Uz čađu, 1943., i prvi planovi o tvornici gnojiva Uz sve probleme uz čađaru, u čijem je susjedstvu 1940. izgrađena i vapnara, otvaraju se nove mogućnosti, pa čak i prvi projekti o začecima tvornice gnojiva, koja tek od 1968. godine postaje simbolom gospodarstva Kutine. Dakako ta ideja je s današnjim kapacitetima i strukturom proizvodnje neusporediva, ali važno je što je ipak postojala u svijesti gospodarstvenika, pa čak bila i prihvaćena na razini ministarstva tadašnje NDH 1943.godine. Prijedlog podnesen (u dinarima iz 1939. godine) ravnateljstvu Prve hrvatske štedionice, podsjeća da bi se na 15 jutara istočno od željezničke postaje, koristeći kao osnovnu sirovinu 20 milijuna m³ zemnog plina iz Gojla te, eventualno, 7 milijuna m³ vodika iz proizvodnje plinske čađe, gradilo postrojenje godišnjeg kapaciteta 34.000 - 49.000 tona nitratnih gnojiva sa 7.600 do 10.500 tona aktivne materije (N2). Licenciju i inženjering daje IG -Farben industrija, koja je ujedno i izvođač izgradnje objekta čija je investicija iznosila 100 milijuna dinara. Ukupan prihod tvornice koja bi zapošljavala 300 radnika iznosio bi 76 - 104,6 milijuna dinara, a dobit je predviđena u rasponu 16,4 - 37,3 milijuna dinara. Naznačeni kapacitet proizvodnje nitratnih gnojiva obuhvaćao je ovu robnu proizvodnju: - 3.000 t/g salitrene kiseline (nitratne kiseline) - 4.000 t/g amonijeve salitre (amonijskog nitrata) - 30.000 - 45.000 t/g vapnene salitre (kalcijsko amonijskog nitrata ¬ KAN-a). poslije II. svjetskog rata nova postrojenja i čađara u Bakru Do konca Drugog svjetskog rata, u kutinskim se kemijskim postrojenjima malo radilo. Proizvodnja čađe je zaustavljena zbog savezničkog bombardiranja 9. travnja 1945. koje je većim dijelom uništilo postro-
Postrojenje ...
259