Page 230

*Otprilike kada i Mona Lisu, Leonardo je u Firenci naslikao još jedno remek-djelo, koje je dugo bilo izgubljeno. Slika Leda s labudom prenesena je u Francusku netom kada je bila dovršena, a zatim je poslije 150 god., zapaljena, predmnijeva se po nalogu Madame de Maintenon, druge žene Louisa XIV. Strašna Madame koja je pokušala reformirati moral dvora u Versaillesu time što je, uz ostale nepopularne mjere, tijekom korizme zabranila izvođenje opere, prigovorila je onome što je držala nedoličnošću Leonardovog djela. Nedolična ili ne, ta je slika (koja je nama poznata isključivo posredstvom kopija) bila jedan od rijetkih Leonardovih aktova: gola, contrapposto Leda s rukama oko labudovog istegnutog vrata, što je izazvalo mnoge komentare tadašnjeg društva. (* R. King, “Michelangelo i papin svod”) Paolo Veronese (1528. - 1588.), venecijanski slikar, stvara u razdoblju Cinquecenta u Italiji. Njegova najpoznatija djela poput: “Večera u Levijevoj kući”, “Večera u kući Simona” ili “Svadba u Kani”, remek-djela iz venecijanske Accademije, iz Brere ili iz Louvrea, prikazuje gozbe s velikim brojem uzvanika, podijeljenih u grupe, pod klasicizirajućim galerijama ili u pokretu po stepeništima i odmorištima. Raskošna profanost s interesom za detalje, posvuda podsjeća na bogati život Venecijanaca. Venecija traži od njega da priča o njenoj moći, da prikaže s najvišom orkestracijom njenu raskoš, da simbolizira sjajnim ženskim likovima njenu pravdu, njeno milosrđe, njenu snagu. U cijeloj toj ljepoti Veronesovog slikarstva, možda je bilo nečega previše subjektivnog u načinu rada za ono vrijeme. Bez obzira na narudžbe od strane crkve i točnog određenja što i kako pojedine teme moraju biti naslikane, Veronese je pristupao hrabro i slobodno u prikazivanju igura što naravno crkvenim ocima nije odgovaralo. Povodom toga, morao je pristupiti pred inkvizicijski sud, gdje je odgovarao na pitanja o svom načinu slikanja pojedinih igura koje su crkveni dostojanstvenici smatrali sablažnjivim i bogohulnim. Cijeli protokol tog skandalizirajućeg slučaja naveden je u knjizi pod nazivom: “Majstori umjetnosti o umjetnosti”, L. Pinski. Navest ću samo dio razgovora koji je vođen na sjednici inkvizicijskog tribunala. *1573 g. P. Veronese, pozvan je pred inkviziciju, pred lice Svetog tribunala i na pitanje o profesiji odgovorio je da crta i slika igure. Pitanje: “Da li su vam poznati razlozi zbog kojih ste ovamo pozvati?” Odgovor: “Nisu”. P.:” Možete li pretpostaviti koji su to razlozi ?” O.: “Mogu pretpostaviti”. P.: “Recite što o tome mislite?” O.: ”Mislim da se odnosi na riječi poštovanih otaca ili, točnije, nastojnika Samostana sv. Ivana i Pavla, koji mi je rekao da dođem ovamo i da mu je Vaša Preuzvišenost naložila da na slici umjesto psa bude prikazana Magdalena. Odgovorio sam mu da ću rado učiniti sve što treba učiniti za moju čast i za slavu slike, ali da, po mome mišljenju, igura Magdalene ne može ovdje dobro pristajati, i to iz mnogih razloga”. Riječ je o slici koja prikazuje tajnu večeru Isusa Krista u kući Simona.

Michelangelo “Posljednji sud”

Michelangelo Sikstinska kapela

231

Zbornik Moslavine IX - X  

Izdanje 2006. / 2007.

Zbornik Moslavine IX - X  

Izdanje 2006. / 2007.

Advertisement