Page 239

trbuha, o prljavom tonu njezina mesa, pisalo se da se ljudi oko nje skupljaju kao pred mrtvačnicom jer ih privlači vonj truleži njezina mesa, pa su i dva čuvara morala stajati uz sliku da je zaštite od publike. (*V. H. Pintarić, “Svjedok u slici”, str. 23) Danas nam to izgleda nevjerojatnim, ali u ono vrijeme Manetova slika gole žene predstavljala je uistinu “isječak stvarnosti”. *Kad je prvi put izložena, ova slika koja je parafraza Ticijana, izazvala je sablazan implicirajući da prostitutka može biti samosvjesna ličnost i kao takva dostojna tema slike. Kurtizane su prije prikazivane na egzotičan, pa time idealiziran način. Ovdje odsutnost idealizacije dodatno pojačava jaka rasvjeta koja spljošćuje oblike, kao i besramno izravan pogled modela. (*E. L. Smith, “Vizualne umjetnosti 20. stoljeća”, str. 32) Bio je to prepoznatljiv model potpuno suprotan idealiziranim modelima salonskog slikarstva. A žuti trbuh i “prljavština”njezina mesa bio je nov način gledanja igure čovjeka i nov jezik slikarstva, kako su rijetki suvremenici mogli vidjeti.” Rijetko je neko umjetničko djelo izazvalo tolike nedoumice i zbunjenost kao slika “Doručak na travi” francuskog slikara Edouarda Maneta. Ta je slika izazvala pravi skandal kada je u Parizu godine 1863. izložena javnosti na Salonu odbijenih. Ono što je tada šokiralo, a danas intrigira na tako suptilan način, proizlazi gotovo podjednako iz formalno-estetskih osobitosti, kao i iz metaforičkih slojeva toga platna. Cijeloj aferi oko te slike, bizarni akcent daje činjenica da je autor tog “skandaloznog djela”, koje je toliko uvrijedilo suvremenike, bio normalan i učtiv čovjek iz sređene francuske činovničke obitelji. Brzoplete prosudbe i neshvaćanja likovne kritike, polarizirala su mišljenja o tom djelu tako što su jedni u njemu vidjeli loše slikarstvo i uvredu tradicije, a drugi ultramodernost i novinu u postupku slikanja. Manet sigurno nije bio opterećen mišlju ukida li ili nastavlja tradiciju. Ako je uistinu skandal, koji je izazvalo to platno, bio u tome što su dva gospodina, sudeći prema odjeći bili suvremenici, ljudi vremena u kojem je nastala slika (o čemu postoje potvrde), tada to nedvojbeno dokazuje da bi ta scena vjerojatno bila s manje zazora primljena da su oba gospodina bila gola.Tada bi slika bila manje provokativna i teško da bi se u to doba izdvajala svojom izazovnošću od sličnih kompozicija golih tijela u prirodi, tim prije što znamo da je njezin formalni sklop preuzet od jedne Raffaelove kompozicije s gravure Marcantonija. Sasvim sigurno suptilni erotizam te slike skriven je duboko iza prvog sloja, isto kao što je posljedica skandala mnogo rainiranija od jednostavne činjenice da je publika prepoznala svoje suvremenike u društvu jedne gole dame. Golo žensko tijelo smješteno u prirodi istodobno dobiva na koncentraciji svoje erotičnosti, kao što i gubi u svom stapanju s prirodnim ambijentom i djelovanjem neposrednog biološkog elementa. Spolni akt na koji “Doručak na travi” upućuje u prirodno ogoljenom, neuređenom ambijentu, doima se, prema mišljenju mnogih, drukčije negoli kada se događa u kulturnom artiicijelnom prostoru kakav je soba, krevet ili pod.

240

Zbornik Moslavine IX - X  

Izdanje 2006. / 2007.

Zbornik Moslavine IX - X  

Izdanje 2006. / 2007.

Advertisement