nisu prilagođeni određenom okolišu. S ovom eliminacijom također neke varijacije gena (aleli) bivaju izgubljeni. Makroevolucija traži povećanje genetskih varijanti, tako formiranje rasa koje ovisi o njihovoj redukciji je proces u suprotnom smijeru, usporediv sa izumiranjima. Pozitivne mutacije, kao mehanizam koji dovodi do novih funkcija ili organa su nedemonstrirana hipoteza. Možemo demonstrirati mnoge neutralne i negativne mutacije, ali ne i one pozitivne. Formaciju rasa kao promatrani i ponovljiv proces navodi se kao mikroevoluciju, a korišten je, ili radije zlouporabljen, kao primjer malog koraka u evoluciji. Varijabilnost je činjenica. Kada je u pitanju izolacija, izolirane se populacije razlikuju. Kod izolacije je je važno znati da je varijabilnost svake izolirane populacije manja od one varijabilnosti koji je imala ona početna populacija od koje su se one izdvojile. Kada je populacija najmanja, smanjenje je vari-

Nacija « 47

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

OBMANE U UDŽBENICIMA jacija najveće. Uslijed ovoga smanjivanja u veličini populacije, ponovno neke varijante mogu biti izgubljene dovodeći do daljnjeg osiromašenja izolirane populacije. Male izolirane populacije uvijek iskuse neki stupanj križanja. Tu postoji povećan spolni kontakt između rođaka. Ovo dovodi do homozigotnosti, daljnjeg smanivanja genetske varijabilnosti. Nakon par generacija neke varijante (aleli) bit će izgubljeni. Ovo se odnosi na genetički drift. Slikovito, to se može usporediti sa smanjenjem prezimena među izoliranim populacijama ljudi, npr. među otočkim populacijama. Giertych iznosi primjer biljke Festuca ovina L. čiju prilagodbu na zagađeno tlo evolucionisti ističu kao navodni primjer koraka u evoluciji. Ali, kada je ta biljka dođe u normalne, čiste uvjete, ta se prilagodba odmah gubi uslijed prirodne selekcije, te ovo teško da može biti ikakav dokaz u korist hipoteze evolucije. Giertych podsjeća da su istraživanja krvnih grupa i DNK razlika između izoliranih ljudskih populacija (sa Korzike, područja koja nastanjuju Baski, otočja Orkney itd.) pokazala da izolacija, genetički drift, selekcija, izbor staništa, introgresija imaju važan utjecaj na razvoj ljudskih rasa, a poziv na rasnu „čistoću“ jest biološki kontraproduktivan jer proizvodi genetički siromašnije populacije. Ovime je prezentiran dokaz za proces protivan ideji ljudske evolucije. Ipak, ističe Giertych, evolucionisti ovo i dalje povezuju sa svojom idejom evolucije. Mora se naglasiti da formiranje rasa nije primjer malog koraka u evoluciji i svatko tko tvrdi da to jest mali korak u evoluciji dovodi ljude u zabludu. Kada iz nekog razloga uzrok izolacije nestane, spajanje populacija dovodi do situacije u kojoj izvorna populacija biva više ili manje obnovljena. Ovaj rast varijabilnosti uslijed miješanja izoliranih populacija također evolucionisti ponekad pokušavaju prikazati kao primjer koraka u evoluciji. Ali, ističe Giertych, očito je da je prirodno formiranje rasa posljedica smanjenja genetske informacije i stoga je to proces suprotan evoluciji. Porast varijacija uslijed mi-

JEDNOM PAS, UVIJEK PAS: Tzv. mikroevolucija su promjene (varijacije) unutar čvrstih, nepremostivih granica nekog tipa organizma. Ne postoji dokaz da dovode do makroevolucije

ješanja rasa također je utemeljen na već postojećoj varijabilnosti i nije proces koji stvara novu genetsku informaciju. Kod selektivnog uzgoja ljudi usmjeravaju prema odabiru određenih odlika, a ne toliko protiv nekih odlika (kao što se događa u nepovoljnom prirodnom okolišu). Selektivni uzgoj evolucionisti pokušavaju prikazati kao primjer usmjerene evolucije. Pa ipak, ističe dr. Giertych, uzgajivači koriste isključivo informaciju koja već prisutna, a ne stvaraju ništa novoga, samo koriste postojeće gene. Danas znamo da postoji ograničena mogućnost križanja u bilo kojem od mogućih smjerova. Sadržaj informacije u genskoj zalihi (gene pool) je ograničen i koristi se samo ono što je već na raspolaganju, a ne više od toga. Znamo da naše oplemenjene varijacije trebaju izolaciju da bi zadržali svoju oplemenjenost. Bez izolacije one će postati divlje, križati se s divljim varijacijama i tako izgubi-

U GENOMIMA ORGANIZAMA ZNANSTVENO UOČAVAMO NEŠTO ŠTO JE SUPROTNO IDEJI EVOLUCIJE - VIDIMO GENETIČKU ENTROPIJU, DEGENERACIJU I DEVOLUCIJU 48 » Nacija

ti svoj identitet. Znamo da su visoko oplemenjene varijacije biološki slabije od divljih varijacija. Znamo da su divlje varijacije apsolutno potrebne za posao oplemenjivanja. Nema evolucije.

Mutacije: Nema evolucije

Mutacije su promjene u genetskom kodu. Bojimo ih se jer su škodljive. Mi zapažamo porast broja letalnih gena u populacijama svih vrsta, uključujući i ljudsku populaciju, uslijed upornog djelovanja mutagenih agensa. Očito je da mutacije koje oštećuju funkcionalne gene ne mogu dovesti do evolucije. Neke su mutacije neutralne i one ne mogu dovesti do evolucije. Pozitivne mutacije, tvrdi dr. Giertych, su samo nedokazana hipoteza. Nema primjera pozitivne mutacije, a tvrdnja evolucionista da su prilagodbe i otpornost na antibiotike, pesticide itd. primjeri pozitivnih mutacija jest znanstveno neprihvatljiva. Govoreći o otpornosti biljke Amaranthus hybridus na herbicid Atrazin koji se protiv te biljke koristio, dr. Giertych podsjeća da se mutaciju koja je dovela do pojave otpornosti te biljke promovira kao primjer pozitivne mutacije koja je dala toj biljci novu funkciju, otpornost na herbicid. Pa ipak, ističe Giertych, mutirani oblik snižava funkcionalnost važnog pro-


teina. Tako, čim se prekine korištenje herbicida, divlji oblik te biljke se vraća. Tako, prirodnom selekcijom divlji oblik ima prednost, a ne taj oblik koji je otporan na herbicid. Giertych ističe da sve viđeno i svi pokušaji evolucionističkih dodatnih ideja nisu dali dokaz za novu funkciju, već je isključivo u pitanju obrana već postojećih funkcija. Prema tome, ističe Giertych, pogrešno je informacije o otpornosti Amaranthus hybridusa na Atrazin koristiti kao primjer pozitivne mutacije ili kao navodnog malog koraka u evoluciji. Dr. Purdom također ističe da evolucionisti pokušavaju otpornost bakrterija na antibiotike prikazati kao evoluciju na djelu. Bakterija može steći otpornost prvenstveno na dva načina: 1. Gubitkom genetske informacije, 2. Koristeći danu im sposobnost da razmjene DNK – bakterija dobiva otpornost od druge bakterije koja ima otpornost. „Superbakterije“ su zapravo „superslabići“. Izgubili su genetičku informaciju, mogu preživjeti u okruženju s antibioticima, ali u redovitim situacijama nesposobni su preživjeti. Važno je razumjeti da dobivanje otpornosti na antibiotik nije primjer pozitivne mutacije, već je u pitanju samo pozitivan ishod mutacije u danome okolišu. Ovakve su mutacije rijetke kod drugih organizama. Dr. Purdom pokazuje na primjeru bakterije Helicobacter pylori gdje je mutacijom bakterija izgubila informaciju za proizvodnju enzima. Taj enzim inače pretvara antibiotik u otrov koji ubija bakteriju. Bakterija koja je izgubila informaciju za proizvodnju enzima normalno preživljava i prenosi ovo na svoje potomstvo dok normalna bakterija umire. Ali, ta bakterija otporna na antibiotik kada je stavljena u normalno okruženje biva manje sposobna preživjeti. To nije primjer pozitivne mutacije već samo primjer pozitivnog ishoda mutacije u određenom okolišu, ali u svakoj drugom okruženju ta je bakterija zapravo onesposobljena. Kada je u pitanju drugi način, kada bakterija dobiva otpornost razmjenom DNK, tj. dobivanjem mutirane DNK od druge bakterije, važno je znati da ovo nije dobivanje genetičke informacije koja bi Helicobacter pylori počela mijenjati u ne- Helicobacter pyori jer informacija već otprije postoji. Helicobacter pylori je i dalje Helicobacter pylori – to je ista bakterija s nekom varijacijom. To nipošto nije primjer evolucije na djelu. I kod čuvenih eksperimenata Richarda Lenskog s bakterijama E.coli,

na koje se evolucionisti vole pozivati, pokazalo se da su te bakterije, prilagođujući se životu u laboratoriju, izgubile svoj izvorni materijal, izgubile su početne sposobnosti, izgubile su gene flagele (biča) i izgubile su neke regulatorne kontrole. Izvan laboratorija one se ne mogu nadmetati sa normalnom E.coli i zato tamo umiru. Nisu dobile novu informaciju, nisu dobile nikakvu strukturu, nisu dobile ikakav funkcionalni sustav. Samo su izgubile. Dakle, ni to nije evolucija. Evolucionisti u korist svoje vjere pokušavaju koristiti i primjer bakterija koje probavljaju bioprodukte proizvodnje najlona. Ipak, u tome primjeru je otkriveno da, usprkos pogodnosti razgradnje najlona, mutacije nisu dodale novu informaciju, već se i tu samo mijenja ono što je već otprije postojeće, a uz to se dogodio i gubitak jer se izgubila posebnost važnoga enzima, tj. dogodilo se ono što je biokemijski degenerativno. To nije evolucija. Tako, ističe dr. Purdom, istražujući sve primjere koje su evolucionisti isticali kao primjere mutacija koje su navodno dodale genetsku informaciju, otkrila je da doslovno niti jedan primjer nije to pokazao već su te mutacije isključivo mijenjale sadašnju genetsku informaciju i umanjivale ju. To nipošto nije evolucija. Genetički drift ne izaziva nastanak novih gena i rezultat je gubitka neke genetske varijacije u malim populacijma. Selekcija eliminira, a s eliminacijom neke varijante gena (aleli) bivaju izgubljene. Brze promjene učestalosti alela kod malih populacija ostaju u okviru tzv. mikroevolucije. Darvinovska ma-

kroevolucija, da bi bila točna, trebala bi dobiti porast genetskih varijanti, a proces formiranja rasa ovisi o njihovom smanjenju i tako je to proces suprotan evoluciji, koji se čak može usporediti s izumiranjem. Pozitivne mutacije kao mehanizam koji dovodi do novih funkcija ili organa jesu nedokazana hipoteza. Pokazane su mnoge neutralne i negativne mutacije, ali nikada nije pokazana stvarno pozitivna mutacije. Nema stvarnog dokaza da duplikacija gena doprinosi ideji evolucije, u većini slučajeva je štetna, a u slučajevima gdje duplikacija ne ošteti organizam ne može joj se pripisati radikalno nova funkcionalnost. Specijacijom se nikada nije dobio drukčiji tip organizma od onoga izvorno stvorenog tipa od kojega je specijacija krenula. Sve promjene ostaju unutar čvrstih granica određenog tipa organizma, tj. specijacija djeluje samo unutar granica određenog tipa organizma. Specijacija također dovodi do gubitka informacije, a ne do dobitka informacije (koji bi bio potreban za evoluciju). Tako, specijacija se nikako ne može koristiti kao argument za darvinovsku makroevoluciju. Genetičar dr. Robert Carter podsjeća da adaptivni imunitet, homologna rekombinacija i anemija srpastih stanica nisu primjeri stvarnog dobitka funkcije. Korištenje ovakvih primjera i nedostatak boljih primjera od ovih u pokušaju dokazivanja evolucije zapravo je pokazatelj katastrofalnog stanja u kojemu se nalazi hipoteza darvinovske evolucije čija valjanost je istinski dovedena u pitanje.

ECOVISI O N L E D R A S V J E TA

Više informacija na www.ecovision.hr Nacija « 49


MEDITACIJA ILI DEMONIZACIJA

OPASNOSTI

YOGE Yoga ima spremno tržište u Zapadnom svijetu sa svim njegovim stresom, živčanim problemima, depresijom i ostalim oblicima bolesti. Generalno je ponuđena kao bezopasno fizičko vježbanje i metoda opuštanja. U stvari, yoga rodbinski pripada New Age kulturi. Tekst: D. B. DICK

P

ojam Yoga doslovce znači „jaram“ (eng. yoke) i odnosi se na vezu koju yoga donosi s Brahmanom, hinduističkim bogom. „Yoga uključuje brojne metode (askeze, meditacije, fizičke vježbe te vježbe disanja) koje moraju biti primjenjene kako bi se pronašao put natrag do boga od kojega smo se svi

50 » Nacija

spustili“ čitamo u jednom od njihovih popularnih knjiga. „Na isti način kao što je iskra dio vatre, čovjek je dio svojega božanstva. Ali dogodilo se razdvajanje između iskre i vatre.“ Yoga, kao dio hinduističke religije je usmjerena da ponovno sjedini iskru i vatru. Točka ponovnog ujedinjenja s Brahmanom nosi naziv Nirvana i smještena je unutar čovjeka. (Božja realizacija ili božja svijest). U tom

trenutku ti si bog, mikro-bog ili super biće. Tada si otkrio svojeg pravog sebe. Preporod ili preobraćenje tada nisu potrebni! Kao što ni Tao u Taoizmu, tako ni Brahman u Hinduizmu nije osobni bog. Bog je u svemu i svakomu, kao što panteizam održava. Svevišnji Gospodin se projicira od najviših nebesa do najnižih ravnina te prodire sve i sadrži sve u životu. Zbog toga uništenje života može uzrokova-


O

tac Gabriele Amorth podijelio je svoja saznanja iz egzorcizma. Otklanjajući demone 25 godina, kao glavni egzorcist u Vatikanu (imenovan od pape Ivana Pavla II.), Otac Amorth tvrdi da je obavio više od 70.000 egzorcizama za vrijeme svojeg radnog mjesta. On je doživotni počasni predsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista, a također kaže kako je njegov omiljeni film... pogodili ste, Egzorcist. Pa stoga, ukoliko postoji netko bolji u istjerivanju zla, za mene bi to bila novost. Pričajući na talijanskom Umbria film festivalu, gdje je bio pozvan kako bi predstavio film Sir Anthony Hopkinsa o, tako je, egzorcizmu nazvanom Obred (The Rite), dobri otac je neke ljude uhvatio nespremne optužujući prakticiranje yoge i knjige o Harryu Potteru kako su sotoničke. Vjerujući da je više od puke vježbe, yoga je skliska staza koja vodi prema obožavanju Hinduizma, te da su „sve Istočnjačke religije bazirane na krivom vjerovanju u reinkarnaciju“, Otac Amorth je rekao kako je „prakticiranje yoge sotonističko, da vodi prema zlu kao i čitanje Harry Pottera. U Harry Potteru đavao djeluje na lukav i prikriven način, pod krinkom iznimnih moći, magije i prokletstva.

ti karma krivnju te stoga vegetarijanska prehrana slijedi. (Bez ribe, mesa i alkohola). To ide ruku pod ruku sa svojim poštivanjem života. Čovjek je prema njima bolestan (ne grešan) i slijep kao da je izgubljen u mračnoj šumi. Povrh toga on pati od amnezije (dakle, ne može se sjetiti ničega od

svojih prethodnih života). Nadalje čovjeku prijeti pet neprijatelja, poznatih kao požuda, gnjev, pohlepa, lijenost, sebičnost (đavao ne postoji). Da bi sudjelovali u ovih pet zla, karma krivnja (djela iz prošlosti) je zarađena. Ova karma krivnja se otplaćuje nizom re-inkarnacija ili života. Re-inkarnacija je postupno pročišćavanje i čišćenje karme duga do točke u kojoj oslobođenje od karmičkog kotača rođenja i smrti je postignut. “Spasenje se postiže kroz sustav duhovnih i fizičkih vježbi kroz koje slavoljubiv tragač doseže jedinstvo s Bogom” Cilj Yoge je, dakle, kroz sredstva meditacije, koncentracije i vježbe za razvoj unutarnjeg Oka (treće oko) i uha kako bi se započelo s uzlaznim putovanjem prema slobodi. Jedna od prvih vježbi je da se koncentriraju moć misli ovog “trećeg oka” koji se nalazi između dva fizička oka. Mjesto između očiju gdje se nalazi Shiva (jedna od Hindu Trojstva, Brahman, Vishnu, i Shive). Na donjem kraju kralježnice boginja Shakti je prikazana kao smotana zmija. Takva osoba je dosegla mir konačne snage, psihičke sposobnosti i bezgrešnog savršenstva ( božja realizacija). Prema yogi, čovjek, dakle, nije izgubljeni grešnik ili slika Božja, već sam Bog. Postoje različite škole joge, ali sve sa zajedničkim ciljem, jedinstvom s Brahmom. Hatha

KADA BI YOGA BILA TOLIKO KORISNA FIZIČKI TADA BI SE INDIJA MOGLA POHVALITI S VELIKIM OSTVARENJIMA NA SPORTSKIM BORILIŠTIMA. TO MEĐUTIM NIJE TOČNO. TO JE JEDNA OD ZEMALJA KOJA JE OSTVARILA NAJMANJE U SPORTU

yoga koja nudi fizičke vježbe je najpoznatija među zapadnjacima, ali ne razlikuju od Raja joge koji je usredotočena više na duhovnost. Polazeći od toga, jasno je što se podrazumijeva pod spasenja. Spas za hinduiste je da se dobije uvid uz pomoć zapovjednika ili gurua da je čovjek bog i da on i svemir su jedno te isto. Ta spoznaja ne stječe se u jednom životu, već kroz niz reinkarnacija. Ova inkarnacija znači da se čak može vratiti kao životinja. To je ponovljivi ciklus rađanja i umiranja dok na kraju možete pobjeći iz tog kotača reinkarnacije (Moksa) do Nirvane, hinduističkog neba. To nebo, međutim, nije mjesto, već realizacija ili stanje u kojem se ne doživljava bol ili užitak - jer je vaša osobnost u potpunosti uzeta u jedinstvu s Brahmanom, kao što se kap vode apsorbira u more. Tijekom procesa gdje iskra (Atman) i vatra (Brahman) se ujedinjuju unutar čovjeka je potrebna pomoć izvana jer je ne mogu postići sami. Takve osobe su učitelji ili gurui i oni su “moderni krist, “otkupitelji čovječanstva”. Navodi se kako je Krist bio samo jedan od tih “majstora”. Ovi “majstori” koji su došli do jedinstva s božanstvom, opisani su kao plemeniti ljudi koji nikada nisu sagriješili. “Oni su živi utjelovljitelji”Vrhunskog Bića”. Oni imaju određeni zadatak spasiti dušu od vrtloga materijalnog svijeta izvan ciklusa reinkarnacije. Ovi majstori imaju pristup vrhovnom nebu.

Medicinska stajališta o Yogi

U članku dr. Schrecker ističe da nekoliko yoga vježbi dovode do neprirodnog položaja tijela (“pijetao” i “Riba” pozicije) koje definitivno imaju

Nacija « 51

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

YOGA nezdrav i nenormalan učinak na bokove, koljena i zglobove. Kao rezultat ove vježbe, kroz duži rok, uzrokuju gubitak gipkosti u zglobovima. Daljni rezultat statičkih pozicija je da mišići ostaju u takvom stanju napetosti, npr. savijanje ili čučeći položaj, da se ometa cirkulaciju - što dovodi do budućih proširenih vena, artritisa i reume. Kritika je također i na vježbe disanja. Kada se dah zadržava predugo, postavlja neprirodan pritisak na srce i pluća. Tijelo nije u mogućnosti primiti više kisika nego što zahtijeva ili se riješiti više ugljičnog dioksida nego što je potrebno. “Kako bi imali koristi od disanja, morate najprije stvoriti potrebu za njim, a to se radi isključivo putem intenzivne i sveobuhvatne dinamičke aktivnosti kao što su trčanje i plivanje, veslanje i planinarenje - upravo suprotno od statičkog yoga procesa”. Kada bi yoga bila toliko korisna fizički tada bi se Indija mogla pohvaliti s velikim ostvarenjima na sportskim borilištima. To međutim nije točno. To je jedna od zemalja koja je ostvarila najmanje u sportu, kao što su plivanje, atletika i gimnastika. “Ova činjenica samo treba da nas stavi na oprez, jer ukazuje na to da yoga, uključujući hatha yogu, je osmišljena ne toliko u cilju čovjekovog zdravlja i fitnesa već za prilično drugu svrhu”.

52 » Nacija

BIBLIJSKE KRITIKE

S vremena na vrijeme novinski članci izvještavaju o nadnaravnoj moći otkrivenoj od jogija. Yoga je pribijena na križ, ali ipak preživi. Drugi hoda po užarenom ugljenu i uspijeva izbjeći ozljede. Treći je u mogućnosti zaustaviti kucanje svog srca na 8 sekundi ili može izdržati satima sjedeći u snijegu, odjeven samo u komad tkanine oko kukova, bez doživljavanja nemira. Ne postoji neutralna snaga - to je ili Duh Sveti ili demon duh koji osnažuje ove jogije. Koji je to duh? Tekst: D. B. DICK

J

oga je dio hinduizma. Yoga je metoda koja omogućuje čovjeku da postane dio i jedan s hinduističkog bogovima. Yoga tako ima svoje porijeklo u hinduizmu. Naučeni Hindusi priznaju kako je nemoguće odvojiti Hatha yogu iz njenog hinduističkog podrijetla. Joga je dio hinduističkog spasenja. Bez Yoge nema oslobođenje od karmičkog ciklusa ili reinkarnacije. Yoga je proces samo-spasenja, da shvate Boga u svom životu. Ta se filozofija temelji na sebičnosti. Yoga se nudi kao rješenje navike pušenja, lijek za proširene vene, bolove u leđima, zglobnih problema, za ćelavost i sijedu kosu, živčanu napetost, ovisnost. Yoga je prikazana kao zdravstveni lijek Karakteristika yoge je nebiblijska pasivnost tijela i duha. To je atraktivna alternativa jer je manji napor nego u tenisu, trčanju, i sl. To se odnosi i na pražnjenje uma. To je ta bezuvjetna otvorenost duha koji otvara vrata demonima. Bob Larson kaže sljedeće: “Joga otvara vrata sotonističkoga utjecaja. Svaka poza je podešavanje tijela, žlijezda i psihičkog živčanog sustava te je pružen opasan pristup duhovnim silama tame”. Yoga obmanjuje jer: a) Nije vjera, svi su dobrodošli.

b) Mali napor je potreban. Vježbe kao što su “mrtva poza” su pri­vlačnije od napornih vježbi. c) Nikakve vještine nisu potrebne Vježbe Yoge započinju postupni proces kojim se apsorbira u hinduizam. Pjevačke zvijezde, filmske zvijezde i mnoge poznate scenske zabavne osobe izvorno su započele prakticirati Yogu kao vježbu i završili prakticirajući hinduizam. Religija i vježbe ne mogu biti odvojeni. Vrlo suptilno autoritet drugih religija se proširio na kršćanstvo, npr. u poznatom “Sam svoj majstor serijalu”: “Sjetimo se izreka Buddhe” i slijedi citat. Ovaj argument se koristi od strane onih koji tvrde da Yoga nije religija. Proučavanje Biblije i vrijeme za molitvu zamijenjeni su s “ranojutarnjom meditacijom kojom čistimo svoj ​​um”. Preporučuje se sat vremena svakog jutra. Jedan primjer je tzv Sat Nam (Bog je istina) - vaš um je usmjeren na Sat prilikom udaha i Nam prilikom izdaha. Ideja iza Yoge nije, kao što zapadnjaci vjeruju, kako bi poboljšali zdravlje. Cilj je ne voditi život samožrtvovanja. Naprotiv, pasivnost je potaknuta. Ideja je da Yoga prvotno usadi zahvalnost, divljenje i zahvalnost za nju i vježbe, a kasnije i za hinduističku filozofiju. Yoga ima ulogu svojevrsne molitve. Kao što je cilj molitve uspostaviti za-


PRIMJER

Mlada žena u određenoj zajednici nazočila je redovnim satovima yoge. Često je bila upozorena, ali me je uvijek uvjeravala da ona ima koristi od tečaja i da sudionici nisu uključeni u filozofiju yoge. Nijedno objašnjenje ju nije moglo uvjeriti. Nekoliko mjeseci kasnije neobjašnjivo se jako razbolila. Liječnik nije imao odgovor. Njezin muž u svom očaju me pozvao u bolnicu. Ovaj put je bila više otvorena za mogućnost da vježbe yoge mogu biti otvorena vrata demonskim problemima. U molitvi ponovljenoj poslije mene, ona se odrekla i prekinula s jogom. Tijekom molitve je imala navale vrućice i straha. Sljedećeg dana ova je žena otpuštena iz bolnice potpuno zdrava.

jedništvo s Bogom, tako Yoga uspostavlja kontakt s Brahmanom. Istočna ideja molitve potpuno razlikuje od Zapadne. Molitva za zapadnjake je usporediva razgovoru s prijateljem. Hinduist nema osobnog Boga s kojim može komunicirati, tako da se njegove molitve sastoje od mantri (zvučni znakovi) koji se ponavljaju tijekom meditacije npr. “Hare Krishan, Hare Krišna, Hare Roma, Hare Roma, Hare Hare Hare” ili jednostavno “om”, koji se ponavlja. Hindu molitva je nadalje pasivno držanje tijela ili položaj (asane kojih je 32) koji se preuzima npr. mačka, lotos, plug, riba, krava. Vježbe yoge su dio stava hinduističke molitve i molitva počinje u trenutku kada se zauzme pozicija. Ove pozicije su usmjerene na oslobađanje Kundalinine moći namotane zmije na dnu kralježnice. Svaki položaj tijela oslobađa kontakt s određenim hinduističkim duhovima i izlaže vježbenika demonskim duhovima koji prepoznaju položaj kao poziv. To je razlog zašto se koristi termin “govor tijela”. Niti jedan dio yoge se tako ne može distancirati iz vjerske filozofije koja stoji iza njega. Oni koji su krenuli na vježbe su inicirali kontakt s hinduističkim bogovima. Kroz položaj tijela vrši se zaziv zlih duhova koji su uključeni u hindu-

TU, DAKLE, NEMA MOGUĆNOSTI ZA KRŠĆANSKO VRIJEME YOGE. TKO PRAKTICIRA YOGU POSTAO JE NEVJERAN BOGU ŽIVOME

izmu. Yoga je, dakle, na svim razinama oblik idolopoklonstva i nalazi se osuđena pred Bogom. (kršenje prve Božje zapovijedi, op.ur.V.L.) Stoga ne dolazi u obzir postojanje kršćanske yoge - čak i ako neki pokušaju da ju «kršćaniziraju» započinjajući molitvom ili da zamijene hinduističke mantre koncentrirajući svoje misli na Isusa. S vremena na vrijeme novinski članci izvještavaju o nadnaravnoj moći otkrivenoj od jogija. Yoga je pribijena na križ, ali ipak preživi. Drugi hoda po užarenom ugljenu i uspijeva izbjeći ozljede. Treći je u mogućnosti zaustaviti kucanje svog srca na 8 sekundi ili može izdržati satima sjedeći u snijegu, odjeven samo u komad tkanine oko kukova, bez doživljavanja nemira. Ne postoji neutralna snaga - to je ili Duh Sveti ili demon duh koji osnažuje ove jogije. Koji je to duh? Duh koji je uključen je zao hinduistički duh. Prema Mersiu Eliadi, stručnjaku za hinduizam, u Indiji je poznato da yogi ima okultne moći, poput vrača. Biblija nas uči da je Isus jedini put, istina i život i da nitko ne dolazi k Ocu osim po Njemu (Ivan 14:6). “Ne možete piti Gospodnju čašu i đavolsku čašu “ (1 Kor 10:20,21). “Zato se pojavi Sin Božji da razori đavolska djela” (1 Iv 3:8). Kršćanin mora izabrati između Krista i idola. On ne može slijediti oboje. Božji sud je došao nad Izrael kada su Njegovi ljudi pokušali postati pomireni s idolima. Tu, dakle, nema mogućnosti za kršćansko vrijeme yoge. Tko prakticira yogu postao je nevjeran Bogu živome. Razlog za vježbe yoge, prema hinduističkim vjerovanjima, je da fizičko tijelo drži duhovno tijelo zarobljeno. Yoga vježbe se prakticiraju da bi mišići i kosti postali gibki kako bi duhovno tijelo moglo biti oslobođeno postati jedno s hinduskim božanstvom. Biblija to

odbacuje i uči da postoji bitka između fizičkog i duhovnog. Biblija zna govoriti o “proslavljenom” tijelu, ali to će samo primiti nakon smrti (1 Kor 15:35). Zbog tog pogleda na duhovno tijelo, mnogi jogiji prakticiraju astralnu projekciju, TM (transcendentalnu meditaciju) i ESP (Ekstrasenzornu percepciju). Čak su i vježbe disanja opasne. Iako je rečeno da je svrha vježbi disanja očistiti pluća, postoji više od toga. Vježbe disanja su posebno oblikovane za manipulaciju univerzalnog duha, pranu (životna sila). Prana je samo drugi naziv za kozmičkog duha koji se zove “chi” ili “ki” u akupunkturi i karateu. Ta prana je đavolska imitacija Duha Svetoga. Prana je također okultna snaga koja dovodi do ozdravljenja u tzv „iscjeliteljskoj yogi”. Ono što je poznato u Yogi kao “Pranic ozdravljenje”, je metoda iscjeljenja u yogi kojom se prana prenosi na bolesnika polaganjem ruku. Tzv. trgovine zdrave hrane obično su “Istočna veleposlanstva”, gdje se propagiraju interesi za istočne ideje (makrobiotiku op. ur. V. L.), jogu i vegetarijanske prehrane. Te trgovine su često alati koji uključuju ljude u yogu besplatnim dijeljenjem literature.

Zaključak

Bob Larson žurno upozorava “ni pod kojim okolnostima kršćanin ne bi trebao sudjelovati u bilo kojem obliku yoge, bez obzira koliko se bezopasne vježbe položaja tijela mogu činiti”. Obećanja zdravlja, mira, vječnog života... su đavolske laži. Još jednom vidimo da su demoni obmanuli ljude u uvjerenju da su bogovi i da su religiozni. To je propisano u Bibliji. Meditacija na Božjoj riječi po Bibliji je nažalost zanemarena pojava. Onaj tko se upušta u yogu, koristi đavlov recept i slomljen je na putu ka duhovnoj smrti.

Nacija « 53


TEOLOGIJA

Tekst: C. S. Lewis

S

vi su me upozoravali da ti ne kažem ono što ću sada reći. “Običan čitatelj ne želi teologiju – on želi samo jasnu, praktičnu vjeru”, govorili su. No, odbacio sam njihove savjete. Ne smatram, naime, da je običan čitatelj tolika budala. Riječ teologija znači “znanost o Bogu” a ja smatram kako svaka osoba, koja razmišlja o Bogu, želi imati najjasniju i najtočniju predodžbu o Njemu koju može dobiti. Ta niste djeca! Zašto bi se onda ophodili prema vama kao prema djeci? Ja, doduše, donekle shvaćam zašto je teologija nekim ljudima odbojna. Jednom sam prigodom držao predavanje pilotima Britanskoga kraljevskog zrakoplovstva. Sjećam se kako je jedan stari, prekaljeni časnik ustao i rekao: “Nemam vam ja nikakve koristi od te cijele priče! No želim da znate: i ja sam vjernik. Znam da ima Boga. Osjetio sam ga tamo u pustinji; neizreciv je to misterij! I baš zato

54 » Nacija

KOM Z A

Ž I V L J E N J E

Teologija je znanost o Bogu i kao takva je važna za sazrijevanje svakog kršćana. Nije neobično da ljudi danas razmišljanja o Bogu temelje na emocijama i uvriježenim predodžbama, no nijedno ni drugo nije temelj kršćanske vjere. Za ispravno razumijevanje Isusova nauka nužno je u određenoj mjeri upoznati se s teologijom


S engleskoga preveo i prilagodio: Boris Havel

POŽELIŠ LI NEKAMO OTPUTOVATI, ZEMLJOVID TI POSTAJE APSOLUTNO NUŽAN. SVE DOTLE DOK SI ZADOVOLJAN ŠETNJAMA UZ MORE, PROMATRANJE PUČINE BIT ĆE TI PUNO UGODNIJE OD ZURENJA U ZEMLJOVID. NO ODLUČIŠ LI OTPUTOVATI U AMERIKU, ZEMLJOVID ĆE TI KORISTITI VIŠE OD SVIH ŠETNJI PLAŽOM NA SVIJETU

Preuzeto iz: C.S. Lewis: Theology. Epperson, William R. et.al. (Ed.): Encounters: Connecting, Creating, Composing. Dubuque: Kendall/Hunt Publishing Company, 1996:173-175.

MPAS K R Š Ć A N S T V A

TEOLOGIJA JE POPUT ZEMLJOVIDA. AKO SE “ZAKOPAMO” U UČENJA, RAZMIŠLJANJA I RAZGOVORE O KRŠĆANSKIM DOKTRINAMA, ONI NAM POSTAJU MANJE STVARNI I UZBUDLJIVI OD ISKUSTVA KOJE JE MOJ PRIJATELJ DOŽIVIO U PUSTINJI

ne vjerujem svim tim vašim slatkim malim dogmama i formulama koje ste izmislili o Njemu. Svakome, tko je doživio ono pravo, one izgledaju tako otrcano, maleno i nestvarno!” U neku se ruku slažem s tim čovjekom. On je vjerojatno doživio istinsko iskustvo Boga u toj pustinji. Kada je nakon toga iskustva svratio pogled na kršćanske doktrine, mislim da se uistinu okrenuo od nečega stvarnog prema nečemu što je manje stvarno. To je kao kada s obale promatraš Atlantski ocean pa odeš u svoju sobu i ondje se zagledaš u zemljovid s tim istim vodenim prostranstvom. Time se okrećeš od stvarnosti prema nečemu što je manje stvarno – od pravih valova prema obojanom papiru. U tome i jest stvar! Zemljovid i nije ništa drugo do komada papira. No, tu moram naglasiti dvije vrlo važne činjenice. Kao prvo, on se temelji na otkrićima i spoznajama stotina i tisuća ljudi koji su plovili Atlantikom. Time iza njega stoje brojna ljuska iskustva koja su jednako stvarna kao

Nacija « 55

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

NISU NA PRODAJU

M

ladi bračni par uđe u najbolju trgovinu u gradu. Muž i žena dugo su promatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o stropu, u dražesnom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektroničkih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pizze i torte. Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica. “Vidite”, objašnjavala je že­na, “mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i navečer.” “Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije”, nastavio je čo­vjek. “Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti”, pono­ vno će žena, “I onda kad nas nema... Nešto što će je ve­seliti kad bude sama.” “Žao mi je “, nasmiješi se lju­bazno prodavačica. “Mi ne prodajemo roditelje!” Bruno Ferrero odabrala: Ivana Katanović

TEOLOGIJA i tvoje iskustvo promatranja valova s obale. Razlika je u tome što se tvoje iskustvo svodi na jedan letimičan pogled prema moru, dok zemljovid u sebi sadrži skup različitih iskustava mnogih ljudi. Kao drugo, poželiš li nekamo otputovati, zemljovid ti postaje apsolutno nužan. Sve dotle dok si zadovoljan šetnjama uz more, promatranje pučine bit će ti puno ugodnije od zurenja u zemljovid. No odlučiš li otputovati u Ameriku, zemljovid će ti koristiti više od svih šetnji plažom na svijetu.

Važnost teologije

Teologija je poput zemljovida. Ako se “zakopamo” u učenja, razmišljanja i razgovore o kršćanskim doktrinama, oni nam postaju manje stvarni i uzbudljivi od iskustva koje je moj prijatelj doživio u pustinji. Doktrine nisu Bog; one su tek neka vrsta zemljovida. No taj se zemljovid temelji na iskustvima mnogih ljudi koji su uistinu bili u doticaju s Bogom. U usporedbi s tim iskustvima, svi pobožni osjećaji i oduševljenja do kojih dolazimo nekim svojim putovima, priprosti su i zbrkani. I što je najvažnije: želiš li stići imalo dalje od toga, moraš uporabiti zemljovid. Vidiš, iskustvo, koje je onaj čovjek doživio u pustinji, vjerojatno je bilo stvarno i bez dvojbe uzbudljivo, ali iz njega ništa ne proizlazi. Ono nikamo ne vodi. S njime se ništa ne može napraviti. A upravo je to razlog zbog kojega mutna, nejasna religija – svi ti “doživljaji Boga u prirodi” – izgleda tako primamljivo. To su ugodni osjećaji ali bez učinka, poput promatranja valova s plaže. Poželiš li stići do druge strane Atlantika, nećeš moći takvim proučavanjem mora. Isto vrijedi i kada je riječ o vječnom životu. Nitko ne prima život vječni doživljavajući Božju prisutnost u cvijeću ili glazbi. S druge strane, nitko, tko se ne uputi do obale i otisne na pučinu, neće nikamo stići, bez obzira na to koliko je proučavao zemljovide. Otisneš li se pak na pučinu bez zemljovida, plovidba ti neće biti sigurna. Drugim riječima, teologija je praktična – osobito u današnje vrijeme.

U davna vremena, kada su ljudi bili slabije obrazovani i kada nije bilo puno javnih rasprava, možda je i bilo moguće snaći se na temelju nekoliko jednostavnih predodžbi o Bogu. No, to više nije tako. Danas svi čitamo i slušamo raznovrsna mišljenja i rasprave. Slijedom toga, nepoznavanje teologije ne podrazumijeva neimanje predodžbe o Bogu. Ono podrazumijeva mnoštvo pogrješnih predodžbi – loših, zbrkanih i zastarjelih. Mnoštvo predodžbi o Bogu kojima se ljudi danas razbacuju kao novima i suvremenima, zapravo su predodžbe koje su kršćanski teolozi razmotrili i odbacili prije mnogo stoljeća. Vjerovanje u popularne religijske koncepte moderne Europe nije ništa drugo do nazadovanje; poput vjerovanja da je zemlja ravna ploča.

Popularno vs. biblijsko viđenje Boga

Kada bismo saželi tu modernu popularnu predodžbu o kršćanstvu u nekoliko riječi, ne bi li se ona svela na izjavu koja glasi otprilike ovako: “Isus Krist je bio veliki učitelj etičnosti i moralnosti i kad bismo poslušali njegove savjete, uspostaviti bismo jedan pravedniji društveni poredak i izbjegli novi rat”? To je, doduše, istina. No, takva nam izjava ne iznosi potpunu istinu o kršćanstvu i zato nema nikakve praktične vrijednosti. Istina je da bismo, prihvaćajući Kristove savjete, živjeli u puno sretnijem svijetu. No, za život u sretnijem svijetu ne moramo nužno poslušati Isusa. Poslušamo li sve što veli Platon, Aristotel ili Konfucije, bit će nam znatno bolje nego što nam je danas. Pa što onda? Ionako nikada nismo slijedili savjete velikih učitelja. Zašto vjerovati da ćemo sad početi? Zbog čega mislimo da je izglednije da ćemo slijediti Isusa nego nekoga od ovih drugih? Zar zato što je on najbolji učitelj moralnosti? Ta to samo umanjuje vjerojatnost da ćemo ga slijediti! Ako ne uspijevamo primijeniti jednostavnu pouku dobronamjernih filozofa, zar da vjerujemo kako ćemo shvatiti i primijeniti Isusovu, koja je puno

OTISNEŠ LI SE PAK NA PUČINU BEZ ZEMLJOVIDA, PLOVIDBA TI NEĆE BITI SIGURNA. DRUGIM RIJEČIMA, TEOLOGIJA JE PRAKTIČNA – OSOBITO U DANAŠNJE VRIJEME 56 » Nacija


BOG NAS JE STVORIO, LJUBI NAS I BRINE ZA NAS, PA NAM JE, U TOM SMISLU, POPUT OCA. NO, KADA BIBLIJA GOVORI O TOME DA “POSTAJEMO” DJECA BOŽJA, TU SE OČIGLEDNO RADI O NEČEMU DRUGOM. A TO NAS VODI U SAMU SRŽ TEOLOGIJE složenija? Ako je kršćanstvo samo još jedna zbirka dobrih savjeta, onda ono nema puno smisla. U posljednjih četiri tisuće godina dobrih savjeta nije nedostajalo. Jedan dobar savjet više ništa neće izmijeniti. No, ako obratiš pozornost na neki pravi kršćanski tekst, vidjet ćeš da on govori o nečemu što se potpuno razlikuje od tih modernih, popularnih religijskih koncepata. Ondje piše da je Krist Božji Sin (što god to značilo). Piše kako će svi, koji povjeruju u Krista i postanu njegovi učenici, postati Božja djeca (što god to značilo). Piše da nas je Isusova smrt spasila od naših grijeha (što god to značilo). Nema mjesta prigovoru da su te tvrdnje preteške. Kršćanstvo tvrdi da naučava o jednom drugom svijetu, o nečemu što je izvan stvarnosti koju možemo dotaknuti, čuti i vidjeti. Možeš smatrati da su te tvrdnje lažne; no ako su istinite onda su nužno i teške – teške barem koliko i moderna fizika, s istim razlogom. Ono što u kršćanstvu najviše zabezekne ljude jest tvrdnja da svaka osoba koja pristane uz Krista “postaje dijete Božje”. “Nismo li svi mi već sada djeca Božja?” pitaju se. “Nije li Božje očinstvo jedna od glavnih kršćanskih misli?” Jest, ali samo u određenom smislu; uvjetno rečeno. Bog nas je stvorio, ljubi nas i brine za nas, pa nam je, u tom smislu, poput oca. No, kada Biblija govori o tome da “postajemo” djeca Božja, tu se očigledno radi o nečemu drugom. A to nas vodi u samu srž teologije.

DRVENA ZDJELICA

S

labašan starac je otišao živjeti sa svojim sinom, snahom i četverogodišnjim unukom. Starčeve ruke su se tresle, vid mu je bio slab a ni noge ga nisu baš najbolje služile. Kad bi obitelj sjela jesti za stol, djedove drhtave ruke i slab vid bi obrok učinile vrlo teškim. Grašak bi padao sa žlice na pod. Kad bi htio dohvatiti čašu, mlijeko bi se prosulo po stoljnjaku. Sin i snaha su se počeli ljutiti. “Moramo nešto učiniti s djedom” rekao je sin jednoga dana. Dosta mi je prolivenoga mlijeka, glasnog jedenja i hrane na podu. Sin i snaha su postavili mali stol u kutu sobe. Tamo je djed jeo sam, dok je ostatak obitelji uživao u jelu. Pošto je djed razbio jednu, dvije zdjelice, njegova hrana je bila servirana u drvenoj zdjelici... Kad bi obitelj ponekad pogledala djeda, ponekad bi vidjeli suze u njegovim očima dok je tako sam sjedio i jeo. Usprkos tome jedine riječi koje je mladi par imao za njega su bile riječi prijekora ako bi mu nešto palo na pod. Mali četvorogodišnji unuk je sve to promatrao u tišini. Jedne večeri prije objeda otac je vidio kako se njegov mali sin igra sa komadićima drveta. Blago ga je upitao: “ Što to radiš sine?” Dječak je odvratio: “O, radim male drvene zdjelice za tebe i mamu da imate iz čega jesti kad ja odrastem”. Dječak se nasmiješio i nastavio sa svojim poslom. Roditelji su ostali bez riječi a onda su im suze počele teći niz obraze. Iako nisu prozborili niti riječ, oboje su znali što moraju poduzeti. Te večeri su uzeli starca za ruku i nježno ga doveli za svoj stol. Do kraja svog života starac je jeo zajedno s obitelji. Zanimljivo, ni sin ni snaha više nisu brinuli kad se mlijeko prolilo ili kad je hrana pala na pod. http://www.blog.hr/print/ id/1627046410/drvena-zdjelica.html

odabrala: Ivana Katanović

Nacija « 57


BOJNA OPREMA BOŽJA

DOBRODOŠLI

U SREDIŠTE ZA SPECIJALISTIČKU

Preuzeto, s dopuštenjem, s http://www.holyspiritinteractive.net

OBUKU

58 » Nacija

Zahvaljujući dobroti svemogućeg Boga, od ovoga broja, započinjemo sa serijom članaka Aneela Aranhe o bojnoj opremi Božjoj. Ovu seriju članaka shvatite kao Poligon za obuku, obuku za stvaranje dobrih Božjih vojnika. Trening je potreban svakom kršćaninu, jer smo svi u ratu, željeli mi to ili ne. U ovome ratu smo već stoljećima protiv neprijatelja koji je snažan, zao i okrutan i većinom smo bivali poraženi!

VJERA

NEPRIJATELJ NIJE ČOVJEK. NEPRIJATELJ JE SKUPINA ZLIH, LUKAVIH I DOBRO ORGANIZIRANIH DUHOVNIH BIĆA KOJA SE NALAZE OKO NAS NA ČETIRI RAZINE RAZLIČITIH AUTORITETA


Tekst: ANEEL ARANHA

SPASENJE

PRAVEDNOST

M

nogo je razloga za sramotne poraze koji su nam se dogodili. Jedan od razloga je manjak svijesti o našem neprijatelju. Kako možemo očekivati uspjeh ako ne razumijemo s kim se suočavamo u borbi i koje su neprijateljeve snage i slabosti? Drugi razlog je nesposobnost da se sami obranimo od njegovih napada, većinom zbog nepoznavanja sredstava koja su nam dostupna. Treći razlog je opiranje da mi sami napadnemo, što je apsolutno bitno ako želimo pobijediti u ovome ratu. Ali najprije, tko je neprijatelj?

Neprijatelj

ISTINA

Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. (Ef 6, 12). Neprijatelj nije čovjek. Neprijatelj je skupina zlih, lukavih i dobro organiziranih duhovnih bića koja se nalaze oko nas na četiri razine različitih autoriteta. Sotona i njegovi generali su na najvišoj razini sa moći nad cijelim nacijama i dok su oni i trupe ispod njih istinski moćni, najopasniji su njihovi mali vojnici koji slušaju njihove naredbe. Oni su smješteni na našim ramenima šapćući zlo u naše uši i

RIJEČ BOŽJA

SPREMNOST

VEĆINA SVIJETA NE PRIZNAJE VIŠE POSTOJANJE SOTONE. ŠTOVIŠE I ZLO SE NEGIRA, KAO U RAZMIŠLJANJU NOVOG DOBA (NEW AGE) DA JE SVE JEDNO, I DOBRO I ZLO; A NARAVNO, PSIHOLOZI I HUMANISTI NAMEĆU SVOJ NAČIN SHVAĆANJA OVOG PROBLEMA Nacija « 59

» NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI


» NASTAVAK S PRETHODNE STRANICE

BOJNA OPREMA BOŽJA istovremeno čine sve da bi nas uvjerili da ne postoje. (da ne kompliciram, sve ove Sotonine snage ću zvati jednim imenom Sotona ili neprijatelj, osim ako kontekst bude zahtijevao drugačije). Većina svijeta ne priznaje više postojanje Sotone. Štoviše i zlo se negira, kao u razmišljanju novog doba (New Age) da je sve jedno, i dobro i zlo; a naravno, psiholozi i humanisti nameću svoj način shvaćanja ovog problema. Ovo je najveće dostignuće neprijatelja, zato što mu dopušta da nesmetano hoda među nama više ili manje slobodan da učini što god poželi. Pogoršavanje problema – za one koji priznaju njegovo postojanje – je neprijateljeva stručnost u izlikama. On će se često pojaviti prerušen u anđela svijetla namještajući vam mudro zamku i kad shvatite prijevaru već je prekasno; u njegovom ste klopki i on vas uništava. Kako se onda boriti protiv takvog neprijatelja? Očito nam konvencionalna oružja, uključujući i naše hvaljene nuklearne arsenale, neće biti od velike koristi protiv bića koja nisu od krvi i mesa. I gdje onda napasti neprijatelja u borbi? Pavao objašnjava:

Bojno polje

Iako, naime, živimo u tijelu, ne borimo se na tjelesan način. Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu! I pripravni smo kazniti svaku nepokornost čim vaša pokornost postane savršena. (2 Kor 10, 3-6). Ovaj odlomak nam daje jako važnu informaciju o bojnom polju. Jako je važno da ovo razumijemo, jer tu leži ključ pobjede – ili poraza. Bojno polje je naš um. To je arena u kojoj Sotona i njegove snage neprestano vode rat da preuzmu kontrolu nad našim

60 » Nacija

SOTONA I NJEGOVE SNAGE NEPRESTANO VODE RAT DA PREUZMU KONTROLU NAD NAŠIM MISLIMA, NAŠOM MAŠTOM, NAŠIM IDEJAMA, IZRAZIMA, RAZUMOM, ZNANJEM, RAZMIŠLJANJEM I ZAKLJUČCIMA. NAPADI SU TRAJNI. PONEKAD DOLAZE RAVNO OD SOTONE I NJEGOVIH DEMONA. U DRUGIM SLUČAJEVIMA NAPADI DOLAZE OD LJUDI KOJE POZNAJEMO, ČESTO OD ONIH KOJI SU NAM NAJBLIŽI mislima, našom maštom, našim idejama, izrazima, razumom, znanjem, razmišljanjem i zaključcima. Napadi su trajni. Ponekad dolaze ravno od Sotone i njegovih demona. U drugim slučajevima napadi dolaze od ljudi koje poznajemo, često od onih koji su nam najbliži. Čim ima priliku, neprijatelj stvara utvrde u našem razumu, koje su u biti misli i ideje koje nas čine njegovim zarobljenikom. Mrzite li neizmjerno nekoga za koga vjerujete da vam je učinio nešto loše? Jeste li nesposobni oprostiti nekome

tko vas je duboko povrijedio? Vjerujete li da je Papa Antikrist, a Katolička Crkva zlo? Ili ako ste katolik, mislite li da su svi protestanti vražja djeca? Ovo su sve utvrde koje je neprijatelj stvorio u našem razumu. Stvorio ih je mnogo, ako ne i stotine! Predrasude su stvorene da usmjere čovjeka u bitku protiv svoga brata i da skrenu njegovu pažnju s pravog neprijatelja, one čak sprječavaju ljude da slušaju, razumijevaju i pokoravaju se Riječi Božjoj. Teško je srušiti ove utvrde, osim ako ne koristimo oružje koje nam je Bog dao i koje je “božanski jako za rušenje utvrda”. Postoji više oružja, ali najsnažnija je Riječ Božja, koja je živa i djelotvorna. “Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca” (Heb 4, 12). Molitva je drugo jako snažno oružje. Uz ova “oružja” koja nam je Bog dao da uništimo utvrde i otjeramo neprijatelja, On nam je, također dao bojnu opremu koju možemo koristiti da se zaštitimo od neprijateljskih napada i spriječimo ga da sagradi svoje utvrde. Svaki kršćanin treba obući ovu opremu – bojnu opremu Božju – ako želi preživjeti neprijateljske napade, ili štoviše krenuti u napad. Dok god nosimo Božju opremu, sigurni smo; čim ju skinemo tražimo velike nevolje. Otkrio sam ovu tešku istinu iskustvom. Što je onda Božja bojna oprema koja nas čuva sigurnima?

Božja oprema

Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, održati se! Dakle, stojte čvrsto!


«Opašite svoje bokove istinom», «obucite oklop – pravednost», obujte noge «spremnošću za Radosnu vijest – mir!» u svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu – ono čim se spasava – i mač Duha, to jest Riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete. (Ef 6, 11-18). Pojas istine. Oklop pravednosti. Evanđeoske cipele. Štit vjere. Kaciga spasenja. I mač Duha. Ovo je oprema Božja – standardna borbena oprema spremna za dan zloga. Dan zloga je već ovdje. Već je neko vrijeme ovdje. Trebamo se brzo obući. Iako sve treba biti zajedno obučeno da nas u potpunosti zaštiti i sve povezano jedno s drugim, svako oružje ima svoju posebnu uporabu i vidjet ćemo što je što u nekoliko sljedećih nastavaka dok budemo proučavali svako posebno. Prije no što dođemo do toga, važno je napomenuti dvije jako važne stvari.

Prvo: mi ratujemo s neprijateljem koji je već poražen!

Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje, izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši na križ. Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime. (Kol 2, 13-15) Svojom smrću i uskrsnućem Isus je već porazio neprijatelja! I ne samo da ga je razoružao u potpunosti, već ih je On izložio ruglu da svi budemo svjesni ove činjenice! To što nismo, je zbog neprijateljeve neizmjerne vještine da nas uvjeri u laži. Ali prisjetimo se uvijek istine.

RIJEČI MOGU I LIJEČITI I RANJAVATI Ono što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka… Mk 7,20

Z

a mene je važno pitanje kako moje riječi djeluju. Često osjetim kako moje riječi nisu čiste, da u njima odjekuju častoljublje, mržnja, nejasne namjere, moja povrijeđenost. Tada te riječi uzrokuju kod slušatelja ili čitatelja nečistoću, nejasnoću, pomutnju. Svakog propovjednika stavlja Isusova riječ pred pitanje kako mu riječi djeluju. I tako imamo važnu zadaću očistiti svoje riječi od svega što se često i nesvjesno uhvati za njih kako bi ih onečistilo. Odgovorni smo za ono što govorimo, za naš glas preko kojeg riječi dolaze do srca ljudi...

Samo reci riječ i ozdravit će duša moja.

Nisu samo Isusove riječi imale pročišćavajuće djelovanje nego i njegov glas. Po glasu čovjekovu vidimo kakve osjećaje gaji u srcu. Svojim glasom priopćujemo drugima raspoloženje naše duše. Očito, u Isusovu glasu nije bilo ništa agresivnog, nejasnog i skrivenog. Bio je to glas u sebi skladan i zato je među slušateljima širio sklad. Kod Isusa je odjekivao unutarnji mir. Glas mu je bio pun ljubavi. Prodirao je u srca slušatelja i govorio im da su bezuvjetno ljubljeni, da su čisti, da su prihvaćeni takvi kakvi jesu.. Anselm Gruen odabrala: Ivana Katanović

Drugo: Isus nam je dao zadatak da vršimo autoritet koji je On za nas pobijedio.

Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa neće moći nauditi. (Lk 10, 19) Neka Duh Sveti bude s vama.

Nacija « 61


BIBLIJSKA PSIHOTERAPIJA

«Strah je Gospodnji početak spoznaje» (Izr 1,7)

B

iblija je sveta knjiga koja u sebi sadrži poruku spasenja što ga Bog nudi svakom čovjeku u Kristu i po Kristu. Osim što naviješta vječno spasenje poslije smrti, Biblija nas uči kako trebamo živjeti da već ovdje na Zemlji budemo sretni i imamo mir i radost u duši. Biblijski mudri savjeti formulirani su ovdje u obliku zapovijedi uspješne psihoterapije. U ovom članku želim također pokazati kako je Isus u svojim susretima s ljudima daleko prije Freuda i drugih psihoterapeuta, postavio norme uspješne i djelotvorne psihoterapije. Isus je po­ magao ljudima da upoznaju sebe, zatim da sebe prihvate, sebe zavole, da se mijenjaju, da žive u istini, da imaju čistu savjest, da nauče živjeti kao djeca te da znaju u svakom trenutku osmišljavati život prihvaćajući križ i tako na za­ dovoljavajući način odgovoriti na pitanje zašto žive, da znaju i hoće oprostiti sebi i drugi­ ma, da budu istinski slobodni i kao takvi spremni izgubiti vremeniti život kako bi po­ stigli onaj vječni, i na koncu, ono najvažnije, da ljube Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao same sebe. Spomenuta biblijska, odno­ sno Isusova metodologija predstavlja najbolju shemu ili model uspješne psihote­ rapije koja počinje dobrim upoznavanjem samog sebe a završava spremnošću da se izgubi vremeniti kako bi se postigao vječni život. p. Mijo Nikić

62 » Nacija

UPOZNAJ SAMOGA SEBE

Biblija ili Sveto pismo sadrži u sebi riječ Božju koja je upućena ljudima s namjerom da oni otkriju i vrše volju božju. To je riječ spasenja i poziva u život vječni. Iako je Biblija prije svega navještaj života vječnoga, ona sadrži mudre i spasonosne savjete te za naš zemaljski život, za naše duševno i tjelesno zdravlje Tekst: p. MIJO NIKIĆ

«Sami sebe ispitujte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite!» (2 Kor 13,4b-5) «Upoznaj samog sebe» («Gnothi seauton»), mudri je savjet upisan zlatnim slovima na ulazu hrama u Delfima u staroj Grčkoj. Svaka pro­ mjena na bolje, svaka uspješna psi­ hoterapija mora početi od činjenič­ nog stanja, od prave istine ne znam kako bolne i teške. Malo je ljudi koji sebe istinski poznaju. Uglavnom se radi o površnoj spoznaji kojom ima­ mo neki uvid u ono što činimo i kako se ponašamo. Međutim, dublji kori­ jeni ili temelji naše ličnosti, skrivene nesvjesne motivacije koje nas pokre­ ću na djelovanje, ostaju nam često skrivene i nepoznate. Da što bolje sebe upoznamo trebamo se pitati ne samo što činim, nego i zašto to činim, pokušati otkriti skrivene motive, du­ boko potisnute emocije koje nas po­ kreću na djelovanje. Odlično sredstvo u procesu upoznav­ anja sebe imamo u našoj duhovnosti putem ispita savjesti. To je privilegi­r­ a­na metoda dubljeg ulaženja u svoju dušu i otkrivanja razloga zašto se ta­ ko i tako ponašamo. Nema istinskog napretka u duhovnom životu bez

re­fleksije, bez dubljeg poniranja u svoje srce. Tko svakodnevno čini is­ pit savjesti u velikoj je prednosti da ne ponavlja gluposti i grijehe koje je ne­davno počinio. Uvijek kad se pok­ a­jemo za svoje grijehe i propuste, is­todobno odlučujemo da to više ne­ ćemo ponavljati. Iako zbog slabosti i ranjivosti naše naravi, to iznova či­ ni­mo, za očekivati je napredak ako svakodnevno činimo ispit savjesti i često odlučujemo da ćemo se čuvati grijeha. Isus je najbolji psihoterapeut jer on do kraja poznaje ljudsku dušu, on ima uvid u duboke, skrivene motive na­šeg djelovanja. On nam najviše mo­že pomoći da što bolje upoznamo sebe. Pomoći nekome da se bolje i dublje upozna, čin je ljubavi i pošto­ vanja prema toj osobi. Tako je i Isus iskazao čin velike ljubavi prema svo­ me učeniku Petru kad ga je suočio sa samim sobom, odnosno s onim dr­ugim, unutarnjim Petrom kojega iz­vanjski Petar nije poznavao. Na posljednjoj večeri Petar je uvjeravao Isusa da je spreman prije ići u smrt nego izdati svoga Učitelja. Isus mu je tada rekao: «Zaista, kažem ti upravo ćeš me ti, još noćas prije nego pije­ tao dvaput zapjeva, triput zatajiti» (Mk 14,30). Očito da se Petar nije dobro poznavao. On je iskreno izra­ zio spremnost da umre za Isusa, ali u srcu još nije bio spreman trpjeti ni umrijeti za Isusa, zato ga je u času


IZDAVAČ: ZAKLADA “BISKUP JOSIP LANG” iskušenja izdao. Tek nakon što je iz­ dao Isusa i gorko zaplakao, Petar je spoznao kako je slab. Isus mu je da­ kle pomogao da bolje upozna sebe tako što mu je otkrio istinu o njemu, odnosno njegovoj slabosti. 1 Prvu zapovijed uspješne psihoterapi­ je koja glasi: «Upoznaj sebe», najbo­ lje ćemo ostvariti ako sebe upozna­ mo u cjelovitoj istini, a ona glasi da je čovjek – grešnik kojega Bog ljubi. To je prava istina o nama ljudima. Ako želimo biti iskreni prema sebi mora­ mo priznati da smo grešnici da svaki dan činimo grijehe i gluposti, nešto zla učinimo zbog svoje zloće, a nešto zbog svoje ograničenosti. U svakom slučaju, Biblija ima pravo kad kaže da «nema čovjeka koji ne griješi» (1 Kor 8,46) te kako i pravednik se­ dam puta na dan pogriješi. Međutim, treba odmah nadodati da čovjek nije samo grešnik, on je prije svega ljubljeno dijete Božje, on je grešnik kojega Bog ljubi. U psalmu 139. Izražena je istina kako samo Bog do kraja proniče čovjeka, samo Bog izdaleka već naše misli poznaje. Riječi ovoga psalma kad se čitaju s vjerom i pouzdanjem u Božju providnost imaju moć unijeti u dušu duboki mir i istinsku radost. Psalam završava iskrenim vapajem koji bi trebalo često ponavljati kako ne bi­ smo skrenuli s pravoga puta koji vodi u život: «Pogledaj ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječ­ nim» (Ps 139,24). Mnogi žive u iluzijama misleći da su bez grijeha samo zato jer ne vjeruju u neizmjernu ljubav Božju, ne mogu shvatiti da ih Bog ljubi i onda kad su grešnici, kad sami Bogu okreću leđa. Istina o Bogu koji nas neizmjerno voli i onda kad smo daleko od njega, Isus nam je najbolje pokazao u genijalnoj prispodobi o izgubljenom sinu koji je živeći razvratno, daleko od oca, po­ trošio sve što mu je otac dao. Među­ tim, kad se vratio ocu, ovaj mu veli­ kodušno sve oprašta i naređuje da se napravi veliko slavlje, jer ovaj čovjek «bijaše mrtav i opet oživje, bijaše iz­ gubljen i nađe se!» (Lk 15,32). Ovom pr­ispodobom o izgubljenom sinu, o­dnosno o velikodušnom Ocu koji op­rašta, Isus nam je želio poručiti da se ne bojimo priznati da smo i sami izgubljeni kad odlutamo od Boga, ali da nas ta spoznaja ne zatvori u naš svijet nemoći, nego da izađemo iz sebe i da se uputimo Ocu nebeskom s uvjerenjem da će nam sve oprosti­ ti i velikodušno nas primiti u svoju kuću.

Knjigu p. Mije Nikića: Biblijska psihoterapija možete nabaviti u katoličkim knjižarama te u uredu Zaklade u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.

ISUS JE NAJBOLJI PSIHOTERAPEUT JER ON DO KRAJA POZNAJE LJUDSKU DUŠU, ON IMA UVID U DUBOKE, SKRIVENE MOTIVE NA­ŠEG DJELOVANJA. ON NAM NAJVIŠE MO­ŽE POMOĆI DA ŠTO BOLJE UPOZNAMO SEBE

1 NIKIĆ, Mijo, «Ti znaš da te volim» (Iv 21, 17b). Iskustvo pada sv. Petra apostola i snaga Božjeg oproštenja. Psihološko-teološka refleksija. U: Synthesis theologica, Zbornik u čast p. Rudolfa Brajičića SJ u povodu 75. obljetnice života. Uredio Marijan Steiner, FTI, Zagreb 1994., str. 173-189.

Nacija « 63


Odabrala: Ivana Katanović

IVANIN KUTAK

POHVALITE SVOJE

DIJETE 64 » Nacija


»

Zaustavite se u trenutku kada se dijete ponaša dobro i pohvalite ga.

Roditelji starog kova smatrali su da se dobro djetetovo ponašanje podrazumijeva, uspjeh u školi očekuje i dijete se ne hvali previše jer će se time pokvariti. Danas se zna da pohvala u odgoju treba biti barem nekoliko puta više od kazni, dijete treba pohvaliti za njegovo dobro ponašanje. Da bi roditelj znao kako se njegovo dijete ponaša, važno je da sudjeluje u što više djetetovih aktivnosti i prati njegovo ponašanje, ne zato da bi ga korigiralo kaznama, već da uhvati trenutak kad je dijete napravilo nešto dobro i pohvalilo ga.

Nemojte čekati poseban trenutak.

Za pohvalu nemojte čekati neki poseban trenutak, pohvalite dijete kad god učini nešto dobro.

Budite jasni.

U pohvali (kao i u kazni) potrebno je biti što specifičniji, npr. “Hvala ti što si bio strpljiv i sačekao da završim telefonski razgovor.”

Koristite fizičku pohvalu

Osim pohvale riječima, vrlo moćna je fizička pohvala (zagrljaji, poljupci, namigivanje, tapšanja i sl.), ona ima posebnu snagu kod vrlo male djece.

Povratnu informaciju dajte odmah

Nemojte čekati da prođe vrijeme za pohvalu, ona (kao i kazna) najbolje djeluje odmah

nakon ponašanja koje želite pohvaliti.

Nemojte koristiti pohvale s nastavkom.

Kad izričete pohvalu onda se na njoj i zaustavite, nemojte ju nastavljati izrekama poput: “Zašto se tako ne ponašaš češće.”

Pohvalite svoje dijete i drugima.

Nazovite nekog i pohvalite dijete toj osobi u prisutnosti djeteta. Iskažite svoj ponos kako vam je lijep bio zajednički dan ili zajedničko vrijeme dok ste čekali drugog roditelja da se vrati s posla.

Planirajte zajedničko vrijeme. Vaša nepodijeljena pažnja za dijete je najveća nagrada.

Usmjerite svoja osjetila na dobra ponašanja.

Umjesto da vodite unutarnje bilješke o tome kako i kada se vaše dijete loše ponaša, usmjerite se na bilježenje (u mislima ili na papiru) vremena kad uživate s djetetom i kada se ono ponaša dobro.

Umjesto da kažnjavate ono što nećete, nagradite ono što hoćete. Pokažite djetetu da vam je njegovo dobro ponašanje važnije od njegovog lošeg ponašanja i trudite se da u sebi održite balans i ne upadnete u zamku traženja lošeg ponašanja.

DRUGI

T

ko je kriv? Kakvo pitanje: krivi su drugi! Drugi koji misle drukčije, koji drukčije vjeruju i drukčije žive. Svatko sam zna, naravno, bolje; čini bolje i jest bolji. Sjeda se na visoku sudačku stolicu i odozgor sudi: drugi su krivi! Takav stav truje zajednički život ljudi, u javnosti jednako kao i u malom domu. Susrećemo taj stav kod muževa i žena, djece i učitelja, kod političara i novinara, u poduzećima i strankama, kod pojedinaca i čitavih naroda. Ne budi toliko strog s drugima. Pokušaj zamisliti da bi se kod njih moglo naći i štogod dobra, i bit ćes iznenađen što se sve tu nađe i da je drugi sigurno tako dobar kao i ti, možda i bolji. Većina sudačkih stolica s kojih sudimo druge ima klimave noge: oholost, glupost, nepopustljivost i nemilosrdnu bezdušnost. Naši stvarni i jedini suci bit će ljudi koji su zbog nas morali najviše oskudije¬vati, kojima smo najviše uskraćivali, najsiromašniji među nama koji su umrli od gladi i nedostatka ljubavi. Oni imaju pravo suditi. www.delnice-crkva.org/

Nacija « 65


SMJEŠKALICA

»

NA BRZINU...

Uvreda

Mama pita kćer: - Dušo, zašto si tako tužna? Što se dogodilo? - Moj muž me strašno uvrijedio. - Pa što je rekao? - Da s vremenom sve više sličim na tebe!

Djeca

Dođe Mujo kući i pita Fatu: - Fato, gdje su djeca? Fata: - Na engleskom. Mujo: - OK, where are the children?

Sporo

Govori učiteljica učenicima: - Sporo pišete, sporo zbrajate, sporo mislite... Ima li nešto što radite brzo? Kaže Ivica: - Brzo se umorimo.

Sanjkanje

Otac pita Ivicu: - Daješ li ponekad sanjke i mlađoj sestri? - Kako ne, svaki put kada idemo uz brijeg.

Škrtica

- Ne mogu više biti zaručena za takvu škrticu… evo vraćam ti prsten! - reče djevojka. 
 - A gdje je kutijica? - odgovori momak.

Jedinice

Donio Ivica učeničku knjižicu, a ono sve jedinice samo dvojka iz glazbenog. Otac mu opali šamarčinu: - Sram te bilo, ovolike jedinice, a tebi do pjevanja

Štreberski

Pričaju dva štrebera. - Čuj, starci su mi otputovali, imam praznu kuću. - Blago tebi, možeš učiti naglas.

66 » Nacija

Pazi! Pazi! Ž

ena peče jaja za doručak svome mužu. Odjednom, njen muž uleti u kuhinju:
 - Pazi. PAZI! Stavi još malo ulja! Oh, ajoj!... Pečeš ih previše istovremeno.
PREVIŠE! ... Okreni ih! SAD IH OKRENI!... Trebamo još ulja. Joj! GDJE ćemo naći JOŠ ULJA? ZALIJEPIT će se! Pazi… PAZI!... Rekao sam ti PAZI!... NIKAD me ne slušaš dok kuhaš! Nikad!... Okreni ih! Požuri!

Novčanik Javlja se Mujo u eter Radio Sarajeva i kaže: - Hodam ja Čaršijom kad odjednom ugledam novčanik. - I jesi li ga podigao?, upita ga voditelj. - Da. - Pa što si vidio? - 1000 maraka, 1000 eura i osobna. - Pa što piše na osobnoj? - Muharem. - I što sad? - Pa, ako može jedna pjesma za Muharema?

Jesi LUDA?... Jesi li TOTALNO poludila?
Ne zaboravi ih posoliti. Znaš da ih uvijek zaboraviš posoliti. Posoli.
POSOLI! POSOLI! Žena ga zaprepašteno pogleda: - Što je s tobom? Misliš da ne
znam ispeći nekoliko jaja? Muž mirno odgovori: - Htio sam ti samo pokazati kako to meni izgleda kad ja vozim.


SVJETSKI HIT! Knjiga koja je mnoge kršćane ta diljem svije potaknula na još jaču molitvu!

Frank E. Peretti

PRODOR U SVIJET

TAME Svjetski hit Franka Perettija “Prodor u svijet tame” ostavit će vas bez daha. Kroz ovaj napeti kršćanski triler čitatelj dobiva uvid u zbivanja u duhovnom svijetu i načine na koji duhovni svijet utječe na materijalni. Roman razotkriva načine djelovanja okultnih centara koji se kriju iza civilnih udruga a koje nastoje oblikovati društvo u kojem živimo prema vrijednostima suprotnima kršćanskima. Ova će vam knjiga dati bolje razumijevanje mnogih zbivanja koja svakodnevno vidite oko sebe.

Kako naručiti? Za naručiti knjigu dovoljno poslati puno ime i prezime, ulicu, poštanski broj i mjesto na koju treba poslati knjigu isključivo sms-om na broj: 098-30-90-93 s naznakom “za Prodor u svijet tame”

PRODOR U SVIJET TAME MOŽETE KUPITI I U KNJIŽARI SV. ANTUNA, KAPTOL 6, U ZAGREBU

!

A OGRANIČEN KOLIČINA

87 kn

POŠTARINA UKLJUČENA U CIJENU

VAŽNO! POŠTA PRILIKOM PREUZIMANJA UZIMA BANKARSKU PROVIZIJU I TO NEMA VEZE S POŠTARINOM KOJA JE PLAĆENA PRILIKOM SLANJA KNJIGE!

484 stranice - meki uvez


Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove mi koji smo se već prije nadali u Kristu. U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja na hvalu Slave njegove. Poslanica Efežanima 1,3-14

Nacija 12  

Hrvatski domoljubno krscanski mjesecnik

Nacija 12  

Hrvatski domoljubno krscanski mjesecnik

Advertisement